NASLJEDNO PRAVO

prof. dr Milorad Živanovićškolska 2010/2011. godina

1. NASLJEDNO PRAVO U OBJEKTIVNOM I SUBJEKTIVNOM SMISLU

Novine u Zakonu o nasljeđivanju:

- spuštena je granica za testament – na 15 godina, kao i radna sposobnost;- proširuju se zakonski nasljedni redovi (povećava se broj nasljednih redova, bilo 3 sada 5-6);- ako nema nasljednika imovina pripada RS.

 *U objektivnom smislu je skup pravnih pravila koja za slučaj smrti jednog lica - ostavioca, regulišu

prelaz njegove imovine na druga lica - njegove nasljednike.*Subjektivno nasljedno pravo je ovlašćenje ili pravo koje subjekat ima na osnovu norme objektivnog

prava, odn. pravo jednog ili više lica na sticanje imovine ostavioca, koja je postojala u času njegove smrti.

Objekt ovog pravnog odnosa je imovina – ostavina.

2. SOCIJALISTI - UTOPISTI XIX VIJEKA

Bili su nerealni.... ŠEFLE, RINJANO, VALIJER i HERKENRAT oni su zastupali da mali procenat od imovine ide u opštinu, te da opština "podmiruje" neke socijalne "probleme", da pomaže ljudima, ali to nikad nije zaživilo...*FIORE I KANT- oni su smatrali da postoje prava koja važe za sve narode i za sva vremena, smatrali su da vlasnik može slobodno da raspolaže sa svojom imovinom - zastupali su prirodno pravo (sačinjavanje testamenta za slučaj smrti).*KONAVELI, SAVINJI, HEGEL - zasnivaju pravo nasljeda isključivo po porodičnoj vezi.*BRUNS - smatrao je da su porodica i država srodni članovi društva, pa se porodica i država pojavljuju

kao nasljednici prije ostalih.

3. POJAM ZAOSTAVŠTINE (PRAVNI POJAM) I POJAM OBRAČUNSKE

VRIJEDNOSTI ZAOSTAVŠTINE

Pojam nasljedstva*Naslj e dstvo je imovina (kao pravni pojam) koja prelazi sa jednog lica na drugo lice. *Imovina je pravni pojam koji se sastoji od prava i obaveza, a*Imovinska masa je ekonomski pojam i predstavlja aktivu i pasivu i kada se tome dodaju pokloni, onda

dobijamo tzv. obračunsku vrijednost zaostavštine, a to je jednako onom što se nasljeđuje.  Pokloni se ne vraćaju, nego se tim licima koja su dobila poklone umanjuje zaostavština za

vrijednost poklona BRUTO ZAOSTAVŠTINA = AKTIVA + PASIVA

Nasljedstvo zove se HEREDITAS, tj. imovina koja se prenosi na nasljedniku. Prenositi se mogu sva prava osim onih koja su strogo vezana za ličnost (lična prava).

1

  Prelaz imovine sa ostavioca na nasljednike vrši se po službenoj dužnosti tj. nije potrebna nikakva nasljednička izjava, a posebno nije potrebna pozitivna izjava - da se prihvataju nasljedstva, jer ako ćutim prihvatam, ALI - negativna se mora dati iako je u praksi da sud traži da se da i pozitivna i negativna nasljednička izjava 

Nasljedno pravo je nastalo nastankom države i nasljednim pravom se afirmiše individualna svojina (lična svojina). Ono je dio građanskog prava.* Kod zajedničke svojine bračnih drugova - određeno je da je pola-pola i sada je to sve oblik susvojine.*  - Ostavilac je onaj koji je umro "de cuius", odn. "de funtus" - Zaostavština je ostavina.

Nasljeđivanje poljoprivrednog zemljišta nema više univerzalnosti, jer se u različitim epohama vlast različito ponašala prema nekretninama (vrednovali su se ljudi po zemlji koliko je imaju...). U nekim sistemima u prošlosti, pravila se razlika da li je neketnina stečena teretnim poslom ili nasljeđem ili poklonom. Sada su porezi i na poklon i na kupljenu stvar izjednačeni.

Pojam zaostavštine najčešće se određuje kao skup imovinskih prava i imovinskih obaveza koje je ostavitelj imao u trenutku smrti.

*Zaostavština, nasljeđe, nasljedna masa je skup svih pravnih stanja, odnosno skup svih prava i obevza, ili cjelokupna nasljeđivanju podobna aktiva i pasiva umrlog lica, koja prelazi po osnovu nasljeđivanja i po propisima nasljednog prava na nasljednike.Pojam i predmet zaostavštine

Pod predmetom nasljeđivanja u zakonskom smislu navedene zakonske odredbe podrazumijeva se zaostavština, ostavina umrlog lica, sa svim pravima i obevzama koji su pripadali ostaviocu, dakle cjelokupna aktiva i pasiva umrlog lica (bruto zaostavština).Razlika između te aktiva i pasive čini čistu (neto) zaostavštinu, pod pretpostavkom da je vrijednost aktive veća od pasive.

Obračunska vrednost zaostavštine

*Bruto vrijednost zaostavštine predstavlja svu aktivu i pasivu odnosno zbir svih nasljeđivanju poodobnih prava i obaveza. *Neto vrijednost zaostavštine je razlika između aktive i pasive ostavioca*Obračunska vrijednost zaostavštine je

neto vrijednost + određena vrsta poklona (kod povrede prava nužnog nasljednika).

Obračunsku vrijednost zaostavštine treba razlikovati od bruto i neto zaostavštine u slučajevima postojanja nužnih nasljednika i izračunavanja veličine nužnih dijelova. Naime, obračunskoj vrijednosti se radi izračunavanja veličine dijelova nužnih nasljednika dodaje vrijednost poklona (darova) koje je učinio ostavitelj za vrijeme svog života, uz mogućnost da dođe do vraćanja nekih poklona, ako vrijednost neto zaostavštine nije dovoljna za izmirenje nužnih nasljednika.

