nagovor na filosofiju

7/23/2019 Nagovor na filosofiju

1/38

?

nagovor na filosofijuprvi dio (i.-xii.)

listopad 2014.


2/38

2

priredio: davor

na internetu: protreptikos.wordpress.com

mail: [email protected]

Ako li ti pak ne budu ove knjiice ugodne, a ti ini bolje. Na peru ti sria, i da si mi zdrav iveseo!


3/38

3

[Nagovara Vid, filosof, nagovarani je Tvrtko, zdravorazumac. Razgovor se odvija u knjinici,pa su pri ruci navodi filosofa.]

i. kome?

Tvrtko: Kad ti trebaju cipele trai postolara, za neku kemikaliju kemiara. Kada potraifilozofa?Vid:A zato potrai postolara, kemiara, i koga god? Tvrtko:Kako zato, zbog neke koristi.Vid:to je korist?Tvrtko:A, ba e filozofirati. Zna se, ono to vodi boljem ivotu.Vid:Zar se ljudi ne prepiru najee upravo oko toga to je bolje u ivotu?Tvrtko:Da, i? Filozof e mi rei kako trebam ivjeti? Vid:Sam e sebi rei.Tvrtko:I to e mi filozof?Vid:Ako doista pita kako ivjeti1, sam postaje filosof.Tvrtko:Ali, rekao si da se ljudi ionako ve spore najee ba oko toga.Vid:Samo bez da sebi izriito postave to pitanje. Tvrtko:Nego?Vid:Zadravaju se u nekim samorazumljivim mnijenjima, u nekom zna se.Tvrtko:Dakle, filosof ne treba nikome osim moda samomesebi, da se izriito pita?Vid:Pa, u dobar ivot bi moglo spadati i to da pritom ima s kime popriati.Tvrtko:A ti naao ba mene?Vid: Zato ne tebe? to ti misli, za koga je filosofija? Tko moe filosofirati? Tko trebafilosofirati?Tvrtko: Valjda akademski obrazovani filozofi, onako kako se kemijom bave kemiari apostolarstvom postolari.

Vid:Hegelna jednome mjestu2 ismijava tu zamisao da bi za ba svaki poduhvat bila nunaprethodna naobrazba. Kaeda bismo umrli od gladi kad bi najprije trebalo nauiti fiziologijuprobavnog trakta da bi se tek potom zapoelo jesti.Tvrtko:He, he, odoljet uusporedbi produkata probave i filozofiranja. Onda, kao toje zdravprobavni sustav dovoljan za dobro probavljanje, tako je obina zdrava pamet dovoljna zafilozofiranje?

G. W. F. Hegel: U pogledu svih znanosti, umjetnosti, vjetina i obrta vrijedi uvjerenje da jepotreban mnogostruk trud uenja i vjebanja da bi se ovladalo njima. Naprotiv se ini da upogledu filosofije sada vlada predrasuda da ipak svatko umije neposredno filosofirati iprosuivati filosofiju, jer mu je za to mjerilo njegov prirodni um. Dok, naprotiv, nije kadar danapravi cipele, kad bi dobio kou i alat, premda ima oi i prste kao da mu noga nije isto takomjerilo za cipelu.3

1pos bioteonPlaton, Gorgia 492d52G. W. F. Hegel, Enciklopedija filosofijskih znanosti, Uvod, I, 2.3navod iz Vladimir Filipovi, Klasini njemaki idealizam (Filozofska hrestomatija, svezak 4.), Zagreb 1982., str. 277. -278.,preveo: V. D. Sonnenfeld, izvornik: Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Phnomenologie des Geistes (1807.)


4/38

4

Karl Jaspers: O filosofskim stvarima skoro svako smatra da je sposoban suditi. Dok je uznanostima priznato da su uslov njihovog razumijevanja uenje, kolovanje, metoda, upogledu filosofije svatko postavlja zahtjev da je bez daljeg sposoban njome se baviti i kazatisvoju rije. Vlastita ljudska narav, vlastita sudbina i vlastito iskustvo vae kao dovoljnapretpostavka. Taj zahtjev da filosofija bude pristupana svakome mora se prihvatiti. Inajzapleteniji putovi kojim idu strunjaci u filosofiji imaju svoj smisao tek a ko prodiru uljudsku narav4

Tvrtko: Od postolara imam koristi, mogu naruitipostole. Mogu li od filozofa naruiti nekigotov proizvod?Vid: Ona fiziolokausporedba pogaabolje od te specijalistike.Nitko drugine moeobavitifilosofiranje za mene, ba kao to ne mogu zaduiti nekog profesionalca da za me die iliprobavlja.Tvrtko: Zar je filozofija, poput disanja, pristupana svakome i bez mnogostrukog trudauenjai vjebanjana specijalistikomstudiju?Vid: ak je i disanje mogue vjebati i uiti od boljih. Poput govora ili uspravnog hoda,filosofiranje se spontano pokreeu susretu s drugima poput nas.

Ludwig Wittgenstein: Ljudi tu i tamo kau kako to i to nisu mogli prosuditi, nisu uilifilosofiju. To je iritirajua besmislica; jer pretpostavlja se kako je filosofija neka znanost i o njojse govori kao, recimo, o medicini. No moe se kazati da ljudi koji nikada nisu obavljali nekofilosofsko istraivanje, kao npr. veina matematiara, nisu opremljeni ispravnim gledalima zatakvo istraivanje ili dokazivanje. Gotovo kao to onaj koji nije nauen u umi traiti cvijee,bobice ili trave ne nalazi ih jer mu oi nisu za njih izotrene i ne zna gdje ih naroito moratraiti. Tako onaj tko je neuvjeban u filosofiji prolazi mimo svih mjesta gdje tekoe leeskrivene pod travom, dok onaj tko je uvjeban tamo zastane i osjea da je tu tekoa, iako je jone vidi.5

Damir Barbari: No, moe li se filosofija uope uiti? Ako da, onda u svakom sluaju bitnodrukije no sve drugo pozitivno postojee znanje. Filosofija i nije nekakav skup negdjepostojeih, gotovih i za prenoenje i usvajanjepodobnih znanja, pa bile njene istine, kako seobino mni, jo ma kako openite, nune i opevaljane. Kant je jednom, takorei u ime svihkoji su neposredno sami iskusili posao pravog filosofiranja, bio upozorio na to da ono to se nemoe tek tako, poput filosofije, uiti i nauavati jest upravo smo filosofiranje.6

Immanuel Kant: Ne moe se uope zvati filosofom netko tko ne moe filosofirati. Alifilosofiranje se dade uiti samo vjebom i samostalnom upotrebom uma. Kako bi se filosofija itrebala dati uiti? Svaki filosofijski mislilac gradi, da tako kaemo, svoje vlastito djelo narazvalinama drugog. Ali nikada nije stvoreno jedno koje bi bilo stalno i postojano u svim

svojim dijelovima. Stoga se filosofija ne moe uiti ve i iz tog razloga to onajonije dana.7

4navod prema: Karl Jaspers, Filozofija egzistencije/Uvod u filozofiju, Beograd 1967., str. 126., preveo: Ivan Ivanji, izvornik:Karl Jaspers, Einfhrung in die Philosophie (1953.), predavanja na radiju5navod iz Milan Galovi, Suvremena filozofija II. (Filozofska hrestomatija, svezak 8.), Zagreb 1996., str. 408., preveo: FilipGrgi, izvornik: Ludwig Wittgenstein, fragment iz rukopisne ostavtine (1937.), objavljen u Philosophische Bemerkungen,(1964), priredio Rush Rhees

6Damir Barbari, Grka filozofija (Filozofska hrestomatija, svezak 1.), Zagreb 1995., str. 8.7navod iz Damir Barbari, Filozofija njemakog idealizma (Filozofska hrestomatija, svezak 6.), Zagreb 1998., str. 81., preveo:Damir Barbari, izvornik: Immanuel Kant, Logik (1800)


5/38

5

Volker Gerhardt: Uvijek iznova elimo rei to je zapravo filosofija, a tome nas nipoto ne vuesamo neodreenost njezinih predmeta. Moda je vanije to to filosofija sa svakim ovjekomzapoinje iznova. Stoga, kao to je kazao Kant, zapravo i ne moemo uitifilosofiju, negosamofilosofiranje.

Poenta je ove teze da moramo uiti neto to se strogo uzevi uope ne da nauiti, budui da tona koncu moemo initi jedinomi sami. Nema tu niega to bi drugi uinili ovako i ba ovako.Nauiti filosofirati ne sastoji se u tome da korektno oponaamo ono to ini uitelj.Filosofiranje o kojem govori Kant i do kojega je svakako ve bilo iSokratu, kada je svojesugovornike pokuavao potaknuti navlastito miljenje, na koncu jejedino onoto inimomi sami. Filosofirati, kao toje znailo u njemakom jeziku u 18. stoljeu, nije dakle nita drugonego sam misliti. Filosof je samostalan mislilacpar exellence.8

Tvrtko: Nemamo li i neku filozofiju, a ne samo filozofiranje? Eto, na tim tvojim knjigama

redom pie filozofija9.Vid: Da, kad filosofiranje biva zapisano kao tekst, naizgled dovren, to zavodi na krivomnijenje da filosofija postoji kao neka gotova stvar.

Martin Heidegger: [K]ad je filosofiranje izreeno, tad biva izloeno onome bitnom stvarnokrivom tumaenjuu koje vulgarni razum silom zapada, time da sve to mu u susret dolazi kaofilosofijski izreeno propitujekao netopostojee, te to ve unaprijed, pogotovo uini li se da jeto neto bitno, uzima na istoj razini kao i stvari kojima se svakodnevno bavi i ne misli na to, aniti moe to razumjeti,da se ono imese bavi filosofija otvara uopesamo u jednoj promjeniljudskoga opstanka i iz te promjene.10

Vid:Zato je bolje reinagovor11, a ne o uvod u filosofiranje. U voduse dospijeva skokom, ne u-vodom.

Milivoj Solar:Hegelovsavjet: tko eliuitimisliti mora poetimisliti bakao toonaj tkoeliuitiplivati, mora skoitiu vodu.12

8Volker Gerhardt, Samoodreenje: princip individualnosti, Zagreb 2003., str. 15., prevela: Darija Domi, izvornik: VolkerGerhardt, Selbdstbestimmung: Das Prinzip der Individualitt (1999)9Moda bi primjereniji naslov ovoga spisa bio ''Nagovor na filosofiranje'', no ovaj je zadran zbog tradicije (vidi biljeku 11.)10navod iz Milan Galovi, Suvremena filozofija II (Filozofska hrestomatija, svezak 8.), Zagreb 1996., preveo: Damir Barbari ,izvornik: Martin Heidegger, GA 29/30

11, ili ''Nagovor na filosofiju'', naslov je mladenakog Aristotelovog spisa, kaoi nekih kasnijih antikih djela.12Milivoj Solar, Pogovor u Simon Blackburn, Poziv na misao, Zagreb 2002., str. 138. (''savjet'' se vjerojatno odnosi na Hegel,Enciklopedija 10.).


6/38

6

ii. kolastika?

Vid:Gdje ono stadosmo: tko moe filosofirati? Tko treba filosofirati?Tvrtko:Moebilo tkoa ne bi trebaonitko, kad u naimjezicima filozofiratiznaiiskljuivobesplodno priati13.Vid:O tome nitko i svatkoovako kaeFilosof14:

Aristotel: Misaono promatranje istine dijelom je teko a dijelom lako. Znak je toga tonju nitkodostatno ne postie, niti je opet u cijelosti promauje, nego svatkokae poneto onaravi15

Tvrtko:Da, pa svatkosurauje na nekakvom zajednikom tkanju znanja, koje, jasno, svojomveliinomnadilazi mogunostibilo kojeg pojedinca.Vid:Tek sporedno. Zajednikoznanje nijeprvenstveni proizvod filosofiranja.

Friedrich Nietzsche:Filosofov produkt jest njegov ivot To je njegovo umjetniko djelo.16

Tvrtko:Oekuje da povjerujem kako vi filozofi doista ivite svoju filozofiju?

Branko Despot:Pita li se sada da li se u skladu sa svojomfilosofijom dade ivjeti, onda valjarei da ivot sam mora dati odgovor na to pitanje. [R]ekao bih da svaki ovjek ivisvjesnoili nesvjesno, bez obzira na studijsku spremui profesiju, bez obzira na svojeobrazovanje, u skladu sa svojomfilosofijom. ovjek je takav ovjek kakovu filosofiju ima,isto kao to je drutvo takovo drutvo kakovu filosofiju ima Ako je ivot objektivnolo,ako je sve u neijem ivotu puno nesuglasica, nesklada i slomova, onda je takav ivot usprkossvim objektivnim i subjektivnim faktorima samo odraz odreene filosofije.Tko loe

filosofira taj mora loeivjeti.

Uvijek i u svako vrijeme, dokle god je za iva bia filosofija neto nuno, bez ega se uope nebi moglo istinski ivjeti, u svako je doba mogu i sklad sa svojom filosofijom. Tko smatra daobjektivne okolnosti ne dozvoljavaju, nisu sazrele ili jo nisu dosegle odgovarajuistupanj razvitkaza realizaciju neke filosofije taj neistinom prozirno zavarava sebe i druge.Onaj tko odista filosofira taj svojim ivotnim prisustvom mora iskazati istinskost ili la svojefilosofije.17

Tvrtko:Ti bi basvakoga ugurao u ulogu kakvog-takvog filozofa.

