1

Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva

Savjet za izradu Šumarskog programa FBiH

Studija

„OSTALI PROIZVODI ŠUMA I ŠUMSKOG ZEMLJIŠTA“

-Nacrt-

2

S A D R Ž A J

3

UVOD

Pored proizvodnje drveta šume FBiH daju i niz drugih proizvoda (gljive, aromatične i

ljekovite biljke, šumsko voće i plodovi, biljke ili dijelovi biljaka za cvjetne aranžmane

itd.) koji su u prethodnom periodu relativno malo korišteni. Odnos prema ovim

proizvodima šuma i šumskog zemljišta zorno prikazuje i činjenica da su se i službeno

nazivali „Sporedni šumski proizvodi“ ili „sekundarni šumski proizvodi“. Bez obzira na

mnoštvo i njihove socijalne, ekonomske i ekološke vrijednosti, ovi proizvodi do danas

nisu adekvatno vrednovani niti je gospodarenje ovim proizvodima bilo adekvatno. Prvi

korak u tom smislu bio bi da se ovi proizvodi nazivaju „Nedrvni šumski proizvodi“ ili

skraćeno NŠP, kako je to uvriježeno u svjetskoj znanstvenoj i stručnoj literaturi.

Danas, pod utjecajem nastalih klimatskih promjena, sve je jasnije da se šumarska struka

treba snažnije osloniti na multifunkcionalni karakter resursa kojim gospodari, te potrajno

koristiti sve njegove proizvode i usluge.

Stotine biljaka i gljiva, koje su podcijenjene, neocijenjene ili oboje, sakupljaju se za

osobnu ili komercijalnu uporabu. Težište ove studije će biti na poticanju i promoviranju

intenzivnijeg komercijalnog korištenja aromatičnog, jestivog i ljekovitog bilja, šumskih

plodova i gljiva kao alata za očuvanje i ruralni razvoj. Intenzivnije komercijalno

korištenje aromatičnog, jestivog i ljekovitog bilja, šumskih plodova i gljiva može biti

važan dio financiranja održivog gospodarenja šumama. Šumski proizvodi i usluge su

mnogo više od drveta, zato je nužno naplaćivati sve proizvode i usluge šuma i šumskog

zemljišta kako bi se očuvale šume.

Upravo intenzivnije korištenje nedrvnih šumskih proizvoda i usluga otvara mogućnost

razvoja sitnog, malog i srednjeg poduzetništva, koje može potaknuti gospodarski razvoj

ruralnih sredina.

Održivo gospodarenje šumama je bazirano na konceptu tri osnovna principa:

1) gospodarenje šumama je socijalno prihvatljivo i pravedno;

2) djelovanje je ekološki prihvatljivo i

3) ekonomski učinak na lokalnu zajednicu je pozitivan.

Gospodarenje nedrvnim šumskim proizvodima, kao dio ukupnog gospodarenja šumama,

mora biti bazirano na tim principima.

Bosna i Hercegovina ima stoljećima dugu tradiciju sakupljanja samoniklog jestivog,

ljekovitog i aromatičnog bilja, šumskih plodova i gljiva. Sakupljanjem gljiva, jestivog,

aromatičnog i ljekovitog bilja, šumskih plodova i voća u BiH se bavi više od 100.000

ljudi. Ne postoje pouzdani podatci koliko se od tog broja bavi sakupljanjem za

komercijalnu uporabu i kolike su zapravo količine u komercijalnoj uporabi. Jedna

procjena od prije rata (Kosović i Dunjić, 2000) nalazi vrijednost izvoza od šumskog voća,

ljekovitog bilja i gljiva na 15 milijuna USD za 5 do 7 tisuća tona prikupljenih proizvoda.

Mnogobrojne netaknute šume, plodno poljoprivredno zemljište i brojni izvori stanište su

za 3.882 vrste viših biljaka (vaskularna flora), 1.086 podvrsta i 166 hibrida viših biljaka,

4

1.119 vrsta algi i cijanobakterija, te 3.000 do 5.000 vrsta gljiva i lišaja (Osnovni podaci o

Bosni i Hercegovini,www.mvteo.gov.ba). Obzirom na broj biljnih vrsta i relativno malu

površinu zemljišta, Bosna i Hercegovina spada među pet najbogatijih zemalja Evrope u

pogledu gustine i različitosti vrsta. Procjena je da se u Bosni i Hercegovini nalazi i

značajan broj endemskih vrsta, oko 500. U šumskim eko sustavima Bosne i Hercegovine

moguće je pronaći oko 74 procenta od ukupnog broja vrsta gljiva pomenutih u Crvenoj

listi Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) u Evropi.

Ipak, floru Bosne i Hercegovine potrebno je u potpunosti popisati. Iako je, po svojoj

biljnoj raznolikosti, Bosna i Hercegovina važan centar u regionu, ona od svih zemalja u

Evropi ima najveći procenat ugroženih vrsta. Ne postoje pouzdani podatci o sadašnjem

stanju ugroženosti biljnih vrsta u Bosni i Hercegovini, ali diverzitet eko sustava upućuje

na mogućnost da je u pitanju veliki broj biljaka i gljiva. Osobito se to odnosi na vrste iz

subalpskih i alpskih pojaseva. Stoga je lista ugroženih biljaka u Bosni i Hercegovini, a

koje se nalaze na Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), kreirana iz

podataka koji potiču iz literature ili iz herbarija. Crvena lista ugroženih biljnih vrsta za

Bosnu i Hercegovinu još uvijek nije kreirana.

Generalno gledano, NŠP koji su predmet ove studije se mogu svrstati u 3 osnovne grupe:

Gljive

Jestivo, aromatično i ljekovito bilje

Šumski plodovi

Gljive

U BiH raste veliki broj raznih vrsta viših gljiva. Od toga broja je oko 200 jestivih, oko 60

otrovnih i oko 30 smrtno otrovnih gljiva. Procjena je da je sakupljanje gljiva u odnosu na

potencijal i pretpostavku racionalnog, održivog sakupljanja iskorišteno samo sa 15-20%.

Dakle, postoji mogućnost većeg učešća svih struktura i kategorija stanovništva u

značajnije uključivanje u sektor sakupljanja gljiva. Nijedna od gospodarski važnih gljiva

nije u statusu rijetkih, rizičnih, niti zaštićenih gljiva. U tabeli 1. je data procjena

održivosti resursa 6 gospodarski najvažnijih vrsta gljiva:

Tabela1. Procjena održivosti resursa ((Izvor:UNDP, Razvoj sektora gljivarstva,

održivog i inkluzivnog tržišta, Tanović N.; Ćosović-Medić A.)

Vrste Dozvoljena godišnja

količina za održivu

eksploataciju

vrganj (Boletus edulis) neograničeno

smrčak (Morchella conica) neograničeno

lisičarka(Cantharellus cibarius) neograničeno

blagva ( Amanita caesarea) neograničeno

crna truba (Craterellus cor.) neograničeno

rujnica (Lactarius deliciosus) neograničeno

5

Jestivo, aromatično i ljekovito bilje

Jestivo, aromatično i ljekovito bilje igra važnu ulgu u životima ljudi od najstarijih

vremena. Pored toga što služe za jelo, u biljkama se nalazi i veliki broj poznatih i

nepoznatih lijekova. Farmaceutska industrija u svijetu koristi biljke kao sirovine za

proizvodnju lijekova. Medicinski značaj nekih biljaka je neosporan. Takav je slučaj sa

vrstama iz rodova Digitalis, Adonis, Convallaria, Nerium, Scilla, Artemisia,Achillea i

mnogim drugim. Aromatične biljke i biljna etarska ulja se sve više traže i upotrebljavaju

za aromatizaciju kozmetičkih i higijenskih preparata za najširu uporabu. Aromatične

biljke koriste se i kao kulinarski začini, konzervansi u prehrambenoj industriji, za izradu

raznih ekstrakata za proizvodnju pića i sl. Zahvaljujući svom zemljopisnom položaju,

raznovrsnosti klime, reljefa, zemljišta i drugih prirodnih uvjeta Bosna i Hercegovina je

vrlo bogata u ljekovitim i aromatičnim biljkama. Mnoge od njih imaju status oficijelnih

droga, kao na primjer: sljez,pelin, velebilje, lincura, kamilica, kadulja, odoljen i druge.

Procjena održivosti resursa nije moguća jer nikada nije vršena inventarizacija i

procjena stanja, ali se pretpostavlja da je veći broj vrsta ugrožen zbog

prekomjernog sakupljanja. Donnelly i Helberg (2003) navode da su 64 vrste u BiH u

opasnosti zbog neodrživog branja, uključujući i 2 ugrožene vrste ( Orchis sp. i Gentiana

lutea) koje su na međunarodnom CITES popisu kao ugrožene i za koje BiH izvoznici

dobiju oko 120 KM / kg. Sve to se izvozi ( najčešće preko Mađarske ) i uvijek prijavljeno

kao druge aromatične i ljekovite biljke ( Hadžiabdić, 2005.).

Prema studiji Evropske Unije s početka 2002 godine, procjenjuje se da je u Bosni i

Hercegovini ukupna tržišna vrijednost nedrvnih šumskih proizvoda iznosila KM 200

miliona, od toga je tržišna vrijednost ljekovitog i aromatičnog bilja iznosila KM 50

miliona godišnje. Od tada su povećani zahtjevi za proizvodima od ljekovitog i

aromatičnog bilja, osobito za sirovinama i za esencijalnim uljima.

Šumski plodovi

Uglavnom se koriste u svježem stanju kao hrana, ali se i prerađuju. Najznačajniji šumski

plodovi su: borovnica (Vaccinium myrtillus), malina (Rubus idaeus), smrika (Juniperus

communis) i šipurak (Rosa sp.).

Tabela 2. Procjena sakupljenih količina u BiH godišnje:

(Izvor: Donnelly and Helberg,2003; Hadžiabdić, 2005)

Smrika plod 100 tona

Šipurak plod 50 tona

Malina Plod 50 tona

Borovnica Plod 400 tona

Sakupljanjem NŠP u BiH bavi se veliki broj ruralnog stanovništva i za njih je to

značajan izvor zarade, a otkupom, proizvodnjom i preradom gljiva, ljekovitog i

6

aromatičnog bilja i šumskih plodova u BiH bavi se nekoliko velikih kompanija,

prethodno u vlasništvu države a sada privatiziranih, te veći broj malih, relativno novih

kompanija. Oko 50 kompanija u BiH je od ekonomskog značaja za ovaj sektor. Još

uvijek, veliki broj bosanskohercegovačkih kompanija se bave samo otkupom i trgovinom

sirovog biljnog materijala, šumskih plodova i gljiva.

Postoji jedna značajna grupa kompanija koje se bave proizvodnjom finalnih biljnih

proizvoda; čajeva od ljekovitog bilja, biljnih preparata koji imaju različite medicinske

primjene, eteričnih ulja te kozmetičkih proizvoda.

Činjenica je da u BiH ne postoje programi koji trebaju osigurati jačanje “ekonomsko-

ekološkog” kapaciteta zemljišta, preko promocije i poticanja održivih tehnika korištenja

šume i NŠP.

Sve naprijed navedeno opravdava izradu ove studije.

Osnov za izradu studije Zakonom o šumama („Službene novine Federacije BiH“, broj 20/02, 29/03 i

37/04) u smislu izrade Šumarskog programa Federacije BiH članom 17. definirano je

slijedeće:

Poštujući međunarodne dogovore i obaveze Šumarski program Federacije BiH će

definirati opću politiku šumarstva i politiku gospodarenja sa divljači na području

Federacije, orijentiranu u pravcu očuvanja i trajnosti gospodarenja šumama uključujući

održavanje i unaprjeđivanje biodiverziteta u šumama i na šumskom zemljištu.

