indirektni porezi

26
UVOD Porezi su osnovni instrument finansiranja javnih potreba odnosno pokrića državnih rashoda. Zbog toga danas većina finansijskih teoretičara savremenu državu naziva ''poreskom državom'' ističući na taj način ulogu poreza u njenom funkcionisanju. Pitanje suštine i osnovnih karakteristika poreza bilo je predmet definisanja čitavog niza autora koji su pokušavali da iznesu osnovne karakteristike ovog oblika prihoda. Definicije se u znatnoj mjeri razlikuju zavisno od perioda u kome su nastale. U antičkoj Grčkoj i Rimu porez je tumačen kao davanje pokorenih pobjednicima i poreska obaveza se izjednačavala sa pojmom potčinjenosti. U doba feudaliza, porez se tretira, na prvom mjestu kao dar, a zatim kao pomoć. Novija shvatanja o suštini poreza kao oblika prihoda stavljaju akcenat na ekstra fiskalne zadatke u uslovima državnog intervencionizma. Porezi gube neutralan karakter i vrlo uspješno počinju da se primjenjuju u ostvarivanju vanfiskalnih ciljeva. U finansijskoj teoriji i praksi prihvaćena je podjela poreza na direktne poreze i indirektne poreze. Postoji veliki broj kriterijuma na osnovu kojih se izvršena klasifikacija poreza na direktne i indirektne poreze. Jedan od kriterijuma za podjelu poreza na direktne i indirektne jeste u tome kako se manifestuje poreska snaga. Ukoliko se poreska snaga manifestuje posjedovanjem imovine ili dohotka riječ je o direktnim porezima. Ukoliko se, međutim, poreska snaga manifestuje u vidu potrošnje radi se o indirektnim porezima. Način na koji se vrši prevaljivanje poreza takođe može da bude jedan od kriterijuma 1

Upload: irina-alic-profil-ii

Post on 17-Sep-2015

32 views

Category:

Documents


0 download

DESCRIPTION

PDV, CARINE, AKCIZE

TRANSCRIPT

UVOD Porezi su osnovni instrument finansiranja javnih potreba odnosno pokria dravnih rashoda. Zbog toga danas veina finansijskih teoretiara savremenu dravu naziva ''poreskom dravom'' istiui na taj nain ulogu poreza u njenom funkcionisanju. Pitanje sutine i osnovnih karakteristika poreza bilo je predmet definisanja itavog niza autora koji su pokuavali da iznesu osnovne karakteristike ovog oblika prihoda. Definicije se u znatnoj mjeri razlikuju zavisno od perioda u kome su nastale. U antikoj Grkoj i Rimu porez je tumaen kao davanje pokorenih pobjednicima i poreska obaveza se izjednaavala sa pojmom potinjenosti. U doba feudaliza, porez se tretira, na prvom mjestu kao dar, a zatim kao pomo. Novija shvatanja o sutini poreza kao oblika prihoda stavljaju akcenat na ekstra fiskalne zadatke u uslovima dravnog intervencionizma. Porezi gube neutralan karakter i vrlo uspjeno poinju da se primjenjuju u ostvarivanju vanfiskalnih ciljeva. U finansijskoj teoriji i praksi prihvaena je podjela poreza na direktne poreze i indirektne poreze. Postoji veliki broj kriterijuma na osnovu kojih se izvrena klasifikacija poreza na direktne i indirektne poreze. Jedan od kriterijuma za podjelu poreza na direktne i indirektne jeste u tome kako se manifestuje poreska snaga. Ukoliko se poreska snaga manifestuje posjedovanjem imovine ili dohotka rije je o direktnim porezima. Ukoliko se, meutim, poreska snaga manifestuje u vidu potronje radi se o indirektnim porezima. Nain na koji se vri prevaljivanje poreza takoe moe da bude jedan od kriterijuma za klasifikaciju poreza na diektne i indirektne. Polazei od tog kriterijuma onaj porez koji po namjeni zaknodavca pogaa lice koje ga plaa, predstavlja direktni porez, dok e porez koji se prevaljuje na neko tree lice predstavljeti indirektni porez. Podjela poreza na direktne i indirektne moe biti i prema nainu plaanja. Naime ukoliko plaanje poreza zasniva na izvoru govorimo o direktnom porezu a ukoliko se plaanje poreza vri prilikom troenja dohotka govorimo o indirektnom porezu. Poreski sistem savremenih drava, predstavlja razliite kombinacije direktnih i indirektnih poreza. U direktne poreze ubrajamo: porez na dobit, porez na dohodak, porez na imovinu, porez na dobitke od igara na sreu i dr. Dok u indirektne poreze ubrajamo: porez na dodatu vrijednost kao najznaajnijih indirektni porez, carine, akcize, putarine i slino.Rad prikazuje najznaajnije oblike indirektni poreza: porez na dodatu vrijednost, akcize i carine, pri emu se istie prednost i nedostatak svaki od prikazanih oblika indirektnih poreza. Takoe se u toku objanjenja oblika indirektnog poreza posmatra kako je zakonodavac u BiH regulisao posmatrani poreski oblik te zastupljenost posmatranog poreza u ukupnim poreskim prihodima.

