OBJEKTI ZA SLOBODNO DRŽANJE GOVEDA

Otvorene štale – u biti predstavljaju alternativu za tzv. slobodni način držanja goveda. i od zatvorenih štala se razlikuju po mnogobrojnim karakteristikama. Kod klasičnih štala princip smještaja je jednostavan. Životinje se drže u zatvorenom prostoru, u čvrtsto izgrađenim objektima čime se osigurava momentalna realizacija proizvodnih ciljeva. Kod otvorenih štala razvrstavanje je šire, a kategoriranje ovih štala najčešće se vrši po njihovim bitnim determinantama:I. Po izgrađenosti spoljnih zidova i po kvalitetu gradnje zidova,II. Po načinu hranjenja životinjaIII. Po izgradnji podova

Obzirom na izgrađenost zidova razlikujemo 3 vrte štala:a) Zatvorene štale – (za slobodno držanje) – imaju zidove sa svih strana, ali se

razlikuju od klasične štale po tome što zidovi kod ovih štala nemaju potpunu toplotnu izolaciju nego oni životinje štite samo od direktnog vjetra, atmosferskih padavina i ostalih klimatskih nepovoljnosti. Ove štale imaju samo 4 zida i krov, a svi drugi faktori mikroklime su pod direktnim uticajem mikroklimata. Zidovi se grade i od salonita, tankih izolacijskih ploča, lima i sl. Za vrijeme izuzetno niskih temperatura otvori na zidovima štale se zatvaraju i ako su izgrađeni od bala sijena one se samo dopune. Najčešće su zidovi izgrađeni do 2/3 visine, a preostala trećina je slobodna. Ovakve zatvorene štale obično nemaju plafona i na određeni način su prelazni tip od zatvorenih klasičnih štala do štala sa slobodnim držanjem goveda.

b) Poluotvorene štale – obično imaju samo podužne zidove koji ne zatvaraju u potpunosti štalski prostor nego samo do 2/3 zida. Na odgovarajući način postavljaju se krovne konstrukcije, a užih zidova štale praktično nema.

c) Otvorene štale – imaju potpuno otvorenu stranu zida koja je okrenuta na jug.

Sva tri tipa štala imaju zajedničku krovnu konstrukciju, građevinski materijal je lošijeg izolacionog kvaliteta i dio prostora štale je otvoren prema okolini (južna strana). Sva tri tipa moraju imati prostor za ispuste.

Postoje 2 tipa ispusta:a) zimski – popločan, betoniran, zaštićen nadstrešnicom,b) ljetni – nenatkriven, znatno veće površine, tlo je nepopločano.

Po načinu ishrane objekti za slobodno držanje se dijele u tri tipa:a) svakodnevno nuđenje životinja hranomb) parcijalna samoishrana životinjac) potpuna samoishrana životinjaPrvi tip dminira u Njemačkoj, potpuna kontrola utroška hrane.

Prema tipu poda razlikujemo 2 vrste štalaa) štale sa ravnim podomb) štale sa dubokim podom

Ovdje nemamo klasičnih ležišta I velika je sloboda kretanja životinja. Zbog toga i ne govorimo o ležištu. I jedna i druga vrsta poda mora se steljiti, ne podrazumijeva diferenciranje čistog i nečistog dijela, podrazumijeva produkciju

đubriva. Stelja se pomiješa sa đubrivom i izđubrivanje se vrši svakih 7 – 14 dana. Zbog toga je neophodno organizirati ispust sa čistom podlogom.Štale sa ravnim podom – imaju izbetoniran pod sa padom od 2 % prema kanalu za osoku i cijela površina poda je nasteljena. Količina stelje je relativno mala i to zahtijeva češće nadopunjavanje novom. Štale sa dubokim podom – cjelokupna površina poda je ukopana u odnosu na okolni teren i ta površina se onda nastelji. Svakodnevnim dodavanjem stelje prethodna se potiskuje ka dnu. Tu je veća površina stelje ali životinja egzistira na relativno mekoj podlozi. Ovdje su jasle najčešće mobilne i mogu se pomjerati po vertikali ovisno od dubine poda ili su fiksirane u nekom dijelu štale ili što je najčešće ishrana se organizira na ispustu.

