jam broj 28

JAM 28ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJE HRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM srpanj/

kolovoz 2012.

4. festival Organ vida * Tomislav Ostrman * Završna izložba studenata ALU * Razum i osjećaji6. trijenale hrvatske grafike * Dan D * 11. trijenale hrvatskog kiparstva * Mak Melcher

1 JAM #28 srpanj/kolovoz 2012

riječ urednika

Postati standard u umjetnosti postala je umjetnost za sebe. Kojom god granom umjetnosti da se umjetnik bavi, uvijek postoji neki standard koji će razdijeliti umjetnike na „one koji rade remek –djela“, „one koji rade umjetnost za mase“ i na kraju „one koji pro-

daju umjetnost na cesti“. Razliku između te tri osnovne vrste umjetnika najčešće će određivati cijena njihovih djela, jer je opće poznata činjenica da remek-djelo određuje cijena, a ne kvaliteta. Možete li zamisliti kolekcionara koji bi dao nekoliko desetaka tisuća kuna za jednog Bukovca, ako bi taj isti znao da Bukovčeve slike krase kuhinje i toalete gotovo svakog pučana?Sigurno se pitate kako umjetnik može doseći najviši standard. U prvom redu smrću. Ukoliko je umjetnik mrtav, može biti gotovo siguran da će ga zadesiti besmrtnost u umjetničkim analima, čak i ako mu je ne osigura njegova religija. Jedina je mana što umjetnik tada više ne može uživati u plodovima svojega rada.Svraćati pažnju na sebe čudnim oblačenjem, promiskuitetnim ponašanjem i davanjem izjava zbog kojih će svaka majka djetetu pokriti uši siguran je način da će umjetnik uživati pažnju kupaca i medija (ne uvijek tim redoslijedom) barem za života ili dok god će njegovo djelo i pojava izazivati efekt povraćanja. Kupovina slika od strane slavnih osoba također je dobar put da umjetnik postane „standard za remek-djelo“. Pitanje je zašto se umjetnici nisu poveli za dizajnerima koji poklanjaju svoje kreacije slavnima ne bi li se na taj način reklamirali. Da li možda zato što bi prizor Milana Bandića kako, ona-ko slučajno, navlači po gradu sliku xy autora bila ona posljednja kap koja bi prelila čašu dobrog ukusa? Sudeći po najnovijim kampanjama mobilnih industrija, teško. Ulaz u onu prvu kategoriju standarda u hrvatskoj više ne ide „odozgora“ – bogati i slavni kupuju radove određenog umjetnika, pa će i ostali, već „odozdo“ - razne grupe hipstera u ranim tridesetima kupuju djela određenog umjetnika koji zahvaljujući tome postaje slavan i na cijeni kod kolekcionara puno dubljeg džepa.Posljednja dva načina možda su i najsigurnija: imati odličnog mentora koji umjetnika upozna sa vlastitom klijentelom ili pronaći dobrog mecenu. Preporučamo svakome tko se može nositi sa sindromima kao što su „smedjinosos“ ili „analnabolum“. Na žalost, većina umjetnika nikada neće shvatiti da mogu još danas postati bogati i slavni te će radije boraviti u hladnim podrumima i vrućim tavanima, nadajući se da će netko jednom prepoznati njihov rad. A možda će završiti u časopisu JAM i tako si osigurati svjetsku slavu. Ugodno čitanje!


sadržaj3

21

7

25

9

29

11

31

13

33

17

3719

TOMISLAV OSTRMAN:Ljeto u zagrebu sa ostrmanovim zviždačima

NATAŠA VUKOVIĆ:Stvarnost je bajka

MAK MELCHER:Metamorfoze

PUTOVANJE KROZ VRIJEME

SIMULTANOST GENEZEiliO PROSTORU U NAMA

DAN D

ŠARENA KREATIVA

LJILJANA ŽUNIĆ: Morske naplavine u rukama kreativaca

ZAVRŠNA IZLOŽBA STUDENATA ALU

RAZUM I OSJEĆAJI

11. TRIJENALE HRVATSKOG KIPARSTVA

6. TRIJENALE HRVATSKE GRAFIKE

4. FESTIVAL ORGAN VIDA


DAN DSTARA KLAONICAREGIONALNI FESTIVAL DIZAJNA

HRVATSKO DIZAJNERSKO DRUŠTVO

web: http://www.dan-d.info

T

Dan D


Treće izdanje Dana dizajna bilo je bolje i skuplje nego i jedno do sada. Subotnja večernja zabava ničime nije opravdala cijenu osim što je poslužila