1. PODJELA POREZA NA DIREKTNE I INDIREKTNENajznaajnija podjela poreza je na direktne i indirektne poreze. Kod ove podjele mogui su brojni kriterijumi ralikovanja: Podjela fiziokratske kole, Podjela po osnovu naina isplate, Podjela po osnovu kriterijuma prevaljivosti, Podjela po osnovu snage poreskog platca i sl.[footnoteRef:1] [1: Popovi D., Nauka o porezima i poresko pravo, Savremena administracija, Beograd, 1997., str.44.,]

Prvu podjelu poreza na direktne i indirektne izvrili su pripadnici fiziokratske kole. Polazei od pretpostavke da se nova vrijednost stvara samo u poljoprivredi dok se u zanatstvu, industriji, trgovini i drugim djelatnostima samo transformie prvobitna vrijednost, pripadnici fiziokratske kole su neposrednim porezima smatrali samo one koji pogaajuju ist proizvod.Polazei od kriterijuma naplativosti, pod indirektnim porezima podrazumijevaju se svi oni porezi ija se naplata vri prema tarifama. Tarife predstavljaju sistematizovan pregled obekata oporezivanja, poreskih osnovica i stopa.Podjela poreza prema kriterijumu prevaljivosti proistie iz tzv. '' Njemake teorije'' iji je osniva bio njemacki teoreticar Karl Heinrich Rau. Prema kriterijumu prevaljivosti indirektni porezi, su oni porezi koji ne terete lice koje je zakonodavac previdio ve se prevljuju na neko tree lice, poreskog destinatara, koji u konanici snosi teret oporezivanja. Podjela poreza na osnovu poreske snage proistie iz Schffeleove teorije o podjeli poreza. Schffle smatra da se porezna snaga moe manifestirati direktno i indirektno Direktno se porezna snaga manifestira onda kada se preko nje vidi porezni izvor. Indirektno se porezna snaga manifestira onda kada se pojedini porezni izvori iskoritavaju u procesu potronje Na osnovu poreske snage, pod indirektnim porezima podrazumijevamo poreze koji se plaaju u momentu troenja dohotka.

Najvanije karakteristike indirektnih poreza su: Elastinost, Sve vea izraenost obveznosti plaanja, Ugodni su jer ih porezni obveznici osjeaju samo indirektno i to uglavnom kroz cijene proizvoda i usluga, Dovoljni su i izdani, pa ih javna vlast koristi u prikupljanju potrebnih prihoda za pokrie javnih potreba, Nesocijalni su jer ih placaju svi, neovisno o visini dohotka Lako se prevaljuju, pa su nepraktini za ostvarivanje raznih privrednih, socijalnih i politikih ciljeva.[footnoteRef:2] [2: Nikoli N., Poela javnog financiranja, Ekonomski fakultet Split, Split, 1999., str. 97.-98.,]

2. POREZ NA DODATU VRIJEDNOSTVe niz godina porez na dodanu vrijedonst (engl. VAT-Value Added Tax, franc. TVA-Taxe sur la Valeur Ajoutee, njem. MWS-Mehrwertsteuer) je najrasprostranjeniji sistem oporezivanja prometa dobara i usluga u svijetu koji se, trenutno i nimalo sluajno, primjenjuje u preko 120 zemalja, koje obuhvataju preko 70% svjetske populacije. PDV je izumio francuski ekonomista Maurice Laure (Moris Lore) 1954. godine. On je bio direktor francuske porezne slube koja je 10. aprila 1954. uvela taxe sur la valeur ajoute (TVA). Ovaj porez je isprva uveden kao optereenje za velike kompanije, ali je vremenom njegovo djelovanje proireno na sve oblasti poslovanja. U Francuskoj je PDV najznaajniji izvor javnog finansiranja i procjenjuje se da donosi oko 45% prihoda.Porez na dodatu vrednost je opti porez na potronju koji se obraunava i plaa na isporuku dobara i pruanje usluga u svim fazama proizvodnje i prometa dobara i usluga, kao i na uvoz dobara, osim ako zakonom nije drugaije propisano. Porez na dodatu vrednost (PDV) definie se kao porez koji se obraunava i plaa u svim fazama proizvodnog i prometnog ciklusa na nain da se u svakoj fazi oporezuje samo iznos dodate vrijednosti koja se ostvari u toj fazi proizvodno-prometnog ciklusa u kojoj preduzee uestvuje. PDV je u sutini oblik poreza na promet, odnosno on je neto - svefazni porez na potronju. Osnovna razlika izmeu ova dva poreza ogleda se u tome da se porez na promet obraunava i naplauje samo u jednoj fazi i to u krajnjem prometu, dok se PDV obraunava i plaa u svim fazama samo na dodatu vrijednost u toj fazi. Dodatu vrijednost prema tome ini novostvorena vrijednost ili razlika izmeu nabavne i prodajne cijene u prodajnom ciklusu.[footnoteRef:3] U sistemima poreza na promet i PDV, teret poreza vijek snosi krajnji potroa. [3: Staki B. , .Jezdimirovi M., Javne finansije, Beograd, 2012.,]