Pri planiranju za izgradnju štale za slobodno držanje polazi se od činjenice da je njihova izgradnja jeftinija. Treba uzeti u obzir klimatske faktore koji uvjetuju tip štale po izgrađenosti zidova. Drugi kriterij koji nas opredjeljuje za ili protiv njihove izgradnje jeste mogućnost proizvodnje vlastite stočne hrane. To je važno zbog načina ishrane jer i on određuje tip štale. Za potpunu samoishranu se opredjeljujemo ako veću količinu hrane nabavljamo sa lokalnog područja, a ako ne, idemo na tip kontrolne ishrane. Treći kriterij je količina slame za prostirku, nivo podzemnih voda i način izgradnje poda. Ako nema problema sa podzemnim vodama možemo graditi duboki pod.

Zajedničke tehnološke karakteristike štale za slobodno držanje goveda su:a) objekat sa podom i nasteljenim ležištemb) ispustc) sistem za hranjenjed) kanalizacioni sisteme) pojilice sa ugrađenim grijanjem zbog smrzavanja vode

Na jednoj farmi postoje i tzv. zajednički objekti:a) izmuzište i odgovarajuće skladište hraneb) prihvatilište za goveda koja idu na mužuc) prostor za veterinarski tretman d) porodilištee) telećnjacif) kanalizacioni sistemg) prostor za skladištenje hrane (silaža, sijeno)

Dobre strane štale za slobodno držanje:a) Maksimalno prirodan način držanja životinja. Goveda imaju jači podmladak tj.

bolja je tjelesna konstitucija, bolji reproduktivni učinci, telad su otpornija i imaju bolji prirast,

b) Starije jedinke su otpornije na bolesti,c) Produženje rasplodne kondicije i perioda eksploatacije, životinje duže žive,

imaju veći broj teladi, manji je postotak steriliteta,d) Smanjena je količina ljudskog rada za 20 – 30 %,e) Mašinska muža, f) Startna investicijska ulaganja su manja nego kod klasičnih štala.

Nedostatci štala za slobodno držanje životinja:a) Teško je provesti higijenizaciju,b) Povećana je sklonost ka oboljenju papaka,c) Moguće su povrede životinja ako nije došlo do obezrožavanja,d) Teško možemo očekivati rekordnu mliječnost,e) Treba unijeti velike količine prostirke,f) Obezbijediti investicije za osiguranje termo – pojilica.

Prednost držanja životinja u otvorenim štalama je I u tome što mliječnost ovdje u procentima nešto opada u odnosu na krave u klasičnim štalama, ali proizvodnost ostaje na istom nivou. Veća je profitabilnost.

Osnovne jedinice smještaja u otvorenim štalama

Ležište – mora biti higijenski riješeno, suho i toplo. U starijim štalama za slobodno držanje (ukopan pod) ležište je samo prostor neposredno uz valove. Ovakav tip ležišta se izbacuje iz upotrebe, a danas se izgrađuju podovi, pa ležište mora biti čvrsto, izgrađeno od cijele ploče ili izbetonirano i mora imati pad prema kanalu za odvod mokraće (4 %). Kanal koji odvodi osoku smješten je iza nadstrešnice i obično je paralelan sa podužnom stranom objekta. Kravi treba osigurati 5 – 7 m2 poda. Površina se rasporedi tako da dobijemo objekat formiran po dužini u sljedećim dimenzijama, npr: 30 m dužina, 12 m širina i dubina, a 3, 5 m visina. Toje za 5 krava. Na svaka 4 metra stavlja se potporna greda na koju se stavlja nadstrešnica. Ovdje je osnovni problem održati suho ležište (zavisi od utroška stelje i načina formiranja ležišta). Najvažnije je formirati ležište na pravi način prije zime i omogućiti fermentaciju prostirke (izvor grinja zimi).

