jam broj 35

JAM 35travanj 2013.

ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJE HRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM

Lovro Artuković

Sabina Damiani

Marin MarinićMarko TadićPetar PopijačGordana BakićSven

KlobučarViktor PopovićDamir SobotaVlatka

KolarovićDragan Kordić

1 JAM #35 travanj 2013

riječ urednikaDobrodošli u 35. broj časopisa JAM. U ovom broju ćemo opravdati riječ

„međukulturno“ u nazivu udruge pod čijim pokroviteljstvom radimo časopis. Donosimo vam čak dvije izložbe iz Istanbula. Rado bismo vam pružili i reportažu sa zanimljivih izložbi i stalnog postava Istanbulskog muzeja

suvremene umjetnosti. Hrvate bi zbunio naziv „Istanbul modern“, ali vas uvjeravamo da se radi o suvremenoj a ne modernoj umjetnosti (povjesničari umjetnosti koji ovo čitaju sada mogu ići popiti tabletu da snize tlak). Na žalost, za intervjue i fotografiranje treba pregovarati i čekati kao da se radi o milijunskoj kupoprodaji prirodnih bogatstava stranom entitetu poznatom po uništavanju istih, dok vjerujemo da je aerodromska kontrola izučavala svoj zanat na ulazu u istoimeni muzej. Da, pred ulazom su nas skinuli doslovno do gaća. Nisu vjerovali da vaš omiljeni urednik koji ima prebrzi metabolizam remen nosi sa razlogom, na veselje ženskih posjetitelja muzeja. Na svu sreću, imao sam čisti par bokserica.Dok sam tumarao Istanbulom naišao sam i na odličnu „malu“ galeriju bez imena, koju je držao umjetnik koji se nije želio predstaviti. Smetalo ga je što samo fotografiram a ništa ne kupujem, ali siromašnom Hrvatu je 200 Naših (Ojra) malo previše za crtež na a papiru, koliko god da je ingeniozan. Nisam se usudio pitati cijene većih izložaka. U prilog vlasniku ide činjenica da me nije izbacio, već ljubazno zamolio da odem nakon što sam ispucao pedesetak fotografija.Zbog zadovoljavajuće usluge T-com-a bili smo prisiljeni preseliti redakciju u Laubu. Ovim putem bih još jednom zahvalio Laubi i Vanji Žanko što su nam izišli u susret, te nam dali prostor i internet. Sav JAM-ov sadržaj, bilo na Facebook-u, našoj web stranici ili ostalim društveno-internetskim mjestima, koji smo uspjeli objaviti unazad zadnjih mjesec i pol, objavili smo samo zahvaljujući njima. Također koristim priliku da se masovno ispričamo svima što nismo na vrijeme objavljivali najave izložbi i bili ažurniji sa ostalim izvješćima, ali gospoda iz T-coma su neumoljiva u svojoj nesposobnosti. Ovaj uvod također služi kao alibi za ubojstvo tehničara koji je krivo spojio DSL na centrali. Pokušati ću se izvući na neuračunljivost i duševne boli.U Laubi su u tijekom proteklih mjesec i pol bile održane tri odlične izložbe sa kojih donosimo reportažu: to nema veze sa činjenicom da smo tamo logorovali, već su izložbe stvarno impresivne, a ekipa iz laube se raspištoljila sa stalnim novim sadržajima.Pozdravljam i ekipu sa Coworkinga, te se nadamo da glasne provale smijeha sa naše strane nisu previše omele ugodnu poslovnu atmosferu. Jednom ćemo i mi naučiti raditi aplikacije kako treba, obećajemo!A vama, dragi čitatelji, želim još jednom dobrodošlicu u 35. broj uvijek pitkog časopisa JAM, te vam u ime cijele redakcije želim UGODNO ČITANJE!


Marko Tadić: Imagine amoving image

Marin Marinić: Mi, Hrvatithe final solution

IstanbulKunststoff

Prix Pictet:Izložba finalista

Lovro Artuković Novi članoviULUPUH-a 2013.

Sven Klobučar:Razglednice iz ludnice

Koliko fašizma?

Gordana Bakić: Pokusni rad / Test run

Petar Popijač: Izazovi postojanja

Dragan Kordić:Noć

Vlatka Kolarović:Korpus

Damir Sobota:Samostalna izložba

Žene za žene:Sajam nakita

Viktor Popović:Bez naziva

Sabina Damiani:Altrove

3 25

7 27

11 29

17 33

15 31

19 35

21 37

23 39


LOVRO ARTUKOVIĆmjesto: Laubaweb: www.lovro-artukovic.com

Lovro Artuković


Kada sam bio mali uvijek su me pitali što želim biti u životu, a ja sam im odgovarao da želim biti vatrogasac ...

„Pričali smo o umjetnosti, filozofiji i siru. Voljela je sir, onaj francuski. I to je išlo ...”

„... dok nije shvatila da sirevi nisu izvor svih onih mirisa u mojem novom stanu.”