Karl Popper:Vjerujem da su svi ljudi filosofi, premda neki vie od drugih. Slaem se, naravno,s tim da postoji neto poput posebne i ekskluzivne grupe akademskih filosofa, ali nipoto nedijelim oduevljenje djelatnou i nazorima tih filosofa. Upravo suprotno, mislim da mnogotoga ide u prilog onim ljudima (oni su u mojim oima takoer jedna vrsta filosofa) koji nevjeruju akademskoj filosofiji.

13navod sa: Hrvatski jezini portal (hjp.novi-liber.hr)14Skolastiki srednjovjekovni mislioci poput Tome Aquinskog nazivali su Aristotela naprosto Filosofom.15Aristotel, Metafizika, Zagreb 1988. str. 43., preveo: Tomislav Ladan, izvornik: Aristoteles, Meta ta Physika 993a3016?17Branko Despot, Vidokrug apsoluta, sv. prva, Zagreb 1989., str. 23.-24.


7/38

7

Svi ljudi su filosofi. Ako i nisu svjesni da imaju filosofske probleme, u svakom sluaju imajufilosofske predrasude. To su veinom teorije koje prihvaaju kao samorazumljive: preuzeli suih iz svog duhovnog okolia ili iz tradicije. Budui da nam samo mali broj takvih teorijasasvim dopire do svijesti, one su predrasude u tom smislu to se zastupaju bez kritikeprovjere, iako mogu biti od najvee vanosti za praktino postupanje i za cijeli ivot ljudi.Jedno je od opravdanja za postojanje profesionalne ili akademske filosofije to to je nuno dase te vrlo rasprostranjene i utjecajne teorije kritiki istrae i provjere Svaka filosofija morapoeti od nesigurnih i esto pogubnih nazora nekritikog obinog razuma. Cilj je dosezanjestajalita koje je blie istini i koje ima manje lo utjecaj na ljudski ivot.18

J. M. Bocheski:Filosofija se ne tie samo strunjaka jer, kako god to izgledalo udnovato, nepostoji vjerojatno nijedan ovjek koji ne filosofira. Ili barem svaki ovjek ima u svom ivotutrenutaka u kojima postaje filosof. To prije svega vrijedi za prirodoznanstvenike, povjesniarei umjetnike. Svi se oni prije ili poslije obiavaju baviti filosofijom. Ne elim dakako rei daje time ovjeanstvu uinjeno neko veliko dobro; knjige filosofirajuih laika bili oni i poznatifiziari, pjesniciili politiari, obino su loe. One sadravaju nerijetko djeje-primitivnu iveinom pogrenu filosofiju. No toje ovdje sporedno. Najvanije je to da svi mi filosofiramo, ikako se ini, moramo filosofirati.19

Tvrtko: Razumijem to misliti samostalno, ali filozofiju se pouava u kolama, nafakultetima.Vid:Je, kolastiku.Tvrtko:Kakvu?

Vid:alim se. Skolastika je bila kolska filosofija u srednjem vijeku, a kasnije je izila na loglas kao dodue vrlo logiki precizno ali i sasvim irelevantno cjepidlaenje.Tvrtko:Znam, to su oni koliko anela stane na vrh igle?Ali to je davna prolost?Vid: Meni se ini da je svaka kolska filosofija u opasnosti da se zaplete u pitanja koja nezanimaju nikoga izvan akademije. Da se odvoji od pitanja koja izviru iz cjeline ivota iogranii se samo na ona koja su prihvaena unutar te kole.Tvrtko:I to onda, k vragu i kole, asopisi, svi ti veliki filozofi i njihovi pomno graeni opusi,neka svatko misli to i kako hoe? Vid: Pa da, samo ako stvarno misli. Ali misliti se ui prije svega u razgovoru, a osobito sboljim misliocima.

Alain Badiou: Ugrubo, postoje dva glavna nastojanja. Za prvo je filosofija u biti refleksivno

znanje. Znanje istine u teorijskim podrujima i znanje vrijednosti u praktinim podrujima.Potrebno je organizirati uenje i prijenos znanja. Primjereni oblik filosofije je neka kola.Filosof je profesor, poput Kanta, Hegela, Husserla, Heideggera i tolikih drugih, ukljuujui imene, kad mi se obraate s profesore Badiou.

18Karl Popper, U potrazi za boljim svijetom, Zagreb 1997., preveo: Draen Karaman, izvornik: Karl Popper, Auf der Suche

nach einer besseren Welt (1984)19J. M. Bochenski, Uvod u filozofsko miljenje, Split 1997., preveo: Ivan estak, izvornik: J. M. Bochenski: Wege zum

philosophichen Denken (1959)


8/38

8

Druga je mogunost da filosofija nije neko znanje, ni teorijsko ni praktino. Ona poiva uizravnoj preobrazbi subjekta, ona je neka vrsta korjenitog preobraenja, potpune promjeneivota. Slijedom toga, ona je vrlo bliska religiji, ali iskljuivo racional nim putem; vrlo bliskaljubavi, ali bez silovitosti udnje; vrlo bliska politikom angamanu, ali bez ogranienja nekecentralne organizacije; vrlo bliska moi umjetnikog stvaranja, ali bez fizikih sredstavaumjetnosti; vrlo bliska znanstvenom znanju ali bez matematikog formalizma i beziskustvenih i tehnikih sredstava fizike. Za ovo drugo nastojanje filosofija nije nuno stvarkole, uenja, predaje znanja i profesora. Ona je slobodno obraanje bilo koga svakome. PoputSokrata koji je govorio mladim ljudima na ulicama Atene; poput Descartesa koji je pisao

pisma princezi Elizabeti; poput Jean-Jacquesa Rousseaua koji je pisao svoje ispovijesti;takoer poput Nietzschea ili Sartreovih romana ili drama; ili, ako mi dopustite narcistikidetalj, mojih vlastitih romana i drama.20

Branko Despot: Profesor filosofije i istinski filosof nisu jedno te isto. To se dodue razumijesamo od sebe, ali se u svijetu kojega univerzitet (sveuilite) omoguuje, uvijek iznovazaboravlja.21

Karl Jaspers: Moramo se osloboditi predodbe da je filosofiranje po sebi i bitno profesorskastvar.22

Vid: U nekim se razdobljima dogaa da filosofiranje pisaca izvan sveuilita utjee naintelektualni ivotsnanijenego akademski pogon (koji, pak, u takvim sluajevimanaknadnoviene moezanemariti ove autsajdere).

Hans-Georg Gadamer:[N]akon sredine XIX. stoljea samo su autori izvan akademije poputSchopenhauera i Kierkegaarda, Marxa i Nietzschea, zajedno s velikim romanopiscima XIX. iXX. stoljea uspjeli zahvatiti svijest toga razdoblja i zadovoljiti njegovu potrebu za filos ofskimsagledavanjem svijeta.23

Peter Sloterdijk: Sve od ranoga 19. stoljea javna je slika filosofije u Njemakoj obiljeenadvjema funkcionalnim ulogama ili karakternim maskama: sveuilinoga profesorai slobodnoga

pisca. Njemaki je idealizam u sazvijee velike teorije smjestio niz profesora Likovi takvogaranga kao to suKant,FichteiHegeldoveli su redovite profesore filosofije do prevladavajuihpoloaja ures publicauenjaka; Schellingje stvorio model za kasnije katedarske proroke. Uotroj tipologijskoj i idejno-ekonomskoj proturjenosti spram toga, filosofski su pisci razvilinove strategije za literarno i politiko openje s publikom posredstvom suvremenoga tritaideja. Kao slobodni pisci, Schopenhauer, Stirner,Marxi Nietzschebitno su doprinijeli tome daje autorska filosofija nadmaila profesorsku.24

20Alain Badiou, Philosophy as Creative Repetition, u The Symptom, online journal for lacan.com, preveo: ja 21Branko Despot, filozofijom kroz ne-filozofiju, Zagreb 2010., str. 245. 22Karl Jaspers, Uvod u filozofiju, Zagreb 2012., str. 86., preveo: eljko Pavi, izvornik: Karl Jaspers, Einfhrung in diePhilosophie. Zwolf Radiovortrge (1953)23Hans-Georg Gadamer, Hegel's Dialectic, London 1976., str. 100., preveo: ja, izvornik: Hans-Georg Gadamer, Hegel und

Heidegger (1971.)24Peter Sloterdijk, Filozofski temperamenti, Zagreb 2011., str. 57.-58., prevela: Nadeda ainovi, izvornik: Peter Sloterdijk,Philosophische Temperamente (2009)


9/38

9

iii. rascjepkanost?

Tvrtko:Kako ete napredovati ako bi svatko uvijek trebao kretati od poetka s filozofiranjem?U svakoj struci specijalizacija i podjela rada vodi napretku.

Damir Barbari: Ovdje bih htio biti to izravniji: filosofija ne treba nikakvu unutarnjupodijeljenost u grane, podruja, discipline Podjela na ontologiju, spoznajnu teoriju, etiku,estetiku itd. uistinu je posljedica prepariranja filosofije za njenu dnevnu, a to znai prije svegakolniku, odgojnu i obrazovnu upotrebu. Prihvati li filosof ulogu specijalista npr. zaspoznajnu teoriju, ve je korak od togada se ubrzo dalje specijalizira za teorijuneuronskihprocesa mozga, te da nastavi, uz sve vee zaostajanje, trkarati za najnovijim znanstvenimotkriima na tom ili slinom polju. Besmislenost te loe beskonanosti25 bit e dodueesto nadoknaena poveanim ugledom i uvaavanjem u drutvu oaranom znanou, a to jesvako doista suvremeno drutvo. I tu je zapravo sve u redu, osim injenice da bi on ipak radohtio zadrati ime filosofa. emu?

S druge strane, jasno je da neka vrsta unutranje, recimo tako sistematske ralanjenosti ipaklei u naravi filosofije. Kasnoantika razdioba u logiku, fiziku i etiku nije bez temelja, kao nidruge sline No, koliko god treba respektirati i iznova promiljati sve mjerodavne uvid e uunutarnju nunost svojevrsne sistematske ralambe filosofije, danas mi se ini vanijim prijesvega odluno insistirati na jedinstvu i jedinstvenosti filosofije. U poneto zaotrenojformulaciji: filosofija, gdje je uope ima, nuno misli cjelinu svega, dakako ne u pukommehanikom zbroju, ve s obzirom na uzroke i naela. Ta poetna i klasina odredba filosofijevrijedi u osnovi i danas i vrijedit e dok ima filosofije.26

Tvrtko: Ako je doista tako, tim gore po filozofiju. U svakoj drugoj struci kljunaje strunostsmijenomi je da to uopenaglaavam.Vid:Hvale je vrijedno biti specijalizirani strunjak tijekom radnog vremena. Ali, kako se tvojastruka uklapa u cjelinu tvoga ivota? Nee itav dan ivjeti kao specijalist.Tvrtko:Naravno, postoji granica.

Vid:Koliko ega je tu prava mjera? Koliko posla, koliko obiteljskog ivota, koliko kulture ilizabave ili duhovnosti ili politike? Isto i u drutvu: koje je mjesto pojedinoj struci u cjelinizajednikog ivota svih nas? Koliko ekonomije a koliko ekologije, koliko tehnologije a kolikotradicije?

Tvrtko:Svatko to iznalazi za sebe pojedinano, a za zajednike poslove (res publica) glasujemopa to prevlada. Ne treba, niti meni pojedinanoniti drutvu, neki filosof-tutor za to.Vid:Svakako, to i ja kaem, nema eksperta za to, u tome je svatko osuen na sebe samoga.Uloga filosofa je tek da, naspram svih fah-idiotizama i nepropitanih tradicija, budi u sebi idrugima to pitanje o mjestu onoga to ine u cjelini ivota pojedinca i zajednice.Tvrtko:Filosof bi onda bio neki nestrunjak za sve.Vid: :) Da, trai se neko ne-specijalizirano znanje, koje moe sagledati cjelinu nadilazeistrukovne podjele.

25Hegel naziva loom beskonanou onu koja se izvodi iz konanogatako da se beskonano pokazuje kao granica kojoj se

moemo samo pribliavati, ali koju nikada ne moemo dosegnuti. Istinska je beskonanost ona koja se nalazi u samomkonanom i koja se ozbiljuje prekoraenjem njegove unutarnje granice.26Damir Barbari, intervju studentskom asopisu emu?2003.


10/38

10

Tvrtko:Trai li se? Zar me ne moranajprije nagovoriti, umjetno stvoriti tu potrebu? Da nijeumjetno stvorena, bilo bi je i kod onih koji nisu filozofski profesionalci, kod nekog kemiarailipostolara.Vid: Zna li onu tezu C. P. Snowa o intelektualnom rascjepu Zapada na dvije kulture27,prirodoslovnu i literarno-humanistiku , koje vestoljeimane nalaze zajednikijezik?Tvrtko: uo sam za to. Kad je pitao vas literate drugi zakon termodinamike, pa nitko nijeznao.

