Četvrti dio australija danas - immi.homeaffairs.gov.au · s obzirom da je australija toliko...

Australsko državljanstvo: Naša zajednička spona38

Četvrti dioAustralija danas

Australija je jedan od najstarijih kopnenih masiva na svijetu.

Šesta je zemlja po veličini na svijetu.

Četvrti dio – Australija danas 39Četvrti dio – Australija danas 39

Australija danasSa ovih ćete stranica doznati što ovu zemlju čini toliko posebnom. Saznat ćete više o našoj kulturi, o našim izumiteljima i našen nacionalnom identitetu. U sadašnjem svijetu Australija je dinamičan poslovni i trgovački partner i cijenjeni globalni sudionik. Cijenimo doprinos novih doseljenika u stalnom rastu i obnovi naše zemlje.

ZemljaAustralija je jedinstvena na mnogo načina. Od sedam svjetskih kontinenata, Australija je jedini kontitent nastanjen samo jednom nacijom. Imamo najmanju gustoću stanovništva na svijetu, sa samo dva stanovnika po kvadratnom kilometru.

Australija je jedan od najstarijih kopnenih masiva na svijetu. Šesta je zemlja po veličini na svijetu. Također je najsušniji nastanjeni kontinent, tako da je u mnogim dijelovima Australije voda vrlo dragocjena.

Većina zemlje ima neplodno tlo i samo je 6 posto pogodno za zemljoradnju. Suhi zabačeni predjeli unutrašnjosti se nazivaju ‘outback’. Imamo veliko poštovanje za ljude koji žive i rade u tim udaljenim i surovim krajevima. Mnogi od njih postali su dio australskog folklora.

S obzirom da je Australija toliko prostrana zemlja, klima se razlikuje u različitim dijelovima kontinenta. Tropski predjeli su na sjeveru Australije, a pustinje u središnjem dijelu.

Dalje prema jugu, temperature mogu varirati od hladnih zima s planinskim snijegom do toplinskih valova ljeti.

Osim šest saveznih država i dva teritorija na kontinentalnom dijelu, Australska vlada također upravlja, kao teritorijima, otočjima i otocima Ashmore i Cartier Islands, Christmas Island, Cocos (Keeling) Islands, Jervis Bay Territory, Coral Sea Islands, Heard Island i McDonald Islands na Australskom antarktičkom teritoriju , te Norfolk Island.


Lokacije fosilnih sisavaca u Južnoj Australiji i Queenslandu

Fraser Island uz obalu južnog Queenslanda

Lokacije svjetske zaštićene baštineViše od 11 posto našeg kontinenta je zaštićena starosjedilačka zemlja, rezervat ili nacionalni park kojima se upravlja u skladu sa svjetskim standardima za očuvanje prirode. Sedamnaest lokacija u Australiji uključeno je na Popis svjetske zaštićene baštine (World Heritage List) Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO).

Drevne tropske šume Gondwana Rainforests u New South Walesu i Queenslandu

Great Barrier Reef u Queenslandu

Greater Blue Mountains zapadno od Sydneya Heard Island i McDonald Islands na Australskom antarktičkom teritoriju

Kakadu National Park u Sjevernom Teritoriju

Lord Howe Island uz obalu New South Walesa

Macquarie Island južno od Tasmanije

Četvrti dio – Australija danas 41

Purnululu National Park u Zapadnoj Australiji

Royal Exhibition Building i Carlton Gardens u Melbourneu

Shark Bay u Zapadnoj Australiji

Sydney Opera House

Netaknuta priroda u Tasmaniji

Kišni tropski dijelovi Queenslanda

Willandra Lakes u New South Walesu

Savjetujemo vam da proširite svoje

iskustvo o Australiji posjećujući ova

i ostala očaravajuća i znamenita

mjesta. Možete hodati kroz pustinju

ili uz obalu, po planinama ili

tropskim šumama. Svaki korak koji

napravite korak je bliže pripadanju

ovoj prostranoj i živopisnoj zemlji.

Uluru-Kata Tjuta National Park u Sjevernom Teritoriju


Djeca uče kroz školsku nastavu preko radija u New South Walesu

Prostrana zemljaProstranstvo Australije potaklo je mnoge inovacije i pronalaske.

U ranim danima ljudi iz zabačene unutrašnjosti ponekad su morali putovati po nekoliko dana da bi došli do najbližag liječnika. Mnoga su djeca živjela predaleko da bi mogla pohađati školu.

Obitelji u zabačenoj unutrašnjosti tu su izolaciju teško podnosile. Ogromne stočne postaje mogle su zapremati tisuće kvadratnih kilometara. Žene i djaca koji su tamo živjeli ponekad mjesecima nisu vidjeli drugu osobu. Nije bilo telefona i ljudi su se osjećali krajnje izoliranima i nezaštićenima.

To su bili problemi koje su sjajni Australci riješili domišljatošću i pronalascima.

Radio na pedale1929. godine Alfred Traegar iz Adelaidea dizajnirao je prvo radio na pogon preko pedala. Korisnici su mogli upotrebljavati dvosmjerni radio gurajući nogama pedale. Usamljena domaćinstva, udaljene misionarske postaje i aboridžinske zajednice, svi su imali koristi od ovog pronalaska. Usamljene žene sad su se mogle sprijateljiti preko radio valova.

Radio na pedale pomogao je da se osnuju dvije slavne australske institucije, zračna liječnička služba Royal Flying Doctor Service i školska nastava preko radija School of the Air.

Zračna liječnička služba (Royal Flying Doctor Service)Velečasni John Flynn živio je i radio s ljudima u udaljenim zajednicama. Njegova je zamisao bila da dovede liječnike bolesnicima u zabačenoj unutrašnjosti što je brže moguće, zračnim putem. Dobio je pomoć od vlade, aviokompanije Qantas i dobrotvornih priloga. Služba Royal Flying Doctor počela je raditi 1928. godine, ali je još uvijek bilo ljudi na udaljenim mjestima koji je nisu mogli pozvati. Uvođenjem radija na pedale ljudi na dalekim izoliranim postajama mogli su odmah zatražiti pomoć liječnika.

Školska nastava preko radija (School of the Air)Do 1950-ih godina djeca sa izoliranih mjesta mogla su jedino ići u škole internate ili dobivati školsku obuku poštom.

Adelaide Miethke, dopredsjednica službe Royal Flying Doctor u Južnoj Australiji, shvatila je da bi radio služba Flying Doctor također mogla pomoći djeci da od kuće razgovaraju sa svojim učiteljima. Služba u Alice Springs počela je dvosmjernu nastavu preko radija 1948. School of the Air službeno je osnovana nekoliko godina kasnije. Australska nastava preko radija također je pomogla mnogim zemljama da osnuju vlastite slične programe.

Stari radio na pedale sada je zamijenjen visokofrekventnim prijemnicima, ali Royal Flying Doctor Service of Australia i School of the Air i dalje služe i koriste ljudima u australskim udaljenim zajednicama.


Australski identitetAustralski identitet se oblikovao našim jedinstvenim nasljeđem, našom kulturom i poduzetnim duhom našeg naroda.

Ian Thorpe, peterostruki dobitnik zlatne olimpijske medalje

Članica Australskog nacionalnog ženskog nogometnog tima

Sport i rekreacijaMnogi Australci vole sport i mnogi su postigli zadivljujuće rezultate na međunarodnoj razini.

Ponosni smo na svoju reputaciju nacije ‘dobrih sportova’. Australskim sportašima i sportašicama dive se kao ambasadorima vrijednosti napornog rada, poštene igre i timskog rada.

Kroz našu povijest sport je obilježavao australski narod I ujedinjavao nas. Od ranih godina naseljavanja sport je pružao bijeg od grube stvarnosti preživljavanja. Čak i u ratna vremena pripadnici Australskih obrambenih snaga organizirali bi sportska natjecanja kako bi ublažili stres bojnog polja.

Sport također pruža zajednički interes, koji omogućuje i igračima i gledateljima da se osjećaju uključenima i dio nečega što je važno za australsko društvo.

Mnogi australci sudjeluju u ekipnim sportovima. Kriket, košarka, netball, hokej, australski nogomet i ragbi ubrajaju se u najpopularnije.

Plivanje, tenis, atletika, golf i biciklizam popularne su rekreativne aktivnosti. To su također sportovi u kojima se Australija ističe na međunarodnim natjecanjima. Ostale popularne fizičke aktivnosti su planinarenje, surfanje i skijanje.

Australci isto igraju I vole gledati nogomet, rugby league, rugby union I nogomet prema australskim pravilima, Australian Rules. ‘Aussie Rules’ je jedinstvena australska igra.

Australija je naročito ponosna na svoj međunarodni uspjeh u kriketu. Australski I engleski timovi u intenzivnom su suparništvu još od kraja 19. stoljeća.

Melbourne Cup, ‘utrka koja zaustavlja naciju’, jedna je od najbogatijih I najzahtjevnijih konjskih utrka u svijetu. Prvi Melbourne Cup se održao 1861. godine. Od tog dana pa sve do danas prvi utorak u studenom, Melbourne Cup Day, državni je praznik u Victoriji od 1877. godine.


Sir Donald Bradman (1908 – 2001)

Sir Donald Bradman je najveći batsman (igrač kriketa koji udara palicom) svih vremena i australska sportska legenda.

Donald Bradman je odrastao u Bowral u New South Walesu, a prvu igru kriketa za australski tim odigrao je 1928.

Bio je sitan, ali nevjerojatno brz. Tijekom svoje prve turneje po Engleskoj 1930. godine potukao je gotovo sve rekorde udaranja palicom. Do svoje 21. godine već je bio australska legenda.

Na Bradman završnoj turneji 1948. njegov je tim bio poznat pod nazivom ‘The Invincibles’ jer nisu izgubili ni jednu igru protiv Engleske.

Sir Donald Bradman, poznat kao ‘The Don’, proglašen je najboljim svjetskim batsmanom svih vremena. Njegov prosjek udarca palicom (test batting) bio je 99,94.

UmjetnostAustralija ima živu umjetničku scenu koja uključuje starosjedilačke kulturne tradicije i bogati izbor doseljeničkih kultura. Svi oblici vizualne I reproduktivne umjetnosti, uključujući film, likovnu umjetnost, kazalište, glazbu i ples, izazivaju divljenje i ovdje i u inozemstvu.

KnjiževnostAustralija ima jaku književnu tradiciju, koja je započela s pričama starosjedilačkih Australaca i nastavila se usmenom predajom priča kažnjenika koji su stigli krajem 18. stoljeća.

Najveći dio australske rane književnosti govori o bushu (australskom specifičnom krajoliku) i o poteškoćama života u takvom surovom okolišu. Književnici kao što su Henry Lawson i Miles Franklin pisali su poeziju I pripovijetke o bushu i australskom načinu života.

Australski romanopisac Patrick White primio je Nobelovu nagradu za književnost 1973. godine. Ostali popularni suvremeni književnici su Peter Carey, Colleen McCullough i Tim Winton.

Judith Wright (1915 – 2000)

Judith Wright je bila izvanredna pjesnikinja, borac za zaštitu prirode I zagovornica aboridžinskih prava.

Ona je jedna je od australskih najdražih pjesnikinja. U svojoj je poeziji izražavala ljubav prema Australiji i njenom narodu. Dodijeljeno joj je mnogo priznanja, uključujući Nagradu za književnost Encyclopaedie Britannice i Kraljičinu zlatnu medalju za poeziju. Bila je član Australskog odbora za očuvanje prirode i Odbora za Dogovor s Aboridžinima (Aboriginal Treaty).

Judith Wright pamtimo po njenim pjesničkim kvalitetama i doprinosu australskoj književnosti kao i po društvenoj i ekološkoj reformi.


Profesor Fred Hollows (1929 – 1993)

Profesor Fred Hollows bio je predani oftalmolog (specijalist za oči) koji je pomogao povratiti vid preko milijunu ljudi u Australiji i zemljama u razvoju.

Fred Hollows je rođen u Novom Zelandu. 1965. godine preselio je u Australiju i kasnije postao ravnatelj Očnog odjela u Sydneyskoj bolnici.

Čvrsto je vjerovao u jednakost svih ljudi i pomogao je osnovati prvu medicinsku službu za Aboridžine. Sada po Australiji postoji 60 takvih službi.

Do 1980. god. Fred Hollows je već putovao po cijelom svijetu kako bi pomogao osnivati programe za zdravlje očiju u zemljama u razvoju. Postao je australski državljanin u travnju 1989. godine.

Koristan rad profesora Hollows nastavlja se i dalje preko njegove supruge Gabi i The Fred Hollows Foundation.

Kazalište i filmAustralske kazališne predstave, filmovi i filmski producenti cijenjeni su Ii voljeni ovdje i u svijetu. Australski glumci kao Cate Blanchett i Geoffrey Rush i filmski producenti kao Peter Weir osvojili su brojne međunarodne nagrade za zasluge na filmu.

