opera.docx

Upload: denan-hasanovic

Post on 06-Oct-2015

242 views

Category:

Documents


1 download

TRANSCRIPT

EDUKACIJSKI FAKULTETSmjer: Razredna nastava

OPERA I NJEN ZNAAJ U RAZVOJU MUZIKE UMJETNOSTISEMINARSKI RAD IZ METODIKE MUZIKE KULTURE

Predmetni nastavnik: Kandidat: Doc. Mr. Alisa aber Sanel ii

Travnik, decembar, 2014.SADRAJ

UVOD3DEFINISANJE POJMA I NASTANKA OPERE4Pojam opere4Nastanak opere4OPERA U ITALIJI6Claudio Monteverdi6Operija seria i opera buffa7Gioacchino Antonio Rossini8Gaetano Donizetti9Vincenzo Bellini9Giuseppe Verdi10Giacomo Puccini11BAROKNA OPERA U FRANCUSKOJ, ENGLESKOJ I NJEMAKOJ12Opera u Francuskoj12an Batist Lili13an-Filip Ramo14Opera u Engleskoj14Henry Purcell14Opera u Njemakoj15LITERATURA16

UVOD

Najkrai odgovor na pitanje Otkada postoji muzika? glasi: otkada postoje i ljudi. U ivom spletu tonova to ine muziku, u bujnom arenilu melodija, harmonija i ritmova, znat e se snai samo onaj tko poznaje osnovne pojmove muzike, tko s razumjevanjem moe slijediti kretanje melodijske linije. Gotovo nema ovjeka koji nije bar donekle osjetljiv na muziku.Jo u ranom baroku (do 1630) uoava se raanje prvih zrelih plodova renesansnih tenji: stvorena je opera. Italijanski umjetnici okupljeni u firentinskoj kamerati eljeli su da obnove staru grku tregediju. Oni su pretpostavili da su Grci tregediju izvodili jednom vrstom deklamacije govorom kroz muziku, koji su nastojali da oive u svom monodijskom stilu, odbacujui polifoniju. Kao i u drugim umjetnostima, interesovanje za antiku nije prouzrokovalo restauraciju antikih formi, ve raanje novih. Zato pojedini autori ovu etapu u razvoju muzike odreuju kao vrhunac renesanse u njoj, a djelo Klaudija Monteverdija, najznaajnijeg operskog stvaraoca tog vremena, porede sa rezultatima visoke renesanse u umjetnosti u likovnoj umjetnosti sa ostvarenjima Leonarda da Vinija, Rafaela i Mikelanela. Bez obzira na to ije se miljenje prihvata, opera ostaje jedna od najznaajnih tvorevina u muzici, od tog doba izazov za stvaraoce svih epoha. U zrelom baroku opera je jedan od vodeih oblika, njieni sastavni dijelovi, arije i rjeitativi, ansambli i horovi nalaze se u osnovi drugih baroknih vokalno-instrumentalnih formi oratorijuma, kantate i mise. Virtuozitet vokalnih dijonica barokne opere inspirie razvoj instrumentalnog virtoziteta i utie na oblikovanje koncertnog stila. Na kraju, iz uvodne muzike za operu raa se klasina sinfonija. U renesansi je zapoeo proces emancipacije instrumentalne muzike i sve vea upotreba instrumenata kao zamjena za pojedine glasove u polifonim kompozicijama. Poetkom XVII vijeka iz tih tendencija razvijaju se prvi novi oblici. Najznaajnije mjesto meu njima pripada operi.Za operu moemo rei da je jedan od najsloenijih oblika umjetnosti. To je kombinacija pjevanja, glume, muzike, kostima i scenarija, a esto i baleta kao vrsta plesa.

