TANTE ZA MANTEPredrag Malbaa

Ideje o objedinjavanju tri hriranske relikvije i prezentaciji ikone Filermose, kao i miljenja da bi realizacija ovakvih projekta donijela Cetinju ekonomski prosperitet, ve vie godina su prisutne u crnogorskoj javnosti. Sve je poelo sredinom 90-ih i inicijativom mitropolita Amfilohija Radovia da Narodni muzej Crne Gore, ustupi ikonu Filermosu, Riznici Cetinjskog manastira u ijoj su postavci u to vrijeme bile izloene druge dvije relikvije. U tom smislu Mitropolit Amfilohije je 1998. godine uputio zahtjev Ministarstvu kulture, u kojem pored ustupanje Ikone trai i finansiranje izgradnje objekta u kojem bi tri hrianske relikvije bile izloene. Ideja ja naila na puno razumjevanje tadanjeg ministra kulture Budimira Dubaka i Predsjednika Vlade Filipa Vujanovia, pa je u unutranjem dijelu dvorita Cetinjskog manastira, neposredno ispod isposnice sv. Petra Cetinjskog, zapoeta izgradnja novog objekta, iji je projektant bio nikiki arhitekta Petar Todorovi. Jedinistvenim stavom zaposlenih u Narodnom muzeju, ideja o objedinjavanju relikvija nije realizovana, ali je doneena odluka da se Ikona sa Rodosa uini dostupna javnosti. Tako je prema ideji istoriara umjetnosti Petra ukovia i arhitekte Predraga Spasia osmiljena Plava Kapela u Vladinom domu. Ikona je u Umjetnikom muzeju izloena 2002. godine, a u isto vrijeme Mitropolija je zavrila novi objekat u Cetinjskom manastiru, gdje su smjetene druge dvije relikvije.

Ideja o objedinjavanju relikvija ponovo je aktuelizovana poetkom 2006. godine, prilikom posjete Predsjednika Filipa Vujanovia Vatikanu, kada je upriliena i posjeta Suverenom Maltekom redu. Tom prilikom suveren maltekog reda Andreas Bertije, iskazao je nezadovoljstvo injenicom da se za njih Sveta Ikona sa Rodosa, nalazi izloena u Umjetnikom muzeju i Plavoj Kapeli. Iste godine, ali par mjeseci kasnije, druge dvije relikvije, Svetiteljska ruka i asna estica, su na molbu Fonda Svetog Hvaljenog Andreja, krenule na svoj etrdesetodnevni put po Ruskoj Federaciji, Bjelorusiji i Ukrajini. U pratnji mitropolita Amfilohija, Relikvije je u Moskvi doekala visoka crnogorsko-ruska delegacija na elu sa tadanjim izaslanikom crnogorske vlade Milanom Roenom i ruskim patrijarhom Aleksejom Drugim. Narednih dana u Crnu Goru su stizale informacije o udotvornom dejstvu relikvija, velikom oduevljenju i suzama radosnicama. Posebnu vanost za crnogorsku javnost imala je informacija da se ovim relikvijama za 40 dana poklonilo vie od tri miliona vjernika. Ova informacija sama po sebi takoe je udesna, jer matematika govori da je ovakva posjeta u vremenskom intervalu od 40 dana mogua jedino ako je svaki posjetilac uspio da ue, pokloni se relikvijama i izae za neto malo vie od jedne sekunde. Ovaj rekord, jedna sekudna jedan hodoasnik, mogao bi se postii samo uz preduslov, da je posjeta organizovna danonono i neprekidno svih 40 dana. O kojem se broju posjetilaca radi, najbolje se razumije kroz primjer Vatikanskih muzeja koji su rekordnu posjetu zabiljeili jubilarne 2005. godine. Naime, prilikom proslave 500. godina svog postojanja, najvei relikvijarni i vjerski muzejski centar na svijetu, itave jubilarne godine posjetilo je 4,2 miliona turista. Istovremeno, posjeta Umjetnikom muzeju Crne Gore na Cetinju, u kojem je smjetena Ikona Bogorodice, ve godinama se konstantno kree do granice od 10 hiljada posjetilaca. Razumno gledano, tri miliona turista ili hodoasnika i na godinjem nivou za Cetinje izgleda nauno fantastino, a toliki broj turista, argonskog raunicom bi predviao da Cetinje svakog dana u godini posjeti preko 200 autobusa punih turista.