Likovna umjetnostAustralska najcjenjenija likovna umjetnička djela su simbolične starosjedilačke slike i prizori australskog krajolika slikara iz 19. stoljeća kao što su Tom Roberts, Frederick McCubbin i Arthur Streeton. Sredinom 20. stoljeća umjetnici Russell Drysdale i Sidney Nolan na grub i otvoren način prikazuju surovost života u zabačenoj unutražnjosti. U novije vrijeme Brett Whiteley je stekao međunarodno priznanje za svoj jedinstveni i živopisni stil.

Glazba i plesAustralci su prihvatili sve vrste glazbe i međunarodno im je priznat doprinos klasičnoj, country i rock glazbi. Odmah prepoznatljiv, čisti australski zvuk, je zvuk didgeridooa, drevnog instrumenta aboridžanskog naroda.

Australski ples je stekao slavu zahvaljujući trudu velikih plesača i koreografa kao što su Sir Robert Helpmann, Meryl Tankard i Stephen Page.

Znanstvena dostignuća i izumiAustralci bilježe znatna znanstvena dostignuća i napredak na području medicine, tehnologije, poljoprivrede, rudarstva i proizvodnje.

Deset Australaca dobilo je Nobelovu nagradu za znanstvena i medicinska otkrića.

Za znansvena dostignuća dodjeljuje se i Nagrada za Australca godine (Australian of the Year Award). 2005. godine tu je nagradu dobila prof. Fiona Wood, koja je napravila sprej za opekotine na koži. 2006. god. nagradu je dobio prof. Ian Frazer za razvoj cjepiva protiv raka grlića maternice. 2007. godine nagradu je dobio prof. Tim Flannery, vodeći znanstvenik za zaštitu okoliša.

Prof. Wood i prof. Frazer doselili su u Australiju iz Britanije. Suradnik i suizumitelj profesora Frazer bio je pokojni Dr. Jian Zhou, koji je doselio iz Kine i koji je također postao australski državljanin.

Dirigent i nedavni dobitnik državljanstva Vladimir Verbitsky sa Simfonijskim orkestrom Zapadne Australije


Australci godineOd 1960. godine Nagradom za Australca godine slave se dostignuća i doprinosi vodećih Australaca. Svatko može nominirati Australca iz svih životnih putova za tu nagradu. Australci godine su ljudi koji su se posebno istakli u svom radu i u službi naciji.

1995 Arthur Boyd AC OBE

Slikar

1994 Ian Kiernan OAM

Promidžbenik akcije ‘Clean Up Australia’

1992 Mandawuy Yunupingu

Starosjedilački vođa

1991 Archbishop Peter Hollingworth AO OBE

Pobornik za socijalnu pravdu

1990 Professor Fred Hollows AC

Oftalmolog

1989 Allan Border AO

Kapetan test kriketa

1988 Kay Cottee AO

Rušiteljica rekorda u solo jedrenju

1987 John Farnham

Pjevači i glazbenik

1986 Dick Smith

Avanturist i filantrop

1985 Paul Hogan AM

Glumac

1984 Lowitja O’Donoghue CBE AM


1983 Robert de Castella MBE

Svjetski šampion u maratonu

1982 Sir Edward Williams KCMG KBE

Povjerenik Australskog kraljevskog istražnog povjerenstva za droge

1981 Sir John Crawford AC CBE

Arhitekt australskog poslijeratnog napretka

1980 Manning Clark AC

Povjesničar

2009 Professor Michael Dodson AM


2008 Lee Kernaghan OAM

Pjevač, muzičar i osnivač turneja ‘Pass the Hat Around’

2007 Professor Tim Flannery

Znanstvenik, pisac i zaštitnik prirode

2006 Professor Ian Frazer

Klinički imunolog

2005 Professor Fiona Wood AM

Kirurg za plastične operacije i specijalist za opekotine

2004 Steve Waugh

Kapetan test kriketa i humanitarni radnik

2003 Professor Fiona Stanley AC

Pedijatar i epidemiolog

2002 Patrick Rafter

Teniski šampion na US Open i osnivač zakla de ‘Cherish the Children Foundation’

2001 Lt General Peter Cosgrove AC MC

Vođa Australske kopnene vojske 2000-2002

2000 Sir Gustav Nossal AC CBE FAA FRS

Biolog istraživač

1999 Mark Taylor

Kapetan test kriketa

1998 Cathy Freeman

Svjetski i olimpijski atletski šampion i ambasador starosjedilačkog naroda

1997 Professor Peter Doherty

Dobitnik Nobelove nagrade za medicinu

1996 Doctor John Yu AM

Pedijatar


1979* Senator Neville Bonner AO

Prvi senator Aborodžanin

1979* Harry Butler CBE

Zaštitnik prirode i prirodoslovac

1978* Alan Bond

Poduzetnik

1978* Galarrwuy Yunupingu AM


1977* Sir Murray Tyrrell KCVO CBE

Tajnik Ureda generalnog guvernera

1977* Dame Raigh Roe DBE

Voditeljica Udruženja seoskih žena

1976 Sir Edward ‘Weary’ Dunlop AC CMG OBE

Vojni liječnik

1975* Sir John Cornforth AC CBE

Dobitnik Nobelove nagrade za kemiju

1975* Major General Alan Stretton AO CBE

Zapovjednik operacije pružanja pomoći Darwinu nakon ciklona Tracy

1974 Sir Bernard Heinze AC

Dirigenti i glazbenik

1973 Patrick White

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost

1972 Shane Gould MBE

Olimpijski šampion u plivanju

1971 Evonne Goolagong Cawley AO MBE

Teniski šampion na Wimbeldonu i French Openu

1970 His Eminence Cardinal Sir Norman Gilroy KBE

Prvi kardinal rođen u Australiji

1969 The Rt Hon Richard Gardiner Casey Baron of Berwick, Victoria and of the City of Westminister KG GCMG CH

Generalni guverner Australije 1965-69

1968 Lionel Rose MBE

Svjetski šampion u boksanju

1967 The Seekers

Glazbena grupa

1966 Sir Jack Brabham OBE

Svjetski šampion u automobilskim trkama

1965 Sir Robert Helpmann CBE

Glumac, plesač, producent i koreograf

1964 Dawn Fraser MBE

Olimpijski šampion u plivanju

1963 Sir John Eccles AC

Dobitnik Nobelove nagrade za medicinu

1962 Alexander ‘Jock’ Sturrock MBE

Vođa posade izazivača America’s Cup-a

1961 Dame Joan Sutherland OM AC DBE

Sopranistica

1960 Sir MacFarlane Burnet OM AK KBE

Dobitnik Novelove nagrade za medicinu

*Između 1975. i 1979. Odbor za proslavu Dana Australije u Canberri također je proglašavao Australca godine.

Opisi navedeni iza imena dobitnika nagrada bili su važeći u vrijeme dodjeljivanja nagrada.

Njihova dostignuća navode nas na razmišljanje što još možemo učiniti za našu divnu zemlju. Sada se nagrade dodjeljuju i za Mladog Australca godine (Young Australian of the Year), Starog Australca godine (Senior Australian of the Year) i Australskog lokalnog heroja (Australia’s Local Hero).


Australska valutaNaša valuta prikazuje ljude i simbole od važnosti za Australiju. Slavni Australci odabrani da budu prikazani na našem novcu su ljudi koji su pokazali inicijativu i veliki talent u područjima društvene reforme, znanosti, politike, vojnih uspjeha i umjetnosti.

Kraljica Elizabeth II (rođena 1926)Stara i nova zgrada Parlamenta

Kraljica Elizabeth II je australska poglavarica države. Ona je Kraljica Australije i Ujedinjenog Kraljevstva i živi u Engleskoj. Ona je snažna I stabilna pojava u svojoj dugogodišnjoj i popularnoj vladavini.

Novčanica od 5 dolara prikazuje staru i novu zgradu Parlamenta u Canberri.

Dame Mary Gilmore (1865 – 1962)

Dame Mary Gilmore bila je spisateljica, novinarka, pjesnikinja i pobornica društvene reforme. Poznata je po pisanju i govorima u korist žena, starosjedilačkih Australaca i siromaha.

AB ‘Banjo’ Paterson (1864 – 1941)

Andrew Barton Paterson bio je pjesnik, pisac glazbenih pjesama i novinar. Pisao je pod imenom ‘Banjo’ Paterson i pamti ga se po pjesmi ‘Waltzing Matilda’, najpoznatijoj narodnoj pjesmi u Australiji.

Velečasni John Flynn (1880 – 1951)

Velečasni John Flynn osnovao je prvu u svijetu zračnu medicinsku službu, Royal Flying Doctor Service of Australia. Pamti ga se po spašavanju brojnih života dovođenjem zdravstvene službe u udaljena područja Australije.

Mary Reibey (1777 – 1855)

Mary Reibey je bila poslovna žena pionir u koloniji New South Wales. Doselivši se u Australiju kao vrlo mlada kažnjenica, postala je cijenjena predvodnica u doseljeničkoj zajednici.


David Unaipon (1872 – 1967)

David Unaipon je bio pisac, javni govornik i izumitelj. Poznat je po doprinosima znanosti I književnosti, te za poboljšanje životnih uvjeta Aboridžina.

Edith Cowan (1861 – 1932)

Edith Cowan je bila socijalna radnica, političarka i feministkinja. Bila je prva žena izabrana u parlament u Australiji.

Sir John Monash (1865 – 1931)

Sir John Monash je bio inženjer, administrator i jedan od najvećih australskih vojnih zapovjednika. Poznat je po vodstvu, inteligenciji I elokvenciji.

Dame Nellie Melba (1861 – 1931)

Dame Nellie Melba je bila slavna svjetska sopranistica. Poznata u svijetu kao ‘Kraljica pjesme’, bila je prva internacionalno poznata australska pjevačica.


Nacionalni praznici i proslaveAustralski nacionalni praznici odrazuju naše judejsko-kršćansko nasljeđe I slave prekretnice u oblikovanju australskog identiteta od početka europskog naseljavanja.

Novogodišnji vatromet iznad Sydney Harboura 2005

Fiksni datumiNova godina 1. siječnja

Slavimo početak nove godine.

Dan Australije 26. siječnja

Slavimo značenje australstva i obilježavamo dolazak Prve flote u Sydneyski zaljev 1788.

Dan Anzaca 25. travnja

Obilježavamo iskrcavanje Vojnog korpusa Australije i Novog Zelanda (ANZAC) u Galipolju u vrijeme Prvog svjetskog rata. Također odajemo počast svim Australcima koji su služili i poginuli u ratnim sukobima.

Božić 25. prosinca

Davanje poklona temeljeno na kršćanskom slavlju rođenja Isusa Krista.

Stjepanovo (Boxing Day) 26. prosinca

Dio božićnog slavlja.

Pomični datumiDan rada ili Osmosatni radni dan

Slavi pobjedu australskih radnika za dobivanje osmosatnog radnog dana – prvi u svijetu.

Uskrs

Obilježava kršćansku priču o smrti i uskrsnuću Isusa Krista.

Kraljičin rođendan

Slavi rođenje australske poglavarice države, kraljice Elizabeth II. Ta proslava se održava drugog ponedjeljka u svibnju u svakoj saveznoj državi I teritoriju osim u Zapadnoj Australiji.

Ostali državni prazniciU različitim saveznim državama, teritirijima i gradovima obilježavaju se i drugi državni praznici. Na primjer, Teritorij Glavnog Grada ima Dan Canberre, Južna Australija Dan volontera, a Zapadna Australija Dan osnutka.


Australski narod Australija ima oko 22 milijuna stanovnika i jedna je od najraznolikijih društava na svijetu. Starosjedilački Australci čine 2,5 posto ukupnog stanovništva. Više od jedne četvrtine stanovnika Australije rođeno je u inozemstvu, a doselili su iz više od 200 zemalja. Raznolikost stanovništva daje Australiji bogatstvo različitih jezika, uvjerenja, tradicija i kultura.

Australske službene veze s Velikom Britanijom vremenom su se smanjile, ali je utjecaj Velike Britanije i dalje prisutan u australskim institucijama. Također je prisutan u mnogim našim vrijednostima, i naravno, u našen nacionalnom jeziku. Iako se preko 200 različitih jezika govori kod kuće i u zajednici (uključujući I mnoge raazličite starosjedilačke jezike), engleski je jezik važan dio našeg nacionalnog identiteta.

Australsko gospodarstvoAustralije ima stabilno i konkurentsko gospodarstvo. Cijenimo svoje sposobne i kvalificirane radne ljude. Kvaliteta života koju Australci uživaju jedna je od najviših u svijetu.

Dick Smith (rođen 1944.)

Dick Smith je vodeći poslovan čovjek, avanturist i filantrop u Australiji.

Dick Smith je prvo bogatstvo stekao u u elektroničkom biznisu. Svoje je bogatstvo uložio u napredak Australije. Osnovao je prehrambenu kompaniju s isključivo australskim proizvodima i uložio je milijune dolara kako bi pomogao zadržati kompanije u australskom vlasništvu.

Proglašen je Australcem godine 1986. i dobio je brojne nagrade za tehnički napredak i zaštitu okoliša. Bio je prva osoba koja je preletjela Australiju i Tasmansko more u balonu na vrući zrak. Poznat je po avanturističkom duhu, uspjehu u biznisu i velikoj ljubavi prema Australiji.