... i onda sam shvatio da poslije pedesete neću moći sa obje ruke uhvatiti onu šipku i spustiti se do auta, pa sam počeo slikati.


Lovro Artuković


Lovro Artuković

LLauba je po treći put ugostila Lovru Artukovića, jednog od naših

najrazvikanijih i najboljih živućih slikara. Iako živi i djeluje u Berlinu, nije zaboravio na svoje balkanske korijene, te nas redovito oduševljava novim radovima. Otvorenja njegovih izložbi već tradicionalno prate mediji i veliki broj kulturnijih pripadnika naše elite, kao i sva kulturna elita. Razlika između jednih i drugih katkada je samo debljina novčanika i punina želuca. Lovro nam je u doba naših umjetničko bezjačkih dana pokazao zabavnu stranu umjetnosti, te nas naučio kako velikog čovjeka čini njegova nutrina, što god da mediji mislili o tome. Da prestanemo pisati hvalospjeve o osobi koja je već dovoljno opjevana, riječ prepuštam suradnici A. M. Č: Ušli smo u Laubu, a u nas je gledalo bezbroj velikih očiju. Prestrašeni polako smo krenuli naprijed, gledajući u pod kako bi izbjegli poglede. Obratili smo pažnju na uvijek zanimljivu obuću koja se samo tuda šeće. Podigli glave, a ispred nas tuga. Veliki portret lijepe djeve tužnim očima nas gleda.Krenuli smo hrabro naprijed, znatiželja nas je vodila, zanimalo nas je što nas to još čeka.Kako nas drugi vide dok smo ljuti, uzbuđeni, sretni, tužni, preplašeni ... može li naše lice sakriti emocije i jesu li stvarno oči ogledalo duše? Baš smo poetični, ali zanimljivo nam je bilo vidjeti kako je naš Lovro nakon što je naslikavao prirodne fenomene došao je do ideje da naslika i ljudske. Nije to nimalo laka misija, trebalo je dotičnu navesti na neke emocije, a opet, trebalo je skupiti hrabrosti i suočit se sa spoznajom da će tvoje emocije biti naslikane na veeelikom platnu.


MARIN MARINIĆMi Hrvatithe final solutionmjesto: dom HDLUweb: www.youtube.com/watch?v=jQs20mxI6oA

Marin Marinić: Mi, Hrvati - the final solution


Uputa za križni put #4: Prije nošenja križa važno je dobro se istegnuti i proćakulati sa poznanicima. Nikome se ne žuri stići na odredište.

Unatoč tome što je ovo autorova treća izložba u manje od godinu dana, posjećenost je bila na zavidnoj razini. Nije nedostajalo djece niti njihovih baka koje su ih sa veseljem podučavale o križnom putu i običajima novozelandskih urođenika.

Uputa za križni put #7.2: Ukoliko ste se loše istegnuli ili ste potpuno ignorirali uputu #4, može vam se dogoditi da putem do stratišta (popularno zvanog Golgota) izgubite snagu. Možda nećete moći podići svoj križ jer će vam biti pretežak, ali ne brinite: uvijek se nađe dobrih ljudi koji će vam sa veseljem pomoći da ustanete i nastavite dalje.

Izložbu je otvorio predsjednik HDLU-a. Sa njegove lijeve strane stoji kustosica Tea Hatadi uz čiji lijevi bok stoji autor izložbe. Nitko nije znao tko je gospodin u smeđem kaputu i zašto stoji sa Predsjednikove desne strane.



INakon kraćeg jahanja zmaja, vrijeme je za kuglanje!

Pravom Hrvatu katoliku nikada nije krivi trenutak za primiti čvrstu žensku stražnjicu!

I opet Marin Marinić! Imamo osjećaj kao da samo njegove skulpture gledamo po galerijama, ali kad

smo sad vidjeli da je uspio napuniti cijelu džamiju onda nam je jasno zašto je tako. Čovjek radi, radi punom parom, izbacuje frustracije koje nas sve svakodnevno prate i super mu ide! Pravi heroj, kao i njegovi već puno puta viđeni heroji. Ali ovaj put se bacio i na malo škakljiv dio priče, već je bio zagrebao po katolicima, ali sad je napravio pravu kritiku društva. Križni put većini je poznat, ali ovo je naravno jedan malo drugačiji ... Baš onakav kakav bi se u ovom društvu odigravao. Patnja i muka ispred kamera, fotoaparata i naravno na fejsu! Zvuči li nam to nekako poznato, pa naravno viče mali glas u mojoj glavi: " Vidio sam, jesam jesam, Kostelić ide na operaciju, a joj kakvo koljeno na rendgenskoj snimci ...!" i tako nastavlja dalje: "A mala Nora fora, ili ili ...." I što reći, ako nije na fejsu, u novinama ili trač tjedniku kao da se ne događa.