kao dobar vodič za buduće izbjegavanje odvratno loših DJ-a, ali ovogodišnji izlagači, natjecatelji i predavači jesu. Ogroman ruševni kompleks klaonice iskorišten je do svojeg maksimuma, tako da smo tijekom pauzi između zanimljivih predavanja mogli pogledati veliki broj izlagača, kupiti pokoju sitnicu u hali prepunoj DIY dizajnera nakita, robe, slika i ostalih tjelesno-zidnih ukrasa. Bili smo počašćeni i izložbom modnog, industrijskog i grafičkog dizajna, te radovima sudionika Nike creative reportera.Simpatični volonteri su, za razliku od onih iz Laube, odlično odradili svoj posao. Uvijek su bili na usluzi te su spremno pomogli vođenjem kroz trenutni program svakom izgubljenom posjetitelju, a takvih je zbog veličine prostora i broja programa bilo puno.Ovogodišnji Dan dizajna pokazao je da Hrvati imaju puno talenta koji ne čekaju da budu otkriveni, već čekaju kupce. S nestrpljenjem očekujemo četvrto izdanje!

T


Dan D

Dan D


Predavanja: Ono što je trebalo privući sve stručnjake i dizajnerske entuzijaste na Dan D bila su predavanja. Prvo predavanje bilo je i najzanimljivije: Dizajn i poduzetništvo, predavanje temeljeno na nekolicini uspješnih primjera kao što su Tomislava Knezović, Sandi Chiavalon i Ante Kotarac. Iako je tema Institucije i inicijative interesantna i moderna, nama su bile zanimljivije subotnje teme o nizozemskom dizajnu koje je otvorila veleposlanica Kraljevine Nizozemske i Tipo blok, gdje se govorilo i o elementima tipografskog stila. Pohvaljujemo i predavanje Proizvod prije branda Maura Massarota. Pretposljednje predavanja imalo je za Zagreb najaktualniju temu: Napuštena industrija za kulturnu industriju. Ne čudi da su predavanja bila posjećenija od prvomajskog štanda s grahom.

Coworking: Inicijativa koju su organizatori Mirna Reinprecht i Matija Raos povukli u nas od slovenskih susjeda, koji su je pak uvezli s trulog zapada. Ukoliko ste poslodavac koji zadovoljno trlja ruke, moramo vas razočarati: coworking nije volontiranje niti bilo kakav drugi oblik besplatnog pružanja usluga. Radi se o otvorenom prostoru gdje freelanceri mogu povremeno doći raditi. U prvom redu riječ je o mjestu gdje mogu održavati sastanke (jer dovoditi klijente u svoju dnevnu/spavaću sobu nije profesionalno) a održavanje vlastitog ureda je skupo. Kako većina freelancera i ostalih samozaposlenih u većini slučajeva radi sama, dolazi do sve većeg nepoznavanja konkurencije i manjka socijalnih interakcija što dovodi do stagnacije i potpunog ispadanja iz poslovnog kolosijeka. Coworking pruža mjesto gdje će samozaposleni imati profesionalnu okolinu ljudi sličnih sebi, gdje će moći pitati za savjet, umrežiti se i naći partnere. Coworking.hr odlična je inicijativa koja će organizirati prostore, predavanja i prezentacije vezane uz coworking u Hrvatskoj i svijetu. Možemo se samo nadati da će naići na pozitivan odaziv, iako će to najviše ovisiti o debljini freelancerskog novčanika.