2.1. Oblici PDV-aKroz razvoj poreskih sistema razlikovali su se pojedini oblici PDV prema tome kakav je poreski tretman ulaganja u kapitalna dobra, tj. u nabavke osnovnih sredstava za obavljanje djelatnosti, postrojenja i opreme. Iskristalisala su se tri osnovna oblika PDV i to:Proizvodni oblik PDV-a kod poreske osnovice ne iskljuuje vrijednost nabavljenih osnovnih sredstava niti amortizacije. Kod ovog oblika PDV poreski obveznik ima pravo da od iznosa prodaje svojih proizvoda i usluga izvri odbitak prethodnog poreza sarno za vrijednost nabavljenog reprodukcionog materijala i sirovina. Takoe kod ovog oblika PDV ulaganje u osnovna sredstva oporezuje se dva puta, prilikom nabavke jer nema odbitka i drugi put pri prodaji dobara u ijoj proizvodnji uestvuje koritenje osnovnih sredstava. Proizvodni oblik PDV nije stimulativan za poreske obveznike jer ne podstie ulaganja u kapitalna dobra, kao ni osavremenjavanje proizvodnih i poslovnih procesa pa samim tim ne podstie ni proirivanje postojeih kapaciteta i otvaranje novih radnih mjesta. Ovaj oblik PDV se ne nalazi u praksi savremenih zemalja koje uvode ovaj oblik poreza jer ovakav nain oporezivanja ne podstie makroekonomski razvoj. Dohodovni oblik PDV-a za razllku od prethodnog proizvodnog oblika ima povoljniji tretman za osnovna sredstva, postrojenja i opremu. Pored odbitka prethodnog poreza za repromaterijal i sirovine, koji uestvuju u procesu proizvodnje, ovaj oblik PDV ima i prethodni odbitak za nabavku osnovnih sredstava, postrojenja i opreme ali samo u srazmjernom iznosu u visini godinje amortizacije za nabavljena osnovna sredstva. I ovaj oblik PDV nema stimulativni karakter za poreske obveznike i imaa sline posljedice naprivredni razvoj kao i prethodni oblik PDV-a.Potroni oblik PDV-a podrazumijeva da se poreskorn obvezniku za posmatrani poreski period odobrava odbitak prethodnog (prenijetog) poreza po svim ulaznim raunima za dobra koja su nabavljena i usluge koje se koriste za obavljanje djelatnosti. Pravo na umanjenje obraunatog poreza nije uslovljeno time jesu li ta sredstrva koja su nabavljena u isto vrijeme potroena iii prodata, i da li je plaen raun dobavljaima. Iz toga proizilazi da potroni oblik PDV ne optereuje zalihe porezom jer je iz rauna dobavljaa porez iskoriten za odbitak za tekui poreski period.Sve zemlje Evropske unije primenjuju potroni oblik u skladu sa estom direktivom Evropske unIje o PDV-u.

2.2. Metode obrauna PDV-aNain naplate poreskih pnhoda u sistemu PDV je bitna karakteristika sistema po kojoj se on razlikuje od klasinog sistema poreza na promet. Svaki poreski obveznik u sistemu PDV vri obraun poreske obaveze, pri emu od svoje obaveze nastale za odredeni poreski period odbije prethodni porez u istom periodu iskazan na raunima dobavljaa. Zbog ovakvog obrauna poreskih prihoda u interesu svakog poreskog obveznika je da na raunu dobavljaa PDV bude pravilno iskazan, jer samo se u tom sluaju moe koristiti kao prethodni porez. . U pogledu izraunavanja dodate vrijednosti kao poreskce osnovice koriste se sledee tri metode:1. Metod oduzimanja,2. Metod sabiranja i 3. Kreditni metod.Metod oduzimanja, primjena ove metode izraunavanja obveze PDV-a preduzee izraunava obvezu PDV-a tako da od vrijednosti prodaje oduzme vrijednost kupovina i na tako dobivenu dodanu vrijednost primijeni stopu PDV-a. Ovom se metodom direktno izraunava porezna osnovica, tj. dodana vrijednost te se zbog toga ova metoda naziva jo i direktna metoda. Metoda oduzimanja ili direktna metoda ima nekoliko nedostataka od kojih se izdvajaju sledei: moe se primijeniti sarno u sistemu PDV koji ima jedinstvenu stopu i drugi nedostatak ogleda u dokumentovanju prethodnog poreza, jer ukoliko se posmatraju nabavke u cjelini u toj vrednosti mogu biti sadrani i rauni koji nemaju iskazan prethodni porez ili rauni koji ne bi mogli biti osnov za umanjenje osnovice za obraun PDV-a.Metod sabiranja, kod ove metode obrauna poreske osnovice kao zbir elemenata koju ine tuvrijednost uzimaju se zarade, amortizacija, kamate, profit i drugi elementi. Ovaj metod je veoma sloen i nedovoljno pouzdan, jer se za svaki poreski period mora sastavljati bilans i utvrdivati finansijski rezultat, a metod nije mogue primijeniti kod sistema oporezivanja koji ima vie stopa PDV-a.Kreditni metod ili indirekti metod naplate poreza, kod ovog metoda PDV na svim raunima mora biti posebno iskazan, a obaveza plaanja se dobija poto se obraunati porez za osnovicu koju ini iznos izvrenog prometa obraunat za sva prodata dobra i izvrene usluge, umanjuje za iznos prenijetog poreza po ulaznim raunina za nabavljena dobra i usluge u obraunskom poreskom periodu. PDV koji mora biti iskazan posebno na svim raunima slui kao dokumentovani dokaz za odbitak prethodnog poreza. Poreska obaveza za poreski period prema ovoj metodi je razlika PDV na izlaznim i ulaznim raunima poreskog obveznika. Kreditna metoda naplate PDV ima naloge prednosti u odnosu na prethodne dvije metode, a neke od njih su sledee: ovo je najjednostavnija metoda za primjenu, najaurnija u smislu obrauna i naplate, PDV se iskazuje prilikom svake transakcije na raunima, omoguena je najpouzdanrja kontrola za obraun I naplatu poreza i ova metoda jedina omoguuje primenu vie stopa PDV-a.