Z

ISTA

NBUL

KU

NSTS

TOFF Zašto nam se uvijek čini da je susjedova trava zelenija, stoka

deblja, žene imaju duže noge a muškarci manje trbušine i veće brkove? Susjedi su uvijek bogatiji, kulturniji, pametniji, BDP im je u porastu, a političari im borave izvan lokalnih i stranih zatvora. Zato smo odlučili izbjeći susjedne zemlje, te smo otputovali do daleke Turske, gdje ljudima odsijecaju glave i manje potrebne dijelove tijela, na ulicama vlada anarhija džepara, dok se za jednu Kunu mogu kupiti neograničene količine ... svega.Na žalost, čini se da je i pustinjska trava zelenija od naše domaće. Tumaranjem između preskupih turističkih atrakcija, naišli smo na ovu veliku galeriju prepunu šarenih radova čiju brojnost i raznolikost može opravdati jedino činjenica da je umjetnik odlučio liječiti svoj ADHD kistom i ugljenom.Simpatičan umjetnik koji je želio ostati anoniman (prijetio nam je poprilično oštrim vrhom kista) pozdravio nas je na tečnom Hrvatskom nakon što smo objasnili da smo iz Hrvatistana. Uz to nas je pitao i kako smo, te je nabrojao i nekoliko bosanskih jela, onako, da nam pokaže da zna. Tijekom posjeta galeriji uspio je ponoviti nešto slično na Njemačkom, Mađarskom i Švedskom, dok je na teža pitanja odgovarao na engleskom. Oneraspoložen činjenicom da smo puno fotografirali, a ništa nismo kupili, istjerao nas je iz galerije pod prijetnjom prodaje naših organa. Pošto nam se nije činilo sigurnim da bismo preživjeli postupak, zajahali smo naše deve parkirane ispred ulaza te smo potražili spas u hladovini Svete Mudrosti.

Istanbul Kunststoff


Istanbul Kunststoff


Tijekom kratkog boravka u ateljeu (ili galeriji; vlasnik nam u niti jednom trenutku nije objasnio što je točno pro-stor u kojem se nalazimo), bili smo ugodno iznenađeni (cijedila nam se slina iz opuštenih vilica) količinom ra-dova i umješnosti kojom je veliki ruševni prostor galeri-je uređen. Osjećali smo se kao da smo ušli u Ali-babinu spilju punu umjetničkog blaga. Uz veliko mnoštvo crteža, i slika. Čini se da u Turskoj kipovi nisu popularni: religijsko kiparstvo je zabranjeno određenim stihovima iz Kur’ana, te kiparstvo kao takvo nikada nije ušlo u kulturu kao u Kršćana.

Za kraj ćemo spomenuti:

“U većoj su časti kod Allaha oni koji vjeruju i koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovu putu zalažući imetke

svoje i živote svoje; oni će postići što žele.”


Marko TadićIMAGINE A MOVING IMAGE

mjesto: Lauba

web: http://markotadic.blogspot.com

Film (eng. film - kožica, opna, tanki sloj) vizualna je projekcija u pokretu, najčešće ozvučena. Razlika između filma i snimke je u tome što film gradi neko očekivanje koje zatim ispuni (npr. rijeka koja teče je snimka, a rijeka koja teče i zatim se ukaže brod je film). Filmska slika je ono što se pretežno razabire na temelju

projekcije filmske snimke.


Marko tadić: Imagine a moving image

JJa ovo stvarno ne kužim. Ima neke male kipove koji liče na nešto

arhitektonsko, a tu su neke slike ili grafike, ili kaj je to već tu. Mislim, sve to meni super izgleda, ali mi kod Marka nikada nije jasno što želi reći." Ovaj komentar ulazi u samu bit ove izložbe. Riječ je malim skulpturama koje izgledaju nedovršeno, odlično izgledaju na hrpi, ali i svaka pojedinačno kao da ima nešto zanimljivo za pokazati. Čak i kada se radi o nečemu što liči na antenu otkinutu sa obližnjeg automobila i zabodenu u čep od čaše iz McDonalnd's-a (sada kada smo obavili sponzorski dio, možemo se vratiti na izložbu, op.ur.).Pokušali smo povezati crteže sa skulpturama, ali nam nije išlo zbog strašnog nedostatka imaginacije. Vjerujemo da je u razgovoru između umjetnika i kustosice Laube Vanje Žanko sve bilo objašnjeno, ali smo pobjegli kući nakon što smo krišom snimili kompromitirajuće fotografije sa orgija koje su se održavale u prostoru za Coworking.


