jam broj 31

JAM 31studeni 2012.ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJE HRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM

Bazaar * Woodoir * Marko Jakše * Boiling point * OFF program * Kuduzova klasa Omnis Art * Paper based design * Berliner zimmer * Vanja Babić * Jelena Kovačević

1 JAM #31 studeni 2012

riječ urednika

Sigurno ste se zapitali kakav je osjećaj biti urednik neprofitnog časopisa. Istovremeno se osjećate kao veliki vođa koji naređuje svojim podanicima (idemo vidjeti što rade kmetovi... pardon, redakcija) i kao prosjak (znam da nemaš vremena, ali daj to molim te napravi do petnaestog). Katkada trebate biti pravi psiholog i igrati na emotivne ucjene: „Znam da tlačim

i da si kratak sa vremenom, eto, ja sam radio do deset, pa opet pokušavam ne oslijepiti dok obrađujem ove fotke. Ti si cijeli dan ševio, pio i surfao po netu. Daj napiši koju riječ.“ Suradnici dolaze iz svih obiteljskih i poslovnih situacija, te su katkada su potrebni kompromisi: „Ok, dolazim po tekstove u 8, pa ću ti nahraniti i uspavati dijete dok ti sve ne završiš“. U drugim prilikama treba igrati na kartu poroka: „Napiši tekst, obradi koju fotku i cijelu večer piješ na moj račun. Kokain i kurve? Ako baš moraš... nego, jesi li siguran da će se to svidjeti obiteljskom svećeniku?“ Postoje i oni najlakši slučajevi: „Napravi mi to, ili ću ti nazvati mamu. Tak niš ne radiš.“No, na kraju svega ćete ostati prepušteni sami sebi. Ako mislite da je lako savladati više od pola Creative suita, naučiti web dizajn i programiranje, uložiti novac u profesionalan fotoaparat i naučiti se služiti njime, te stići na sva otvorenja, varate se. Imajte na umu: časopis se radi na volonterskoj bazi, te uz sve nabrojano morate zarađivati novac.Nagrada? Ne, ne radi se vječnoj zahvalnosti umjetnika i dizajnera koje ste predstavili (budimo iskreni, toga ima vrlo rijetko), niti o novcu koji niste zaradili. Radi se o činjenici da ste postigli ono što ste zamislili: iz ničega ste pokrenuli časopis koji služi vama na zadovoljstvo i zajednici na korist. Pokušali ste na svoj način pridonijeti kulturi na vidljivi način i nadate se da ste pomogli umjetnicima i svima koji se takvima smatraju da izađu iz ormara i predstave se svijetu.Zato svima koji imaju višak vremena, mašte i volje, preporučam da prestanu razmišljati o tome što bi trebali napraviti i u nedogled planirati dok netko drugi ne napravi ono što su željeli, nego samo krenu raditi i negdje će već dospjeti. Ugodno čitanje još jednog spektakularnog broja JAM-a!


OmnisArt:Vintage

Iskosa krojeno

Kuduzova klasa

Vanja Babić:Ima ih u tramvajima

Marko Jakše:Mlado meso

Jelena Kovačević:Popocatépetl

MG design

Woodoir

Bazaar

Umjetnički ugovor kao umjetnički manifest

Paper based design

OFF program

Berliner Zimmer

Andreja Živko:Prozori u moj svijet

Luka Mjeda:Kristalno nebo

Boiling point3 21

7 23

9 27

13 33

11 31

15 35

17 37

19 39


K

BAZAAR“Uradi sam ( engl. Do It Yourself ) je termin koji se koristi za opisivanje izrade, izmjene ili popravka nečega bez pomoći profesionalaca iz date oblasti. Izraz "uradi sam" ušao je u opću upotrebu 1950 . godine kao referenca na pojavu raznih izazova pri uređenju kuće s kojim su se ljudi suočavali i odlučivali ih

riješiti samostalno.”

Kaže se da je čovjek bogat onoliko koliko ima prijatelja. Isto bi se moglo reći i za “evente” (kako mi to po naški volimo reći). Ono što svaki “event” čini

uspješnim su njegovi posjetitelji, što bi se kada govorimo o “Bazzaru” ovoga puta moglo definitivno potvrditi. Bazzar u Klaonici bio je u potpunosti i Bogat i Uspješan.Već na samom ulasku u prostor stare Klaonice, oko podneva, gužva na parkirnim mjestima bila je neizbježna. Izlagači su imali prednost, što nas i nije iznenadilo koliko sama činjenica da ih je bio pozamašan broj. Ono što nam se poseb-no svidjelo je to što je Bazzar bio dostupan i četveronožnim ljubimcima svih veličina i vrsta. Pohvala od ekipe JAM-a za “dog friendly event” i spontanost koja je bila osigurana i slučajnim posjetiteljima koji su se taj dan našli na tom potezu Heinzelove ulice.

mjesto: Kvart (Stara klaonica, Heinzelova 66)

Bazaar


Ono čega sigurno nimalo nije nedostajalo je hrpa kreativnosti koja se širila prostorom. Osim dizajnera koji su iskoristili priliku da izlože svoje radove po sajamskim i vrlo pristupačnim cijenama, bilo je i onih koji su se pokušali “riješiti” vrlo unikatnih “old skul” stvari kakve se ne mogu naći ni u najopremljenijim antikvarijatima. Odjeće, obuće, nakita, vintage naočala, torbi, obnovljenog namješta i “homemade” kolača nije nedostajalo. Ako ste se htjeli odmoriti od bogate ponude i gužve koja je jednostavno bila neizbježna, mogli ste popiti kvalitetan smoothie. Mogućnost dehidracije i gladi bila je jednostavno spriječena.