TržišteAustralske stabilne i moderne financijske institucije i strogi porezni i trgovački propisi daju sigurnost poslovnim aktivnostima. Uslužna industrija, koja uključuje turizam, obrazovanje i financijske usluge, čini gotovo 70 posto australskog brutto domaćeg domaćeg proizvoda (GDP).

Ekonomska stabilnost čini Australiju privlačnim odredištem za ulaganje. Australska burza dionica druga je po veličini u azijskopacifičkoj regiji, odmah nakon japanske.

TrgovinaAustralski najveći trgovački partneri su Japan, Kina, Sjedinjene Države, Južna Koreja, Novi Zeland i Ujedinjeno Kraljevstvo. Mi smo glavni izvoznici pšenice, vune,željezne rudače, minerala i zlata. Također izvozimo energiju u vidu ukapljenog prirodnog plina i ugljena. Naše gospodarstvo je otvoreno i trgovina je uvijek bila vitalni dio našeg ekonomskog napretka. Ukupna vrijednost australskog izvoza nedavno je bila preko 200 milijardi dolara.

RudarstvoAustralija je bogata prirodnim sirovinama kao što su ugljen, baker, ukapljeni prirodni plin i mineralni pijesak. Te su sirovine u velikoj potražnji, naročito u Aziji u gospodarstvima u razvoju.

Australska najveća izvozna grana su minerali i goriva


Australija kao globalni građanin Australija je ponosna na svoju ulogu dobrog internacionalnog građanina. Mi to pokazujemo pomažući po cijelom svijetu onima s manje sreće od nas.

Australska međunarodna pomoć i humanitarne akcijeProgram međunarodne pomoći australske vlade pomaže zemljama u razvoju da smanje siromaštvo i postignu održiv razvoj. Pružamo pomoć u našoj regiji i po cijelom svijetu, pomažući ljudima I vladama.

Australci pokazuju veliku plemenitost kod katastrofalnih nesreća u našoj zemlji i u inozemstvu. Također redovno dajemo donacije zemljama koje su u stalnom stradanju. Angažiranost Australije u programu pomoći odražava tu stranu australskog karaktera.

Dr Catherine Hamlin AC (born 1924)

Dr Catherine Hamlin je ginekologinja poznata po spašavanju mladih Etiopljanki od paćeničkog života.

Od 1959. Catherine Hamlin radi u Addis Ababi u Etiopiji pomažući ženama s ozljedom u porodu poznatom kao ‘opstetricijska fistula’. Žene s tim problemom ne mogu kontrolirati svoje tjelesne funkcije i zbog toga ih društvo odbacuje.

Catherine i njen suprug osnovali su bolnicu Addis Ababa Fistula Hospital. Njihov je trud omogućio tisućama žena da se vrate kući i žive ispunjenim, zdravim životom u svojimm selima.

1995. Dr Catherine Hamlin je dobila titulu ‘Companion of the Order of Australia’, što je najviše australsko priznanje. Ona i dalje radi za žene u Etiopiji.

Australska operacija pružanja pomoći u Indoneziji nakon tsunamija u Indijskom oceanu 2004. godine

Australsko aktivno sudjelovanje u međunarodnim forumimaAustralija je aktivna članica Ujedinjenih naroda (UN) od samog početka 1945. god. Prema Konvenciji UN o izbjeglicama iz 1951. Australija pruža zaštitu osobama za koje se utvrdi da su izbjeglice prema toj konvenciji. Također doprinosimo mirovnim snagama UN i humanitarnoj i hitnoj pomoći za zemlje u razvoju, I značajno smo uključeni u rad Obrazovne, znanstvene i kulturne organizacije Ujedinjenih naroda (UNESCO).

1971. godine Australija je postala punopravnom članicom Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). OECD nastoji poboljšati ekonomske, socijalne I radne uvjete u svojih 30 zemalja članica I u drugim zemljama u razvoju. Istovremeno OECD nastoji proširiti svjetsku trgovinu.

Australija snažno podržava užu suradnju u azijsko-pacifičkoj regiji. Australija je aktivna članica Azijsko-pacifičke ekonomske suradnje (APEC), Istočnoazijskog sastanka na vrhu (EAS), Regionalnog foruma ASEAN-a (ARF) i Foruma pacifičkih otoka (PIF).

Australija je danas prostrana i rastuća zemlja, ponosna na svoje uspjehe u sportu, umjetnosti i znanosti. Cijenimo kvalitetu života našeg naroda, ali uvijek težimo boljem.

Kroz pružanje međunarodne pomoći i pomoći u razvoju Australija je svoj osjećaj za poštenu igru prenijela i izvan sportskih terena i u globalnu zajednicu.


Australski nobelovci

Australija je poznata po istraživanjima u područjima znanosti i medicine. Nobelovu nagradu u tim područjima dobilo je deset Australaca.

Profesor William Bragg (1862 – 1942) i Lawrence Bragg (1890 – 1971) Fizičari.William Bragg (otac) i Lawrence Bragg (sin) dijelili su Nobelovu nagradu za fiziku 1915., ‘za zasluge u analizi kristalnih struktura pomoću rendgenskih zraka’.

Sir Howard Walter Florey (1898 – 1968) Patolog.Howard Florey je rođen u Adelaideu u Južnoj Australiji. Dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1945. (zajednička nagrada) ‘za otkriće penicilina kao sredstva za liječenje brojnih zaraznih bolesti’.

Sir Frank Macfarlane Burnet (1899 – 1985) Medicinski Znanstvenik i Biolog.Frank Burnet je rođen u Victoriji. Dodijeljena mu je Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu 1960. (zajednička nagrada) ‘za otkriće stečene imunološke tolerancije’.

Sir John Carew Eccles (1903 – 1997) Fiziolog. John Eccles je rođen u Melbourneu. Dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1963. (zajednička nagrada) ‘za otkrića vezana uz ionske mehanizme koji potiču i inhibiraju periferne i središnje dijelove membrane živčanih stanica’.

Profesor John Warcup Cornforth (1917 – 2007) Kemičar.John Cornforth je rođen u Sydneyu. Dobio je Nobelovu nagradu za kemiju 1975. (zajednička nagrada) ‘za rad na stereokemiji enzimsko-kataliziranih reakcija’.

Profesor Peter Doherty (rođen 1940) Imunolog.Peter Doherty je rođen u Queenslandu. Dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1996. (zajednička nagrada) ‘za otkrića u području specifičnosti imunološke odbrane posredovanjem stanica’.

Profesor Barry Marshall (rođen 1951) Gastroenterolog i Doktor Robin Warren (rođen 1937) Patolog.Barry Marshall i Robin Warren su dijelili Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 2005. ‘za otkriće bakterije Helicobacter pylori i njene uloge kod gastritisa i čira na želucu’.

Profesor Elizabeth Helen Blackburn (rođena 1948) Biolog.Elizabeth Blackburn je rođena u Hobartu. Dobila je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 2009. (zajednička nagrada) ‘za otkriće kako su kromozomi zaštićeni telomerima I enzimskim telomerasom’

Australija ima i jednog dobitnika Nobelove nagrade za književnost.

Patrick White (1912 – 1990) Romanopisac i DramatičarPatrick White je rođen u Londonu od australskih roditelja. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1973. ‘za epski psihološki roman kojim je i novi kontinent ušao u književnost’.


Peti dioNaša priča o Australiji

Australske starosjedilačke kulture najstarije su živuće kulture na svijetu.

Peti dio – Naša priča o Australiji 55

Naša priča o AustralijiOva kratka povijest Australije sigurno nije cijela priča, ali će vam dati uvid u događaje koji su oblikovali našu zemlju i našu kulturu. Tisućama godina zemlju su nastanjivali i o njoj se brinuli starosjedilački narodi. Dolazak Prve flote 1788. godine značio je da će se njihov svijet zauvijek promijeniti. Tokom prošlih 200 godina Australija je naučila mnoge lekcije o jednakosti i ljudskim pravima na svom putu prema multikulturizmu i pomirenju. Reforme koje smo učinili znače da je australska zajednica kojoj se sada pridružujete takva da se u njoj svaka osoba osjeća uključenom i cijenjenom.

Starosjedilačka AustralijaAustralske starosjedilačke kulture najstarije su živuće kulture na svijetu. Australski starosjedilački narodi žive ovdje između 40 000 i 60 000 godina.

Kulture Abiridžina I Otočana Torresovog tjesnaca međusobno se razlikuju. Svaka ima vlastite jezike i tradicije.

Povijesno gledano, aboridžinski narod je s kontinentalne Australije i Tasmanije. Otočani Torresovog tjesnaca su sa otočja između vrha Queenslanda i Papue Nove Gvineje. Imaju mnoge kulturne sličnosti s narodom iz Papue Nove Gvineje i drugih pacifičkih otoka.

JeziciPrije britanske kolonizacije Aboridžini i Otočani Torresovog tjesnaca koristili su preko 700 jezika i dijalekata. Oko 145 jezika se koristi još I danas. Pisani jezik nije postojao. Usmena predaja o starosjedilačkim kulturama izuzetno je važna jer nam kazuje priču o ljudima i zemlji. Na primjer, priče kao što su one o poplavljivanju Port Phillip Bay u Victoriji odnose se na stvarni digađaj koji se zbio prije 10 000 godina.

The Dreaming i starosjedilačka umjetnostRazličiti starosjedilački klanovi imaju svaki svoje ime za ono što se na engleskom naziva ‘Dreaming’. Svijet snova (Dreaming) ili Doba sna (Dreamtime) je sustav znanja, vjere i prakse prema kojemu se ravna život starosjedilaca. On upućuje ljude kako treba živjeti i kako se ponašati. Oni koji se ne pridržavaju propisa, bivaju kažnjeni.

Priče iz Svijeta snova djeci su pričali njihovi roditelji I starješine. Te su priče djecu učile kako je njihova zemlja nastala i kako je nastanjena, te kako se treba ponašati i zašto. Priče su djeci također davale vrijedne praktične upute, na primjer gdje pronaći hranu.

Starosjedilačka glazba, pjesme i ples kazuju priče iz Svijeta snova i svakodnevnog života. Kad starsjedioci pjevaju i plešu, osjećaju vrlo duboku povezanost sa svojim precima.

Izvorni oblici aboridžinske umjetnosti bili su rezbarenje ili slikanje na stijenama i crteži na tlu. Neka od tih djela stara su 30 000 godina. Aboridžini iz centralne Australije slikali su točkicama I krugovima, čime su simbolizirali zemlju ili priče iz Svijeta snova. Oni iz sjevernih dijelova Australije slikali su likove ljudi, životonja i duhova.

The Dreaming je još uvijek vrlo važan za starosjedilački narod.

Kakadu aboridžanska umjetnost


Prvi Europljani u AustralijiRana europska istraživanjaEuropski istraživači su u 17. stoljeću otkrili dijelove kopna kojeg su nazvali ‘Terra Australis Incognita’, južna nepoznata zemlja. Nizozemac Willem Janszoon je 1606. izradio kartu zapadne strane poluotoka Cape York Peninsula na sjevernom vrhu Australije. Gotovo u isto vrijeme španjolski brod kojim je upravljao Luis Vaez de Torres preplovio je tjesnac na sjeveru kontinenta.

Kasnije u 17. stoljeću nizozemski moreplovci su istraživali obalu Zapadne Australije. Nizozemci su tu zemlju nazvali ‘Nova Holandija’.

1642. godine Abel Tasman je otkrio obalu novog kopna i nazvao ga ‘Van Diemen’s Land (Van Diemenova zemlja, današnja Tasmanija). Također je izradio karte tisuća milja australske obale. Njegova nedovršena zemljopisna karta Nove Holandije pokazuje kako je vjerovao da je kopno na sjeveru bilo spojeno s Papuom Novom Gvinejom.

William Dampier je prvi Englez koji je zakoračio na australsko tlo. Iskrcao se je na sjevernozapadnu obalu 1684. Zemlja je bila suha i prašna, pa je nije smatrao pogodnom za trgovinu ili naseljavanje.

Kapetan James CookEuropljani nisu istraživali istočnu obalu Australije sve do dolaska Engleza James Cook 1770. na brodu ‘Endeavour’. Kapetana Cooka je poslala britanska vlada na istraživačko putovanje u Južni Pacifik. Izradio je kartu istočne obale i iskrcao se u Botany Bay, nešto južnije od sadašnjeg Sydneya. James Cook je tu zemlju nazvao ‘New South Wales’ i proglasio je vlasništvom kralja George III.

Prevoženje kažnjenikaAustralija je karakteristična po tome što su njeni prvi europski doseljenici bili pretežno kažnjenici. Nakon što su Sjedinjene Američke Države proglasile nezavisnost, Velika Britanija više nije imala pravo tamo slati svoje kažnjenike. Britanski zatvori su postali pretrpani. Kada je broj zatvorenika postao prevelik, britanska vlada je za njih morala pronaći novo mjesto. 1786. Velika Britanija je odlučila poslati zatvorenike u novu koloniju New Sout Wales. To se je zvalo ‘transportation’ (prevoženje kažnjenika).