Šumarski program Federacije BiH će se sastojati iz dva dijela:

a) opći dio gdje će biti određeni glavni ciljevi, principi i generalne smjernice za trajno

gospodarenje šumama u Federaciji BiH na osnovu aktualnog statusa šuma uvažavajući

međunarodno dogovorene smjernice za trajno gospodarenje šumama;

b) izvedbeni dio u kome će biti postavljeni i razrađeni ciljevi i određeni načini realizacije,

uključujući finansiranje, za njihovo ostvarivanje u određenom roku.

Opći dio Šumarskog programa Federacije BiH donosi Parlament Federacije BiH i isti će

se donijeti za dugoročni period.

Izvedbeni dio Šumarskog programa Federacije BiH će Vlada Federacije BiH usvojiti na

period od 5 godina i isti će predstavljati osnovu za korištenje finansijskih sredstava

Proračuna Federacije BiH i proračuna kantona u skladu sa odredbama Zakona.

Rješenjem federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva formiran

je Savjet za izradu Šumarskog programa Federacije BiH.

Zadatak Savjeta je da priprema i provodi sve aktivnosti vezano za izradu

Šumarskog programa Federacije BiH, prezentira koncept i tematske cjeline, izabere

eksperte ili timove, pregleda i daje saglasnost na ekspertize, objedinjuje i prezentira

materijale, organizira javne rasprave, vodi i koordinira cjelokupan rad na izradi nacrta

Šumarskog programa Federacije BiH do njegovog usvajanja.

Savjet je definirao Plan, program rada i proračun kroz:

1. Prijedlog osnovnih principa Šumarskog programa Federacije BiH;

2. Prijedlog tematskih cjelina Šumarskog programa Federacije BiH;

3. Prijedlog studija za izradu Šumarskog programa Federacije BiH;

7

4. Elemente projektnog zadatka za studije;

5. Plan i program izrade Šumarskog Programa Federacije BiH:

6. Okvirni proračun za izradu Šumarskog programa Federacije BiH

Jedna od studija je „Ostali proizvodi šuma i šumskog zemljišta“.

Predmet ove studije je korištenje aromatičnog, jestivog i ljekovitog bilja, šumskih

plodova i gljiva i korištenje mineralnih resursa, dok je korištenje ostalih šumskih

proizvoda predmet obrade drugih studija.

Savjet za izradu Šumarskog programa Federacije BiH je izradio projektni zadatak za ovu

studiju, a PIU šumarstva je raspisao javni natječaj za izradu studije.

Na javni natječaj za izradu ove studije pristigle su dvije prijave. Nakon provedenog

postupka vrednovanja pristiglih prijava, oba ponuditelja su odustala od potpisivanja

ugovora za izradu ove studije. U takvoj situaciji, članovi Savjeta su donijeli odluku da

sami izrade nacrt studije „Ostali proizvodi šuma i šumskog zemljišta“ i stave ga na

javnu raspravu.

Rješenjem federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, broj:07-26-

1839/11, od 26.08.2011. godine, potvrđeno je imenovanje članova Savjeta i produžen rok

za rad Savjeta za 12 mjeseci.

Cilj zadatka Na osnovu analiza definirati smjernice za izradu programa korištenja aromatičnog,

jestivog i ljekovitog bilja, šumskih plodova i gljiva, programa korištenja mineralnih

resursa i shema certifikacije nedrvnih šumskih proizvoda, u svrhu kontroliranog

sakupljanja i olakšavanja pristupa međunarodnom tržištu.

Djelokrug rada:

1. Pregled i analiza:

o relevantnog nacionalnog zakonodavstva;

o marketinških aktivnosti;

o tržišta;

o međunarodno priznatih shema certifikacije nedrvnih šumskih proizvoda.

2. Na temelju analize predložiti ključne principe/načela za korištenje aromatičnog,

jestivog i ljekovitog bilja, šumskih plodova i gljiva i korištenje mineralnih

resursa, na osnovi kojih će se izraditi Opći dio Šumarskog programa FBiH, po

pitanju:

a. Rješavanja vlasničkih i prava korištenja

b. Razvoja sustava za licenciranje

c. Razvoja marketinga

o u smislu oblikovanja novih proizvoda

o u smislu korištenja komparativnih prednosti

o u osmišljavanju novih a prepoznatljivih eko brendova

d. Uspostave i razvoja tržišta

e. Međusektorske suradnje

8

f. Razvoja certifikacijskih shema za sakupljače, proizvođače i proizvode.

3. Identificirati cilj – ciljeve, te izraditi akcioni plan/set mjerâ (uključujući

financijski plan, rokove i odgovornosti ) za realizaciju predloženih ciljeva na

temelju kojih će se izraditi Operativni dio Šumarskog programa FBiH –

petogodišnja strategija

4. Organiziranje javne rasprave (nakon analize svih zadataka i aktivnosti iz

djelokruga rada, definiranja nacrta principa/načela, ciljeva, i akcionog plana/seta

mjerâ, u konsultaciji sa Savjetom za izradu šumarskog programa FBiH,

organizirati javnu raspravu sa svim interesnim stranama)

5. Finalizacija ciljeva, strategija i akcionog plana (u konsultacijama sa Savjetoma

za izradu Šumarskog Programa FBiH i na temelju povratnih informacija i

komentara dobivenih sa javnih konsultacija i od strane relevantnih institucija,

organizacija i pojedinaca, finalizirati principe/načela, ciljeve, i akcioni plan/set

mjerâ kao komponente šumarske politike i strategije)

6. Razmotriti nacionalni zakonski okvir po pitanju ravnopravnosti polova, analizirati

uticaj istog na predmet studije, te u skladu sa prepoznatom potrebom izraditi

odgovarajuću analizu

7. Prijedlog indikatora, sistema monitoringa i evaluacije (izraditi prijedlog

indikatora za uspostavu sistema monitoringa i evaluacije za definirane ciljeve i

akcioni plan)

9

1. PREGLED I ANALIZA

1.1. Pregled i analiza relevantnog nacionalnog zakonodavstva

ZAKONI I STRATEGIJE KOJE SE ODNOSE NA NŠP

Zakon/Strategija Relevantnost NŠP Primjedbe

Ustav FBiH Ekološka politika

Iskorištavanje prirodnih

bogatstava

Uredba o šumama Pristup NŠP u privatnim i

državnim šumama

Upitna ustavnost! Uredba

ne propisuje donošenje

provedbenih propisa niti

propisuje primjenu propisa

donesenih na osnovu

Zakona o šumama iz 2002.

godine!

Zakon o zaštiti okoliša - očuvanje, zaštita, obnova i

poboljšanje ekološke

kvalitete i kapacitete

okoliša, kao i

kvalitete života;

- mjere i uvjeti upravljanja,

očuvanja i racionalnog

korištenje prirodnih resursa;

- pravne mjere i institucije

očuvanja, zaštite i

poboljšanja zaštite okoliša;

- financiranje aktivnosti

vezanih za okoliš i

dragovoljne mjere i

- poslovi i zadaci organa

uprave na različitim

razinama vlasti.

Posebno: pravo na okoliš,

očuvanje biosfere i

održivost ekosustava,

sustav Eko-označavanja

Zakon o zaštiti prirode Uvjeti i način obnove,

zaštite, očuvanja i održivog

razvitaka

krajolika, prirodnih

područja, biljaka, životinja i

10

njihovih staništa, minerala i

fosila i drugih

sastavnica prirode na

teritoriju Federacije Bosne i

Hercegovine, nadležnosti

tijela koje obavljaju

poslove zaštite prirode,

planiranje zaštite prirode,

opće

i posebne mjere za zaštitu

prirode, informacijski

sustav, nadzor, financiranje

zaštite prirode i

kazne za prekršajne za

pravne i fizičke osobe.

Zakon o načelima lokalne

samouprave

Pravo jedinica lokalne

samouprave na utvrđivanje

politike zaštite i korištenja

NŠP;

Pravo jedinica lokalne

samouprave na ekonomsku

dobit od korištenja NŠP.

Federalna strategija zaštite

okoliša/prirode

-Kako smanjiti korištenje,

spriječiti opterećivanja i

zagađivanja okoliša,

spriječiti narušavanja, kao i

poboljšanje i obnovu

oštećenog okoliša;

- kako zaštiti ljudsko

zdravlje i poboljšati uvjete

okoliša za kvalitetan život;

- kako očuvati i zaštiti

prirodne resurse, racionalno

koristiti resurse i primijeniti

način gospodarenja kojim

se osigurava obnova

resursa;

- kako uskladiti druge

interese entiteta sa

zahtjevima za zaštitu

okoliša;

- kako učestvovati u

međunarodnoj saradnji u

oblasti okoliša;

11

-kako dobiti inicijative od

javnosti i pokrenuti učešće

javnosti u aktivnostima

koje imaju za cilj zaštitu

okoliša;

- kako koordinirati

gospodarstvo i integrirati

socijalni i ekonomski

razvoj u skladu sa

zahtjevima zaštite okoliša;

- kako uspostaviti i razviti

institucije za zaštitu i

očuvanje okoliša.

Ustav FBiH

Članak III.2. Ustava FBiH definira podjelu ovlasti između federalne i kantonalnih vlasti

po pitanju:

a) jamčenja i provedbe ljudskih prava;

b) zdravstva;

c) ekološke politike;

d) komunikacijske i prometne infrastrukture;

e) socijalne politike;

f) provedbe zakona i drugih propisa o državljanstvu;

g) useljavanja i azila;

h) turizma;

i) iskorištavanja prirodnih bogatstava.

Člankom III.3. je propisano:

(1) Prema potrebama, ovlasti iz članka III. 2. mogu se ispinjavati zajednički ili zasebno,

ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti.

(2) U skladu s tim kantoni i federalna vlast medjusobno se dogovaraju na trajnoj osnovi

glede svojih ovlasti.

(3) U ispunjavanju svojih ovlasti, kada je rijec o zakonima i propisima koji su

obavezujuci na cijelom podrucju Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama

Parlamenta Federacije, federalna vlast djeluje poštujući ovlasti kantona, specifičnu

situaciju u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnost u provedbi. Federalna vlast ima

pravo stvarati politiku i donositi zakone glede svake od ovih ovlasti.

(4) U ispunjavanju ovih ovlasti, u skladu s ovim ustavom i svojim kantonalnim ustavom,

kantoni se obraćaju medjukantonalnom vijeću za uskladjivanje medjukantonalnih pitanja

i za dosljedno rješavanje pitanja sto uključuju interese koji su izvan njihovih kantonalnih

granica, te provode, dopunjavaju i u slučaju potrebe razradjuju ili predlazu odluke u

12

zakonodavnim tijelima. Kantoni imaju pravo stvarati politiku i u skladu s tim provoditi

zakone glede svake od ovih ovlasti.

Iz Ustava FBiH jasno proizilazi da nadležnost nad zaštitom i korištenjem NŠP

zajednički ostvaruju FBiH i kantoni. To znači da se kod kreiranja politike zaštite i

korištenja NŠP mora uvažiti činjenica da se na nivou FBiH mogu donositi samo

generalne odredbe koje će važiti na cijelom teritoriju FBiH, a, zbog specifičnosti

svakog kantona, detaljnije odredbe će donositi svaki kanton zasebno.