Nakit Petre Žabčić nas je privukao zbog odličnog pakiranja u koferu. Na našu veliku žalost, osiguranje nam nije dopustilo da isti odnesemo kući i pomnije promotrimo sadržaj prije nego što ga objavimo.

Muher smo prvi puta susreli na izložbi u KK O’grada. (KK u imenu ne implicira povezanost sa organizacijom koja promiče ogrtanje u bijele plahte i kukuljice kako bi se bolje zaštitili od snažnog sunca koje grije američki Jug). Na Bazaaru nas je uvjerila da njezine papirnato-maširane muhe nisu jedini simpatičan proizvod kojim osvaja sve veće DIY tržište.

Ime Nahtkasl & hoklica nas je malo zbunilo, jer nismo znali da li prodaju mitraljeze iz prvog svjetskog rata kućne radinosti sa slavnim “N und H” inicijalima po paravanom prodaje namještaja ili zaista proizvode i renoviraju namještaj. Nove redakcijske mitraljeze nismo dobili ([email protected], primamo sve ponude), ali smo zato vidjeli veseli namještaj koji bismo preporučili svakom djetetu ili osobi u kojoj dijete još uvijek nije umrlo kada je saznalo da je protuzakonito posjedovati mitraljez.


Bazaar

Ver Eni Ver nam je vrlo rado pozirala uz svoj nakit, nakon obećanja da fotografije nećemo prodati jesenskom izdanju Playboya. Možemo samo pretpostaviti da je ime proizašlo iz engleskog “wear anywhere”, što bi po naški značilo: nosi posvuda. Također pretpostavljamo da se “nosi posvuda” odnosi na društvene prilike, a ne na dijelove tijela.

Hepi Jewelry nas je razveselio i bez da nam je autorica u imenu morala sugerirati da će nas nakit razveseliti. Sa autoricom smo ušli u neizbježnu raspravu “tko je prvi izveo originalnu ideju” i “tko koga kopira”, da bismo zadovoljno zaključili kako je bitno samo kvalitetno raditi - kupci će sami prepoznati kvalitetu.Nakit ima jednu zanimljivu osobitost: svijetli u mraku, ako ga se prije toga dovoljno dugo drži ispred izvora svijetla (ergo, fluorescentan je). Želite li nositi Space invadersa oko vrata, svjetleću mašnicu ili zanimljiv prsten, došli ste na pravo mjesto!

Vidjevši naziv Sexy plexy, muški dio redakcije pohitao je prema štandu u nadi da je napokon netko osvježio standardnu ponudu drangulija igračkama za stariju djecu. Na naše veliko razočaranje, bili smo u pravu, osim što se radi o igračkama za žensku djecu kojima se ukrašavaju dijelovi tijela.

Dunja nije pokušala poput pravog DIY superjunaka sakriti ime iza maštovitog alternativnog imena, kao na primjer “Pumpkin Broshewi”. Zanimljivo je da se njezini broševi mogu nositi i kao ukosnice. Dok je ženski dio redakcije sa širokim osmijehom razglabao o tome koji bi im broš najbolje pristajao, muški dio je razmišljao kako bivša premijerka J.K., sigurno ne zna da je njezin modni izričaj dotaknuo alternativne slojeve društva koje ona i njezina stranka tradicionalno preziru.


Bazaar

Ponuda hrane nije razočarala: nudili su se kolači, sendviči, sokovi, palačinke i vegetarijanska hrana. Na žalost, izostali su Whiskey, Bourbon, Žuja i hrvatski sendvič “klasik”: žemlja sa deset deka parizera.

Prije

Poslije (Gastro sadist)

Šarena kreativa Nakit Marina Marinski

tanjadasimalomanja jewelry


WOODO I Rmjesto: KK O’grada web: www.facebook.com/woodoir

Nemojte se iznenaditi ako ovi, na prvi pogled crni i smeđi predmeti osobne upotrebe u jednom trenutku počnu svijetliti

u mraku. Sanja Rotter nas je jednostavnim testiranjem pomoću radioaktivnog izotopa ugljika uvjerila da je hrast od kojega su napravljeni češljevi, ukosnice, naušnice i ogrlice star osam tisuća godina. Od ostataka tisućugodišnjeg drva, nakon izrada tih odličnih zabavnih predmeta, Sanja obično izradi stol, stolicu ili neki drugi oveći predmet, tek toliko da ubije vrijeme tijekom dizajniranja nove kolekcije nakita. Teško je pomisliti da u mali prostor galerije o'grada može stati još namještaja i da ljudi slobodno jedu kiflice dok promatraju izloženo. Izloženi namještaj je minijaturan, ali to nas ne sprječava da sagledamo možda budući namještaj u svoj njegovoj pretpostavljenoj veličini. Prekrasno drvo modelirano u toplim organskim oblicima lijepa su promjena od jednostavnosti i surovosti minimalizma, a onda opet vidimo da je rad jednostavan i poželjan.