U pogledu sadržine zaostavštine to mogu biti : stvari, imovinska prava, imovinska potraživanja i imovinske obaveze. Zaoko o nasleđivanju sadrži i odredbe o imovini koja se izdvaja iz zaostavštine. Pa tako potomci i usvojenici iz nepotpunog usvojenja koji su sa ostaviteljem živjeli u zajednici i svojom zaradomili na dr. način pomagali ostavitelju u privređivanju imaju pravo zahtjevati da im se iz zaostavštine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine. Zaostavštinu ne čine ni predmeti domaćinstva manje vrijednosti kao što su namještaj,

2

posteljina i sl.Ne čine je ni dobra za koje su ostaviočevu imovinu uvećali njegovi potomci koji su sa njima živjeli u zajednici i svojim trudom.

*Obračunska vrijednost zaostavštine je matematička vrijednost koja se dobije kada se na čistu vrijednost zaostavštine doda vrijednost poklona učinjenih za života ostavioca. Pri tome se uzimaju u obzir samo pokloni do čijeg vraćanja može doći u slučaju povrede prava na nužni dio. To su:- pokloni učinjeni svim potencijalnim zakonskim nasljednicima u bilo kom periodu ostaviočevog života;- pokloni učinjeni licima van kruga potencijalnih zakonskih nasljednika u posljednjoj godini

ostaviočevog života.

*Čista vrijednost zaostavštine dobiva se kad se od aktive zaostavštine oduzmu obaveze, troškovi popisa i procjene zaostavštine, te troškovi sahrane ostavioca.

4. OSNOVNI USLOVI ZA NASLJEĐIVANJE

Uslovi za nasleđivanje:

1) smrt lica tj. ostavioca; 2) postojanje imovine – mora da ima imovinu, ostavinsk ipostupak neće se voditi ako nema imovine ili

je toliko mala da se ne mogu pokriti troškovi postupka;3) postojanje nasljednika.

Smrt ostaviocaSamom njegovom smrću ostavina, po sili zakona, prelazi na nasljednika tj. dolazi do

nasljeđivanja (automatski).- Ostavioc može biti samo fizičko lice.- Ostavilac ne može biti neko npr. kod građanske smrti (kada se izgubi poslovna sposobnost; može biti

zakonski zastupnik). - Takođe, ni stranci ne mogu biti nasljednici (osim pod uslovom reciprociteta).- Nasciturus (nerođeno dijete) - može nasljeđivati.

5. ŠTA SU KOMORIJENTI?

Komorijenti ili saumirući su lica koja su nastradala u istoj nesreći ili slučaju; tako da se redosljed njihove smrti ne može tačno utvrditi, a nalaze se u nekom položaju relevantnom za nasljedno pravo.

Obzirom na to da ostavioca mogu nasleđivati samo oni koji su ga (makar i najkraći vremenski trenutak) nadživjeli mora se utvrditi ko je prije umro, ali ako se ne može utvrditi ko je prvi umro smatra se da su istovremeno umrli, ne mogu jedni druge nasljeđivati *npr. umrli su i otac i sin) i otvaraju se nove linije nasljeđivanja

6. RAZLOZI NEDOSTOJNOSTI ZA NASLJEĐIVANJE

Nedostojnost za nasleđivanje je nemogućnost određene osobe da postane nasljednik konkretnog ostavitelja zbog razloga subjektivne prirode. A to su sljedeći razlozi:

1. Ko je s umišljajem lišio ili pokušao da liši ostavioca života;

3

2. Ko je prinudom ili prijetnjom natjerao ili prevarom naveo ostavitelja da sačini ili opozove testament ili neku odredbu testamenta ili ga je spriječio da to učini;

3. Ko je uništio ili sakrio ostaviteljev testament u namjeri da spriječi ostvarenje posljednje volje ostavitelja, kao i onaj ko je falsifikovao testament;

4. Ko se teže ogriješio o zakonsku obavezu izdržavanja prema ostaviocu, kao i onaj koji nije htio ukazati ostaviocu nužnu pomoć;

5. Građanin koji je pobjegao iz zemlje da bi izbjegao osudu za teže krivično djelo;6. Onaj koji je umišljajno doveo ostavioca u stanje stalne nesposobnosti za sačinjavanje testamenta.

7. OSNOVI POZIVANJA NA NASLJEĐE (ZAKON I TESTAMENT)

Načela (principi) zakonskog nasljeđivanja: 

1) Postoje dva osnova za nasljeđivanje: a) na osnovu zakona - zakonski nasljedni redovi formirani su na osnovu srodstva (krvnog,

tazbinskog, građanskog - po usvojenju) i na osnovu braka; b) na osnovu testamenta - jači je osnov za nasljeđivanje i ako postoji zakonsko načelo ne

primjenjuje. 2)  Prethodni nasljedni redovi isključuju sljedeće, odn. dalje nasljedne redove (to je pravilo!). 3)  Važno je načelo univerzalnosti, a to znači da su svi jednaki pred zakonom – da svi nasljednici

imaju isti položaj (status), rang, pravo... 4)  Nasljeno pravo je regulisano: a) Zakonom o nasljeđivanju – materijalno pravo = a to se zove statika nasljednog prava b) Zakonom o vanparničnom postupku - procesno pravo = a to se zove dinamika nasljednog prava

Da bi neka osoba postala nasljednik mora postojati pravni osnov pozivanja na nasljeđe. U našem nasljenom pravu to su zakon i testament. U pogledu međusobnog odnosa osnova pozivanja na nasljeđe jači je osnov testament. Kada se primjenjue testament kao osnov za nasljeđivanje isključena je primjena zakona kao osnova pozivanja na nasleđe. *Do zakonskog nasljeđivanja će doći: - ako nema testamenta, ako je testament ništav, - ako testamentom nije određen univerzalni sukcesor – nasljednik, već samo singularni nasljednik (npr.

legar), - ako osoba određena za nasljenika ne postoji u trenutku delacije (umrla prije toga), ako se testamentni

nasljednik odrekao nasljeđa i ako je testamentni nasljednik nedostojan.Po našem zakonu moguće je da nasljednik nasleđuje djelimično po testamentu,a djelimično kao

zakonski nasljednik. Ugovor o nasleđivanju nije dopušten.

8. ŠEMA NASLJEĐIVANJA

*I zakonski nasljedni red - crtaju se na šemi ispod ostavioca a svi ostali (II, III, IV) iznad ostavioca.*Zaostavština se dijeli po lozama (očeva i majčina loza).