Zakon o načelima lokalne samouprave

Člankom 8. Zakona o načelima lokalne samouprave, u nadležnosti jedinica lokalne

samouprave posebno spadaju:

- utvrđivanje i provođenje politike uređenja prostora i zaštite okoline,

- utvrđivanje politike upravljanja prirodnim resursima jedinice lokalne samouprave i

raspodjele sredstava ostvarenih na osnovu njihovog korištenja.

U članku 56. stavak 2.navedenog zakona, navedeno je da su Federalna i kantonalne vlasti

dužne u najvećoj mogućoj mjeri konsultirati jedinicu lokalnu samuprave putem saveza

općina i gradova, u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.

Iz Zakona o načelima lokalne samouprave proizilazi da jedinice lokalne

samouprave imaju značajnu ulogu u utvrđivanju politike zaštite i korištenja NŠP i

imaju pravo na ekonomsku dobit od korištenja NŠP.

Uredba o šumama

Članak 9. 1) propisuje da radove u šumi mogu izvoditi samo osobe koje su obučene za

izvođenje odgovarajućih poslova.

Ova odredba je temelj za certificiranje sakupljača NŠP i trebala bi biti sadržana i u

novom federalnom zakonu o šumama.

Članak 13. 3) određuje da nedrvne šumske proizvode nije dozvoljeno stavljati u promet

bez odobrenja korisnika šuma ili vlasnika privatne šume.

Za promet NŠP bi trebalo pojednostavniti način izdavanja dokumentacije, ali bi ta

dokumentacija morala biti osnovica za daljnji postupak certifikacije NŠP

sakupljenih za komercijalnu uporabu. Vrlo bitno je onemogućiti da se miješaju NŠP

sakupljeni za osobnu uporabu sa NŠP sakupljenim za komercijalnu uporabu. Mora

se osigurati i dokumentacija za NŠP sakupljene za osobnu uporabu radi potpunosti

podataka i praćenja stanja.

Članak 19. 1) Upotreba kemijskih sredstava, odlaganje otpada, smeća ili zagađujućih

tvari u šumi i na šumskom zemljištu nije dozvoljena.

13

Ova odredba je vrlo bitna sa stanovišta iskorištavanja NŠP jer je jedan od uvjeta za

organsku certifikaciju.

Članak 23. se odnosi na zaštitu ugroženih vrsta te propisuje da sječa, iskorjenjivanje ili

bilo kakvo oštećivanje stabala pančićeve omorike (Picea omorika (Pančić) Purk.), tise

(Taxus baccata L.), mečje lijeske (Corylus colurna L.), planinskog javora (Acer

heldreichii Orph.), planinskog bora (Pinus mugo Turra), zelene johe (Alnus viridis

(Chaix) Lam. & DC.), munike (Pinus heldreichii Christ.) i zanovijeti (Petteria ramentacea

(Sieber) Presl), nije dozvoljena, osim ako je potrebno provesti uzgojne i sanitarne sječe.

Drvenaste vrste koje su zaštićene ovim člankom nemaju značajniju ulogu u

sakupljanju i prometu NŠP. Zakonom bi trebalo zaštititi komercijalno zanimljive

vrste za koje se iz literature zna da su ugrožene. Te vrste bi mogle biti predmet

vještačkog uzgoja.

Člankom 22. 1) Uredbe o šumama je propisano da korisnik šuma i vlasnik privatnih šuma

mogu uzgajati i iskorištavati nedrvne šumske proizvode ili odobriti drugim pravnim i

fizičkim osobama njihovo iskorištavanje u obimu i na mjestima koja su određena u

šumskogospodarskoj osnovi te člankom 22.2) da korisnik šuma može za vlastite potrebe

koristiti mineralne sirovine na površinskim kopovima - pozajmištima predviđenim

šumskogospodarskom osnovom u svrhu izgradnje i održavanja šumskih puteva.

Regulativa u šumarstvu treba tretirati samonikle NŠP. Uzgoj NŠP spada u sektor

poljoprivrede i shodno tome ga treba tretirati regulativa u poljoprivredi.

Odredba da korisnik šuma ili vlasnik privatnih šuma mogu iskorištavati NŠP ili

odobriti drugim pravnim i fizičkim osobama njihovo iskorištavanje u obimu i na

mjestima koja su određena u šumskogospodarskoj osnovi ne pridonosi održivom

korištenju NŠP iz razloga što se kod prikupljanja podataka za izradu

šumskogospodarskih osnova ne prikupljaju podaci (ili se ne prikuplja dovoljno

podataka) na osnovu kojih bi se mogao napraviti koliko-toliko realan plan

korištenja NŠP. Za bilo kakvo planiranje gospodarenja resursom potrebno je znati

stanje resursa. U tu svrhu nužno je započeti inventarizaciju stanja manjeg broja

biljaka koje se najviše sakupljaju, pa su time i najugroženije. U tu svrhu je

potrebno inaći jeftine metode koje bi davale zadovoljavajuće rezultate.

Neophodno je donijeti Federalni zakon o šumama koji treba dati opće okvire i

mogućnost sakupljanja NŠP za područje cijele FBiH, a detaljnije propise bi trebali

donijeti kantoni u suradnji sa jedinicama lokalne samouprave.

Članak 33. propisuje naknadu za korištenje državnih šuma. Naknada se obračunava po

stopi od 7% od prihoda ostvarenog od nedrvnih šumskih proizvoda i uplaćuje se u

slijedećim iznosima:

a) 1,0 % na posebni račun Proračuna Federacije;

b) 1,0 % na posebni račun proračuna Kantona;

c) 5,0 % na namjenski račun općine na čijem teritoriju se ostvaruje prihod.

Ova odredba formalno zadovoljava raspodjelu ekonomske koristi ali je iz prakse

poznato da je prihod kojeg ostvaruju ŠGD prodajom NŠP vrlo mali ili ravan nuli,

tako niti nema tog vida naknade za korištenje državnih šuma.

14

Zakon o zaštiti prirode

Zakon o zaštiti prirode podupire koncept održivog upravljanja prirodnim resursima kako

bi se održala raznolikost i funkcioniranje eko sustava. Neophodno je naglasiti da ovaj

zakon zabranjuje neodrživo i nekontrolirano korištenje nezaštićenog samoniklog bilja.

Ovaj zakon također zabranjuje prikupljanje, oštećenje, prevoz ili prodaju biljaka i gljiva

koje se nalaze na Crvenoj listi. Crvena lista biljaka za BiH i Federaciju BiH službeno ne

postoji.

Neophodno je što skorije donijeti „Crvenu listu biljaka“ za područje BiH.

Strategija zaštite prirode

Principi i smjernice na kojima se temelji Strategija su sljedeća:

Principi

Princip održivog razvoja;

Princip predostrožnosti i prevencije - pažljivo upravljati i ekonomično koristiti

komponente okoliša;

Princip zamjene - svaku aktivnost koja bi mogla imati štetne posljedice po okoliš

potrebno je zamijeniti drugom aktivnošću koja predstavlja znatno manji rizik;

Princip integralnog pristupa - zaštita okoliša i poboljšanje kvaliteta okoliša trebaju

biti sastavni dio svih politika koje imaju za cilj razvoj okoliša;

Princip saradnje i podjele odgovornosti - saradnja i zajedničko djelovanje svih

subjekata s ciljem zaštite okoliša;

Učešće javnosti i pristup informacijama - učešće svih zainteresiranih građana, svaki

pojedinac i organizacija moraju imati odgovarajući pristup informacijama koje se

odnose na okoliš;

Princip -korisnik plaća

Strateški ciljevi čija realizacija i implementacija bi doprinijela efikasnijoj zaštiti

prirode FBiH su:

1. Zaštita biodiverziteta i geodiverziteta FBiH kroz uspostavu

i jačanje institucionalnog okvira za realizaciju efikasnih mjera;

2. Održiva upotreba prirodnih resursa;

3. Ravnopravna raspodjela dobiti od prirodnih resursa;

4. Smanjenje pritisaka na biološku i geološku raznolikost FBiH;

5. Uspostava finansijskih mehanizama za održivo upravljanje.

15

SWOT analiza relevantnog nacionalnog zakonodavstva

Snage Mogućnosti

1. Izrada i donošenje regulative u skladu sa

propisima EU;

2. Suradnja sa vladinim institucijama,

naročito sa FMPVŠ, u cilju provođenja

relevantnih zakona i propisa;

3. Uključiti predstavnike proizvođača i

udruženja u kreiranje politike;

4. Osigurati više pažnje i podrške od strane

vlasti; učiniti napore u cilju uključivanja

sektora NŠP u vladine razvojne planove i

izvještaje;

5. Općenito poboljšati poslovno okruženje

radeći zajedno sa financijskim i državnim

institucijama u cilju prevazilaženja

finansijskih i pravnih prepreka sa kojima se

ova djelatnost suočava.

Slabosti Opasnosti

1. Nema regulacija sektora ili je loša;

2. Nije osigurana sljedljivost

dokumentacije;

3. Ne postoji sustav praćenja stanja;

4. Ne postoji adekvatan sustav upravljanja

NŠP;

5. Ne postoji adekvatan sustav kontrole

sakupljanja i prometa NŠP;

6. Ne postoji adekvatan sustav dozvola i

naplate NŠP (LICENCIRANJE);

7. Sakupljači nemaju potrebita znanja

(neadekvatan sustav certificiranja);

8. Regulativa ne osigurava ekonomsku

korist za lokalno pučanstvo;

9. Nema transparentnosti u sakupljanju i

prometu NŠP;

10. Nema udruženja sakupljača NŠP niti

registra sakupljača;

11. Nema participacije sakupljača u izradi

regulative;

1. Nedonošenje neophodne regulative;

2. Komplicirana regulativa;

3. Neprovodiva regulativa;

4. Destimulirajuća regulativa.

16

12. Većina šuma nije certificirana.

Zakonska osnova za sakupljanje NŠP u evropskim zemljama

S obzirom na zakonsku osnovu za prikupljanje nedrvnih šumskih proizvoda za osobnu

uporabu postoji nešto slično situaciji s uvjetima javnog pristupa šumama. Sakupljanje

NŠP za osobnu uporabu, može se poduzeti kao dio tradicionalnog običajnog prava ili se

mogu sakupljati NŠP definiratnizakonom. Korištenje NŠP općenito je dopušteno u većini

evropskih zemalja, ali postoje značajne razlike među zemljama u pogledu prirode prava u

odnosu na ograničenja za prikupljanje i korištenje nedrvnih šumskih proizvoda. Može se

razlikovati pet širih kategorija regulacije: Prvo, postoje zemlje u kojima prava korištenja

NŠP su prilično općenita i odnose se na različite kategorije vlasništva, kao što je na

primjer, u Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Rusiji. Drugo, postoje zemlje u

kojima javnost ima opća prava za korištenje NŠP, ali gdje šumovlasnici/korisnici šuma

mogu ograničiti ili zabraniti korištenje određenih NŠP ili mogu naplatiti naknadu za

njihovo korištenje, kao što su Bosna i Hercegovina, Estonija i Slovenija. Treće, postoje

slučajevi, kao što je Poljska, gdje sakupljači imaju znatnu prava u javnim šumama, ali

gdje posjednici mogu zabraniti prikupljanje u privatnim šumama. Četvrta skupina su

zemlje u kojima korištenje nedrvnih šumskih proizvoda uglavnom zahtijeva dozvolu, sa

ili bez plaćanja naknade, i gdje sakupljanje može biti potpuno zabranjeno, na primjer, u

privatnim šumama, kao što su u Hrvatska, Cipar, Francuska, Litva, Turska i Velika

Britanija. Peto, postoje zemlje u kojima se nacionalna šumarska regulativa ne odnosi

direktno na korištenje NŠP. Relevantni propisi mogu postojati u drugim nacionalnim

zakonodavstvima, kao što su zaštita prirode, zakonodavstvo vezano uz vlasništvo nad

zemljištem i drugo. U zemljama s federalnim i državnim zakonima, kao što su Njemačka

i Švicarska, federalni propisi moraju biti komplementarni sa državnim.

