jam broj 20

ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJE HRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAMJAM 20

studeni 2011.

IZLOŽBE

1 JAM #20 STUDENI 2011

sadržajINGRID RUNTIĆ:Zagreb u Beču - Beč u Zagrebu

BORIS BUĆAN: Dan kada je kiša padala naopako

IGOR GUSTINI I EMIL BOBANOVIĆ ĆOLIĆ:La strada la sai

MAJA ROŽMANDorothy,we’re not in Kansas anymore

IVANA JURIĆ I FEDOR FISCHER: Let us entertain you

MATKO VUČICA:Aerodromi

PETAR HRANUELLI:Izložba

NICK VEASEY: X-ray photos

SANDRA STERLE: Atomic landscapes 2

ŽITNJAČKI RECEPTI:Umjetnost i hrana

3

5

KUFer 31

FIJU FIJU REVIJA 33

7

TOMISLAV KRŠNJAVI 25

9

GALERIJA UDRUGE “UMJETNOST OSMIJEHA” 29

11

TJEDAN JAPANSKE KULTURE 35

13

15

17

19 LOMOGRAFIJA 37

21


riječ urednikaKlimatske promjene su nam i ove godine propustile priuštiti jesen. Svi smo ostali

zbunjeni i zatečeni nakon što smo iz kratkih rukava i japanki uskočili u kišne cipele i zimske kapute, pitajući se: „Što se, k vragu, dogodilo?“ Još više su nas zbunili teški sivi oblaci nad glavama i blijedo svijetlo pod kojim radimo većinu dana provedenih u ionako tmurnom uredu. Nestale su kratke haljine koje su muškim pervertitima uljepšavale put prema poslu, dok žene žale za košuljama kratkih rukava koje su otkrivale popajevske podlaktice njihovih muških kolega. Ukoliko još nemate posao bilo zbog pozitivnih tržišnih kretanja u Lijepoj našoj ili još uvijek studirate, eto Vam razloga da provedete još jedan mjesec između ništanerađenja/spavanja na predavanju i spavanja u toplom, ugodnom krevetu. Uostalom, treba se napuniti salom da preživimo ovu zimu, a i što je proljeće bez uništavanja tog istog sala da bi zadivili suprotan spol na jadranskim plažama. Ukoliko ste student, zanemarite prvi odlomak: poslije fakulteta će vas dočekati prekrasan posao, a ne polagano propadanje bez budućnosti za uredskim stolom.Sve ovo vam zvuči crno i bezizlazno? Praznici su predaleko da bi im se veselili? Sa čežnjom u očima gledate snowboard ili skije kako sakupljaju prašinu u garaži? Na sve to ćete zaboraviti barem idućih desetak minuta, koliko će vam trebati da prelistate najnoviji broj časopisa JAM. Uz uobičajen pregled izložbi koje su uveseljavale naše sugrađane diljem domovine, donosimo i mnoštvo ostalih zanimljivosti vezanih uz umjetnost koje će razveseliti vašu napaćenu dušu i unijeti sunce u vaš život.Posljedice čitanja ovog broja su sijanje sunca iz kompjuterskog ekrana, mokre gaće, nekontrolirano smijanje i ispuštanje posprdnih zvukova. Naravno da ne isključujemo primjese ljutnje i nezadovoljstva („Kako sam mogla propustiti tu izložbu?“, „Nadam se da nitko neće kupiti taj prsten dok ne dođem doma“)U svakom slučaju, sa širokim osmijehom na licu i raširenih ruku se hvalimo dlakavim prsima, pozdravljamo vas i želimo dobrodošlicu u još jedan spektakularan broj JAMa.

IZLOŽBE


INGRID RUNTIĆ: Zagreb u Beču – Beč u Zagrebumjesto: Austrijski kulturni forum

web: http://www.runtic.net

Riječima Augusta Šenoe:

Povrh starog Griča brda, kao junak lijep i mlad, smjele glave, čela tvrda, slavni stoji Zagreb-grad;

živ, ponosit, jak, prkosit, kad slobode plane boj. Tko tu kliko ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb-grade divni moj!