NPetar PopijačIZAZOVI POSTOJANJA

mjesto: galerija Inkubatorweb: www.galerija-inkubator.hr

Niti hladnoća niti bolest nisu nas spriječili da stara postava redakcije JAM-a posjeti izložbu intrigantnog naziva "Izazovi

postojanja". Pošto je naše postojanje tog trenutka bilo izazvano sa svih strana od strane vjerovnika (ljudi koji su se željeli pridružiti na pijanki), ponadali smo se da ćemo na izložbi pronaći odgovor na naša egzistencijalna pitanja (ako podijelimo piće, biti će manje za nas). Ta pitanja su se nerijetko svodila na vječnu filozofsku raspravu o rasi (bijelo ili crno), čistoći rase(čisto crno vino ili bambus), i nacionalnosti (vino, konjak ili pivo). Petar nam je pomogao pri rješavanju tih pitanja svojim radovima. Glava i ruke koje su izlazile iz zida kao da su nam govorile "podijelite ono što imate sa nama". Glave naslagane u pobjedničku planinu u stilu germanskih ratnika (*neki vođe germanskih barbara su se natjecali u časti prema tome tko je složio veću planinu od odsječenih neprijateljskih glava) su nas obavijestile što nas očekuje ukoliko se ne javimo vjerovnicima. Bilo je tu još i kredom crtanih radova na ploči, te falusoidna smeđa skulptura o čijem značenju radije ne bismo pisali na ovim neoskvrnutim stranicama. Napustili smo izložbu u daljnjoj potrazi za životnim mudrostima, jer kao i svaka prava izložba, ova nam je postavila više pitanja nego što je dala odgovora.


Petar Popijač: Izazovi postojanja

Koliko smo puta do sada predstavili radove Petra Popijača? Ne, niti mi se ne sjećamo. Ako nas je Petar Hranuelli oduševio svojim Venerama, Vedran Staničić svojim buhtlicama, a Marin Marinić svojim ogromnim kipovima, Petar nas oduševljava uvijek svježim idejama. Nikada ne znamo što će nas dočekati na njegovoj izložbi. Preslika napućenih usana zalijepljeni na zid kod Britanca već su ušli u zagrebačke legende, jednako kao i skulptura jaja na oko. Voljeli bismo da je autor imao vremena za kratki intervju, no na žalost tijekom izložbe bio je preokupiran drugim poslom. Neka vas ova fotografija ne zavara: svirao je gitaru.

Nova kustosica galerije Inkubator.

Stara postava JAM-a razgledava izložbu.

Osvježenje za suho grlo.

GORDANA

BAKIĆ

POKUSNI RAD


Gordana Bakić: Pokusni rad

Smjesto: galerija Marisallweb: www.marisall.com Svi smo kao djeca voljeli izvoditi pokuse. To je najčešće uključivalo

kemijske recepte poput mješavine praška za pecivo i gazirane vode ili piva i šećera, da bi se kasnije sva ta mašta preselila u kuhinju (mama, probaj ovaj špek sa čokoladom i kokosom, izvrstan je!). No, kada se umjetnici zaigraju i počnu provoditi pokuse, nikada ne znamo što očekivati. Jedna od bolje čuvanih državnih tajni su istarska „sela koja nestaju“, gdje umjetnici provode svoje pokuse dok se ne dogodi „nesreća“, kada selo nestane, a ostane jedna velika, šarena rupa puna uljenih boja i ostataka platna.I dok hrvatske tajne službe čekaju rođenje našeg nacionalnog Picassa (Bukovac je bio blizu), nama se prezentiraju interesantne anomalije koje su proizašle iz gore spomenutih pokusa (kao što su nam genetičari predstavili miša sa ljudskim uhom). Takav je i Gordanin pokusni rad: interesantan i maštovit (jer tko bi se, do vraga, sjetio staviti uho na miša). Slike, grafike, trodimenzionalni predmeti, uznemirujući crteži i ogromna grafika na zidu upotpunjena šarolikim trodimenzionalnim predmetima na podu. Ampule, epruvete, igle i ostaci ljudskih i inih dijelova tijela u formalinu samo su do kraja upotpunile doživljaj laboratorija poludjelog umjetnika koji je običnim smrtnicima odlučio pokazati što je umjetnost i kako ona zapravo funkcionira.

Pokus:

postupak kojim se pod određenim uvjetima namjerno izazivaju pojave radi ispitivanja; eksperiment [atomski pokus]

prethodno pretpremijerno izvođenje kazališnog komada, opere, koncerta i sl. bez publike; proba


J

PRIXPICTET

mjesto: Istanbul modernweb: www.prixpictet.com

Jedan od prestižnijih fotografskih natječaja provodi švicarski Pictet. Radi se korporaciji koja u slobodno vrijeme pomaže zemljama trećeg svijeta,

a novac za to prikuplja, između ostalog, objavljivanjem fotografskih uradaka 12 finalista. Pobjednik dobiva stotinu tisuća Švicaraca koji su u posljednje vrijeme tako popularni u Hrvata, dok se među ostalim fotografima (ne nužno finalistima) izabere jedan kojega se unajmi da fotografira najnoviju korporativnu akciju „pomognimo trećem svijetu“. JAM se nada da će u skorije vrijeme i Hrvatska doći na red.Na ovaj natječaj javilo se 650 fotografa iz 76 zemalja. Lord Norman Foster je proglasio pobjednika u Saatchi galeriji u Londonu. Sretnik je Luc Delahaye, koji nema nikakve veze sa Brigitte Delahaye, francuskom porno zvijezdom iz zlatnog doba dlakavih sedamdesetih. Simon Norfolk (koji nije ušao u uži izbor) izabran je da dokumentira rad udruge Medair (rade u Afganistanu), kojoj je Pictet ove godine dao novac. Izražavamo nadu da će iduće godine novac dobiti udruga JAM koja se bavi spašavanjem ugrožene vrste homo sapiensa lokalnog naziva „Hrvatski umjetnik“.


