jam broj 17

ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJE HRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM

JAMBROJ 17

ROBAMSU ISTRE

ZAVRŠNA IZLOŽBA ČLANOVA HDLU

STJEPAN ŠANDRK

PICOKIJADA

LOMOGRAFIJA

1JAM broj 16SRPANJ 2011

sadržaj

IZLOŽBE

ROBA

MSU ISTRE

ZAVRŠNA IZLOŽBA ČLANOVA HDLU

STJEPAN ŠANDRK

PICOKIJADA

LOMOGRAFIJA

3

33

23

25

37

29

39


RIJEČ UREDNIKA

riječ urednika Izložbe kojima smo prisustvovali prošli mjesec su nas više nego ikada navele da se zapitamo: što je umjetnik svojim djelom želio reći? Pri tome ne mislimo na njihove potplaćene pisače predgovora koji vide iminentnost i suvremenost u svakom sadržaju (što je vjerojatno njihova osveta za potplaćenost, jer osobno vjerujem da nitko ne može slučajno napisati toliku gomilu besmislica koje imaju veze sa svime osim samim djelom). Dok si postavljam to pitanje, želim znati što je umjetnik ZAISTA mislio dok je stvarao neko djelo. Što mu se motalo po glavi? Dok o tome razmišljam na pamet mi pada jedna sasvim druga grana umjetnosti: klasična glazba. U doba Mozarta, Bacha i ostalih genija nije postojao gramofon, iPod, iPad... dapače, ljudi nisu imali čak niti ploče i kasete sa čijih omota im se smiješi brkati Mišo obećavajući posljednji koncert (pri tome misli „ove godine“). Glazba se pisala po narudžbi, dok su iProizvode zamjenjivali živi ljudi. Jedan Mozart nije razmišljao o tome „sada pišem remek-djelo“, već je imao šprancu po kojoj je sva glazba bila rađena – nešto kao današnja pop glazba, ali je kompozitor morao imati neku glazbenu podlogu i obrazovanost. Tako se među masom prosječnosti tu i tamo našlo pokoje remek-djelo. Velika djela klasične glazbe su nastala više kao: budem napisao sto pjesama, pa jedna neće biti sranje, nego: sada pišem remek djelo koje će se pamtiti i svirati generacijama nakon moje smrti. Kompozitori, pa tako i slavni Mozart, su bili sretni kada su imali posla. „Želite simfoniju? Pet tisuća plus pdv“. Vjerujem da je tako bilo sa slikarima. Picasso? „Ok, može jedna Guernica. Tisuću pesosa za gospodina iz Španjolske“. Van Gogh? Da li bi proveo život u mazohizmu i slikanju suncokreta da je uspio prodavati svoje slike? Da li je on mislio „Sada stvaram remek-djelo“ ili „Moram napokon prodati ovu sliku. Naslikao sam ih već sto, trebam kupiti nove boje, platiti stanarinu i kupiti novu bocu Absintha. A ni kurve nisu jeftine ovih dana.“ Zato je na kraju i pobjegao u samostan, što ga je koštalo uha (vjerojatno nije mogao podnijeti prigovaranje: „Opet suncokreti ... Vincent, Vincent, nikad od tebe slikara. Smo ti govorili da Isuseka nacrtaš?) I to je ono što bih želio pročitati u predgovoru ili čuti na otvorenju izložbe. Kada umjetnik ponosno pokaže sliku i kaže: „A ovo tu, tu mi se toliko prikenjalo da sam završio u pet minuta. A ova slika tamo? Lik mi je obećao par tisuća ako mu to naslikam i onda nije platio, idijot.“ Onda slijedi val psovki i na kraju molba upućena svim prisutnim: „Ekipa, nemam love, moram platiti stanarinu, otići na more, a i osiguranje od auta mi je ovaj mjesec, a baš sam uzeo novi kasko. Kupite moje slike, majku vam vašu škrtu!“