Primjedbe koje su dobijene od Suverenog maltekog reda i nevieno interesovanje u Rusiji, uvjerili su Predsjednika Crne Gore da bi se objedinjavanjem relikvija, podstakao razvoj vjerskog turizma, preduzetnitva i cjelokupnog razvoja Cetinja. Svoju ideju o objedinjavanju relikvija i izgradnji hrama, predsjednik Vujanovi je podijelio sa rukovodstvom Narodnog muzeja i Mitropolitom crnogorsko-primorskim. Ideja je u tom prvom krugu konsultacija ocjenjena kao fascinantna i simboliki utemeljena u Jevanelju. Kako Predsjednik drave nije ni teolog, ni muzeolog, ni prostorni planer ili arhitekta, odnosno ove oblasti nijesu prevashodne u njegovom ivotnom interesovanju, on je svoju ideju na realizaciji ovog projekta povjerio osobama, koje su svojim profesijama i poslovima koje obavljaju imale svu neophodnu strunu infrastukturu, za anaiziranje svih pitanja vezanih za ovu problematiku i mogunost da predloe rijeenja koja e dovesti do realizacije Predsjednikove zamisli ili njenog odbacivanja. Kruna ove ideje bilo je formiranje Fondacije za izgradnju svetilinog hrama Svete trojice, koja je sveano najavljena jula 2007. godine. Tom prilikom u rezidenciji Predsjednika Crne Gore, prezentovana je ideja i projekat ali i saglasnost Mitropolije i Narodnog muzej Crne Gore o objedinjavanju relikvija. Mediji su ovaj dogaaj direktno prenosili, a za relizaciju projekta te veeri su dobijeni i znaajni grantovi.

Poslije objavljivanja ove informacije otpoele su i reakcije u javnosti. Ideja je od nekih strunjaka ocjenjena kao vitlajemska, ekumenska, ekonomski opravdana i sjajna. Sa druge strane znaajan broj organizacija sa crnogorskim predznakom, kao i neke javne linosti, ovakvu idejnu smatrali su neprihvatljivom. Istovremeno su predlagana i nova rijeenja i lokacije, a bilo je i onih koji su se odluili za utnju, jer jo nije bilo izvjesno koji stav i koje miljenje je u tom trenutku bilo svrsishodnije zastupati. Bilo je naravno i onih drugih koji su vremenom mijenjali svoj stav. Pokretani su sudski sporovi, najavljivani protesti i organizovani okrugli stolovi. Sve ovo je uticalo da se stvori nepremostivi jaz izmeu mogueg prosperiteta Cetinja i arhitektonske i duhovne degradacije i devastacije prostora.

Dok se sa jedne strane uporno govorilo da projekat ne devastira prostor, da je svetilini hram zapravo "neobjekat", druga strana je pokuavala da objasni da se ovdje radi o devastacija nematerjalnog prostora i unoenja novih duhovnih vrijednosti u cjelinu koja je vjekovima identitetski i duhovno oprijediljena i definisana. U takvoj atmosferi, nauni aspekt tretiranja relikvija nikoga nije zanimao, pa ni do danas ne postoji interesovanje da ovi predmeti, prou ozbiljan nauni test odreivanja njihove starosti i autentinosti. Dok je istorijat relikvija, njihovo putovanje po Evropi, i konano smjetanje u sef Dravne bezbjednosti bilo poznato do detalja, potreba da se uradi ozbiljna nauna i istraivaka analiza ovih relikvija nije bila tema ni jedne rasprave.