Ležište treba formirati još dok je visoka vanjska temperatura da bi otpočeli procesi fermentacije i ne treba štediti stelju nego je stalno dodavati. Važno je da se stelja ne vlaži jer prevelika vlaga usporava fermentaciju stelje.

U toku zime đubar se ne iznosi niti se ta površina čisti, a kompletna stelja se mijenja tek u periodu od aprila do maja. U proljetnom, a posebno ljetnjem periodu steljenje treba svesti na minimum jer se životinje kreću. Norma za betonirana ležišta je najmanje 4 kg suhe stelje koju treba ubaciti tokom 3 - 4 dana na ležište. Ako su ležišta izgrađena samo na zemlji, bez betona, svakih 4 – 5 dana treba ubaciti na ležište minimalno 10 kg stelje. Ovo se radi sve dok ne počne fermentacija, a kasnije se dodaje zbog održavanja suhoće stelje.

U sredini jesenjeg perioda počinje proces fermentacije tj. formiranja ležišta i ako se zakasni sa tim životinje ulaze u zimu sa hladnim ležištem i do - 30C. Ako je došlo do ovoga jedna od mogućnosti je da se odmah stavi velika količina stelje na ležište (duplo veća od naredne). Ovdje ležište neće biti grijano odozdo zbog nedostatka fermentacije. Drugi način je da se na ležište stavlja po kravi 6 kg slame, na to se stave svježi goveđi ekskreti, a na njih ponovo 6 kg slame i doda još malo prostirke. Tako će početi zagrijavanje ležišta i eventualna fermentacija u nešto toplijim uvjetima.

Prostor za hranu – sjenik, sjenici – ovi prostori mogu biti kombinacija valova i sjenika ili odvojeni. Veličina sjenika limitirana je količinom sijena po životinji dnevno. U zimskom periodu po kravi se troši 5 kg dnevno, a ljeti 2 kg. Sjenici se postavljaju uz bočne zidove. Krmne stolove možemo formirati ili uz ležište ili na ispustima. Njegova visina je 40 – 50 cm. Može biti pokretan ili inkorporiran u jedinstvenu cjelinu sa jaslama. Jasle su raspoređene cijelom dužinom i čine tri zida. Ispod jasala je krmni stol.

Ispusti – zimski ispusti su betonirani ili popločani kao podovi štale i pokriveni su. Po jednoj životinji treba osigurati 10 m2 ispusta (zimskog). Treba se svakodnevno čistiti i prati. Ljetni ispust nije betoniran. Odvojen je fiksnom ili mobilnom ogradom od zimskog ispusta. Organizira se tamo gdje krave nemaju mogućnost ispaše. 2 – 4 puta je veći površinski od zimskog ispusta (20 – 40 m2). Ljetni ispust treba zoohigijenski urediti nasipanjem šljunka. Treba postojati ili drenažni sistem ili dobro riješen sistem odvodnih kanala tj spriječiti zadržavanje atmosferskih padavina.

Silažni rovovi – normativ silaže po jednoj mliječnoj kravi u toku laktacije (240 dana u godini) iznosi 40 – 45 kg. Silažna masa se puni u silažne rovove koji su namjenski izgrađeni objekti u sklopu ove farme i to su čvrste formacije u koje se puni masa koja se silira. Izuzetno je važno da se silažna masa brzo napuni u silažne rovove (najkasnije za 4 dana). Kada se napuni silažna masa se zatvara na 2 načina: a) prekriva se zemljom i prepušta fermentaciji, b) prekriva se kombinacijom kreča, slame i piljevine. Ovaj drugi način se koristi tamo gdje krave imaju slobodan pristup silažnom rovu jer se ova masa ne skida za razliku od zemlje i krave jedu tu masu zajedno sa silažom. Silo-rovovi se lociraju posebno u odnosu na objekat gdje su smještene krave.