Woodoir



MARKO JAKŠEmlado meso

“Meso koje služi za prehranu čovjeka čini sirovo ili prerađeno mesno tkivo stoke, peradi, divljači, ribe, mekušaca, školjki, rakova, puževa i žaba. Ono je važan dio čovjekove prehrane radi velikog udjela bjelančevina, koje su

nužne čovjeku.”

mjesto: moderna galerija Josip Račić web: www.theartvault.com.au/Artists/mjakse.htm

Neil Fetting o izložbi piše: “Marko Jakše naglašenom indiosinkrazijom slika kompozicije inspirirane fantastičnim svijetom slovenske mitologije. Jakšeov svijet naseljavaju ljudi i životinje ( a često i njihovi zajednički hibridi) koji su izolirani i otuđeni u fiktivnim prostorima koji nisu niti unutrašnji niti vanjski, niti prorodni niti umjetni. Slikani prostori dopiru daleko unatrag i daleko unaprijed, u rasponu od dubokog renesansnog iluzionističkog prostora pa sve do plošnog nelogičnog prostora nadrealizma.” U slučaju da ste se zapitali: definicija idiosinkrazije jest odvratnost prema nečemu.

Marko Jakše: Mlado meso

NNapokon izložba o kojoj članovi redakcije imaju potpuno oprečno mišljenje.

Muški dio JAM-a piše: „Jeste li se ikada našli u situaciji da morate birati meso za roštilj? Naravno da jeste. Zazubice su vam rasle pri svakom zamahu mesareve oštrice, dok vam je pogled od crvenog sočnog komada mesa mogla odvratiti jedino crvenokosa sočna slučajna prolaznica. Takva je bila izložba Marka Jakše: od naslikanog mesa (katkada u još živućem izdanju) poglede su nam jedino uspjeli odvratiti odlični detalji koji od svake slike čine strip u jednom panelu. Odlične slike za zabavu pravih mesojeda.“ Ženski dio ekipe odgovara: „Jedan dio ekipe rekao je da je ovo najoriginalnije što se moglo vidjeti ove godine, *nadrealizam u suvremenoj formi nadrogiranih majstora™! Što se događa kada ste zatvoreni u podrumskoj sobi okruženi modernom elektronikom s jedne strane i slikarskim materijalom sa druge, i jednostavno zaboravite konzumirati svježi zrak? Opijeni terpentinom i uljem probavljate sve što je viđeno na lošem televizijskom programu i beskonačnim igricama koje su dostupne na svim konzolama i silujete platno demonskim vizijama. Zabrinjavajuće.“


PVINTAGEmoderan duh prošlosti

Pri spomenu na vintage najprije pomislimo na odjeću. No, osim što

se pojam koristi najčešće za modni stil, izbor starih predmeta sve češće viđamo i prilikom uređenja doma. Dašak prošlosti i sve asocijacije koje s njim dolaze moguće je prenijeti i na današnju odjeću, dekoracije, namještaj, atmosferu...glazbu samo ako ste voljni potražiti izvan mainstreama i izraziti se putem vintage stvarčica. Važno je samo da vas predmet veseli i inspirira.

vintage gold keramicke teglice TandT

vintage torbica tockica Sartess smeđe cipele Maja Zmaje Vintage

Za OmnisArt piše Ljiljana Žunić

OmnisArt


vintage naušnice Suzana

haljina Maja Zmaje Vintage

polica Atelje-Z

Vintage stilom smatraju se odjeća i predmeti nastali u doba između 1920. godine pa sve do 1980. godine. Bilo da se radi o komadima odjeće, modnih dodataka, namještaja ili pak igrački svaki predmet ima neku svoju daleku priču koja je jedinstvena i posebna i koja će vas nadahnuti. Vintage stvari nose posebne emocije jer se prošlih vremena prisjećamo (ili oni koji su mlađi maštaju o njima) kao o nečem lijepom i toplih emocija, prisjećamo se kako je život bio jednostavniji, sporiji, usmjereniji na obitelj i toplinu doma. Ako ih doradimo i preuredimo, ne samo da ćemo biti odgovorni prema prirodi i dati dodatnu vrijednost stvarima koristeći ih ponovno već ćemo imati idealan spoj sadašnjeg i prošlog. Potražite savjete na OmnisArt portalu, kako urediti stare komade namještaja, udahnuti im novi život ili pak iskoristiti stare papiriće za izradu dekorativnih i praktičnih predmeta.