Munu atmosferu prekinuo je poetkom februara 2008. godine, Predsjednik Crne Gore gospodin Filip Vujanovi otvorenim pismom, sa ciljem da crnogorskoj javnosti objasni svoju ulogu i namjere u vezi objedinjavanja tri relikvije i osnivanja Fondacije za izgradnju hrama. Predsjednik je u svom autorskom tekstu, potencirao da raspolae informacijama koje upuuju na opravdanost objedinjavanja relikvija, izgradnje ekumenskog Hrama i neminovnu ekspanziju vjerskog turizma. Predsjednik Vujanovi i u ovom tekstu iznosi podatak o preko 3 miliona vjernika koji su se poklonili relikvijama tokom njihovog boravka u Rusiji. Svoje obraanje crnogorskoj javnosti, predsjednik Vujanovi je zavrio ocjenom da postoji jedna oigledno znaajna grupa nedovoljno informisanih i oigledno zloupotrijebljenih intelektualaca i graana prema kojim nema nikakvu zamjerku, ali je izrazio aljenje da se jedna sjajna ideja za dobro Cetinja i Crne Gore pokriva platom destrukcije i rizikom neuspjeha. Tekst je zapravo zvuao kao Predsjednikovo odustajanje od ideje ali i do prekida usmene saglasnost o objedinjavanju relikvija koju su Mitropolija i Narodni muzej Crne Gore ranije dogovorili.

Ideja je ponovo vaskrsla aprila 2009. godine, kada je Vlada Crne Gore usvojila Menadment plan Cetinja. U ovom dokumentu se konstatuje da "tri hrianske relikvije Ikona Bogorodice Filermske, Ruka Svetog Jovana Krstitelja i estica asnog krsta, predstavljaju izuzetan potencijal za razvoj kulturnog i vjerskog turizma". A onda stvar ponovo kree iz poetka. Implementirajui vizije i potencijale sugerisane u Menadment planu, odbornici Cetinjskog parlamenta krajem maja 2010. godine, donijelu su deklaraciju o izmjetanju ikone Bogorodice Filermose iz Plave Kapele u peinu iznad Cetinjskog manastira. Idejni projekat, predvia preureenje peine u atrijum, a realizaciju ovog projekta procjenjena je na 10. miliona eura. Deklaracija je skoro plebiscitno usvojena, a rijetkim protivnicima ove ideje ostalo je samo da zaponu ponovno prikupljanje potpisa.

Na Cetinju se poetkom ove godine pominjala mogunost da Crna Gora i njene institucije uine jo jedan veliki duhovni poklon cijelom ruskom pravoslavnom narodu. Taj poklon podrazumjevo je izlaganje ikone Bogorodice sa Rodosa na izlobi "Blago maltekog reda" koja se od 9. jula do 9. septembra ove godine odrava u Patrijarhovoj palati u Kremlju. Zbog "ozbiljnih muzeolokih razloga" i "komplikovane procedure" Narodni Muzej Crne Gore odbio je ovaj predlog, iako je za njegovu realizaciju od strane nadlenog Ministarstva data naelna saglasnost. Tako je proputena interesantna prilika, da se obori postojei rekord posjete, zabiljeen 2006. godine kada su u Rusiju putovale druge dvije relikvije,

U meuvremenu, Narodni muzej Crne Gore pokrenuo je i inicijativu da se Ikona bogorodice Filermose, nakon punih 70. godina boravka u Crnoj Gori proglasi za nacionalno kulturno dobro od najveeg znaaja. Uprava za zatitu kulturnih dobara prihvatila je ovu inicijativu, to e vjerovatno uticati da se u postupku utvrivanja kulturne vrijednosti ove Ikone, konano izvre dodatna struna i nauna istraivanja, a sve u cilju objektivne procjene koja se tie pitanja starosti ikone, koja se do sada uglavnom i naalost zasnivala samo na tradicijskim informacijama.