Ostavilac je umro nasljeđuje ga: po I zakonskom naslajednom redu + bračni drug.

4

Kod nasljeđivanja ide se prema "dole". Npr. Kada bi umro deda (III zakonski nasljedni red), prvi nasljedni red bio bi otac 1/2, braća, sestre..... Ako nikog nema iz I nasljednog reda tek onda se ide na II nasljedni red. U praksi se rijetko ide dalaje od I nasaljednog reda, on iscrpljuje uglavnom sve...

U I zakonski naslajedni red ulaze: - potomci ostavioca djeca od roditelja - bračni drug.*U našem primjeru to bi bilo = 1/2 odmah ide supruzi, a druga 1/2 se dijeli na 1/4 sin + 1/4 sin + 1/4

kćerka + 1/4 supruga.Zaostavštinu dijele na jednake dijelove, s tim da se prethodno bračnom drugu daje odmah 1/2 (i

to nema veze s nasljednim pravom).*U I zakonskom nasljednom redu postoji i pravo predstavljanja ako je iz I zakonskog reda umro sin

(prije roditelja), na njihovo odn. njegovo mjesto stupaju unuci i to se zove PRAVO PREDSTAVLJANJA. *Ako nema ni unuka, onda to pravo prirasta potomcima istog ranga, odn. drugom sinu ili kćerki to

predstavlja PRAVO PRIRAŠTAJA (ide sinu i kćerki, ne ide supruzi!).

ŠEMA NASLJEĐIVANJA

IV PRADJED PRABABA PRADJED PRABABA PRADJED PRABABA PRADJED PRABABA TETKA, STRIC TETKA, UJAK

III DEDA BABA DEDA BABA

OTAC 1/2

II MAJKA 1/2 sestre braća sestre braća

I OSTAVILAC 1/2 + 1/4 SUPRUGA SIN 1/4 KĆERKA 1/4 unuk SIN 1/4 unuka (pravo predstavljanja)

5

9. NUŽNI NASLJEDNICI (VELIČINA NUŽNOG DIJELA)

NUŽNI NASLJEDNICI Osnovno je pravilo da je nužni nasljednik ono lice koje bi u konkretnom slučaju bilo zakonski

nasljednik da se raspored zaostavštine vrši prema pravilima zakonskog nasljeđivanja. Prema ZONRS nužni nasljednici su: djeca umrlog, njegovi usvojenici i njegov supružnik. Ostali potomci umrlog, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi roditelji i njegova braća i sestre su nužni nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. Lica navedena u ovom članu su nužni nasljednici kada su po zakonskom redu nasleđivanja pozvana na nasljeđe. Nužni nasljednici imaju pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac ne može raspolagati i koji se naziva nužni dio.

*Možemo ih podijeliti na:1. Apsolutne nužne nasljednike - koji nasljeđuju bez dodatnih uslova, a to su: ostaviteljevi potomci,

ostaviteljevi posvojenici i njihovi potomci i bračni drug. Apsolutni nužni nasljednici imaju pravo na polovicu zakonskog dijela.

2. Relativni nužni nasljednici, nasljeđuju ako se kumulativno ispune dva dodatna uslova:a) moraju biti trajno nesposobni za rad,b) ne smiju imati nužnih sredstava za život.

U njih spadaju: ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci (bake i djedovi, prabake i pradjedovi). Relativni nužni nasljednici imaju pravo na trećinu zakonskog dijela.

Nužni nasljedni redovi: I. nužni nasljedni red čine ostaviteljevi potomci, posvojenici i njihovi potomci, te ostaviteljev bračni

drug, odn. po objektivnom kriterijumu oni koji su pozvani na raspravu; svakome pripada po1/2 zakonskog dijela (a to je u našem primjeru 1/8).

II. nužni nasljedni red čine ostaviteljevi roditelji (posvojitelji) i bračni drug; roditeljima pripada 1/3 (nužnog nasaljeđivanja) od onoga što bi dobili kao zakonski nasljednici (uz objektivni uslov tj. da se nalaze u drugom zakonskom nasljednom redu, te subjektivni uslov koji moraju ispunjavati je da nemaju nužnih sredstava za život ili su nesposobni za rad), a bračnom drugu 1/2 polovina zakonskog dijela.

III. nužni nasljedni red čine bake i djedovi ostavitelja; pripada im 1/3 zakonskog dijela. - Teorijski se može govoriti o četvrtom i daljim nasljednim redovima. - Kod nužnog nasljeđivanja ne primjenjuje se načelo priraštaja, a načelo reprezetacije se ograničeno

primjenjuje samo u prvom nužnom nasljednom redu, dok je u daljim isključeno.

VELIČINA NUŽNOG NASLJEDNOG REDAZakon je predvidio i regulisao ustanovu NUŽNOG DIJELA (ono što se obavezno mora dobiti).

To je onaj minimum ispod kojeg se ne može ići i on u I zakonskom nasljednom redu izznosi 1/2 od onoga što bi oni dobili kao zakonski nasljednici.

Do izračunavanja nužnog nasljednog dijela dolazi na zahtjev nužnih nasljednika u slučaju da je nužni dio povređen ne samo oporukom nego i darovima.- Od aktive se odbija pasiva, što znači dugovi, troškovi pogreba, popisa i procjene ostavine. Tako se dobije čista vrijednost ostavine. Čistoj ostavini priračunava se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio nekom zakonskom nasljedniku bilo kada. Priračunava se i vrijednost darova koje je ostavitelj učinio trećim osobama u posljednoj godini svoga života. Pod darom se podrazumijevaju i tzv. predavanja (npr. troškovi obrazovanja nasljednika). Ne uračunavaju se darovi učinjeni u opšte korisne svrhe kao i darovi koji se inače na uračunavaju po zakonu. Na taj način se dobije obračunska vrijednost ostavine iz koje se određuju nužni nasljednici.

6

*Ostatakom zaostavštine može zavještalac raspolagati po svojoj volji i taj dio zaostavštine naziva se raspoloživi dio.*Nužni dio - To je onaj minimum ispod kojeg se ne može ići i on u prvom zakonskom nasljednom redu iznosi 1/2 od onoga što bi oni dobili kao zakonski nasljednici.Otkuda taj nužni dio? Radi se o testamentu - jer taj ostavioc odn. testator može da "zaobiđe" druge putem testamenta. Traženje nužnog dijela može se tražiti u roku od 3 godine od smrti ostavioca tj. od otvaranja nasljeđa. Smrću ostavioca zaostavština prelazi na nasljednike.