Prix Pictet


GKOLIKO FAŠIZMA?mjesto: galerija Novaweb: www.whw.hr/galerija-novaprojekt provodi: WHWprojekt je ostvaren uz potporu EU programa

Grupna izložba „Koliko fašizma“ interesantan je pogled na današnji svijet. Serija izložbi i

predavanja istražuje „oblike organizirane, sustavne i često zakonski utemeljene netolerancije koja prožima suvremenu javnu sferu, putanje kojima se ona razvija u posljednjih dvadeset godina , kao i načine na koji politička apatija podržava oblike „mekog“ fašizma u svakodnevnom životu.“ Iako je izjednačavanje nacionalizma sa fašizmom potpuna glupost, također nije jasno zašto neke grupe ljudi misle da je njihovo "dobro" dobro za sve. Primjer za to su otvorene granice, koje se suprotstavljaju strogim imigracijskim zakonima (ako su npr. u Belgiji imigranti odgovorni za 80 posto zločina, zašto bi u zemlju puštali još imigranata?). I dok se iskrivljavanje povijesti susreće još u doba antike, prisilna administracija najviše služi da bi se uhvatili ljudi koji varaju na porezu i, divnog li čuda, da bi se zločincima i ilegalnim imigrantima otežalo kretanje. Idejni začetnici izložbe to nazivaju fašizmom. Šteta što autori izložbe pričaju o problemima, a ne nude rješenja, koja bi današnjem čovjeku bila puno zanimljivija.

Mogli su se pogledati i video snimke Avi Mograbija iz Izraela. On je snimao odnos izraelske vojske, policije i samih građana prema Palestincima. Dokaz da neće baš svi građani Izraela pucati po vama ako kažete da živite u Gazi već 6 generacija. Neki će prije toga sa vama napraviti intervju.


Koliko fašizma?

„Jednog dana umesto noći, bljesnuće rafal iz mitraljeza kad drukče svetlost ne može

doći“

Milica Tomić napravila je interesantnu akciju (po umjetnički: „intervenciju u javnom prostoru“). Ona je mjesec dana nosila sa sobom Kalašnjikov i nesmetano hodala po gradu. Beograđani su se pitali „Bi li bilo drukčije da kalašnjikov nije nosila visoka plavuša nego, recimo bradati tamnoputi muškarac“. JAM odgovara: pokušajte to pitanje postaviti u Saudijskoj Arabiji.

Najzanimljiviji rad bio je "Sloboda govora kao takvog" koji je izložio Lawrence Abu Hamdan. On je spojio glas i skulpturu da bi dobio prostornu instalaciju. U toj instalaciji skulptura od akustički izolirajuće pjene “izravno intervenira u audio prostor; akustično oblikuje prostor i zahtijeva dijalog između skulptura i dokumentarca, u težnji za intenziviranjem iskustva slušanja." U dokumentarcu je riječ o ljudima koji su nastradali u doba kada su Britanci pokušali pronaći ilegalne imigrante pomoću provjere naglaska.


novi članovi ULUPUH-a

2013

mjesto: ULUPUH web: www.ulupuh.hr


Novi članovi ULUPUH-a 2013

SSvake godine udruga ULUPUH primi svježu krv u svoje redove. U neke je sekcije ući lakše, kao što je na primjer lutkarska sekcija (sekcija za

kazališnu i filmsku djelatnost, da budemo točniji), jer u Hrvatskoj nema puno lutkara, kao niti potrebe za njima, dok je na fotografskoj sekciji uvijek žestoka borba u kojoj preživljavaju samo oni najbržeg prsta. Upravo nam taj primjer pokazuje kako je konkurencija u umjetnosti dobra stvar, jer umjetnika uvijek tjera da bude bolji. Predstavljene lutke su nam izgledale isto kao i bilo koje druge koje smo do sada vidjeli. Fotografije, naročito one u boji, oduzele su nam dah. JAM pozdravlja primanje Ivana Capana u sekciju za oblikovanje arhitektonsko-urbanističkih maketa.


