kvantitativna hemijska analiza...

19
KVANTITATIVNA HEMIJSKA ANALIZA VOLUMETRIJA VOLUMETRY (lat. volumen = zapremina) Principi, tehnika i osnovne operacije u volumetriji. Titracija. Proračuni u volumetriji. Titar. Primeri konkretnih volumetrijskih odreĎivanja. Hemijska ravnoteže u homogenim sistemima. Ravnoteže u rastvorima kiselina i baza (izračunavanje pH vrednosti rastvora) Ravnoteže u rastvorima kompleksnih jedinjenja Ravnoteže u rastvorima teško rastvornih soli Ravnoteže u redoks sistemima

Upload: others

Post on 15-Feb-2021

2 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

  • KVANTITATIVNA HEMIJSKA ANALIZA

    VOLUMETRIJA

    VOLUMETRY (lat. volumen = zapremina)

    Principi, tehnika i osnovne operacije u volumetriji.

    Titracija. Proračuni u volumetriji. Titar.

    Primeri konkretnih volumetrijskih odreĎivanja.

    Hemijska ravnoteže u homogenim sistemima.

    • Ravnoteže u rastvorima kiselina i baza (izračunavanje pH vrednosti rastvora)

    • Ravnoteže u rastvorima kompleksnih jedinjenja • Ravnoteže u rastvorima teško rastvornih soli

    • Ravnoteže u redoks sistemima

    //upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4b/Burette.svg

  • Reakcije titracije u volumetriji

    Titrant:

    • Kiselina ili baza (REAKCIJE NEUTRALIZACIJE)

    • Kompleksirajući reagens (KOMPLEKSOMETRIJSKE

    TITRACIJE)

    • Taložni reagens (TALOŢNE TITRACIJE)

    • Oksido-redukcioni reagens (REDOKS REAKCIJE)

    Prilikom titracije, standardni rastvor titranta se dodaje kontrolisano do zapremine koja

    sadrţi količinu koja je stehiometrijski ekvivalentna sa supstancom sa kojom u toku

    titracije reaguje. To je, ili supstanca koja treba da se odredi u toku titracije (direktna

    titracija), ili neka druga koja je u stehiometrijskom odnosu sa supstancom koja se

    odreĎuje (indirektna titracija). Kaţe se da je tada dostignuta ekvivalentna tačka.

  • • Titrant je titraciono sredstvo koje se dodaje iz birete

    (rastvor tačno odreĎene poznate koncentracije).

    • Titrand je ispitivana supstanca (koja se titriše u

    erlenmajeru).

    • Titracija – osnovna operacija u volumetriji,

    predstavlja dodavanje titranta poznate standardne

    koncentracije do potpune reakcije sa ispitivanom

    supstancom.

    Principi, tehnika i osnovne operacije u

    volumetriji. Titracija.

    //upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4b/Burette.svg

  • PRINCIPI, TEHNIKA I OSNOVNE OPERACIJE U

    VOLUMETRIJI. TITRACIJA.

  • VOLUMETRIJSKE METODE

    • KISELINSKO-BAZNE (NEUTRALIZACINE)

    • KOMPLEKSOMETRIJSKE

    • TALOŽNE

    • REDOKS

    ------------------------------------------------------------------

    Titraciono sredstvo ili TITRANT (standardizacija)

    - indikator

    - primena

    - izračunavanje

  • Standardizacija rastvora titranta

    • Primarni standardni rastvori (pripremljeni su od hemijski

    čistih supstanci tzv. primarnih standarda, npr: Na2CO3,

    Na2B4O710 H2O, Na2C2O42H2O).

    • Sekundarni standardni rastvori ili standardizovani

    rastvori (pripremljeni su od supstanci koje nemaju odlike

    prim. standarda). Tačna konc. odreĎuje se naknadno reakcijom

    sa primarnim standardom, u postupku koji se naziva

    standardizacija (svaka standardizacija mora da se zasniva bar

    na tri paralelna odreĎivanja, pri čemu rezultati treba da se

    slaţu u opsegu od 0,2 %).