Tomislav Ostrman

TOMISLAV OSTRMANLjeto u Zagrebu sa

ostrmanovim zviždačimamjesto: Galerija Umjetnost osmijeha

web: www.ostrman-art.com S

Tomislav Ostrman


Sretni i bezbrižni ljudi fućkaju. Sjetite se samo filma „Most na rijeci Kwai“: britanski ratni zarobljenici pokazuju nekulturnim barbarskim žutokošcima

da im se živo fućka za njih, njihovog cara i njihov most. Marširaju uokolo i bezbrižno fućkaju dok žuti gube rat.Ostrmanova umjetnost nije za svakoga: ona je rezervirana za mali ekskluzivni klub veselih bezbrižnih ljudi koji cijene pozitivnu umjetnost. Nemojmo se zavaravati: pozitivnu i zabavnu umjetnost teže je raditi i još teže prodati jednako kao što je teže napraviti veselu pjesmu ili zabavan film koji nema elemente drame. Zašto je tome tako? Puno je lakše izazvati negativne nego pozitivne osjećaje. Sa negativnim stvarima puno se lakše poistovjetiti zbog osjećaja olakšanja koji dolazi kada se od negativnog odmaknemo. Za sreću je potrebna veća hrabrost: prema njoj težimo i zato je se bojimo dostići: kada je dostignemo lako ju je izgubiti, a tko će je onda tražiti iz početka? Zato se ponosno i hrabro zviždeći uputite Radićevom prema kipu sv. Juraja i posjetite izložbu jednog od rijetkih pozitivnih slikara današnjice.

S


Šarena kreativa

web: http://kreativnikutak8.blogspot.com

ŠARENA KREATIVALutajući po sajmovima u potrazi za jeftinom odjećom, obućom, modnim

nakitom i municijom za redakcijski AK-47, naišli smo na pravo remek djelo Hrvatske kreative™. Spojivši slike, kolaž i internetske slikovno-tekstualne šale (poznatije pod imenom „meme“) umjetnici iz Šarene kreative iznjedrili su odlične trodimenzionalne slike koje će zabaviti svakog mlađeg od 35, a mogu pronaći mjesto u svakom dijelu stana, ovisno o preferencijama. Tko ne bi poželio buditi se uz Darth Vadera, ručati dok ga gleda konkubina s lubanjom umjesto lica ili obavljati nuždu pod budnim okom prekrasne plavuše koja kao da izišla iz „Povratka u osamdesete“. Pri tome ne mislimo na seriju nego ovogodišnji modni diktat. Cijene radova i više su nego pristupačne, a trodimenzionalne slike mogu se i naručiti te predstavljaju idealno rješenje za dar bakama i djedovima, kojima će izjava „Join the dark side, fuck shit up!“ odmah izmamiti mili osmijeh na lice. Werters unuku zagarantiran!

L


Šarena kreativa

ŠARENA KREATIVA

Ljiljana Žunić: Morske naplavine u rukama kreativaca


Morske naplavine u rukama kreativaca

Ukrasi od morskih naplavina postali su pravi hit, jer sami za sebe pričaju svoju priču.

Većini samo smeće koje je izbacilo more, ali ne i njima. Maštovitim kreativcima i umjetnicima koji od morskih naplavina stvaraju prava umjetnička djela.U dobrom društvu mora, prijateljujući s valovima, vrijedno skupljajući svaki komad drveta kojeg je more izbacilo ti vrijedni umjetnici počinju stvarati novi život. U pretrpanim radionicama, jedan po jedan komad dobiva svoju dušu. U svakom obliku kojeg je ucrtalo more njihovo umjetničko oko vidi namjenu. Kombinirajući sa drugim komadom, dodajući malo boje, koji komad žice, odbačeni komadi drveta poprimaju svoj lik. Uglavnom su to stari mornari, kućice, ribe, brodovi… ovisno o mašti i trenutnoj inspiraciji. A namjena je različita, od dekorativnih predmeta pa sve do praktičnih stvarčica kao što su magnetići, držači za slike, vješalice…

piše: Ljiljana Žunićweb: www.omnisart.com

Ljiljana Žunić: Morske naplavine u rukama kreativaca



Završna izložba ALU 2012.