Vid:Vjerojatno bih mogao nai i kakvog kemiara i postolara28, ali, u skladu s tim rascjepomza svjedoke pozivam najprije jednog fiziara, a zatim jednog pisca29.

David Bohm: Rascjepkanost (fragmentacija) je danas vrlo rasprostranjena ne samo drutvom,nego i unutar svakog pojedinca. To vodi opoj zbrci uma koja stvara beskrajan niz problema,te tako ozbiljno utjee na jasnou opaanja da nam umanjuje sposobnosti rjeavanja veinenjih. Umjetnost, znanost, tehnologija, i uope ljudski rad podijeljeni su na specijalnosti, odkojih je svaka, smatra se, u biti odvojena od drugih. Sve nezadovoljniji takvim stanjem stvari,

ljudi su dodue zasnovali interdisciplinarne predmete namijenjene ujedinjenju tihspecijalnosti, ali su naposljetku ti novi predmeti uglavnom posluili umnoavanju daljnjihodvojenih fragmenata. Nadalje, drutvo se kao cjelina razvilo razlomljeno na odvojene narodei razliite religijske, politike, gospodarske, rasne skupine, itd. Odgovarajue se i ovjekovprirodni okoli vidi kao skupina odvojeno postojeih dijelova, na korist raznim skupinamaljudi. Isto tako je svaki pojedinac rascjepkan na velik broj odvojenih i sukobljenih odsjeka prema svojim razliitim eljama, namjerama, tenjama, privrenostima, duevnim osobinama,itd. u tolikoj mjeri da se neki stupanj ivanosti openito prihvaa kao neizbjean, dok sumnogi pojedinci preli normalne granice rascjepkanosti pa su svrstani meu paranoidne,shizoidne, psihotine, itd.

Oito, poimanje po kojem svi ovi fragmenti postoje odvojeno jest privid, i to privid koji nemoe nego voditi beskrajnim sukobima i zbrci. Pokuaj ivljenja prema poimanju da sufragmenti stvarno meusobno odvojeni u biti je ono to dovelo do rastuega niza krajnjehitnih kriza s kojima se danas suoavamo. Pa je taj nain ivota doveo do zagaenosti,unitavanja prirodne ravnotee, prenaseljenosti, svjetskog gospodarskog i politikog nereda,te stvaranja sveukupnog okruenja koje nije ni tjelesno ni duevno zdravo veini ljudi kojimaje u njemu ivjeti. Pojedinano se razvio rairen osjeaj bespomonosti i oaja pred, ini se,nadvladavajuom masom raznosmjernih drutvenih silnica to ih ljudska bia u njimauhvaena ne nadziru, pa ak i ne razumiju.

Proces dijeljenja je u biti nain miljenjao stvarima, umjestan i koristan uglavnom na podrujupraktinih, tehnikih i namjenskih djelatnosti No, primijeni li taj nain miljenja ire, napoimanje sebe i cijeloga svijeta u kome ivi (tj. na svoj nazor na sebe i svijet), ovjek prestajesmatrati posljedine podjele puko korisnima ili umjesnima, pa zapoinje vidjeti i doivljavatisebe i svoj svijet kao doista sastavljene od odvojeno postojeih fragmenata. Voenrascjepkanim nazorom na sebe i svijet, ovjek tada djeluje pokuavajui razlomiti i sebe i svijet,

27Two Cultures je naslov utjecajnog predavanja fiziara i pisca C. P. Snowa iz 1959.

28Kemiar bi npr. bio Ilya Prigogine, a postolar Jakob Bhme. 29Obojica su, dodue, intenzivno razgovarali sa svojevrsnim izvan-akademskim nagovaraem na filosofiranje, Jidduom

Krishnamurtijem.


11/38

11

da bi sve izgledalo odgovarajue njegovu nainu miljenja. ovjek time stjee bjelodan dokazispravnosti svoga rascjepkanog nazora na sebe i svijet, mada, dakako, previa injenicu da jeon sam, djelujui u skladu sa svojim nainom miljenja, doveo do te rascjepkanosti koja se sadini samostalno postojeom, neovisnom o njegovoj volji ili njegovoj elji.

Uputno je razmotriti da je engleska rije health(zdravlje) zasnovana na anglosaksonskojrijeihaleto znai cijelo (whole): dakle biti zdrav jest biti cijel, to, mislim, ugrubo odgovara ihebrejskom shalem. Slino je engleskoholy(svet) zasnovano na istome korijenukao whole(cijelo). Sve to ukazuje da je ovjek oduvijek osjeao cjelovitost ili potpunostbezuvjetno nunom da bi ivot bio vrijedan ivljenja.30

Aldous Huxley:Svi znamo da je malo znanja opasna stvar. Ali i puno visoko specijaliziranogznanja je opasna stvar, ponekad i opasnija od malo znanja. Jedan od glavnih problema visokogobrazovanja danas je kako pomiriti zahtjeve za puno znanja, koje je u biti specijalis tikoznanje, sa zahtjevima za malo znanja, koje pristupa ire ali povrnije opeljudskimproblemima.

Moj je osjeaj da neko idealno cjelovito obrazovanje poziva na pristup predmetima prekotemeljnih ljudskih problema. Tko smo mi? Koja je priroda ljudske prirode? Kako bismo setrebali odnositi spram planeta na kojem ivimo? Kako nam je ivjeti zajedno nazadovoljavajui nain? Kako ostvariti svoje pojedinane mogunosti? Koji je odnos izmeuuroenog i odgojem steenog? Zaponemo li tim problemima i uinimo li ih sredinjima, oitoje da moemo sabrati informacije iz velikog broja trenutno posve odvojenih disciplina. Mislimda je to vjerojatno jedini nain da stvorimo jedan temeljito cjelovit oblik obrazovanja. Umeuvremenu, pak, takvo cjelovito obrazovanje ne postoji.

Na je problem nekako pronai knjievni, umjetniki rjenik koji bi nam omoguio daprijeemo bez nekog ozbiljnog stresa s jedne toke gledita na drugu, iz jednog diskursa udrugi. Problem je sa svim specijaliziranim znanjem to to je ono ustrojeno u neki nizintelektualnih celibata. Razliiti predmeti ive u svojim redovnikim elijama, odvojenijedni od drugih, i naprosto se ne vjenaju meusobno i ne dobivaju djecu koju bi trebali dobiti.Problem je pokuati urediti vjenanja izmeu tih raznih predmeta, u nadi da e dobiti vrijednopotomstvo. A celibat nije samo izmeu razliitih vidova intelekta; to je takoer celibat strasti,celibat instinkta. U svakom sluaju, trebamo urediti brakove, ili, prije, vratiti ih u njihovoizvorno vjenano stanje, meu razliitim odjeljcima znanja i osjeanja koji su bili proizvoljnorazdvojeni i natjerani na ivot u svojim samostanskim elijama, u izdvojenosti. Moemoparodirati Bibliju, pa rei: Ono to je priroda spojila, neka nijedan ovjek ne razdvoji; nekaproizvoljne akademske podjele na predmete ne razderu usko isprepletenu mreu stvarnost i ipretvore je u besmislicu.31

30David Bohm, Wholeness and the Implicate Order, London 1980., str. 1. 3., preveo: ja

31Aldous Huxley, The Human Situation: Lectures at Santa Barbara 1959., London 1980. str. 9. -14., preveo: ja


12/38

12

iv. obrazovanje?

Vid:Specijalistika izobrazba, dakle, nije cjelovito obrazovanje.

Peter Bieri: Obrazovanje je neto to ljudi ine sa sobom i za sebe: obrazuje se sama sebe.

Izobraavati nas mogu drugi, dok obrazovati moe svatko jedino sama sebe. To nije puka igrarijei. Uistinu se obrazovati neto je sasvim drugo nego biti izobraen. Izobrazbu prolazimo sasvrhom da bismo neto mogli. Tomu nasuprot, kad se obrazujemo, radimo na tome da netopostanemo nastojimo na odreeni nain biti u svijetu.32

Tvrtko:Ma to je odavno zastarjela pria. Ljudi se koluju da postanu struni u nekom poslu.

Jean-Franois Lyotard: Staro naelo koje tvrdi da je stjecanje znanja neodvojivo odobrazovanja duha, ak i osobe, zastarijeva i zastarjet e. Odnos dobavljaa i korisnika znanjaprema tome znanju stremi i sve e vie stremiti k tome da poprimi oblik koji ve ima odnos

proizvoaa i potroaa potroake robe prema toj robi Znanje jest i bit e proizvoeno da bise prodavalo33

Vid: Moda je filosofija, nastojei za cjelovitim sebe-obrazovanjem, oduvijek netozastarjelo, vremenu neprimjereno.Tvrtko:Onda da vie ne financiramo izobrazbu u akademskoj filozofiji?Vid: Ako na sveuilitima znanje doista postane roba i nita osim toga, ne znam ima li tumjesta za filosofiju. Ali mene ionako zanima onaj drugi, ne nuno akademski, vid filosofiranja.

Hans-Georg Gadamer:Filosofija mora ukljuiti u sebe ono oekivanje cjeline koje obre nau

udnju za znanjem To ostaje jedna neizbjena elja ljudskoga razuma, pa i u doba znanostikoja je vidjela razvoj specijalizacija u raznim poljima sve partikularnij ih istraivanja.34

Peter Strawson:Ako nam neki eminentni fiziar, biolog, pa ak i ekonomist odlui ponuditiopu sliku zbilje, obuhvatni opis toga kako stvari jesu, nije nevjerojatno da e ispasti kakonjegova specijalna disciplina u toj slici zauzima sredinje mjesto, a da su joj drugi interesipodreeni ili, koliko je to mogue, pretumaeni u njezinu svjetlu. Nema nikakva jamstva dakompetentnost unutar neke specijalizirane discipline automatski sa sobom donosi sposobnostda se stvori neiskrivljena slika odnosa te specijalizirane discipline prema drugim ljudskim i

intelektualnim preokupacijama. Specijalistika se kompetentnost zapravo moe pokazati kao

specijalna vrsta hendikepa. Postoji takorei neka tendencija intelektualnom imperijalizmu sastrane ili u ime razliitih disciplina, tako da e sad, recimo, fizika, sad biologija, sadpsihologija, sad ekonomija ili sociologija ili antropologija ili ak lingvistika osjeati da dreotpira opeg razumijevanja, tako da sve valja razumjeti u svjetlu fizike ili biologije ili procesaekonomske proizvodnje ili to god to moglo biti. Gotovo da i nije potrebno kazati da esvaka teorija koja tvrdi da nudi opu sliku zbilje, sa svime na svojem mjestu no koja je

32zbornik emu obrazovanje?, Zagreb 2011., str. 11., preveo: Davor Ljubomir, izvornik: Peter Bieri, Wie wre es, gebildet zu

sein? (2005.)33

Jean-Franois Lyotard, Postmoderno stanje, Zagreb 2005., str. 4., prevela: Tatjana Tadi, izvornik: Jean-Franois Lyotard, LaCondition postmoderne (1979.)34Hans-Georg Gadamer, Hegel's Dialectic, Foreword, London 1976., preveo: ja


13/38

13

zapravo konstituirana pod dominacijom nekoga takvog pojedinanog interesa da e svakatakva teorija vjerojatno, zapravo sigurno, sadravati pretjerivanje i iskrivljavanje.35

Fridrich Nietzsche:U odnosu na svijet modernih ideja koji bi svakoga htio stjerati u jedankut i specijalnost, filosof bi, ukoliko danas moe biti filosofa, bio prisiljen ovjekovuveliinu, pojam veliine, postaviti upravo u njegovu obuhvatnost i mnogostrukost, unjegovu cjelovitost u mnogom.36

Hans-Georg Gadamer:[A]li kad u naem jeziku kaemo obrazovanje, onda time mislimo naneto istovremeno vie i unutarnjije, naime na nain miljenja koji se iz spoznaje i osjeanjacjelokupnog duhovnog i moralnog nastojanja harmonino izlijeva na osjeaj i karakter.37Obrazovanje ovdje vie ne znai izobrazbu sposobnosti ili talenata. Rije obrazovanje,naprotiv, budi staru mistiku tradiciju po kojoj ovjek u dui nosi i treba da oblikuje obraz (lik)Boji.38

Max Scheler: Ne jedno svjetskopodrujekao predmet ovjekova znanja, tvorenja ili kao otpornjegovu radu, djelovanju, nego svjetska cjelina u kojoj se sve bitne ideje i bitne vrijednostistvari ponovno nalaze u ralanjenoj strukturi Takav univerzum, saimajui se i saet ujednom ljudskom biu to je svijetobrazovanja. U ovom smislu imaju Platon,Dante, Goethe,Kantvazda svojsvijet.

