25Glas Koncila broj 321. siječnja 2007.

KATOLIČKA CRKVA I MEĐUNARODNO PRIZNANJE REPUBLIKE HRVATSKE

Tomislav Vuković

� Hrvatski je narod sa svim građa-nima Hrvatske svečano proslaviopetnaestu obljetnicu međunarod-nog priznanja Republike Hrvatske.Dok je svakodnevno doslovce krva-rila i njezina trećina bila pod okupa-cijom jugoslavenske vojske, uveze-nih i domaćih srpskih paravojnihpostrojba 15. siječnja 1995. priznaloju je najprije tada�njih dvanaest čla-nova Europske zajednice, a istogadana ne�to kasnije to su učinile iAustrija, Bugarska, Kanada, Mađar-ska, Malta, Poljska i �vicarska. Slje-deći su dani i mjeseci donosili novameđunarodna priznanja i Hrvatskaje tako zauvijek neizbrisivo ucrtanau zemljopisnu kartu svijeta.

Poruka svijetu ihrvatskomu narodu

No, dobro je prisjetiti se i doga-đaja koji se zbio dva dana prije teprijeporne odluke ukupno devet-naest dr�ava svijeta za noviju hrvat-sku povijest. Naime, sve su va�nijesvjetske novinske agencije objavilevijest da je Tiskovni ured Svete Sto-lice izdao slu�beno priopćenje ukojemu je između ostalog stajalo:

»Danas 13. siječnja 1992. Sveta jeStolica poslala note vladama Repu-blike Hrvatske i Slovenije, priop-ćujući priznanje njihova suvereni-teta i samostalnosti.« Drugim riječi-ma, Sveta je Stolica poručila svjet-skoj javnosti, hrvatskome narodukao i svim građanimaHrvatske da je Repu-bliku Hrvatsku prizna-la kao suverenu i samo-stalnu dr�avu. Bez ob-zira na to �to je SvetaStolica u međunarod-nim političkim odnosi-ma tradicionalno op-rezna, papa Ivan PavaoII. nije dvojio! Bio je potpuno jasan- do�ao je povijesni trenutak kadahrvatski narod ima pravo na izgrad-nju vlastite budućnosti u okvirimameđunarodno priznatih granicaRepublike Hrvatske.

Bili su to trenuci razumljivog,dugo očekivanog i stoga velikogslavlja. Hrvatskoj dr�avnoj neovis-nosti radovala se i Katolička Crkva uhrvatskome narodu. Uz bl. AlojzijaStepinca jedan od najsvjetlijih liko-

»Priznanje Hrvatskeu slu�bi je mira«Bez obzira na to �to je Sveta Stolica u međunarodnim po-

litičkim odnosima tradicionalno oprezna, papa Ivan Pa-vao II. nije dvojio! Bio je potpuno jasan - do�ao je povije-sni trenutak kada hrvatski narod ima pravo na izgradnju

vlastite budućnosti u okvirima međunarodno priznatih granicaRepublike Hrvatske.

»Radost hrvatskoga naroda radi uspostavljene i međunarodno priznate hrvatskedr�ave radost je i biskupa - pastira Crkve u Hrvatskoj. Time ujedno izra�avamo

po�tovanje čvrstoj i ustrajnoj volji naroda, izra�avanoj na mnogo načina upro�losti, a u sada�njosti iskazanoj slobodnim izborima i referendumom kao

zakonitim demokratskim načinima dono�enja političkih odluka.«

� Republika Hrvatska platila je ve-liku cijenu samostalnosti. Izgubljenisu brojni �ivoti branitelja i civila,mno�tvo je osoba prognano sasvojih ognji�ta, domovi su poru�eni iopljačkani. Katoličke su crkve i ostalavjerska zdanja bili također agresor-ske mete, pa je dobro prisjetiti senekih brojidbenih podataka. Tijekomsrpske agresije na Hrvatsku stradaloje 1426 crkvenih objekata, preciznije:572 crkve (od kojih je do temelja sru-�eno 116), 254 kapele, 286 �upnihkuća, 80 samostana, stotinjak gro-blja i 134 kri�eva krajputa�a. Napori-ma i trudom domaćih vjernika i sve-ćenika, materijalnom pomoći hrvat-skih vlasti i inozemnim donacijamaponovno je velik dio njih sagrađen iobnovljen, a obnova jo� uvijek traje.