U cjelini, može se reći da u mnogim zemljama javnost ima pravo koristiti barem

nekiNŠP. S druge strane, postoje značajne razlike u važećim zakonskim propisima koje

se mogu objasniti širokim spektrom NŠP, dostupnosti i ekonomske i socijalne važnosti

NŠP koji varira između zemalja. Takve razlike odnose se, na primjer, na razinu regulacije

s obzirom na javne i privatne šume. Postoje i razlike s obzirom na kategorije proizvoda

koji se mogu sakupljati i različita ograničenja mogu biti s obzirom na količinu i metode

koji se primjenjuju za sakupljanje. Također postoje razlike u reguliranju NŠP za

pojedinca i obitelji (korištenje za osobnu uporabu) u odnosu na korištenje za

komercijalne svrhe i trgovinu. Privatni vlasnici šuma i korisnici državnih šuma mogu

imati pravo zahtijevati posebne ovlasti i / ili izdavanje dozvole za sakupljanje određenih

NŠP, odnosno za količine koje prelaze zakonom uspostavljenu količinu slobodnog

sakupljanja.

Pravo sakupljanjaNŠP, npr. sakupljanje gljiva, lišća, šumskog voća, aromatičnog,

ljekovitog i jestivog bilja, bitno je za ljudski život u ruralnim područjima i često značajna

dopuna poljoprivredi. U znatnom broju zemalja sakupljanje tih proizvoda je i danas

značajan izvor dodatnih prihoda za poljoprivrednike i mještane. U Skandinaviji, istočnoj,

srednjoj i južnoj Evropi, gospodarske i trgovinske vrijednosti pojedinih NŠP, kao što su

gljive i šumsko voće koje se sakupljaju u šumama su znatne. U nekim drugim zemljama u

17

regiji, a osobito u blizini velikih gradova i naselja, sakupljanje i korištenje NŠP u

današnje vrijeme može biti dio rekreativnih aktivnosti od gospodarskog značaja. Može se

reći da u većini europskih zemalja javnost ima određena prava na korištenje NŠP za

nekomercijalnu (osobnu) uporabu uz neki oblik regulacije u nacionalnom šumarskom

zakonodavstvu. Tu su i neke zemlje sa propisima koji točnije određuju sakupljanje NŠP

u komercijalne svrhe.

Zaključna razmatranja:

Nakon pregleda i analize relevantnog nacionalnog zakonodavstva i relevantnih

strategija mogu se izvesti slijedeći zaključci:

1. Regulacija sektora je slaba;

2. Nije osigurana sljedljivost dokumentacije;

3. Ne postoji sustav praćenja stanja;

4. Ne postoji adekvatan sustav upravljanja NŠP;

5. Ne postoji adekvatan sustav kontrole sakupljanja i prometa NŠP;

6. Ne postoji adekvatan sustav dozvola i naplate NŠP (LICENCIRANJE);

7. Sakupljači nemaju potrebita znanja (neadekvatan sustav certificiranja);

8. Regulativa ne osigurava ekonomsku korist za lokalno pučanstvo;

9. Nema transparentnosti u sakupljanju i prometu NŠP;

10. Nema udruženja sakupljača NŠP niti registra sakupljača;

11. Nema participacije sakupljača u izradi regulative.

1.2. Pregled i analiza marketinških aktivnosti

Marketing:

• Skup aktivnosti koji usmjerava proizvodnju i pomaže odgovarajućim

proizvodima, dobrima i uslugama pronalaženje puta prema korisnicima

(konzumentima) . Također pomaže proizvođačima u oblikovanju svoje ponude

kako bi ona mogla zadovoljiti potrebe korisnika

Na području Federacije BiH slaba je izrada i rasturanje kataloga i publikacija, nedostaje

marketinški informacijski sustav, ne koriste se različiti komunikacijski kanali prema

potencijalnim potrošačima.

Iako marketinške aktivnosti na području Federacije BiH nisu toliko brojne i razvijene,

ipak možemo navesti svijetle primjere osnovnih marketinških aktivnosti-sajmove.

Najpoznatiji su Internacionalni festival čaja i ljekovitog bilja koji se održava svake

godine u Sarajevu, manifestacija Dani drijenjka u Drvaru, Dani kestena u Bihaću itd.

SWOT analiza marketinških aktivnosti

Snage Mogućnosti

1. Međunarodni sajmovi NŠP;

2. Domaći sajmovi NŠP

1. Izrada strategije marketinga;

2. Stvaranje udruženja koja bi;

uspostavljala kontakte sa

18

organizacijama u EU, kao

što je Sajam trgovine,

organski promet, zeleno

tržište i drugim

organizacijama koje

podržavaju „kvalitetna

organska tržišta visoke

vrijednosti“;

prikupljala i distribuirala

informacije o tržištu i

podatke sa tržišta;

podržavala poštivanje

standarda EU vezanih za

kvalitet i zdravlje od strane

individualnih sakupljača,

prerađivača i trgovaca;

pružala podršku poboljšanju

dizajna, pakovanja, etikete i

marketinga proizvoda, kao i

pristupa novim

tehnologijama;

pružala podršku medijskoj

kampanji za promociju

bosanskohercegovačkih

NŠP na domaćem i stranim

tržištima.

Slabosti Opasnosti

1. Nema razvijenog paketa

marketinških aktivnosti;

2. Umjesto centralizirane i

institucionalizirane, veletrgovci i

prerađivači vode samostalne

marketinške aktivnosti.

1.

Zaključna razmatranja:

1. Nema razvijenog paketa marketinških aktivnosti;

2. Umjesto centralizirane i institucionalizirane, veletrgovci i prerađivači vode

samostalne marketinške aktivnosti.

1.3. Pregled i analiza tržišta

Ciljevi pregleda i analize:

19

Prikupiti osnovne informacije o tržištu;

Procijeniti tržišne potencijale;

Preporučiti program mjera za tržišne intervencije.

Metodika:

Prikupljanje i analiza podataka iz dostupne literature;

SWOT analiza tržišta

Prema studiji Evropske Unije s početka 2002. godine, procjenjuje se da je u Bosni i

Hercegovini ukupna tržišna vrijednost NŠP iznosila 200 miliona KM, od toga je tržišna

vrijednost ljekovitog i aromatičnog bilja iznosila 50 miliona KM godišnje. Od tada su

povećani zahtjevi za proizvodima od ljekovitog i aromatičnog bilja, osobito za siro-

vinama i za esencijalnim uljima. Ovdje se radi o ukupnom tržištu, tj. domaće tržište, uvoz

i izvoz.

Za ilustraciju značaja korištenja NŠP za Bosnu i Hercegovinu i za pojedina područja

navodimo podatke o količini i vrijednosti sakupljenih NŠP u Bosni i Hercegovini u 1990.

Godini (Tabela 3.) i podatke o količini otkupljenih NŠP na području općine Konjic za

1999. Godinu (Tabela 4.)

Tabela 3.

(Izvor: FAO, globalna procjena šumskih resursa 2005, Bosna i Hercegovina

Izvještaj o državi)

Vrsta NŠP Tona Vrijednost 1000 USD

Aromatično i ljekovito bilje 356 1748

Šumski plodovi 4471 3848

Gljive 2670 17439

UKUPNO 7497 23035

Tabela 4.

( Izvor: neki pokazatelji statusa i mogućnosti unapređenja prikupljanja, nabavke I obrade

medicinskog iaromaitčnog bilje na području HNK/HNŽ u Federaciji Bosne i

Hercegovine, g-đa. Nedžada Kosoviċ i Ljiljana Dunjiċ, univerzitet “Džemal Bijediċ”

Mostar, Bosna i Hercegovina)

Narodni naziv Latinski naziv Tona

Borovnica svježa Vaccinium myrtillis 35

Borovnica suha Vaccinium myrtillis 1

20

Kupina svježa Rubus fruticosus 10

Malina svježa Rubus idaeus 10

Lipa cvijet Tilia sp. 5

Šipurak svjež Rosa canina 10

Šipurak suh Rosa canina 2

Vrganj Boletus sp. 25

Lisičarka Cantarellus 5

Smrika Juniperus communis 25

Kesten divlji Aesculus hypocastanum 150

Gljive

Gljive iz prirodne populacije (samonikle) zauzimaju važno mjesto u gospodarskom

aspektu i ishrani stanovništva. Raznolikost i brojnost gljiva u Bosni i Hercegovini je jako

velika. Na temelju sagledavanja potencijalnih mogućnosti, ukupne rasprostranjenosti i

bogatstva, sakupljanje gljiva za sve učesnike u lancu (sakupljači, veletrgovina i

maloprodaja) je: radno intenzivna, visoko akumulativna, izvozno orijentirana i uopće

profitabilna djelatnost.

Veliki broj različitih vrsta gljiva i drugih šumskih plodova rasprostranjen je u

svakodnevnom okruženju, dok je određen broj izazov koji se mora racionalno koristiti i

kontrolirati. U Bosni i Hercegovini dominira sakupljanje manjeg broja gospodarski

važnih gljiva, prije svega: vrganj (Boletus edulis); smrčak (Morchella conica); lisičarka

(Cantharellus cibarius); blagva ( Amanita caesarea); crna truba ( Craterellus

cornucopioides), rujnica (Lactarius deliciosus).

Izvoz gljiva iz prirodne populacije raste iz godine u godinu. Za očekivati je da će izvoz

gljiva u 2011. godini biti značajno veći u odnosu na predhodne godine.

Tabela 5. Izvoz različitih strukturnih prerađevina gljiva: (Izvor: UNDP, Razvoj

sektora gljivarstva, inkluzivog i održivog tržišta)

2008. god. 2009. god.

R.b. Različite

strukture

gljive

količina

kg

vrijednost

KM

količina

kg

vrijednost

KM

1. svježe 153.748 2.380.471 273.851 3.155.137

2. smrznute 96.645 1.176.276 262.527 2.342.389

3. konzervirane 46.506 536.572 64.633 471.528

4. sušene 54.817 2.770.092 91.187 3.760.189

UKUPNO 351.726 6.863.411 692.198 9.729.243

21

Tabela 6. Cijene koje se plaćaju u lancu vrijednosti gljiva iz BiH do Italije (izvor:

Petenella i Maso, 2007):

Prodavatelj € / kg

Vlasnik šume-korisnik (koji nije

sakupljač) u BiH 0

Sakupljač 0.2-0.5

Posrednik (zbirna prodaja i izvoz) 4-6

Uvoznik i prodavatelj u Italiji 10-15

Krajnji korisnik u Italiji 15-30

Tabela 7: Uvoz različitih gljiva: (Izvor: UNDP, Razvoj sektora gljivarstva, inkluzivog i

održivog tržišta)

2008. god. 2009. god.