2.3. Naela PDV-aOsnovna naela PDV-a povezana su sa pitanjem oporezivanja dobara i usluga koje su predmet meunarodne razmjene, prije svega posmatrano sa stanovita mjesta oporezivanja. Dva osnovna naela su:1. Naelo porijekla PDV-a podrazumijeva da se on obraunava i plaa na sva dobra i usluge koje su proizvedene i pruene u zemlji porijekla bez obzira da li se ova dobra i usluge troe u zemlji ili se izvoze, dok se sva dobra i usluge koje se uvoze i troc u zemlji ne oporezuju u zemlji.2. Naelo odredita PDV je u potpunosti suprotno od naela porijekla. Prema ovom naelu dobra i usluge se oporezuju tamo gdje se troe bez obzira jesu li proizvedeni ili su uvezeni. Ovo naelo se jo naziva i naelo mjesta potronje. Naelo odredita ne pravi razliku izmeu domae i uvezene robe, te ne utie na konkurentnost. jer su sve robe i usluge izjednaene i imaju ravnopravnost na tritu.Pored osnovnih naela u sistemu PDV postoje i sledea pravila:1. U vrijednost nabavljenih dobara i usluga ne uranava se PDV. Ovo pravilo vai bez obzira kada je plaena faktura dobavljaa, jer se PDV izraen na fakturi dobavljaa moe odmah koristiti kao prethodni porez i saldirati se od nastale poreske obaveze koja je iskazana na izlaznim fakturama za prodata dobra i izvrene usluge. Iz ovog pravila se moe vidjeti da je PDV finansijski izdatak za kupca koji povecava dug prema dobavljau, ali zbog priznavanja prethodnog poreza i umanjenja obavezeza PDV ovaj porez je neutralan u pogledu trokova nabavke dobara i usluga, kao i trokova poslovanja.2. Oporezuje se samo dodata vrijednost. Ukoliko je prodajna vrijednost vea od nabavne vrijednosti bez PDV, javlja se obaveza plaanja ovog poreza samo na razliku izmeu ove dvije vrijednosti. Ako bi se u nekoj transakciji i pojavilo da je prodajna vrijednost manja od nabavne vrijednosti, onda nema dodatne vrijednosti I poreski obveznik u tom sluaju ima pravo na povrata poreza ili poreski kredit.3. Izvoz dobara se ne oporezuje, a uvoz dobara je oporeziv. Zbog stimulacije izvoza, PDV se ne plaa na dobra i usluge koji se izvoze. Prilikorn uvoza dobara i usluga PDV je iskazan na carinskoj deklaraciji i mora se odmah platiti, ali ima tretman prethodnog poreza kao i porez iskazan na fakturama domaih dobavljaa. Sistem PDV jednako se primjenjuje i kod usluga

2.4. Predmet oporezivanja Predmet oporezivanja prema Direktivi 2006/112/EZ su:1. promet proizvoda uz naknadu na teritoriji lanice od strane poreskog obveznika,2. nabavka unutar Unije proizvoda sa naknadom,3. promet usluga,4. uvoz proizvoda.Promet proizvoda podrazumijeva: prenos prava raspolaganja materijalnom imovinom kao vlasnik, prenos na nalog ili u ime javnog tijela ili na temelju zakona, vlasnitva nad imovinom u zamjenu za plaanje naknade stvarnu predaju robe u skladu s ugovorom za najam robe na odreeno razdoblje ili za prodaju robe uz odgodu, kojim se utvruje prenos vlasnitva, pod uvjetom uobiajenog toka dogaaja, najkasnije po izvrenju konane otplate; prenos robe slijedom ugovora prema kojem se plaa provizija na prodaju ili kupovinu.[footnoteRef:4] [4: EU,Direktiva 2006/112/EZ, lanak 28,]