IZLOŽBE


Riječima Rudolfa Sieczynskog:

Wien, Wien, nur du alleinSollst stets die Stadt meiner Träume sein!Dort, wo die alten Häuser stehn,

Dort, wo die lieblichen Mädchen gehn !Wien, Wien, nur du alleinSollst stets die Stadt meiner Träume sein!Dort, wo ich glücklich und selig bin,Ist Wien, ist Wien, mein Wien!

Autorica se, kao i većina prisebnih ljudi, nije složila sa mega-hitom Soma Dollara „Zagreb, Amerika u malom“. Njene slike prikazuju sličnosti Beča i Zagreba, sličnosti koje nisu

slučajne nego proistječu iz ne tako davne nam prošlosti kad još nismo bili rupa-bez-dna-na-Balkanu (TM), nego dio kulturnog i naprednog svijeta. Građevine su danas jedini dokaz slavne nam prošlosti i često prevare bivše nam sudržavljane da se nalaze u istinskoj metropoli. Naravno, to nam daje snagu i nadahnuće da se kroz umjetnost, kulturu i međunarodni dijalog (a ne beskrajne kredite) pokušamo vratiti na vrh Europe. A sad obrišite prašinu sa ploče Drage Diklića (ili istorrentajte istu) i prisjetite se ljepote najzaduženijeg nam grada.

IZLOŽBE


BORIS BUĆAN: Dan kada je kiša padala naopakomjesto: Gliptoteka HAZU

web: http://hr.wikipedia.org/wiki/Boris_Bu%C4%87an

„Gledajući nove slike Borisa Bućana pred očima mi se odvija svojevrsna retrospektiva njegovog dosadašnjeg izuzetno bogatog stvaralaštva. Slike novog ciklusa na izvjestan način sublimiraju i recikliraju ranija autorova iskustva, od onih konceptualne provenijencije, preko urbanog i ambijentalnog intervencionizma, dizajnersko-plakatnog stvaralaštva, brojnih grafika i crteža, pa sve do slika iz ciklusa ‘Žena na mjesečini’ izloženog prošle godine u

Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu....“ iz predgovora.

IZLOŽBE


Naslov izložbe nas je zbunio: da li je autor mislio da su kišne kapi okrenute na drugu (šiljatu) stranu dok padaju prema dolje i tako prkose određenim zakonima fizike ili

se kiša podiže sa zemlje prema nebu? U prvom slučaju bi dobili vrlo oštre kapljice koje bi uzrokovale traumatske ozljede i vratile u modu srednji vijek: oklop bi bio jedino pravo sredstvo koje bi nas zaštitilo od tako oštrih kapi. U drugom slučaju, gdje kapi kiše izlaze iz zemlje prema nebu, stvar je malo kompliciranija: kiša bi prvo išla prema gore (realno, to radi i sada: voda isparava u oblake...) u krupnim kapima, tako da bi se moda opet zakomplicirala, te bi dolazilo do neugodnih situacija („Ivane, zar opet u gaće?“ „Ne mama, padala je kiša“). Ali po pravilu „Tko je gori sad je doli“ , ta ista kiša bi se spustila natrag dolje na isti način kao i danas, čineći nas mokrima sa obje strane.

IZLOŽBE


IGOR GUSTINI I EMIL BOBANOVIĆ ĆOLIĆ: La strada la saimjesto: Galerija Zvonimirweb: www.igor.gustini.net

Nejc Zaplotnik je mudro rekao:“Tko traži cilj, ostat će prazan kad ga dosegne. Tko pak nađe put, cilj će uvijek nositi u sebi.”

IZLOŽBE


Izložba naziva Put ti je poznat donosi radove dvojice akademskih slikara koji iako su rodbinski povezani, umjetnički se u potpunosti razlikuju. Igor Gustini, mlađi od dvojice,

predstavljen je kolažima. Njegov rad je organiziran, geometričan. Ono što ga čini zanimljivim je što u tom ortogonalnom sustavu on spaja elemente različitog podrijetla i prirode. Zanima ga njihov međusobni odnos i sklad. Boje su mu blage i u drugom planu. Upravo je to najuočljivija razlika između njegovog slikarskog postupka i postupka drugog autora, Emila Bobanovića Ćolića. Njegovi akrili ispunjeni su čistim bojama snažnih kolorita (prevladavaju crvena, zelena, crna te različiti tonovi plave). Kompozicija mu je slobodna, potezi su mu snažni i široki. Ova izložba pokazuje dvije potpuno različite poetike nastanjene u istom prostoru.