10. BRAČNI DRUG KAO NASLJEDNIK

NASLJEDNO PRAVNI POLOŽAJ SUPRUŽNIKABračna veza između ostavitelja i druge osobe je jedna od osnova za određivanje prava na

nasljeđe.Nadživjeli supružnik nasljeđuje ostavitelja sa potomcima ostavitelja u prvom nasljednom redu, a ako ostavitelj nije ostavio potomke, supružnik nasljeđuje po pravilima koja važe za drugi nasljedni red.

Supružnik iz zaostavštine ostavitelja dobija određeni dio, uz mogućnost da se njegov nasljedni dio poveća ili da nasljedi cijelu zaostavštinu pod uslovima predviđenim zakonom (ako nema nužnih sredstava za život, odsnosno ako bi zapao u oskudicu – što je u praksi teško ostvarivo i dokazivo).

Povećanjem nasljednog dijela djeci, smanjuje se nasljedni dio supružniku, na zahtjev zaineteresovanih a po odluci suda u zakonom propisanoj formi.

Pravo nasljeđivanja na osnovu zakona između supružnika prestaje razvodom braka ili poništenjem braka. Supružnik nema pravo na nasljeđe:

ako je ostavilac podnio tužbu za razvod braka, a poslije smrti se utvrdi da je tužba bila osnovana; ako njegov brak sa ostaviocem bude oglašen za nepostojeći ili bude poništen, poslije smrti

ostavioca, iz uzroka za čije je postojanje nadživjeli supružnik znao u vrijeme zaključenja braka; ako je njegova zajednica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili

sporazumno sa ostaviocem.

11. ISKLJUČENJE IZ PRAVA NA NUŽNI DIO

Isključenje iz prava na nužni dio predstavlja jednu vrstu civilne kazne za nužnog nasljednika zbog njegovog društveno ne prihvatljivog ponašanja. Jedno lice može biti isključeno iz prava na nužni dio samo iz razloga koji su navedeni u zakonu, a ti razlozi su:

1) ako se povredom neke zakonske ili moralne obaveze teže ogriješi o ostavioca,2) ako je sa umišljajem učinio neko teže krivično djelo prema ostaviocu ili njemu bliskom licu. Da

bi ovaj uslov bio ispunjen neophodno je da postoji pravosnažna osuđujuća presuda donijeta u krivičnom postupku ili u građanskom postupku u kojem se postojanje ovog krivičnog djela postavilo kao prejudicijalno pitanje. Neophodno je da je krivično djelo učinjeno sa umišljajem.

3) ako je potencijani nužni nasljednik učinio krivično djelo protiv naroda i države,4) ako se nužni nasljednik odao neradu i nepoštenom životu (kocka, pijanstvo).

Isključenje iz nužnog nasljednog dijela zavisi od ostaviočeve volje koja mora biti izražena u formi testamenta i ako su ispunjeni zakonom propisani razlozi. Postojanje razloga za isključenje presuđuje se prema času pravljenja testamenta, kojim se jedno lice isključuje iz prava na nužni dio.

Ostavilac može nužnog nasljednika isključiti potpuno ili djelimično iz nužnog nasljednog dijela, a to može učiniti izričito ali i prećutno. Potpunim isključenjem iz prava na nužni dio lice gubi nasljedničko svojstvo, kao da nije postojalo u momentu smrti ostavioca. Ostavilac koji želi da isključi nasljednika mora to da izrazi u testamentu na nesumnjiv način, a korisno je da navede i osnov za isključenje. Osnov za isključenje mora postojati u vrijeme sastavljanja testamenta. U slučaju spora o

7

osnovanosti isključenja dužnost dokazivanja da je isključenje osnovano je na onome ko se na isključenje poziva.

Posljedice isključenja su: isključenjem nasljednik gubi nasljedno pravo u obimu u kome je isključen, a pravo ostalih lica koja mogu naslijediti ostavioca određuju se kao da je isključeni umro prije ostavioca

12. LIŠENJE PRAVA NA NUŽNI DIO

Lišenje prava na nužni dio je drugo pravno sredstvo kojim ostavilac može otkloniti primjenu impreativnog nasljednog reda. Lišenjem ostavilac potpuno ili djelimično oduzima nužni dio svom potomku ostavljajući pri tome taj dio njegovim potomku. Cilj ove ustanove je da zaštiti određene potomke lišenog lica. Ako na strani potomaka lišenog lica nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi ni lišenje neće proizvesti pravne učinke.

Zakon striktno propisuje razloge zbog kojih je jedno lice može lišiti prava na nužni dio. Jedna grupa razloga odnosi se na ličnost nužnog nasljednika, a druga grupa na njegove potomke.

Ostavilac može lišiti prava na nužni dio svog potomka koji je rasipnik ili je prezadužen . Da li je neko lice raspinik ili je prezadužen je faktičko pitanje o kojem u slučaju spora odlučuje sud cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja. Lišenje može biti učinjeno samo u korist maloljetnih potomaka lica koje se lišava ili punoljetnih potomaka koji su nesposobni za privređivanje. Dio koji je trebao pripasti lišenom licu ostavilac može ostaviti jednom potomku lišenog lica, samo nekima od njih, ili svima u jednakim ili nejednakim dijelovima, ako ispunjavaju propisane uslove. Ovo lišenje ostaje punovažno samo ako u trenutku otvaranja nasljeđa lišeni ima maloljetne ili punoljetne potomke koji su nesposobni za privređivanje. Da li je neko lice rasipnik ili prezadužen odlučuje sud cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja.

RAZLIKA IZMEĐU ISKLJUČENJA I LIŠENJA PRAVA NA NUŽNI DIORazlika postoji u tome što ostavilac može iz nasljeđa isključiti bilo kojeg nužnog nasljednika, a

lištii može samo svoje potomke. Razlika postoji i u momentu prema kome se procjenjuje postojanje uslova za isklučenje odnosno lišenje. Uslovi za isključenje moraju postojati u momentu pravljenja testamenta, a za lišenje kako u tom momentu tako i u momentu smrti ostavioca. Izričita je zakonska odredba da lišenje gubi svoju važnost ako u momentu smrti potomci u čiju korist je lišenje izvršeno nisu maloljetni ili nesposobni za privređivanje.