R.b. Vrsta giljive Količina

kg

vrijednost

KM

količina

kg

vrijednost

KM 1. svježe 1.153 2.681 2.029 6.836

2. smrznute 4.451 9.950 2.910 24.364

3. konzervirane 17.407 32.095 12.258 73.338

4. Sušene 33.361 631.819 27.690 690.192

UKUPNO 56.372 676.545 44.887 794.730

22

SWOT analiza tržišta gljiva

Snage Mogućnosti

1. Raznolikost i brojnost gljiva;

2. Jeftina radna snaga;

3. Strateški položaj;

4. Relativno dobar pristup međunarodnom

tržištu;

5. Tradicija u sakupljanju gljiva.

1. Jačanje sakupljačke populacije

uključivanjem i obrazovanjem mladih;

2. Tehnički i tehnološki napredak;

3. Povećanje svijesti i razvoj domaćeg

tržišta gljiva;

4. Zaštita interesa sakupljača i

otkupljivača/prerađivača gljiva kroz

udruženja;

5. Veći asortiman vrsta i proizvoda i veće

količine;

6. Stvoriti izravne trgovinske veze;

7. Povećanje participacije svih interesnih

strana u lancu vrijednosti.

Slabosti Opasnosti

1 Prihod sakupljača gljiva nije

odgovarajući i nije siguran;

2. Nerazvijeno domaće tržište samoniklih

gljiva;

3. Često prisutna loša kvaliteta sirovine;

4. Nedostatak dokumentacije;

5. Gotovinski tokovi novca;

6. Crno tržište.

1. Mijenjanje, fragmentacija i nestanak

staništa;

2. Neprimjereno i pretjerano sakupljanje;

3. Jačanje konkurencije u okruženju.

4. Neke ekonomski važne gljive bi mogle

postati rijetke i/ili zaštićene;

5. Prirodne nepogode kao što su suše,

poplave i šumski požari.

23

Ljekovito i aromatično bilje

Tabela 8: Najznačajnije aromatične i ljekovite biljke koje se sakupljaju u BiH,

procjenjena godišnja količina sakupljanja (D. Pećanac, 2001).

Vrsta Region sakupljanja Procjenjena godišnja

količina (tona

osušenog)

Dio biljke

Juniperus spp. cijela BiH 402.0 plodova

Salvia officinalis Hercegovina 352.0 herbe

Betula pendula centralna Bosna 80.0-100.0 listovi

Helichrysum

arenarium (*1)

Hercegovina (suho ) 35.0 (svježe)

90.0

Cijels biljka (suha);

svježa herba za

proizvodnju

esencijalnih ulja

Rhamnus frangula Hercegovina 50.0 kora

Satureja montana Hercegovina 46.0 herba

Sambucus nigra Bosna 44.0 cvijet

Vitex agnus-castus Hercegovina 27.5 cvijet, list i plodovi

(svježe za proizvodnju

esencijalnih ulja)

Tilia argentea (*2) istočna Bosna 22.0 cvijet

Thymus serpyllum cijela BiH 11.0 cijela biljka

Crataegus monogyna /

Crataegus nigra

Bosna 10.0 plodovi

Teuricum montanum Hercegovina 5.0-6.0 herba

Plantago lanceolata Hercegovina 5.0 list

Achillea millefolium Hercegovina 5.0 herba

Verbascum thapsus

(*3)

Hercegovina 1.0 cvijet

Data provided by D. PEĆANAC.

(*1): Helichrysum arenarium: može obuhvatati druge vrste Helichrysum također (H. stoechas; H.

italicum);

(*2): Tilia argentea: sinonim za Tilia tomentosa; Tilia argentea je jedina oficijelno dozvoljena

zakorištenje za biljne čajeve koji se ne prodaju u medicinske svrhe; ovi podaci mogu također

obuhvatati druge vrste lipe Tilia species (D. LANGE, pers. comm.);

24

(*3): Verbascum thapsus: može obuhvatati razne vrste Verbascum divizme (D. LANGE, pers.

comm.).

Tabela 9: procjena broja prikupljača/porodica koje rade za 8 najvažnijih kompanija koje trguju sa

“MAP” u BiH.

Kompanija Lokacija Regija

(prikupljanja) Broj prikupljača

Klas Sarajevo Central Bosnia 1,000

Jolovic d.o.o. Milici Eastern Bosnia 800

Ljekobilje Trebinje Herzegovina 500

Agroplod Stolac Herzegovina 180

ROING Ljubuski Herzegovina 30

Smrcak Zvornik Eastern Bosnia 120

Elmar Trebinje Herzegovina 100

Andjelic d.o.o. Trebinje Herzegovina 40

Podatke obezbjedio D. PEĆANAC, August 2002.

Tabela 10: Pretpostavljene vrijednosti rangiranja 5 medicinskih biljaka u sjevernoj Bosni

.

1. Gentiana lutea L

2. Sambucus nigra L.

3. Thymus serpyllum L.

4. Hypericum perforatum L

5. Urtica dioica L.

Tabela 11: Pretpostavljene vrijednosti rangiranja 5 medicinskih biljaka u regiji

Hercegovine.

1. Salvia officinalis L.

2. Helichrysum italicum Roth.

3. Satureja montana L.

4. Vitex agnus castus L

5. Hypericum perforatum L.

25

Tabela 12: prosječni godišnji iznosi prijavljenog izvoza i uvoza farmaceutskih biljaka držva istočne i

jugoistočne Evrope 1990-ih*.

Zemlja izvoza količina[tona] Vrijednost

[US$]

Zemlja uvoza količina

[tona]

Vrijednost

[US$]

Bugarska 10,050 14,508,000 Rusija 3,340 4,866,500

Albanija 7,650 12,006,500 Slovačka 3,160 1,633,500

Poljska 6,330 14,140,000 Poljska 2,090 5,187,500

Turska 3,970 8,801,500 Češka 1,530 5,098,000

Mađarska 3,890 6,009,500 Greece 1,410 1,816,000

Češka 2,760 2,322,000 Mađarska 1,200 2,838,000

Jugoslavija 1,670 1,819,000 Slovenija 1,000 2,439,000

Hrvatska 1,260 3,650,500 Hrvatska 490 1,314,000

Rumunija 1,080 1,873,000 Turska 350 644,500

Grčka 930 1,935,500 Jugoslavija 270 536,500

Makedonija 660 1,113,000 Bugarska 260 548,500

Slovačka 520 1,240,000 Makedonija 200 259,500

Slovenija 380 1,542,500 Bjelorusija 190 958,500

Rusija 310 842,500 Litvanija 150 485,000

Bjelorusija 270 1,307,500 BiH 113 607,500

BiH 150 313,000 Albanija 110 51,500

Moldavija 130 231,000 Latvija 49 186,000

Litvanija 23 142,500 Rumunija 45 187,000

Latvija 18 65,000 Estonija 17 105,500

Estonija 7 82,500 Moldavija 14 82,000

Total: istočna

i jugoistočna

Evropa

36,360 65,101,500 istočna i

jugoistočna

Evropa

12,000 24,294,000

Total: Evrope 75,900 248,729,000 Total: Evrope 127,170 364,873,000

Iznosi se baziraju na robnoj grupi farmceutskih biljaka (SITC.3: 292.4 = HS 1211). − izvor: baza

podataka UNCTAD COMTRADE, staitstički odjel UN, New York.

* Brojke se odnose na period 1991-2000.

26

Tabela 13: Bosna-Hercegovina: Izvozne količine (tona) farmaceutskih biljaka koje su prijavili

trgovački partneri u period 1996.-2000.

Država uvoznik 1996 1997 1998 1999 2000

Slovenija 0 35 85 83 97

Hrvatska 0 0 37 40 91

Jugoslavija 0 9 3 79 55

Njemačka 0 0 17 13 27

Austrija 0 8 0 8 8

Italija 0 0 7 20 7

Velika Britanija 0 0 0 0 4

Mađarska 6 0 0 5 2

Švedska 0 0 0 1 1

SAD 0 0 0 0 1

Španija 0 0 0 1 0

Francuska 0 0 1 0 0

Ukupno 6 52 150 250 293

Iznosi se baziraju na robnoj grupi farmceutskih biljaka (SITC.3: 292.4 = HS 1211). − izvor: baza

podataka UNCTAD COMTRADE, staitstički odjel UN, New York (države partneri).

Tabela 14: Bosna-Hercegovina: uvozne količine (tona) farmaceutskih biljaka koje su prijavili

trgovački partneri u period 1996.-2000

Država izvoznik 1996 1997 1998 1999 2000

Jugoslavija 0 10 13 113 148

Hrvatska 35 0 42 45 26

Slovenja 0 23 13 14 17

Republika Makedonija 0 0 20 13 9

Austrija 0 0 1 1 7

Italija 0 0 0 7 3

Mađarska 0 0 1 0 3

Njemačka 0 0 0 0 2

27

Češka 1 0 0 0 0

Danska 0 0 1 0 0

Total 36 33 91 193 215

Iznosi se baziraju na robnoj grupi farmceutskih biljaka (SITC.3: 292.4 = HS 1211). − izvor: baza

podataka UNCTAD COMTRADE, statistički odjel UN, New York (države partneri).

Taela 15: Trgovina 17 najvažnijih MAP vrsta ubranih u “divljni”/prirodi u Bosni i Hercegovini.

Procjenjeni procenat lokalne, domaće i međunarodne trgovine.

MAP vrste Lokalno tržište Državno tržište Međunarodno

tržište

Achillea millefolium - 20 % 80 %

Betula pendula - - 100 %

Crataegus monogyna /

Crataegus nigra - - 100 %

Helichrysum arenarium - 10 % 90 %

Juniperus spp. - - 100 %

Plantago lanceolata - - 100 %

Rhamnus frangula - - 100 %

Salvia officinalis 5 % 10 % 85 %

Sambucus nigra - 5 % 95 %

Satureja montana - 10 % 90 %

Teucrium montanum 10 % 20 % 70 %

Thymus serpyllum - 5 % 95 %

Tilia tomentosa 5 % 10 % 85 %

Verbascum thapsus (*1) - 5 % 95 %

Vitex agnus-castus - - 100 %

Podatke obezbjedio D. PEĆANAC.

(*1): Verbascum thapsus: ovo može obuhvatati druge vrste istog roda (D. LANGE, pers. comm.)

28

Tabela 16: trenutne tržišne cijene najčešće prikupljanih MAP vrsta u

Bosni i Hercegovini.

MAP vrste Trenutne tržišne cijene

[KM /kg suhog

mterijala]

Achillea millefolium 5.50

Helichrysum italicum 12.60

Juniperus spp. 1.80

Plantago lanceolata 4.50

Salvia officinalis 5.60

Satureja montana 7.50

Teucrium montanum 7.50

Thymus serpyllum 5.50

Tilia tomentosa 7.50

Vitex agnus-castus 5.00

Podatke obezbjedio D. PEĆANAC, na osnovu informaicja dobivenih od

raznih trgovačkih kompanija (ROING, Ljekobilje, Smrcak i Jolovic

d.o.o.). trenutna kursna lista : 1 KM ≈ 0.5 EURO.

29

SWOT analiza tržišta aromatičnog i ljekovitog bilja

Snage Mogućnosti

Postojanje dugogodišnje

tradicijesakupljanja i korištenja

ljekovitog i aromatičnog bilja;

Veliki diverzitet vrsta;

Dostupnost resursa:

Porast potražnje na međunarodnom

tržištu za biljnim proizvodima;

Rastuća potražnja na tržištu za

visoko kvalitetnim i certificiranim

proizvodima;

Razvoj domaćeg tržišta.

Slabosti Opasnosti

Slaba regulativa;

Nedostatak informacija o obimu

sakupljanja;

Neadekvatan marketing;

Nedostatak informacija o

međunarodnoj ponudi i potražnji;

Neadekvatna istraživanja o

održivosti sakupljanja, obradi i

sadržaju aktivnih tvari;

Slaba infrastruktura za sakupljanje,

sušenje, skladištenje, marketing i

obradu.