ZAVRŠNA IZLOŽBA

AKADEMIJE LIKOVNIH UMJETNOSTIStudenata

“Likovni oblici imaju svoj smisao koji se može pročitati poznavanjem likovnog jezika. Likovni jezik se može spoznati dijelom racionalno (umno), a dijelom likovnom intuicijom. Mi možemo govoriti samo o objektivnom i formalnom dijelu - racionalnom, dok drugi dio - iracionalni, subjektivni,

pripada svijetu pojedinca.”

S



Svake godine na akademiji likovnih umjetnosti studenti tradicionalno izlažu svoje radove koji su napravljeni tijekom prethodne akademske godine. Oni koji su tamo studirali znaju da je to veliki čistac i da je ono što valja zaista postavljeno kako bi se vidjelo. Ako ste se ove godine

napokon odlučili, možda zahvaljujući i našim spektakularnim tekstovima, pogledati što studenti na akademiji zapravo rade (dok ne koriste droge u pauzama od opijanja i stalnog orgijanja, op.ur.) pripremite se na jednodnevni izlet. Naime, Akademija se nalazi na četiri lokacije, ne samo i Ilici, već i u Zamerhofovoj, Zagorskoj i na Jabukovcu. Ukoliko ne znate gdje se sve to nalazi, potražite na karti, nikad nije kasno upoznati grad. Najveći broj izložaka itekako se isplati vidjeti uživo, kao što su na primjer fluorescentne slike grada u prostoriji koju osvjetljava stroboskop, tako da dobijete dojam običnog grada po danu i svjetlećeg grada po noći. Ukoliko ste u potrazi za umjetnošću kojom biste željeli ukrasiti WC svojih roditelja, sigurno biste se uspjeli i dogovoriti za cijenu (obavljanje velike nužde pod stroboskopskim svjetlima poseban je doživljaj), ukoliko većina dobrih radova nije prodana. Želite li uštedjeti na vremenu i vidjeti dobre radove, preporučamo uhvatiti na hodniku nekog budućeg umjetnika, koji će vas rado provesti akademijom i pokazati sve tajne koje ona krije. A ako budete dobri, vidjeti ćete i umjetnost.



Svake godine na akademiji likovnih umjetnosti studenti tradicionalno izlažu svoje radove koji su napravljeni tijekom prethodne akademske godine. Oni koji su tamo studirali znaju da je to veliki čistac i da je ono što valja zaista postavljeno kako bi se vidjelo. Ako ste se ove godine

napokon odlučili, možda zahvaljujući i našim spektakularnim tekstovima, pogledati što studenti na akademiji zapravo rade (dok ne koriste droge u pauzama od opijanja i stalnog orgijanja, op.ur.) pripremite se na jednodnevni izlet. Naime, Akademija se nalazi na četiri lokacije, ne samo i Ilici, već i u Zamerhofovoj, Zagorskoj i na Jabukovcu. Ukoliko ne znate gdje se sve to nalazi, potražite na karti, nikad nije kasno upoznati grad. Najveći broj izložaka itekako se isplati vidjeti uživo, kao što su na primjer fluorescentne slike grada u prostoriji koju osvjetljava stroboskop, tako da dobijete dojam običnog grada po danu i svjetlećeg grada po noći. Ukoliko ste u potrazi za umjetnošću kojom biste željeli ukrasiti WC svojih roditelja, sigurno biste se uspjeli i dogovoriti za cijenu (obavljanje velike nužde pod stroboskopskim svjetlima poseban je doživljaj), ukoliko većina dobrih radova nije prodana. Želite li uštedjeti na vremenu i vidjeti dobre radove, preporučamo uhvatiti na hodniku nekog budućeg umjetnika, koji će vas rado provesti akademijom i pokazati sve tajne koje ona krije. A ako budete dobri, vidjeti ćete i umjetnost.