IZLOŽBE


MAJA ROŽMAN: Dorothy, we’re not in Kansas any moremjesto: Galerija Vladimir Bužančić

web: http://www.wix.com/majarozman/hr

Iz predgovora knjige Čarobnjak iz Oza: ”Narodno stvaralaštvo, legende, mitovi i bajke oduvijek su bili sastavni dio djetinjstva, jer svako dijete posjeduje zdravu, urođenu ljubav prema fantastičnim, čudesnim i očigledno, nestvarnim pričama. Grimove i Andersenove krilate vile unijele su više radosti u dječja srca

nego sve druge ljudske tvorevine.”

IZLOŽBE


Maja Rožman mlada je hrvatska umjetnica koja iza sebe ima zavidan broj nagrada, samostalnih i skupnih izložbi, projekata i gostovanja ostvarenih u mnogim zemljama Europe od Turke do Engleske.Majini dosadašnji radovi rezultat su istraživanja i samoanalize u odnosu na prostor i vrijeme u kojem se autorica nalazi. Narativnom elementom u radovima zaokuplja interes promatrača i pruža mu mogućnost interakcije sa samim umjetničkim djelom.Novom izložbom autorica zakoračuje u svijet snova i crtežom zapisuje i dokumentira prostore u kojem se našla sanjajući. Ti prostori su neobični, bezgranični i fluidni u kojima Majina figura proživljava razna neopisiva ljudska stanja ali i atmosfere moguće samo u snu. Čistim linijskim i plošnim crtežom u digitalnoj tehnici Maja izbjegava personalizaciju i stavlja naglasak na atmosferu. Crteži, rasterećeni suvišnih detalja i pomalo «hladni» (kako i autorica navodi), ipak imaju jednu toplinu koja nam otvara vrata u beskraj ugode ali i neobičnog straha. (T.H.)

IZLOŽBE


IVANA JURIĆ I FEDOR FISHER: Let us entertain youmjesto: Galerija Marisall

web: http://ivanajuric.blogspot.com , http://fedorfischerstudio.blogspot.com

Autori su uz svaku sliku priložili i objašnjenje. Prilažemo objašnjenje slike čiji detalj možete vidjeti na vrhu stranice:

„Aye-aye je romantik, sanjarska duša, pjesnik,... po prirodi ružan, svoje nedostatke nadomješta uživanjem u svijeću.“

IZLOŽBE


Radovi izloženi na izložbi Let us entertain you plod su umjetničke suradnje dvoje umjetnika različitih senzibiliteta i različitih vokacija – animatorice i slikara. Međutim, njihova je

suradnja rezultirala djelima u kojima se njihove različitosti slažu i nadopunjuju. Slike su kombinacija realističnog slikarstva i plošne ilustrativnosti. Protagonisti su životinje u različitim životnim situacijama koje su inače karakteristične za ljude (buldogova rođendanska zabava, gorila s crnim kišobranom). Realistično naslikani protagonisti nalaze se u plošnom prostoru crtića, živih boja, napučenom zubatim muhama. Sasvim je jasno da djela ne pokušavaju dati nikakvu skrivenu poruku gledateljima, već kao što kaže i sam naslov izložbe žele ga zabaviti i (možda) se poigrati s njegovim očekivanjima.

Ukoliko vas zanima što se događa na slici „Muddy Waters“, autori su pripremili i objašnjenje:„Lude mušice opsjedaju nilskog konja dok on pokušava uživati u večernjem brčkanju.“

MUDDY WATERS

IZLOŽBE


MATKO VUČICA: Aerodromimjesto: Pod starim krovovima

web: http://16424.portfolio.artlimited.net

Zrakoplov je objekat koji je odvojen od zemlje i to uključuje letjelice sa fiksnim i rotacionim krilom; čvrste i mekane konstrukcije; teže i lakše od zraka.