  • Da bi se neka supstanca koristila u svojstvu primarnog standarda ona mora da zadovolji sledeće kriterijume:

    • da bude analitički čista, p.a. kvaliteta, da se lako odrţava u čistom stanju. Ne sme za vreme merenja da reaguje sa atmosferilijama, da upija vlagu ili CO2 iz vazduha;

    • treba da ima veliku molarnu masu, u tom slučaju će greška, koja se čini prilikom merenja, imati manji uticaj na tačnost rezultata;

    • mora da reaguje sa titrantom stehiometrijski, uz mogućnost odreĎivanja završne tačke titracije.

    Standardizacija rastvora titranta

  • Reakcije u volumetriji

    Da bi neka reakcija mogla da se primeni za volumetrijsku analizu,

    mora da zadovolji sledeće uslove:

    • Da bude brza (ostvareno kod neutralizacionih, ali ne i kod

    većine taloţnih i redoks reakcija).

    • Ispitivana supstanca mora da reaguje stehiometrijski sa dodatim

    titrantom, pri čemu ne smeju da se javljaju sporedne reakcije.

    • Ostale supstance koje se nalaze u rastvoru, ne smeju da reaguju

    sa titrantom i ne smeju da na bilo koji način ometaju reakciju

    titracije.

    • Neophodno je da postoji pogodan indikator za odreĎivanje z.t.

    titracije.

  • EKVIVALENTNA I ZAVRŠNA TAČKA TITRACIJE

    (E.T. I Z.T.)

    • Ekvivalentna tačka (teorijski pojam)

    aA + bB = proizvodi r-je

    • Završna tačka titracije (eksperimentalno)

    Vizuelno pomoću indikatora (promena boje rastvora, pojava

    ili iščezavanje boje rastvora, promena boje taloga, nastajanje

    ili rastvaranje taloga itd.)

    Poţeljno je da z.t. bude što bliţa vrednosti e.t.

    Vaţno: odabrati pravi indikator i eliminisati uticaj ljudskog

    faktora.

  • Indikatori

    • Pomoćni reagensi

    • Supstance koje ne utiču na tok reakcije, ali nekom

    vidljivom promenom označavaju kraj titracije.

  • Indikatori

  • EKVIVALENTNA I ZAVRŠNA TAČKA TITRACIJE

    (E.T. I Z.T.)

    • Z.T. titracije se moţe odrediti i merenjem neke veličine

    koja je u vezi sa promenom koncentracije ispitivane

    supstance u toku titracije.

    • Grafički prikaz zavisnosti merene veličine (pH, pM, pX,

    E) od dodate V titranta - KRIVE TITRACIJE

  • PODELA VOLUMETRIJSKIH METODA

    • ACIDO-BAZNE (NEUTRALIZACINE) H3O

    +(aq) + OH-(aq) = 2H2O(l)

    ALKALIMETRIJA (titrant je baza)

    ACIDIMETRIJA (titrant je kiselina)

    • KOMPLEKSOMETRIJSKE (zasnivaju na stvaranju stabilnih kompleksnih jedinjenja jona metala sa kompleksirajućim agensom. Najveći značaj imaju reakcije stvaranja helatnih kompleksa metala sa kompleksonima koji predstavljaju aminopolikarbonske kiseline i njihove soli. Najčešće se koristi komplekson III ili EDTA.

    Mg2+(aq) + H2Y2-(aq) = MgY2-(aq) + 2H+(aq)

    • TALOŽNE (najčešće su reakcije sa Ag+-jonom, pa odatle i naziv argentometrija)

    Cl-(aq) + Ag+(aq) = AgCl(s)

    • REDOKS (permanganometrija, jodometrija, bromatometrija) 5Fe2+(aq) + MnO4

    - (aq)+ 8H+(aq) = 5Fe3+(aq) + Mn2+(aq) + 4H2O(l)

  • KARAKTERISTIČNE HEMIJSKE RAVNOTEŽE PRI

    VOLUMETRIJSKIM ODREĐIVANJIMA

    • HEMIJSKA RAVNOTEŢA U KISELO-BAZNIM SISTEMIMA (neutralizacione titracije) koja podrazumeva sledeće procese definisane konstantama ravnoteţe: disocijacija vode (jonski proizvod vode, Kw ), disocijacija slabih kiselina i baza (Ka i Kb), hidroliza soli (Kh) i disocijacija u sloţenim sistemima, višebazne kiseline (Ka1, Ka2,…) i višekisele baze (Kb1, Kb2, …).