S17 JAM #28 srpanj/kolovoz 2012

Razum i osjećaji

RazumiosjećajiIZLOŽBA PRODUKT DIZAJNA

mjesto: galerija Forumweb: www.designagenda.me

S18 JAM #28 srpanj/kolovoz 2012

Razum i osjećaji

Svi smo čuli za knjigu „Razum i osjećaji“, pa čak i za nekoliko filmova s istim naslovom te tko je sve u njima glumio, ali ovaj razum i ovi osjećaji odnose se

na nešto posve drugačije. Dok razni panconjeri na televiziji mlate praznu slamu kad je u pitanju buđenje poduzetništva, poticanje zapošljavanja i industrije u Lijepoj nam Našoj, neki su zasukali rukave i primili su se posla. Dosadilo im je da se jedan dvosjed, stol ili lampa povlače po različitim manifestacijama na kojima se oko toga samo šeće i gleda, te su počeli proizvoditi. Sada ne traže samo publiku, nego od nas traže da kupimo proizvode koji su osmišljeni i napravljeni ne negdje u Kini već u nas, možda čak u podrumu vašeg kvarta! Ali oni su i drski, usudili su se kročiti van granica, pa možda čak i u EU, zamislite, netko želi konkurirati ustaljenom IKEA dizajnu, talijanskim stolovima i lampama! Sad nam je jasno zašto je u pitanju razum, a osjećaji ionako više nisu važni... ili možda jesu!

P19 JAM #28 srpanj/kolovoz 2012

Nataša Vuković: Stvarnost je bajka

NATAŠA VUKOVIĆ:Stvarnost je bajkamjesto: Galerija Marisall web: www.freelanced.com/natasavukovic

Feđa Gavrilović o izložbi piše: “Uz sav bajkoviti inventar slike ove umjetnice prikazuju i vrlo udaljeni horizont – odjek čežnje ka novom i neistraženom koji od djetinjstva prati neke ljude, ispunjajući ih nezadovoljstvom, sumnjom, željom za stvaranjem. To je sjeta koja nas obuzima dok razmišljamo o mrtvom vremenu naše mladosti, izgubljenom, a prisutnom u svakom djeliću naše

svijesti (ako se svijest uopće može dijeliti).”

P20 JAM #28 srpanj/kolovoz 2012

Nataša Vuković: Stvarnost je bajka

Pri svakom posjetu ALU na Jabukovcu, najčešće jednom godišnje na Cash & Carry-ju, dio redakcije JAM-a grozi se odlaska na prvi kat,

gdje se na kraju sunčanog hodnika nalazi Prostorija. U toj Prostoriji već se godinama nalaze prljavi podovi, slike sa uvredljivim natpisima i Miki Mausi koji napadaja sakriven iza zidova i platna. Prostorija je oduvijek bila mjesto gdje se razvijao popularno-depresivni stil novih generacija mladih umjetnika; mjesto gdje se na platno iznose sve frustracije i weltschmertz. Svaka nikada kupljena igračka, izgubljena loptica i zla mama koja ne da čokoladu našla je svoje mjesto na platnu umjetnika u Prostoriji.Ovoga puta smo pri bojažljivom ulasku u Prostoriju naišli na pravo osvježenje: manje nečistoće, samo nekoliko slika koje su se činile nedovršene (jer je to tak’ fora), a Miki Maus niotkuda. S desne strane vidjeli smo hrpu odličnih slika. Nismo mogli prestati fotografirati, te smo bili uvjereni da samo naišli na novog Chagalla. Simpatična mlada plavojka obavijestila nas je da su slike njezine ali je sramežljivo pobjegla, crvena u licu, nakon što smo joj nahvalili slike, nikada nam ne rekavši svoje ime.Pogađate koliko smo bili iznenađeni kada smo samo nekoliko tjedana kasnije prisustvovali na njezinoj prvoj samostalnoj izložbi. Kudos galeriji Marisall jer zna prepoznati mlade kvalitetne umjetnike, dok Nataši želimo puno sreće u daljnjem radu. Dokle god ne sadrže sveprisutnog miša.


Festival Organ Vida 4

“Cilj festivala je promoviranje mlade i suvremene, hrvatske i inozemne fotografske kulture, jačanje fotografske scene u Hrvatskoj i prezentiranje

autorskih radova publici.”