DEFINISANJE POJMA I NASTANKA OPERE

Pojam opere

Opera se moe definisati kao scenska drama u kojoj glavni glumci pjevaju veinu svoje uloge. Rije opera izvorno znai djela. To je mnoina latinske rijei opus (djelo) ime se eljelo rei da opera objedinjuje umjetnost i solo pjevanja, zborskog pjevanja, deklamacije i plesa u scenskom spektaklu.Opera je scensko vokalno-instrumentalno djelo, koje se kao svako dramsko sastoji od inova, a ovi od scena. Tekst opere libreto moe biti specijalno napisan za operu, mada se ee obrauje postojee dramsko djelo, prilagoenog zahtjevima muzike, prije svega skraenog, jer pjevani tekst traje znatno due od govorenog, ili dramatizacija knjievnog djela druge vrste. Moglo bi se rei da je to drama u kojoj glumci svoje uloge ne govore ve ih pjevaju uz pratnju orkestra koji radnju na sceni muziki potcrtava i tako upotpunjuje dojam. Narod predstavlja u operi operni zbor. Operom upravlja dirigent. Orkestralni uvod u operi zove se uvertira. U njoj se esto (npr. kod Wagnera) ve pojavljuju muziki motivi koji e kasnije, tokom izvedbe, okaraktezirati pojedine dogaaje ili pojedina lica. Prve operske partiture izgledale su dosta jednostavno. Djelo je zapoinjalo signalom truba, bilo je prokomponovano, bez unutranjih zaokruenja i oblikovanja zatvorenih muzikih cjelina. U finalu je nastupao hor neizmjenino sa orkestarskim ritornelima. U tradicionalnoj operi razlikujemo tri vrste pjevanja: recitativ, deklamaciju i ariju tj. otpjevanu solo dijonicu, a sve te vrste pjevanja prate muziki instrumenti. Pjevae dijelimo prema rasponu glasa, mukarce na bas, basbariton, bariton, tenor i kontratenor, a ene na alt, mezzosopran i sopran.

Nastanak opere

Opera je nastala u Firenci pre oko 400 godina kao posljedica zanimanja za antiku tragediju. Razvila se u Italiji poslije 1597 godine i brzo se proirila diljem Europe.Skup umjetnika, pjesnika, kompozitora i ljubitelja antikog pozorita tzv. camareta, razmiljala je o obnavljanju autentikog izvoenja starih tragedija. Budui da u to vrijeme nije bilo sauvano muzikih zapisa antikih tragedija, koristili su samo opis knjevnih djela tog vremena. Vjerovali su da su Grci svoje drame izvodili na nain izmeu govora i pjevanja, te su pripadnici camarete svoje melodije oblikovali u recitativnom smislu, pratei ritam i intonaciju govora. Pjevae su pratila jednostavna instrumentalna pratnja u akordima. Kompozitori su u operi napustili polifozni izraz jer su smatrali da muzika mora naglaavati izraajnost teksta. Tom drutvu camareta pripadao je i Jacopo Peri koji je godine 1579 napisao prvu operu za elitni krug firentskih humanistikih umjetnika koji su se okupljali u prostorijama camareta. Ta opera se zvala Dafna (danas je izgubljena), a cilj joj je bio oivjeti klasinu Grku tragediju u okviru ireg buenja antike koje je bilo vrlo vano za renesansu. Prvo njeno izvoenje bilo je 1598 godine. Meutim, druga Perijeva opera Euridika, iz 1600 godine predstavlja prvu opernu partituru koja se sauvala do naih dana, a bila je izvedena na svadbi francuskog kralja Henrika IV i Katerine Medici.Meu ranim elementima iz XVI vijeka, koji se jo nisu sloili u prepoznatlivu operu, treba spomenuti dvorsku paradu zvana Maska. Novi elementi Maske mogu se vidjeti u drami Oluja Willijama Shakespiearea (oko 1611 godine). Ako se osvrnemo na jo starija razdoblja, vidjet emo da se muzika koristila ve u srednjovjekovnim misterijama. Sauvalo se jedno muziko djelo koje je starije od Dafne, Filoteja koje je na vjerski tekst komponovao svetenik po imenu Silberman.

OPERA U ITALIJIClaudio MonteverdiOpera se brzo proirila izvan okvira dvorske publike. Oko 1637 godine u Veneciji se pojavila ideja operne sezone gdje su se opere izvodile javno uz naplatu ulaznica. Savremena istorijografija prednost je dala Periju i Kainiju, ali nijedan od njih dvojice se ne smatra posebno znaajnim stavaraocem. Mjesto najznaajnijeg meu kompozitorima pripada Claudiu Monterediju.