Napajanje – može se osigurati na dva načina: a) automatske pojilice i b) valovi za vodu. Napajanje se ovdje ne vrši na ležištima nego na prelazu natkrivenog dijela ka ležištu. Za 50 krava treba predvidjeti 4 – 5 automatskih pojilica, 80 – 100 cm širine hranidbenog prostora kod krmnih stolova.

Izmuzište – je neminovno u ovakvom sistemu držanja. Treba osigurati kvalitetnu izgradnju i lokaciju. Najčešće se izmuzišta postavljaju centralno. Treba osigurati da se sve životinje dovedu i odvedu od tog objekta u određenom vremenskom periodu. Za izvođenje mašinske muže treba osigurati određen broj aparata za mužu (najmanje 3 – 4 kompleta za farmu od 50 krava). Vrlo je bitno prati aparat poslije muže, dezinficirati ga i isprati mlakom vodom pod pritiskom od jedne atmosfere. Životinje koje su “tvrde na vimenu” bolje je ručno izmusti. Mora se musti u isto vrijeme 2 puta dnevno. Pod u sabiralištu mora biti popločan. U izmuzištu treba osigurati:a) prostor za vakum pumpu i bojlere za dobivanje tople vode,b) tank za prihvat mlijeka,c) odjeljenje za veterinarski tretman životinja, koji može biti i u blizini izmuzišta.

Ovaj prostor se organizira kao otvorene štale gdje su tri zida improvizirano zatvorena. Ovdje se prave ležišta (2 reda, životinje su fiksirane). Za ovaj prostor treba osigurati 5 – 10 % kapaciteta cjelokupne farme.

d) Odjeljenje za zasušene krave – taj dio zauzima u odnosu na broj životinja 20 %. Boravak životinja u tom prostoru je oko 60 dana.

Porodilište – je identično onom u zatvorenim štalama. Kapacitit porodilišta se određuje na dva načina: a) 10 % od ukupnog broja grla na jednoj farmi, b) broj dana koje krave provode u porodilištu (2 dana prije i 7 – 8 dana poslije telenja). Na farmi od 50 krava treba predvidjeti minimalno 6 mjesta u porodilištu, a kod većih farmi minimalno 20 ležišta u porodilištu. Porodilište se locira blizu izmuzišta tj. blizu prostora gdje se smješta telad. Trebalo bi imati poseban kanalizacioni sistem, sa međuprostorom u kojem bi se trebao tretirati ekskret bolesnih životinja prije puštanja u zbirni kanalizaconi sistem.

Prostor za smještaj teladi – isti je higijenski princip kao kod zatvorenih štala. Smještaj ovisi od lokalnih uvjeta i odgovarajućeg geografskog položaja. Nešto je povećan izolacioni faktor. Telad se ovdje drže najduže 3 mjeseca. Nakon toga se ženska telad odvajaju u prostor za junad, a muška telad za tov. Način smještaja diktira i način ishrane. Telad se drže u individualnim ili u grupnim boksovima. U prvom mjesecu života teladi osnovna ishrana je puno mlijeko (6 l po teletu), poslije toga počinje ishrana sa prvorazrednim kvalitetom sijena kao i koncentratom odgovarajućeg higijenskog i nutritivnog kvaliteta. U drugom mjesecu hrana je neobrano mlijeko sa sijenom i većom količinom koncentrata. Tek u trećem mjesecu neobrano mlijeko zamjenjuje se običnim, a sijeno i koncentrat daju se u skladu sa nutritivnim normativima. U prvom mjesecu telad se snmješta u individualne boksove, u drugom se preseljavaju u grupne boksove, prvo po 5 teladi pa po 10. Ovo rezultira sljedećim činjenicama:a) dobijemo ujednačene jedinke po kvalitetu,b) znatno je reduciran broj kržljavacaZa dvomjesečnu telad treba unutar grupnog boksa osigurati 2 – 2, 5 m2 prostora za ležište, a za tromjesečnu telad 3 m2. Za dvomjesečnu telad treba popločan ili betoniran ispust sa površinom od 3 m2 po životinji, a tromjesečna se mogu pustiti na nebetonoran ispust i osigurati za svaku životinju po 4 m2 prostora za kretanje. Nagib površine ispusta prema odvodnom kanalu je 2 – 3 %. Čvrsti ispusti bi trebali biti prekriveni nadstrešnicom. U individualnim ispustima nemamo pojilište (voda iz flašice). U grupnim pojilišta su obavezna. Na jedan boks sa 10 teladi treba postaviti minimalno 2 automatske pojilice. Zidovi telećaka se rade od cigle.