Vintage look kao sve popularniji stil odijevanja nalazi brojne zaljubljenike u prošla vremena tragajući za predmetima koja sa sobom nose neku daleku priču. Prezasićeno tržište ne daje nam baš mnogo izbora ako ste jedan od onog koji žele biti potpuno unikatni, no kombiniranjem vintage odjevnih predmeta sa vlastitim stilom i detaljima, zasigurno ćete biti posebni. Raspon mogućnosti i inspiracija vintage-a je velik i sigurni smo da će vas nadahnuti da se izrazite. Otkrijte bogatu ponudu vintage odjeće, modnih dodataka i namještaja koju jednostavno i brzo možete naručiti online putem OmnisArt portala.

www.OmnisArt.com


ŠPAPER BASED DESIGNmjesto: galerija SC

Što se sve može napraviti od papira? Odmah nam na pamet padaju papirnati avioni. Postoji

urbani mit prema kojemu su Japanci tijekom drugog svjetskog rata pronašli zračnu struju koja velikom brzinom ide prema mrskoj Americi. U tu su struju puštali papirnate avione pune zapaljivih sredstava, koji su izazvali strašne požare i gotovo bacili Ameriku na koljena.Današnji papirnati dizajn puno je bezopasniji i usredotočen je na mirnodopsku korisnost ovog lakozapaljivog, mekanog materijala. Napisali smo „mekanog“. Potpuno krivo! Ovisno u načinu obrade, papir može biti dovoljno tvrd da od njega možemo izraditi kutiju, ili stolicu, dok od mekših verzija možemo izraditi košaru za smeće koja podsjeća na kutiju od kokica, ili kućicu za ptice, koja izdrži do prve kiše.

„Proizvodi koje su studenti razvili često imaju svojstvo multifunkcionalosti kao primjerice podna prostirka koja sklopljena postaje stolić za kavu; ljuljačka za djecu koja presložena postaje trodimenzionalna puzzle slagalica, tunel ili brijeg; polica u obliku trapeza koja modularnim kombiniranjem postaje višefunkcionalni predmet od posude za cvijeće do sustava za sjedenje. Ostali proizvodi pokrivaju širok spektar primjene od didaktičkih knjiga za slaganje, rasvjetnih tijela do sjenila za prozor i predmeta koji

dijele prostor na zabavan način.“

Paper based design



RUMJETNIČKI UGOVORkao umjetnički manifest

“Manifest: proglas kulturnog, političkog ili kakvog drugoga pokreta namijenjen javnosti, koji, ob. ima svojstva dugoročnog programa

[manifest nadrealizma; izdati manifest; objaviti manifest]”

„Radionica Umjetnički ugovor kao umjetnički manifest zamišljena je kao kritičko sagledavanje umjetničke proizvodnje i osvještavanje važnih aspekata prezentacije i razmjene umjetničkih radova kako

bi se sačuvalo njihovo značenje i uloga. “


Umjetnički ugovor kao umjetnički manifest

RRadionici koja u svojem imenu ima riječ „Manifest“ pristupili smo vrlo oprezno.

Tko zna kakva se marksističko – staljinistička ispiranja mozga mogu doživjeti? No kada smo saznali da je radionica dio programa Mikropolitike koji je usmjeren na istraživanje odnosa umjetnosti i novca, zadovoljno smo odahnuli. Ministarstvo kulture RH ne bi nikada podržavala anarhistične djelatnosti, a još manje Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, što god da zli mediji pisali o tome.Temu radionice bismo obvezno uključili u nastavni program ALU: naučila je umjetnike kako sročiti ugovor sa medijima, galerijama i prodavačima umjetnina i umjetničkih reprodukcija. Zanimljiv je i predložak ugovora o pravima na reprodukciju i distribuciju umjetničkog lika, važna tema koju mnogi zaboravljaju. Kao osnova pisanja predložaka na radionici poslužili su ugovori koje su osmislili Seth Siegelaub (prodaja radova), Sanja Iveković i Dalibor Martinis (izlagačka praksa). Također su proučavani ugovori Adriana Pipera, Daniela Burena i Lawrence Weinera koji su usmjereni na pojedinačne prakse autora te prilagođeni njihovim specifičnim potrebama.


Jima ih u tramvajimaVANJA BABIĆJeste li i vi od onih koji svakodnevno koriste javni prijevoz i pokušavate ubiti dosadu

promatrajući natpise na dućanima, pekarnicama, zalogajnicama, i čudom se čudite gdje to živite, a onda spustite pogled i udari vas stvarnost. Hrpa papirića koja se nalazi ispred vas sa ispisanim tekstovima o kreditima i brzoj zaradi. Netko zarađuje novce distribuirajući te papiriće, a vi sjedite i vozite se i eto još jedna stanica , a ima ih još ... Ova izložba imala je namjeru poučiti sve korisnike javnog prijevoza na koji način se kreativno papirići mogu iskoristiti. Autor nam je na izložbi ponudio široki spektar zabave: slike napravljene od letaka, mogućnost uništavanja letaka na čak pet načina. Pronašao je internetske stranica sa kojih su preuzete fotografije koje krase letke, te je na kraju svega riskirao život dok je postojeće letke zamjenjivao svojima, ali niti tu nije stao: izložio je mnoštvo origami predmeta koje je sakupio po tramvajima. Ako volite raditi brodiće ili ždralove tijekom dosadnih vožnji, velika je mogućnost da ste, ne znajući, bili dio ove male, ali velike i odlično promišljene izložbe!