Prva kolonijaPrvi guverner kolonije New South Wales bio je kapetan Arthur Phillip. Njegova flota od 11 brodova sretno je stigla iz Britanije na drugi kraj svijeta. Tako se je pomno starao za prehranu i dobrobit kažnjenika da ih je vrlo malo umrlo tijekom te plovidbe.

Kapetan Phillip je doveo Prvu flotu u Sydneyski zaljev 26. siječnja 1788. Na godišnjicu tog događaja svake godine slavimo Dan Australije.

Zemljopisna karta Nove Holandije Abel Tasman, 1644

Prva flota isplovila je iz Velike Britanije i stigla u Sydney Cove 1788

Početne godinePočetne godine kolonije bile su vrlo teške. Da ljudi ne bi skapavali od gladi, guverner Phillip je racionalizirao raspodjelu obroka za sve osobe, uključujući i sebe i svoje časnike. Zahvaljući njegovoj razboritosti i odlučnosti, kolonija je uspjela preživjeti svoje prve pogibeljne godine.

U početku kolonije teške poslove su prisilnim radom obavljali kažnjenici. Ako nisu dovoljno radili ili ako su pokušali bježati ili se opijali, bili su bičevani. Ako bi napravili teži zločin, poslali bi ih u udaljeno naselje ili objesili. Kažnjenici koji su odslužili kaznu postali su slobodni ljudi i preselili se u zajednicu da rade i podižu obitelj.


Nove mogućnostiPrvo europsko stanovništvo u Australiji činili su Englezi, Škoti, Velšani I Irci. U prošlosti Škoti, Velšani i Irci često su ratovali s Englezima, ali u Australiji ove četiri grupe živjele su i radile u zajedništvu.

Kažnjenici i bivši kažnjenici počeli su pronalaziti nove mogućnosti u koloniji. Vojni časnici su vrijeme provodili baveći se trgovinom i zapošljavali kažnjenike i bivše kažnjenike da im pomažu. Ubrzo su i neki od bivših kažnjenika počeli samostalno raditi kao trgovci. Drugi bivši kažnjenici su dobro zarađivali kao poljoprivrednici i obrtnici, vodeći trgovine i gostionice. Bivše kažnjenice su se isto isticale u poslovnom svijetu i u mnogo čemu uživale više slobode nego žene u Engleskoj.

Caroline Chisholm (1808 – 1877)

Caroline Chisholm je bila vodeća društvena reformatorka, koja je poboljšala položaj neudatih žena u ranim danima kolonizma.

Caroline je došla u Australiju sa svojim mužem, vojnim časnikom, I petoro djece 1838. godine. Pomagala je doseljeničkim ženama koje su živjele na ulicama Sydneya. U nekoliko godina osnovala je 16 konačišta za doseljeničke žene po cijeloj koloniji.

Caroline se zalagala za poboljšavanje životnih uvjeta na brodovima kojima su ljudi stizali u Australiju. Također je osnovala kreditni plan za siromahe, kako bi se prekinuo ciklus ovisnosti i siromaštva.

Danas mnoge škole u Australiji nose ime Caroline Chisholm. Bila je poznata kao ‘prijateljica doseljenika’, a pamtimo je po neumornom radu u pomaganju ljudima da započnu novi život.

Prosvijećeni guvernerUz guvernera Phillip, guverner Lachlan Macquarie zauzima značajno mjesto u našoj ranoj povijesti. On je bio na vlasti u koloniji New South Wales između 1810. i 1821. godine. Razvijao je koloniju kao slobodnu naseobinu, a ne koloniju kažnjenika. Unaprijedio je poljoprivredu I izgradio nove ceste i javne objekte. Također je poticao istraživanje Australije.

Macquarie je također izdvajao novac za obrazovanje i poštivao je prava bivših kažnjenika. Neke bivše kažnjenike zaposlio je kao suce I državne službenike.

Guverner Macquarie je cijenjen u povijesti zbog pozitivnih promjena koje je napravio u koloniji. Po njemu je dobilo ime Sveučilište Macquarie u New South Walesu.

Naše kažnjeničko nasljeđePo isteku Macquarie službe, smatralo se da je položaj guvernera previše moćan za jednog čovjeka pa je 1823. osnovano Zakonodavno vijeće New South Walesa kako bi savjetovalo sljedećeg guvernera. Zakonodavno vijeće je tada pokušalo reformirati koloniju tako da kažnjenici budu odgovarajuće kažnjeni i da ne žive predobro. Međutim, time se nisu mogle uskratiti baš sve mogućnosti kažnjenicima koji su živjeli u New South Walesu i drugim kolonijama osnovanim po Australiji početkom 19. stoljeća.

Ukupno je u Australiju prevezeno preko 160 000 kažnjenika. Velika Britanija je prestala slati kažnjenike u New South Wales 1840., u Tasmaniju 1852. I u Zapadnu Australiju 1868. godine.

Kažnjenička djeca su uvijek bila slobodna, pa je podjela na bivše kažnjenike i doseljenike postepeno nestala. Od 1850-ih naseljenici su sami upravljali kolonijom i željeli su izgradiiti poštovanja vrijedno društvo. Sramili su se svoje kažnjeničke prošlosti i nisu o njoj govorili. Stoljeće kasnije taj osjećaj srama se promijenio. Australci su postali ponosni na svoje kažnjeničke početke i mnogi su danas sretni kad u svom rodoslovlju otkriju nekog kažnjeničkog pretka.

U tom duhu prihvaćanja Australci su postali narod koji ne mari previše o nečijoj obiteljskoj prošlosti ili ranijem ponašanju. Prihvaćamo ljude onakvima kakve ih upoznamo i svima dajemo ‘fair go’ (jednaku šansu).


Starosjedilačko stanovništvo nakon europskog naseljavanjaProcjenjuje se da je na početku europskog naseljavanja u Australiji živjelo između 750 000 i 1,4 milijuna Aboridžana i Otočana Torresovog tjesnaca. To je uključivalo oko 250 pojedinačnih naroda i preko 700 jezičnih grupa.

Prilikom osnivanja kolonije u Australiji, britanska vlada nije sklopila sporazum s Aboridžinima. Starosjedilački narod imao je vlastito gospodarstvo i drevnu povezanost sa zemljom. Vlada to nije mogla prepoznati jer takav sustav vjerovanja nije postojao u Europi. Aboridžini nisu obrađivali zemlju niti osnivali domove da žive na jednom mjestu kao što su to činili Britanci, pa je vlada mislila da nemaju osjećaj vlasništva. Vlada se je zbog toga osjećala slobodnom da zaposjedne zemlju.

Fatalne posljedicePrvi guverneri su dobili direktivu da Aboridžinima ne nanose zlo, ali britanski naseljenici su zauzimali aboridžinsku zemlju i mnogo je Aboridžina ubijeno. Naseljenici obično nisu bili kažnjavani za te zločine.

Neki su Aboridžini i europski naseljenici ipak mogli živjeti u dobrim odnosima. Neki naseljenici su zapošljavali Aboridžine na ovčarskim i stočnim farmama. Guverner Macquarie je ponudio Aboridžinima zemlju na kojoj bi se mogli baviti poljoprivredom i osnovao je školu za aboridžansku djecu. Međutim, vrlo je malo Aboridžina željelo živjeti životom naseljenika. Nisu željeli izgubiti svoje kulturne tradicije.

Ne znamo koliko je starosjedilačkog stanovništva ubijeno u borbama za zemlju, ali znamo da je stotine tisuća Aboridžina umrlo. Najveći ubojice Aboridžina bile su bolesti što su ih Europejci donijeli u zemlju. Gubitak aboridžinskih života dostigao je katastrofalne razmjere. U Victoriji je 1830-ih aboridžinsko stanovništvo brojalo oko 10 000 ljudi. 1853. izbrojeno ih je samo 1907.

Povijesne prekretniceIstraživanje unutrašnjostiU New South Walesu prvi naseljenicu su se suočavali s ekstremno teškim uvjetima. U Australiji ima vrlo malo plodnog tla. Aboridžini su naučili opstati i preživjeti u takvim uvjetima, iako su i oni patili u doba suše.

Prva velika prepreka na koju su naseljenici Sydneya naišli u istraživanju unutrašnjosti bio je planinski lanac koji se proteže 50 kilometara zapadno od Sydneya, Blue Mountains. 1813. godine trojica istraživača, Blaxland, Wentworth i Lawson, konačno su uspjeli prijeći planine. Cesta i željeznička pruga koje vode kroz Blue Mountains i danas slijede njihove rute.

Iza planina se protezala plodna otvorena zemlja, prikladna za uzgajanje ovaca i stoke. Ali istraživači su se onda ubrzo našli na suhom i pustinjskom području. Nisu mogli naći vodu niti nositi dovoljno hrane za preživljavanje. Njemački istraživač Ludwig Leichhardt nestao je 1848. pokušavajući prijeći kontinent od istoka do juga.

Burke i Wills su se 1860. zaputili iz Melbournea, s namjerom da prijeđu kontinent od juga do sjevera. Iako su predvodili veliku i dobro opremljenu ekspediciju, putovanje je bilo vrlo teško. Burke i Wills nisu bili iskusni u snalaženju u takvoj sredini. Dobili su pomoć iskusnih Aboridžina iz plemena Yandruwandha, ali su svejedno oba istraživača umrla na povratku. Iako Burke i Wills nisu uspjeli završiti svoju ekspediciju, njihova je priča česta tema u slikarstvu i književnosti. Ona je tragičan primjer surovosti naše zemlje.

Burke i Wills ekspedicija preko Australije, 1860


Naseljenici i pioniriČak i kad su imali plodnu zemlju, život naseljenika bio je vrlo težak. Nakon perioda poplava ili suša, farmeri bi često morali počinjati ispočetka. Do 1838. vuna je postala australski najvažniji izvozni proizvod, pa ako su bile suše ili je cijena vune na svjetskom tržištu pala, izgubili bi sredstva za život. Međutim, ljudi bi ponovi skupili snagu i nastavili borbu. ‘Aussie battler’ (australski borac) je ime za osobe koje uspijevaju preživjeti u tako teškim uvjetima. Aussie battler predstavlja australski borbeni duh i otpornost. Muškarcima i ženama se odaje priznanje za njihov doprinos u pionirsko doba prvih naseljenika. Žene bi često održavale biznis ili farmu kad bi muškarci bili odsutni ili umrli.

Baš u tim prvim teškim godinama počela je australska tradicija drugarstva. Naročito se razvila među muškarcima koji su putovali kroz unutrašnjost, radeći kao strigači ovaca ili goniči goveda. I među naseljenicima se uvriježio običaj međusobnog pomaganja u nevolji. Ta je tradicija i danas jako prisutna u australskom životu, na primjer kad tisuće volontera svake godine sudjeluje u gašenju požara.

Zlatna groznicaOtkriće zlata u NSW-u početkom 1851. opisuje se kao ‘otkriće koje je prmijenilo naciju’. Ubrzo nakon toga zlato je otkriveno i u Victoriji, novoj nezavisnoj koloniji.

Do kraja 1852. u Victoriju je doputovalo 90 000 ljudi iz svih krajeva Australije i iz cijelog svijeta kako bi tražili zlato.

Vladini vojnici bili su vrlo grubi prema kopačima zlata prilikom ubiranja novca za izdavanje dozvole za kopanje. 11. studenog 1854. na Bakery Hill u Ballarat okupilo se 10 000 ljudi da donesu povelju o osnovnim demokratskim pravima. Zahtijevali su pravo na kopanje zlata bez plaćanja skupe dozvole za kopanje. Također su zahtijevali pravo da glasuju za ljude koji će ih zastupati u Parlamentu Victorije.

Mala grupa je sagradila utvrdu od kolja na rudarskom nalazištu Eureka i izvjesila svoju buntovničku zastavu s naslikanim Južnim križem. Vladini dužnosnici su u jutro 3. prosinca 1854. poslali vojsku da napadne utvrdu. Kopači zlata su ubrzo svladani i oko 30 ih je ubijeno.

Eureka zastava

Zlato je otkriveno u kolonijama New South Wales i Victoria 1851. godine

Kada su pobunjenički vođe izvedeni pred sud zbog veleizdaje, ni jedna porota ih nije htjela proglasiti krivima. Kraljevska komisija je utvrdila da je vlada bila u krivu i mnogo je zahtjeva što su ih rudari postavili prihvaćeno. Za manje od godinu dana pobunjenički vođa Peter Lalor postao je član Parlamenta Victorije.

S vremenom je pobuna Eureka postala simbol prosvjeda i naše vjere u fair go - jednake šanse za sve.

Zlatna groznica je promijenila Australiju na mnogo načina. U vrijeme zlatne groznice ukupno stanovništvo Australije povećelo se sa 43 000 stanovnika 1851. na 1.7 milijuna 1870. 1850-ih godina izgrađene su prve željezničke pruge i telegrafski stupovi za povezivanje rastućeg stanovništva.