IZLOŽBE

PULP2mjesto: Galerija ULUPUHweb: http://www.facebook.com/PULP2

Ogrlica je u hrvatskom jeziku definirana kao „ženski nakit koji se nosi oko vrata“. Tu seksističku definiciju riječki studenti pretvorili su u seksi ideju za izložbu, na kojoj je predstavljen nakit od nekonvencionalnih materijala, poput čepova za kadu, plastičnih vilica i drugih eko-materijala kojima ne želimo nužno znati porijeklo. Naprednost ostatka svijeta u uniseksističkom pogledu na ogrlice lijepo se očituje na primjeru ogrličarenja (necklacing), načina linčovanja izvođenog u mnogim naprednim zemljama (čija imena ne smijemo navesti jer imaju običaj na šalu odgovarati minimalno kamenovanjem), koji se sastoji od gume punjene benzinom, stavljene oko vrata dotičnog sretnika ili sretnice i potom zapaljene. Nakit koji izaziva divljenje. Ovaj, dimljenje.


IZLOŽBE

5JAM broj 16LIPANJ 2011

IZLOŽBE

IVO PILAT: Razgovor sa samim sobommjesto: Galerija Karasweb: http://ivopilat.yolasite.com/

Tko još nije čuo za Poncija Pilata, izumitelja pilatesa? Tvorca pilsnera? Uglavnom, nekoć i danas jako popularnog momka. Dva milenija kasnije, njegov prezimenjak Ivo poziva nas na izložbu pod nazivom „Razgovor sa samim sobom“. Pokušavamo se uključiti u taj razgovor, ali zaključujemo da nemamo ništa konstruktivnog za reći. Samo za prigovoriti, po našem starom, dobrom, ‘rvackom običaju. Zato prenosimo nekoliko mudrih i poučnih izjava ovog iskusnog autora:” “Impresivno, zar ne? Uredništvo je još uvijek u filozofskom transu.

IZLOŽBE



IZLOŽBE

MIRNA KUTLEŠA: The Interior Manmjesto: Galerija VNweb: http://www.kutlesamirna.blogspot.com/

Ukoliko vas ove slike ne dovedu u stanje uznemirenosti , vaše stanje je uznemirujuće. No ništa ne brinite, do kraja ovog časopisa bit će suza, urlikanja, čupanja kose (ponekad i vlastite), orgazama, proloma smijeha i dobivanja neutažive žeđi za katapultiranjem mramornih ježeva u smjeru Gornjeg grada. Postoje dvije vrste ljudi – oni koji tarot karte koriste kao podmetače za pivu i oni koji iz njih nagovješćuju budućnost. I dok prvi filozofiraju je li krigla napola puna ili napola prazna i na koji način je vlada kriva kaj pušimo tekmu, drugi se bave proricanjem mogućih sutrašnjica kroz interpretaciju simbola. Uredništvo daje svoj glas da se u tarotu karta Umjerenost zamijeni kartom Piva.

“Stil crteža, egzaktnost i preciznost prikaza, blizak je devetnaestostoljetnim ilustracijama, a i sama organizacija poglavlja upućuje na bibliofilsku genezu.”

IZLOŽBE



IZLOŽBE

MIA ORSAG: Triptihmjesto: Galerija Marisallweb: http://miaoorsag.blogspot.com/

Kokice su omiljeno povrće kinematografofila. 3D filmovi su barem za jednu dimenziju bolji od svojih prahistorijskih kolega. Trodimenzionalno platno jest kvadar. Tako dolazimo do ovog interaktivnog triptiha – tri ogromna kvadra kokičaste površine koja podražavaju tri posjetiteljeva osjeta: vid (zašto uvijek na sjedalu ispred mene mora sjediti košarkaš sa afro frizurom...), miris (...koji je očito ovisnik o grahu i brokuli... ) i zvuk (...i kako je dođavola zvuk žvakanja kokica uvijek glasniji od Dolby Surrounda?) I onda kad kažeš ljudima da ideš u kino, sve pet, ali kad spomeneš da si bio na izložbi, gledaju te misleći da živiš u krošnji trešnje ili barem kao da si izgubio neku opaku okladu.

