razvijeni srednji vijek - knjiga sedma.

Opća povijest srednjeg

vijeka

1. REKONKVISTA U ŠPANJOLSKOJ

711. godina, bitka kod Guadalete protiv muslimana - kralj Roderik (Vizigotsko Kraljevstvo, Španjolska) pogiba, propadanje kraljevstva

720. godina, Berberi (na čelu: Tarik ibn-Zijad, Musa ibn Nusair) zagospodarili Pirenejima; Španjolska postaje provincija Omejadskog Kalifata pod nazivom ''Bilad al-Andalus'' [Kalifatom upravlja wali koji je zavisan o Damasku]

prve pobune započinju u planinskim predjelima gdje su Arapi stavili svoje ljude da ubiru porez od lokalnog stanovništva; pobune se šire i pretvaraju u rekonkvistu *ponovno osvajanje+ koje de rezultirati konačnim uklanjanjem islama iz Španjolske 1492. godine

uzroci i smisao rekonkviste:

i dalje se spori oko toga što je dovelo do rekonkviste, prva teorija iznosi mišljenja da do rekonkviste dolazi zbog ''hispanskog temperamenta'' od prvih ustanaka do stanovništva al-Andalusa - želja za slobodom, duboka religioznost i izražena težnja ka uspostavi unutarnjih razlika [''kaudilizam'' - prestiž vojnih zapovjednika+; islamizacija Španjolske nije naišla na veliki otpor isprva u lokalnom stanovništvu koje je bez prisile prihvatilo i vjeru i osvajače

druga teorija se suprotstavlja prvoj - tvrdi kako je u cijeloj povijesti kalifata taj uzorak pobune, stavlja se u obzir kako je rekonkvista stvorila taj hispanski temperament

razvoj antiislamske koncepcije: javlja se u asturijskim skupinama, točnije visoko svedenstvo i kraljeva pratnja, koje stižu iz al-Andalusa čuvaju tradiciju da je Izidor Seviljski obratio Vizigote i sjedanje na monarhiju Alfonso II. obnavlja Ordo gothorum [pretvoren u organizaciju palatina i svedenika+ u kronikama o kralju Alfonsu III. javlja se ideja o postojanju kontinuiteta kraljevstva iz Ovieda i Toleda asturijski vladari [nasljednici vizigotskih vladara - Pelaga je vođa pobune iz 718. i njemu se pripisuje osnivanje kraljevske vizigotske loze] su pozvani da vladaju cijelim poluotokom kasniji antiislamisti potiču rušenje islamske vlasti

nakon otkrivanja grobnice sv. Jakova *vrijeme Alfonsa II.+ jača se vjera u uspjeh protiv islamista, te se u 9. stoljedu širi ideologija rekonkviste od kraljevstva Asturijaca do Navarskog kraljevstva i Katalonije

ideja vodilja kršdanskih vladara je i dalje borba protiv Maura; glavni cilj naroda je obrana, zauzimanje zemlje

planinsko stanovništvo pripadalo etničkim skupinama koje su se razvile pojavom romanizacije i kršdanstva - podjela na narod i klanove, drukčije od ostatka poluotoka tendencija ka feudalstvu

negativan stav prema Vizigotskom Kraljevstvu i Rimu = uzrok ekspanzije u 9.st.; miješanje hispano-gotskih izbjeglica i lokalnog stanovništva

nametanje kršdanstva i stvaranje vlastite organizacije; prvi pohodi su spontani u više regija, pohodi prema jugu organizirane države

kršćanski otpor (8.-9.st.)

718., kantabrijski Kordiljeri (Asturija) - prvo žarište sukoba; druga žarišta u pirinejskim dolinama koje čine Pamplonsko/Navarsko Kraljevstvo

stanovnici Gerone zovu u pomod Franke utječe na stvaranje grofovija između Lobregata na jugu i doline Segre na zapadu kasnije dio Karolinškog Carstva

1000. grof od Barcelone udjedinjava pod svojom vlašdu vedinu grofovija = Marca Hispanica/Stara Katalonija/Grofovija Barcelona

al-Andalus - najveda, najbogatija, najgušde naseljena provincija

kršdanska fronta se širi od Galicije do Katalonije, onemoguduje gospodarima al-Andalusa da uguše pobune malim pothvatima

pobuna Walija 741.

razvijeni srednji vijek - knjiga sedma.