Poru�ene io�tećene petstosedamdesetdvije crkve

¦ Trojica velikana zaslu�nih za hrvatsku samostalnost u Zagrebu godine 1994.

� Hrvatska je televizija u svim »udarnim« vijestima objavljivala i izjaveuglednih političkih i drugih javnih djelatnika iz zemlje i svijeta. Tako je hr-vatska javnost čula i izjavu onda�njega vatikanskog tajnika za odnose sdr�avama (ministra vanjskih poslova) nadbiskupa Jeana Louisa Taurana,koji je iznio tri razloga za priznaje:

»Kada se radi o problemu priznanja Slovenije i Hrvatske, prije svega tre-ba vrlo dobro specificirati da priznanje nije ni protiv koga usmjereno, to nijeneprijateljski akt prema drugima, drugim sastavnim dijelovima jugoslaven-ske federacije. Druga stvar �to bih �elio istaknuti jest za�to smo tako brzopriznali te dvije republike. Prije svega jer mislimo da to mo�e pridonijetiprekidu neprijateljstava, a i zbog jednoga drugog razloga: jer smo u na�imdiplomatskim kontaktima s drugima već prije vi�e mjeseci shvatili da su svimeđunarodni partneri uvjereni da će jednog dana trebati priznati te repu-blike. Svi su u to uvjereni. Ne mo�e se ići nazad. I jo� jedan, treći razlog:Sveta Stolica nije dr�ava, nije politička sila, nije niti samo jedna europskastvarnost. Dakle, slobodna je. Slobodna je djelovati jer brani etničke, mo-ralne principe. Ali, očito, ona ne improvizira. Ona se odlučila na priznanjeprema principima Helsinkija... slijedeći Helsin�ki akt iz g. 1975.«

Tri razloga Svete Stolice za priznanje

¦ Papa Ivan Pavao II. ¦ Kardinal Franjo Kuharić ¦ Dr. Franjo Tuđman

va novije crkvene i narodne povi-jesti, tada�nji kardinal Franjo Kuha-rić, koji je u to vrijeme neumornoobilazio razorene hrvatske gradove,spaljena sela, poru�ene crkve, ra-njene, prognane i bolesne, uzahvalnome pismu Ivanu PavluII. pisao je:

»Sveti Oče! Neizmjerno smoobradovani odlukom Svete Stoliceda je priznata slobodna i demokrat-ska dr�ava Hrvatska. Izra�avam uime Crkve u Hrvata duboku zahval-nost Va�oj Svetosti jer svojim viso-kim moralnim ugledom dosljednobranite univerzalna načela ljudskihprava, nacionalnih prava, slobode imira među narodima. PriznanjeSvete Stolice u slu�bi je mira i po-mirenja da ljudi i narodi dobre voljebudu slobodni i u prijateljskim od-nosima.« U zavr�nim riječima kar-dinal Kuharić je istaknuo: »Uvijekvjerna Hrvatska...«

Prvi hrvatski predsjednik dr.Franjo Tuđman, koji je 15. siječnja1992. označio kao dan »koji će zlat-nim slovima biti uklesan u sve-ukupnu, četrnaeststoljetnu, povi-jest hrvatskoga naroda«, također jeu pismu zahvalio papi:

»Va�a Svetosti! Čast mi je izrazitiVam najdublju zahvalnost na odlu-ci Svete Stolice da i formalno priznasuverenitet i samostalnost Repu-blike Hrvatske. Tim se činom otva-ra novo razdoblje u hrvatskoj po-vijesti i u bilateralnim odnosimaSvete Stolice i Republike Hrvatske.Posebno nas raduje �to je Sveta Sto-

lica, kao najveća moralna snaga svi-jeta, među prvima priznala neza-visnost Republike Hrvatske. To nasjo� vi�e obvezuje da se dosljednozauzmemo za mir, su�ivot i blago-stanje svih građana Republike Hr-vatske u duhu ekumenizma i mi-rotvorstva koje Vi, Sveti Oče, neu-morno promičete. Čvrsto vjeruje-mo da će političko priznanje Repu-blike Hrvatske poslu�iti zaustav-ljanju okrutnoga, agresivnog rata