Vanja Babić: Ima ih u tramvajima


B

BERLINER ZIMMERUmjetnici iz Jugoistočne Europe koji žive u Berlinu

˝Berlinska soba˝ je karakteristična za kuće krupne buržoazije u Berlinu krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Radi se o dugačkoj sobi koja je povezivala prednji dio kuće (onaj za gospodu) sa sporednim ili stražnjim prostorijama za poslugu. Koristila se kao primaća, dnevna i glavna soba te kao soba kojom se prolazilo do ostalih prostorija u kući. Funkcija sobe postupno se mijenja, na neki način ona se ˝demokratizira˝, ali i

dalje zadržava obilježje mjesta na kojem se susreću njeni stanari.

Berlin je postao umjetnička utopija. Grad u kojemu je umjetnik poštovan i gdje je podržavanje umjetnosti u svim oblicima postao

dio društvenog identiteta. U ostatku svijeta, posebice u zemljama bivšeg istočnog bloka, umjetnici su nepoštovani dio društva, nešto poput parazita kojega se društvo nikako ne može riješiti. Ova izložba, na žalost, samo potvrđuje tu tezu i postavlja pitanje: zašto bogati Zapad trpi lošu umjetnost Istoka? Umjetnička vrijednost je odgovor koji u ovom slučaju najmanje očekujemo. Pretpostavljamo da je stvar u poruci koju Zapad šalje Istoku: „Istrpili smo hladni rat i slomili smo vas. Sada ćemo istrpiti i vašu „umjetnost“, te nakon što vas i tu slomimo možda počnete stvarati i vrijednosti“. Rušenje berlinskog zida je označio propast istočnog bloka. Nadamo se da će propast istočnih umjetnika u Berlinu označiti kraj lošoj umjetnosti i početak stvaranja umjetnosti koja se bazira na kvaliteti a ne na odavna iscrpljenim socijalnim porukama.


Berliner zimmer

Otići!Danas sve više i više o tome razmišljamo. Neki žele otići studirati, neki trbuhom za kruhom. Odlazak, nije nikakva novost, naši su roditelji došli sa sela u grad, a mi želimo nešto drugo, svijet koji bi nam pružio priliku, koji bi nas pogledao. Svima je danas teško živjeti u Hrvatskoj, umjetnici grcaju, nitko ne gleda u njihovom smjeru, slike i skulpture prodaju se po raznim centrima, a na plakatima, televiziji, internetu spominju se samo velike i strane izložbe. Za one mlade, neafirmirane nema mjesta (osim naravno u našem časopisu). Zato Silva, Maja, Šajla, Kristina, Milovan, Dan, Vladimir, Tanja, Yorgos, Anita, Evanthia, Nasan, i Mariana sretno!

Prije nekoliko godina u Washingtonu je deset milijuna ilegalnih imigranata prosvjedovalo protiv policijske brutalnosti i lošeg načina na koji se država prema njima odnosi. Televizijski komentator (FOX news) se pitao: „Gdje je sada policija da sakupi ovaj ološ i vrati ga otkuda je

došao? Zar za ovo plaćam porez?“


IBOILING POINTdruženje sa suvremenim slikarstvom

“Želja nam je da projekt približi suvremeno slikarstvo širem krugu mlađe populacije podupirući perspektivne slikare suvremene umjetnosti, ali i potakne prodaju slika, odnosno razvoj uspavanog

umjetničkog tržišta.”

INA je nekoć imala galeriju i svoj KUD, koji je prostore imao u dvorištu na kraju Gajeve ulice, gdje je probe imao i Hrvatski Komorni Orkestar zajedno

sa INA zborom. No Mađari, izgleda, još uvijek ne vole hrvatsku kulturu, te je sve to nestalo, ostavivši prostore već godinama napuštenima.Upravo ovdje su dvije kulturne menadžerice Ivana Krnjić i Amela Pašalić pokušale postići nemoguće: približiti umjetnost običnom smrtniku. Kako smo i sami umjetnički bezjaci koji pokušavaju spojiti običnom čovjeku nedodirljivi umjetnički svijet i „stvarnost“, suosjećamo sa njihovom namjerom i potpuno očekivanim neuspjehom (prije nego što od ljutnje razbijete ekran šakom, čitajte dalje tekst. – op.ur.)Martina Grlić, Dino Zrnec, Lena Kramarić i Josip Tirić poznati su svima koji prate umjetničku scenu. Njihovi radovi ako i ne odišu originalnošću stila onda se kod svakog umjetnika može pronaći „ono nešto“ zbog čega se njihove slike zaista i prepoznaju kao „njihove“. (Urednik je bez problema spojio ime svakog autora sa njegovim radovima). Također pozdravljamo nove radove i radionicu Lene Kramarić!Sada se sigurno pitate: ako su radionica i izložba, te prateći razgovori sa umjetnicima bili toliko posjećeni, zašto onda mi iz JAM-a smatramo da je događaj neuspješan? Citirat ćemo dio intervjua organizatorica iz Jutarnjeg lista: „Primijetile smo da je mladih ljudi među publikom suvremenog slikarstva izrazito malo, ali i da se slikari mlađe generacije suočavaju s otežanim mogućnostima predstavljanja široj publici. Željele smo poduprijeti mlade slikare i potaknuti sustavan razvoj umjetničkog tržišta te maknuti barijeru da je slika samo slika i ništa više od toga. Naša publika nisu ljudi koji inače idu u galerije i muzeje i njima je potreban drukčiji pristup“ .Na žalost, otvorenje i izložbu su pohodili umjetnici i njihovi prijatelji: isti bi bili tamo i bez cijele medijske pompe i „Kipim za umjetnošću“ gerile. Kao stari iskusnjaci možemo tvrditi i da bi posjetitelja bilo puno manje da su izlagali umjetnici koji su stvarno mladi i u probitku. Pretpostavljamo da su organizatorice naučile lekciju (na Hrvatsku se ne mogu primijeniti pravila kulturnog menadžmenta koja vrijede u ostatku svijeta), te sa nestrpljenjem čekamo izložbu koja će sve mlade iz Tkalčićeve odvesti u galerije.