IZLOŽBE


Koliko su aerodromi ilitiga zračne luke zabavni i puni sadržaja pokazao nam je Tom Hanks u filmu Terminal, pretvorivši jedno čekalište zračnih lađa u svoju privremenu

rezidenciju. Također su se mnogi sretni prolaznici američkih aerodroma uvjerili u draži rektalnih pregleda kad je njihova strast za bombonima zamijenjena od osoblja zaduženog za sigurnost za strast za bombama. Ukoliko imate dugu bradu i turban nije vam dozvoljeno sliniti za slatkišima. Na kraju krajeva, aerodromi su ipak čekališta i kao takvi se ne nalaze na top ljestvicama omiljenih lokacija, što je ironično, budući da su stanica pri mijenjanju lokacija. Samo nemojte glasno zvati vašeg sina Bornu ili govoriti da letite za Bonn ili Bombay ukoliko ne volite neprijateljske predmete duboko u pozadini.

“Zrakoplov koji se kreće kroz zrak i ima vlastiti pogon se obično naziva letjelica i to je obično uzdužno simetrična i aerodinamična tvorevina ljudskih ruku, namijenjena za “kretanje kroz zrak uz pomoć uzgona i akcijsko-reakcijske pogonske grupe”, sa trivijalno raširenim

nazivom “let”.” izvor:hjp

IZLOŽBE


PETAR HRENUELLI: Izložbamjesto: Galerija Bruketa 2, Rijeka

web: http://www.petarhranuelli.com

Venera je rimska božica ljubavi, ljepote i braka. Bila je udata za Vulkana, ali ga je varala sa njegovim bratom Marsom.

IZLOŽBE


Venere, koje izražavaju jedan ideal života, osnovan na biološkome, na spolu, niknule su iz intime jednoga Dalmatinca, pjesnika ljudskog tijela, pogotovo ženskog tijela. Hranuelliju,

zainteresiranom za najstarije elemente ljudske likovne prošlosti, nije cilj idealizacija oblika. Zbog toga njegovi uradci mnogima izgledaju odviše siromašno, bez atraktivnog, šokantnog programa kakvi su sada u modi. Oni nisu ni senzualni, ni seksualni, ne vuku nikoga za rukav. Materijal vibrira bez velike dekoracije. Kontinuirana linija isprekidana je u niz samostalno zaokruženih dijelova koji zatvaraju volumen grudi, bokova i bedara, tvoreći snažne vizualne punktove, koji svojom međusobnom koordinacijom stvaraju čvrstu i skladnu cjelinu. Sklad i unutrašnja napetost svakoga pojedinog dijela dovedena je do granice punoće, i tu je zrelost ovoga kiparstva: ispuniti motiv tijela do one točke u kojoj će jasno i do kraja pročišćenim plastičnim jezikom govoriti o neprestanoj novini i neiscrpnosti svijeta oblika i ljudskoga bića.

IZLOŽBE


NICK VEASEY: X-ray photosmjesto: Cro Art Photo Club

web: http://www.nickveasey.com

IZLOŽBE


Rendgenski vid je oduvijek bio u prvih pet super-moći svakog testosteronski napucanog mladića između 100 mjeseci i 100 godina starosti. Začudno, 100% ispitanika nerado je izjavilo kako tu super-moć ne bi upotrebljavali za spas čovječanstva i izvršavanje raznih herojskih djela, nego za znanstvena istraživanja. Temeljitijim ispitivanjem došlo se do rezultata da se ta „znanstvena istraživanja“ mahom svode na fizikalna svojstva materijala korištenih za izradu ženskog donjeg rublja. Komercijalna primjena X-naočala još nije obistinjena jer je u Japanu još u tijeku rješavanje ključnog problema ove tehnologije – filter za spol i godine. Navodno za zdravlje nije preporučljivo vidjeti baš sve.

IZLOŽBE


SANDRA STERLE: Mariska Avedonmjesto: Galerija VN

Jeste li ikada čuli za „Second life“? Jednu od onih MMORPG pošasti u verziji za vrlo odrasle, gdje posjetitelji naprave virtualnog lika u svijetu koji je identičan našemu katkada do

najmanjeg detalja, i onda virtulano žive život kakav bi željeli u stvarnosti?

