MAKROEKONOMIJA

Pravci ekonomske misli od XV do XX vijeka

MAKROEKONOMIJA

Srednjovjekovna ekonomija bila

proizvod svedenstva, osobito skupine

učenih pisaca koje sada zovemo

skolastici.

Skolastička ekonomska misao je

učenje koje se temelji na interpretacijama

Biblije, Aristotelovom učenju i idejama iz

rimskog i kanonskog prava.

Ekonomske ideje činile su dio moralnog

učenja kršdanstva.

U svim skolastičkim raspravama o ekonomskim ustanovama ili

ekonomskim djelatnostima nailazi se na jedinstvo između ekonomske etike i

tadašnjih ustanova.

Skolastici su prihvatili Aristotelovo razlikovanje prirodne ekonomije

kudanstva od neprirodnog oblika nauke o snabdijevanju, vještine zarađivanja

novca.

Ekonomika je njima značila skup zakona, ali ne u smislu naučnih zakona,

nego u smislu moralnih pravila čiji je cilj osigurati valjano upravljanje

ekonomskom djelatnošdu.

Dio ekonomije koji je u stvarnosti bio veoma srodan Aristotelovoj

ekonomiji počivao je na kršdanskoj teologiji.

On je osuđivao škrtost i lakomost,te je materijalni napredak

pojedinca podvrgavao pravima njegovih bližnjih.

Sv. Toma Akvinski opravdava privatno vlasništvo argumentima da

ono pojačava u čovjeku volju za radom, da se društveni poredak odvija bolje i sigurnije ako svako

može raspolagati svojim vlasništvom i da privatno vlasništvo smiruje odnose među ljudima čime se izbjegavaju sporovi i trzavice.

On nije tvrdio da je bogatstvo prirodno ili dobro, ved ga je uvrstio

među druge nesavršenosti u ljudskom zemaljskom životu, koje su neizbježne ali ih treba učiniti toliko

dobrim, koliko njihova priroda dopušta

Merkantilistička škola.

Merkantilistička škola se temeljila se doktrini da bogatstvo državi donosi vanjska trgovina.

Merkantilizam se razvio snažnom intervencijom i regulacijom države, jer se trgovinom tog doba sticalo bogatstvo .

Zlato i srebro jedini su bili međunarodno prihvadeni oblici pladanja u gotovom

Vanjska trgovina stvara bogatstvo, bogatstvo mod, mod čuva našu trgovinu i religiju”

Josiah Child

Glavni predstavnici ove škole bili su William Petty , A.Serra, Antoin Montchretien , David Hume, Thomas Mun, Dudley North i Josiah Child .

Merkantilizam je bio zastupljen i na našim prostorima i dubrovčanin Benedikt Kotruljevid sa svojim djelom ''»Della mercatura et del mercante perfetto«dao je značajan doprinos ovoj školi.

Intervencije u području vanjske trgovine mjerama ekonomske politike u periodu merkantilizma

Carine – glavni argument zaštita mlade (nejake) industrije i punjenje državne riznice

Kvantitativna ograničenja

Uvozne zabrane

Kontrola pladanja i subvencioniranje izvoza

Ni jedna ekonomski razvijena zemlja Zapada nije u potpunosti odbacila neke od merkantilističkih ideja, one su i danas u izvjesnoj mjeri, prisutne i aktuelne.

Naftna kriza sredinom sedamdesetihpodstakla je neke ekonomske teoretičare da moderne antiuvozne pristupe u internacionalnoj trgovini označe kao "neomerkantilizam”.

Međunarodni promet poljoprivrednih proizvoda i dalje prate visoke carine ili subvencije u Evropskoj uniji, SAD i Japanu. Kod industrijskih proizvoda situacija je

znatno povoljnija.

Cilj neomerkantilističke makroekonomske politike pojedinih država (Tajvana, Japana i Kine) je zaštita "nacionalnih interesa”, ostvarivanje suficita u trgovinskom bilansu,

gomilanje deviznih rezervi u stranim konvertibilnim valutama i zlatu, koristedi se raznim direktnim i indirektnim protekcionističkim mjerama

Fiziokratska škola

Doktrina fiziokrata se temeljila na feudalnoj slici Francuske XVIII vijeka u kojoj je zemljišna renta i porezi, koje su pladali oni koji su obrađivali zemlju, bili izvor prihoda za održavanje dvora i vojske.