U svim kolonijama, osim u Južnoj Australiji, pronađene su ogromne naslage zlata. Gospodarstvo je cvjetalo, a izvoz zlata je nadmašio vunu kao naš najvažniji izvozni proizvod. Vjeruje se da je oko 1890. godine Australija imala najviši životni standard na svijetu.

Pobuna Eureka se pamti kao veliki demokratski trenutak u australskoj povijesti. Na zlatnim nalazištima u Ballarat kopači zlata su 1854. održali veliki prosvjed zbog surovosti kojom su vladini dužnosnici upravljali nalazištima zlata.


Squatteri i farmeriPrvih godina kolonizacije ljudi poznati kao ‘squatters’ zaposjedali su ogromne površine zemlje za farme. Iako obično nisu trebali plaćati za tu zemlju, smatrali su je svojom. Nakon prvog vala zlatne groznice počela je velika borba da se ta zemlja oduzme od onih što su je bespravno zaposjeli.

1860-ih godina vlada je tu zemlju željela prodati radnim ljudima i njihovim obiteljima da se bave poljoprivredom. Squatteri su nastojali zadržati što više zemlje zahtijevajući pravo na zakup, naročito oni na najboljim lokacijama.

Novi farmeri su se našli u surovoj sredini i, do izgradnje željeznice, bili su predaleko od tržnica. Gradovi su pružali prilike za dobru zaradu, pa težak farmerski život, s malom zaradom, nikad nije bio privlačan.

No zemljoradnja se pokazala uspješnom u Južnoj Australiji i tu je počela tradicija inovacija, s pronalascima opreme i strojeva koji olakšavaju rad na farmi. Plug za iskopavanje panjeva (1870-ih), na primjer, omogućavao je da se neravna zemlja lakše iskrči za sadnju usjeva.

Doseljavanje 1800-ih godinaPočetkom 1800-ih godina Englezi, Škoti, Velšani i Irci činili su glavne grupe naseljenika u kolonijama. Njihovo je nasljeđe bila osnova nove nacije. U Australiji su razonoda, kulturne aktivnosti i vjerska praksa bili jednaki kao i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim, postojale su i male grupe doseljenika iz Europe i Azije. Od europskih doseljenika 1800-ih godina to su bili Talijani, Grci, Poljaci, Maltežani i Rusi, a i francuski naseljenici koji su se bavili vinogradarstvom. Većinom su to bili mladi muškarci u potrazi za poslom i srećom, ili pomorci koji su napustili svoje brodove.

Kineski doseljenici počeli su stizati u Australiju poslije 1842. Njihov je broj narastao nakon otkrića zlata, pa su se na nalazištima zlata javljale rasne napetosti. To je nekad dovodilo do pobuna protiv Kineza, kao što je bila u Bendigo 1854. Zbog tih rasnih napetosti uvedena su prva ograničenja useljavanja u Victoriju 1855. i u New South Wales 1861. godine.

Nakon zlatne groznice 1850-ih godina većina Kineza se vratila kući. Među onima koji su ostali bili su kineski povrtlari koji su opskrbljivali tržište svježim voćem i povrćem u područjima oskudnim vodom.

1860-ih počeli su stizati ljudi iz Irana, Egipta i Turske da vode ‘pustinjske vlakove’, karavane deva, kroz unutrašnjost Australije. Sve se njih, kao i goniče deva iz Indije, nazivalo općim imenom ‘Afganci’ (Afghans) zbog slične odjeće i zajedničke islamske vjere. Te goniče deva smatra se ‘pionirima unutrašnjosti’. Oko 4000 Indijaca i 6000 doseljenika s pacifičkih otočja također je radilo u šećernoj industriji i na plantažama banana u Queenslandu.

1880-ih godina u Australiju su počeki dolaziti radnici iz Libanona. Mnogi Libanonci su bili zaposleni u proizvodnji tkanine i odjeće. Libanonske obitelji imaju u vlasništvu većinu trgovina tekstilom u izvangradskim područjima Australije, tradicija koja se nastavlja i dalje.

Aboridžinski rezervatiNakon što su prvobitne borbe za zemlju između Aboridžina i naseljenika završile, Aboridžini su preživljavali na rubu društva. Neki su radili na izoliranim ovčarskim i stočarskim postajama za vrlo niske nadnice. Kolonijalna vlada je osnovala rezervate gdje su Aboridžini mogli živjeti, ali u tim područjima nisu mogli živjeti svojim tradicionalnim načinom života. Nisu se mogli baviti lovom I skupljanjem kao što su željeli.

Krajem 1800-ih godina kolonijalna vlada je oduzela Aboridžinima sva prava. Naređivali su Aboridžinima gdje će živjeti. Naređivali su im za koga se smiju ženiti i oduzimali su im djecu. Tu su aboridžansku djecu slali u ‘bijele’ obitelji ili državna sirotišta. Ti običaji više ne postoje, ali još uvijek izazivaju duboku tugu i kod Aboridžina i kod mnogih Australaca.

‘Afganci’ goniči deva u pustinjskoj Australiji


Pravo glasa (Suffrage)‘Sufražetkinje’ je izraz koji se koristi po cijelom svijetu za žene koje su se zalagale za pravo glasovanja na izborima. Tokom 1880-ih i 1890-ih godina svaka je kolonija imala bar jedno sufražetsko društvo. Sufražetkinje su na peticijama sakupile tisuće potpisa, koje su predočile parlamentima svojih kolonija.

Žene u Južnoj Australiji dobile su pravo da glasuju i da se kandidiraju za parlament 1895. Žene u Zapadnoj Australiji dobile su pravo glasa 1899. godine.

1902. godine Australija je bila prva zemlja koja je ženama dala pravo i da glasuju i da budu izabrane u australski parlament. Starosjedilačke žene (i muškarci) nisu dobili pravo glasa sve do 1962. godine.

Edith Cowan je postala prva žena članica parlamenta kada je izabrana u Parlament Zapadne Australije 1923. godine. Međutim, u Australski parlament prva je žena, Enid Lyons, izabrana tek 1943. godine.

Catherine Spence (1825 – 1910)

Catherine Spence je bila spisateljica, propovjedateljica, feministkinja i sufražetkinja.

Catherine Spence je doselila u Australiju iz Škotske. Pisala je romane o životu u Australiji, od kojih su mnogi nagrađivani, a također i školske udžbenike.

Pomogla je u osnivanju organizacije za pomoć beskućnoj djeci i davala podršku novim dječjimm vrtićima i državnim srednjim školama za djevojke.

Bila je prva žena koja se je kandidirala za parlament i dobila je mnogo glasova, ali nije bila izabrana. 1891. godine postala je dopredsjednica Lige za žensko pravo glasa Južne Australije.

Catherine Spence je simbol svega što žena može postići, čak i u ograničavajućim vremenima.

FederacijaKolonije su se razvijale odvojeno, ali do kraja 19. stoljeća već se razvio zajednički osjećaj nacionalne pripadnosti. Taj je osjećaj izražen riječima pjesme Advance Australia Fair. Pjesmu je napisao Peter Dodds McCormick, a prvi put je otpjevana 1878. u Sydneyu. Sada je to naša nacionalna himna.

Krajem 19. stoljeća u dva se navrata pokušalo ujediniti kolonije. Sir Henry Parkes je 1889. pozvao na stvaranje snažne nove nacije. 1890. je održana Konferencija Australazijske federacije kako bi se raspravljalo o mogućnosti uspostavljanja australske federacije.

Nakon dosta otezanja pokret za uspostavljanje federacije se ubrzao 1893. Birači su izabrali članove za sljedeću ustavnu konvenciju. Birači su nakon dva kruga referenduma izglasali prihvaćanje Ustava. Činjenica da se proces federacije zasnivao na volji naroda pokazuje koliko je Australija bila napredna.

Dan Federacije u Brisbaneu, 1901


Britanska vlada se složila da Australija može sama upravljati državom, pa je prva australska vlada položila prisegu pred ogromnim mnoštvom u sydneyskom Centennial Parku 1. siječnja 1901. Predsjednik Vlade nove nacije bio je Edmund Barton, koji je u New South Walesu predvodio pokret za uspostavljanje federacije.

Australija je time postala nacija, ali i dalje u sklopu Britanskog carstva. Punu vlast u pitanjima obrane i vanjskih poslova nije stekla sve do 1931. Usprkos sve većem nacionalnom ponosu, osjećaj britanske pripadnosti još je uvijek bio jak.

Kako je Laburistička stranka postajala sve jača, tako su se sve druge stranke 1910. ujedinile u Liberalnu stranku. Ta je stranka imala niz naziva. Između dva rata postala je Nacionalna stranka, a zatim Ujedinjena australska stranka. Liberalna stranka, kakvu je danas znamo, osnovana je 1944. godine. Do toga je došlo nakon konferencije što ju je održao Robert Menzies i na kojoj je bilo mnogo nelaburističkih stranaka. Sir Robert Menzies je postao australski predsjednik Vlade s najdužim mandatom.

Nakon Prvog svjetskog rata osnovana je Zemljoradnička stranka (Country Party) kako bi dala podršku farmerima. Sada se naziva Nacionalna stranka i obično radi u koaliciji s Liberalnom strankom.

Immigration Restrictions Act 1901.Politika ‘bijele Australije’ postala je zakonom nakon što je u prosincu 1901. prihvaćen Immigration Restrictions Act 1901. Njime se je doseljenicima ograničavao rad u Australiji i ograničavalo se useljavanje ‘nebijelim’ ljudima.

Tko god nije bio europskog podrijetla, morao je polagati ispit koji se je sastojao od diktata 50 riječi na nekom od europskih jezika. Članovi Kineske trgovačke komore, odvjetnik William Ah Ket i vodeći kineski poslovni ljudi javno su protestirali, ali nisu uspjeli promijeniti zakon.

U novoj federativnoj Australiji Kinezi, Indijci, ljudi s Pacifičkog otočja i sa Srednjeg istoka uvelike su nadomještani doseljenicima iz južne Europe, ali njihovi kulturni doprinosi već su bili dio australskog društvenog identiteta.

Prvi svjetski rat, 1914 – 1918Osim manjih sukoba između prvih naseljenika i Aboridžina, Australija je uvijek bila izuzetno mirna zemlja. Ovdje nije bilo građanskih ratova niti revolucija. Prvi naseljenici bili su vrlo lojalni Britanskom Carstvu.

Sir Edmund Barton

Stvaranje političkih stranakaDo 1880-ih godina radnici u Australiji su već formirali moćne radničke sindikate. U teškim vremenima ekonomske depresije i suše ti su sindikati organizirali štrajkove kako bi zaštitili plaće i radne uvjete. Radnici su se zatim uključili u politiku i 1891. formirali Laburističku stranku.

Prvi zadatak Laburističke stranke bio je obnoviti i poboljšati radničke plaće i radne uvjete. Pripadnici srednje klase živjeli su udobnije nego radnici, ali su razumjeli položaj radnika. Formirani su složbeni odbori za određivanje plaća i nadnica, koji su nastojali spriječiti štrajkove. Arbitražni sud Commonwealtha odredio je 1907. minimalnu nadnicu s kojom bi radni čovjek, njegova žena i troje djece mogli štedljivo živjeti.


Međutim, kao europska ispostava blizu Azije, Australija je osjećala i svoju izloženost opasnosti, naročito nakon uspona Japana kao velike sile. Australija je trebala Britansko Carstvo i njegovu moćnu mornaricu da nas brani. Australija se borila u oba svjetska rata kako bi Britansko Carstvo ostalo moćno i kako bismo se zaštitili..

Australski vojnici su se 1915. uključili u Prvi svjetski rat napadom na Tursku, koja je bila saveznik Njemačke. Australci i Novozelanđani su dobili zadatak da napadnu određeni dio poluotoka Galipolje.

Iskrcani su na krivom mjestu i morali su se uspinjati strmim klisurama, stalno pod paljbom turske vojske. Nekako su se ipak uspjeli popeti uz klisure i ukopati, iako je mnogo mladih ljudi poginulo. Australci u domovini bili su izuzetno ponosni borbenim duhom svojih Anzaca.

Simpson i njegov magarac – John Simpson Kirkpatrick (1892 – 1915)

John Simpson Kirkpatrick je vojnik koji je postao australska legenda.

Kao redov John Simpson, služio je na Galipolju u pokretnoj bolnici kao nosač nosila. Bilo je teško nositi nosila kroz brda i doline. Ne poštujući vojne zapovjedi, on se služio magarcem, nazvanim Duffy, za prebacivanje ranjenika natrag na sigurno.

Danju i noću, sat za satom, reskirali su svoje živote putujući između bojnog polja i logora na obali.

Redov John Simpson došao je na Galipolje 25. travnja 1915. Poginuo je točno četiri tjedna kasnije od neprijateljskih mitraljeza. Vojnici su iz logora na obali s nijemom tugom gledali kako Duffy, još uvijek noseći ranjenog vojnika, kaska prema obali bez svojeg mladog gazde uz sebe.

Poluotok Galipolje u vrijeme Prvog svjetskog rata

Datum iskrcavanja na Galipolju (25 travnja) je nacionalni praznik. Zove se Anzac Day u čast Vojnog korpusa Australije i Novog Zelanda.