Iscrpljivanje prirodnih resursa;

Razvoj dodatnih pravnih i tržišnih

mehanizama lokalno i globalno;

Visoka fluktuacije tržišnih cijena;

Prirodne nepogode kao što su suše,

poplave i šumski požari;

Klimatske promjene;

Slaba primjena regulative.

Pregled stanja sakupljača NŠP

U sektor sakupljanja NŠP uključeni su ljudi koji obuhvataju: 15% mlađih sakupljača,

55% ljudi srednje starosne dobi,uglavnom žena i 30% sakupljača kategorije starijih ljudi.

Sve grupe sakupljača (domicilno stanovništvo, povratnici i izbjeglice) imaju veoma teške

životne uvjete. Za 60% sakupljača njihov je jedini prihod od gljiva i ljekovitog bilja, za

30% sakupljača to obuhvata 50% njihovog prihoda, dok je 10% stanovništva ruralnog

područja manje ovisno od ovog resursa. Sakupljači gljiva su među najsiromašnijim

grupama ljudi. Prihodi koji dolaze od sakupljanja NŠP često su nekonzistentni. Poznato

je da je veći broj sakupljača sa niskim stupnjem znanja. Uglavnom se sakuplja 6-7

gospodarski važnih gljiva i manji broj vrsta aromatičnog i ljekovitog bilja. Za mnoge

sakupljače nema pravedne i fer raspodjele u cijeni. Ona je uglavnom u korist

otkupljivača-veletrgovaca, pogotovo u korist maloprodajne mreže (Izvor: UNDP, Razvoj

sektora gljivarstva, inkluzivog i održivog tržišta).

30

Nekontrolirana eksploatacije i siromaštvo lokalnih ljudi su glavna prijetnja

održivom korištenju NŠP, uključujući gubitak staništa, fragmentaciju i degradaciju,

gubitak genetske raznolikosti i nedostatak znanja. Uvijek će biti određeni udio ljudi koji

ne smatraju korištenje NŠP kao dugoročni posao i nastojat će ostvariti prihode u kratkom

periodu. Treba nastojati da svako sakupljanje bude u skladu sa zakonima i odgovarajućim

propisima, a da ti zakoni i propisi budu dostupni, provodivi na terenu i njihova primjena

kontrolirana. Trenutni nivo sakupljanja za mnoge vrste NŠP je, procjenjuje se, znatno

ispod maksimalno održive razine, što može biti osnov za povećanje korištenja

ovih vrsta. Međutim, neke vrste se neodrživo koriste. Od 227 vrsta aromatičnog i

ljekovitog bilja u trgovini sedam su ugrožene, 49 su ranjive i osam su rijetke ( Izvor:

Dragana Pećanac /Conceptions of Sustainability in the Medicinal and Aromatic Plants

Sector in Bosnia and Herzegovina, Swedish Biodiversity Centre, Uppsala 2007).

Potrebno je identificirani 'rizične' vrsta na temelju trenutne situacije na tržištu. Važno je

napomenuti da potražnja za pojedinim vrstama može naglo porasti u vrlo kratkom

vremenu, stavljajući u opasnost vrste koje se trenutno smatraju sigurnim (Donnelly i

Helberg, 2003). Kupci, posebice izvozno orijentirani, mogu povećati svoje zahtjeve za

sirovinama i na taj način staviti dodatni pritisak na biljne populacije. To može povećati

rizik za neodrživo sakupljanje. Povećana potražnja i niske cijene koje sakupljači dobijaju

za prikupljeni biljni materijal mogu dovesti do prekomjernog iskorištavanja kako bi se

osigurali prihodi za sakupljače.

Zbog nedostatka osnovnih podataka kao što su nivo sakupljanja pojedinih vrsta, broj

trgovaca, održiva stopa sakupljanja itd, održivost resursa se procjenjuje konzervativnim

procjenama, te je veoma upitna vjerodostojnost takvih procjena. Postoji potreba za

istraživanjem i inventarizacijom resursa i na osnovu tih podataka osiguranje održivosti

sakupljanja za svaku pojedinu vrstu. Također postoji potreba da politika korištenja NŠP i

vezano zakonodavstvo budu stimulirajući za razvoj sektora, te da je korištenje NŠP

integrirano u razvojne planove i inicijative na svim nivoima. Tradicionalna znanja i

znanstvene spoznaje treba integrirati i adekvatno vrednovati.

Najveći izazov u novom tisućljeću je da se integriraju tradicionalna i znanstvena saznanja

s potrebama tržišta radi usporavanja tempa gubitka biološke raznolikosti i

usporavanja/zaustavljanja ekološke degradacije.

Stanje tržišta u BiH

Tržište je neorganizirano;

Crno tržište ima značajne dimenzije;

Prisutna ilegalna trgovina zaštićenim i ugroženim vrstama:

Slaba organiziranost sakupljača;

Premije za sakupljače na vrlo kratke periode i nedovoljne;

31

Vlasnik-korisnik šume najčešće nema nikakvu ekonomsku korist;

Izvozi se najčešće sirovina, a uvozi prerađen proizvod.

1.4. Pregled i analiza međunarodno priznatih shema certifikacije nedrvnih

šumskih proizvoda

Pod shemom certifikacije obično se podrazumijeva nezavisna potvrda da je proizvod, ili

lanac snabdijevanja usklađen sa prethodno utvrdenim pravilima ili kriterijima. Oni koji su

u skladu s njima, dobivaju potvrdu o ispunjavanju uvjeta, obično u vidu prava na

korištenje odredenih logotipa, marke ili opisa.

Prednost sheme certifikacije je u tome što omogućava da drugi u lancu snabdijevanja

mogu biti sigurni da su određeni standardi zadovoljeni. Ipak, treba znati da vrijednost

certifikata u velikoj mjeri zavisi od kredibilnosti organa koji vrši certifikaciju.

Nije izrađena ni jedna shema certificiranja specijalno za ostale proizvode šuma i šumskog

zemljišta. U tijeku su aktivnosti na izradi više certifikacijskih shema za ove proizvode.

Od postojećih shema certifikacije za ostale proizvode šuma i šumskog zemljišta značajne

su i mogu se primjenjivati slijedeće:

1.4.1. FairWild Standard

FairWild Standard daje smjernice o najboljim praksama sakupljanja i trgovine divlje

ubranih biljaka i ostalih resursa u jedanaest ključnih područja:

1. Održavanje divljih biljnih resursa;

2. Sprječavanje negativnog utjecaja na okoliš;

3. Sakupljanje i promet u skladu sa zakonima, propisima i sporazumima;

4. Poštivanje običajnih prava i dijeljenje ekonomske koristi;

5. Promicanje fer ugovornih odnosa između upravljača, sakupljača i

otkupljivača/prerađivača;

6. Ograničavanje sudjelovanja djece u aktivnostima prikupljanja NŠP;

7. Osiguranje naknade za sakupljače i lokalnu zajednicu;

8. Osiguravanje dobrih uvjeta rada za sve sudionike u FairWild lancu operacija;

9. Primjena odgovorne prakse upravljanja;

32

10. Primjena odgovorne poslovne prakse;

11. Promicanje FairWild obveza kupaca.

Opća načela i kriteriji:

Opća načela na kojima se temelji Fair Trade sustav certificiranja se prvenstveno odnose

na potrebu društvenog i ekonomskog razvoja, kao i radne odnose, a manje pozornosti

posvećuje potrebi za održivi razvoj okoliša. Ovi principi su razrađeni u sljedeće kriterije:

Društveni razvoj:

1. prihodi će promicati društveni i gospodarski razvo;

2. većina članova mora biti individualni sakupljači-proizvođači, većinom obitelji;

3. sakupljačka-proizvođačka organizacija će se temeljiti na demokraciji, sudjelovanju i

transparentnosti;

4. neće biti diskriminacije po bilo kom osnovu (pol, dob, rasa, vjera itd);

· Gospodarski razvoj:

5. sakupljači će dobiti fer ugovorenu cijenu;

6. sakupljači-proizvođači moraju imati pristup logističkim, administrativnim i

tehničkim sredstvima kako bi na tržištu bio kvalitetan proizvod;

7. ekonomsko jačanje sakupljača;

· Okolišni razvoj

8. provodit će se procjena utjecaja, kao i okoliša planiranje i praćenje stanja;

9. smanjenje agrokemikalija;

10. smanjenje otpada, recikliranje i kompostiranje;

11. državanje i poboljšanje plodnosti tla;

12. spriječavanje požara;

13. izbjegavanje GMO-a, te stimuliran rad prema organskim propisima;

· Standardi o uvjetima rada

14. organizacija slijedi ILO konvencije o sprječavanju prisilnog rada i rada djece;

15. radnici imaju pravo na slobodu udruživanja i kolektivno pregovaranje

16. organizacija slijedi ILO konvencija o uvjetima zapošljavanja;

17. zaštita na radu - radna mjesta i oprema moraju biti sigurni, ljudi ne smiju biti u

opasnosti od pesticida.

FairWild Standard nije rješenje za sve proizvođače. Veliki dio Fair Trade-

certificiranih proizvoda se prodaju na konvencionalnim tržišta, bez premije na

cijenu.

1.4.2. Organski certifikacijski program Organske kontrole

Organski certifikacijski program Organske kontrole zasniva se na OK standardima i OK

zahtjevima i procedurama za certifikaciju organske proizvodnje i prerade. OK takoder

radi i na polju certifikacije organske proizvodnje u saradnji sa drugim certifikacijskim

tijelima. Certifikacija koja se provodi u suradnji sa drugim certifikatorima, provodi se u

skladu sa zahtijevima i procedurama certifikacijskog tijela sa kojim OK suraduje.

Opća načela:

- Da se proizvedu dovoljne količine hrane visokog kvaliteta, vlakana (celuloze) i

ostalih proizvoda;

33

- Da se radi kompatibilno s prirodnim ciklusima i živim sustavima kroz tlo, biljke i

životinje u cijelom proizvodnom sustavu;

- Da se prepozna širi sociološki i ekološki utjecaj na organsku proizvodnju i sustav

prerade, kao i u okviru njih;

- Da se održi i uveća dugoročna plodnost i biološka aktivnost tla koristeći se

lokalno adaptiranim kulturnim, biološkim i mehaničkim metodama umjesto da se

oslanja na inpute;

- Da se održi i ohrabri poljoprivredni i prirodni biodiverzitet na farmi i u okruženju

upotrebom održivih proizvodnih sustava i zaštitom bilja i divljih životinja;

- Da se održi i konzervira genetički diverzitet obraćanjem pažnje na rukovođenje

genetičkim izvorima koji su već na farmi;

- Da se promovira odgovorna upotreba i očuvanje vode i života u njoj;

- Da se koristi, što je više moguće, obnovljivim izvorima u proizvodnji i sustavima

prerade i da se izbjegavaju zagađivanje i otpad;

- Da se njeguju lokalna i regionalna proizvodnja i distribucija;

- Da se kreira harmoničan balans izmedu biljne proizvodnje i stočarstva;

- Da se životinjama osiguraju uvjeti za život koji omogućavaju izražavanje

osnovnih aspekata njihovog prirodnog ponašanja;

- Da se za pakovanje upotrebljavaju biorazgradivi, reciklirani i materijali koji se

mogu reciklirati;

- Da se svima koji su uključeni u organsku proizvodnju i preradu osigura kvalitet

života koji zadovoljava njihove osnovne potrebe u okviru sigurne i zdrave radne

okoline;

- Da se podrži uspostavljanje cjelovitog proizvodnog, preradivackog i

distribucijskog lanca, koji je i socijalno pravedan i ekološki odgovoran;

- Da se prepozna važnost, zaštiti i uči od naslijeđenog znanja i tradicionalnih načina

proizvodnje.