Boiling point


organizator: udruga Artion web: www.boilingpoint.hr/index.html


OF FP R O G R A M“Off program predstavlja multimedijalna i interdisciplinarna umjetnička djela na razmeđi likovne umjetnosti, glazbe, kazališta, plesa, live arta, strip arta, performansa, video arta, mode, filma, sound arta, fotografije, suvremene poezije, književnosti, kulture djetinjstva, gastronomije i kulture dobre zabave s naglaskom na inovativni rad.”


Off program


Off program

KKustosi galerije Klovićevi dvori pokazali su nam da i sami znaju organizirati dobru

izložbu. Do sada smo navikli da nam nude odlična (recentna, kako bi se reklo) gostovanja stranih izložbi kao što je bila „Bodies revealed“, ili prošlogodišnja izložba japanske minijature koju smo zapamtili po vrlo ne-japanskim uzvicima „Nema slikanja, nema slikanja! “ Njihovi kustosi su poznati kulturni menadžeri, koji predaju istoimeni predmet na fakultetima, te im je trebalo malo vremena da shvate kako im posječenost u zadnje vrijeme pada (vjerojatno su se zapitali: kada je posljednji put JAM bio ovdje?)Da spase stvar, pozvali su fenomenalnu, iako poslom prezauzetu profesoricu sa ALU Ines Krašić. Ona je prema „meet the artist“ (upoznaj the umjetnika) modelu predstavila najnovije radove nadolazećih umjetnika hrvatske likovne scene. Nijedan od njih čitateljima JAM-a nije nepoznat, a umjetnošću se uspješno bave već dugi niz godina, tako da se pitamo sa koliko godina

umjetnik u Hrvatskoj prestaje biti „dolazeći“ i napokon „dođe“? 50? 60? Ili je jednostavno hir trenutka nazivati „nadolazećim“ svakoga tko nije na sceni posljednjih 30 godina. Nama omiljeni Miron Milić, te Igor Čabraja, Mario Matoković, Miran Šabić, Iva Čurić, Lidija Janković i Sonja

Gašperov predstavili su se novim, novijim, ne baš toliko novim i već viđenim radovima koji su bez obzira na godinu proizvodnje za svaku pohvalu.Najveći prigovor ide performansu koji smo bili prisiljeni gledati i slušati u atriju galerije barem pola sata prije nego što smo glavom bez obzira pobjegli u samu galeriju. „Umjetnik“ je mislio da je „cool“ poput Briljanteen-a i „in“ poput Glorije ako sat vremena

sjedi ispred zida na kojem se projiciraju izabrani tekstovi iz pjesme „Tainted love“, dok se ista ponavlja. Neprekidno. Glasno. Još uvijek se pitamo zašto je u Hrvatskoj zabranjena smrtna kazna, kada je očito da neki pojedinci ugrožavaju normalne građane svojim kret... pardon, umjetničkim izražajem.

Off program


“Kroz off program Galerija Klovićevi dvori postaje još jedan od novih prostora za predstavljanje žive umjetnosti u Zagrebu, te mjesto susreta ljudi zainteresiranih za kulturu u svim njezinim aspektima.”


KUDUZOVAKLASA

U Galeriji SC održana je izložba sedmero mladih autora iz klase prof. Ante Kuduza. Izložba, kao hommage profesoru, zatvara ciklus svakog autora jer je svaki od njih upravo na ovom mjestu ostvario svoju prvu samostalnu izložbu. Iako je ovog puta fizički izostao, prisutnost prof. Kuduza i posebna spona između učenika i učitelja ogleda se u svakom radu, izvire iz svakog poteza, kompozicije, promišljanja radova.

Igor Kuduz nakon dugotrajnog bavljenja fotografijom i videom ovdje se, u crtežima zabata i horizonta, ponovo vraća grafici i elementarnim oblicima i načinima prika-zivanja dok Jelena Kovačević kroz četiri fotografije, predstojećeg ciklusa naslov-ljenog Alma parens (lat. hraniteljica, roditeljica) tematizira majčinstvo i promjene koje ono donosi. Fotografije različitih dimenzije prikazuju autoricu u svojevrsnoj igri skrivača s kućanskim aparatima.


Kuduzova klasa

Najveća fotografija njen je odraz u zrcalu koji njoj izmiče jer mu je okrenuta leđima. Okreće li majčinstvom leđa vlastitom identitetu ili stvara novi koji još uvijek ne može sagledati; gubi li u novoj ulozi sebe ili samo otkriva nove dimenzije i oblike postojanja? Navedene dileme popraćene su hermetičnim no, opet čitljivim i bliskim tekstom u formi struje svijesti kojim se konfuznost pitanja identiteta nastavlja.