ORGANVIDA4mjesto: Galerija Karas kino Europaweb: www.organvida.com

T23 JAM #28 srpanj/kolovoz 2012


Tri dana i noći odličnih fotografija, predavanja i zabave obilježili su četvrti Organ vida, jedini međunarodni festival fotografije u Hrvatskoj. Ove se

godine na javni natječaj prijavilo 280 amaterskih i profesionalnih fotografa iz 52 zemlje. Između nepregledne gomile fotografa izabrano je 11 finalista. Pobjednik je njemački fotograf Kirill Golovchenko sa svojim dokumentarnim projektom „Ukrajinski proboj“ čije fotografije, prema našem skromnom mišljenju, odlično ocrtavaju temu na koju su nastale. Sam autor o svojem djelu kaže: „Tražio sam situacije i raspoloženja koji ne pokazuju samo ovu novu stranu Ukrajine. Iako je prošlo već 17 godina od osamostaljivanja Ukrajine, ljudi još nisu uspjeli pobjeći iz starog socijalističkog načina razmišljanja. I svaka misao i djelovanje nosi tragove ove prošlosti. Ili, drugim riječima, prošlost se još uvijek odražava u svemu. Kaže se: dobar se ukus ne može kupiti. Često se čini kao da ljudi pokušavaju nametnuti stvari i običaje koje vide van Ukrajine.“ Zvuči poznato i pomalo vam je neugodno jer su iste fotografije mogle biti fotografirane u našoj domovini na istu temu? Potpuno ste u pravu.Festival je otvoren izložbom u galeriji Karas koju je pohodio i naš vrli predsjednik. Predavanja su održali Beograd raw, beogradski kolektiv uličnih fotografa, Ng Swan T,i koja je prezentirala iskustva u radu u lokalnoj zajednici u Jakarti i Severin Koller, koji je održao predavanje o uličnoj fotografiji. Posljednjeg dana festivala održan je Open show, čiji su sudionici po treći put prezentirali svoje autorske projekte.Unatoč tužnoj odluci da se dva velika festivala koja ciljaju na istu publiku (Dan D i Organ vida) održe u isto vrijeme na različitim lokacijama nisu njihovu umanjila niti kvalitetu niti posjećenost. Nadamo se da iduće godine neće doći do sličnog previda te da ćemo Organ vida doživjeti , ako je to uopće moguće, u još boljem i zanimljivijem izdanju.

T25 JAM #28 srpanj/kolovoz 2012

6. trijenale hrvatske grafike

VITema šestog trijenala hrvatske grafike razvukla nam je usnice prema

gore. Pogodili ste, radi se o „Iluziji u umjetnosti“. Koncept je potpisao Željko Marciuš, ali vjerujemo da tema takvog kalibra ne može proizaći iz uma samo jednog obrazovanog likovnjaka. Naša je pretpostavka da se sakupilo barem desetak profesora likovnog odgoja iz osnovnih škola, te su se odlučili na temu koju najčešće prezentiraju svojim učenicima. Dovoljno je široka i nedefinirana da pod nju može pripadati bilo što, a opet posjeduje dubokoumno-mistični prizvuk poput naslova knjiga iz serijala Harryja Pottera, ali „Red feniksa“ ili „Kamen mudraca“ ipak su prekomercijalna imena za jednu ozbiljnu manifestaciju kao što je trijenale domaće grafike.Rezultat je izložba na kojoj su radovi imali veze jedan s drugim jednako kao da je tema izložbe bila „Grafička umjetnost na prelasku u novi milenij“, „Sanjaju li grafičari električne ofce?“ ili „Grafička randomizacija“. Ipak je postojala jedna stvar koja je povezivala većinu radova: nejasnoća, zbrkanost, i više crne boje i depresije nego što se vidi na emo-black metal koncertu u Švedskoj tijekom zimskog solsticija. Željko Marciuš o trijenalu kaže: „Smirene akromatske apstrakcije, divlji eksperimenti s bojom i figuracijom, disciplinirano poigravanje linijama i naoko nehajne črčkarije koje pozivaju na pomnije promatranje i često predstavljaju izazov za percepciju neke su od koordinata u sustavu domaće grafike, predstavljene jučer na otvorenju 6. hrvatskog trijenala grafike u Domu HDLU-a kao reprezentativan presjek onoga što je u hrvatskoj grafičkoj umjetnosti nastalo u protekle tri godine.“JAM zaključuje da su prodavači boja u posljednje tri godine imali viška crne te su je prodavali po deset kuna litru. Donosimo vam fotografije najzanimljivijih izložaka sa izložbe koja je imala sve mogućnosti biti umjetničkim događajem godine, ali je završila kao potpuni promašaj. Na žalost, konačan dojam je FAIL!