Osnovni principi higijene teladi i profilaksa bolesti

Higijena uzgoja i pojave bolesti su usko povezani i čine jedinstvenu problematiku uzgoja teladi. Tako npr. od bolesti teladi do 1 godine starosti ugine 25 % populacije. U zemljama sjeverne Europe u prvoj godini starosti ugine 7 – 9 % teladi. Najveći broj uginuća je u prva 2 mjeseca života. U prve 3 sedmice života ugine 75 % od ukupnog broja uginulih u prvoj godini, a u prvom mjesecu 80 %. Najkritičniji je dakle period u prve 4 sedmice života.

Zaštita zdravlja i poboljšanje proizvodne sposobnosti ne počinje partusom nego higijenom majki. Na tom konceptu počinje i preventiva uzgojnih bolesti teladi. Oko 30 – 40 % u strukturi ugibanja teladi otpada na poremećaje gastrointestinalnog trakta, a isto toliko otpada i na respiratorni trakt. Ostatak se svodi na probleme izazvane greškama u smještaju.

Da bi osigurali zdravu telad moramo brinuti o nekoliko faza uzgoja:a) postupak sa majkom prije porodab) postupak sa majkom i teletom u toku i nakon porodac) bliski vremenski period postupka sa teletom nakon porodad) držanje teladi u boksovima

Postupak sa majkom prije poroda – za rasplod se koriste samo spolno zrele životinje (20 – 24 mjeseca, sa minimalno 2/3 tjelesne mase). Ispoštovati servis period, zasušenje, odgovarajuća ishrana (10 dana prije poroda davati laksativnu hranu).

Postupak sa majkom i teletom u toku i nakon poroda – porod higijenski treba da bude čist, suh i da su svi drugi zoohigijenski parametri smještaja na apsolutno higijenski prihvatljivom nivou. Lizanje teleta, sušenje, mikroflora i cirkulacija. Dezinfekcija pupka minimalno 2 puta dnevno u toku 5 dana.

Bliski vremenski period postupka sa teletom nakon poroda – propustljivost epitela crijeva teleta za gama-globuline kolostruma tj. dati mlijeko odmah po partusu. U prvom mjesecu života tele se hrani punim mlijekom i važna je pravilna frekvenca davanja mlijeka. u početku treba dati manje količine mlijeka zagrijanog na temperaturu 34 - 35C. Tako grušano mlijeko prerađuju enzimi dok nezgrušano mlijeko (koje nije zagrijano) propasira crijeva i izaziva prolive. Telad se mogu hraniti i kiselim mlijekom, ali ne hladnijim od 25C. Od 4 – 10 dana broj napajanja se reducira (4 – 5 puta dnevno), a do tada je 10 puta dnevno. Nakon 15 dana tri puta dnevno. Voda mora biti zagrijana na 22 - 25C, a početak napajanja je nakon 4 dana (po prestanku uzimanja kolostruma). Voda se daje 1 sat nakon hranjenja. Ako se ne daje voda javljaju se katari crijeva, opstipacije, problemi sa termoregulacijom. Higijena posuda za napajanje se izvodi sredstvom koje ne utiče na kvalitet mlijeka.

Štale za smještaj teladi – moraju biti primjerene, čiste, suhe, higijenski prihvatljive, stelja higijenski ispravna i dobrog kvaliteta, a ispusti riješeni tako da reduciraju zdravstvene probleme na najmanju moguću mjeru. U grupno držanje mogu se uključiti ona telad koja su prethodno vakcinisana. Za otkup ne davati telad lakšu od 70 kg.