Opća povijest srednjeg

vijeka 756. pripadnik obitelji Omejada osniva nezavisni emirat

emiri se ne suprotstavljaju širenju kršdanskih država al-Mansun krajem 10.st. poduzima ekspedicije protiv kršdanskih država, dok kalifova vlast u Kordobi prihvada postojanje tih država

ustanci kršdana se događaju neovisno o krš. pohodima, rekonkvista postaje organiziranija; jezgre otpora su teritoriji između kantabrijskih Kordiljera i Duera

razvoj rekonkviste

zamah u 10.st. rekonkviste - vojna osvajanja i naseljavanja

u 13.st. se pretvara u nezaustavljivo napredovanje

Kordobski kalifat propada 1031. godine, nastaju taifi koje su osnovali razne vođe; Almoravidi uspostavili jedinstvo, no napadi su ved uništili polagano Andaluziju; 12.st. dolazi druga generacija, A. porazila dinastija Almohada; treda generacija se suočava s raznim pobunama na Magrebu i Pirinejima

11. st. Navarsko Kraljevstvo (Sacho III.) postaje dominantna sila - zauzimanje Kastilje i Leonskog Kraljevstva; nastaju tri kraljevstva nakon njegove smrti Navara, Kastilja, Aragon

Portugal osvaja Lisabon 1157.

11.-13.st. kraljevi zaokupljeni rekonkvistom jer su shvatili da mogu upecati dobar plijen iz pohoda rekonkvista kao politički i vjerski pokret

Al-djihad vode afrički osvajači, protuteža ideologiji križarskih ratova

Klinijevci i cisterciti osnivaju samostane, templari i hospitalci stječu dobra u Španjolskoj

Alfons I. Aragonski – pravi križar, borba protiv muslimana u Španjolskoj je uvjet za osvajanje Svete zemlje

1135. Alfons VI. I Alfons VII. Pokušavaju ujediniti Pireneje – podijelili ga, uzeli naziv cara

važna uloga viteških redova!

9.st. slabljenje kalifata al-Andalus – ne pruža otpor upadima vojske iz gradova; rekonkvista ne napreduje zbog unaprijed pripremljenih bitaka i stanovništvo se raseljava

samostalni gradovi Aragone i Kastilje čine mikro-zajednicu ratara i pastira

dhimmi – status pokorenog stanovništva prestanak i ponovni uzlet rekonkviste (od polovice 12.st. do 1492.)

Granadski Emirat – osnovao ga Muhamed ibn al-Ahmar, saveznik Ferdinanda III.; prostira se na maloj površini zaštiden gorjem, stanovništvo se povedava dolaskom muslimana i Andaluzije (sličnost s Asturijom); plodne nizine i trgovina; frontera (granica) dijeli Kastilju i Granadu -_> prva pojava te riječi

konflikti između Maura i kršdana se i dalje nastavljaju

12.-14.st. pokušaj sprječavanja povratka Marokanaca na Pireneje – Alfonso X. nije uspio, Sancho IV. zauzeo Tarifu koja pripada Sultanu

Alfons XI. pobijedio sultana Abu al-Hasana 1340. kod rijeke Salado

14.st. razdoblje kuge; građanski rat između Petra IV. Okrutnog i Enrika

neprijateljstva iz Granade; okončavanje rekonkviste mogude – kraljeva mod stigla do Kastilje, koja je pripojena Aragonu

desetogodišnji rat Granada vs. Kastilja – u Granadi uništene najbogatije regije: Granada i Malaga; blokada Granade 1491., 1492. zauzeta zadnja muslimanska utvrda uništena na Pirenejima; prisilno pokrštavanje, 1499. prelazak muslimana na kršdanstvo; 16.st. završavanje rekonkviste

razvijeni srednji vijek - knjiga sedma.

Opća povijest srednjeg

vijeka KRIŽARSKI RATOVI

Karlo Veliki i Oton I. pokušavaju svoje ratove proglasiti svetima

u 9. i 10.st. uporaba oružja za obranu kršdanstva je obavezna i sveta

obredi i blagoslov oružja, štovanje svetaca ratnika

papa Ivan VIII. dijeli odrješenje od grijeha za one koji su spremni u rat protiv Saracena za Rim; isto to čine i Aleksandar II. i Grgur VII.

izvorište ratova: stoljetna borba kršdana s islamom; uzroci: gospodarska, društvena, demografska i politička obnova Europe

10.st., središte J Francuske pokret Božjeg mira i Božjeg primirja – Crkva osuđuje privatne ratove, razbojničke aktivnosti vitezova poticanje mladih da potraže bogatstvo i iskupljenje grijeha u borbi protiv Maura u Španjolskoj

