SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

PATRICIA NULLESHI

PLATNA BILANCA REPUBLIKE HRVATSKE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2012.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

PLATNA BILANCA REPUBLIKE HRVATSKE

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Meñunarodne financije Mentor: dr.mr. Dragoljub Stojanov Student: Patricia Nulleshi Smjer: Meñunarodno poslovanje Broj: 0081128341

Rijeka, prosinac 2012.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................ 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja............................................................................ 1

1.2. Radna hipoteza ............................................................................................................ 1

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ........................................................................................... 1

1.4. Znanstvene metode ...................................................................................................... 1

1.5. Struktura rada .............................................................................................................. 2

2. POJAM I STRUKTURA PLATNOE BILANCE........................................................... 3

2.1. Bilanca tekućih transakcija.......................................................................................... 4

2.2. Bilanca kapitalnih transakcija...................................................................................... 8

2.3. Račun rezervi ............................................................................................................... 9

2.4. Tehnika knjiženja u bilanci plaćanja ......................................................................... 11

2.5. Mjere neravnoteže bilance plaćanja .......................................................................... 13

2.5.1. Horizontalno presijecanje bilance plaćanja ...................................................... 14

2.5.2. Vertikalno presijecanje bilance plaćanja........................................................... 15

3. RAVNOTEŽA PLATNE BILANCE............................................................................... 17

3.1. Politika platne bilance ............................................................................................... 18

3.2. Uzroci i vrste neravnoteže platne bilance.................................................................. 19

3.3. Metode i pristupi uravnoteženja platne bilance ......................................................... 22

3.3.1. Automatsko uravnoteženje.................................................................................. 22

3.4. Pristupi uravnoteženja platne bilance ........................................................................ 24

3.4.1. Pristup elastičnosti ............................................................................................. 25

3.4.2. Apsorpcijski pristup............................................................................................ 28

3.4.3. Monetarni pristup............................................................................................... 30

4. PLATNA BILANCA REPUBLIKE HRVATSKE.......................................................... 32

4.1. Analiza bilance plaćanja Republike Hrvatske ........................................................... 34

4.2. Račun tekućih transakcija.......................................................................................... 36

4.3. Robna razmjena ......................................................................................................... 39

4.4. Račun kapitalnih i financijskih transakcija Republike Hrvatske............................... 44

4.5. Inozemni dug Republike Hrvatske ............................................................................ 49

ZAKLJUČAK .......................................................................................................................... 55

LITERATURA......................................................................................................................... 56

POPIS TABLICA..................................................................................................................... 58

POPIS GRAFIKONA .............................................................................................................. 59

1

1. UVOD

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja Hrvatska se nalazi u teškoj situaciji, usred ekonomske krize i sa najvećim problemom koji se

veže uz njeno ime, veliki inozemni dug. Potrebno je smisliti i primjeniti odreñene politike

postupne prilagodbe kako bi prebrodila krizu i vratila se na put rasta. Prethodno navedeni

problem, kao predmet istraživanja istražuje platnu bilancu a u ovom slučaju objekt

istraživanja je sama Republika Hrvatska.

1.2. Radna hipoteza

Sustavnom analizom i sintezom moguće je zaključiti da se kvalitetnom izradom platne bilance

mogu lako uvidjeti stanja, kretanja ali i pogreške u ekonomskim transakcijama izmeñu

Republike Hrvatske i ostatka svijeta u odreñenom razdoblju. Dakle, pretpostavka je da se

pravilnim korištenjem činjenica koje iznosi platna bilanca jedne države, može upotrijebiti u

korist daljnjeg poboljšanja stanja te države na temelju danih rezultata dosadašnjeg poslovanja.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja Za prethodno navedene elemente istraživanja, svrha i cilj istraživanja se sastoje u utvrñivanju

svih važnijih značajki vezanih za sastavljanje i analizu platne bilance Republike Hrvatske te u

prikazivanju i formuliranju rezultata istraživanja na primjeren način.

1.4. Znanstvene metode

Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja u odgovarajućoj kombinaciji korištene su

sljedeće znanstvene metode: metoda analize i sinteze, metoda deskripcije, metoda

kompilacije, komparativna metoda i statistička metoda.