Pod pojmom promet usluga podrazumijevamo svaku transakciju koja ne ini isporuku robe. Promet usluga moe se sastojati, izmeu ostaloga, od jedne od sljedeih transakcija: ustupanje nematerijalne imovine, bez obzira bilo ono ili ne predmetom dokumenta kojim se utvruje vlasnitvo; obveza suzdravanja od odreenog ina ili toleriranja odreenog ina ili situacije; izvrenje usluga na temelju naloga koji izdaje javna vlast ili koji se izdaje u ime javne vlasti ili na temelju zakona.[footnoteRef:5] [5: EU,Direktiva 2006/112/EZ, lanak 36,]

2.5. Poreski obveznik Obveznik poreza je bilo koje lice koje nezavisno obavlja ekonomske aktivnosti, bez obzira na cilj ili rezultat tih aktivnosti. Ekonomske aktivnosti podrazumijevaju aktivnosti proizvoaa, trgovaca, pruaoca usluga, ukljuujui rudarstvo i poljoprivredu kao i profesionalne djelatnosti. Koritenje materijalne i nematerijale imovine radi sticanja dobiti na stalnoj osnovi jeste ekonomska aktivnost. Pored navedenih lica, svako lice koje na povremenoj osnovi, isporuuje novo prevozno sredstvo, koje kupcu otprema ili prevozi prodavac ili kupac ili se ono otprema ili prevozi u ime prodavca ili kupca na odredite izvan teritorija odreene drave lanice a ne unutar teritorija Zajednice, smatra se poreznim obveznikom.[footnoteRef:6] [6: EU,Direktiva 2006/112/EZ, lanak 9.,]

Poreskim obveznikom e se smatrati i lica koja povremeno obavljaju oporezive transakcije kao to su promet graevinskog zemljita i prvi prenos graevinskog objekta ili dijela graevinskog objekta. Svaki porezni obveznik koji je duan plaati PDV mora plaati neto iznos PDV-a pri podnoenju prijave PDV-a. Svaki porezni obveznik obvezan je prijaviti poetak, promjenu ili prestanak svoje djelatnosti kao poreznog obveznika. Drave lanice doputaju i mogu zahtijevati da se prijava podnese elektronikim putem sukladno uvjetima koje propiu. Za svakog poreskog obveznika se utvruje jedinstveni identifikacioni broj. Svaki pojedini identifikacijski broj za PDV ima prefiks sukladno ISO kodu 3166 - alfa 2 - po kojem je mogue identificirati pojedinu dravu. Dravni organi se ne smatraju poreskim obveznicima ako ispunjavaju sledea dva uslova: da su registrovani odnosno klasifikovani kao javno-pravna lica i da vre javnu djelatnost u statusu javnog organa. Meutim ukoliko se dravni organi pojavljuju kao proizvoai, trgovci ili pruaoci usluga u obavljanju ekonomske aktivnosti te time konkuriu privatnom sektoru , tada se smatraju poreskim obveznikom.

2.6. PDV u Bosni i HercegoviniOsnovni cilj uvoenja PDV-a u BiH jeste fiskalna transformacija. Najznaajniji ekonomski faktori koji su doprinijeli uvoenju PDV su : znaajan udio neregistrovane ekonomije u bruto drutvenom proizvodu, visok trgovinski deficit, udio investicionih dobara u ukupnom izvozu i slino.Uzimajui u obzirom da BiH ide u pravcu pribliavanja evropskim integracijama i pribliavanju EU, uvoenje PDV-a, koji je i jedan od osnovnih uslova za prijem u EU, je sutinski dio ovog procesa reformi. Osnovne karakteristike PDV-a u BiH su: PDV je potronog oblika; Obraunava se kreditnom metodom; Poreska osnovica se odreuje prema naelu odredita i Jedinstvena poreska stopa od 17%.U cjelini sistema PDV-a svaki uesnik u prometu obraunava i stie obavezu za plaanje PDV-a na onu vrijednost koju je dodao u toj fazi prometa. Zbog toga se prilikom obrauna PDV-a javljaju dva pojma a to su: ulazni i izlazni PDV. Ulazni PDV je PDV koji je obraunat na nabavke dobara i usluga. Izlazni PDV je PDV obraunat na prodaju dobara i usluga. Ako je IZLAZNI PDV > ULAZNI PDV = OBAVEZA ZA UPLATUAko je IZLAZNI PDV < ULAZNI PDV = PRAVO NA POVRAT