Iz toga proističe da zemlja stvara rentu koja je bila jedini izvor čistog viška proizvoda.

Francoisa Quesneya, ljekara na dvoru Luja XIV, neki prihvadaju kao prvog modernog ekonomistu, jer je svoju analizu ekonomskog

sistema postavio na osnovu apstraktne sheme koja prikazuje kretanje roba u procesu proizvodnje i potrošnje.

Nastao je kao kritika feudalizma i zapostavljanja poljoprivrede. Ime

je dobio od grčkih riječi “fysis” (priroda) i “kratein” (vladati) jer je

zastupao tezu o organizaciji društva na temelju prirodnog

poretka.

Elementi prirodnog poretka su privatno vlasništvo, sloboda

preduzetništva, slobodna konkurencija i privatni interes.

Fiziokrati su tvrdili da se bogatstvo ne

sastoji od novca, ved od roba.

Najvažnija privredna djelatnost je

poljoprivreda, jer se u njoj stvara čisti

proizvod – produit net.

Fiziokrati su prvi pokušali objasniti

pojavu ekonomskog viška i kružni tok

privrede.

Klasična politička ekonomija.

Liberalizam je borba građanske klase za slobodu mišljenja i neograničenu slobodu tržišta.

U ekonomiji liberalizam zagovara, tradicionalno, načelo laissez faire, tj. nesputano djelovanje slobodnog tržišta i tržišnih zakonitosti, te smanjenje uticaja države.

Adam Smit (Adam Smith, 1723 - 1790), engleski ekonomista, autor čuvenog djela “Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda”, u svijetu poznato pod nazivom “Bogatstvo naroda” (“Wealth of Nations”).

On je utvrdio 1776. godine, da su robe (dobra i usluge) važnije od zlata i srebra, odnosno da se bogatstvo i blago naroda ne mjeri rezervama plemenitih metala, nego masom proizvedenih roba, dobara i usluga namijenjenih tržištu.

Poslije poljoprivrede, manufaktura pokrede najvedu količinu proizvodnog rada i daje najvedu vrijednost godišnjem proizvodu, dok kapital uložen u spoljnu

trgovinu ima najmanji učinak.

Pod bogatstvom se podrazumijevao godišnji proizvod dobara i usluga po stanovniku, a njegova veličina i porast zavise od znanja i srazmjere između

broja proizvodnih i broja neproizvodnih stanovnika.

Kapital se povedava štednjom iz dohodaka (profita i rente) i ulaganjem tih ušteda u proizvodne djelatnosti, uz očekivanje da de se to ulaganje vratiti

uvedano, sa dobitkom, te da pojedinca ka tom cilju vodi jedna “nevidljiva ruka” (“Invisible Hand”).

Trgovački putovi, osvajanje i naseljavanje kolonija, otvorili su tržišta na kojima se roba mogla prodavati po cijeni nižoj od cijene roba lokalnih zanatlija, a

istovremeno su omogudili opskrbu sirovinama za preradu.

Uz Smitha, predstavnici ove škole koja je obilježila kraj 18. i vedi dio 19. vijeka, bili su David Ricardo, Thomas Malthus, John Stuart Mill i Jean-Baptiste Say..

Specijalizacija je osnovaza apsolutnu prednost -izvoziti u strane zemljeproizvode koji koristeposebnu strucnost i

izvore zemlje, odnosnogdje postoji apsolutna

prednost.

Zemlja uživa apsolutnuprednost u robama koje

može da proizvodiefikasnije, a time ijeftinije od drugih

zemalja.

Efikasnostproizvodnje se mjeri

utroškom rada u proizvodnji jediniceproizvoda, odnosno količinom proizvoda

po radnom satu (produktivnost rada).

Apsolutne prednosti mogu biti prirodne

(klima, tlo, prirodna bogatstva i sl.) i stečene (znanja,

vještine i dr.)