IZLOŽBE

JAM broj 16LIPANJ 2011 10


IZLOŽBE

MIRJANA D. H. SMOLIĆ: Gardeniamjesto: Galerija HDLUe-mail: [email protected]

Ova nastamba je kombinacija arhitekturalnog vizionarstva prva dva (od tri) praščića. Iako na prvi pogled ne izgleda kao da je otporna na vučje puhanje (a nemojmo se zavaravati - dinarski vuk ima kapacitet pluća kao tri bjelosvjetska vuka) i podignuta je bez građevinske dozvole (u trenutku kad ovo čitate već je poslužila kao gorivo za kuhanje džema) daje nam malo šumskog, idiličnog ugođaja usred svih ovih betonskih zdanja (čitaj sranja). Autorica je ovom izložbom ponudila svoj odgovor na zPokret koji je posljednjih godina uzeo toliko maha među pomodnim i bogatim ljudima (z stoji za „zeleno“). Iako na prvi pogled tako ne izgleda, ovu nastambu će u budućnosti svrstavati uz bok električnim automobilima, električnom energijom iz vjetrenjača i prikupljanju solarne energije.


IZLOŽBE


IZLOŽBE

VLADO TUĐA: My waymjesto: Galerija Zvonimirweb: http://vladotudja-art.com/

Ni veseli crteži gospodina Vlade, ni megalitri rujnog vina, ni hitna pomoć koja je odvozila starije ljude koji su padali u nesvijest (čitaj: trans) od dužine suhoparnog govora, neće nam ostati toliko u sjećanju kao ono što je uslijedilo. (duboki uzdah) Meštar pjeva My Way. Da. Gospodin Meštrović je svojim à la Bob Dylan zavijanjem masakrirao ono što je Sinatra mučki ukrao Robiću, stvarajući zdenac smrti™ u okrugu od 10 metara od njega. Djeca su unisono plakala, ženama su pucale visoke pete, muškarci su tražili sekundante za sepukku, dok je mirna izložba sve više ličila na stampedo u Pamploni. I kako bi online prevoditelji pohrvatili Paula Ankhu: „I sada kao suze povuku ja ga pronaći sve tako zabavno“.

“Anatomska uslovljenost i nije previše važna jer lica stilizacijom i deformacijom postaju itekako izražajna.”

IZLOŽBE



IZLOŽBE

ANDREA KÜSTER: Quotations from abroadmjesto: Galerija AŽ

Pod pokroviteljstvom Programa međunarodne umjetničke razmjene pokrenute od Gradskog ureda za kulturu obrazovanje i šport Grada Zagreba iz bliske Njemačke došla nam je gospođa Andrea. Ona je naviknuta na rezidencijalna putovanja gdje stvara svoje slike (pretežito je riječ o cvijeću) inspirirane mjestom na koje se trenutno nalazi. Na žalost nismo uspjeli vidjeti radove koje je napravila za vrijeme svojeg boravka u Zagrebu (gradsko sivilo i nesreća možda i nisu neka inspiracija). Gradskom uredu bismo preporučili da svoje rezidencijalne programe proširi izvan Europe, jer postoje velike mogućnosti da će dobiti natrag jednog od nekoliko tisuća Hrvata-umjetnika koji su posljednjih godina pobjegli iz Lijepe naše. Preporučamo Afriku kao jedini kontinent gdje dio zemalja Hrvatima nije privlačan za emigraciju, kao na primjer Somalija ili N. R. Togo.

“Cvijet (lat. flos), preobraženi je dio izdanka, koji nosi rasplodne organe biljaka i ima organe za primamljivanje kukaca, radi oprašivanja.”