13. TESTAMENTALNO NASLJEĐIVANJE

POJAM TESTAMENTA

Testament je sloboda čovjeka da može slobodno da raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti. Testamentom je zavještaocu data mogućnost da naredbom posljednje volje mjenja zakonski nasljedni red, onako kako to odgovara njegovim željama i potrebama.

Testament je jednostrani pravni posao mortis causa kojim ostavilac raspolaže svojom imovinom. Testamentom ostavilac odreduje nasljednike i njihove nasljedne dijelove, ali može vršiti i druga testamentarna raspolaganja. Sloboda testiranja načelno je ograničena ustanovom nužnog dijela. Ako zavještalac nije sam učinio raspored svoje imovine za slučaj smrti, primjenjuje se zakonsko nasljeđivanje. *Da bi testament bio punovažan treba da isponjava sljedeće uslove:

a) sposobnost ostavioca za pravljenje testamenta koja mora postojati u momentu njegovog pravljenja;

8

b) da izjava posljenje volje zavještaoca predstavlja njegovu stvarnu volju izraženu slobodno i svjesno, a ne da je data u zabludi pod prijetnjom ili prinudom;

c) testament mora biti sačinjen u zakonom predviđenoj formi.

14. KARAKTERISTIKE TESTAMENTA

Da bi bio osnov za nasljedjivanje testament mora postojati u momentu smrti ostavioca i imati sve osobine testamenta kao pravnog akta:

a) Testament je jednostrana izjava volje zavještaoca koja proizvodi pravno dejstvo, bez prihvatanja date izjave, jer testament nije pravni posao koji nastaje ponudom i njenim prihvatanjem. Ponudom i prihvatanjem nastaje ugovor, a ugovor po našem pravu nije osnov za nasljedivanje.

b) Testament je strogo lični pravni posao. Može ga sačiniti samo ostavilac, isključena je mogućnost zastupanja. Lica koja su nesposobna lično izraziti volju, ne mogu sačiniti testament. Testament po kazivanju ostavioca može sačiniti sudija i drugi organ, može se sačiniti u prisustvu tumača, ali prisustvo ovih lica kod pravljenja testamenta je samo u smislu pružanja pomoći i usluga, a nikako kao davanje izjave volje umjesto ostavioca.

c) Testament je izričita izjava volje. Može nastati samo izričitom izjavom volje ostavioca. Usuprotnom se smatra nepostojećim.

d) Testament je opoziva izjava volje. Ostavilac ga može mijenjati potpuno ili djelomično sve do svoje smrti.

e) Testament je strogo formalna izjava posljednje volje. Za proizvođenje pravnih posljedica neophodno je korištenje neke od zakonom predvidenih formi testamenta.

OBLICI TESTAMENTA1. svojeručni,2. pisani testament pred svjedocima,3. sudski testament,4. konzularni testament,5. međunarodni testament,6. brodski testament,7. usmeni testament.

15. VRSTE TESTAMENTA

Osnovna podjela testamenata je na:1. redovni i vanredni2. javni i privatni3. usmeni i pismeni

Redovni testamenti su oni oblici testamenta kojim se ostavilac u pravilu može služiti u redovnim okolnostima u svakoj prilici, koji ispunjavaju sve formalnosti koje zakon traži za punovažnost testamenta i čije je trajanje neograničeno. Naše pravo predviđa više oblika redovnog testamenta i to: dva oblika privatnog testamenta tj. svojeručni (holografski) i testament pred svjedocima i tri oblika javnog testamenta a to su: sudski, diplomatsko konzularni i međunarodni.

Vanredni testamenti se lpriste u situacijama kada se ne može koristiti stroga forma testamenta a zbog vanrednih uslova u kojima se testator nalazi. Za trajanje ove vrste testamenta predviđena je blaža forma ali i ograničeno trajanje. U vanredne testamente ubrajamo: *testament na brodu i *vojnički testament.

9

Javni testamenti su oni koji nastaju uz sudjelovanje organa javne vlasti (sudije, diplomatski i konzularni predstavnik, zapovjednik broda, vojni starješina i sl.).

Privatni testament je bez ovih lica.

REDOVNI TESTAMENTI:*Svojeručni holografski testament

To je redovni, privatni i pismeni. Sačinjava testator koji zna da čita i piše tako što ga svojom rukom napiše i potpiše, što je uslov za njegovu punovažnost. Testament može biti napisani i na maternjem i na stranom jeziku. Redovno se piše na papiru i uobičajenim sredstvima za pisanje. Zavještalac testament piše svojeručno i navodi svoje puno ime i prezime. Za punovažnost nije nužno da je označen datum njegovog sastavljanja ali je korisno da se datum navede. - Bitni sastojci su mu:

da je napisan rukom testatora, da je potpisan rukom od strane testatora (može stenografski, brojčano, na bilo kom jeziku; čak i

pismo može imati svojstvo testamenta), a nebitni sastojci su mu:

datum, mjesto itd.*Pismeni testament pred svjedocima (alografski)

Ovaj testament spada u red redovnih i privatnih testamenata i u praksi se najčešće koristi. To je posljednja izjava volje testamentarno sposobnog lica, koje zna da čita i piše, to je testament koji je sastavio i po zahtjevu i kazivanju zavještaoca drugo lice, a koje će zavješavaoc svojeručno da potpiše u prisustvu dva svjedoka, uz izjavu da je to njegov testament. To lice može biti srodnik, pa i lice koje se pojavljuje u testamentu kao svjedok, a može i sam zavještalac da ga napiše ali ne svojeručno nego na pisaćoj mašini ili kompjuteru.