Nakon Galipolja australski vojnici su se borili na Zapadnom frontu u Francuskoj. Tu su stekli ime ‘diggers’ (kopači) jer su jako puno vremena provodili kopajući i održavajući rovove. Pod vodstvom svog zapovjednika, generala John Monash, australski vojnici su postigli značajne pobjede u posljednjim bitkama protiv Njemačke.

Australski pripadnici oružanih snaga također su ratovali na Srednjem istoku, sudjelujući u obrani Sueskog kanala i savezničkom osvajanju Sinajskog poluotoka.


Legenda o Anzacu

Tradicija Anzaca je nastala 25. travnja 1915. kad su se vojnici australskog i novozelandskog korpusa (Australian and New Zealand Corps – ANZAC) iskrcali na poluotok Galipolje u Turskoj.

To je označilo početak vojne akcije koja je trajala osam mjeseci i završila s oko 25 000 australskih žrtava, uključujući 8700 poginulih ili podleglih ranama i bolestima. Hrabrost i srčanost vojnika na Galipolju postala je legendarna i tako je izraz ‘Anzac’ postao dio australskog i novozelandskog rječnika.

Prva godišnjica tog iskarcavanja označena je 1916. u Australiji, Novom Zelandu i Engleskoj, kao i među vojnicima u Egiptu. Te je godine 25. travnja proglašen Danom Anzaca (Anzac Day).

Već 1920-ih održavale su se svečanosti Dana Anzaca u cijeloj Australiji, a savezne države su Anzac Day proglasile državnim praznikom. U glavnim gradovima su dignuti veliki spomenici palima u ratu, a u gradovima I gradićima diljem zemlje postavljene su spomen ploče u znak sjećanja na mlade muškarce i žene ubijene u tom ratu i u kasnijim sukobima.

Anzac Day nam je danas prigoda za odavanje počasti svima koji su služili u ratu, sukobima i mirovnim operacijama. Ne može se baš smatrati vojnom proslavom. Njime ne slavimo pobjede – jer bitka na Gallipolju je bila poraz. Njime odajemo počast odlikama običnog vojnika: drugarstvo, izdržljivost i smisao za humor, čak i u nevolji. Danas se Anzac Day obilježava u Australiji i po svijetu. Australski vojni povratnici, uključujući i žene, iz Drugog svjetskog rata i ostalih sukoba, kao i pripadnici mirovnih snaga i veterani iz savezničkih zemalja, svi ponosno marširaju na paradi za Anzac Day.

Služba u svitanje za Anzac Day na Galipolju


Velika depresija, 1929 - 1932Doba Velike depresije (Great Depression) bilo je strahovito teško za ljude u Australiji. Započela je u isto vrijeme kad je došlo do kolapsa newyorške burze, ali bilo je i drugih čimbenika koji su doveli do depresije. To je uključivalo pad izvoznih cijena i prodaje, pad inozemnih kredita i državnih ulaganja, te pad građevinarskih poslova. Do sredine 1932. godine oko 32 posto Australaca bilo je bez posla.

Posljedice depresije bile su za australsko društvo poražavajuće. Bez posla i stalnih prihoda mnogi su ljudi izgubili domove. Bili su prisiljeni živjeti u sklepanim skloništima bez grijanja i higijenskih uvjeta. Mnogi su očevi napustili obitelji ili se odali alkoholu. Radnička djeca su počela napuštati školu s 13 ili 14 godina. Mnoge su žene radile na najnižim poslovime i same se brinule za djecu i dom.

U vrijeme neposredno prije depresije Australska vlada nije imala centralni program za nezaposlenost. Osim pomoći dobrotvornih udruga i nekih privatnih organizacija, siromašni ljudi su se morali oslanjati na projekte zapošljavanja i javnih radova.

Ekonomija se počela oporavljati 1932., ali u mnogim slučajevima šteta nanesena obiteljima nije se mogla ispraviti. U vrijeme Depresije do izražaja je došla vitalna uloga australskih dobrotvornih udruga i volontera.

Narodna kuhinja u vrijeme Velike depresije

Sir Charles Kingsford Smith (1897 – 1935)

Sir Charles Kingsford Smith bio je smioni pilot, pionir zrakoplovstva i australski heroj.

U Prvom svjetskom ratu Charles Kingsford Smith se borio na Gallipolju i letio s britanskim Kraljevskim zrakoplovnim korpusom.

Najveći mu je uspjeh da je1928. prvi preletio Pacifik iz Californije do Queenslanda. Kada je njegov avion Southern Cross konačno stigao u Australiju, 25 000 oduševljenih obožavaltelja je dočekalo svog heroja ‘Smithy’. Za zasluge u zrakoplovstvu dodijeljena mu je 1932. godine titula viteza.

Tragično je poginuo 1935. kad se njegov avion srušio u letu iz Engleske u Australiju i nikad nije pronađen.

Sir Charles Kingsford Smith smatra se najvećim svjetskim avijatičarem, a pamti ga se i po tome što je svojim ljudima, usred Depresije, dao priliku da se ponose svojim pravim australskim herojem.


Drugi svjetski rat, 1939 - 1945U Drugom svjetskom ratu Australci su se borili na strani Saveznika u pustinjama sjeverne Afrike i na mnogim drugim mjestima. U sjevernoj Africi u gradu Tobruku dugo su odolijevali opsadi Nijemaca i Talijana. Neprijatelji su ih nazvali ‘Tobruški štakori’ (Rats of Tobruk) jer su bili stjerani u bezizlaznu situaciju i preživljavali jedući što god bi pronašli. Australci su se borili i preživjeli te teške uvjete, pa su i sami prihvatili to ime. To odolijevanje opsadi je potvrdilo da je i te vojnike krasio borbeni duh prethodnih im kopača iz Prvog svjetskog rata. Vojnici su I sami znali da moraju nastaviti tu slavnu tradiciju.

Nakon što je Japan započeo svoje ratne operacije na Pacifiku, australski su se vojnici vratili kući. Međutim, prije nego što su se uspjeli vratiti, trebalo je braniti Papuu i Novu Gvineju. Taj ogroman zadatak dobili su redovni vojnici i novi regruti, koji su bili vrlo slabo pripremljeni. Borili su se u džungli po strmoj blatnjavoj stazi poznatoj kao Kokoda Track. Australski vojnici su zaustavili prodor Japanaca, a Kokoda Track je, uz Anzac Cove na Gallipolju, postao mjesto hodočašća za mnoge Australce.

Jedna od najbolnijih australskih ratnih uspomena je okrutnost s kojom su Japanci kažnjavali te ljude. Iako su se australski zarobljenici brinuli jedni o drugima što su najbolje mogli, bez pravljenja razlike između časnika i običnih vojnika, mnogo je Australaca umrlo.

Dan sjećanja (Remembrance Day)Uz komemoracije na Anzac Day, Remembrance Day je isto dan kada se Australci sjećaju onih koji su se borili i poginuli u ratu. U 11 sati ujutro, 11. studenog (11-og mjeseca) svake godine Australci zastanu odajući počast žrtvama, svim onim muškarcima i ženama koji su stradavali i ginuli u ratovima i sukobima, kao I svima koji su služili vojsku. Taj dan nosimo crveni mak.

Papuanski nosač pomaže ranjenom vojniku na stazi Kokoda Track

Crveni makovi od Prvog svjetskog rata simboliziraju sjećanje na pale vojnikeKad su Japanci 1942. zauzeli veliku britansku bazu u Singaporeu, među njihovim zarobljenicima je bilo 15 000 australskih vojnika koji su poslani na prisilni rad na Thai-Burma željezničkoj pruzi. Na izgradnji željezničke pruge Thai-Burma pod japanskom upravom za vrijeme Drugog svjetskog rata umrlo je tisuće australskih i britanskih ratnih zarobljenika.

Australske obrambene snage (Australian Defence Force) posljednjih godina sudjeluju u rješavanju sukoba u Istočnom Timoru, Iraku, Sudanu i Afganistanu, a sudjelovale su i u mirovnim operacijama Ujedinjenih naroda u mnogim dijelovima svijeta, uključujući Afriku, Srednji istok i azijsko-pacifičku regiju.


Europski doseljenik stiže u Australiju

Sir Edward ‘Weary’ Dunlop (1907 – 1993)

Sir Edward ‘Weary’ Dunlop bio je hrabar i brižan kirurg i australski ratni heroj.

Weary je u Drugom svjetskom ratu bio vojni liječnik. Zajedno sa svojim suborcima bio je zarobljen od Japanaca i odveden u Burmu na prisilan rad na izgradnji želježnice Thai-Burma. To je bio dugotrajan i težak posao.

Kao zapovjednik, Weary se zalagao za svoje ljude, a kao njihov liječnik, provodio je duge sate liječeći ih. U logoru su ga mučili, ali je i dalje uporno nastavljao svoju službu.

Dodijeljena mu je titula viteza 1969. za doprinos medicini. Kad je umro, 10 000 ljudi se okupilo na ulicama Melbournea da na državnom sprovodu isprate heroja kojeg su zvali ‘Kirurg Željezničke pruge’ (Surgeon of the Railway).

Useljavanje početkom 1900-ih godinaU razdoblju između dva rata i dalje su na snazi bili restriktivni uvjeti za ulazak u Australiju. Međutim, useljavanje ljudi, naročito muškaraca iz južne Europe, bilo je u porastu. Oni su sa sobom donijeli vještine, obrazovanje i vlastite kulturne vrijednosti. Pomogli su u Australiji razviti ruralne grane privrede i izgraditi ceste i željezničke pruge. Vješti talijanski klesari dali su značajan doprinos u izgradnji naših javnih i stambenih zgrada.

Krajem 1930-ih iz Europe su počele stizati židovske izbjeglice. Oni su bježali pred opasnošću od Nacističke Njemačke. Dolazili su iz Njemačke, Austrije, Čehoslovačke, Madžarske i Poljske. Mnogi od tih izbjeglica su bili visoko obrazovani i talentirani, te su dali značajan doprinos australskom kulturnom životu.

U Australiji je po logorima za ratne zarobljenike držano sedamnaest tisuća talijanskih vojnika zarobljenih u Drugom svjetskom ratu. Prema njima se postupalo pošteno.

Lako su u logorima bili samo kratko vrijeme, naučili su ponešto o zemlji I ljudima. Nakon rata mnogi su se vratili u Australiju kao doseljenici.

Posljeratni izbjegliceNakon rata Australija je dovodila doseljenike i iz drugih europskih zemalja kako bi povećala stanovništvo. Milijuni ljudi pobjegli su iz Nacističke Njemačke ili se nisu mogli vratiti u svoju domovinu jer je bila okupirana od Sovjetskog Saveza. Od tih raseljenih ljudi oko 170 000 ih je prihvaćeno u Australiju da započnu novi život.

U Australiji je osim toga vladala stalna nestašica radne snage. Australska je vlada bila uvjerena da je za budućnost zemlje od nužne važnosti porast stanovništva. Odrasli zdravi doseljenici mlađi od 45 godina mogli su otputovati u Australiju za 10 funti, a njihova djeca besplatno. Međutim, nacionalnosti su još uvijek bile ograničene na one iz Ujedinjenog Kraljevstva i Europe.

Za novi procvat Australije, Vlada Australije je 1949. razradila smion plan za akumuliranje vode iz rijeke Snowy River prije nego što oteče u more u istočnoj Victoriji. Te su vode preusmjerene u unutrašnjost za navodnjavanje i za proizvodnju električne energije. To je bio ogroman projekt, a rad na njemu je trajao 25 godina. Sedamdeset posto radnika na tom projektu bili su doseljenici.


Hidroelektrični projekt Snowy Mountains Scheme

Snowy Mountains Scheme je važan simbol australskog identiteta kao nezavisne, multikulturne i sposobne zemlje.

To je najveći inženjerski projekt u Australiji. Također je i jedan od najvećih hidroelektričnih projekata na svijetu.

Projekt opskrbljuje vodom unutrašnjost New South Walesa i Victorije, što je od vitalne važnosti za poljoprivrednu industriju. Njegove hidroelektrane proizvode do 10 posto ukupne električne energije za New South Wales.

Iznad razine zemlje vidljivo je samo 2 posto projekta Snowy Mountains Scheme, koji se sastoji od 16 velikih brana, sedam hidroelektrana, crpne stanice i 225 kilometara tunela, cjevovoda i akvadukata.

Radovi na projektu započeli su 1949., a završen je 1974. Na njemu je radilo više od 100 000 ljudi iz 30 zemalja. Sedamdeset posto tih radnika bili su doseljenici. Nakon što je projekt dovršen, većina europskih radnika ostala je živjeti u Australiji, dajući značajan doprinos australskom multikulturnom društvu.

Snowy Mountains Scheme se nalazi u Kosciuszko National Park, u New South Walesu. Djelovanje projekta na okolinu pomno se prati. Posljedica projekta je da na nekim mjestima rijeka Snowy River sada nosi samo 1 posto vode od onog što je nosila ranije.

Za dobrobit okoliša, vlade Victorije i New South Walesa su se sporazumjele da riječni tok povrate na 28 posto.