T R I J E N A L EH R V A T S K EG R A F I K E

A29 JAM #28 srpanj/kolovoz 2012

Simultanost geneze ili o prostoru u nama

Simultanost genezeili

o prostoru u nama

skupna izložbamjesto: Galerija ULUPUH

A30 JAM #28 srpanj/kolovoz 2012

Simultanost geneze ili o prostoru u nama

Autorica izložbe Sanja Šantak primijetila je da je u kratkom vremenskom razdoblju više autora imalo radove različite tematike ali sličnog izgleda:

rendgenske snimke. Idući logični korak bio je organizirati izložbu gdje će svi rendgensko inspirirani radovi biti okupljeni na jednom mjestu. Riječi „simultanost geneze“ jednom pučaninu koji nije doktorirao biologiju, filozofiju ili medicinu ne znače ništa, a „O prostoru u nama“ savršeno opisuje sadržaj izložbe.Tijekom razmišljanja što bi se sve našlo na rendgenskim snimkama gutača željeza prisjećamo se raznih američkih pošalica među kojima se istaklo guranje dječjeg automobila u anus samo da bi se vidio zaprepašten izraz na licu doktora. Sanja Šantak predgovoru se u pita: „Možemo li odista vidjeti sve ono potpuno osobno i potpuno intimno u nama, impresiju i genezu života?“ Gledajući izložbu možemo odgovoriti potvrdno: sretni smo što prostor u nama zaokupljaju ruže, zakovice i trake Cro-a-Portera.

O31 JAM #28 srpanj/kolovoz 2012

Putovanje kroz vrijeme

Putovanje kroz vrijemeumjetnički nakit: SMILJKA FRANJIĆ fotografije: ALAN MATUKA mjesto: Galerija ULUPUH

Odlična ideja da se umjetnički nakit spoji sa umjetničkom fotografiju proizašla je iz jedne općepoznate činjenice da golotinja ide na sve. Da,

točno ste pročitali i vjerujemo da ste zaprepašteni ovim otkrićem kao i mi: na golo ljudsko tijelo može se staviti bilo što. Ako se stavi krzno, prnja ili stare novine, to nazivamo odjećom, dok stavljanje željeza, zlata, drva i ostalih kovina nazivamo nakitom koji u većim količinama prerasta u oklop.Autorica je pri izradi poprilično krupnog nakita bila inspirirana neolitikom i vremenom žalovanja kraljice Viktorije, kada je zbog njegove crne boje prvi put za izradu nakita upotrjebljeno fosilno drvo. Inspiracija je bila vidljiva u svakom komadu nakita koji je visio u galeriji poput trofeja nekog lovca. Za potpuni ugođaj nedostajali su jedino bubnjevi, vatra u središnjoj prostoriji galerije i crveni otisci dlanova po zidovima. Na svu sreću, tu su bile i fotografije zbog kojih ovaj broj časopisa neće biti za čitatelje mlađe od osamnaest.