Ovakav testament zavještalac mora svojeručno da potpiše sa punim imenom i prezimenom. Pored potpisa, uslov za punovažnost je i izjava zavještaoca i prisustvo dva svjedoka. Svjedoci ne moraju biti prisutni sastavljanju testamenta, njima ne mora biti poznata sadržina testamenta. To ne isključuje njihovo prisustvo pri sastavljanju testamenta. Svjedoci se potpisuju na samom testamentu, punim imenom i prezimenom.*Sudski testament

Sudski testament se sačinjava na osnovu usmene izjave – kazivanja zavještaoca. Sastavlja ga sudija nadležnog suda, na propisan način, koji će predhodno utvrditi identitet zavještaoca. Pošto zavještaoc ovakav testament pročita i potpiše, sudija će potvrditi u samom testamentu da ga je zavještalac u njegovom prisustvu pročitao i potpisao. Ovaj oblik testamenta je redovan, javan i pismeni. U praksi je manje prihvaćen od privatnih oblika testamenta. Ovaj testament mogu praviti lica koja znaju čitati i pisati, odnosno koja mogu izjaviti svoju volju za pravljenje testamenta. - Dvije su varijante ovakog testamenta: 1. ako testator zna da čita i piše,

2. ako testator ne zna da čita i piše.Za sastavljanje ovog testamenta nadležan je osnovni sud. Vrši sudija pojedinac. Sudija prvo

utvrđuje identitet zavještaoca. Da li posjeduje testamentalnu sposobnost. Sudija sastavlja testament nakon usmenog kazivanja zavještaoca. Poslije saslušanja zavještaoca sudija njegovu izjavu mora da uobliči u testament. Sudija ima pravo da ukaže na posebne zakonske odredbe i da upozori zavještaoca na eventualne nejasnoće, kontradikcije ili raspolaganja koja su protivna zakonu. U zapisnik će se unijeti sve okolnosti koje bi mogle biti od uticaja na punovažnost testamenta. Nakon sastavljanja testamenta po kazivanju zavještaoca pristupa se njegovom čitanju i potpisivanju. Nakon toga sudija konstatuje da je testament ptočitan i potpisan od strane zavještaoca, te će testament potpisati.

*Notarski testament

10

Notar će testament sačiniti u skladu sa odredbama ovog zakona, koji se odnosi na sudski testament, ako zakonom o notarima nije drugačije regulisano.*Diplomatsko konzularni

To je redovni, javni i pismeni oblik testamenta. Testament može sačiniti i državljanin BiH koji borave u inostranstvu i to po odredbama koje važe za sačinjavanje sudskog testamenta, sa razlikom što ovaj testament sačinjava konzularni ili diplomatski predstavnik BiH koji vrši konzularne poslove. Ovaj testament se može sastaviti samo u zgradi diplomatsko konzularnog predstavništva jer samo ono uživa eksteritorijalnost.*Međunarodi testament

To je oblik redovnog, javnog i pisanog testamenta koji je u naše pravo uveden Zakonom o ratifikaciji konvencije o jednoobraznom zakonu o obliku međunarodnog testamenta. On je punovažan u pogledu oblika bez obzira gdje je nastao, gdje se nalaze dobra, državljanstvo, prebivalište. Ovaj testament će biti punovažan ako ispunjava sledeće uslove: - ako je sačinjen u pismenom obliku i da je svojeručno potpisan, - ako je zavještalac u prisustvu 2 svjedoka i lica koje je ovlašteno za testament izjavilo da je pismeno

njegov testament i da je upoznat sa njegovim sadržajem, - ako je potpisan u prisustvu svjedoka i ovlaštenog lica, - ako su svjedoci i ovlašteno lice u prisustvu zavještaoca stavili svoje potpise.

Svjedoci moraju biti punoljetna lica koja imaju poslovnu sposobnost i razumiju jezik na kojem je zavještalac izjavio da je pismeno njegovo.

VANREDNI OBLICI TESTAMENTA*Testament na brodu

Može ga sačiniti zapovjednik broda (samo na brodu i ima ograničeno trajanje) po odredbama koje važe za sačinjavanje testamenta. Ovaj testament prestaje da važi po isteku 30 dana nakon povratka zavještaoca u RS. Ovaj testament predstavlja javni i pismeni testament.*Vojnički testament

Predstavlja vanredni, javni i pismeni testament. Za vrijeme mobilizacije i rata može po odredbama koje važe za sačinjavanje testamenta testament sačiniti i starješina njegovog ili višeg ranga ili bilo koje drugo lice u prisustvu kojeg od njegovih starješina kao i svaki starješina odreda. Sačinajvanje ovog testamenta vezano je samo za vrijeme mobilizacije i rata pa ima ograničeno trajanje i prestaje da važi 60 dana po prestanku rata ili 30 dana dana od dana demobilizacije.*Usmeni testament

Zavještalac može izjaviti svoju posljednju volju i usmeno pred dva svjedoka samo ako usljed izuzetnih prilika nije u mogućnosti da sačini pismeni testament. Sud ocjenjuje postojanje izuzetnih prilike u svakom konkretnom slučaju, od čega i zavisi njegova punovažnost. Za punovažnost je potrebno da je zavještalac svoju volju usmeno izjavio pred dva svjedoka. Ovaj testament prestaje da važi po isteku 30 dana od prestanka izuzetnih prilika.. U zakonu je nabrojano šta sve spada pod izvanredne prilike: požar, zemljotres, epidemija, rat i dr. nepogode. Svjedoci su dužni da bez odlaganja stave napismeno izjavu zavještalaca i da je što prije predaju sudu ili usmeno ponove pred sudom.

PODJELA TESTAMENATA:Javni testament (uz učešće ovlašćenog organa):

1. sudski,2. konzularni,3. međunarodni,4. brodski,5. vojni.

Privatni testament (bez učešće državnog organa)

11

1. svojeručni,2. pisani pred svjedocima,3. usmeni.

Redovni testament, sačinjava se u običajenoj i redovnoj procesudi, a to su:1. svojeručni,2. pisani pred svjedocima,3. sudski,4. konzularsni i5. međunarodni

Vanredni testament, sačinjava se u izuzetnim i neuobičajenim okolnostima, a to su:1. brodski,2. vojni i3. usmeni

16. OPOZIVANJE TESTAMENTA

Predstavlja radnju kojom zavještalac povlači svoju izjavu posljednje volje u cjelini li djelimično. Ovo povlačenje čini se izjavom datom u bilo kom obliku. Pismeni testamen se može opozvati njegovim uništenjem.*Opoziv testamenta može biti

1. izričit - u slučajevima kada se opozivanje izvrši na način pravljenjem novog testamenta čija je jedina sadržina opziv testamenta. Ako se kasnijim testamentom izričito ne opoziva raniji testament, raniji testament ostaje na snazi ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama kasnijeg testamenta, a ako je zavještalac uništio kasniji testament raniji testament ponovo dobija snagu, osim ako se dokaže da zavještalac to nije htio.