Grafikom ženske osobe razdijeljene okvirom u četiri dijela, Maja Rožman nastoji tematizirati upravo paralelne stvarnosti, mnogostrukost sebstva, javu i san. Iako tehnički korektno izvedena, nedorečenost i psihološka površnost, unatoč htijenjima autorice, ostavlja bez reakcije i utiska.


Kuduzova klasa

Video uratkom predstavila se i Martina Miholić propitkujući na zanimljiv i inteligentan način poimanje neuspjeha u današnoj kulturi koja priznaje i (pre)poznaje samo uspjeh. Istovremenim prikazivanjem i svojevrsnom gradacijom pet tragičnih događaja iz vlastitog života (majčina bolest, prekid s dečkom, uginuće psa, gruba poslovna komunikacija, odbijenica izložbe) te ispisivanjem zapisa događaja u formi trenutnog tipkanja po tipkovnici, upozorava na simultanost tragičnih događaja. Prikazom bez tona uspješno naglašava težinu straha, nesigurnosti, neizvjesnosti, tuge i slabosti koju takvi trenuci nose u sebi.

U patrijarhalno ukorijenjenom svijetu dijete pretpostavlja brak između onih s Marsa i onih s Venere. Mars i Venera kao arhetipski tipovi i mitski prikazi muškaraca i žena te njihovih međusobnih odnosa inspirirali su Ines Matijević. Prikazujući ih u sjeni drveta, s psom kao svjedokom (preljuba) koji zuri u prostor, promatrač biva uvučen u igru, u paralelnu stvarnost, postajući tako i sam svjedokom i voajerskim sudionikom.


Kuduzova klasa

Grad Danijela Jaške, minuciozno razrađen i promišljen do najsitnijeg detalja, zorno predočava uraslost u samog sebe. Samodostatnost i samodopadnost divlje betonizacije i novogradnje koja „briše“ grad velikim crnim kvadratima zastrašuje i izaziva tjeskobu.

Takozvanu „urbanu divljinu“ proučava i Tonka Maleković, videom s prikazom zelene livade svog djetinjstva sada nestale pod zapuštenom industrijalizacijom grada. U pozadini se čuje šaputanje dječje igre „Crna kraljica“ aludirajući time na djetinjstvo kao vrijeme bezbrižnosti, neopterećene igre i radosti koje je nepovratno izgubljeno, čak su i prisjećanja „oduzeta“ masovnom betonizacijom nekadašnjih prostora za igru. Kroz audio zapise već spomenute igre „Crna kraljica“ u kojima posjetitelji govore o željenim promjenama u gradu, autorica na dječje jednostavan način progovara o bitnim problemima današnjih gradskih prostora.


Z

„Popocatépetl (španjolski) ili Popōcatepētl (navatl), poznat još kao El Popo, je vulkan u središnjem Meksiku visine 5 462 metara. Ime je astečkog

podrijetla i na jeziku navatl znači „brijeg koji se puši.“

JELENA KOVAČEVIĆ

popocatépetl

Jelena Kovačević: Popocatépetl


ZZabava prije otvorenja je najbolja zabava! U to smo se uvjerili nakon što smo na izložbu došli ranije (čitaj: slučajno smo naišli na otvorenje nakon što smo kroz izlog galerije

Karas prepoznali kustosice koje su mahale čekićem). U nadi da smo naišli na demolishion party dovoljno rano, zgrabili smo čekiće i zdušno počeli udarati po zidovima pjevajući poznati „haj-hoo, haj-hoo“. Nakon intervencije policije i vatrogasaca, objašnjeno nam je da se radi o otvorenju izložbe. Kustosice su čekićima zabijale radove na zid. Onako mokre i u lisičinama su nas uz pratnju interventne policije proveli izložbom, pokazujući nam što se sve može izvesti digitalnim tiskom. Gledajući izložbu shvatili smo našu grešku: umjesto čekića trebali smo ponijeti redakcijski asortiman lakih droga. Smatramo da bismo uz njih lakše doživjeli svu nadrealnost i simboliku koju nam je autorica pružila sa svojih osamnaest djela.


I

ISKOSA KROJENOmjesto: galerija ULUPUH

Iskosa krojeno


IIvana Bakal i Katarina Radošević Galić pružile su nam rijetku multimedijsku viziju nastajanja kazališnog kostima. Osjećajući se kao da smo ušli u zemlju

divova (jer se ne želimo nazivati patuljcima) obišli smo ovu izložbu u kojoj su igle, konci i haljina bili izvan svake razumljive proporcije. Osim ako nisu bili rađeni za prosječnu Amerikanku, naravno. Osim što je posjetitelj dobio još jedan u nizu uvida upotrebe i izrade kazališnog kostima, mogao se diviti svakom detalju kojim je isti ukrašen. Bajkoviti prikaz izrade upotpunila je stara singerica nasuprot koje se na televiziji prikazivalo da je još uvijek u upotrebi! Crvena boja finalnog proizvoda koji je zauzeo najveću prostoriju ULUPUH-ove galerije samo je dodao osjećaj bajkovitosti i nestvarnosti čitavog postava poslije kojega je najteže bilo izići natrag na hladnu i sivu ulicu