P

SVENKLOBUČARrazglednice

izludnice

mjesto: galerija Gretaweb: http://greta.hr

Postoje izložbe za koje je potrebno objašnjenje da bi se shvatile. Nerijetko nakon što publika/posjetitelj čuje

objašnjenje, lupi se junačkom šakom po čelu i ode na rakiju ne bi li objašnjenje što prije zaboravio. Postoje i one druge izložbe gdje je objašnjenje bolje ne čuti, već posjetitelj želi pretpostaviti što je umjetnik mislio reći. I nikada ne čuti ništa drugo osim svoje pretpostavke.Izložbe „Razglednice iz ludnice“ sa veseljem stavljamo u drugu kategoriju. Ne, ne želim znati zašto je autor obukao mađioničarski plašt (ili Drakulin plašt) i sa cigaretom u ustima promatra pacijente u luđačkim košuljama. Ali znam da mi je prizor dovoljno surealan da ga zadivljeno gledam i pri tome razmišljam da li umjetnik glumi bolest ili noćnu moru vidljivu samo poludjelom pacijentu? Ili je jednostavno ludilo koje smireno, sa cigaretom u ustima čeka da nas zaskoči kada ga najmanje očekujemo. Koje god da je rješenje zagonetke, ne želimo ga znati. Autoru čestitamo na jednostavnoj i zabavnoj izložbi.

Ludnica:

bolnica za liječenje umno poremećenih; umobolnica

pren. bezumlje, nered, kaos

Sven Klobučar: Razglednice iz ludnice


Autor se sakrio iza pakiranja rujnog vina ne bi li izbjegao budnom oku našeg fotoaparata. Na žalost, svaki pokušaj bijega pred JAM-ovim kamerama je u samom početku osuđen na propast. Dok su nam i dalje najdraže intimne slike umjetnika iz njihovih stanova, gledano kroz ulične prozore (po mogućnosti u kupaonicu), nećemo odbiti niti ostale kompromitirajuće položaje, radnje ili izjave. Nadamo se da ćemo se takvim povećanjem kvalitete sadržaja uspjeti približiti hrvatskim novinarskim uspješnicama kao što su Glorija i 24 sata.

Želite li zaista svratiti pažnju na događanje u galeriji, najbolja je ideja u izlog staviti simpatičnog psa. Posjetitelji možda neće primijetiti vaše radove, ali će se sigurno stvoriti pristojna gužva.


USabina Damiani

ALTROVEmjesto: galerija SCweb: www.sabinadamiani.com

U vrijeme kada su internet i mediji lako dostupni, kada Facebook diktira pravila, a pažnja traje koliko i raspon videa na YouTubeu, riječima kao

što su migracija i identitet potrebna je redefinicija. Ovo je vrijeme dominirano globalizacijom, a pojam identiteta i ono što on predstavlja podložno je promjeni značenja (semantički i kontekstualno).“

Sabina je poput svake ptice selice puno migrirala. Tijekom svojih migracija (često na jug), sretala je razne ljude koji su se privikavali na novu sredinu zajedno sa njom. Serija fotografija pokazuje te ljudi i njima drage prostore, predmete ili situacije. Stvarnost koju ona pokušava opisivati pripada mnogim mladim Europljanima, a u većem broju i našim sudržavljanima. Bilo da se kreće iz zemlje u potrazi za avanturom, boljim životom ili jednostavno iz radoznalosti, uvijek se susreće sa novom kulturom, ljudima i izazovima. No gdje god da se otiđe, um i srce ostaju sa nama, te na kraju shvatimo da u svakoj zemlji radimo osam sati na dan, plaćamo račune i imamo iste ljubavne probleme. Uredništvo JAM-a sa sigurnošću tvrdi da je prava razlika jedino u klimi. Zato se nemojte začuditi ako se u budućnosti preselimo u Honolulu.


Sabina Damiani: Altrove

Tijekom godina rada naučili smo cijeniti autorice poput Sabine. Umjesto da je vrišteći pobjegla prema izlazu čim je vidjela naša produhovljena lica, ona je spremno pozirala. Gotovo nas je uspjela prevariti da je ovakav izraz lica napravila samo zato što ju je iskreno zanimalo mišljenje sugovornika. Sabina nije iskusna samo u poziranju: izlaže već pet godina po cijeloj Europi, živi u Italiji, Hrvatskoj i Londonu, dok je u Lijepoj našoj osnovala projekt “Kioosk”, platformu za istraživanje i kritiku suvremene fotografije. Na adresu redakcije dobili smo više upita o njezinom bračnom stanju čak i prije objave časopisa, te smo odlučili proširiti djelatnost na agenciju za upoznavanje budućih parova, ukoliko nam se Sabina javi.