Claudio Monteverdi(1567 1643)On je ivjeo prvenstveno na dvoru u Mantovi (do 1630) i potom narednih 30 godina u Veneciji, gdje je radio kao kapelnik crkve Sv. Marka. U tom gradu je 1637 godine bilo otvoreno prvo javno pozorite u Italiji, to takoe ukazuje na popularnost opere ovog vremena. Ona e u Italiji sve do danas ostati prava nacionalna umjetnost. Svoje prvo opersko djelo (Orfej, 1607), Monteverdi je izveo u Mantovi nedugo poslije premijera firentinskih opera, samo ih znatno nadmauje bogatstvom primjenjenih sredstava izraza. Rjeitativ mu je blizak firentinskom, ali se javljaju i ansambli kao i madrigalski horovi. Monteverdi rauna na orkestar bogate zvunosti. U njegov sastav ulaze dva klaviembala, dvoje malih orgulja, regal, dva kontrabasa, tri viole da gamba, dva kitarona, dve male violine, deset viola da brao, klavina, tri sordinirane trube, etiri trombona, dva korneta, flaute i oboe. Sa Monteverdijevim djelima zapoinje oblikovanje opere sa numerama. Dramska radnja prikazuje se kroz niz zaokruenih cjelina (numera), samostalnih nastupa likova (budue arije), ansabala, horova i instrumentalnih dijelova.Napisao je veliki broj opera, a meu njima najpoznatije su Arijadna (1608) i Krunisanje Popeje (1642). Veina njegovih opera je izgubljena. Pisao je i madrigale (osam knjiga pa se smatra posljednim velikim predstavnikom ovog oblika u Italiji) i crkvene kompozicije (mise i motete).

Operija seria i opera buffaRane barokne opere mijeale su komediju sa elementima tragike, to je smetalo profinjenim duhovima, pa je tako pokrenuta prva u velikom nizu opernih reformi. Voa reforme je bio pjesnik Pietro Metastasio, ija libreta su uvela oblik opera seria (ozbiljna opera) koja se razvijala zasebno. Ona se razvijala u Rimu i drugim talijanskim gradovima, pvenstveno u Veneciji i Napulju. Prvobitan recitativ zamjenjuje se sa izrazitom melodiskom linijom te se stvara poseban stil pjevanja bel canto (lijepo pjevanje). Najpoznatije opere su opere Rossinija, Bellinija i Donizettija. Taj stil podrazumjevao je izuzetnu izvoaku sposobnost, te upravo zbog toga nosioci glavnih uloga postaju centralni protagonisti opere. Na poetku predstave izvodila se uvertira, koju je uveo Alesandro Scarlatti, jedan od najznaajnih predstavnika napuljske operske kole u anru opere serie. On je do tada promjenljivu formu uvodne muzike za operu definitivno odredio izgradivi uvertiru jedinstvenog, trodjelnog oblika. Scarlattijevu uvertiru ubrzo preuzimaju i drugi kompozitori, te ona postaje okosnica klasine simfonije.Uporedo sa razvojem opere serie, javljaju se i prvi elementi komine opere (pojedini likovi ili kratke scene koje su se izvodile u meuinovima opere serie). Iz tih nagovjetaja, poetkom XVIII vijeka raa se komina opera, tj. opera buffa.

Gioacchino Antonio Rossini Uprkos velikim dostignuima ranijeg razdoblja, XIX vijek smatra se za zlatno doba talijanske opere. Prvi veliki kompozitor tog razdoblja bio je Gioacchino Rossini, genij koji je s jednakim uspjehom komponovao i ozbiljne i komine opere.