Prema lanu 3. ZPDV u ('' Slubeni glasnik BiH'' br:9/05 i 35/05) PDV se plaa na: promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti izvri na teritoriji BiH uz naknadu i uvoz dobara u BiH. Lica koja podlijeu obavezi plaanja PDV-a u BiH, prema Zkonu o PDV-u, su: Sva pravna i fizika lica koja vre promet dobara ili usluga na koje se zaraunava PDV i iji ukupan godinji oporezivi promet prelazi 50.000 KM. Porezni zastupnik-koje imenuju oni porezni obveznici koji u BiH nemaju sjedite ni stalnu poslovnu jedinicu a koji vre promet dobara i usluga u BiH. Taj porezni zastupnik mora biti registrovani PDV obveznik. Svako lice koje iskae PDV u svojoj fakturi ili drugom dokumentu koji slui kao faktura, pa i ako nije obveznik PDV-a (to znai da je u tom sluaju neovlateno obraunao) ali ga je ipak, duan uplatiti, s tim da se onome koji primi takvu fakturu taj PDV ne priznaje kao ulazni porez, ak i ako ga je platio takvom dobavljau. Carinski dunik primalac dobra, prilikom uvoza to je primalac uvoznih dobara, odnosno carinski dunik odreen u skladu sa carinskim propisima. Primalac dobara i usluga povezanih sa izgradnjom nepokretne imovine. lanom 23. ZPDV utvreno je da standardna stopa PDV-a na oporezivi promet dobara i usluga i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu iznosi 17%. Opredjeljenje za jedinstvenu poresku stopu proizalo je iz sljedeih razloga: vea finansijska i fiskalna efikasnost; stailnost poreskog sistem; jednostavniji nain obrauna; racionalniji poreski sistem; smanjenje evazije poreza; vea alokativna neutralnost

PDV se plaa najkasnije do desetog u mjesecu za prethodni mjesec.

2.7. Prednosti i nedostaci PDV-a Prednosti PDV-a u odnosu na porez na promet su: Prednosti PDV-a u odnosu na porez na promet su: U odnosu na porez na promet, PDV je mnogo efikasniji u naplati i mnogo izdaniji izvor javnih prihoda, jer obuhvata sve faze prometa dobara i usluga; Naplata najveeg dijela PDV-a se ostvaruje prije maloprodajne faze , to znai da se on naplauje i bre od poreza na promet(koji se napluje tek u maloprodaji) Za razliku od sistema poreza na promet proizvoda(koji je bio jednofazni) PDV je svefazni i zasniva se na sistemu odbitaka; Iz istih razloga porezna evazija u sistemu PDV-a je minimalna, jer se oporezuju, prate i kontroliu sve faze prometnog ciklusa(za razliku od poreza na promet , u kojem je porezna evazija znaajna) PDV ima znatno iru poreznu osnovu, jer je jedan od njegovih najvanijih ciljeva da oporezivanjem obuhvati to vei broj dobara i usluga (za razliku od poreza na promet koji je sklon relativno velikom broju poreznih oslobaanja); Sistem PDV-a dosljednije potuje princip odredita Iz istog razloga u sistemu PDV-a su znatno rjei sluajevi dvostrukog oporezivanja i sluajevi dvostrukog oslobaanja transakcija u meunarodnom prometu , nego u sistemu poreza na promet; Naelo odredita takoer obezbjeuje u PDV-u ravnopravan konkurentski poloaj uvezenih i domaih proizvoda na tritu zemlje uvoznice,kao i ravnopravan konkurentski poloaj domaih proizvoda koji se izvoze u druge zemlje; Kod PDV-a nema odlaganja plaanja PDV znatno smanjuje prostor za postojanje sive ekonomije.

Nedostaci PDV-a u odnosu na porez na promet su: Poveano administratiranje i trokovi poreznih obveznika, Izraenija regresivnost u odnosu na porez na promet, Relativno izraeniji inflatorni potencijal, Problem raspodjele prihoda subcentralnim nivoima.

3. AKCIZEAkcize su specijalni, dodatni i visoki porezi na promet kojima se obino oporezuje potronja uglavnom monopolskih proizvoda koji nemaju alternativu i imaju izuzetno visoku tranju i masovnu potronju. Akcize (trosarine) spadaju u poreze na pojedinana dobra i usluge. Istorijski posmatrano, akcize se smatraju jednim od najstarijih oblika na potronju. Naziv Akciza (Excise Tax) potie iz XVI vijeka od starofrancuske rijei assise, to znai: sjednica, ugovor, izmirenje duga, oporezivanje. prvi put se javlja kao namet u Holandiji u XVI-tom vijeku, kada je donijeta odluka da se oporezuje pivo, eer, so, alkoholna pia. Osnovne Osnovne karakteristike akciza, su: obveza plaanja akciza odnosi se na tano odreeni broj predmeta tekoe prilikom odreenjivanja obuhvatanja predmeta koji podlijeu akcizi prevaljivost ugodnost plaanja ("nevidljivost poreza") fiskalna izdanost jednostavnost i jeftinoa ubiranja i stabilnost prihodi od akciza jednim dijelom pripadaju lokalnim jedinicama iroko rasprostranjena upotreba.Akcize su poreskim vlastima jedan od najomiljenijih poreza jer se lako ubiraju, sistem obrauna i naplate je jednostavan, evazija je mala a kontrola obrauna i naplate je laka. medjutim, akcize karakterie regresivnost(jer jeftinije proizvode koriste ire kategorije potroaa, sa slabijom poreskom snagom) koja se donekle moe ublaiti (npr. odreivanje akcize u odnosu na konanu cijenu), ali se nikada ne moze do kraja otkloniti.