Teiti za obrazovanjem znai ljubei arom traiti imanje udjela u svemu to je svjetskibitnou prirodi i historiji, a ne samo sluajno tu biti i tako biti znai s Goetheovim Faustomhtjeti biti mikrokosmosom. Ta samokoncentracija velikog svijeta, makrokosmosa, u jednomindividualno osobnom duhovnom sreditu, mikrokosmosu , ili to postajanje svijetom nekeljudske osobe u ljubavi i spoznaji to su samo dva izraza za razliite smjeroverazmatranje istoganajdubljega procesa oblikovanja to se zove obrazovanje. Svijet se realnoobrazujui se, vinuo do ovjeka, ovjek to treba, idealno, do svijeta!39

Tvrtko:Kae da nastojanje za tom tvojom cjelovitou, to god to bilo, zapravo nema veze sastudijem filozofije.Ali filozofi su oduvijek osnivali obrazovne ustanove40. emu? ako je cijelastvar u tome da sam sebe radikalno pitam kako ivjeti? Zato uope ustanove ako filosofiratiprvenstveno znai misliti samostalno?Vid: Zato to je slobodni prijateljski razgovor, kao prvenstveni medij filosofiranja, jedan odpreduvjeta cjelovitog obrazovanja. Te su institucije naprosto mjesto za dijalog, osobito s

iskusnijima na putu filosofiranja.

35Peter Strawson, Analiza i metafizika, Zagreb 1999., str. 3.-4. preveo: Filip Grgi, izvornik: Peter Strawson, Analysis and

metaphysics (1992.)36Friedrich Nietzsche, S onu stranu dobra i zla, Zagreb 2002., str. 155., 157., prevela: Dubravka Kozina, izvornik: Friedrich

Nietzsche, Jenseits von Gut und Bse (1886.)37Gadamer (vidi sljedeu napomenu) navodi Alexandra von Humboldta.

38Hans-Georg Gadamer, Istina i metoda, Sarajevo 1978., str. 36. 43., preveo: Slobodan Novakov, izvornik: Hans-GeorgGadamer, Wahrheit und Methode (1960.)39Max Scheler, Ideja ovjeka i antropologija, Zagreb 1996., str. 68. i 69., preveo: Duan Zori, izvo rnik: Max Scheler, Die

Formen des Wissens und die Bildung (1925.)40Od pitagorejskih kola, Platonove Akademije iAristotelovog Liceja, do Ficinove renesansne Akademije, Leibnizovenjemake akademije iHumboldtovog sveuilita.


14/38

14

Damir Barbari: Sve vie napredujue tehniko ustrojstvo obrazovanja [nije] drugo dooblikovanje ljudi, kao tehniko zgotavljanje prema predleeemu modelu [N]epreglednamnoina znanja, koje se u sebi sve vie specijalizira, to bre i to uinkovitije [se] tehnikiposreduje nadolazeim naratajima da se time omogui i zajami neupitno i potpuno integriranje u radni pogon postojeeg drutva Svijet obrazovanja se raspada; imamostruno kolovane i izvrsne specijaliste, imamo barbare opremljene strunim znanjem.

U svjesnom nasljedovanju onog obuhvatnog smisla obrazovanja koji je vladao velikimrazdobljem njemake klasike, prije svega orijentiran na primjer Goethea, nastoji sad[Eugen]Finkslobodu, samoodnoenje, ali s tim ujedno i neku tako rei ekscentrinuotvorenost zasvijet ispostaviti kao bitne konstitutivne momente istinskog obrazovanja: Obrazovanje jeovjekovo slobodno duhovno sebeoblikovanje, u kojemu on sebi daje ivotnu formu praveotvorenosti svijetu. Obrazovanje je slobodno duhovno sebeodgajanje i uoblienjeduhovnoga smislenog lika.

Pritom [se] odgoj nuno mora odnositi na cjelinu bitnih svjetskih fenomena i zapravo nijedrugo do neki stalno se iznova ivo izvrujui proces premiljanja i pretumaenja tih temeljnihodnosa: Nema pravog odgoja ne dospije li se u bitni odnos spram prirode, spram krajolika,spram biljke i ivotinje, spram ljudi s kojima jesmo, spram obiaja i podrijetla, spram povijesti,spram drave, spram sudbine, spram numinoznih moi.

Razumljen tako iroko i obuhvatno, gubi odgoj kolniki karakter puko jednostranogposredovanja ve gotovih znanja, tako zvanog gradiva to ga uitelj autoritativno predajepasivno primajuoj mladei, te postaje slobodnim pitajuim razgovorom, miljenim oito pomodelu grkog, osobito Platonova zajednikog razgovaranja (dialegesthai), u kojemu susudionici, usprkos razlici svojih prethodnih znanja i neovisno o bogatstvu i dubini svojihdosadanjih iskustava, iz temelja sjedinjeni u zajednikom elementu zadivljenog uenja nadbiem i svim njegovim osnovnim podrujima i bitno ravnopravni s obzirom na ono najvie zaim zajedniki tragaju: Sav je odgoj zajedniki ljudski razgovor savjetovanja, zajednitvo uprostoru slobode.41

v. cjelovitost?

Tvrtko: Ne uspijevam sebi predoiti to bi ti zapravo, kad hoe tu cjelovitost? Nekuproroki objavljenu opu teoriju svega? Razvoj znanosti, a valjda to ukljuuje filozofiju, ide usmjeru da svatko pokriva odreenu domenu kvalitetnom argumentacijom, ne ka aavimcjelovitim slikama svijeta.Vid: Ako filosofske nevolje imaju oblik ovo se ne uklapa, onda svravaju time da vie nemaneega to se ne uklapa, da je sve na svome mjestu. Kognitivna disonanca implicira nekuobratnu mogunost suzvuja, harmonije. Bez toga pred-postavljenog cilja, te ideje kojunazivam cjelovitost, filosofiranje bezciljno luta.Tvrtko:Cilj je onda neki potpuni koherentni sistem iz kojega bi deducirao razliita podrujaznanosti i ivota?

41Damir Barbari, Pribliavanja, Zagreb 2001., str. 29.-31.


15/38

15

Vid:Cjelovitost je tek usmjerenost, uvijek veimplicitna filosofskom nastojanju, ne eksplicitnodovrenisustav znanja. Jer osim spoznajnih moi(theoria), cjelina kroz ovjekaoituje i moiaktivnog djelovanja meudrugim biima(praxis), kao i stvaralakemoiproizvoenjanovihbia (poiesis).42 Utoliko filosofija shvaena kao nastojanje za cjelinom nadilazi ak inajopenitijeshvaenoznanje i spoznavanje.

Friedrich Nietzsche: Schopenhauerje snano i dostatno zabavno kazao kako nije dostatnosamo glavom biti filosof.43

Tvrtko:Ostavi se radije tih prastarih razdioba.Nije li veta tenja totalitarna? Ta volja da sesve uklopi, da nema crnih ovaca, nikakvih buntovnika bez razloga, niega to stri,drugaijega, osebujnoga, samo moga?

Jean-Franois Lyotard: Tenja za jedinstvenom i totalizirajuom istinom odgovarajedinstvenoj totalizirajuoj praksi upravljaa sustava (drutvene cjeline).44

Vid:Velika umjetnost postie cjelovitost djela sabiranjem razlika u neko napeto jedinstvo, nenjihovim potiranjem. Slutnja mogunosti takvog ivota vodi filosofiranje. Ono je put na kojemovjek kao bie nedostatka nastoji iz-cijeliti sebe, druge i svijet. Taj put ne vodi nekojjedinstvenoj znanosti o cjelini svega nego cjelovitosti ovjeka koji se zaputio u filosofiju,njegove zajednice i njegova svijeta.

Tvrtko: To mi zvui retrogradno. U naem postmodernom stanju naglaeni su prijerazliitostnegojedinstvo, rubnonego li sredinje, drugonego li isto,pojedinanonego li ope.

Matko Sori: Fragmentiranje je proces raspadanja, dijeljenja, rastakanja, osipanja,dezintegracije, lomljenja, cijepanja, razdvajanja, demontae, razjedinjavanja, mrvljenja ikomadanja neke prethodno jedinstvene, skladne i stabilne cjeline. Postmodernistika filosofijaobiljeena je opim prihvaanjem fragmentacije. Cjelina kao ideal tradicionalne filosofijezamijenjena je parcijalnim segmentom.45

Vid:Doista. U duh naegavremena spada to da su fragmentirani46: svjetonazor, drutvo,rad,politika, jezik, etika, znanost, kosmos, povijest potom odnos ljudi spram prirode, ali icjelovitost osobe. Ono to jedva da jo moemo nazvati po-jedincem rastreseno je na hrpuraznorodnih uloga.

Matko Sori:Ljudski subjekt je u postmodernistikoj paradigmi fragmentiran. To znai da onmoe biti faktiki fragmentiran, zbog utjecaja suvremenih drutvenih kretanja, ali isto takomoe znaiti da je tradicionalna filosofija zamiljala kao koherentnog aktera neopravdano mupripisujui cjelovitost koju zapravo nikada nije imao. U tom smislu pojedinac je fragmentiranu vremenu postmoderne s jedne strane, i fragmentiran je u teorijskom smislu, iz perspektive

42Aristotel je smatrao da su to tri temeljne aktivnosti ovjeka.

43Friedrich Nietzsche, Uvod u Nietzschea, Zagreb 1980., str. 215., preveo: ime Vrani, izvornik: Friedrich Nietzsche,

ostavtina44Jean-Franois Lyotard, Postmoderno stanje, Zagreb 2005., str. 18., prevela: Tatjana Tadi, izvornik: Jean-Franois Lyotard, La

Condition postmoderne (1979.)45Matko Sori, Koncepti postmodernistike filozofije, Zadar 2010., str. 119.

46isto


16/38

16

postmodernistike filosofije s druge strane. Fredric Jameson ne podrava [taj]shizofrenini ideal fragmentiranja subjekta [pa] oprezno razlikuje deskriptivnutezui normativni ideal: to to subjekt jest fragmentiran ne znai da on mora biti takav.47

Vid: No, ako je to postalo norma-lno, u smislu uobiajeno , nije samim time i norma.Obrnuto, aki ako ovjekcjelovitost zapravo nikad nije imao, ne znaida nije oduvijek zanjom nastojao. Faktikafragmentiranostje izvor potrebe filosofije,cjelovitostje njen cilj.

G. W. F. Hegel:Kad iz ivota ljudi iezava mo sjedinjenja, kad su suprotnosti izgubile svojivi odnos i uzajamno djelovanje, i kad zadobivaju samostalnost, nastaje potrebafilosofijeRazdvojenostje izvor potrebe filosofije.48

Herbert Marcuse: Pitamo se ponajprije: to znai razdvojenost kao situacija i to serazdvojilo?Hegelodreuje razdvojenost parovima suprotnosti: duh i materija, dua i tijelo,vjerovanje i razum, sloboda i nunost, bie i nita, pojam i stvar, konanost i beskonanost razum i osjetilnost, inteligencija i priroda, za opi pojam: apsolutna objektivnost i apsolut nasubjektivnost.

U situaciji razdvojenosti ljudski ivot se kree u jednom svijetu vrstih suprotnosti iogranienja. Svijet mu je poput nekog podruja jednoznanih i izoliranih odreenosti u kojemje svako netospram svakog drugog razgranieno i osigurano. Razum uzima svako bie kojesusree kao mirujue, vrsto, ogranieno, jednoznano odreeno, pojedinano, i zadovoljavase time da utvrdi odnose izmeu tih bia, te da ih isto tako jednoznano fiksira, da ogranienjaupotpuni, da poduzme nove diobe i suprotstavljanja Zadaa filosofije biva unaprijedodreena kao ponovno uspostavljanje cjelovitostirazdvojenog svijeta.49

Vid: Ba je radi naega postmodernog stanja sveope fragmentacije potreba filosofije danasosobito velika, mada je uglavnom neosvijetena .Tvrtko:I to bismo trebali? Vratiti se natrag velikimpriama50 prethodnih razdoblja? Kaoda ta tenjaza totalnounije donijela vedovoljno totalitarnosti.

Slavoj iek: Izmeu silnih banalnosti kojima nas je zaduio Karl Popper, jedna se zamisaoizdvaja kao posebno gluplja od drugih: zamisao o inherentnoj vezi filosofskog totalizma(vrste filosofije koja nastoji dokuiti Apsolut) i politikog totalitarizma, zamisao da um kojismjera na Apsolut time postavlja temelje totalitarne dominacije. Za poetak, u iskuenjusmo poduzeti iskustveno pobijanje pretpostavke o inherentnoj vezi izmeu filosofskogtotalizma i politikog totalitarizma. S jedne strane, filosofija k oja legitimira totalitarnipolitiki poredak openito je neka vrsta evolucijskog ili vitalistikog relativizma; s drugestrane, upravo tvrdnja o dodiru Apsoluta moe legitimirati otpor pojedinca zemaljskoj

47Matko Sori, Koncepti postmodernistike filozofije, Zadar 2010., str. 123.

48Herbert Marcuse, Hegelova ontologija i teorija povijesnosti, Sarajevo 1981., str. 17., prevela: Branka Bruji, izvornik: Geor g

Wilhelm Friedrich Hegel, Differenz des Fichteschen und Schellingschen Systems der Philosophie (1801.)49Herbert Marcuse, Hegelova ontologija i teorija povijesnosti, Sarajevo 1981., str. 17. 20., prevela: Branka Bruji, izvornik:

Herbert Marcuse, Hegels Ontologie und die Theorie der Geschichtlichkeit (1932.)50

Jean-Franois Lyotard smatrada su se sve velike pripovijesti zapadne civilizacije sada uruile. Oduvijek su postojalemnoge razliite ali povezane prie, ili totalna objanjenja ljudske prirode i povijesti, poput kranstva, prosvjetiteljstva imarksizma. Lyotard insistira da se temelji svih tih velikih pripovijesti vie ne mogu prihvatiti.