Gioacchino Antonio Rossini(1792 1868)Gradski truba i nadzornik klaonice Giuseppe Rossini imao je u braku sa enom pjevaicom sina, imenom Gioacchino. Oboje roditelja bili su povremeno zaposleni i u operi, pa je djeak imao dosta prilike sluati muziku. Prvu muziku naobrazbu primio je u Bologni. Kao kompozitor stupio je Rossini ve sa 15 godina prvi put u javnost. Sve svoje najbolje dao je na podruiju opera, a meu njima bezuvjetno je najpoznatija Seviljski brija koju je Rossini napisao u svega dvadesetak dana. Osim ove opere napisao je Rossini jo mnoge druge, ali se nijedna druga nije s tolikim uspjehom odrala na svim opernim programima.Slavljen, cijenjen i svuda poznat, Rossini esto mijenja svoje boravite. Izvan Italije imao je veliki uspjeh u Beu, a jo vee u Parizu. Vjerovatno premoren od rada, Rossini prekida neobino naglo i rano svoju kompozitorsku djelatnost. U posljednjih 40 godina ivota nije vie napisao ni jednu operu ve svega jo nekoliko manje znaajnim kompozicija. Sam je u vezi s tim izjavio: Prije su melodije traile mene, a sada bih ja sam morao poi za njima u lov za to ba nimalo vie nisam raspoloen.

Gaetano DonizettiUmjetniku karijeru zapoeo je kao kompozitor simfonija, komornih i crkvenih djela. Kasnije se potpuno posvetio operi. U poetku pod Rossinijevim uticajem, ali je brzo pronaao put do vlastite operne dramatike, pripravljajui pravac kojim e nastaviti Giuseppe Verdi.

Gaetano Donizetti(1797 1848)Roen je u Berfamu kao Domenico Gaetano Maria Donizetti u skromnoj porodici, kao peto od estero djece. Komponovao je brzo i lako. Njegova prva opera bila je Enrico Burbonski te Livanjski stolar, tako nam je na kraju odve dugog ivotnog vijeka neumorni kompozitor ostavio oko 70 opera. Donizetti umire 1848 godine.

Vincenzo BelliniRoen je 3. novembar 1801. godine u Kataniji na Siciliji. Uio je prvenstveno od svoga djeda. U junu 1819. godine odlazi u Napoli, ui muziku kao stipendista lokalne vlasti u Kataniji. Do 1822. godine je bio u klasi direktira Nikola Cingarelija, kod koga je prouavao majstore napolitanske kole i orkerstarska djela Hajdna i Mocarta. Obiaj je bio da se talentovani uenici predstave javnosti nekim dramskim djelom, tako je nastala Belinijeva prva opera Adelson i Salvini.

Vincenzo Bellini(1801 1835)Bellini je izmeu 1827 -1833 proveo u Milanu gdje su mu sva vrata bila otvorena. Samo od pisanja opera mogao je da ivi u luksuzu. Zbog privlanog izgleda bio je ljubimac enske publike. Pokazivao je zanimanje za vrlo ivi socijalni ivot. Sljedeih pet godina Bellini postaje sve popularniji i njegove opere sve kvalitetnije, ali se taj uzlazni put prekida njegovom preranom smru 23. septembra 1835. godine. Umro je u Pitou kraj Pariza od akutne upale crijeva i sahranjen je na ponatom parikom groblju. Njegovi ostaci su 1876. preneti i sahranjeni u katedrali u Kataniji. U tom gradu se uvaju sve njegove stvari i notni materijali. Glavna odlika njegovih opera je ljepota melodike. Najpoznatije njegove opere su: Norma i Mjesearka.

Giuseppe VerdiGiuseppe Verdi najvei je talijanski kompozitor opera. On je prve velike uspjehe ponjeo operama Rigoletto (1851), Trubadur (1853) i Traviata (1853). Kasnijim operama Krabuljni ples (1859), Aida (1871), Othelo (1887) i Falstaff (1892) dostigao je vrhunac svoje slave.

Giuseppe Verdi(1813 1901)Giuseppe Verdi je sin skromne gostioniarske porodice iz malog talijanskog mjesta Le Roncole. Muziku je volio i imao je smisao za nju ve u doba najranijeg djetinstva i mladosti, ali nije imao prilike da je rano pone uiti. Navrivi 19 godina, zamolio je profesorsko vjee konzervatorija u Milanu da mu odobre upis. Molba mu je odbiene s obrazloenjem da za svoje godine premalo poznaje klavir. Morao je dakle nastaviti uiti muziku neto sam, a neto kod privatnih uitelja muzike. Nadaren neobinim darom, stekao je i tim putem veliko znanje i mogao je pristupiti pisanju opera i drugih veih djela.Verdi je nesumljivo najznaajniji predstavnik talijanske opere uopte.