protiv Hrvatske, a time i stabilnostii suradnji u ovome dijelu Europe.«

»Tebe Boga hvalimo«diljem Hrvatske

Katolički vjernički puk diljemHrvatske, osjetiv�i veličinu povije-snoga trenutka, pohrlio je u crkvezahvaliti Bogu za veliki dar. U svimsu se hrvatskim prvostolnim i stol-nim crkvama od najistočnijeg bis-kupijskog sredi�ta u Strossmayero-vu Đakovu, do najju�nijeg drevnogsjedi�ta sv. Vlaha u Dubrovniku,�upnim i filijalnim crkvama, kape-licama, pred kri�evima »krajputa�i-ma« i u obiteljskim domovima usrijedu 15. siječnja 1992. molilo zadomovinu i mir. Glavna misa zah-valnica za međunarodno priznatu,

samostalnu i neovisnu Hrvatskuodr�ana je u zagrebačkoj katedrali,tom simbolu hrvatskog katoli�tva.Tisuće je Zagrepčana, koji su ispu-nili crkvu i cijeli prostor ispred nje,sa svim hrvatskim biskupima kojisu stigli u Zagreb na svoje prvo zas-jedanje u novorođenoj Hrvatskoj, smno�tvom emocija pjevalo: »TebeBoga hvalimo!« Predsjedatelj euha-ristijskog slavlja kardinal Kuharićpozvao je sve nazočne, ali i sve vjer-

nike diljem Hrvatske da misa i mo-litve budu u prvome redu za blago-slov budućih dana u novome po-vijesnom razdoblju hrvatskoga na-roda i njegove dr�ave te za mir bezkojega nema sigurnosti ni boljihdana. Te su riječi bile melem na ra-ne brojnim hrvatskim �rtvama,koje su u dugim stoljećima pale zaslobodu i samostalnost, a posebicesvima onima koji su jo� uvijek u ok-rutnome i nametnutome ratu trp-jeli. Cijela je Hrvatska u predvečerjetog dana bila moliteljska.

Papinih 45 intervencijaza Hrvatsku

Mise zahvalnice slavljene su i uiseljenoj Hrvatskoj diljem svijeta.Tako je vi�e od 5000 australskih Hr-

vata i Slovenaca u pe-tak 17. siječnja umelburnskoj katedralisv. Patrika sudjelovalou misi koji je predvodionadbiskup MelbourneaFrank Little. On je upropovijedi iznio je-dan, �iroj javnosti ma-nje poznat ali vrlo va-

�an podatak da je papa Ivan PavaoII. uputio svjetskim moćnicima čak45 različitih intervencija i apela zauspostavu mira u Hrvatskoj. U pri-godnoj je propovijedi u zaključnimriječima usporedio mukotrpan i kr-vav put do hrvatske neovisnosti sIsusovim uskrsnućem: »To je uskrs-nuće koje daje dokaz da u konačni-ci dobro uvijek pobjeđuje.« Biskupiiz Hrvatske i Bosne i Hercegovine,koji su na poziv kardinala Kuharića

odr�ali zasjedanje upravo 15. siječ-nja, �to je svakako znakovito i nijeslučajno, uputili su poruku u kojojje između ostaloga stajalo:

»Radost hrvatskog naroda radiuspostavljene i međunarodno priz-nate hrvatske dr�ave radost je i bis-kupa - pastira Crkve u Hrvatskoj.Time ujedno izra�avamo po�tova-nje čvrstoj i ustrajnoj volji naroda,izra�avanoj na mnogo načina u pro-�losti, a u sada�njosti iskazanoj slo-bodnim izborima i referendumomkao zakonitim demokratskim nači-nima dono�enja političkih odluka.«

Između Svete Stolice i Republi-ke Hrvatske u sljedećem su razdob-lju slijedile očekivane diplomatskeaktivnosti, kao �to je uspostava re-dovitih diplomatskih odnosa 8.veljače 1992, imenovanje prvognuncija u RH nadbiskupa GiulijaEunaudija 29. veljače iste godine,njegova predaja vjerodajnica pred-sjedniku Tuđmanu 11. svibnja u Za-grebu, predaja vjerodajnica prvogahrvatskog veleposlanika u Vatika-nu Ive Livljanića papi Ivanu PavluDrugome 3. srpnja... Jednako sutako i katolički biskupi, članovi Hr-vatske biskupske konferencije, odr-�ali svoje prvo plenarno zasjedanje9. i 10. lipnja u Zagrebu, nakon pre-stanka djelovanja Biskupske konfe-rencije Jugoslavije. ¬

Gk-24-25.p65 16.1.2007, 11:2025