2

1.5. Struktura rada

U uvodu su izneseni problem, predmet i objekt istraživanja, radna hipoteza i pomoćne

hipoteze, svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode i obrazložena je struktura rada.

Središnji dio podijeljen je na tri dijela.

U prvom dijelu pod nazivom Općenito o platnoj bilanci, pojmovno se objašnjava platna

bilanca, njena podjela na tekuće i kapitalne transakcije, račun rezervi, tehnika knjiženja te

mjere neravnoteže platne bilance.

Drugi dio nosi naziv Uravnoteženje platne bilance. U ovom dijelu definiraju se i objašnjavaju

vrste ravnoteže, uzroci i vrste neravnoteže, te navode pristupi uravnoteženja platne bilance:

pristup elastičnosti, apsorpcijski pristup i monetarni pristup.

Treći dio rada pod nazivom Platna bilanca Republike Hrvatske, ujedno je i zadnji dio

diplomskog rada. U ovom dijelu, detaljno je proučena Hrvatska sa gospodarske strane te

analizom rezultata koji su dani tokom zadnjih godina u platnoj bilanci. Teorijski i slikovito je

prikazan račun tekućih transakcija RH, robna razmjena, račun kapitalnih i financijskih

transakcija te inozemni dug RH kao najveći problem današnjice u državi.

Završni dio, Zaključak, predstavlja sintezu cjelokupnog istraživanja.

3

2. POJAM I STRUKTURA PLATNOE BILANCE

U tijeku jedne godine privredni subjekti neke zemlje obavljaju mnogo različitih transakcija u

razmjeni s ostalim svijetom. Da bi se analiziralo ekonomsko značenje ovih transakcija za

zemlju i njihov utjecaj na proizvodnju, zaposlenost, potrošnju i ostale makroekonomske

agregate, potrebno je sve transakcije klasificirati i agregirati, kako bi se mogao dobiti njihov

sumarni iskaz. Takav sumarni iskaz svih transakcija privrednih subjekata neke zemlje s

inozemstvom u tijeku jedne godine čini njezinu bilancu meñunarodnih plaćanja, ili kraće,

njezinu bilancu plaćanja. Može se zaključiti da platna bilanca jest agregirani popis vrijednosti

svih transakcija rezidenata neke zemlje s inozemstvom u tijeku jedne godine.

U literaturi se koriste izrazi bilanca plaćanja i platna bilanca, tako da će se i u ovom radu

koristiti oba pojma.

F. Machlup (1902.-1983.) razlikovao je tri bazična koncepta platne bilance:

1. Tržišna bilanca koja prikazuje ravnotežu ponude i potražnje deviza;

2. Programirana bilanca koja pokazuje ravnotežu nada i želja;

3. Statistička (knjigovodstvena) bilanca koja prikazuje ravnotežu potraživanja i

dugovanja

U bilanci plaćanja transakcije se ne grupiraju prema stvarnim plaćanjima ili naplatama, nego

prema smjeru novčanih tijekova uvjetovanih odreñenom transakcijom, bez obzira je li taj ti-

jek ostvaren ili nije, ili možda do novčanog tijeka uopće neće ni doći, kao što je slučaj kod

poklona, pomoći i slično. Bilanca plaćanja je stoga nužna statističko dokumentacijska osnova

za ekonomsku analizu učinaka meñunarodne ekonomske razmjene neke zemlje na sve njezine

makroekonomske agregate. Transakcije prikazane u bilanci plaćanja predstavljaju mehanizam

preko kojeg se prenose ekonomski impulsi izmeñu zemlje i inozemstva. Stanje u bilanci

plaćanja predstavlja zbog toga ograničenje koje treba imati u vidu pri planiranju mjera

ekonomske politike.

Sve transakcije izmeñu zemlje i inozemstva klasificiraju se i iskazuju u bilanci plaćanja u tri

grupe: transakcije koje su posljedica trgovine robom i uslugama, transferne transakcije i

kapitalne transakcije. Budući da sve transakcije mogu biti tekuće i kapitalne, to se i

4

transakcije u bilanci plaćanja takoñer grupiraju na tekuće i kapitalne. Račun rezervi sastavni

je dio računa kapitalnih i financijskih transakcija. Takvo klasificiranje transakcija izmeñu

zemlje i inozemstva uvjetuje i strukturu bilance plaćanja.