17/38

17

politikoj moi. Otud je ta veza daleko od neizbjenosti i samooiglednosti prije e biti da jeobrnuto.51

Vid:Cjelovitost nije neko nametnuto poravnavajue jedinstvo to bi se tek naom odlukomimalo narinuti odvojeno postojeim dijelovima naprotiv, cjelina je pretpostavljeno tlo izkojeg su dijelovi uopemogli niknuti. Utoliko cjelina ne iskljuuje iznimke i razliitost, onaobuhvaaaki suprotnost dijela i cjeline. Odustajanje od velikihpriane znaiodustajanjeod ljudske veliine.

Fridrich Nietzsche:Upravo to treba zvati veliinom: moi biti jednako tako mnogostrukim kao icijelim.52

Vid: Ne radi se o kirurkom odsijecanju neuklopljenih vikova koji stre iz Prokrustovepostelje, nego osabiranju meusobno suprotstavljenih ali ujedno i supripadnih momenata .53

vi. filosofija kao vrhovna znanost?

Tvrtko: Cjelovitost, ljudska veliina, kako ivjeti, samostalno miljenje, korjenitopreobraenje subjekta ne zvui nimalo znanstveno.Vid:Pa?Tvrtko:Zar filozofija ipak ne bi trebala biti nekakva znanost?

SrekoKova: Podsjetimo na neke vane dionice iz tradicije filosofije koje se tiu pitanjaukoliko je i kakva je to znanost filosofija. Za Platonaje iAristotela filosofija gotovo

izjednaena sa znanou. No pritom samo one znanosti koje dopiru do prvih naela ili uzrokaine filosofiju u njezinu osobitom, najuem smislu to su dijalektika uPlatonai metafizika(kako ju tradicionalno zovemo) uAristotela.

Naputanje aristotelovske fizike i matematiziranje fizike u novome vijeku povuklo je zasobom, s jedne strane, matematizaciju filosofije, a s druge strane izdvajanje matematiziranihdisciplina iz filosofije. Matematizaciju filosofije dobro predstavljaju, primjerice, Descartes,Spinoza,Leibniz, a osobitoNewtonNewtonovaje fizika u ono doba zapravo filosofija(usporedi ve i naslov njegova glavnog djela Philosophiae naturalis principia mathematica). IzaKantafilosofija tei tomu da postane znanost (sustav), da krene sigurnim hodom

znanosti, i to je cilj kojemu slui prethodni, kritiki posao. ak i filosofiju u svjetovnomesmisluKantnaziva znanou o odnoenju sve spoznaje na bitne svrhe ljudskoga uma.Nadalje, upravo su matematika i matematika fizika Kantubile metodologijskim uzorom, iakojeKant, s druge strane, otro istaknuo i specifinost filosofijskih metodikih naela premamatematikima.

51Slavoj iek, Nedjeljivi ostatak, Zagreb 2007., str. 5. i 6., preveo: Neboja Jovanovi, izvornik: Slavoj iek, The Indivisi bleRemainder (1996.)52

Friedrich Nietzsche, S onu stranu dobra i zla, Zagreb 2002., str. 155., 157., prevela: Dubravka Kozina, izvornik: FriedrichNietzsche, Jenseits von Gut und Bse (1886.)53Formulacija preuzeta od irila oha iz knjige Otkriveno lice kruga, 2004 .


18/38

18

Brz razvoj znanosti u 19. i u 20. stoljeu, koja postaje nepreglednom ne samo kao cjelina nego iteko dostupnom po svojoj metodologijskoj softificiranosti, kao da filosofiju na razmeudrugoga i treega tisuljea ostavlja pred dilemom ili da se ukljui i povee sa znanstvenimsvijetom kao njegov (osobit) dio ili da se iz njega izdvoji (sve do suprotstavljanja), odustajuiod tradicionalne ideje filosofije kao znanosti.54

Vid:Tu se znanstvenost filosofije vidi prvenstveno u logici i njenoj sprezi s matematikom, koja

se protee odPlatonoveAkademije prekoDescartesaiLeibniza doFregeailiGdela. No,filosofija postavlja i pitanja koja izlaze iz tih okvira, a tad usporedba s matematikom daje ne

balaskav ishod.

Rudolf Braji: Za vrijeme sv. Augustinabilo je vie od osamdeset filosofskih odgovora napitanje u emu se sastoji ovjekova srea. to biste rekli kad bi bilo vie od osamdeset razliitihodgovora na isti matematiki zadatak? Je li filosofija uope znanost? Lako je rei da nijeegzaktna znanost.55

Tvrtko:Ako nije egzaktna, i nije nikakva znanost.Vid: Dobro, zahtjev za egzaktnou u filosofiji se prije odnosi na unutarnju dosljednostodreenefilosofije, a ne na ukidanje proturjejaizmeurazliitihfilosofskih polazita.Tvrtko: Ba je u tome skandal i neznanstvenost, da imamnotvoraznih filozofija, asamojedna matematika, fizika, biologija, !Vid:Mnogi su filosofi tijekom povijesti vjerovali da se bas njima ta mnotvenost svodi najedinstvo imefilosofija zadobiva pravu znanstvenu egzaktnost.

G. W. F. Hegel:Suraivati na tome da se filosofija priblii formi znanosti cilju da bi moglaodbaciti svoje ime ljubavi prema znanju i da bi bila zbiljsko znanje jest ono to sam ja sebipostavio. Unutranja nunost da znanje bude znanost lei u njegovoj prirodi, azadovoljavajue objanjenje toga je jedino prikaz same filosofije. 56

Tvrtko: Ali ba se negdje nakonHegelapoveavaodbacivanje filozofije od strane egzaktnihznanosti. Recimo, u drugoj polovini XIX. st. novonastale znanosti vie ne pokuavaju steilegitimnost time da se nazivaju filozofijom, onako kako su joNewtoniBokovisvoju fizikunazivali philosophia naturalis. Uzor znanstvenosti tada je ve bila fizika, pa se na poetcimaznanstvene sociologije i psihologije koriste nazivi socijalnafizika57i psihofizika58.Vid: Istina, negdje izmeu Newtonova uspjeha i kraja klasinog njemakog idealizma,znanosti su odbacile vrhovnitvo filosofije.Tvrtko:A zato ga ne bi odbacile?Vid: Filosofija ne moe biti tek jedna od znanosti, nego, ako uope jest znanost onda je buduida joj je predmet cjelina svega upravothe znanost, najvia, kraljica znanosti.

54Sreko Kova, Logiko-filozofski ogledi, Zagreb 2005., str. 13. 15.

55Rudolf Brajii, Filozofija i filozofije, Zagreb 1999., str. 41.

56navod prema: Vladimir Filipovi, Klasini njemaki idealizam (Filozofska hrestomatija, svezak 4.), Zagreb 1982., str. 243.,

preveo: V. D. Sonnenfeld, izvornik: Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Phnomenologie des Geistes (1807.) 57

Socijalna fizika je prvotni naziv (do 1838.) kojega je osniva sociologije Auguste Comtekoristio za to to danas nazivamosociologijom.58Naslov knjige Gustava T. Fechnera iz 1860. je Elemente der Psychophysik.


19/38

19

Edmund Husserl: Filosofija je od prvih poetaka zahtijevala da bude stroga znanost, i toznanost koja bi udovoljila najviim teoretskim potrebama i u etiko-religioznom pogleduomoguila ivot koji je ureen istim umskim normama. Taj zahtjev je istican as s veom, ass manjom energijom, ali nikada nije sasvim naputen Ni u jednoj epohi svoga razvitkafilosofija nije uzmogla udovoljiti zahtjevu da bude stroga znanost. Dodue, upravo je tovladajuiethosnovovjekovne filosofije da ona, umjesto da se prepusti naivno filosofskomnagonu, hoe se, tovie konstituirati kao stroga znanost pomou medija kritike refleksije usve dublje prodiruim istraivanjima o metodi. Meutim, jedini zreli plod tih nastojanja bio jeutemeljenje i osamostaljenje strogih prirodnih i duhovnih znanosti, te novih istomatematikih disciplina Filosofija, dakle, prema svojoj hijerarhijskoj namjeri najvia inajstroa od svih znanosti, ona koja zastupa neizgubljivi zahtjev ovjeanstva za istom iapsolutnom spoznajom (i to je s tim nerazdvojno jedno: za istim i apsolutnim vrednovanjemi htijenjem), ne uzmae sebe olikovati u zbiljsku znanost. Kantje volio rei da se ne moe uitifilosofija nego samo filosofiranje. to je to drugo nego priznanje neznanstvenosti filosofije.Dokle see znanost, zbiljska znanost, dotle se moe poduavati i uiti, te svuda u istom smislu.Zacijelo, znanstveno uenje nigdje nije pasivno primanje duhu tuih materija, ono svudapoiva na samodjelatnosti, na unutarnjoj reprodukciji umnih uvida do kojih su dolistvaralaki duhovi. Filosofija se ne moe uiti jer ovdje nema takvih objektivno pojmljenih iutemeljenih uvida i, to znai isto, jer ovdje nedostaju pojmovno vrsto ogranieni i premasvojem smislu potpuno objanjeni problemi, metode i teorije. Nitko uman nee sumnjati uobjektivnu istinu, odnosno utemeljenu vrijednost udesnih teorija matematike i prirodnihznanosti. Ovdje openito nema mjesta za privatna mnijenja, nazore, stajalita. Sotrim isticanjem neznanstvenosti svekolike dosadanje filosofije odmah se postavlja pitanjeda li filosofija i nadalje eli zadrati cilj da bude stroga znanost, da li ona to moe i morahtjeti.59

Vid: Filosofija, gledajui na cjelinu svega, jedina moe odreivati granice i nalaziti pravomjesto svim ostalim znanostima usmjerenima na pojedina podruja.Tvrtko: Ha, ha, za to bi joj ostale znanosti morale priznati vrhovnost. Danas o tome nemagovora. Prije izgleda kao da filozofija u akademskoj zajednici, ako ne ivotari na slavnojtradiciji, kaska za, ponajprije, prirodnim znanostima.

vii. je li filosofija uope znanost?

Vid:Nije samo pitanje je li filosofija vrhovna znanost, nego je li uope znanost.Tvrtko: to, nakon to su znanosti odbacile njen autoritet kraljice, filo zofija se uvrijedila pavie ne eli biti nikakva znanost? Ako nije prva i najvia, nee se igrati s ostalima? :)Vid: Mada je vie malo tko priznaje zaregina scientiarum, kako je nekad sebi tepala, zacijelose moepohvaliti da je svojevrsna majkaznanosti, koje su redom potekle iz nje.Tvrtko: Izgleda da je raanjem pojedinih znanosti filozofija iscrpla svoj smisao postojanja.Nekadanjakraljicamoebitijosamo sluavka znanosti (ancilla scientiae).

59Edmund Husserl, Filozofija kao stroga znanost, Zagreb 2003., str. 9. -12., preveo: Ante Paanin, izvornik: Edmund Husserl,

Philosophie als strenge Wissenschaft (1911.)


20/38

20

Rudolf Carnap: Ne postoji filosofija kao sustav vlastitih stajalita uz stajalita znanosti.Filosofija ne izuava drugo doli razjanjenje stajalita i pojmova znanosti logikom analizom.60

Nenad Mievi:Filosofija se, driQuine, u naelune razlikuje od znanosti; filosofska su pitanjasamo openitija znanstvena pitanja. Isto tako, u stvarnom filosofskom poslu apstraktno

razmiljanje treba se stalno isprepletati s pozivanjem na znanost. Pogledajmo kao primjerjednu granu filosofije, spoznajnu teoriju. U novom okviru, kae on, epistemologija jesadrana u prirodnim znanostima, kao jedno poglavlje psihologije. Kognitivna psihologijaprouava ljudske spoznajne sposobnosti i procese, a pridruuje joj se u tome i (kognitivna)neurologija. Zajedno s podrujem umjetne inteligencije one tvore kognitivne znanosti.Kognitivna biologija bavi se kognitivnim procesima kod ivotinja (i u perspektivi tei tome daobuhvati kognitivnu psihologiju). Nju zanimaju mehanizmi spoznavanja i nain nastanka irazvitka tih mehanizama. Ovo potonje stvar je teorije evolucije. Konano, meu znanosti ospoznaji poinje se uvrtavati sociologija spoznaje i znanosti. to znanosti o spoznaji mogu reiepistemologu? U prvi mah moe se initi da e posrijedi biti razgovor gluhih ako jeepistemologija normativnadisciplina, a znanosti o spoznaji jesu opisneili injenineonda jemogue samo dvoje: ili epistemologija nema to traiti od znanosti o spoznaji ili se sama moraodrei svoje normativne naravi i postati sama opisna ili injenina, zapravo utopiti se uznanost o spoznaji. Quine, ini se, zagovara ovu potonju alternativu, tj. naputanjenormativnosti i utapanje epistemologije u znanost o spoznaji.61

Tvrtko:ekaj, ovo ne razumijem, kako bi epistemologija bila normativna?