    • HEMIJSKA RAVNOTEŢA PRI STVARANJU KOMPLEKSA (kompleksometrijske titracije) kod kojih se na osnovu vrednosti konstante stabilnosti kompleksa, Kst, ili konstante disocijacije kompleksa, Kd, vrši procena kvantitativnosti reakcije;

    • HETEROGENA RAVNOTEŢA (taloţne titracije), kod kojih se analiza ispitivanog sistema vrši na osnovu proizvoda rastvorljivosti teško rastvornog taloga, KXY, i

    • HEMIJSKA RAVNOTEŢA PRI OKSIDACIONO-REDUKCIONIM PROCESIMA (redoks titracije), kod kojih se analiza sistema vrši na osnovu vrednosti konstanti ravnoteţe redoks reakcija, K, odnosno standardnog elektrodnog potencijala E.

  • KRIVE TITRACIJE

    • Krive koje prikazuju promenu koncentracije (ili log c) neke supstance u zavisnosti od zapremine titranta nazivaju se krive titracije. Krive tiracije se mogu teorijski izračunati i eksperimentalno odrediti. Postoje LINEARNE i LOGARITAMSKE krive titracije.

    Kod linearnih krivih titracije koncentracije ispitivanih jona se linearno menjaju sa povećanjem zapremine dodatog reagensa. Dimenzije skale dijagrama linearnih titracionih krivih morale bi da budu ogromne kako bi se obuhvatile velike promene koncentracije ispitivanih jona (na primer konc. H3O

    +, odnosno OH- jona 1,00-1,0010-7mol/dm3), Zbog toga se one retko koriste.

  • KRIVE TITRACIJE

    Logaritamske krive titracije se dobijaju ako se na ordinatu nanosi veličina koja je direktno proporcionalna logaritmu numeričke vrednosti koncentracije neke od reagujućih supstanci u toku volumetrijske titracije. Te veličine se nazivaju p-funkcije i one mogu biti:

    • pH (-log[H3O+]), kod NEUTRALIZACIONIH

    • pAg (-log[Ag+] ) ili pX (-log[X-] kod TALOŢNIH

    • pM (-log[Mn+] ), pri čemu Mn+ označava jon nekog metala, kod KOMPLEKSOMETRIJSKIH

    Na osnovu krivih titracije moţe se najbolje i najlakše izvršiti izbor indikatora. Na taj način će se greška titracije, tj. razlika izmeĎu završne i ekvivalentne tačke svesti na najmanju meru.

  • KRIVE TITRACIJE

    Osnovne prednosti logaritamskih krivih titracije:

    • Merena veličina naglo se menja upravo u okolini

    ekvivalentne tačke. Završna tačka titracije određuje se

    kao tačka u kojoj je priraštaj merene veličine najveći

    (skok na krivoj);

    • Promena merene veličine u ekvivalentnoj tački vezana je

    za konstante ravnoteže reakcija koje se odigravaju u

    toku titracije. Promena je veća ako je konstanta

    disocijacije kiseline veća, proizvod rastvorljivosti teško

    rastvornog jedinjenja manji i konstanta stabilnosti

    kompleksa veća.

  • KRIVE TITRACIJE

    Karakteristične tačke (oblasti) titracije:

    • I PRE POČETKA TITRACIJE

    • II TOK TITRACIJE

    • III EKVIVALENTNA TAČKA

    • IV POSLE EKVIVALENTNE TAČKE

  • nA : nB = a : b,

    ,1000

    : BB

    A

    A b:acV

    M

    m

    1000b

    a ABBA

    McVm ,

    wA (%) = 1000

    ABB McV

    b

    a

    u

    100

    m

    Izračunavanja u volumetriji

    V (cm3)

    0,05 cm3