Proizvodnja po satu prije specijalizacije

Q/L A B Ukupno (Q)

X 10 2 12

Y 2 5 7

Ax : Bx ; Ax > Bx (10 > 2), Zemlja A ima apsolutnu prednost u proizvodnji dobra X;

Ay : By, Ay < By ( 2 < 5 ) , Zemlja B ima apsolutnu prednost u proizvodnji dobra Y;

•Ukupna proizvodnja prije specijalizacije je bila 12 X i 7 Y

Proizvodnja po satu poslije specijalizacije

Q A B Ukupno

X 20 0 20

Y 0 10 10

Zemlja A se potpuno specijalizirala u proizvodnji dobra X (koristi dodatnu jedinicu rada iz prozvodnje dobra Y), a zemlja B se potpuno specijalizirala u proizvodnji dobra Y (koristi dodatnu jedinicu rada iz prozvodnje dobra X)

Ukupna proizvodnja nakon specijalizacije bi bila 20 X i 10Y

Stoga je Ricardo došao do ideje o prednosti posredništva, trgovcu bi se isplatilo kupiti proizvode u jednoj zemlji, prodati ih u drugoj, za stečeni profit kupiti proizvode u toj drugoj zemlji i prodati ih u domovini, čime bi opet zaradio.

Zemlja treba da koristi one faktore proizvodnje koje ima u izobilju. Ona treba da izvozi tim faktorima proizvedene proizvode ,a uvozi druge u kojima nema

komparativnu prednost.

David Rikardo govori o komparativnoj, a ne o apsolutnoj prednosti i zemlja uvijektreba da proizvodi ono u čemu je najbolja, iako postoje zemlje koje su bolje.

Proizvodnja po satu prije specijalizacije

Q/L A B Ukupno (Q)

X 10 2 12

Y 5 4 9

Zemlja A ima apsolutnu prednost u proizvodnji dobara X i Y.

Ax:Bx>Ay:By Zemlja A ima komparativnu prednost u dobru X, a zemlja B ima komparativnu prednost u dobru Y.

Ukupna proizvodnja prije specijalizacije je bila 12 X i 9 Y

Proizvodnja po satu poslije specijalizacije

Q A B Ukupno

X 20 0 20

Y 0 8 8

Zemlja A se potpuno specijalizirala u proizvodnji dobra X (koristi dodatnu jedinicu rada iz prozvodnje dobra Y), a zemlja B se potpuno specijalizirala u proizvodnji dobra Y (koristi dodatnu jedinicu rada iz prozvodnje dobra X)

Ukupna proizvodnja za dva sata nakon specijalizacije bi bila 20 proizvoda dobra X i 8 proizvoda dobra Y.

Rad ima jedinstveno svojstvo da proizvodi više od svoje vlastite vrijednosti.

Radna vrijednost radne snage je radno vrijeme potrebno da se proizvede roba koja omoguduje sredstva za život radnika.

Odatle je zaključio da se, bududi da se sve robe razmjenjuju na osnovu njihove radne vrijednosti, rad kao roba (Marx naziva radnom snagom) mora isto tako

razmjenjivati na osnovi svoje radne vrijednosti.

Karl Marx je preuzeo dio učenja klasične ekonomske škole i zaključio da samo rad stvara vrijednost.

Marxovo učenje

Stopa eksploatacije predstavlja temelj Marxova sistema analize. To je omjer između čistog profita i nadnica u cjelokupnoj privredi.

Marx je tvrdio da sirovine i oprema (koje naziva konstantnim kapitalom) moraju nužno postojati prije početka proizvodnje i da su potrebna sredstva za život

radnika (varijabilni kapital), kako bi se mogli pladati radnici do završetka proizvodnje.

To je porijeklo profita.

Kapitalisti eksploatiraju radnike, jer prisvajaju dio vrijednosti koju stvara rad.

Objektivna teorija vrijednosti polazi od procesa proizvodnje i razmatra ulogu i doprinos faktora koji učestvuju u njoj.

Teorija radne vrijednosti

C.Marx, W.Petty, A.Smith, D.Ricardo

Vrijednost svake robe je određena količinom ljudskog rada uloženog u njezinu proizvodnju.

Po ovoj teoriji vrijednost svake robe se sastoji od dva dijela:

-prenesene i

novostvorene vrijednosti.

Prenesenu vrijednost sačinjava vrijednost utrošenih sredstava za rad i predmeta rada

Novostvorena vrijednost je rezultat ljudskog rada utrošenog u procesu proizvodnje