2. prećutni - kada zavještalac kasnije raspolaže drugačije sa određenom stvari koju je nekom zavještao. U ovom slučaju zavještanje učinjeno na ovaj način ima posljedicu opozivanje zavještanja te stvari.

17. PONIŠTAJ TESTAMENTA

Osnovni uslovi za punovažnost testamenta su sposobnost zavještaoca za pravljenje testamenta, slobodno izjavljena volja i forma utvrđena Zakonom. Kao osnovne uslove za poništenje testamenta Zakon navodi:

1) nedostatak testamentalne sposobnosti;2) prijetnja, prinuda i zabluda;3) nedostatak forme;4) ostavljenje nečeg sudiji koji je testament sačinio, svjedocima pri njegovom sačinjavanju, kao i

njihovim precima i potomcima, bračnim drugovima;5) ostavljanje nečeg svjedocima pri sačinjavanju usmenog testamenta, njihovim precima i

potomcima, bračnim drugovima,Testament može biti ništav u cjelosti ili samo u pojedinim dijelovima. Ukoliko se poništi čitav

testament, dolazi do primjene nekog ranijeg testamenta, a ako on ne postoji primjeniće se zakonsko nasleđivanje u odnosu na cijelu zaostavštinu. Poništenje testamenta može tražiti lice koje ima pravni interes, a to je faktičko pitanje koje sud ocjenjuje u konkretnom slučaju.Poništenje testamenta se može tražiti u rokovima predviđenim Zakonom.

12

Zbog testamentalne nesposobnosti zavještavaoca rok za podnošenje tužbe iznosi 1 godinu od kada je ovlašteno lice saznalo za uzroke ništavosti, najdalje 10 godina od proglašenja testamenta prema savjesnom licu, a 20 godina prema nesavjesnom licu.

Poništenje testamenta zbog nedostatka oblika može se tražiti u roku od 1 godine od kada je ovlašteno lice saznalo za testament, a najdalje za 10 godina od proglašenja testamenta.

Ako su samo neke odredbe testamenta unesene u testament pod prinudom i prijetnjom taj dio testamenta će biti poništen.

18. OSTAVINSKI POSTUPAK

Ostavinski postupak predstavlja skup radnji kojima nadležni organi vlasti - sudovi, utvrđuju nasljednopravne posljedice smrti ostavitelja, te određuju mjere i postupke za zaštitu zaostavštine i prava u pogledu nje. U tom postupku sud utvrđuje: - ko su nasljednici umrlog, - koja imovina čini njegovu zaostavštinu i - koja prava iz zaostavštine pripadaju nasljednicima, legatorima i drugim licima.

Ostavinski postupak je dio građanskog sudskog postupka /vanparnični postupak/. Otuda je i osnovno pravilo da se u ostavinskom postupku primjenjuju pravila parničnog postupka, ako zakonom nije drugačije određeno.

Za raspravljanje zaostavštine stvarno je nadležan osnovni sud, a sve odluke u postupku donosi sudija pojedinac.

Za raspravljanje zaostavštine mjesno je nadležan osnovni sud na čijem je području ostavilac imao u vrijeme smrti prebivalište, a ako ostavilac u vrijeme smrti nije imao prebivalište, nadležan je osnovni sud na čijem je području ostavilac imao boravište, ukoliko zakonom nije drugačije određeno, a ako se ne može odrediti onda prema mjestu gdje se zaostavština nalazi. Sud može povjeriti vođenje ostavinskog postupka i notaru, a prema ZONRS.

POKRETANJE OSTAVINSKOG POSTUPKA Ostavinski postupak se pokreće po službenoj dužnosti čim sud sazna da je neko lice umrlo ili

je proglašeno umrlim. Sud je obavezan pokrenuti ostavinski postupak uvijek kada sazna za smrt nekog lica koje je imalo prebivalište na njegovoj teritoriji, bez obzira da li je ovo lice ostavilo neku imovinu ili ne (načelo oficijelnosti).

Kad je pokrenut ostavinski postupak, sud je dužan da ga dovede do kraja i da donese odgovarajuće rješenje (načelo neprekidnosti).

Sud donosi svoju odluku na osnovu rezultata cjelokupnog postupka raspravljanja uzimajući u obzir kako dokaze koje su stranke podnijele, tako i dokaze koje je sud pribavio.

Odluka o postupku donosi se u obliku rješenja, protiv kojih se može izjaviti posebna žalba. Žalba se izavljuje u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja žaliocu. Žalba zadržava rješenje, ako sud ne odluči drugačije. U žalbi se mogu iznositi novi dokazi i činjenice, bez obaveze da žalilac obrazloži zbog čega ih nije iznosio u prvostepenom postupku. Po žalbi rješava viši sud i to u pravilu samo u blagovremenoj žalbi.

Ako ostavina sadrži bar jednu nekretninu ostavinski se postupak treba provesti O raspodjeli pokretnina mogu se nasljednici sporazumijeti i bez ostavinskog postupka (bez

ostavinske rasprave ne mogu se steći vlasnička prava) U ostavinskom postupku javnost je isključena.

13

TOK OSTAVINSKOG POSTUPKA

Prethodne radnje Sastavljanje smrtovnice – kad neka osoba umre ili bude proglašena umrlom, matičar koji je

nadležan upisati smrt u matičnu knjigu umrlih, dužan je u roku od 30 dana od tog upisa sastaviti i dostaviti smrtovnicu ostavinskom sudu.

Popis i procjena ostaviteljeve imovine - Sud će narediti popis kad se ne zna ko su nasljednici, gdje im je boravište i sl. Popis obavlja sudski službenik u prisustvu 2 svjedoka, a po potrebi, i sudskog vještaka. Na izvršeni popis stranke mogu staviti prigovor.