Prema tome, bilanca plaćanja sastoji se od dva računa, dvije bilance: računa tekućih

transakcija i računa kapitalnih i financijskih transakcija. Suma salda bilance tekućih

transakcija bilance i kapitalnih transakcija jednaka je promjenama rezervi. ko je promjena

rezervi jednaka nuli, tada je saldo bilance tekućih transakcija jednak saldu bilance kapitalnih i

financijskih transakcija. Struktura bilance plaćanja biti će detaljnije opisana na primjeru

bilance plaćanja Republike Hrvatske.

2.1. Bilanca tekućih transakcija

Bilanca tekućih transakcija ili tekuća bilanca plaćanja ili bilanca plaćanja na tekućem računu,

prikazuje sve transakcije izmeñu zemlje i inozemstva vezane za proizvodnju i dohodak u

odreñenom razdoblju. U nacionalnim računima prikazana je računom inozemstva.

Bilanca tekućih transakcija u različitim sustavima nacionalnih računa ima različit sadržaj. To

znači da koncept bilance plaćanja na tekućem računu ovisi o konceptu nacionalnog proizvoda

usvojenom u nacionalnim računima.

Ako se proizvodnja u zemlji iskazuje domaćim proizvodom, tada bilanca plaćanja na tekućem

računu obuhvaća uvoz i izvoz i ne faktorskih usluga. Kod koncepta nacionalnog raspoloživog

dohotka, koji je jednak nacionalnom dohotku uvećanom za neto transfere iz inozemstva na

tekućem računu bilance plaćanja prikazuje se izvoz i uvoz robe, usluga i transfera. Pri tome se

pretpostavlja da su svi transferi tekući. U svakom slučaju bilanca tekućih transakcija

predstavlja razliku izmeñu domaće potrošnje i proizvodnje.

U Tablici 1. prikazati će se analitički oblik bilance tekućih transakcija s popisom njezinih glavnih stavki.

5

Tablica 1. Bilanca tekućih transakcija

Izvor: Babić A., Babić M. Meñunarodna ekonomija, Mate d.o.o. Zagreb, 2003., str. 193.

Kao što se iz tablice može vidjeti, izvoz i uvoz dijele se na izvoz i uvoz robe, tzv. vidljivi

uvoz i izvoz, te izvoz i uvoz usluga, tzv. nevidljivi izvoz i uvoz. Izvoz i uvoz robe ne treba

posebno objašnjavati ali je potrebno naglasiti da se često u bilanci plaćanja podvuče crta ispod

robnog izvoza i uvoza, pa se posebno iskazuje bilanca vanjske trgovine robom. To je praksa

mnogih zemalja pa tako i Republike Hrvatske.

Kod izvoza (ili uvoza) robe C.I.F., usluge transporta i osiguranja uključuju vrijednost robe i

ne iskazuju posebno za razliku od uvoza (ili izvoza) F.O.B. ili F.A.S. kad se usluge transporta

posebno iskazuju1.

Meñu uslugama postoji i jedna posebna vrsta “usluge”: dohodak od investicija. Taj se

dohodak sastoji od plaćanja ili naplate kamata, dividendi ili drugih oblika dohotka od svih 1 Babić A., Babić M. Meñunarodna ekonomija, Mate d.o.o. Zagreb, 2003., str. 193.

6

oblika realne ili financijske vanjske aktive. U nacionalnim računima, taj se dohodak zove

dohodak iz inozemstva, odnosno dohodak vanjskih proizvodnih faktora zaposlenih u domaćoj

privredi. Tako nam neto-dohodak iz inozemstva pokazuje razliku izmeñu domaćeg i

nacionalnog koncepta proizvodnje.

Kod dohotka od investicija pojavljuje se još jedan problem. To je problem tretiranja onog

dijela dohotka koji se reinvestira. Tu postoje dvije alternative: Prema jednoj u dohodak se

uključuje cjelokupni dohodak od investicija, a prema drugoj samo onaj njegov dio koji nije

reinvestiran. I jedna i druga alternativa primjenjuju se u praksi.

