72

GASTROREPORTAŽA

N i je problem bit i vege-tarijanac u Makedoniji”, zaključim u restoranu na vodi u Ohridu, “ne da mis-lim postati…”. “Hvala bogu”,

odahnu moj partner, pa ipak navali na nemesna predjela. Na našem stolu oko centralno postavljenog pjenastog sira, ljutkastog okusa, ukrug su se širile zdjelice sa smjesom ljute paprike i mladog sira, pinđurom, lutenkom – fi nim kremastim namazom s okusom paprike i paradajza, a jedini nezačinjeni dio ove sofre su bili grah i masline.

Makedonija ne bježi od začina, naročito ne od ljute paprike, koja se koristi na hiljadu načina i svaki je dobar. Paprika je bukvalno u svemu. Stižu nam zelene, duguljaste, pečene paprike, izuzetno ljute. Premda nevelike, nisam uspjela dovršiti ni jednu polovicu. “Nema ajvara”, primijetim. “Ujesen čitavo Skoplje miriše na pečene paprike. Miješaju ih u velikim kazanima ispred kuće. Prošle godine sam se i ja pridružila mojim komšijama iz zgrade”, kaže Lisa, naša prijateljica koja tamo živi pet godina, pa dodaje: “Slovenci su

Ohridsko povrće i dinosaurusi

Ljute paprike, pinđur, lutenka i dimljena jegulja samo se neke od makedonskih delicija koje je naša suradnica kušala u restoranu na

Ohridskom jezeruNapisala i snimila Emira Larson

Ljuta paprika se koristi na hiljadu načina i svaki je dobarJegulja

Restoran na vodi

73

pokušali patentirati naziv ajvar.” “Jesu li uspjeli?” pitam je. “Nisam sigurna”, odgovara.

Nastavili smo u vegetarijanskom stilu s makedonskom salatom u koju je izrezan paradajz, pečene ljute paprike (opet pa-prike), peršun i bijeli luk. “Prvo jedu salatu, predjela od povrća i tako dalje, dok dođe meso već budem sita”, priča nam Lisa o ovdašnjim običajima.

“Služio sam vojsku u Sarajevu”, go-vori naš konobar dok sipa vino. “Volio bih ga opet posjetit i .” Makedonija, zahvaljujući klimi, ima odlična vina, prav-ljena bez aditiva, zbog čega nema velike glavobolje narednog dana. Našem izboru je presudilo to što je Traminec jedinstvena makedonska sorta – suho bijelo vino zlatnožute boje, muškatnog mirisa i okusa izmiješanog cvijeća i voća, mada je Lisino omiljeno lokalno bijelo vino Alexandria Cuvee, mješavina Chardonnaya i Rizlinga koje takođe proizvodi Tikveš.

Jegulja umjesto bijele ribe

Evo pohovanog kačkavalja. I on je bio ljut. Izgledom me podsjeti na grčki sir halumi. Oh, tu su i najbolje gljive na žaru koje sam ikad jela – pune soka. Riblja čorba je došla u bakrenom kotliću. Prem-da je prezentacija bila spektakularna, njen okus nije pratio glamuroznost posude u kojoj je poslužena. Masne fl eke su plivale na površini, pastrmka u njoj nije mogla dostojno zamijeniti okus morske ribe.

“Makedonci se žale da Albanija pušta kanalizaciju i otpadne tvari u jezero.” “Možda da ne jedemo ribu onda?”, zamis-lih se. Lisa odmahnu glavom: “Mislim da nije tako strašno. Rizikovat ćemo”, reče s osmijehom.

Biti na velikom jezeru podsjeća na bo-ravak na moru sem što umjesto bijele ribe jedemo jegulju. Čak i dimljena, još uvijek je masna. Izrezana na kriške, poslužena je s narandžom, kuglom riže i limunom, kao

GLJIVE I KAČKAVALJ Evo pohovanog kačkavalja. I on je bio ljut. Izgledom me podsjeti na grčki sir halumi. Oh, tu su i najbolje gljive na žaru

koje sam ikad jela – pune sokacentimetara od vode. Lisa se zabrinu za svoj iPad pa ga skloni s ivice stola nakon moje izjave.

“Ovo je od kuće”, spusti konobar male čaše napunjene žućkastom tekućinom na sto. “Šta je ovo?” “Žolta, makedonska rakija od grožđa.” “Uh, jaka je.” “Nara-vno, ima 40% alkohola u sebi”, kaže on klimajući glavom.

“Palačinci su popularan desert u Make-doniji”, primijetih nakon što vidjeh neko-liko vrsta na meniju. U mom užem izboru su se našli oni s bananom, ali probam ove s medom i orasima.

Poslije ručka, prepuna energije nakon infuzije vitamina, pade mi na pamet da odem do pijace i kupim povrće da ponesem kući. “Samo ako obećaš da nećeš postati vegetarijanac.”

i s pečenim krompirom u prilogu takođe izrezanim na kriške. “Podsjeća me na dinosaurusa”, kaže moj partner gledajući skeptično u jegulju. “Jesi li ikada probao dinosaurusa?”, pitam ga. “Ne.” “Vjero-vatno ti se ne sviđa jer je masna”, zaključi Lisa, “jegulja ima jak okus.” “Ali kad si na velikom jezeru, moraš jesti jegulju, znam”, pomirljivo će on.

Nakon vegetarijanskih predjela, riblje čorbe bljutavog okusa, nastavak ručka s jeguljom nije izgledao obećavajuće za njega.

“Malo je strašljivo iznad vode, sve mi se čini da ću upasti u nju”, rekoh ja koja sam sjedila najbliže do vode. Restoran je bukvalno na jezeru, skoro plovi, ne trebam se ni nagnuti da vidim mnoštvo riba ispod, odignuta sam samo tridesetak

Makedonska meza

Pohovani kačkavalj

Gljive na žaru

Makedonska salata s pečenim paprikama i

paradajzom