IZLOŽBE

Mariska Avedon je avatar autorice koji u prvoj situaciji stoji u katedrali i u slučaju da odete na kavu, wc ili nešto prigristi, vaš virtualni lik spusti glavu kao u molitvi i u

tom položaju vas čeka. Kršćani su tako masovno molili pokore (teško sam griješio, oče, ubio sam,... deset zdravomarijo i osam slava ocu... i nemoj više ubijati, dijete). U drugoj situaciji avatar leti Bogovićevom ulicom pokušavajući pronaći slobodno mjesto za kavu u subotu popodne. U trećoj situaciji vidimo avatara in flagranti sa drugim avatarom, koji je stvarni partner autorice. Poruka? Ukoliko vam dojadi stvarno, okrenite se virtualnom.Uostalom, možda se snađete u svijetu gdje ljudi daju desetke tisuća pravih dolara za virtualnu odjeću, otoke, kuće i namještaj koji su dizajnirali i virtualno sagradili vrhunski stručnjaci u tome području.


IZLOŽBE


ŽITNJAČKI RECEPTI: UMJETNOST I HRANAmjesto: Atelje Žitnjak

Hrana je bilo koja tvar koja apsorpcijom u ljudskom organizmu doprinosi očuvanju homeostaze istog. Ona čovjeku omogućava svakodnevne aktivnosti.

IZLOŽBE


Nakon što su nas knjižare zatrpale s bezbroj kuharica o t ome kako se kuha ovo i ono te kako se kuha tu i tamo, televizijske postaje shvatile da je to šik te pustile u program

nekoliko što posh što tresh gastro emisija, i umjetnička je scena odlučila dati svoj doprinos. U sklopu otvorenih dana ateljea Žitnjak umjetnici su ponudili nešto više od tek pukog domjenka na otvaranju svoje izložbe. Duhovita izložba »Umjetnost i hrana« prikazuje radove inspirirane hranom te je popraćena katalogom »Žitnjački recepti« u kojemu,osim prikupljenih recepata umjetnika su svoj prilog dali i književnici kratkim tekstovima o hrani. Ono što se na izložbi moglo primijetiti je ponešto različit senzibilitet u vezi s hranom kad su u pitanju muškarci i žene. Umjetnice nam otkrivaju jedan intiman pristup: hrana kao podsjetnika na djetinjstvo (Vlasta Žanić) ili ljetni odmor (Jasenka Bulj), dok je muški pristup više blago ironičan. Tako se rad »Kruha, maslaca i marmelade s kamenom« Borisa Cvjetanovića bavi supruginom marmeladom. Jedan ne-hedonistički ali duhoviti rad donosi na Dora Kovačević koja svojim »Priborom za nejedenje« progovara o trendu još prisutnijem od hrane, o trendu nejedenja radi postizanja toliko željene vitkosti. Jasenko Rasol prilaže svoj recept za »Sladoled od parmezana«, a Hrvoje Mitrov prikazuje »Pitu govnara« (akrilik na pleksiglasu). Odnos prema gastro-povijesti donosi nam video manual Ane Hušman sastavljen recepta slatkih jela iz slavne kuharice Mire Vučetić iz 50-ih, knjige koja je niz godina mnogim ženama bila biblija umijeća pripreme hrane. Na otkrivanje neuspjelih kuharskih pokušaja navodi nas Irena Sertić i njena »Pokvarena kuharica« dok nam »Hunger Cookbook« (Kuharice gladnih) definitivno miče osmjeh s lica jezivim statistikama i podacima o gladi u Trećem svijetu i SAD-u. Božidar Katić dao je »Otkaz umjetnosti« službenim dokumentom i čokoladnom tortom koju su posjetitelji kroz večer uredno pojeli.

GALERIJE


Gliptoteka HAZUadresa: Medvedgradska 2, Zagrebtel/fax: 3851 468 6050 / 3851 468 6052e-mail: [email protected]: www.hazu.hr

Galerija VN:adresa: Ilica 163a, Zagrebtel/fax: 3851 377 0896e-mail: [email protected]: www.kvn.hr

Austrijski kulturni forum:adresa: Gundulićeva 3, Zagrebtel/fax: 3851 488 1250 / 3851 483 0739e-mail: [email protected]: www.kulturforum-zagreb.org

Galerija Zvonimir:adresa: Bauerova 33, Zagrebtel/fax: 3851 456 7926 / 3851 456 8394e-mail: [email protected]: www.morh.hr

Galerija Marisalladresa: Mesnička 5, Zagrebtel: 385 91 182 8611 e-mail: [email protected]: www.marisall.com