Privremene mjere za obezbjedenje zaostavštine (odn. mjere osiguranja zaostavštine) - Ako se utvrdi da ni jedan od prisutnih nasljednika nije sposoban da upravlja zaostavštinom, a nema zakonskog zastupnika ili ako su nasljednici nepoznati nadležni opštinski organ uprave predaće u hitnim slučajevima imovinu ili njen dio na čuvanje pouzdanom licu i o tome će obavijestiti sud na čijem području se imovina nalazi. Ovaj sud može tu mjeru izmijeniti ili ukinuti. Gotov novac, vrijednosni papiri, dragocjenosti, štedne knjižice i druge važne isprave u takvom slučaju treba predati sudu na čijem području se imovina nalazi. Ovaj sud je dužan da obavijesti ostavinski sud o svim mjerama za obezbjeđenje zaostavštine. Cilj mjera je zaštita prava i interesa određenih učesnika

Proglašenje oporuke - Sastoji se u otvaranju i čitanju oporuke u prisustvu 2 svjedoka, koji mogu biti i nasljednici, i o tome sastaviti zapisnik.

*POKRETANJE POSTUPKA – pokreće ga ostavinski sud po službenoj dužnosti kada primi smrtovnicu ili izvod iz matične knjige umrlih ili pravosnažno rješenje o proglašenju neke osobe umrlom.

*Odluka da se zaostavština ne raspravlja javlja se u dva slučaja:1. kada umrli nije ostavio nikakvu imovinu;2. kada je umrli ostavio samo pokretnu imovinu, a ni jedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne

zatraži da se provede ostavinski postupak.Dakle, ostavinska rasprava će se obavezno provodi samo kada u ostavini ima nekretnina.

19. RAZLIKA LEGATARA I NASLJEDNIKA

Nasljednik je univerzalni sukcesor , što znači da nasljeđuje samo pravo (može nasljeđivati i obaveze, ali samo do visine prava, i to one obaveze koje se ne tiču ličnosti);

Legatar nasljeđuje pravo (singularni je nasljednik).

- Legatar je singularni nasljednik prava (singularni sukcesor stiče samo pravo).- Nasljednik je univerzalni sukcesor – stiče i prava i obaveze do visine prava.

Legatar je singularni sukcesor iz zaostavštine stiče samo pojedina i tačno određena prava i stvari, a takvo sticanje nije direktno, već se radi o posrednom sticanju. Legatar svoje pravo ostvaruje posredno od nasljednika kao univerzalnog suksesora.

Nasljednik ili univerzalni suksesor stupa u prava i obaveze ostavitelja koji su postojali u času smrti ostavitelja i on preuzima svu aktivu i pasivu zaostavštine. Trenutak u kojem ostavina prelazi na nasljednika naziva se trenutak otvaranja nasljedstva – otvara se u trenutku smrti ostavitelja ili njegovim proglašenjem umrlim.

Legatar iz ostavine dobija samo pojedinačno određeno pravo tj. tačno određenu stvar. Na nasljednika prelazi cijela ostavina ili njen razmjeran dio. Legatar ne odgovara za dugove zavještaoca, a nasljednik odgovara za samo do visine svog nasljednog dijela.

14

Legat je određena vrijednost (stvar ili neko pravo) koju zavještalac ostavlja testamentom određenom licu koje može biti nasljednik ili neko drugo lice, s tim što mu nalaže da iz onog što mu ostavlja, određenom licu da neku stvar ili mu isplati određenu sumu novca ili da ga oslobodi nekog duga ili da ga izdržava, itd. To drugo lice nije naslednik tj. nije univerzalni sukcesor, ono je samo korisnik čistog dijela zaostavštine. To drugo lice – legatar, ima tražbeno pravo, može da traži izvršenje svog potraživanja od lica koje je po testamentu u nekoj obavezi.

Legat je davanje koje tereti zaostavštinu, a legatar ima samo tražbeno pravo prema toj zaostavštini. Legatar ne odgovara za dugove ostavioca, ali povjerioci zaostavštine imaju pravo prvenstvene naplate u odnosu na potraživanja legatara. Pravo da se traži izvršenje legata zastarjeva godinu dana od dana kada je legatar saznao za svoje pravo i bio ovlašten da traži njegovo izvršenje.

Ako ostavitelj nije odredio ko je dužnik legata, legat tereti sve nasljednike srazmjerno njihovim nasljednim dijelovima.

O izvršenju legata dužan je da se stara izvršilac testamenta ako je postavljen, a ako nema izvršioca testamenta, ispunjenje legata se može zahtijevati od nasljednika koji upravlja nasljedstvom.

Legat učinjen zakonskom nasljedniku uračunava se u njegov nasljedni dio.

PREDMET I SADRŽAJ LEGATA

Ostavljanje legata Legat se ostavlja testamentom; U testamentu legatar mora biti određen ili odrediv; Legatar može biti fizičko ili pravno lice, Legat može biti ostavljen neposredno (ako ostavilac direkto ostavi nekom licu jednu ili više stvari

ili prava), ili posredno (ostavitelj nalaže nasljedniku da iz onog što mu je ostavljeno u nasljeđe određenu stvar ili pravo preda legataru).

Predmet legata može biti:a) sve ono što može biti predmet obligacije,b) jedna ili više stvari ili prava (npr. da dužnik legata legataru isplati 5000 KM, da izdržava legatara,

da sagradi kuću legataru, itd.)

20. ZASTARJELOST PRAVA NASLJEDNIKA I LEGATARA -ACTIO SUPLETORIA

*Nasljednik može tražiti poništaj testamenta u subjektivnom roku od 1 godine i objektivnom roku od 10 godina, a prema nesavjesnom držaocu u roku od 20 godina.

*Legatar može svoja prava da ostvaruje u roku od 1 godine.

Actio supletoria je tužba koja se podnosi zbog povrede nužnog dijela. Rok za podnošenje je 3 godine i to je objektivni rok i računa se od dana proglašenja testamenta, odnosno od dana smrti ili pravosnažnosti rješenja o proglašenju nestalog lica umrlim.

Pravo na podizanje ove tužbe se različito rješavalo u sudskoj praksi. Prema nekim shvatanjima pravo ima samo ono lice kome je zaista povrjeđeno pravo na nužni dio, a ne njegov nasljednik. *Prema drugačijem shvatanju supletorn tužbu mogu podići i nasljednici nužnog nasljednika koji za života nije tražio svoj nužni dio ali ako nije protekao zakonom propisani rok.

15