Transakcije koje su obuhvaćene u transfere, ekonomske su transakcije za koje ne postoji quid

pro quo. Na potražim stranu knjiže se transferna primanja iz inozemstva, a na dugovnu stranu

transferna davanja inozemcima. Općenito se na potražnu stranu u bilanci plaćanja knjiže sve

transakcije koje uvjetuju (prije ili kasnije) plaćanje stranaca domaćim rezidentima. Na

dugovnu stranu knjiže se one transakcije koje uvjetuju plaćanje domaćih rezidenata

vanjskima. Često se transferna primanja iz inozemstva označuju s predznakom (+) jer ona

znače povećanje, izvore novčanih sredstava u zemlji. Isto se tako transferna plaćanja

inozemstvu označuju s predznakom (-) jer ona znače upotrebu, smanjivanje novčanih

sredstava domaće privrede.

Na temelju ove tablice moguće je lako vidjeti kakva je bilanca tekućih transakcija. Ali ne

samo to, nego i kakve su pojedine podbilance. To se čini tako da se podvuče crta na

odreñenim mjestima u bilanci, pa zbroji prihodne (potražne-credit) i rashodne (dugovne-

debit) stavke i usporede njihovi zbrojevi.

Crta se često podvlači ispod izvoza i uvoza robe, pa se dobije bilanca vanjske trgovine robom.

Zatim se crta može povući ispod izvoza i uvoza usluga da bi se dobila bilanca trgovine

uslugama.

Bilanca trgovine robom i uslugama ima posebno značenje u makroekonomskoj analizi, jer se

tom bilancom prenose impulsi meñunarodne razmjene na domaću proizvodnju.

Suficit u bilanci tekućih transakcija znači da je zemlja u tekućim transakcijama sa svijetom

ostvarila višak novčanih sredstava koji može investirati u inozemstvu, povećavajući tako

7

svoju financijsku ili realnu aktivu; ili ih može iskoristiti za smanjivanje svojih obveza prema

inozemstvu. Ako zemlja ima deficit na tekućem računu u bilanci plaćanja ona postaje dužnik,

jer taj deficit mora financirati uzimanjem zajmova, dakle, povećavanjem obveza ili

likvidacijom nekih stavki svoje financijske ili realne aktive, tj. smanjivanjem svojih

potraživanja u inozemstvu.

Deficit u bilanci tekućih transakcija mora se financirati neto-zaduženjem ili smanjenjem

rezervi. Višegodišnji deficit u bilanci plaćanja iscrpljuju devizne rezerve i povećavaju stanje

duga, što može imati za posljedicu da stupanj zaduženosti može postati najveće ograničenje

daljnjem privrednom razvoju. Saldo bilance tekućih transakcija pokazuje u kojoj se mjeri

povećava neto-zaduženost domaće privrede u inozemstvu.

Kao što je već prikazano, deficit u bilanci tekućih transakcija posljedica je nejednakosti

izmeñu domaće potrošnje i proizvodnje, odnosno izmeñu domaćih investicija i domaće

štednje. Zato se često kaže da zemlje u razvoju trebaju imati deficit u bilanci plaćanja kako bi

njime povećali izvore sredstava za financiranje investicija i većim investicijama što prije

izišle iz nerazvijenosti. Nužnije uvjet za ispravnost takve teze da su investicije koje se

financiraju vanjskim zaduženjem efikasne. Naime, promašene investicije ne samo da neće

stvarati dohodak u kojim bi se otplaćivali inozemni zajmovi kojima su financirane, nego

stvaraju gubitak koji apsorbira dio domaće ili inozemne akumulacije za njegovo pokriće.

Zaduživanje u inozemstvu radi financiranja promašenih investicija dovodi do problema u

otplati dugova i do smanjivanja tempa privrednog razvoja.

U procjeni održivosti neravnoteže u tekućoj bilanci plaćanja, treba isključiti utjecaj slučajnih i

reverzibilnih faktora i koncentrirati se na dugoročnije tendencije u bilanci plaćanja. To se čini

tako da se nañu trend vrijednosti stavki u bilanci plaćanja koje su podložne nestabilnosti.

Odstupanje od trenda tada predstavljaju privremene i reverzibilne faktore. Ukidanjem ovih

cikličnih odstupanja dobije se temeljna bilanca koja može poslužiti za ocjenu održivosti

neravnoteže u bilanci plaćanja na tekućem računu i procjeni mogućnosti otplate inozemnih

dugova.

8

2.2. Bilanca kapitalnih transakcija Financijski tijekovi izmeñu zemlje i inozemstva zovu se kapitalne transakcije ili tijekovi

kapitala.