Certifikacijski program OK-a koji se provodi u saradnji sa drugim certifikacijskim

tijelima ukljucuje certifikaciju prema slijedecim regulativama:

- Regulativa EU (EC 834/2007);

- Nacionalni organski program SAD (NOP, National Organic Programme);

- Japana (JAS);

- Privatni KRAV standardi;

Mogao bi se primjenjivati u našim uvjetima za certificiranje NŠP i proizvoda od

NŠP, a kao nastavak FSC certificirane šume iz koje potiču NŠP.

1.4.3. FSC

FSC standard je kreiran za certificiranje upravljanja i gospodarenja šumskim resursima.

Baziran je na ekološkom, ekonomskom i socijalnom faktoru upravljanja i gospodarenja

šumama.

FSC je misija promicanje ekološki prikladnog, društveno korisnog i ekonomski održivog

upravljanje svjetskim šumama. FSC standardi temelje se na FSC načelima i kriterijima

odgovornog upravljanja šumama.

Opća načela

Opća načela na kojima počiva FSC certificiranje šumskih resursa su:

34

· Usklađenost sa zakonima i FSC načelima: gospodarenje ukupnim šumskim resursima

mora biti usklađeno sa svim primjenjivim nacionalnim zakonima i međunarodnim

sporazumima.

· Prava i obveze zakupa i korištenja: dugoročno pravo zakupa i korištenja na zemlju i

šumske resurse moraju biti jasno definirani, dokumentirani i pravno osnovani.

· Prava autohtonih naroda: zakonska i običajna prava autohtonog naroda korištenja i

upravljanja svojim zemljama i resursima moraju se poštivati.

· Odnosi sa zajednicom i prava radnika: gospodarenje šumama mora poboljšati

dugoročne socijalne i ekonomske dobrobiti za djelatnike u šumarstvu i lokalnu zajednicu.

· Koristi od šuma: upravljanje šumama poticat će učinkovitu uporabu svih šumskih

proizvoda i usluga kako bi se osigurala ekonomska održivost i široki raspon ekoloških i

socijalnih davanja. Stopa korištenja šumskih proizvoda ne smije prelaziti granicu

održivosti ekosustava.

· Gospodarenje šumom treba očuvati biološku raznolikost i s njom povezane prirodne

resurse.

· Planovi upravljanja šumama moraju biti pisani, usvojen i trajno čuvani.

· Praćenje i ocjenjivanje: stanje šuma, aktivnosti upravljanja i utjecaj tih aktivnosti mora

se pratiti.

· Očuvanje i održavanje šuma visoke vrijednosti.

· Uloga nasada i plantaža: treba pomoći upravljanju, smanjiti pritisak

na prirodne šume i promicati obnovu i očuvanje prirodnih šuma.

Kriteriji za NŠP certifikaciju

FSC opća načela dodatno su razrađena u sljedeće kriterije za

certificiranje NŠP:

Svi NŠP i proizvodi na bazi NŠP koji nose FSC logo i koriste zaštitni znak moraju

poticati iz FSC certificirane šume.

· Prije mogućnosti korištenja FSC logotipa i zaštitnog znaka za određeni NŠP,

sustav upravljanja NŠP mora biti ocijenjen od strane certifikacijskog tijela.

· Kod certificiranja NŠP, certifikacijsko tijelo treba se koristiti postojećim regionalnim,

nacionalnim ili drugim postojećim NŠP standardima. Ako ti nisu dostupni, certifikacijsko

tijelo treba pripremiti NŠP standarde kroz proces nacionalnih ili regionalnih konzultacija.

Zaključak:

Sigurno da postoji korist za industriju ostalih proizvoda šuma i šumskog zemljišta

Bosne i Hercegovine u definiranju standarda najbolje prakse, kako u pogledu za

održivo sakupljanje tako i za fer trgovinu. U tome bi kriteriji u postojećim shemama

certifikacije pružili korisne savjete. Međutim, uprkos nedostacima postojećih

shema, ne preporučuje se da se za potrebe certificiranja ostalih proizvoda šuma i

šumskog zemljišta u Bosni i Hercegovini izradi vlastita shema certificiranja. Postoje

brojni razlozi za to:

Vrijednost sheme certifikacije u velikoj mjeri odreduje kredibilitet organizacije

koja izdaje certifikat: Dok bi lokalni certifikat imao težinu na lokalnom tržištu, to

ne bi bio slučaj na izvoznom tržištu.

35

Značajan posao obavlja radna grupa za nedrvne šumske proizvode FSC da bi dalje

doradila i izradila sheme koje odgovaraju za certifikaciju nedrvnih šumskih

proizvoda. Pored ovoga, ulažu se napori u pravcu harmoniziranja različitih shema

certifikacije. Jedan od interesantnih primjera su napori koje ulaže Soil Association,

tijelo za organsku certifikaciju sa sjedištem uVelikoj Britaniji, koje radi na izradi

organskog i standarda fer trgovine za upotrebu u UK/EU.

Saradnja i rad na ovim naporima će vjerovatno dati veće dugoročne rezultate nego

da se nezavisno izradi zasebna shema.

Važno je uvidjeti da certifikacija nece garantirati veću cijenu. Medutim, može biti

korisna da poboljša ili da održi pristup tržištu. Prednost organske certifikacije je da se

barem dio dokumentacijske procedure koja se traži prema dobrim praksama u

poljoprivredi i branju (GACP) zahtijeva u proceduri organske certifikacije.

Iako su premije od 20 do 30% iznad konvencionalne cijene generalno prihvaćene za

organski certificirane proizvode, potražnja i ponuda odlučuju da li se te premije plaćaju

ili ne. U izvjesnim slučajevima, gdje je potražnja veća od ponude, premije mogu biti

preko 100 posto iznad “normalne” cijene kao što je prikazano u Tabeli 17. u kojoj su

navedene neke veleprodajne cijene jedne njemačke trgovačke kompanije za

konvencionalno i organsko ljekovito i aromatično bilje.

Tabela 17.

Proizvod Konvencionalna

cijena Euro/kg

suhog

Organska cijena

Euro/kg suhog Premija

Gospina trava

5,20 5,70 10%

Korijen bijelog

sljeza

9,30 10,00 7%

List koprive

3,60 5,20 44%

Divlja ruža cijela

1,10 1,60 45%

Cvijet lipe cijeli

5,20 11,00 111%

Preporučuje se FSC certificiranje šuma kao osnova za organsku certifikaciju NŠP.

36

2. KLJUČNI PRINCIPI/NAČELA

Principi:

1. Pridonijeti zaštiti, unaprijeđenju i povećanju ukupnih šumskih resursa u

Federaciji BiH.

2. Odgovorno i okolišno prihvatljivo koristiti ostale proizvoda šuma i šumskog

zemljišta.

3. Održiv razvoj sektora graditi na uzajamnom poštivanju i jasno definiranim

odnosima između aktera u lancu korištenja ostalih proizvoda šuma i

šumskog zemljišta.

Strateški ciljevi:

Kriteriji za definiranje ciljeva:

Ciljevi moraju biti mjerljivi;

Ciljevi moraju biti realni ;

Ciljevi trebaju predstavljati određeni izazov, ali i biti ostvarivi;

Ciljevi moraju biti konzistentni;

Ciljevi moraju biti fleksibilni.

Cilj 1.

Ostali proizvodi šuma i šumskog zemljišta su dostupni u granicama održivosti

ekosustava za komercijalnu i osobnu uporabu.

37

Cilj 2.

Sektor šumarstva upravlja i gospodari ostalim proizvodima šuma i šumskog

zemljišta i surađuje sa interesnim stranama.

Cilj 3.

Propisi koji utječu na upravljanje i gospodarenje NŠP su u skladu sa Ustavom

FBiH, kantonalnim ustavima, Zakonom o načelima lokalne samouprave i svim

preuzetim međunarodnim propisima.

Cilj 4.

Inventarizacija, praćenje stanja i istraživanje koje će pružati informacije potrebne

za upravljanje i gospodarenje ostalim proizvodima šuma i šumskog zemljišta.

Cilj 5.

Obrazovanje, osposobljavanje i transfer tehnologija, suradnja s javnim i privatnim

sektorom.

Kratko obrazloženje ciljeva i preporuke za njihovo ostvarenje:

Cilj 1.

Ostali proizvodi šuma i šumskog zemljišta su dostupni u granicama održivosti

ekosustava za komercijalnu i osobnu uporabu.

Ovaj cilj proizilazi iz činjenice da ne postoji sljedljivost dokumentacije kao ni sustav

praćenja stanja (analiza relevantnog nacionalnog zakonodavstva) ne možemo ozbiljno

govoriti o održivosti ili neodrživosti ekosustava. Sama činjenica da je određeni broj

biljnih vrsta u statusu ugroženih, ranjivih ili rijetkih govori o tome da se nije vodilo

računa o održivosti vrsta, što znači da se nije vodilo računa ni o održivosti ekosustava.

Što je, zapravo, održivost ekosustava? Održivost ekosustava znači sposobnost ekosustava

da zadrži prirodne procese, funkcije, biološku raznolikost i produktivnost. Ekosustav je

vrlo kompliciran sustav odnosa žive i nežive prirode pa,shodno tome, postoji vrlo velik

broj čimbenika u međusobnoj interakciji. Ono što je najznačajnije je da promjena bilo

kojeg čimbenika izaziva lančanu reakciju. S tim u vezi, postoji vrlo veliki broj varijabli

koje bi se mogle i trebale uzimati u obzir kod procjene održivosti ekosustava. Naravno da

svi čimbenici nemaju istu težinu unutar ekosustava i za stabilnost ekosustava. Za potrebe

ove studije, odnosno za određivanje granice održivosti ekosustava, bitna su tri stuba

održivosti:

Biološka održivost- Biodiverzitet

Mjeri se brojem i brojnošću/pokrovnošću vrsta i količinom sakupljenih NŠP. Za praćenje

biološke održivosti nužno je razviti indikatore za praćenje stanja. Ako su broj i

brojnost/pokrovnost vrsta stabilni uglavnom je osigurana biološka održivost ekosustava

za dotadašnji obim korištenja NŠP. Indikatori biološke održivosti su jasni signali da li

obim korištenja treba smanjiti, potpuno zabraniti ili se može povećati.

Socijalna održivost

Korištenje prirodnih resursa mora služiti i zadovoljenju potreba ruralnog pučanstva i

doprinositi poboljšanju njihovog statusa. Za socijalnu održivost je bitan broj pučanstva,

38

bez obzira na pol, vjeru i rasu, uključen u djelatnost korištenja NŠP, bilo za osobnu

uporabu ili komercijalno. Poželjno je uključiti što veći broj pučanstva ali da se ne naruši

biološka održivost ekosustava i ne ugrozi ekonomika korištenja NŠP. Kao indikatori

socijalne održivosti mogu poslužiti:

Broj sakupljača

Organiziranost sakupljača

Broj otkupljivača/prerađivača

Broj uposlenih u sektoru

Ekonomska održivost

Sektor NŠP mora biti ekonomski održiv u granicama bioloških i socijalnih mogućnosti.

Ekonomska održivost se temelji na fer odnosima u lancu vrijednosti. Indikatori

ekonomske održivosti mogu biti:

Ostvarena veleprodajna cijena;

Visina naknade vlasniku/korisniku;

Visina naknade sakupljačima;

Učešće u prihodima od šume;

Učešće u ukupnom izvozu.