Atelje Žitnjakadresa: Žitnjak 53, Zagrebe-mail: [email protected]: www.a-z.hr

Galerija Vladimir Bužančić:adresa: Trg Narodne zaštite 2, Zagrebtel/fax: 3851 614 0189 / 3851 614 0190e-mail: [email protected]: http://www.czk-novi-zagreb.hr

Galerija Bruketa 2:adresa: Strossmayerova 1, Rijekatel: 385 51 335 403e-mail: [email protected]: www.mala-galerija.hr

CRO ART PHOTO CLUB:adresa: Gajeva 25, Zagrebtel/fax: 3851 481 0476e-mail: [email protected]: www.croartphotoclub.hr

Popis sadrži adrese i kontakte galerija u kojima su održane izložbe predstavljene u ovom broju časopisa JAM.

JAM OGLAS


Ukoliko ste željni suradnje ili savjeta, bez obveza se javite na:

[email protected] posjetite stranice

www.udrugajam.hr Od nas možete dobiti štošta: od savjeta za organizaciju izložaba ili projekta, prostor u časopisu, reklamu za sebe ili svoj posao (ukoliko ste vodoinstalater, zubar ili nešto slično, smatramo da tražite prave stvari na krivom mjestu), te mnogo što drugo. Iako svi patimo od akutne akrofobije, volimo reći da je samo nebo granica. Također smo spremni pomoći pri traženju suradnika ili pravog umjetnika za pravi posao, ukoliko želite Michelangelovski obojane zidove ili obiteljske portrete. Naravno, sve to će Vas koštati 0 (nula) kuna. Ili nekoliko desetaka tisuća Ariary Malgascio. Ako je vjerovati trenutnom tečaju, dođe na isto.

JAM

TOMISLAV KRŠNJAVI


TOMISLAV KRŠNJAVIweb: www.skulpture.net

Zgrada Crvenog križa preko puta vojske, taman prije Črnomerca,... kaj tamo ima neki kip? A-ha, poprsje, kažeš. Ok, nađemo se pa ću vidjeti o čemu je riječ.“ Tako je otprilike

tekao razgovor koji je muško - ženski tim JAM-a vodio prije nego što su se dovukli na sastanak sa vrlo zauzetim (s razlogom) kiparom Tomislavom Kršnjavim. Mala digresija prije predstavljana umjetnika: moramo primijetiti da su se kipari ovaj mjesec napokon pokrenuli i odlučili pokazati kako skulptura kao umjetnički izričaj nije mrtva. Samo je teško prenosiva i skupa.Riječ prepuštamo Ana-Mariji koja nije mogla suspregnuti oduševljenje dok je pisala ove redove: „Ako ste mislili da više nikad nećete vidjeti umjetnost koju ćete razumjeti, a kamoli prepoznati, varate se!Ovomjesečni umjetnik je bio jednako nestašan kao i svi mi (intimni prijatelji životinja su isključeni iz ove izjave op. ur.). Provodio je malo vremena na skejtu, nešto manje u školi a najmanje kod kuće. Ne zvuči baš kao početak životopisa novog Michelangela, ali...Danas radi skulpture koje svi razumiju, a koje najviše od svih upravo on pokušava razumjeti i upoznati. Kada čujemo da se netko danas bavi duhovnošću, već zamišljamo kako pokušava prodati neku knjigu samopomoći. Ali ne pišemo o tome, Tomislav u svom radu pokušava pronaći upravo duhovnost koju poistovjećujemo s likovima koje prikazuje, pokušava još dublje stupiti u njihovu nutrinu kako bi pokazao u njima ono prepoznatljivo: njihovu volju, viziju, koga su voljeli, tko im je inspiracija, kome to ostavljaju…“Ukoliko vam nije jasno što smo željeli reći, suspregnite dah i pogledajte fotografije priloženih radova.