Zvonimir uljak: Prema normativistikom shvaanju epistemologija, identificirajui uvjeteznanja, formulira normu za svaki pojedinaan sluaj znanja: ona utvruje koje uvjete svakisluaj treba ispuniti, a ne opisuje pojedinane postojee sluajeve znanja. Jer, to bismo toopisivali, a da za njegovo opisivanje nisu ispunjeni neki prethodno odreeni uvjeti? Kakobismo opisivali i ocjenjivali sluajeve znanja, a da nemamo kriterije prema kojima bismo netouope identificirali kao znanje? Upravo su zbog toga pojam znanja i drugi epistemolokipojmovi normativni.62

Vid:Dok se pozitivneznanosti bave injenicama,onim to jest, filosofija, izvirui iz najireshvaenogPlatonovogpitanja kako ivjeti, ne moe odustati i odonoga to treba biti,vrijednosti i normi.

F. W. J. Schelling: Filosofija ne obrauje niti samo istinu, niti samo moralnost, niti samoljepotu, nego ono to je svima njima zajedniko i izvodi ih iz jednog praizvora. Ako bismohtjeli postaviti pitanje otkud to da filosofija, premda lebdi iznad istine ba kao i dobrote iljepote ipak ima karakter znanosti i da je istina ono to je za nju najvie, trebalo bi primijetitida je odreenje filosofije kao znanosti samo njeno formalno odreenje. Ona jest znanost, aliznanost takve vrste u kojoj se proimaju istina, dobrota i ljepota, dakle znanje, vrlina i

60navod prema: Milan Galovi, Uvod u filozofiju znanosti i tehnike, Zagreb1997., str. 43., preveo: Milan Galovi, izvornik:

Rudolf Carnap, Erkenntnis (1931.)61Nenad Mievi, Quineova filozofska revolucija, u Willard Van Orman Quine, Rije i predmet, Zagreb 1999., st r. XXIII.

62Zvonimir uljak, Uvod, u zborniku Vjerovanje, opravdanje i znanje, Zagreb 2003., str. 4. i 5 .


21/38

21

umjetnost; zato dakle ona i nije znanost, nego ono to je zajedniko znanosti, vrlini i umjetnosti.U tome je njena velika razlika od svih drugih znanosti.63

Tvrtko: A-ha, osim znanosti tu su i estetski obziri i neko moraliziranje Drugim rijeima,plodno razdoblje filozofije je dovreno osamostaljivanjem znanosti.Vid: Kao roditeljica pojedinanih znanosti, filosofija moe biti ponosna na samostalnost ipostignua svoje djece, ali ujedno i trajno zabrinuta za smjer njihovoga razvoja, njihovumeusobnu komunikaciju i posljedice njihovoga djelovanja na svijet. Oboje spada uodgovorno roditeljstvo. ;)

Tvrtko:Prije u starako grintanje nad navodnom neumjerenou potentnijih potomaka.Vid:Ne znai da filosofija ne moe i dalje raati, i ne nuno daljnje znanosti. Tvrtko:Nego to? Moraliziranje i estetske obzire?Vid:Ne samo to. Neki evidovi cjeline uvijek izmicati znanosti, a to ih ne ininunofilosofskiirelevantnima, dapae.

Hans-Georg Gadamer: Oito da ono to zovemo filosofijom nije znanost u istom smislu ukojem su to takozvane pozitivne znanosti. U njenom sluaju sasvim izvjesno nema neegpozitivnog, danog to bi istraivala i emu bi se onda nalo mjesto uz postojee obl astiistraivanja ostalih znanosti. Ona ima posla sa cjelinom. Ali ta cjelina nije samo sveukupnostsvih svojih dijelova. Kao cjelina, ona je ideja koja nadilazi sve konane mogunosti znanja, pashodno tome nije nita to bismo mogli saznati na znanstveni nain.64

Vid: Cjelina, razliito od ostalih predmeta istraivanja, obuhvaa i vlastiti opis, iistraivaakoji ne moeiziiizvancjeline da bi je objektivnopromatrao. Pa nastojanje zaspoznajom cjeline podrazumijeva i sebe-spoznavanje, kao i spoznavanje uvjeta opisivosti

neega.To je razlikuje od znanosti, kod kojih se podrazumijeva npr. odvojenost istraivaaodznanja, toih inipouivimai unapredivima.

Eugen Fink: Filosofija nije znanost. Ona stoga nema ni isti stil pouavanja ni uenja kaoznanosti. Filosofija ne napreduje, ona nema neko sadanje stanje kao jedinstvo objektivneukupne teorije. Na podruju filosofije podjela rada i anonimnost su nebitne

Znanost poput matematike uvijek ima sadanje stanje ono je ukupnost valjanih teorema istanja otvorenih problema. Aktualno stanje je sistematska povezanost svih pojedinih teorema,povezanost utemeljenja. Teorije se jedna prema drugoj nalaze u odnosu dopune naspram

sveukupne teorije. Matematiko istraivanje zavrava rezultatima i uvijek novim rezultatima.Stanje je tako u stalnoj preobrazbi koja ima karakter napretka. Nova se dostignuanadograuju na valjanosti dosadanjih, ona su utemeljena na njima. Stara vaea dostignuaspoznaju se moda kao nepotpune, jednostrane teorije, ali ona ostaju, dopunjena i usavrenauz nova. Prijanji stupnjevi su predstupnjevi (ili pak izluene zablude) koji mogu biti tek odsekundarnog historijskog interesa. Duhovna tvorba matematika jest kontinuirana sintezasvih dostignua koja ine ukupnost znanosti u njenom sadanjem stanju, koje je samo opet

63navod prema F. V. J. eling, Filozofija umetnosti, Beograd 1989., str. 95., preveli: Danilo N. Basta, Olga Kostreevi ,

izvornik: F. W. J. Schelling, Philosophie der Kunst (1802.)64Hans-Georg Gadamer, Um u doba nauke, Beograd 2000., str. 7., prevela: Suzana Spasi, izvornik: Hans -Georg Gadamer,

Vernunft im Zeitalter der Wissenschaft (1976.)


22/38

22

pretpostavka za budua sticanja. Ta temeljna karakteristika unapredivosti matematike najueje povezana s njezinom objektivnom nauivou i pouivou, s moguom podjelom rada i szamjenjivou svakoga tko spoznaje. To su crte koje su u razliitoj mjeri svojstvene svimznanostima. Takav je racionalni proces spoznaje u izvjesnom smislu anoniman: on ne znaifaktino miljenje nekog odreenog pojedinano postojeeg nezamjenjivog ovjeka.65

Karl Jaspers: Za ovjeka koji vjeruje u znanost najgore je to to filosofija uope nema nekeopevaee rezultate, neto to se moe znati a time i posjedovati. Dok su znanosti na svojimpodrujima izborila nuno izvjesna i opepriznata znanja, filosofija to nije postigla unatonaporima tijekom tisua godina. Nema sumnje: u filosofiji nema jednodunosti u tome to sedefinitivno saznalo. Ono to svatko nuno priznaje, to je samim tim postalo znanstv eno znanjei nije vie filosofija, nego se odnosi na neko posebno podruje onoga to se moe znati. Unaravi same filosofije mora biti to da je svaki njen oblik, za razliku od znanosti, lienjednodunog priznanja. Vrsta izvjesnosti koja se u njoj moe stei nije znanstvena, naime nijeista za svaki razum, nego je to osvjedoenje u kome sudjeluje cjelokupno ovjekovo bie. Dokse znanstvena znanja tiu pojedinih predmeta za koje ni u kojem sluaju ne mora svatko znati,u filosofiji je uvijek u pitanju cjelina bia koja se tie ovjeka kao ovjeka, istina koja, tamo gdjezasvijetli, potresa dublje nego bilo koje znanstveno znanje. 66

vii. filosofija i znanosti?

Tvrtko:Mogunostda filozofija opet bude plodonosna vidiizvan znanosti?Vid: Zna da se filosofi petljaju i u politiku, umjetnost, religiju, psihoterapiju, odgoj i sveostalo.

Tvrtko:Da barem ostavite znanost na miru.

Richard Feynman: Filosofija znanosti je otprilike toliko korisna znanstvenicima koliko iornitologija pticama.67

Vid:Zabavno. Ali nije uope iskljueno da bi ornitologija bila korisna pticama, kad bi je moglerazumjeti. Analogno bi moda filosofija bila od koristi znanstvenicima, da je razumiju. Tvrtko: Od kakve koristi? Valjda bi filosofi, kao nestrunjaci za sve i svata, trebaliznanstvenicima objasniti neke stvari o njihovim znanostima?

Eugen Fink:Je li filosofija u suprotstavljanju znanstvenom pogledu na svijet tonija, boljaspoznaja bia? To je takoer jedno vulgarno predmnijevanje o filosofiji od kojeg se izriitoograujemo. Filosofija ne spoznaje bolje od fizike strukturu materijalne prir ode, niti bolje odbiologije puninu oblika ivoga; ona uope ne ulazi u nadmetanje sa znanjem znanosti, i toupravo ne ulazi u to nadmetanje tamo gdje za temu uzima metafizike temelje znanosti. 68

65Eugen Fink, Uvod u filozofiju, Zagreb 1998., str. 9. 11., prevela: Boica Zenko, izvornik: Eugen Fink, Einleitung in die

Philosophie (1985.), predavanja u Freiburgu (1946.)66Karl Jaspers, Filozofija egzistencije/Uvod u filozofiju, Beograd 1967., str. 125. 126., preveo: Ivan Ivanji, izvornik: Karl

Jaspers, Einfhrung in die Philosophie (1953.), predavanja na radiju67Ta se esto navoena izjava pripisuje fiziaru Richardu Feynmanu.68Eugen Fink, Uvod u filozofiju, , Zagreb 1998., str. 23., 24., prevela: Boica Zenko, izvornik: Eugen Fink, Einleitung in diePhilosophie (1985.), predavanja u Freiburgu (1946.)


23/38

23

Tvrtko: Ajoj, metafizike temelje, ali se?Vid:Ne treba se bojati te rijei ovdje ona znai jednostavno to da na pitanje to je znanost? ne odgovara nijedna od znanosti.

Eugen Fink:to su to znanosti to konano odreuje filosofija.69

Tvrtko:Hoe rei da znanstvenici zapravo ne znaju to rade?Vid: Moe li se bioloki objasniti to to ine biolozi, moe li se dati matematiko rjeenjeproblema toje to matematika?

Zvonimir iki: Filosofija matematike istrauje preutne pretpostavke od kojih polazimatematiko miljenje.Misliti matematikiznai misliti u skladu s tim pretpostavkama i unjihovu okviru.Misliti o matematiciznai istupiti iz okvira matematikog miljenja i kritiki gaistraiti. Filosofija matematike zato zahtijeva odmak, i treba je razlikovati od matematikog

miljenja u kome se zbiva sama matematika. 70

Vid: Za sagledati neku znanost i njene granice, potreban je odmak, izlazak i sagledavanjeokvira te znanosti (a osobito znanstvenogsvjetonazora). Odnosno, filosofiranje.Tvrtko: I ba se znanstvenici, od svih ljudi, ne razumiju filozofiranje o znanosti, mada je ono,kako kae, za svakoga?Vid: Naravno, taj odmak nije nedostupan znanstvenicima. Ali pri takvom odmicanju oni

izlaze iz okvira svoje specijalnosti.

Zvonimir iki: Smatramo da filosofski relevantan govor o znanosti moe izrei upravoznanstvenik koji istupa iz znanosti (i doputamo, ako je to nekome znaajno, da on timepostaje filosof) ili filosof koji ulazei u znanost zadrava (filosofsku) distanciju prema njoj.71

Vid: Filosofiranje, kao i inae, tu posreduje, biva na neki nain izmeu, poput nekogpontifexa, istodobno i unutra i vani. Iz te meta-pozicije bi i znanstvenici mogli uvidjeti pred-postavke i granice znanstvenog pristupa.

Tvrtko: To bi ih to uinilo boljim znanstvenicima?Vid:Smisao znanosti ne moe bitiodvojen od cjeline ljudskih nastojanja, a ona, naravno, nisuprvenstveno a kamo li iskljuivo znanstvena.Niti bi to trebala biti. I ne samo znanstvenici,nego uopeeksperti, kad uzimaju eksplicitno u obzir tu pozadinu svoga posla, tad filosofiraju.Tvrtko:Na primjer?

Vid: Kad se npr. lijenik odmie od isto objekt(iv)nog promatranja funkcionalnostipacijentovog organizma da bi vidio ivoga ovjeka pred sobom, kad se uputa u etikuproblematiku.Tvrtko: Dr. House72 se ne bi sloioda postoji potreba za tim. Ekspertno znanje je jedino odkojeg imamo stvarnu korist.

69isto70Zvonimir iki, Filozofija matematike, Zagreb 1995., str. 7.

71Zvonimir iki, Kako je stvarana novovjekovna matematika, Zagreb 1989., str. 180. 72Popularna amerika TV serija o genijalnom mizantropskom lijeniku koji najradije lijei motrei samo nalaze, bez da

pogleda ovjeka iji su to nalazi.