IZLOŽBE



IZLOŽBE

IZLOŽBA NAJ-FOTOGRAFIJA Cest is d’Best 2011mjesto: Predvorje galerije Vladimir Filakovacweb: http://www.cestisdbest.com/

Festival koji svake godine grad pretvori u urbani cirkus i neizostavno nam donese kišu, bez obzira na datum događanja, između ostalog nagrađuje i najbolju fotografiju snimljenu tijekom održavanje te mokre svetkovine. Roditelji odvode svoju djecu u grad umjesto u zoološki vrt, te im predstavljaju novu disciplinu: urbani foto-safari®. Oboružani foto-aparatima oni vrebaju svoj plijen u centru urbane džungle Zagreb™ dok im se klaunovska živad skriva po haustorima ili iskače i napada ih pantomimom kada to najmanje očekuju. Grad tada postaje primordijalno područje borbe zvijeri i civilizacije, gdje samo najjači ili najgladniji preživljava. Najbolja fotka dobiva trofej u obliku klaunovog nosa i besplatan tečaj vožnje unicikla.

“Donosimo polet, energiju, kulturu i smijeh za sve ljude dobre volje.”

IZLOŽBE



IZLOŽBE

BOŽIDAR KATIĆ: Individualna mitologijamjesto: Galerija Vladimir Filakovacweb: http://crtezi-kruhimlijeko.blogspot.com/

Božidarova izložba bila je inspirirana okrutnim i depresivnim mitološkim bićem, široj javnosti poznatim kao Hrvatska čipkasta mačka™. Felix Timburtoniensis je zašao u kuću Božidara Katića i traumatizirao ga za cijeli život. Božidar je kao pravi umjetnik prenio svu svoju tugu i frustraciju na platno i nazvao opus Individualna mitologija, aludirajući na mitološko biće koje je one noći činilo neizreciva zla po njegovoj kući donijevši mu u dom financijsku krizu i neotplative kredite. Zbog toga je bio primoran slikati aktove navedenog mitološkog bića čije zastrašujuće rezultate imate priliku vidjeti. Ukoliko vas zanimaju Božidarovi radovi prije traumatičnog događaja, toplo preporučamo da posjetite njegovu stranicu i iz prve ruke se uvjerite u njegov talent i društvenu angažiranost kojom odskače od većine nezainteresiranih ljudi svojih godina.

IZLOŽBE



GALERIJEGalerija ULUPUH:adresa: Tkalčićeva 14, 10000 Zagrebtel/fax: 01 481 3746e-mail: [email protected]: www.ulupuh.hr

Hrvatsko Društvo Likovnih Umjetnikaadresa: Trg žrtava fašizma bb, 10000 Zagrebtel/fax: 01 461 1818 / 4576 831e-mail: [email protected]: http://www.hdlu.hr

Galerija Karasadresa: Praška 4, 10000 Zagrebkontakt osoba: Maja Rožmanmob: 098 982 8989e-mail: [email protected]: http://www.hdlu.hr

Galerija AŽadresa: Žitnjak 53, 10000 Zagrebe-mail: [email protected]: www.a-z.hr

Galerija Vladimir Filakovac:adresa: Dubrava 51a, 10040 Zagreb tel: 3851 205 0063e-mail: [email protected]: www.ns-dubrava.hr

Galerija Marisalladresa: Mesnička 5, 10000 Zagrebtel: 385 91 182 8611 e-mail: [email protected]: www.marisall.com

Galerija VN:adresa: Ilica 163a, 10000 Zagrebtel/fax: 3851 377 0896e-mail: [email protected]: www.kvn.hr

Galerija Zvonimir:adresa: Bauerova 33, 10000 Zagrebtel/fax: 3851 456 7926 / 3851 456 8394e-mail: [email protected]: www.morh.hr

JAM


Ukoliko ste željni suradnje ili savjeta, bez obveza se javite na:

[email protected] posjetite stranice

www.udrugajam.hrOd nas možete dobiti štošta: od savjeta za organizaciju izložaba ili projekta, prostor u časopisu, reklamu za sebe ili svoj posao (ukoliko ste vodoinstalater, zubar ili nešto slično, smatramo da tražite prave stvari na krivom mjestu), te mnogo što drugo. Iako svi patimo od akutne akrofobije, volimo reći da je samo nebo granica. Također smo spremni pomoći pri traženju suradnika ili pravog umjetnika za pravi posao, ukoliko želite Michelangelovski obojane zidove ili obiteljske portrete.Naravno, sve to će Vas koštati 0 (nula) kuna. Ili nekoliko desetaka tisuća Ariary Malgascio. Ako je vjerovati trenutnom tečaju, dođe na isto.

JAM


ROBA

ROBAadresa: Preradoviceva 30, Zagrebweb: http://www.roba.com.hr/, http://roba-for-real.tumblr.com/

U centru Zagreba, samo koju minutu hoda od dikhedovskog okupljališta „Golf“ na Cvjetnom, otvoren je dućan hrvatske dizajnerske marke Roba. Roba je nekoć bio dvojac ali sada se sveo na Branku Šćepanović. Unatoč tome što je Roba manje poznata široj javnosti (iako je vrlo poznata modnim stručnjacima, kritičarima, pomodarima i sl.), imala je veće uspjehe izvan granica Lijepe naše gdje je dobila dobre kritike, poglavito u Parizu i Velikoj Britaniji.U samom dućanu se može kupiti Oh Tiger! nakit, Lick My Legs majice, nakit Calourette, parfemi Tehnique Indiscrete te Makin Jan Ma odjeća. Uz to, ukoliko posjetite njihov blog, možete naići i na poneki popust. Ne smijemo zaboraviti spomenuti da smo prisustvovali otvorenju dućana gdje smo se uz dosadnjikavu glazbenu pozadinu gurali uz mnoge novinare i televizije i poznata javna lica u borbi za pićem kojega nije nedostajalo.


ROBA


MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI ISTRE

MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI ISTREadresa: Flanatička 29, Pulae-mail: [email protected]: http://www.facebook.com/profile.php?id=100000233059634

Muzej suvremene umjetnosti Istre je vrlo moćan naziv koji nosi bivša stara tiskara u centru Pule. Uredniku je kanula muška suza niz lice dok je razmišljao o svim mogućnostima tako prekrasnog prostora koji je ukrašavala još ljepša i simpatična kustosica koja ga je sprovela kroz izloške. U muzeju su se održavale dvije izložbe od kojih je samo jedna bila dostupna za javnost: izložba Stanka Hercega „blow up/blow down“. Za neupućene, riječ je o redatelju (ok, zaista treba imati obraza reći da si redatelj u Hrvatskoj s obzirom da nismo napravili dobar film već 20 godina), dok se naslov odnosi na uvećanje (blow up) i umanjenje (blow down) fotografije. Kao što se da zaključiti, fotografije su bile stvarno ogromne uz dašak Fotošopa™. Izložba je popratila Pulski filmski festival jer prikazuje nemali broj glumaca i glumica potpuno obnaženih i erotiziranih, na perverzno zadovoljstvo gledaoca. Drugoj izložbi, nedostupnoj široj javnosti, nismo saznali imena iako smo sigurni da je ista ekipa napravila sličnu skulpturu ove zime u Beogradu: riječ je o skulpturi od selotejpa koja neodoljivo podsjeća na golemu paukovu mrežu. Koliko nas pamćenje služi, u Beogradu se moglo uči u skulpturu i doživjeti surealan put kroz selotejp. U Puli nam je to jedinstveno zadovoljstvo bilo uskraćeno (Prokleti bili do trećeg koljena op. ur.). Iako su u MSU Istre: „... za sada formirane četiri zbirke: Zbirka suvremene umjetnosti, Zbirka inozemne umjetnosti, Zbirka dizajna i plakata te Zbirka fotografije, filma i videa.“, nismo ih uspjeli vidjeti. Nadamo se da će sve navedene zbirke uskoro biti predstavljene široj javnosti u svojem punom sjaju te da će istarski i ini umjetnici dobiti još jedan odličan prostor gdje će moći predstaviti svoj neiscrpan talent.