3.1. Akcize u EUIako se u zemljama EU troarinama oporezuje velik broj razliitih proizvoda, na razini Unije ureeno je oporezivanje alkoholnih proizvoda i piva, duhanskih proizvoda i mineralnih ulja, a od 2004. i oporezivanje energenata (prirodnog plina, koksa i elektrine energije). Akcize se obraunavaju na tri naina: prema vrijednosti (ad valorem), izraunano u odnosu prema maloprodajnoj cijeni posebnom metodom, odnosno prema koliini proizvoda i kombinacijom te dvije metode.Oporezivanje alkohola je uredjeno 1. januara 1993. godine. Direktivom 92/83/eec odreujese: vrsta alkoholnih proizvoda koji se oporezuju, mogunost sniene poreske stope za odredjena pia. mogunost sniene stope za male nezavisne proizvoae piva i male destilerije ija godinja proizvodnja nije vea od 200.000 hektolitara.Postoji problem kod oporezivanja vina. Neke zemlje primjenjuju nultu stopu poreza,dok se druge se opet zalau za oporezivanje, pa bar nekom minimalnom stopom. Medjutim, opet se javlja problem kod pjenuavih vina, jer se u nekim zemljama smatra luksuznom robom, te se oporezuje viim stopama. EU u svoj sistem oporezivanja uvodi naftne derivate 31. decembra 1994. godine. Visina poreske stope se odredjuje prema namjeni odnosno da li se radi o komercijalnoj ili industrijskoj upotrebi derivata i prema ekolokim standardima. Proizvodi koji se oporezuju su: nafta i naftni derivate, plinsko ulje, kerozin, teni naftni plin (lpg - liquidpetroleum gas) i prirodni plin.

3.2. Akcize u BiHPrema odredbi lana 25. stav (1) Zakona o akcizama u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik BiH", broj: 49/09), duvanske preraevine, alkoholna pia, vona prirodna rakija, kafa i vina koja se stavljaju u promet u pakovanjima predvienim za prodaju za malo u Bosni i Hercegovini moraju biti obiljeeni akciznim markicama. Prema lanu 6. Zakona o akcizama BiH duvanski proizvodi se smatraju: cigarete i ostali duvanski proizvodi. Cigaretama se smatraju: smotuljci duhana prikladni za puenje, obavijeni omotaem koji nije od prirodnog duhana; proizvodi slini cigaretama koji se sastoje od smotuljaka duhana obavijenih jednostrukim i dvostrukim omotaem. vanjski omota izraen je od materijala koji nije list prirodnog duhana i postavljen je u pravoj liniji uzduno; duhanski tapii koji se jednostavnim neindustrijskim postupkom stavljaju u papirni omot za cigarete ili se umotavaju u papirne listie;Duhanski proizvodi stavljeni u promet pod nazivom cigarete. ostalim duhanskim proizvodima smatraju se: cigare i cigarilosi, duhan za lulu i duhan za puenje i duhan za mrkanje, vakanje i drugi duhanski proizvodi.Alkoholnim piima se, smatraju pia koja sadre vie od 2% alkohola. Dok se bezalkoholnim piima se smatraju osvjeavajua bezalkoholna pia od vonog soka, vone baze, biljnih ekstrakata, itarica i surutke, umjetna osvjeavajua bezalkoholna pia i niskoenergetska osvjeavajua bezalkoholna pia.Prema lanu 10. Zakona o akcizama BiH, kafom se, smatra: sirova kafa (sa ili bez kofeina), prena kafa (sa ili bez kofeina), u zrnu ili mljevena, ljuske i opne prene kafe i ostali proizvodi od kafe koji u sebi sadre 50% i vie kafe.