Preporuke za ostvarenje cilja:

Koristiti jasne politike i prakse i blagovremene informacije za upravljanje i

gospodarenje NŠP;

Pomagati interesnim stranama u procjeni i realizaciji razvojnih potencijala koje

pružaju NŠP;

Surađivati s interesnim stranama u svrhu razvoja jasnih politika i procedura za

održivo gospodarenje NŠP i pružati pomoć za njihovu provedbu gdje je to

moguće.

Davati pravodobne informacije i tehničku pomoć zainteresiranima za razvoj

poslovanja i marketing.

Cilj 2.

Sektor šumarstva upravlja i gospodari ostalim proizvodima šuma i šumskog

zemljišta i surađuje sa interesnim stranama.

NŠP su nerazdvojiv sastavni dio šumskih ekosustava i održivo upravljanje i gospodarenje

ovim resursom šuma je neodvojivo od integralnog upravljanja i gospodarenja šumama i

šumskim zemljištima. Imajući u vidu zakonska rješenja u nekim zemljama u

neposrednom okruženju, gdje je upravljanje i gospodarenje NŠP izuzeto iz nadležnosti

šumarstva, a radi predusretanja opasnosti da se to dogodi u Federaciji BiH, opredjelili

smo se za ovaj strateški cilj.

Preporuke za ostvarenje cilja:

Usklađivanje, uključivanje i suradnja s interesnim stranama u upravljanju NŠP;

Izraditi standarde i smjernice za izradu ŠGO koji će biti utemeljeni na ekološkim,

ekonomskim i socijalnim principima;

Primjeniti dobre sakupljačke prakse i razviti propise koji potiču održivost i

očuvanje etike;

39

Koristiti znanstvene informacije za bolje gospodarenje, održanje biodiverziteta,

zaštitu vrsta i ekosustava da bi se osigurale njihove funkcije.

Cilj 3.

Propisi koji utječu na upravljanje i gospodarenje NŠP su u skladu sa Ustavom

FBiH, kantonalnim ustavima, Zakonom o načelima lokalne samouprave i svim

preuzetim međunarodnim propisima.

Činjenica je da se Ustavni sud bavi znatnim dijelom šumarske regulative i u pravilu je

proglašava neustavnom govori u prilog postavljanju ovog cilja. Tako je Ustavni sud

proglasio neustavnim Zakon o šumama Federacije BiH iz 2002. godine i Uredbu o

šumama iz 2009. godine.

Preporuke za ostvarenje cilja:

Izraditi potrebnu regulativu za upravljanje i gospodarenje NŠP na svim nivoima;

Uskladiti postojeće propise sa Ustavom FBiH, kantonalnim ustavima, Zakonom o

načelima jedinica lokalne samouprave i preuzetim međunarodnim propisima.

Cilj 4.

Uspostaviti i razviti, skupa sa ostalim zainteresiranim institucijama, programe koji

su usmjereni prema istraživanju NŠP;

Osigurati inventuru i praćenje stanja NŠP;

Uključiti javni i privatni sektor i strukovna udruženja u razvoj monitoring sustava;

Proširiti stjecanje znanja o NŠP, uključujući razne tradicionalne i netradicionalne

izvore;

Poticati multidisciplinarna istraživanja koja integriraju socijalne, ekonomske i

ekološke aspekte NŠP;

Razviti sustav informiranja o postojećim i potencijalnim korisnicima, tržištu i

potencijalima za veću dodanu vrijednost NŠP;

Razvijati istraživanja koja se bave održivim razvojem resursa i očuvanjem vrsta,

kao i korištenjem;

Razviti sustav za praćenje sakupljanja, otkupa, prerade i prodaje NŠP;

Koristiti najnovije informacijske tehnologije, uključujući i elektronske baze

podataka, za razmjenu informacija;

Razmjenjivati informacije s javnim i privatnim sektorom.

Cilj 5.

Uspostaviti mrežu i razviti forum za razmjenu informacija na entitetskoj, državnoj

i međunarodnoj razini;

Prijenos tehnologija vezanih za NŠP;

Kreirati i provoditi radionice za prijenos informacija i tehnologija;

Izraditi i provoditi programe osposobljavanja uposlenika u javnom i privatnom

sektoru i članova strukovnih udruženja, kao i svih partnera u upravljanju i

korištenju NŠP;

40

Razvijati i provoditi javne programe obrazovanja za različite publike, osobito

programe:

Smanjenja sukoba među interesnim stranama;

Razumijevanja NŠP i njihovog odnosa prema ekosustavu;

Poboljšanja komunikacije među interesnim stranama;

Povećanja suradnje s partnerima u obrazovanju, osposobljavanju i

prijenosu tehnologija.

Smjernice za:

Rješavanje vlasničkih i prava korištenja

Upravljanje NŠP mora biti sastavni dio upravljanja šumama i mora težiti postizanju

ekoloških, socijalnih i ekonomskih koristi. Također mora biti uključeno u razvojne

strategije na svim nivoima ili barem s njima komplementarno.

Ključne smjernice za rješavanje vlasničkih i prava korištenja NŠP u komercijalne svrhe

su:

1. povećati mogućnosti za generiranje veće dobiti iz šume održivim korištenjem svih

njenih resursa;

2. osigurati da javnost dobije fer vrijednost za korištenje svojih šuma i svih njenih

resursa;

3. osigurati da su standardi za upravljanje šumama uspostavljeni i provode se;

4. povećati odgovornosti za upravljanje privatnim šumama;

5. osigurati da je regulativa vezana s kriterijima i pokazateljima za održivo gospodarenje

šumama.

Opće smjernice za rješavanje vlasničkih i prava korištenja su:

Javnost ima pravo sakupljanja definiranih količina NŠP;

Sakupljanje NŠP ne smije ugroziti opstanak i produktivnost šumskih ekosustava u

kojima su prikupljeni;

41

NŠP koji se prikupljaju moraju biti utvrđeni zakonom i / ili dozvolom privatnog i

javnog šumoposjednika.;

Ako je potražnja za određenim NŠP veća od dugoročnog potencijala za njegovu

proizvodnju, specifična ograničenja, npr. s obzirom na tehnike sakupljanja i / ili

količine po osobi i po vremenskim razdobljima mogu biti aktivirana;

Razlika u regulaciji između sakupljanja za osobnu uporabu i komercijalno

sakupljanje je potrebna, naročito za sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja;

Različit pravni režim za sakupljanje NŠP u javnim i privatnim šumama može biti

prikladan.

Za održivu eksploataciju resursa sa ciljem da bude racionalna, važno je da postoji

izvjesnost da se korist može uživati dugoročno. Efikasno upravljanje resursima mora

uključivati mehanizme za sticanje i kontrolu prava korištenja. Većina literature govori da

bi se stvorila neophodna sigurnost i izvjesnost da će resursi pružati dugoročnu korist , ako

bi i oni koji se oslanjaju na te resurse u cilju zarade sredstava za život imali udjela u

njihovom upravljanju.

Pored uključivanja onih koji se oslanjaju na resurse i koji kontroliraju prava korištenja,

sustav upravljanja mora obuhvatiti jasne, odgovarajuće kazne koje su provodive.

Pravo korištenja u smislu ove studije se može podijeliti na:

1. Pravo korištenja (sakupljanja) NŠP za osobnu uporabu – propisati dozvoljenu

količinu, ne plaća se naknada;

2. Pravo korištenja (sakupljanja) NŠP za komercijalnu uporabu – propisati

minimalne količine, izraditi sustav utvrđivanja naknade, izraditi sustav

licenciranja.

Ova dva prava se ne mogu ostvarivati na istoj površini istovremeno! Spriječiti da se

NŠP sabrani za osobnu uporabu komercijaliziraju (crno tržište).

Razvoj sustava za licenciranje

Skraćeno, definicija licence je „odobrenje za korištenje licenciranog materijala”. Licenca

se izdaje kako bi se omogućilo aktivnosti koje bi inače bile zabranjene.

Pojam licenciranja u ovoj studiji je vezan za pravo sakupljanja NŠP za komercijalnu

uporabu. Sektor šumarstva će morati uspostaviti sustav licenciranja za sakupljanje NŠP.

Licenciranje može zahtijevati plaćanje naknade i/ili dokazivanje sposobnosti.

Licenciranje, bez naknade, može poslužiti kako bi se vlasti informirale o obimu i vrsti

aktivnosti i da bi, po potrebi, postavile uvjete i ograničenja. Kao dokaz sposobnosti služio

bi certifikat (uvjerenje o osposobljenosti sakupljača). Sustav licenciranja u smislu ove

studije znači procedure za stjecanje prava sakupljanja određenog NŠP na točno određenoj

površini i/ili u točno određenoj količini, u određenom vremenu, po određenoj cijeni i

samo obučenim (certificiranim) sakupljačima. Naknade prikupljene prema ovom

licencnom sustavu bi trebale, dugoročno gledano, pokrivati troškove upravljanja i

gospodarenja ovim resursom.

Za licenciranje je nužno:

1. Jasno ograničena površina;

2. Utvrđena kvota (količina) svakog pojedinačnog NŠP;

3. Utvrđeno vrijeme sakupljanja;

4. Naknada vlasniku/korisniku;

42

5. Certifikat (uvjerenje o osposobljenosti).

Razvoj marketinga

Marketing se bavi potrebama ljudi i pronalazi načine zadovoljenja tih potreba.

"Marketing je društveni i upravljački proces kojim, putem stvaranja, ponude i razmjene

proizvoda od vrijednosti s drugima, pojedinci i grupe dobivaju ono šta im je potrebno ili

što žele" - Phillip Kotler

Razvoj marketinga i marketinških strategija NŠP treba shvatiti kao alat šumarske politike

u stimuliranju ekonomski održivog, ekološki prihvatljivog i socijalno osjetljivog

gospodarenja NŠP.

Za razvoj marketinga je nužno:

Da je upravljan;

Da je planiran;

Da je napredak mjerljiv.

Kriteriji za određivanje proizvoda na kojima bi se gradio razvoj marketinga:

• Važnost NŠP kao izvora prihoda za lokalno pučanstvo;

• Zahtjevi tržišta (lokalnog, nacionalnog i međunarodnog);

• Utjecaj sakupljanja na okoliš;

• Održivost sakupljanja određenog NŠP i moguća količina;

• Pristup tržištu i uvjeti na tržištu.

Uspostava i razvoj tržišta

Temelj razvoja sektora NŠP u cjelini, pa time i temelj razvoja tržišta NŠP, uz definiranje

prava vlasništva i korištenja, su sakupljači, pa im stoga treba pokloniti posebnu pozornost

i pomoći da dobiju adekvatnu (fer) naknadu za svoj rad. Temeljni uvjet za lakši pristup

resursu i lakši i učinkovitiji nastup na tržištu, kao i za postizanje fer cijene i uspostavu fer

odnosa u lancu vrijednosti, je udruživanje sakupljača.

Osnovni zadaci udruženja sakupljača bi bili:

• Promicanje održivog upravljanja NŠP;

• Promoviranje dobrih sakupljačkih praksi;

• Povećanje kapaciteta sakupljanja, kako po količini tako i po kakvoći;

• Smanjenje troškova rada;

• Povećanje sigurnosti sakupljanja NŠP;

• Razmjena informacija o tržištima i propisima;

• Poboljšanje pristupa institucijama;

• Olakšavanje pristupa resursu;

• Promocija i marketing kako bi se tražili odgovorni poslovni partneri;

• Eventualna certifikacija proizvoda;

• Edukacija.

43