ZAVRŠNA IZLOŽBA RADOVA ČLANOVA HDLU

ZAVRŠNA IZLOŽBA RADOVA ČLANOVA HDLU Posljednja poslastica koju nam je HDLU ponudio prije godišnjeg odmora i definitivne selidbe na Štrosmartre je bila izložba radova njihovih starih i novih članova. Odmah moramo spomenuti da je izmiješanost dobnog sastava izlagača bila vidljiva na svakom koraku: da se postav izložbe ravnao prema dobnom sastavu, odavala bi dojam bitaka iz napoleonskih ratova, kada su redovi pješadije (u ovom slučaju mladih i starih izlagača) pucali jedni po drugima. Postavljena na ovaj način, izložba odaje dojam masovne ulične tučnjave gdje su dozvoljena sva oružja. Ulazak na izložbu nas je impresionirao: usred galerije Bačva se nalazila prekrasna giljotina inspirirana Lujem XVI. Na zidovima su bile slike pretežno mlađih autora koje smo već imali priliku više puta predstaviti u časopisu. Radove im ovoga puta nismo stavili zbog pretjerane upotrebe diznijevog zlog miša™ i sličnih passé elemenata. Kat je bio prepun slika, skulptura, videa i performansa tipa „ako vas ovi citati na nešto inspiriraju to napišite ili nacrtajte u ovu malu bilježnicu tu ispred vas“. Izložba je bila jedno zabavno ali i zbrkano iskustvo koje je ostavljalo dojam da su autori bez prevelikog razmišljanja na izložbu poslali prvo djelo koji im je tog trenutka bilo pod rukom (Ah, poštar! I došli ste po moju sliku za šta ono ... a-ha ... Barica, daj mi dodaj neku sliku da dam čovjeku, brzo, čeka. Koju? Ma može onu kod kuhinjskog stola, ta je dobra). Za idući put preporučamo više entuzijazma.


STJEPAN ŠANDRK: ZLATNE SLIKE


Naziv ove serije predobrih slika je „Zlatne slike“. O čemu je riječ? Zašto su slike zlatne? Tko je na slikama? Odgovore potražite već u idućoj rečenici. Stjepan je u svom odličnom fotorealističnom stilu naslikao današnje pop/holivudske zvijezde. Ukoliko predgovori ne lažu, inspiraciju je pronašao u srednjevjekovnim ikonama i mudro povukao paralelu između srednjevjekovne i pop/holivud ikone. Ime Zlatne slike dolazi zbog pozadine koja se nalazi iza likova: naime riječ je o listićima 24-karatnog zlata. Izložba je bila postavljena u Zagrebu i Osijeku, a nedavno je otvorena i u Sarajevu. S. Š. je jedan od odličnih slikara na koga bi se mogli ugledati mnogi umjetnici. Slikanje je posao kao i svaki drugi. Ako ga se radi osam sati na dan, bilo da postoji inspiracija i volja ili ne, bilo da pada kiša ili boli glava od jučerašnje pijanke, treba se svako jutro ustati i slikati i stvarati. Jedino će se na taj način otkriti ne samo vlastiti stil, već i stvoriti zaista zavidan opus uspješnih i manje uspješnih slika od kojih je katkada dovoljno da se proda samo jedna i tako utre put prema slavi i besmrtnosti.