Giacomo PucciniOn je lan porodice koja je dala vie muziara. Oca je rano izgubio pa je djetinstvo i mladost proveo pod tekim materijalnim okolnostima. Prvu muziku poduku primio je kod ujaka, a tek kasnije je preao nakonzervatoriji. Studentsko doba provodi u gladovanju. Otuda je razumljivo to ga je toliko oduevio libreto opere La Bohme koja se ubraja meu njegove najuspjenije opere. Puccini je po naravi bio neobino njean i profinijen. Putovao je mnogo. Njegova se putovanja nisu ograniila samo na Evropu ve se proirila i na Ameriku. Ta putovanja unose nemir i neku nesreenost u Puccinijev ivot, ali ga obogauju znanjme i materijalom za dalje stvaranje.

Giacomo Puccini(1858 1924)Panju muzikog svijeta privukao je Puccini na se ve svojim prvim operama, ali je vee priznanje izazvala tek opera Manon Lescaut (nastala je 1893. u Hamburgu). Svijetsku mu je slavu donijela ve spomenuta opera La Bohme, a potvrdile su je opere Tosca i Madame Butterfly. Uz ove opere koje jo i danas ive na svim operskim pozornicama svijeta, napisao je Puccini i nekoliko takvih koje se rjee izvode. Poslednja opera Turamdot ostala je nedovrena. Dovrio ju je Franco Alfano te je ona s mnogo uspjeha prikazana prvi put u Milanu 1926. godine.Puccini je umro priznat i cijenjen. Na sprovodu su mu svirali odlomak iz opere La Bohme.

BAROKNA OPERA U FRANCUSKOJ, ENGLESKOJ I NJEMAKOJ

Opera u FrancuskojItalijanske opere izvedene su prvi put u Francuskoj oko 1640. godine na kraljevskom dvoru u Parizu. Italijanska opera se nije dugo odrala jer je imala dosta protivnika, ali je zato podstakla Francuze da stvore svoju operu.Poto je omiljena zabava na Francuskom dvoru ve od XVI vijeka bio balet, balet e imati uticaj na oblikovanje francuske opere. Francuska je kolijevka budueg evropskog baleta. Prvo francusko djelo blisko operi nastalo je 1659. godine i zvalo se Pastorala i imalo je elemente komedija.

an Batist LiliPo roenju je Italijan iz Firence, koji je nastavio da ivi i stvara u Parizu. U baletskim predstavama prebacuje teite na solistike i horsko-pevake nastupe, pa je povezavi dorski balet s komedijom stvorio poseban tip umjetnosti komediju-balet.

an Batist Lili(1632 1687)U saradnji sa piscem an-Batistom Molierom napisao je 11 takvih djela. Najuspjenija mu je poslednja Graanin Plemi. Potom Lili djeluje na dvoru kralja Luja XIV kao kompozitor, i u nizu od 14 opera konano utvruje tip Francuske opere. Ove opere su se prikazivale u novoosnovanom pariskom operskom pozoritu koje se zvalo Kraljevska muzika akademija (kasnije je preimenovano u Pariska velika opera). Obavljao je i poslove dirigenta, reditelja i scenografa. Tematika opera bila je mitoloka. Lili je tvorac Francuske opere, a u okviru nje i Francuske uvertire.Mada je Francuska opera nastala podstaknuta Italijanskom opereom, ona posjeduje i neke svoje osobine. Izrasla je iz tradicije baletskih priredbi i klasine Francuske tragedije, zadrala je i neke njihove karakteristike: elementi drame su jae naglaeni nego u Italijanskoj operi, manji su kontrasti izmeu reitativa i arija (nema pjevakog virtuoziteta), prisutne su raskone baletske scene, ima dosta instrumentalnih numera.Na vrhuncu slave Lili je umro od angrene koju je dobio poto se povrijedio dirigentskim tapom u nogu. Nakon smrti Lilija Francusko opersko stvaralatvo opada, sve do pojave Ramoa.an-Filip RamoOn je drugi veliki majstor Francuske barokne opere. On je nastavio Lilijevu tradiciju. Ramo prvi uvertiru tematski povezuje sa operom. Osim opera pisao je i drugu muziku, i zaetnik je nauke o harmoniji. Pripadao je i rokoko stilu.