TOMISLAV KRŠNJAVI


GALERIJA UDRUGE “UMJETNOST OSMIJEHA“


galerija udruge

umjetnost osmijeha

Na samom vrhu Radićeve ulice na broju 37 vrata je otvorila galerija udruge „Umjetnost osmijeha“. Udruga je nakon 23 godine javnosti ponovno otkrila svoj izrazito ugodno i

ukusno uređen prostor. Otvorenju je kumovao zagrebački gradonačelnik čije ime ne želimo spominjati da nas ne bi optužili za favoritiziranje u ovo predizborno doba. U privatnoj posjeti galeriji bila su dva od tri predsjednika RH, te cijeli niz poznatih i manje poznatih osoba. Prostor je otvoren izložbom karikaturista Otta Reisingera čiji radovi sadržajem savršeno pristaju u galeriju. Otto je dopredsjednik udruge kojom predsjeda Rumica Rumica Baranović (nije greška, niti pokušaj izazivanja osmijeha). U galeriji će Ottovih 60-tak karikatura biti stalno izloženo. Ukoliko želite prekinuti moguću najdugovječniju izložbu ikada održanu u nekoj galeriji, a pripadate soju mladih umjetnika željnih izlaganja i promidžbe, prošećite do galerije i dogovorite si izložbu. Glavno je da izaziva osmijeh.

OSMIJEH:

„Izraz na licu kada se usne blago izvijaju, odaje dobro raspoloženje, veselje i sl.“

GALERIJA UDRUGE “UMJETNOST OSMIJEHA“



KUFer

KUFerEtimologija riječi „kufer“ je izrazito komplicirana. Hrvatski jezični portal izvor nalazi u njemačkoj riječi Koffer: (prvotno) činovnik koji se stalno seli (kao da stalno nosi kufere). Nezagrepčani upotrebljavaju riječ „kofer“, dok nehrvati vole upotrijebiti neku stranu riječ:

„kovčeg“. Takve volimo zvati „čudaci“.


KUFer

KUFer je Kulturno Umjetnički Festival u Puli koji treću godinu za redom organiziraju studenti iz Udruge studenata „Vijeće za suradnju studenata“ iz, pogodili ste, Pule.

Festival je otvoren u Muzeju Suvremene Umjetnosti Istre, te se odvijao na više lokacija po cijelom gradu. Tema ovogodišnjeg festivala je bila animacija, te su posjetitelji mogli besplatno pogledati nove i stare uratke hrvatskih animatora uključujući i one sa kojih se morala doslovno brisati prašina da bi bili prikazani.U zgradi bivšeg filozofskog fakulteta su bile postavljenje tri instalacije: radovi Marka Hajdarovića, Aleksandra Mrkonje-Fettija i petero studentica. Šaroliki program trodnevnog festivala obogatili su razgovori sa autorima čija su književna djela pretočena u animacije, predavanja o 3d animaciji i uvod u povijest animacije. Za glazbeno-plesni dio festivala su bili odgovorni neizbježni demo bendovi (ipak je riječ o Puli), pojačani Damirom Urbanom i još pokojim slavnim osobama koja nisu donirala dovoljno krvi ili pojele dovoljno mrkve da bi im spomenuli imena.

FIJU FIJU REVIJA


FIJU FIJU REVIJAGK Jabuka

Ana i Maja su uz pomoć plesnog studija CATS i dodatnih gostiju iz svijeta poznatih i slavnih predstavile svoje uratke u vampirskom stilu, kako i priliči reviji koja se odvijala

u Noć vještica. GK Jabuka je bila pretrpana uobičajeno raznolikom svitom od 15 do 50 godina koja se zabavljala sakrivajući se od kamermana Red Carpeta i fotografa Zlatka Podhraškog u čijim fotografijama možete uživati.Reviju je otvorio burleskni vampirski performans autorica koji je završio ugrizom i premalom količinom krvi za koju smo očekivali da će teći u potocima ili da ćemo se barem kao u filmu „Blade“ tuširati u krvi. Razočarani plazmenim nedostatkom odgledali smo reviju kojoj nije nedostajalo krvavih usana, izgriženih vratova, blijedih neuhranjenih pogleda i nakita koji je štitio nedužne vratove mladih djevica koje su imale ulogu modela/žrtve.

Vampir, u pučkom vjerovanju, mrtvac koji ustaje noću iz groba i siše ljudima krv, a također posjeduje čarobne i nadnaravne moći. Vampirom postaje zao čovjek ili onaj kome je vampir sisao krv. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o nemrtvim krvopijnim stvorenjima ili vampirima. No, sam izraz vampir potječe sa Balkana i Istočne Europe, gdje su mitovi o vampirima bili česti i odakle su se u 18. stoljeću proširili na Zapadnu Europu.