24/38

24

Vid: Moda ponekad efikasnost ak zahtijeva od specijaliziranih strunjaka da kratkoronozanemare refleksiju o openitijimpitanjima. Ipak, dugorono,vjerujem da dobar lijenikosimo specijalistikoj efikasnosti treba razmiljatinpr. o pravima i slobodi odluivanja pacijenta, daasniktreba razmiljatio pravednosti rata kojega vodi, ekonomist o drutvenimposljedicamasvojih ekonomskih mjera. Odnosno, da svoju djelatnost trebaju sagledati u irem, cjelovitijemkontekstu, zapitati se toje to toradim?To vrijedi i za znanstvenike.

C. F. von Weizscker:Filosofija se moe definirati kao neprestano postavljanje pitanja. Tako juje Sokratuzorno prakticirao. Ako pozitivna znanost poiva na tome da se u konsensusudonese odluka o odluujuim pitanjima, da se druga pitanja ne postavlja, onda filosofija nijepozitivna znanost nego njena korektura. No razdvajanje nikad nije otro. Velika napredovanjau znanosti poivaju esto, moda i stalno, na tome da se pitanje koje ranije nikad nijepostavljeno ipak postavlja, i to s uspjehom; tako da su velika napredovanja u znanosti djeca izbraka pozitivne znanosti i filosofije. Filosofija ima riznicu vlastitih pitanja i vlastitu vrstu

iskustva iskustvo plivanja protiv struje naivnog miljenja, iskustvo povratnog pitanja: to jaovdje zapravo radim?73

Vid:A pri odgovoru na to pitanje ne bi se smjelo zaboraviti da znanost nastaje djelovanjemivih,suvieljudskihljudi u njihovom povijesnom kontekstu.

Edo Pivevi: Prirodna znanost, istieHusserl, nije i ne moe biti samodostatna. Ona se umoderno doba razvila nezamislivom brzinom, no njezin je napredak izazvao intelektualnukrizu jer se naizgled odvojila od svojega matinog tla iz kojega je prvotno izrasla i koje jojjedino moe pruiti smisao i znaenje. Kriza74prirodne znanosti je kriza njezina znaenja, nota kriza, naravno, ni na koji nain ne optereuje njezin daljnji razvoj. Prirodna znanost i daljenapreduje velikim koracima. Ali, kakoHusserlprimjeuje, na je stav prema njoj postaonesigurnim. Nije nam jasno kakvu ona ulogu ima ili bi trebala imati u ljudskom drutvu; kojije njezin status, kakve su joj dunosti i to ona znai nama, ljudima u svijetu u kojem ivimo. Unastojanju da prirodoznanstvene kriterije oisti od svih antropocentrikih elemenata ona sedoslovce dehumanizirala

Husserlje vjerovao da nam moderna prirodna znanost dodue pomae da bolje razumijemoprirodu i da njome uspjenije vladamo, ali da je, s druge strane, u njoj sadrana i opasnost danam zastre pogled na svijet kao nasvijet. Ideal kojemu prirodoznanstvenik tei je idealpotpuno bezline objektivnosti. Prirodoznanstvenik se na sve naine trudi sprijeiti da unjegove opise dospiju ikakvi osobni elementi koji bi optereivali njegove opise. U svojimopisima sebe pokuava iskljuiti kad god je to mogue. On odbija sve pretpostavke koje se nemogu objektivno testirati. Njegov je stav (ili bi to barem trebao biti) stav posve nepristrane

objektivnosti. Premda mu sve to pomae u radu, pritom ipak postoji opasnost da mu sezatvori pristup povijesnom smislu njegovih konstrukcija. On je u iskuenju da zaboravi kakopovijesnu osnovu njegovih konstrukcija tvore njegov vlastiti ivot, ivot drugih ljudi, te nizonih trivijalnih istina koje prihvaa bez pitanja.

73Carl Friedrich von Weizscker, Jedinstvo prirode, Sarajevo 1988., preveo: Sulejman Bosto, izvornik: Carl Friedrich vonWeizscker, Die Einheit der Natur (1971.)74Naslov Husserlove knjige iz 1936. na tu temu je Kriza europskih znanosti i transcendentalna fenomenologija.


25/38

25

Tu osnovu moramo ispitati ako u prirodnu znanost uope elimo unijeti smisla. Poloajprirodnih znanosti se moe, poHusserlu, potpuno razumjeti samo u svjetlu njezinih ne-prirodoznanstvenih pretpostavki.75

Tvrtko: Nisi me uvjerio. Ne zanima me strunjakovo filozofiranje o njegovom mjestu usvemiru, nego da strunoobavi posao.Vid: OK, ali te zanima kojega od razliitih strunjaka pozvati u kojem sluaju npr. da lienergetiaraili ekologa i dokle kojemu od njih vjerovati. Da bi o tome mogao odluiti, trebati neki pogled na cjelinu i mjesto pojedinih znanosti u njoj. A to je prastara z adaa filosofijespram pojedinih znanosti: bavljenje cjelinom, i otud ukazivanje na granice i eventualnejednostranosti specijalistikog pristupa.

Hans-Georg Gadamer: Mada filosofija mora odustati od toga da zalazi u posao znanosti,usmjeravajui ih ili ak korigirajui, ona svoj stari zadatak polaganja rauna osobito sad moraposvetiti samome ivotu uoblienom posredstvom znanosti. tovie, nezavisnost znanosti odfilosofije znai ujedno i ne-odgovornost znanosti naravno, ne u moralnom smislu rijei, negou smislu njene nesposobnosti i odsustva potrebe da poloi raun o tome to ona sama znai ucjelini ljudskog postojanja, tj. prije svega u svojoj primjeni na prirodu i drutvo.76

Vid:Vjerujem da te najeene zanima postavlja li neki strunjaksebi takva pitanja, ali, bi li tisam htio biti takav strunjak? Ne ine li takvi strunjaci sebe slinijima instrumentima negoslobodnim ljudima? Filosofiranje obretu instrumentalnu tendenciju.

Karl Jaspers: Razraena filosofija je, dodue, vezana za znanosti. Ona pretpostavlja znanosti uonom razvijenom obliku koji su one dostigle u odgovarajuem razdoblju. Ali smisao filosofijeima drugo porijeklo. Prije svake znanosti ona se pojavljuje tamo gdje se ljudi bude. 77

ix. analitika filosofija?

Tvrtko:I dalje ne vidim gdje vidito toizlazi izvan obuhvata znanstvenog znanja.

Patricia Churchland: U idealiziranom krajnjem sluaju, dovrena znanost predstavlja istinitopis stvarnosti: nema neke druge Istine ni neke druge Stvarnosti. 78

Vid:Zar bi to rijeilo sve nae probleme?

Ludwig Wittgenstein: Osjeamo da, ak i kad bi se odgovorilo na sva mogua znanstvenapitanja, nai ivotni problemi jo uope ne bi bili niti dotaknuti.79

75Edo Pivevi, Na tragu fenomenologije, Zagreb 1997., str. 114. -118., preveo: Kiril Miladinov, izvornik: Edo Pivevi, VonHusserl zu Sartre. Auf den spuren der Phnomenologie (1972.76Hans-Georg Gadamer, Um u doba nauke, Beograd 2000., prevela: Suzana Spasi, izvornik: Hans-Georg Gadamer, Vernunftim Zeitalter der Wissenschaft (1976.77Karl Jaspers, Filozofija egzistencije/Uvod u filozofiju, Beograd 1967., preveo: Ivan Ivanji, izvornik: Karl Jaspers, Einfhrungin die Philosophie (1953.), predavanja na radiju78

Patricia Churchland, Neurophilosophy, 1989., str. 249.79Ludwig Wittgenstein, Tractatus logico-philosophicus, Sarajevo 1987., preveo: Gajo Petrovi, izvornik: Ludwig Wittgenstein,

Tractatus logico-philosophicus 6.52 (1921.)


26/38

26

Tvrtko:Zatoi naiivotniproblemi, ako ne vesad a onda u budunosti,ne bi mogli ui uidealizirani krajnji sluaj dovrene znanosti?Vid:Moeli se o njima razgovarati bez normativnosti?Tvrtko: Ne znam. To je podruje izbora i dogovora meu ljudima. Ali, ukoliko je o tomenaelno nemogue znanstveno govoriti, utoliko je govor o tome proizvoljan, neobvezujui.Tad se ne ide za znanjem, iskazivanjem istine, objanjavanjem stvari, nego se sudjeluje u borbiza drutvenu mo, nagovara se, zapovijeda i tome slino.Vid:O tome treba utjeti80?Tvrtko:U akademiji, da.Vid:To je bila poetna pozicija tzv. analitike filosofije.

A. R. Lacey: U velikom se dijelu filosofije na engleskom jezinom podruju u 20. stoljeupretpostavljalo da se do bitnih rezultata u etici, politici i estetici ne moe doi racionalnomargumentacijom. Te su se discipline shvaale kao stvar stava i uvjerenja.

esto se mislilo da bi filosofija jednostavno trebala analizirati pojmove. Izraz analitikafilosofija oznaava pokuaj da se filosofskim problemima pristupa korak po korak,ralanjujui probleme na podatne dijelove umjesto da se pokuava izgraditi velikesveobuhvatne sustave iz kojih bi se tada izvodilo rjeenja za te probleme. [G]otovo da seosjea netrpeljivost prema suprotstavljanju zdravom razumu. Ona se u velikoj mjeri oslanja natehnike formalne logike, alijo spremnije priznaje svoj dug empirijskim znanostima, npr. fizicii kognitivnoj znanosti. Time je omekala granice izmeu filosofije i znanosti Filosofija jepostala mnogo vie tehnika.81

Jochen Hrisch: Osnovni su poticaji analitike filosofije sumnjiavost spram svakogpojmovnog pretjerivanja, trezvenost i osnovno uvjerenje da filosofiranje znai analiziranje(problematine) upotrebe jezika sa svim njenim ponorima. Filosofija se treba pobrinuti zapostajanje reenica jasnima. Wittgensteinovim82rijeima:

4.11 Ukupnost istinitih reenica cijela je prirodna znanost (ili ukupnost prirodnih znanosti). 4.112 Svrha filosofije logiko je objanjavanje misli. Filosofija nije nauk nego djelatnost.Filosofsko djelo u bitnome se sastoji od razjanjenja. Filosofija treba initi jasnima i otrorazgraniavati misli koje su inae tako rei tamne i zamuene.

Analitika filosofija ima neto poput vrste jezgre metodolokih uvjerenja: prvo, ne samoprirodoznanstvene nego i filosofske teorije moraju biti bez unutarnjih proturjeja; drugo, svakinjihov pojam mora biti ekspliciran ili ga bar mora biti mogue jasno eksplicirati; tree,argumentativni koraci moraju biti jasni, konsistentni i razumljivi; te, etvrto, hipoteze koje seizlau moraju biti provjerljive. Ona je, vjerna svojem pojmu, analitiki -argumentativna; te tako

80Slavna reenica s kraja Wittgensteinova Tractatusa(vidi prethodnu napomenu) glasi: ''O emu se ne moe govoriti, o tome

se mora utjeti''.81

A. R. Lacey, Rjenik filozofije, Zagreb 2006., str. 82.-84., preveo: Goran Vujasinovi, izvornik: A. R. Lacey, Dictionary ofPhilosophy (1976., 1996.3)82Ludwig Wittgenstein, Tractatus logico-philosophicus


27/38

27

odrava blagotvoran odmak od svih pseudo-dubokoumnih diskursa u kojima jeziktulumari.83

Tvrtko:Eto, znao sam da i meu vama filozofima mora biti razumnih ljudi. A ne korjenitopreobraenjesubjekta.

Peter Strawson:Postoji vrsta filosofije koja i dalje cvjeta i koja e nedvojbeno nastaviti cvjetatisve dok ljudi i dalje budu razmiljali o svojoj naravi i poloaju. Mislim na onu vrstu vie -manjesustavne refleksije o ovjekovu poloaju koja se moe nai u djelurecimoHeideggera, SartreaiNietzscheai koja je zapravo najveim dijelom prevladalanjihovim djelom na onu vrstu refleksije koja ponekad moe dovesti do nove perspektive naljudski ivot i iskustvo. Analitiki filosof, s druge strane barem onako kako ga ja shvaam ne obeava takvu novu i razotkrivajuu viziju. Njegov je cilj neto sasvim drukije.

to je onda njegov cilj? ime se on bavi? Pa dobro, sigurno idejama ili pojmovima. Tako nazivto ga je sam sebi dao, analitiki filosof, kao omiljeni opis njegove omiljene aktivnostisugerira konceptualnu analizu. Analiza se, pretpostavljam, moe shvatiti kao neka vrstarazbijanja ili rastavljanja neega. Tako imamo sliku neke vrste intelektualnog rastavljanja idejaili pojmova na njihove dijelove; otkrivanja od kojih se elemenata neki pojam ili ideja sastoji i

kako se ti elementi meusobno odnose.