mjesto: Lauba web: www.viktorpopovic.com

vIKTOR

POPOVIĆ

Humanitarna izložba studenata ALU


Prvi pogled (piše A.M.C.)Ako se osjećate posebno sretno zato jer živite u djelu grada da ste prisiljeni svakodnevno prolaziti pored Laube, onda vas je sigurno privukla neobično jaka svjetlost. Sigurno ste primijetili da je ipak puno jaca nego inače i u pravu ste. Poput kukca upali ste u mrežu znatiželje, u jednu veliku neonsku mrežu za hvatanje znatiželje. Neon je izmišljen kako bi plijenio pažnju svima i upravo je u tome i uspio. Velika paukova neonska mreža dočekuje vas na ulazu, a zatim vam pažnju odvale poruke, ali ne reklamnog tipa, ovo su poruke koje vam je ostavio umjetnik. Upravo je ova izložba uspjela, barem nakratko ukrasti pažnju usmjerenu na Artukovića.Drugi pogled (piše M.K.)Fotografirati se za Fejsbuk postalo je važnije od uživanja u umjetnosti. Bilo je dovoljno da prvi posjetitelj stane ispod paučine od neonskih lampi, usmjeri pogled prema mobitelu i napravi obvezan „duckface“ da pokrene čitavu lavinu fotosešna. Laubini kustosi su trebali staviti volontera ispred izloška te svako fotografiranje naplatiti jednu kunu: do sada bi sakupili dovoljno za cijelu novu kolekciju izložaka. Pažnja posjetitelja bila je toliko usmjerena na paučinu i neonsko svijetlo (i na to kako su im ispale fotografije op.ur.), da ih je samo mali broj primijetio još dva dodatna neonska natpisa ili da su crne plastične stvari na podu (kojima niti mi, uz najbolju volju, nismo otkrili svrhu, osim da se posjetitelj o njih popikne dok hoda i netremice gleda u neonska svijetla, op. ur. #2, ne obećavam da neće biti još). Treći pogled (piše urednik umjesto nastavka opaski)Unatoč činjenici da ovo vizualno orgazmičko djelo nosi jadan naziv „bez naziva“ i što nismo uspjeli vidjeti svrhu crnih stvari koje su ležale po podu poput otpadaka, Viktoru pružamo samo riječi hvale. Nadamo se da je izložak opravdao račun za struju i da nije bilo fizičkih žrtava pri postavljanju izložbe.


DDAMIR SOBOTAsamostalna izložbamjesto: galerija Karas


Damir Sobota: Samostalna izložba

DDamir nam poručuje da su krugovi ispali iz mode. Nakon dugog promišljanja, shvatio je

da se najbolje okrenuti nekim drugim geometrijskim tijelima, kao što su polukrugovi, četverokuti i kvazitrodimenzionalni likovi. Kako kopernikanski obrat u umjetničkom izričaju nije bio dovoljan, odlučio je poigrati se bojama. Tako su sva ta tijela dobila boju i bila izmiješana na platnu dok nisu izgledala poput unutrašnjosti vrećice M&M's bombona. Na vratima galerije trebalo bi stajati upozorenje: "pijanice i narkomani ulaze na svoju odgovornost". Vjerujemo da bi svaki kosmati hipi povraćao dugu od sreće kada bi se našao na ovoj šarenoj izložbi krugova prerezanih na pola. Da ne ispadnemo previše cinični: radovi izgledaju zaista impresivno, ali ih većinu vidimo kako krase sobu za sastanke neke korporacije nego nečiji dom, ali to je samo naše tipično nestručno mišljenje. A možda je ovo bila jedno od onih izložbi gdje bi nam produhovljeni predgovor objasnio sve. Nadamo se da je odgovor na ovo pitanje negativan, te da smo posvjedočili izložbi umjetnika čiji je rad usmjeren na pružanje vizualnog zadovoljstva svojim sadašnjim i budućim mušterijama, pa makar oni provodili vrijeme u sobama za sastanke.


NKorpus

Vlatka KolarovićMarko Tadićmjesto: galerija VN

„Ako bismo sustav nekog jezika promatrali kao da je monetarni sustav, onda je nacionalni korpus njegova zlatna rezerva.“

Nekome tko nije jezikoslovac (kako laici zovu lingviste) teško je shvatiti zašto bi netko potrošio ogromne resurse, vrijeme i novac da bi na jedno mjesto stavio

svu pismenu i usmenu ostavštinu nekog jezika i onda još trošio vrijeme da taj zbir riječi održava. S obzirom da je to već učinjeno, zašto od toga ne napraviti izložbu? Inspiracija za takvu izložbu nije bio mit o Sizifu, već pitanje „Kako ćete ući u Europu?“. Pitanje je bilo osobne prirode, ali je autorica našla univerzalno-hrvatski odgovor: svojim jezikom. Jezik je ono što najbolje predstavlja neku zemlju i njezine građane (uključujući i one koji taj jezik ne pričaju). Ova izložba je izložba najčešćih riječi, imena i prezimena i ostalih zanimljivih imenica, glagola i pridjeva koji se mogu pronaći u Hrvatskom Nacionalnom Korpusu (koji broji više od sto milijuna riječi).Riječi su predstavljene moderno i zanimljivo. Ne jednom zidu bio je ispisan i "oblak riječi" koji mnogi vole koristiti kao wallpaper na svojim kompjuterima. Ovaj na hrvatskom možda ne bismo preporučili mlađima od 18. Op. ur: količina psovki u korpusu opasno narušava tezu jednog svećenika koji je tvrdio da su sve psovke iz hrvatskog jezika zapravo srbizmi.