FIJU FIJU REVIJA


TJEDAN JAPANSKE KULTURE


TJEDAN JAPANSKE KULTUREmjesto: Galerija Hrvatske pošte

Zagrepčani su imali priliku uživo vidjeti kulturnu baštinu daleke zemlje koju najviše pamtimo po tome što je preživjela nekoliko napada Godzille, te se riješila monstruoznog

ženskog ubojice iz bunara izvozom iz zemlje, čime su potaknuli masovnu kupnju videokazeta. U prostoru galerija HP-a su bili predstavljeni zmajevi; origami – umjetnost izrade raznih oblika savijanjem papira; nezaobilazni anime – crtani filmovi koji zabavljaju mase a mogu poslužiti i u edukativne svrhe, poput ovoga koji je učio mlade zapadnjake o japanskom školstvu, vrijednostima i kulturi. Kaligrafija je umjetnost lijepog pisanja (vrsta krasopisa) za koje je potreban poprilično veliki kist, još veće platno i spretna ruka. Godine učenja i usavršavanja se podrazumijevaju. Hina lutke, porculanskih glava i ruku, obučene u najfinije materijale koje bi poželjela svaka Barbie, zapravo služe za preuzimanje grijehove i privlačenje zlih duhova na sebe ne bi li djevojčicama čiji su ih roditelji izložili u kući/stanu osigurali blagostanje, sreću, zdravlje i sretnu udaju. Pitamo se što rade sa lutkicama ne bi li osigurali potomstvo. Na samom ulazu su bile izložene najbolje želje Japanu i stradalima u nedavnom potresu i stotine origami ždralova. Ganbatte!

TJEDAN JAPANSKE KULTURE



LOMOGRAFIJA

LOMOGRAFIJAwww.organvida.com

Neja Frank

Spomenimo još nekoliko činjenica iz povijesti lomografije: Da li vam je poznato da su mladi Austrijanci koji su te davne 1992. posjetili Prag studirali marketing? Osnovali su

„LOMOgraphic Socitey“ pomoću kojega su stvorili odličnu bazu budućih mušterija, dok su sa druge strane pregovarali sa LOMO tvornicom i postali jedini svjetski zastupnici za model LC-A. Uspješno su promovirali cijeli pokret i pri tome se potrudili da svaki rani lomograf bude na neki način povezan sa novoosnovanim društvom. Do danas su ostali jedini zastupnici i prodavači plastičnih igračaka. Ovaj članak može zabaviti svakoga tko je u potrazi za monopolistima, kapitalističkim urotama ili traži primjer dobrog viralnog marketniga. Ostali mogu uživati u novim lomo-ludostima sa natječaja Organa Vida. Pri tome se možete pitati da li je u svijetu gdje je sve marketing zaista bitno kako se neka moda, sprava ili stil života proširio ako nam uveseljava dan i budi maštu.


LOMOGRAFIJA

Neja Frank

LOMOGRAFIJA


Maja Horvat

Dragoslav Dragičević

LOMOGRAFIJA


Sara Romić

Glavni i grafički urednik: Juraj Vuglač

Fotografije obradila: Ana-Marija Vukres

Tekstove napisali: Branimir Hrvoj, Ana-Marija Vukres, Juraj Vuglač, Lana Lovrenčić i T.H. izuzev citiranih članaka. Izvor citata se navodi u članku gdje je moguć, dok se citat nalazi između „navodnih znakova“ i najčešće je pisan fontom italic. Hvala Wikipediji na svesrdnoj pomoći.

Slika na naslovnoj stranici: Fotografija rada sa Završne izložbe članova HDLU iz 2011.

Fotografije: Ana-Marija Vukres i Juraj Vuglač. Ostale upotrebljene fotografije su bile priložene u pozivnicama i izjavama za medije te su vlasništvo autora.

Posebna zahvala ide Tihani Gardijan iz Pule!

Časopis udruge JAM, broj 20, godina II; sva prava su pridržana.

Ne kradite sadržaj bez da nam prije javite osim ako to ne koristite kao vježbu za ulazak u hrvatsku politiku.

JAM

jam broj 20

Documents