Odljev kapitala iz zemlje u inozemstvo može biti u obliku zajmova danih inozemstvu,

depozita u inozemnim bankama ili kupnje vrijednosnih papira od stranaca. Kapital se odlio iz

zemlje u inozemstvo i vraća se u zemlju u obliku otplate zajmova inozemaca, povlačenja

depozita iz inozemnih banaka ili otkupa vrijednosnog papira od strane inozemaca.

Priljev kapitala u zemlju iz inozemstva ostvaruje se putem zajmova iz inozemstva, inozemnih

depozita u domaćim bankama ili prodaje vrijednosnih papira inozemstvu. ako pritekli kapital

vraća se inozemstvu nakon stanovitog vremena u obliku: otplate zajmova inozemstvu,

povlačanjem vanjskih depozita iz domaćih banaka i otkupom vrijednosnih papira od stranaca.

Tablica 2. Kretanje kapitala izmeñu zemlje i inozemstva

Izvor: Babić A., Babić M. Meñunarodna ekonomija, Mate d.o.o. Zagreb, 2003., str. 197. Predznak + u tablici pokazuje da se dotičnim kretanjem kapitala povećava stanje kapitala u

zemlji. Predznak – pokazuje da se smanjuje stanje kapitala u zemlji. U kretanja kapitala u

tablici nisu uključene kamate na zajmove, niti na depozite, kao ni dividende i ostali oblici

9

dohotka od kapitala, jer se ti tijekovi smatraju jednom vrstom tekućeg dohotka od specijalne

vrste usluge. Naime, primalac kapitala vraća uslugu davaocu koju mu ovaj čini posuñujući mu

svoj kapital. Zato se takva kretanja financijskih tijekova za kamate, dividende i sl. smatraju

kao i plaćanja za ostale vrste usluga, pa su uključena u tekuće transakcije.

2.3. Račun rezervi Temeljna je svrha meñunarodnih rezervi neke zemlje da omogući zemlji financiranje

neravnoteže u njezinoj bilanci plaćanja. Kao i novac namijenjen za transakcijske svrhe, tako i

meñunarodne rezerve imaju funkciju pokrivanja vremenskog jaza izmeñu deviznih prihoda i

rashoda. Budući da je ove jazove teško predvidjeti, meñunarodne rezerve imaju dijelom i

svrhu pokrivanja te neizvjesnosti poput potražnje za novcem zbog neizvjesnosti. One

smanjuju rizik da zemlja postane nelikvidna. Veličina meñunarodnih rezervi zemlje ovisi o

vrijednosti njezinih meñunarodnih transakcija, neravnoteži u njezinoj bilanci plaćanja kao i

sustavu tečajeva koje je ta zemlja prihvatila. Što je veći stupanj fleksibilnosti tečaja, to je

manja potražnja za meñunarodnim rezervama. Indikator potreba za rezervama uzima se u

odnos izmeñu stanja rezervi i uvoza. Smatra se da taj omjer ne smije pasti ispod 0,25, tj. da

rezerve trebaju biti jednake barem tromjesečnom uvozu.

Izračunavanje rezervi u odnosu prema uvozu vrlo je koristan indikator njihove dovoljnosti.

Različite zemlje imaju različite strukture bilance plaćanja. Plaćanja za uvoz čine samo jedan

dio meñunarodnih plaćanja. Indikator rezerve/uvoz ne pokazuje veličinu potencijalne

neravnoteže koju rezerve trebaju financirati.

Račun rezervi pokazuje sve meñunarodne tijekove novca koje obavlja vlada preko svojih

institucija, prije svega centralne banke. Na taj način račun rezervi pokazuje promjene u stanju

vanjske aktive i pasive odreñene zemlje. Sljedeća tablica pokazuje stavke aktive i pasive na

računu rezervi.

10

Tablica 3. Račun rezervi

Izvor: Babić A., Babić M. Meñunarodna ekonomija, Mate d.o.o. Zagreb, 2003., str. 201.

Iako je zlato službeno demonetizirano na sastanku Meñunarodnog monetarnog fonda, na

Jamajci 1976. godine ono još uvijek predstavlja značajnu stavku aktive kojom vlade

izravnavaju svoje obveze.