U

MG designhandmadepainted bagsmjesto: VIP club e-mail: [email protected]

MG design: handmade painted bags


UU VIP club smo ušli iz čiste radoznalosti: utorak prije prisustvovali smo šarenom

i zanimljivom događanju na kojemu nas je dočekao koncert, modna revija, prodaja malih čudovišta i izložba fotografija. Pretpostavili smo da će nas ponovno dočekati jednaka plejada događanja, ali smo bili prevareni! Nije bilo koncerta, već nas je dočekao već poslovično dosadan DJ, a tamne slike su se unatoč veličini mogle primijetiti jedino ako se netko na njih slučajno naslonio. Jedina svijetla točka cijelog događanja bila je prodaja ručno izrađenih torbica MG design (handmade painted bags – ručno izrađene oslikane torbe). Poznajete li ženu koja ne bi nosila torbu sa svojim omiljenim likom Super-žene? Ili torbu sa nekim od poznatih internetskih feminističkih meme-a, tipa: „Večeras želiš isprobati novi položaj? U redu, ti peglaj, a ja ću ležati na kauču, piti pivo i prdit'“. Mi ne. Zato trk na e-mail i naručite neku od odličnih torbi, dok ih ima.


prozori u moj svijet

Andreja Živko„Kad promatramo umjetnička djela, mi zapravo zavirujemo u skriveni, unutrašnji svijet pojedinca koji je svoje najdublje priče i iskustva odlučio podijeliti s nama. Način na koji je to ostvareno i mjera u kojoj nam je dozvoljeno gledati govore o karakteru i osobnosti pojedinog umjetnika. Andreja Živko simbolično nam već samim nazivom izložbe – Prozori u moj svijet – daje do znanja da će s nama podijeliti intimne trenutke svoje životne priče,

trenutke vječne inspiracije i kreativne snage.“

Andreja Živko: Prozori u moj svijet

MMalo tko ima hrabrosti likovno se izraziti i reći: „eto, ovo sam ja, a ovo je moj

unutrašnji svijet.“ Kada vide nečiji unutrašnji svijet, svi se vole igrati psihologa i psihijatra i objašnjavati sami sebi zašto su oni bolji/pametniji/mentalno zdraviji od autorice koja je javno ogolila svoju intimu. Redakcija živi u stalnom strahu od činjenice da danas svi imaju instrumente kojima bi mogli ogoliti i prikazati svoj unutrašnji svijet ostalima (ili to već rade putem društveni mreža). Tada vidimo koliko je većina ljudi površna, opsesivna, frustrirana, tužna i nezanimljiva. Autorica nam je dala sliku svijeta kakvu prihvaćamo iako ne vidimo često: topli, veseli svijet koji graniči sa utopijom. Izložba nas je podsjetila na djetinjstvo, dok je samim radovima mjesto u dječjim knjigama, igraonicama i vrtićima: odrasli ljudi su odavna zaboravili cijeniti toplinu i smirenje koje im jednostavno umjetničko djelo može pružiti.


ZLUKA MJEDAkristalno neboZagrepčanima je pogled prikovan za tlo, dok je u većim

gradovima svima pogled uprt u nebo. Istina: u Zagrebu ćete prije stati u izmet, nego što će na vas pasti staklena ploča sa obližnjeg nebodera, kao na primjer u New Yorku, gdje je situacija obrnuta, barem dok ne zađete u predgrađa. Zapravo se u predgrađima, a ne staklenim neboderima povlači znak jednakosti svih gradova. Od Londona do Tokija će vas u svakom predgrađu u sitne noćne sate slučajni prolaznici u trenirkama ljubazno pitati odakle ste i onda vam objasniti zašto baš njima morate ostaviti novčanik, mobitel i tenisice. Ili život. Vama na izbor. Pretpostavljamo da svaki fotograf želi što vjernije prenijeti prizor promatračima, a to nije nimalo lako. Treba razumjeti što se događa oku a što fotoaparatu, a kad si zadamo temu; jedan mali grad kao što je Zagreb poistovjetiti sa svjetskim velegradovima i u tome uspjeti (makar samo na fotografiji), to se zove poznavanje materije. Moram priznati da svaki dan gledam hotel Panorama i svaki put zažalim što nemam fotoaparat uza sebe.


Luka Mjeda: Kristalno nebo

Glavni i grafički urednik: Juraj Vuglač

Fotografije obradio: Juraj Vuglač

Tekstove napisali: Ana-Marija Vukres, Ljiljana Žunić, Helena Kušenić i Juraj Vuglač, izuzev citiranih tekstova koji se nalaze među navodnim znakovima i pisani su fontom italic. Još jednom hvala Wikipediji i Hrvatskom jezičnom portalu.

Posebna zahvala: Svim piscima i fotografima !

Slika na naslovnoj stranici:

Fotografije: OmnisArt, Juraj Vuglač.

Časopis udruge JAM, broj 31, godina III; sva prava su pridržana.

Ne kradite sadržaj jer će lopov, tako mu Ašure, biti osuđen na doživotni boravak u Hrvatskoj. Porez ćemo povećati na 200% kao zabavan dodatak redakcije.

JAM

jam broj 31

Documents