4. CARINE Carine su javne dadbine koje drava naplauje prilikom prelaska robe preko dravne granice od vlasnika roba i to u domaoj valuti. S obzirom na ulogu, ciljeve kao i tehniku obrauna carine se dijele na nekoliko kategorija. Tako, prema pravcu kretanja robnog prometa razlikujemo: uvozne, izvozne i tranzitne carine. Uvozne carine predstavljaju najvaniju kategoriju carina, budui da se plaanje carina na izvoz praktikuje samo u izuzetnim sluajevima. Za razliku od ovog tranzitne carine predstavljaju istorijsku kategoriju, s obzirom da se od Barcelonske konferencije 1921. godine ne primjenjuju.Sa stanovita naina obrauna, carine se dijele na carine po vrijednosti (ad valorem) i specifine carine. Dok se carine po vrijednosti izraavaju u procentu od vrijednosti robe, specifine carine se utvruju na bazi posebnih mjernih jedinica kao to su kilogram, litar i slino.Razlikujemo jo kategorizaciju carina na fiskalne i zatitne carine. Fiskalna komponenta carina ogleda se u prikupljanju prihoda za ostvarenje javnih potreba, mada je u praksi teko utvrditi ta dominira ekonomsko-politika ili fiskalna komponenta carine. Zatitne carine imaju ulogu zatite domae priozvodnje.

U funkciji fiskalnog instrumenta osnovni nedostatak carina sastoji se u nestabilnosti prihoda. Carinski prihodi su po pravilu zavisni od faktora, koje je esto teko utvrditi, budui da se javljaju kao posljedica primarne ekonomskopolitike funkcije carina, to direktno utie na njihove fiskalne efekte. Pri razmatranju fiskalnog efekta carina, treba imati u vidu, da se carine kao prihod relativno lagano ubiru i da carinski obveznici pruaju naplati carina relativno mali otpor obzirom da se iznos plaene carine uraunava u cijenu uvezenog proizvoda i da ga carinski obveznik po pravilu prevaljuje na konanog potroaa. To se vri u svim sluajevima izuzev kada je carinski obveznik istovremeno i krajnji potroa.

Carinski sistem u BiH regulisan je Zakonom o carinskoj politici Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH,broj 57/04), Odlukom o provedbenim propisima Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH,broj 63a/04) .

5. PRIKUPLJANJE I RASPODJELA INDIREKTNIH POREZA U BiHZakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH (Slubeni glasnik BiH, broj 44/03 i 52/04) propisana je obaveza: uplate prihoda po osnovu indirektnih poreza na jedinstveni raun, obezbjeenja na jedinstvenom raunu neophodnog minimuma potrebnog za izmirenje obaveza UIO, a u vezi sa PDV-om, prenosa u dravni budet, odnosno u budet zajednikih institucija BiH iznosa predvienog budetom, prenosa entitetima i Brko Distriktu BiH iznosa utvrenog na osnovu udjela u krajnjoj potronji prikazanoj u prijavama poreza na dodatu vrijednost i prenosa u budet zajednikih institucija u BiH potrebnog iznosa za finansiranje, odnosno otplatu inoduga.Prihodi od indirektnih poreza uplauju se na jedinstveni raun koga ine rauni kod jedne ili vie komercijalnih banaka, a raun kod Centalne banke slui za evidenciju, dranje i raspodjelu prihoda korisnicima prihoda i za dranje minimalne rezerve.

Slika br.1. Raspodjela indirektnih poreza u BiH

Raspodjela prihoda se vri korisnicima prihoda prema Zakonu o sistemu indirektnog oporezivanja i donesenim podzakonskim aktima Pravilnikom o uplaivanju indirektnih poreza i ostalih prihoda i naknada koje naplauje Uprava za indirektno oporezivanje (Sl.glasnik BiH 59/04) i Pravilnikom o odreivanju iznosa rezerve na jedinstvenom raunu za izmirivanje obaveza u vezi sa indirektnim porezima naplaenim od strane Uprave za indirektno oporezivanje (Sl.glasnik BiH 59/04) i to svakog dana. Iznos sredstava koji se doznaava BiH izraunava se kao iznos koji se pojavljuje u Budetu BiH za tekuu godinu pomnoen koeficijentom koji se dobije kada se 1 podijeli sa brojem radnih dana Uprave za indirektno oporezvanje u tekuoj godini. Iznos koji se doznaava za finansiranje vanjskog duga je iznos koji je utvren u Budetu BiH za svaki entitet za tekuu godinu. Ministarstvo finansija i trezora BiH je duno da svakog prvog radnog dana u kvartalu obezbijedi Upravi plan otplate koji je odobrio Upravni odbor. Udjeli entiteta i Brko Distrikta u preostalom iznosu izraunavaju se kao preostali iznos umanjen za finansiranje vanjskog duga pomnoen odreenim koeficijentom (koeficijentom doznaavanja), koji se utvruje kao odnos suma krajnje potronje prikazane u prijavama poreza na dodatu vrijednost.

Literatura:Nikoli N., Poela javnog financiranja, Ekonomski fakultet Split, Split, 1999.,Popovi D., Nauka o porezima i poresko pravo, Savremena administracija, Beograd, 2007.,Staki B., Jezdimirovi M., Javne finansije, Beograd, 2012., Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja , Slubeni glasnik BiH, broj 59/04,Zakon o carinskoj politici, Slubeni glasnik BiH, broj 57/04,Zakon o akcizama, Slubeni glasnik BiH, broj 49/09,EU, Direktiva 2006/112/EZ (Hrvatski prijevod)

17