Radnici na projektu Snowy Mountains Scheme


Postupanje prema starosjedilačkom stanovništvuAustralska vlada je 1940-ih i 1950-ih promijenila odnos prema Aboridžinima u politiku asimilacije. To znači da je starosjediocima rečeno da moraju živjeti načinom kako živi nestarosjedilačko stanovništvo. To nije funkcioniralo jer Aboridžini nisu željeli izgubiti svoju tradicionalnu kulturu.

1960-ih godina politika se promijenila u politiku integracije. Većina muškaraca u Australiji dobila je pravo glasa 1850-ih godina, ali to se pravo glasa nije odnosilo na australske starosjedioce sve do 1962. Aboridžini su s integracijom dobili građanske slobode, ali se od njih još uvijek očekivalo da prihvate nestarosjedilačku australsku kulturu.

Do daljnje promjene došlo je 1967. godine, kad je 90 posto Australaca glasovalo ‘DA’ za uključivanje Aboridžina u popis stanovništva. Taj je referendum bio povijesna prekretnica. Pokazao je kako ogromna većina Australaca želi da se aboridžinsko stanovništvo uključi u društvo i dobije ista prava kao i ostali.

To otvaranje australskog mentaliteta, kao i veliki aboridžinski prosvjedi u to vrijeme, doveli su 1970-ih do politike starosjedilačkog samoopredjeljenja. Australska vlada je priznala i složila se da australski starosjedioci trebaju sudjelovati u odlukama koje se tiču njihovog političkog, ekonomskog, društvenog i kulturnog razvoja.

Useljavanje – postepene promjene1950-ih i 1960-ih godina sve su azijske zajednice, vjerske ustanove I društvene grupe prosvjedovale tražeći ukidanje politike ‘bijele Australije’.

Australska vlada je 1958. ukinula ispit iz diktata, a 1966. Australija je otvorila vrata odabranim neeuropskim i kvalificiranim doseljenicima iz Azije. Australci su konačno posvuda prepoznali vrijednost uključivanja svih nacija u program useljavanja. Politika ‘bijele Australije’ prekinuta je 1973., otvorivši zemlji put prema multikulturizmu.

1973. Vlada je uklonila sva rasna određivanja pri useljavanju.Nakon Vijetnamskog rata Australija je 1975. prihvatila rekordan broj izbjeglica i doseljenika iz Azije.

Ti su ljudi bili uglavnom iz Vijetnama, ali su i Kinezi i Indijci također pristizali u velikom broju.

Australija je od 1975. prihvaćala izbjeglice iz mnogih ratom razorenih zemalja uključujući Bosnu i Hercegovinu i zemlje Srednjeg istoka i Afrike. Danas naši doseljenici dolaze iz cijelog svijeta.

Australija je postala nacijom svih zemalja, jedan od najvećih uspjeha suvremenog svijeta. U Australiju je od 1945. godine došlo 6,5 milijuna ljudi. Više od jedne četvrtine Australaca rođeno je u inozemstvu.

Doseljenici su odlučili doći u Australiju i dijeliti naš zajednički sustav vrijednosti. Oni pridonose bogatoj šarolikosti australskog života.

UključivanjeAustralija je sada multikulturno društvo u kojem se poštuje i štiti pravo svakog pojedinca da, u okviru zakona, prakticira svoju vjeru i slijedi kulturnu tradiciju.

Australija danas ima aktivnu politiku uključivanja, što znači da se svaka osoba bilo koje rase osjeća dijelom našeg društva. Ta se politika proteže kroz sve vidove australske kulture. Dio je obrazovnog programa od najranije mladosti do sveučilišta i provodi se na random mjestu i u uslužnim djelatnostima.

Pravo svakog pojedinca da se prema njemu odnosi jednako i bez diskriminacije štiti Australsko povjerenstvo za ljudska prava (Australian Human Rights Commission) i vladine antidiskriminacijske ustanove u svakoj saveznoj državi ili teritoriju. Rasna diskriminacija se javno osuđuje i smatra se krivičnim prijestupom.

Australija je postala multikulturno društvo sloge i prihvaćanja. To je zemlja u kojoj se doseljenici, starosjedioci i ostali rođeni u Australiji mogu osjećati slobodnima da u miru slijede svoje ciljeve. To je mjesto gdje se prošli sukobi i mržnje mogu ostaviti za sobom.


Albert Namatjira (1902 – 1959)

Albert Namatjira je jedan od velikih umjetnika koji je osnovao školu slikanja, koja i danas nastavlja radom.

Kao mladić iz plemena Arrernte, Albert je pokazivao prirodni dar za slikanje.

Iako nije imao gotovo nikakvu formalnu obuku iz slikanja, njegovi akvareli australskog krajolika bili su vrlo popularni i brzo su se prodavali.

On i njegova žena bili su prvi Aboridžini u Australiji koji su dobili australsko državljanstvo. To je značilo da su mogli glasovati, ulaziti u pivnice i sagraditi kuću gdje god su htjeli. Albert državljanstvo samo je naglasilo činjenicu da ostali Aboridžini nisu imali ta prava.

Njegov život je nestarosjedilačkim Australcima ukazao na nepravdu rasističkih zakona i doprinio promjenama za aboridžinsko stanovništvo.

Eddie Mabo (1936 – 1992)

Eddie Mabo je bio aktivist i glasnogovornik za starosjedilačka prava na zemlju.

Eddie Koiki Mabo je rođen na otoku Murray Island, na tradicionalnoj zemlji klana Mabo. Od najranije mladosti su ga učili koja stabla i koje stijene točno označavaju granice njegove obiteljske zemlje.

Tek mnogo godina kasnije Eddie je doznao da se njegova zemlja smatra Kraljevskom zemljom (Crown land) pod australskim zakonom i da ne pripada njegovoj obitelji. Svoj je bijes pretvorio u akciju i predao svoj slučaj na sud kao presedan u ime ljudi s Murray Island.

1992., nakon mnogo godina, Eddie je dobio parnicu na Visokom sudu. Sud je u slučaju Mabo presudio da ako starosjedioci mogu dokazati da su povijesno i još uvijek tradicionalno povezani sa svojom zemljom, imaju pravo vlasništva nad tom zemljom, ukoliko već nije u tuđem vlasništvu. Nakon te sudske odluke ogromne površine zemlje vraćene su njenim prvobitnim vlasnicima.

Eddie Mabo se pamti po odvažnosti i postizanju prava na zemlju za starosjedilačke Australce.

Dr Victor Chang (1936 – 1991)

Dr Victor Chang je bio jedan od najboljih kirurga za srce.

Victor Peter Chang Yam Him je rođen u Kini 1936., a u Australiju je došao kad mu je bilo 15 godina.

Radio je u sydneyskoj bolnici St. Vincent’s Hospital, gdje je 1984. osnovao prvi centar za transplantaciju srca u Australiji. Victor Chang je 1986. dodijeljena titula Companion of the Order of Australia, što je najviše australsko priznanje.

Victor je bio zabrinut zbog nedovoljno donatora pa je počeo dizajnirati umjetno srce, koje je bilo gotovo završeno kad je tragično poginuo 1991. godine.

Njemu u spomen osnovan je novi istraživački centar. Pamti ga se po stručnosti, optimizmu i inovaciji.


Starosjedilačko stanovništvo – dva desetljeća promjenaAboridžinski prosvjedi oko prava na zemlju izazvali su zanimanje javnosti 1960-ih kad je došlo do Gurindji Strike na stočnoj postaji Wave Hill u Sjevernom Teritoriju. Aboridžinski nadglednici stoke, pod vodstvom Vincent Lingiari, obustavili su rad na stočnoj postaji. Počeli su prosvjedovati zbog plaće i radnih uvjeta, ali se to pretvorilo u zahtijevanje prava na zemlju. Njihove akcije utrle su put za Eddie Mabo i ostale u borbi za staroskedilačka prava na zemlju.

Prema Zakonu o Aboriginal Land Rights (Northern Territory) Act 1976 Aboridžinima su dodijeljena ogromna područja u unutrašnjosti Australije. Početkom 1990-ih, odlukom Visokog suda u slučaju Mabo i Native Title Act 1993 priznaje se da starosjedilačko stanovništvo ima pravo vlasništva nad zemljom prema vlastitim tradicionalnim zakonima i običajima. Preko 10 posto australskog kopnenog masiva sada je u vlasništvu izvornih vlasnika. Ovdje još uvijek postoje vidovi tradicionalnog društva. Starosjedilačka kultura i dalje cvjeta i izaziva divljenje u široj zajednici.

U svibnju 1997. u Australskom parlamentu je stavljeno na raspravu izvješće ‘Bringing them home’ (Dovedimo ih kući). Izvješće je bilo o rezultatima istrage o oduzimanju velikog broja djece Aboridžina i Otočana Torresovog tjesnaca od njihovih obitelji. Ta su djeca nazvana ‘Stolen Generations’ (Ukradene generacije). Nakon tog izvješća tisuće je Australaca pokazalo suosjećanje i podršku svojim starosjedilačkim Australcima marširajući zajedno s njima prvog nacionalnog dana isprike i žaljenja ‘Sorry Day’ 1998.

Isprika Ukradenim generacijama (Apology to the Stolen Generations), 2008.Australski predsjedsjednik Vlade je 13. veljače 2008. u Australskom parlamentu dao nacionalnu ispriku Ukradenim generacijama. Govorio je u ime svih Australaca. Rekao je da mu je žao zbog načina na koji se u prošlosti postupalo prema starosjedilačkim Australcima. Rekao je da mu je naročito žao zbog načina na koji su uzimali starosjedilačku djecu od roditelja.

Govor je izravno prenosila televizija i radio stanice. Tisuće Australaca se okupilo na javnim mjestima i na poslu da čuju govor isprike (Sorry). U govoru su se službeno navele nepravde iz prošlosti i ispričalo se za njih. To je bio važan korak ka zacjeljivanju starosjedilačkih rana i osiguranju da se takve nepravde nikad više neće ponoviti. Sorry govor je bio važan korak naprijed za sve Australce.

Avion ispisuje ‘Sorry’ iznad Sydneya

Neprocjenjiv doprinos starosjedilačkog naroda australskom identitetu danas se prepoznaje i slavi. Aboridžani i Otočani Torresovog tjesnaca imaju vodeće pozicije u mnogim poslovima, uključujući sudstvo, politiku, umjetnost i sport. Program MARVIN, aboridžinska inovacija u digitalnoj animaciji, osvojio je brojne nagrade I koristi se u obrazovnim i poslovnim institucijama u preko dvadeset zemalja u svijetu.

Za zaključakOve stranice dale su vam samo letimičan uvid u našu priču o Australiji. Možda ćete osjetiti da ste s ovim novim znanjem postali svjesniji svojeg okruženja. Možda ćete početi gledati datume na starim zgradama i stavljati ih u povjesni kontekst. Kad vam netko ponudi da nosite cvijet maka 11. prosinca, znat ćete da je to za sjećanje na naše pale vojnike. Kad susretnete australske starosjedioce, osjetit ćete prisutnost drevne kulture koja ih vodi. Pozivamo vas da proširite to znanje koristeći lokalne izvore i putujući. Što više znate, više ćete primjećivati.

Srdačno vas primamo među australske državljane i pozivamo da u potpunosti sudjelujete u životu naše miroljubive demoktatske zemlje.


Pojmovnik područja koje nije za ispitambasadorosoba koja zastupa ili promiče neku zemlju ili aktivnost

odborgrupa ljudi izabranih da donose odluke, na primjer o tome kako voditi kompaniju

školski internatškola u kojoj učenici žive u školi i ne vraćaju se kući tokom cijelog školskog tromjesečja

bushaustralski krajolik još uvijek u svom prirodnom stanju

stočna postajaogromna farma na kojoj se drži stoka za proizvodnju govedine

poveljaformalna pismena izjava o pravima i dužnostima

klangrupa ljudi, povezanih krvnim srodstvom ili brakom, koji žive na istom teritoriju

zajednički intereszajedničko područje interesa

regrutirani vojnikvojnik koji nije sam odlučio da ide u obrambenu vojnu službu, nego je pozvan u vojsku u vrijeme rata

Krunsko zemljištezemljište koje pripada državi

nastavni planprogram obuke

bijednikbez novaca ili načina da se dođe do novca

didgeridooglazbeni instrument australskih Aboridžina napravljen iz dugačkog šupljeg debla

jednaka šansazadovoljavajuća ili jednaka prilika za svakog da uspije

poštena igrasudjelovanje kako treba u grupnom nastojanju, pridržavanje pravila za svačiju dobrobit, dobar timski rad

pali pripadnici oružanih snagapripadnici oružanih snaga poginuli u ratu ili bitci

stvoritiizgraditi ili kreirati

Brutto domaći proizvodvrijednost svih roba i usluga napravljenih u zemlji u godinu dana

toplotni valjako vruće vrijeme koje traje više od dva dana za redom

veleizdajateški kazneni prekršaj s pokušajem rušenja vlade

Pojmovnik područja koje nije za ispit 73

simbolične starosjedilačke slikeumjetnost koja je jedinstvena i predstavlja starosjedilačko stanovništvo

kopneni masivKopnena površina

prekretnicavažan događaj u povijesti

Izvorno pravo vlasništva (native title)tradicionalna prava koja starosjedilačko stanovništvo ima na zemlju i vodu, određena unutar a ustralskog pravnog sustava

usmena predajasjećanja o zbivanjima iz prošlosti koja se prenose pričanjem

pionirjedan od prvih doseljenika, napredni doseljenik u ranim danima kolonijalnog naseljavanja

političko zastupanjekada vas zastupa političar u parlamentu

rezervatzemljišno područje koje je država izdvojila kako bi na njemu živjelo aboridžinsko stanovništvo

kazna zatvoravremensko razdoblje koje kriminalac mora odslužiti za kaznu

odrediti nadniceodlučiti koliko zaposlenici noraju biti plaćeni za svoj rad

društvena reformaPoboljšavanje društvenih uvjeta postepeno, a ne revolucijom

državni pogrebpogreb kojeg plaća država iz poštovanja prema građaninu koji je dao važan doprinos naciji

utvrda od koljaobrambeni ograđeni prostor napravljen od drvenih stupova i kolaca

nadglednici stokeljudi zaposleni da čuvaju stoku

štrajkkad zaposlenici prestanu raditi, na primjer kako bi protestirali protiv neke poslodavčeve odluke

pravo glasapravo da se glasuje na javnim izborima

dati prisegubiti prihvaćen u državni ured formalnom ceremonijom

stavljen na raspravubiti službeno dan na razmatranje ili odobravanje u parlamentu, npr. izvještaj je stavljen na raspravu

životni putdruštvena klasa ili porijeklo, posao, položaj


Za više informacijaAustralsko državljanstvoViše informacija o tome kako postati australski državljanin naći ćete na internetskoj stranici www.citizenship.gov.au.