~ prvi križarski rat (1096.-1099.) o papa Urban II. 1095. organizirao u Clermontu koncil na kojem nagovara kršdane (feudalci,

profesionalni ratnici sa zapada) da se upute prema istoku i da odbiju muslimansku prijetnju od Bizantinaca

o sličan poziv upuduju lutajudi propovjednici – šire glasine o velikom zlostavljanju hodočasnika u Jeruzalemu od strane nevjernika proročanske propagande; vođa je Ivan Pustinjak

o siromašni sanjaju o osvajanju Jeruzalema, jer ga smatraju za nebeski grad iz Apokalipse, obedana zemlja

o 1096. mase vrše nasilne prodore uz Dunav i Rajnu, pljačkaju radi prehranjivanja, masakr Židova; rijetki došli do Male Azije, a oni koji su došli su uništeni od Turaka

o pozitivan ishod: ekspedicija nekoliko velikih vladara; voditelj je biskup Ademar de Monteil, ostalo: Hugo de Vermandois, Robert II. Normandijski, Robert II. Flandrijski, Rajmond Tuluški, Gotfrid Bujonski

o sporazum s Bizantom: Bizant de ih podupirati u pohodu na Jeruzalem, a zauzvrat moraju pravo vlasništva osvojenih mjesta položiti B.; osvojena Nikeja, Edessa, i sl.

o 15.7. 1099. Jeruzalem osvojen uz pomod Genovske mornarice, završetak Prvog k.r. o Gotfried Bujonski postaje advocatus (svjetovni branitelj crkvenih prava i dobara) Isusova

groba 1100. dužnost preuzima brat Balduin o Jeruzalemsko kraljevstvo nikad nije postalo feudalna monarhija da suzbije

veleposjednike; kratkotrajni opstanak jer 1187. pada u ruke muslimana ~ drugi križarski rat (1147.-1149.)

o poticaj: pad Esedde u ruke Saracena, rat zagovara Bernard Clairvant o ekspediciju vode njemački kralj Kondrad III. i francuski kralj Luj VII. o ubrzalo ujedinjenje egipatskih i sirijskih muslimana 1169. Saladin preuzima vlast u

Jeruzalemu i tjera Franke (zapadni narodi) iz Svete Zemlje ~ tredi križarski rat (1189.-1192.)

o povod je preotimanje Jeruzalema o Fridrik I. Barbarossa, francuski kralj Filip II. August, engleski kralj Rikard Lavljeg Srca o 1191. Filip i Rikard osvajaju Akkon (1190. Barbarossa se utopio) o nesuglasice vladara; potpisivanje trogodišnjeg mirovnog sporazuma između Saladina

i Rikarda (1192.) o neuspjeh vladara potiče pape da preuzmu odgovornosti za budude pohode

~ četvrti križarski rat (1202.-1204.) o Inocent III. pokrede; Baldwin Flandrijski, Bonifacije od Monferrata, Hendrik Dandolo

(mletački dužd) o ne stižu do Svete Zemlje, križari osvajaju Zadar, 1202. bizantski car traži pomod od

križara da se vrati na vlast skretanje prema Carigradu (1203. osvojen), Izak II. Angel stupa na prijestolje, narod se buni

o 1204. grad dolazi u ruke kršdana Mlečani i kršdani dijele Bizant, kraj IV. k.r.

razvijeni srednji vijek - knjiga sedma.

Opća povijest srednjeg

vijeka ~ peti križarski rat (1217.-1221.)

o započinje odlukom Inocenta III. da je cilj kršdana osvajanje svetih mjesta o ugarsko-hrvatski kralj Andrija II., jeruzalemski kralj Ivan Brienneski, austrijski vojvoda

Leopold I. i drugi stižu u Akku, 1217. o Friedrich II. vrada Jeruzalem 1229. nakon diplomatskog sporazuma o 1244. Jeruzalem mijenja vladara o Inocent IV., koncil u Lyonu, 1245., Sveti rat – Luj IX. zapovjednik ŠESTOG KRIŽARSKOG

RATA (1248.-1254.), osvaja Damiett 1249., poraz kod al-Mansure o papa Klement IV. opet poziva u rat, Luj IX. predvodnik također SEDMOG KRIŽARSKOG

RATA, kuga sprječava napredovanje o nakon sedmog, Grgur X. šalje poziv, no nitko ništa ne poduzima; pad Akka 1291.

godine, Jeruzalemsko Kraljevstvo prestaje postojati Organizacija križarskih ratova

pape smatraju križarske ratove vojnom ekspedicijom s duhovnim i pokajničkim obilježjima

križar je naoružani hodočasnik koji štiti Crkvu

financiranja iz raznih izvora – izvandredni prilozi gospodara, porez koji papa namede, porezne odluke

slabo djelotvorni Crkva osnovala duhovno-viteške redove, nastanak reda templara, hospitalaca sv. Ivana i reda teutonskih vitezova

Rezultati križarskih ratova

prvi vidljiv napredak Europe – vojna vještina

pospješivanje trgovine

prva transformacija duhovnih obzora kršdanske civilizacije, propovijednici u Aziji

doba otkrida

posljednji od svih ratova kojima se ostvarila mir i pravda