“Za 300 eura možete postati vlasnikom umjetničke slike s dva grama 24-karatnog zlata! “


PICOKIJADA

PICOKIJADA

Tijekom tisućljetne borbe Hrvata protiv poganih turskih heretika su se razvile mnoge herojske legende o tome kako je naša mini-nacija na nepristojne načine objašnjava mrskim osvajačima zašto im nije bila najbolja ideja dolaziti ovdje. Među inim legendama se ističe đurđevačka legenda o pijetlu koji je spasio grad, a ide nekako ovako: Turci su opsjedali Đurđevac te je nakon nekog vremena u gradu zavladala glad. Poput pravih Hrvata Katolika™, Đurđevčani su se oteli napadajima kanibalizma, te su se odlučili na očajnički korak: posljednjeg pijetla (picoka) su umjesto u trbuhe ispucali topom među Turke (ispucali su jadnu živinu iz topa, prijatelji životinja, gdje ste tada bili? Vjerojatno jeli mrkve u podrumu). Tursko-muslimanski silnici su zaključili: ako imaju dovoljno pijetlova da ih ispucavaju iz topova ne isplati nam se držati opsadu, te su pokupili prnje. Velika (moralna) pobjeda nad Turcima se slavi sve do danas (počev od 1960.) Povijesni događaj je postao turistička atrakcija čiji je centralni događaj uprizorenje bitke Turaka i Hrvata, sa kostimima, puškama, topovima i sl. Nas su više zanimali popratni događaji: izložba kolača (da, upravo se tako zove), izložba fotografija sa prošlogodišnje Picokijade te izložba slikarskih radova umjetnika iz Đurđevca i okolnih sela.

PICOKIJADA



LOMOGRAFIJA

LOMOGRAFIJA

organizator natječaja: Organ vidaweb: http://www.organvida.com/

Franjo Maltar

Kada smo se prvi put susreli sa lomografijom, imali smo dojam da ona služi samo i izričito za fotografije tipa: pogledaj-kako-smo-ekipa-i-ja-ludi-i-kul. Lomo aparate su posjedovali ljudi sa puno novaca i još više slobodnog vremena koje su provodili potucajući se po partijima i bijelom svijetu, dok im je lomografija bila još jedan način kojim su pokazivali koliko su bolji od plebejaca. Gledajući cijelu tu scenu, možemo zaključiti da i dalje postoji veliki broj upravo takvih ljudi, kojima su se pridružili i dikhedi („lomografija, to je TAKO retro“), ali se tu počelo nalaziti sve više pravih zaljubljenika u fotografiju koji fotografiraju predmete i trenutke, ne bi li ih zabilježili na originalan i zabavan način, na koji sati Fotošopa™ ne bi uspjeli. Da ne duljimo, pobjednik ovoga mjeseca je Franjo Maltar, kojem čestitamo na pobjedi i nagradi. Ostalima preporučamo da i dalje pokušavaju. Osobno bismo nagradili Petru Vukošu zbog prekrasne plave boje na fotkama, ali tko smo mi da sudimo o tim stvarima.

“Ne moraš znati nakon razvijanja što je na filmu snimljeno. “(pravilo broj 9 od 10 “Zlatnih pravila lomografije”. Preuzeto sa Wikipedije.

LOMOGRAFIJA


Petra Vukoša


LOMOGRAFIJA

Beata Pyrzanowska

Mateja Koren

LOMOGRAFIJA


Tomislav Marcijuš

Glavni i grafički urednik: Juraj Vuglač

Fotografije obradio: Branimir Hrvoj

Tekstove napisali: Branimir Hrvoj, Ana-Marija Vukres, Juraj Vuglač, izuzev citiranih članaka. Izvor citata se navodi u članku i nalazi se između „navodnih znakova“.

Slika na naslovnoj stranici: Stjepan Šandrk

Ostale fotografije: Ana-Marija Vukres, Juraj Vuglač, Branimir Hrvoj izuzev dijela fotografija sa izložbi u galerijama AŽ, Vladimir Filakovac, Stjepana Šandrka, Picokijade i Galerije Zvonimir.

Časopis udruge JAM broj 17, godina II; sva prava su pridržana.

Ne kradite sadržaj bez da nam prije javite, jer kako kažu u dalekom nam Azerbejđanu: “Nije sramotno ne znati, sramotno je ne pitati”.

jam broj 17

Documents