Opera u EngleskojU Engleskoj su preduslovi za samostalan razvoj opere bili povoljniji nego u Njemakoj. Ve u XVI vijeku (kasna renesansa) popularna je bila pozorina forma s vokalnim i instrumentalnim odlomcima i igrom tzv. maskarada. I u klasinoj Engleskoj drami znatnu ulogu imala je muzika. Na razvoj rane Engleske opere vie je uticala Francuska opera od Italijanske. U drugoj polovini XVII vijeka djeluje najvei engleski kompozitor, tvorac Engleske opere Henry Purcell.

Henry PurcellOn je zadrao oblik Francuske uvertire, sklonost za plesne take i instrumentalne odlomke, kao i Francuski nain oblikovanja reitativa, ali je sve te elemente proeo melodikom, ritmom i harmonijom Engleske muzike tredicije. Pokazao je veliku sposobnost u postizanju dramske izraajnosti.

Henry Purcell(1659 1695)Napisao je samo jednu (pravu operu) Didona i Enej, kao i nekoliko opera sa govornim dijalozima, dok je ostalo scenska muzika za mnoge pozorine komade najvie ekspirove.Libreto opere Didona i Enej je mitoloki (Didona, kraljica Kartagine, umrla je, prerezavi vene na ruci, zbog ljubavne boli za mladim trojanskim princem Enejem, koji je morao da je napusti da bi obnovio Troju). Veoma je osjeajno prikazao sve momente. Ima hora i baletskih numera.Italijanski operski umjetnici dolaze u Englesku tek poetkom XVII vijeka, kao i Njemac Hendl, koji u Londonu komponuje opere Italijanskog tipa. Italijanska opera u Engleskoj brzo propada, a zavrni udarac zadala joj je 1728. godine Engleska opera kominog tipa ballad opera. Prosjaka opera Engleskog kompozitora Pepua, koja je, uz ve satirini sadraj ismijavala izvjetaenost Italijanske opere, bila je prva ali i najbolja opera tog anra. Svoju opersku umjetnost Engleska e obnoviti tek u XX vijeku djelatnou Benjamina Brittena.

Opera u NjemakojU Njemakoj je prva opera bila Dafne njemakog autora Heinricha Schtza, na preraen libreto Ottavia Rinuccinia. Onda je tridesetogodinji rat prekinuo svaku kulturnu djelatnost u Njemakoj, pa u XVII vijeku, za razliku od Francuza, Njemci nisu uspjeli da stvore vlastitu opersku tradiciju. Nakon rata, italijanska opera se u Njemakoj veoma brzo iri i dominira. Na mnogim dvorovima djeluju italijanski muziari, pa pod njihovim neposrednim uticajem stvaraju njemaki kompozitori, komponujui u italijanskom duhu i na italijanski tekst (napuljska kola).Neki od kompozitora pokazivali su vie originalnosti. U drugoj polovini XVII vijeka u Njemaku prodiru i elementi francuske opere. Sredite operske umjetnosti postaje Hamburg u kome se javljaju prvi pokuaji na njemakom jeziku. Prva prikazana opera zvala se Adam i Eva.Hamburka opera djeluje od 1678 1738, i u to vrijeme prikazano je oko 250 operskih djela njemakih autora, razliite tematike, ukljuujui i komine. Isticali su se kompozitori: Reinhard Kaiser, Georg Philipp Telemann i tada mladi Georg Friedrich Hndel. Meutim i oni su bili pod uticajem italijanske opere. Njemaka e se osloboditi prevlasti italijanske opere tek u romantizmu sa djelima Vebera.

LITERATURA

1. Slatina, M. Nastavni metod, Filozofski fakultet, Sarajevo2. Reich, T. Muzika itanka, kolska knjiga, Zagreb, 1969.3. Despi, D. Muziki stilovi, Beograd, 2004.4. Andreis, J. Povjest glazbe, I, II, III, IV, Svezilina naklada, Liber, Zagreb, 1989.3