Vlatka Kolarović i Marko Tadić: Korpus



TDRAGAN KORDIĆ NOĆmjesto: galerija VN e-mail: [email protected]

Teško je shvatiti izložbu koja se sastoji od pet cjelina. Ukoliko se pitate kako je pet cjelina neke izložbe stalo u prostor koji je mali

poput galerije VN, odgovor nije WinRar, već nešto slično: fotografija i video. Dio radova je naslikan, dok je sve ostalo fotografirano i snimljeno, te dano posjetitelju na uvid. Kako je tema izložbe noć, bilo je za očekivati puno mraka koji nam je pao preko očiju čim smo vidjeli slike koje su po danjem svijetlu izgledale kao platna nepažljivo ofarbana u crno bojom kojoj je istekao rok trajanja. Tek smo obradom fotografija sa izložbe vidjeli da se radi o „50 nijansi crne“ koja savršeno dočarava noćni ugođaj. Na ostalim fotografijama umjetnik se zabavlja nama uvijek dragim lightwriting-om, da bi mapirao kretanje kroz noćnu šumu. Zanimljivo je i postavljanje velikih ikosaedara napravljenih od materijala pronađenih u šumi po livadama, kršu i šumama. Odličan postav za neki budući hrvatski „Blair witch project.“

Noć:

vrijeme tame od potpunog zalaska Sunca do sljedećeg izlaska

tama u to vrijeme [gluha (mrkla, potpuna, duboka) noć]

večer posvećena određenim zbivanjima [noć vještica]


Dragan Kordić: Noć

Lightwriting nam je najzanimljivi dio projekta “Noć”. Autor ga je naslovio “Zamišljam”, te se sastoji od ciklusa fotografija i tekstualnih crtica. Da prenesemo dio predgovora: “U Zamišljam (autor) zapisuje prostor šume u tami, iako na taj način dokumentira i sebe kroz kretanje koje postaje krajnje apstrahirano i linearno. Oblikom svjetla aje oblik tami: on stvara granicu gdje se susreću i postoje iracionalno (noć, mrak) i racionalno (svjetlo). “

“Raditi s noći, sukobiti se s nezamjetnim i prepustiti se nepoznatome; tada započinje ono izvan polja racionalnog. Kako vidjeti i kako se zabilježiti u nečemu što tek naslućuješ? Pitati se o noći i pitati se o neprimjenećenom daje odgovor i o onom znanom. Tada opipavaš granice. Tada se nepoznato nakuplja u poznato. “


Vžene za žene:

SAJAM NAKITAmjesto: caffe bar Knjiga & kavaweb: http://knjigakava.wix.com/knjigakava

Vlasnici caffe bara Knjiga & kava suočili su se sa istim problemom u Osijeku sa kojim se suočavaju vlasnici raznih zabavno-kulturno-

kavopijnih prostora u Zagrebu koji žele raditi nešto novo. Pogodili ste, riječ je totalnoj apatiji mlađe i srednje generacije prema bilo čemu novom i zanimljivom, izuzev određene manje skupine građana (kako Zagreba, tako i Osijeka). Oni uvijek sa veseljem dočekaju i objeručke prihvate svaki novi sadržaj i ideju, pa makar samo prvi put, onako, za probu (kombi je bio ukrašen šarenim bojama, a bomboni tako lijepi i šareni sa zanimljivim crtežima ...).Ta manja skupina najčešće su razni kreativci koji jedva čekaju priliku za izlazak iz svojih domova, koji su im često i radni prostor, te svijetu pokazati proizvode svojeg truda i muke. Pri tome je bitno i dobro se zabaviti, a nije naodmet i zaraditi koju Kunu.Sajam DIY nakita u Zagrebu nije neka novost, te sa veseljem pozdravljamo ideju da se na isti način kreativci druže i promoviraju, te na kraju svega i zarađuju, u drugim gradovima diljem Lijepe naše. Svi vole unikatan nakit i dobru kavu. Mi ne vidimo razloga zašto ovo ne bi postao najposjećeniji sajam u Slavoniji.

Žene za žene: sajam nakita


Glavni i grafički urednik: Juraj Vuglač

Fotografije: Juraj Vuglač

Tekstove napisali: M. K. (podaci poznati redakciji), A. L. (nemamo pojma tko je ona), Ana-Marija Vukres i Juraj Vuglač izuzev citiranih tekstova koji se nalaze između navodnih znakova i nerijetko su pisani fontom italic. Hvala Wikipediji i Hrvatskom Jezičnom Portalu. Ako ikada budete pred propasti, stisnuti ćemo “share” za vaš spas!

Posebna zahvala: Lektorici što nije dobila napadaj bjesnila! !

Fotografija na naslovnoj stranici: Detalj sa izložbe fotografija Sabine Damiani

Časopis udruge JAM, broj 35, godina III; sva prava su pridržana (c, r i tm).

Ne kradite sadržaj jer će se Zeus, tako mu Olimpa, pretvoren u gigantskog labuda zavesti vašeg partnera i općiti sa njime bez obzira na spol.

jam broj 35

Documents