AustralijaViše informacija o Australiji možete dobiti u svojoj lokalnoj knjižnici. Sljedeće internetske stranice također vam mogu dati dodatne informacije:

• Australia in Brief www.dfat.gov.au/aib

• Culture and Recreation Portal www.cultureandrecreation.gov.au

Programi i službe australske vladeInformacije o programima i službama australske vlade možete dobiti na www.australia.gov.au.

Zastupnik u Saveznom parlamentu ili senatorVaš lokalni zastupnik u Saveznom paramentu (federal MP) ili senator za vašu saveznu državu ili teritorij mogu vam dati razne informacije o programima i službama australske vlade.

Popis MP-a i senatora može se naći na www.aph.gov.au.

Australske vladine organizacijeViše informacija o australskim vladinim organizacijama koje se spominju u ovoj knjižici možete naći na sljedećim internetskim stranicama:

• Australian Defence Force www.defence.gov.au

• Australian Electoral Commission www.aec.gov.au

• Australian Federal Police www.afp.gov.au

• Australian Human Rights Commission www.humanrights.gov.au

• Australian Sports Commission www.ausport.gov.au

• Australian Taxation Office www.ato.gov.au

• Australian War Memorial www.awm.gov.au

• Reserve Bank of Australia www.rba.gov.au

Za više informacija 75

Nevladine organizacijeViše informacija o australskim nevladinim organizacijama koje se spominju u ovoj knjižici možete naći na sljedećim internetskim stranicama:

• Bradman Foundation Australia www.bradman.com.au

• Hamlin Fistula International www.fistulatrust.org

• Royal Flying Doctor Service of Australia www.flyingdoctor.net

• School of the Air www.schoolair-p.schools.nsw.edu.au

• Snowy Mountains Hydro-Electric Authority www.snowyhydro.com.au

• The Fred Hollows Foundation www.hollows.org.au

• UNESCO World Heritage Centre whc.unesco.org

• United Nations www.un.org

• Victor Chang Cardiac Research Institute www.victorchang.edu.au

• Volunteering Australia www.volunteeringaustralia.org

OstaloNa sljedećim internetskim stranicama možete potražiti više informacija o sljedećim temama:

• Australski ustav www.aph.gov.au/senate/general/constitution

• Nagrade za Australca godine www.australianoftheyear.org.au

• ‘Bringing them home’ report www.humanrights.gov.au/social_justice/bth_report/ index.html

• Parkovi i rezervati Commonwealtha www.environment.gov.au/parks/index.html

• Slavni Australci: The Australian Dictionary of http://adbonline.anu.edu.au/adbonline.htm Biography Online Edition

• Popis prijedloga zakona (Bills) www.aph.gov.au/bills/index.htmkoji su na razmatranju u Parlamentu

• Australski parlament www.aph.gov.au

• Službe za parlamentarno obrazovanje www.peo.gov.au

• Državni praznici www.australia.gov.au/topics/australian-facts-and figures/public-holidays

• Apology to the Stolen Generations www.abc.net.au/news/events/apology/text.htm


ZahvaleSljedeće slike su prikazane zahvaljujući Nacionalnom arhivu Australije (National Archives of Australia)Str.42 - Djeca na ovčarskoj farmi NSW – School of the Air, fotografija snimljena 1962. (ref: A1200:L42511)

Str.51 - Ličnosti – Dick Smith, Chairman of Civil Aviation Authority, 1991(ref: A6135:K23/5/91/1)

Str.56 - Tasmanova zemljopisna karta Australije, 1644. (ref: A1200:L13381)

Str.59 - Povijesne fotografije zlatne groznice u Australiji 1851. (ref: A1200:L84868)

Str.60 - ‘Afgani’ sa svojim devama rade u unutrašnjosti Australije (ref: A6180:25/5/78/62)

Str.67 - Ličnosti - Sir Edward ‘Weary’ Dunlop u svojem uredu, 1986. (ref: A6180:1/9/86/12)

Str.67 - Useljavanje – Dolazak useljenika u Australiju – Talijanski rezači trske na brodu Flaminia u Cairnsu, 1955. (ref: A12111:1/1955/4/97)

Sljedeće slike su prikazane zahvaljujući Australskoj nacionalnoj knjižnici (National Library of Australia):Str.18 - Demonstratori slušaju govornike na proturatnom protesnom skupu održanom na Garema Place, Civic, Canberra,

15 veljače 2003., fotograf Greg Power (ref: nla.pic-vn3063592)

Str.44 - Portret Judith Wright, objavljen 1940-ih (ref: nla.pic-an29529596)

Str.52 - Indonežanke pozdravljaju pripadnike Australskih oružanih snaga za vrijeme operacije pružanja pomoći u Acehu, Indonezija, 30. prosinca 2004., fotograf Dan Hunt (ref: nla.pic-vn3510861)

Str.56 - Prva flota u Sydneyskom zaljevu 27. siječnja 1788, naslikao John Allcot 1888 – 1973 (ref: nla.pic-an7891482)

Str.57 - Portret Caroline Chisholm, objavio Thomas Fairland 1804 – 1852 (ref: nla.pic-an9193363)

Str.58 - Povratak Burke i Wills u Coopers Creek, nacrtao Nicholas Chevalier 1828 – 1902 i objavljeno 1868. (ref: nla.pic-an2265463)

Str.61 - Portret Catherine Helen Spence, objavljen 1890-ih (ref: nla.pic-an14617296)

Str.63 - John Simpson Kirkpatrick i njegov magarac, Galipolje, 1915. (ref: nla.pic-an24601465)

Str.65 - Portret Sir Charles Edward Kingsford Smith, objavljen između 1919. I 1927. (ref: nla.pic-vn3302805)

Str.70 - Portret Albert Namatjira na Hermannsburg Mission, Sjeverni Teritorij, objavio Arthur Groom 1946. ili 1947. (ref: nla.pic-an23165034)

Četrnaest slika lokacija svjetske zaštićene baštine prikazane su zahvaljujući Ministarstvu okoliša, vode, baštine i umjetnosti (Department of the Environment, Water, Heritage and the Arts) i sljedećim osobama:Str.40 - Australian Fossil Mammal Sites fotografirao Colin Totterdell

Str.40 - Blue Mountains National Park fotografirao Mark Mohell

Str.40 - Fraser Island fotografirala Shannon Muir

Str.40 - Gondwana Rainforests of Australia fotografirao Paul Candlin

Str.40 - Kakadu National Park fotografirala Sally Greenaway

Str.40 - Lord Howe Island fotografirala Melinda Brouwer

Zahvale 77

Str.40 - Macquarie Island fotografirala Melinda Brouwer

Str.41 - Purnululu National Park fotografirao Rod Hartvigsen

Str.41 - Royal Exhibition Building and Carlton Gardens fotografirala Michelle McAulay

Str.41 - Shark Bay fotografirala Kelly Mullen

Str.41 - Tasmanian Wilderness fotografirala Nicola Bryden

Str.41 - Uluru-Kata Tjuta National Park fotografirao Andrew Hutchinson

Str.41 - Wet Tropics of Queensland fotografirao Colin Totterdell

Str.41 - Willandra Lakes Region fotografirao Mark Mohell

Sljedeće slike su prikazane zahvaljujući kompaniji iStockphoto:Prednje korice - Mimoza, ©iStockphoto.com/Ressy (ref: 3322510)

Str.14 - Australski crni opal, ©iStockphoto.com/Alicat (ref: 8323912)

Str.22 - Parliament House, ©iStockphoto.com/Tim Starkey (ref: 2256743)

Str.22 - Čekić i knjiga, ©iStockphoto.com/Dem10 (ref: 2397687)

Str.27 - Kovanice na financijskom grafikonu, ©iStockphoto.com/Robyn Mackenzie (ref: 2335549)

Str.27 - Liječnik piše, ©iStockphoto.com/Carlos Arranz (ref: 6498434)

Str.38 - Bondi Beach, ©iStockphoto.com/Edd Westmacott (ref: 3048786)

Str.38 - Kings Canyon, ©iStockphoto.com/Francois Marclay (ref: 5733853)

Str.51 - Rudarski stroj na vanjskom kopu željezne rudače, ©iStockphoto.com/Christian Uhrig (ref: 9819736)

Str.54 - Didgeridoos, ©iStockphoto.com/Adam Booth (ref: 834207)

Str.55 - Aboridžinski crtež na stijeni – Riba saratoga, ©iStockphoto.com/Alpen Gluehen (ref: 2761924)

Sve ostale slike prikazane su zahvaljujući sljedećim organizacijama i osobama:Str.8 - Spotted gums s tlom pokrivenim Burrawang palmama, Murramarang National Park, NSW, fotografirao Dario Postai

Str.20 - Osoba stavlja svoj glasački listić u glasačku kutiju, slika zahvaljujući Victorian Electoral Commission

Str.24 - Commonwealth of Australia Constitution Act 1900: Original Public Record Copy, slika zahvaljujući Gifts Collection, Parliament House Art Collection, Department of Parliamentary Services, Canberra ACT

Str.27 - Djeca sjede u redu, slika zahvaljujući Getty Images, fotografirao Mel Yates

Str.28 - Visoki sud, slika zahvaljujući High Court of Australia

Str.40 - Big Ben Heard Island, slika zahvaljujući Australian Antarctic Division © Commonwealth of Australia, fotografirao L. E. Large (ref:1892A2)

Str.40 - Great Barrier Reef (Veliki koraljni greben), slika zahvaljujući Great Barrier Reef Marine Park Authority

Str.41 - Sydney Opera House, slika zahvaljujući City of Sydney, fotografirao Patrick Bingham-Hall


ZahvaleStr.43 - Članica australskog ženskog nacionalnog nogometnog tima (Matildas), slika zahvaljujući Australian Sports

Commission

Str.44 - Sir Donald Bradman, slika zahvaljujući Bradman Museum of Cricket. Sir Donald Bradman nosi svoju Australian Test kapu, snimljeno u vrijeme australske sezone 1931-32

Str.45 - Profesor Fred Hollows, slika zahvaljujući Fred Hollows Foundation, fotografirao Frank Violi

Str.50 - Novogodišnji vatromet iznad Sydney Harbour, slika zahvaljujući City of Sydney

Str.52 - Dr Catherine Hamlin AC, slika zahvaljujući Hamlin Fistula Relief and Aid Fund

Str.61 - Lord Lamington se obraća okupljenom mnoštvu na Dan Federacije, Brisbane, 1901., slika zahvaljujući State Library of Queensland, fotografirao H.W. Mobsby (ref: 47417)

Str.65 - Narodna kuhinja, slika zahvaljujući State Library of New South Wales (Mitchell Library). Skolska djeca stoje u redu za besplatan tanjur juhe i krišku kruha, Belmore North Public School, NSW, 2. kolovoza 1934., fotografirao Sam Hood (ref: H&A 4368)

Str.66 - Kokoda Track, slika zahvaljujući Australian War Memorial (ref: 014028)

Str.66 - Crveni makovi na Australskom ratnom memorijalu, fotografiralaTorie Brims

Str.70 - Dr Victor Chang, slika zahvaljujući Victor Chang Cardiac Research Institute

Str.70 - Eddie Mabo, slika reproducirana uz dozvolu Bernita i Gail Mabo

Četvrti dio australija danas - immi.homeaffairs.gov.au · s obzirom da je australija toliko...

Documents