ProfesorRyle, primjerice, obiavao je govoriti o konceptualnoj geografiji ili konceptualnomcrtanju mapa ili ubiljeavanju u karte. Ta slika ima svojih dobrih strana. Mapa ili karta dajenam prikaz nekog podruja, prikaz koji je u odreenoj mjeri apstraktan i takav kakva obinone dobivamo uobiajenim zamjeivanjem. Mape se mogu razlikovati po razmjeru, pokazivativie ili manje detalja, odraavati razliite pojedinane interese. Mogu nam pomoi da sesnaemo. Uz tonu kartu manje je vjerojatno da emo doivjeti brodolom, a intelektualni ilikonceptualni brodolom sigurno je mogu.84

Vid:Valjdasvaka filosofija nastoji nekako analizirati i mapiratisvijet. Ali, izrada neke mapeunaprijed je su-odreenanjenom namjenom, ima u vidu barem implicitno neku svrhu puta.Mapa koja dobro sluigeologu beskorisna je za nautiara.Filosofija ne moebiti neutralnaspram svrha, u njene zadaespada i normativno propitivanje smjera putovanja.

Karl-Otto Apel: Analiza, ta metodika revolucija u filosofiji koja dominira anglo -amerikimsvijetom danas, ne primjenjuje se na objektivne injenice znanosti, nego radije na reeniceznanosti, tj. ne na stvari nego na jezik kojim se govori o tim stvarima Razlika izmeusmislenih i besmislenih reenica je karakteristina tema

[Ipak] reenice znanstvenih uzronih objanjenja, zapravo sve reenice kao nositeljice smisla,moraju najprije biti razumljene kao izrazi ljudskih intencija, prije nego je mogue prijei nanjihovu dedukciju iz opih zakona i tako objanjavati njima opisane injenice.85

83Jochen Hrisch, Teorijska apoteka, Zagreb 2007., str. 31.-37., preveo: Kiril Miladinov, izvornik: Jochen Hrisch, Theorie-

Apotheke (2005.)84

Peter Strawson, Analiza i metafizika, Zagreb 1999., str. 2., preveo: Filip Grgi, izvornik: Peter Strawson, Analysis andmetaphysics (1992.)85Karl-Otto Apel, Analytic Philosophy of Language and the Geistwissenschaften, 1967., str. 2, preveo s engleskog: ja


28/38

28

Vid:Trebamo li, u strahu od nejasnoea nastojeiza egzaktnou, o tim intencijama utjeti?Tvrtko:Moda i trebamo, ako je egzaktnost tu nedostupna.Vid:Ali, to treba je neka norma, a ne injenina reenica iju bi istinitost mogla utvrditi nekaznanost. Znanstvenost nije mogue utemeljiti bez pozivanja na norme.Tvrtko:Otkud to? Znanost se bavi injenicama.Vid:Znanstvena metoda je normativna, ona propisuje norme koje je nuno zadovoljiti da bineto bilo znanstveno. To nije naprosto injenica o funkcioniranju znanosti, nego norma otome kako znanost treba funkcionirati. Utoliko se ak i znanost se oslanja na neto izvan- ilipred- znanstveno. Zabrana govora o tome onemoguuje razumijevanje znanosti, a kamo liostalih ljudskih djelatnosti.

Jochen Hrisch: Analitika filosofija ini imunim na iracionalizme svake vrste. Doista? Ve u Wittgensteinovuranom spisu pada u oi koliko je logiki argumentacijski postupak slianmisticizmu. O emu se ne moe govoriti o tome se mora utjeti. Tako glasi slavna zavrnareenicaTractatusa. utnja je temeljni postupak misticizma, koji je inae vrlo rjeit i irimogunost govora. Prema njojWittgensteinrazvija naizgled oputen odnos: Svakako dapostoji neizrecivo. Ono sepokazuje, ono je mistino (6.522). Reenica da se ono mistinopokazuje kao oito, ali da se ne moe jezino analizirati jer je neizrecivo, upuuje na rijetkospominjanu jednostavnu dilemu analitike filosofije: ona u velikoj mjeri ograniavamogunosti filosofski odgovornog govorenja.

Analitika filosofija nastupa kao diskursivna policija: ne smije se misliti i govorit i poputParmenida,Nikole Kusanskog,Hegela,Heideggera, BenjaminailiAdorna. Zato je analitikafilosofija neodoljivo privlana onima koji ne razumiju Hegelova, Heideggerova iliBenjaminova djela te su unaprijed vrsto uvjereni u to da razlog za to moe biti samo u timtekstovima. Nepobitan uspjeh analitike filosofije mogao bi biti povezan i s njezinim oporimarmom, njezinom bliskoucommon senseu i odlunou kojom raiava teren. Razloguspjeha tog filosofskog terorizmaAdornoje slutio u porivu za sigurnou: ljudi ele imatineto apsolutno sigurno pa se onda pouzdaju u logike trivijalnosti koje teko da bi netkohtio osporavati. Nuspojave takvog raiavanja su goleme. Filosofija postaje skromna, vrloskromna: ona osiromauje. Ne samo da sve vie svojih drevnih kompetencija preputastrunim disciplinama poput matematike, lingvistike, informatike ili neurofiziologije, negotakoer i neosporivo vane teme preputa pukom mnijenju. Jer sredstvima analize jezikamoe se u najboljem sluaju pokazati da je jezik neodgovorno pijan i da tulumari. Ali i samozanijemljivanje je pseudo-dubokoumno. Nije li racionalnije stupiti u neki jezini odnos spremaonome to se pokazuje kao neizrecivo nego se dopustiti od njega izopiti?86

86Jochen Hrisch, Teorijska apoteka, Zagreb 2007., str. 31.-37., preveo: Kiril Miladinov, izvornik: Jochen Hrisch, Theorie-

Apotheke (2005.)


29/38

29

x. kontinentalna filosofija?

Tvrtko: Suvremena filozofija se, dakle, razdvojila na analitiku i kontinentalnu. Ti sesvrstava u ovu drugu? Vid:Kontinentalna filosofija je oznaka koju daju analitiki filosofi onome to ne zadovoljavanjihove kriterije. Naravno, ne postoji kontinentalna filosofija, osim za analitikog filosofa.Nita drugo ne objedinjuje to vrlo raznovrsno filosofiranje, do toga da je iskljueno izanalitike filosofije.

Simon Critchley: Kontinentalna filosofija je izum, ili preciznije, projekcija angloamerikeakademije na kontinentalnu Europu87

Simon Glendinning: Rije kontinent kao naziv za europsko kopno, u razlici sprambritanskog otoja Zamisao kontinentalne filosofije nikad nije u korijenu osloboena ljage

da to nije ono toovdjeradimo Nema sumnje da je za veinu filosofa engleskog govornogpodruja tijekom dvadesetog stoljea zamisao kontinentalne filosofije imala dubokovrijednosni naglasak To nije samoono tomi ne radimo, nego ono tose ne smije raditi, ako sehoe ozbiljno misliti unutar sredinjih tokova zapadnjake filosofske tradicije Sto ga sesmatra da autori koji se uputaju u ono to je, barem od vremena J. S. Milla, britanskafilosofija nazivala kontinentalnom filosofijom, rade ne samo neto drugaije vrste nego i, morase rei, izriito manjkave kvalitete.88

Vid:Zabavno je da analitiari sebe imenuju po metodi, a ove druge geografski.Tvrtko: Dobro, valjda se taj tip filozofiranja razvio prvenstveno na engleskom govornom

podruju.Modasu tamo veze s pred-modernim tradicijama slabije nego drugdje.Vid:A to ako iskljuivostanalitike filosofije manje slijedi iz zbiljske nemogunostida se oodreenimpitanjima suvislo govori, a eepodrazumijeva da bi o njima imalo vladati nekopreutno i neupitno, zdravorazumsko, slaganje? Ako taj spoj common sense-a i utnje ogolemim podrujima ljudskog iskustva zapravo znai neupitnost samorazumljivosti da jenain ivota u suvremenim english speaking countriesod svih moguih svjetova baremnajmanjelo(kako se ta vrhovna vrijednost skromno voli prikazati)?

Friedrich Nietzsche:Uasna pogibelj: da se spoje amerikansko-politiko preganjanje i labava

nauenjaka kultura.89

Vid:Odbijanje razgovora o svemu tonije znanstveno fiksirano neopravdano preputapitanjekakoivjeti?kojem god vladajuemmnijenju (trenutno amerikanizmu).Tvrtko: Kako si od legitimnog zahtjeva analitike filosofije za jasnoom doao doamerikanizma,meni nije jasno.Vid: Jasnoanije naprosto svojstvo izdvojenoga iskaza. Ovisno o kontekstu neka dotadpouzdana znanstvena teorija moe postati nejasnom, kao to npr. reenica to! moe biti

87navod iz Simon Glendinning, The Idea of Continental Philosophy, 2006., str. 3., preveo: ja, izvornik: Simon Critchley,

Introduction, in A Companion to ContinentalPhilosophy, eds S. Critchley and W. Schroeder (1998.)88Simon Glendinning, The Idea of Continental Philosophy, 2006., str. 11., preveo: ja

89Friedriche Nietzsche, pabirci iz ostavtine, u Uvod u Nietzschea, Zagreb 1980., str. 218., preveo: ime Vrani


30/38


31/38

31

Miodrag ivanovi:Prigovaraju mi mnogi da rijetko govorim a jo rjee piem o analitikojfilosofiji. I moram rei da ovakav prigovor doista stoji. Naravno, u jednom dijelu, o timsadrajima, ja prenesem studentima neophodne informacije. Ali, poto tu nema toplinepriznajem da analitika filosofija ne pripada meni i mojoj manje filosofskoj, a vie ivotnoj

poziciji. Dakako, ako je to uopte vano, ni ja ne pripadam analitikoj filosofiji. Moje jestajalite takvo da je filosofija, zapravo, jedna lina stvar. Moja.92

Friedrich Nietzsche:Postupno mi se pokazalo to je do sada bila svaka velika filosofija, naimeispovijest njezina zaetnika i neka vrsta nenamjernih i neupadljivih memoara.93

Peter Sloterdijk:Da je ova epohalnaNietzscheovareenica naila na ope odobravanje ona bibila morala temeljito promijeniti sve to se od tada zove filosofijom. Bila bi prisililazanimanjefilosof da krene smjerom na kojem bi svaki mislilac bio morao postati autobiografom

vlastita miljenja, moda ak i vlastitim psihoanalitiarem, ukoliko se najvii oblici

refleksivnosti moraju uvjeriti i u svoju patogenezu. No, kako znamo, od ovakva se zaokreta ufilosofiji nakonNietzscheamoe malo toga primijetiti, dapae, nuno stjeemo dojam da su senajjai zamasi prema depersonalizaciji miljenja dogodili tek u stoljeu koje je prolo od oveNietzscheovebiljeke. Koliko daleko filosofi uspijevaju stii pri iskorjenjivanju ispovjednih iautobiografskih tragova u svojim tekstovima, to znamo tek od Husserlai Carnapa, od ranog

Wittgensteinai analitikih filosofa i svega onoga to je od tada do danas uslijedilo, mjeseevikrajolici jednog pojma u kojem nema ovjeka. Ali ovim nalazom nije donijeta nikakva odlukao sadraju istine Nietzscheove teze. Ta moglo se dogoditi da je depersonalizacija filosofsketeorije u XX. stoljeu sama po sebi neto kao nedobrovoljna samoispovijest svojih zaetnika, a

ako nedostaju autobiografske geste, to vie padaju u oi autothanatografski spomenici.94

xi. staza sa srcem?

Tvrtko:Kriterij za valjanost teorije ti je toplina oko srca? Presmijeno. Vid:Od svih moguih istinitih teorija o beskonano mnogo predmeta ovoga svijeta, tijekomsvoga vrlo konanoga ivota pozornost moe posvetiti samo nekima. Kojima? Tvrtko:Ovisi o interesima, ivotnim okolnostima, sluajnostima, tko zna emu.Vid: Kad pogleda unatrag, od svega to te do sada zanimalo u ivotu, bilo to kolikogodkontingentno, zar ne smatra neke interese bitnijima za ono to ti zapravo jesi, a druge vie

usputnima, neke vjerojatno i potpunim gubitkom vremena? Postoji neka hijerarhija bliskostiodnosno daljine spram onoga to si za sebe samoga bitno ti. Budui da u tom pogledu osjeajiimaju spoznajnu funkciju, nazovimo srcem tu ideju sred-ita95 spram kojeg odmjeravabliskost i distancu od pravoga tebe.Tvrtko:Ali taj individualizam je nekomunikabilan. Tu doista vrijedi individuum est ineffabile96.Nije ope-nito, stoga nije pri-opivo. O tome valja utjeti.:)

92Miodrag ivanovi, Filozofski triptih, Banja Luka 2005., str. 13. i 122.

93Friedrich Nietzsche, S onu stranu dobra i zla, Zagreb 2002., str. 15., prevela: Dubravka Kozina, izvornik Friedrich Nietzsche,

Jenseits von Gut und Bse (1886)94Peter Sloterdijk, Doi na svijet, dospjeti u jezik, Zagreb 1992., str. 43., prevela: Mirjana Stani, izvornik: Peter Sloterdijk, Zur

Welt kommen zu Sprache kommen (198

nagovor na filosofiju

Documents