Putovanje kroz vrijeme


11. trijenale hrvatskog kiparstva

XIT R I J E N A L EH R V A T S K O G K I P A R S T V Amjesto: Gliptotekta HAZUweb: http://thk.hazu.hr

U prostoru zagrebačke Gliptoteke otvoreno je 11. trijenale hrvatskog kiparstva, što znači da svake 3 godine imamo čast u Zagrebu vidjeti

kvalitetne i originalne radove koji se bave prostornošću. Unatoč tome što se ponekad na repertoaru zna naći neka izložba koja nije izložba slika, ruku na srce, treba ih tražiti povećalom. Zato nećemo puno pisati o tome kako se mogu vidjeti skulpture u velikim količinama koje vas gledaju iz svakog ugla, video radova koji iz neobičnih prostorija ispuštaju zvukove koji ječe prostorijama i instalacije za koje ćete pomisliti kako je to lako i kako i ja sigurno mogu nešto tako napraviti doma s frendovima kad se dobro nacugamo. Uputite se u zgradu koja se zove Gliptoteka, malo više od kina Tuškanac, ma znate onu ciglenu zgradu u kojoj je nekada bila kožara, a ponekad i dobri partiji i pogledajte što se sve može napraviti u istom onom prostoru koji se nalazi i oko vas, samo se netko toga trebao dosjetiti, uložiti puno vremena i novaca kako bi to napravio.

U



“Za razliku od slike koja ima samo dvije dimenzije (visinu i širinu), kip ima i treću – dubinu; kiparsko djelo se može osjetiti, odmjeriti, pa i “pročitati” dodirom ruke, tj. taktilno – opipati. Stoga kiparsko djelo promatramo drukčije nego sliku. Da bi smo ga sagledali u cjelini, valja ga vidjeti sa svih strana. Za razliku od slike koja ima samo jednu kompoziciju, kiparsko djelo sadrži toliko kompozicija, koliko ima kutova gledanja (svakim pomakom motrišta

gledanja mijenja se odnos dijelova skulpture prema cjelini).”


Mak Melcher: Metamorfoze

MAK MELCHER:

Metamorfoze

mjesto: Galerija Vladimir Buzančić web: http://makmelcher.blogspot.com

“Metamorfoza je biološki proces u kojem se životinja fizički razvija nakon rođenja, odnosno valjenja, uključujući promjene u obliku i strukturi životinje kroz ćelijski rast i diferencijaciju.”

O


Mak Melcher: Metamorfoze

Oduvijek smo voljeli pisati o kvantiteti te smo često promišljali o činjenici da umjetnik stvarajući evoluira. Ideja je vrlo jednostavna:

ako imate tehniku i znanje, te crtate jednu osobu sto puta, stoti crtež trebao bi biti mnogo bolji od prvog. Vjerujemo da se jednaka teorija može primijeniti u bilo kojoj umjetnosti gdje se vještina razvija. Razvijanje umjetničke vještine Mak je doveo do savršenstva: izložbu Metamorfoze krasi sedam stotina skulptura ličinki koje su porazbacane po zemlji oko crvenog trosjeda. Trosjed je vjerojatno služio umjetniku za odmor dok je pokušavao zagospodariti vještinom izrade uvećanih ličinki i tako zadiviti, a možda i uplašiti, lokalne ptice.Umjetnikova je vještina zasigurno evoluirala tijekom izrade ove instalacije, te vjerujemo da trenutno nitko na ovom svijetu ne može izraditi bolju skulpturu ličinke. S nestrpljenjem očekujemo umjetnikovu iduću opsesiju dok razmišljamo hoće li skulpture prodavati po komadu, na kile, ili će čekati da se iz njih nešto izrodi.

O

Glavni i grafički urednik: Juraj Vuglač

Fotografije obradio: Juraj Vuglač

Tekstove napisali: Omnis Art, Ana-Marija Vukres i Juraj Vuglač, izuzev citiranih tekstova koji se nalaze među navodnim znakovima i pisani su fontom italic. Još jednom hvala Wikipediji i Hrvatskom jezičnom portalu.

Posebna zahvala: Omnis art i Maša Brala na ispravkma teKstva!

Slika na naslovnoj stranici: Fotografija rada sa ALU

Fotografije: Omnis Art i Juraj Vuglač. Ostale upotrebljene fotografije bile su priložene u pozivnicama i izjavama za medije te su vlasništvo autora.

Časopis udruge JAM, broj 28, godina III; sva prava su pridržana.

Ne kradite sadržaj “jer će lopov, tako mu Minerve, isplatiti ukradeno vlastitom krvlju” .

jam broj 28

Documents