Promjena u rezervnoj poziciji u Meñunarodnom monetarnom fondu neke zemlje posljedica

je:

a) “Subskripcije” ili polaganje strane valute na njezinu računu u Meñunarodnom

monetarnom fondu, čime se povećava pozicija zemlje u Meñunarodnom fondu;

b) Posuñivanje zemlje u Meñunarodnom monetarnom fondu ili “povlačenje” sredstava iz

Meñunarodnog monetarnog fonda, čime se smanjuju pozicije zemlje u

Meñunarodnom monetarnom fondu;

c) Posuñivanje valute zemlje od strane Meñunarodnog monetarnog fonda drugoj zemlji,

čime se povećavaju pozicije prve zemlje u Meñunarodnom monetarnom fondu.

Najveća pozicija rezerve aktive jest posjedovanje inozemnih deviza najčešće u obliku

vrijednosnih papira koje su emitirale inozemne vlade i u obliku sredstava u bankama u

inozemstvu (bank balances abroad). Promjene posjedovanja inozemnih deviza nastaju zbog

intervencija na promptnom deviznom tržištu i zbog meñudržavnih zajmova.

Kao što svaki pojedinac želi svoj novac investirati da bi što više zaradio, tako i centralna

banka nastoji svoje meñunarodne rezerve investirati da bi na njima zaradila. To uvjetuje

11

dobro upravljanje tim rezervama. Upravljanje meñunarodnim rezervama postala je rutinska

aktivnost centralnih banaka u razvijenim zemljama. Ona se odvija u tri faze2:

1. Prihvaćanje odgovarajuće filozofije investiranja rezervi. Ta filozofija treba naći

optimalnu kombinaciju sigurnosti i profitabilnosti investiranja uz poštivanje zahtjeva

minimalne likvidnosti. U ostvarivanju toga cilja, centralna banka treba surañivati s

centralnim bankama zemalja u kojima svoje rezerve investira;

2. Izbor kombinacije (mix) valuta u koje će se rezerve investirati. U odreñivanju valutnog

mixa u koji će se rezerve investirati, treba voditi računa o strukturi vanjske trgovine i

plaćanja, ali i o valutnoj strukturi eksternog duga. Da bi se osigurala uvijek minimalna

likvidnost, treba meñunarodne rezerve investirati u lako utržive financijske

instrumente;

3. Odabir optimalnog portfolija, tj. investiranje odabrane kombinacije valuta u

odgovarajuće instrumente na različitim tržištima novca i kapitala u skladu s pravilima

upravljanja portfoliom iz financijskog managementa. Svrha portfolio managementa je

maksimiziranje zarade od investicija uz minimalni rizik. S obzirom na veliko značenje

sigurnosti ulaganja meñunarodnih rezervi zbog potreba održavanja likvidnosti za

potrebe dospjelih plaćanja, preporučuje se ulaganje rezervi u državne vrijednosne

papire zemlje čija je valuta odabrana u valutni mix za investiranje, ili u vrijednosne

papire multinacionalnih korporacija s najvećim bonitetom. Špekuliranje na deviznim

tržištima nije preporučljivo. Ročna struktura vrijednosnih papira u koje su rezerve

investirane treba biti usklañena s ročnom strukturom obveza meñunarodnih plaćanja

po svim osnovama.

2.4. Tehnika knjiženja u bilanci plaćanja

Kad se govori o nacionalnim računima kaže se da je bilanca plaćanja na tekućem računu,

odnosno bilanca tekućih transakcija, istovjetna s računom inozemstva. U računima

financijskih transakcija pokazuje se da bilanca kapitalnih transakcija iz bilance plaćanja

predstavlja bilancu sektora inozemstva iz sustava računa financijskih transakcija.

2 Downes P. T., Managing Foreign Exchange Reserues, Finance & Devolopment, 1989. str. 20-21.

12

Zbog svega toga temeljna načela dvostrukog knjigovodstva na kojima se temelji nacionalno

računovodstvo vrijede i za bilancu plaćanja. Prema tom načelu, svaka se ekonomska

transakcija mora knjižiti najmanje dva puta i to jednom na prihodnoj, a jednom na rashodnoj

strani. Zbog toga sume dviju strana u bilanci plaćanja moraju biti uvijek jednake, bilanca

mora “štimati”.

Pri knjiženju, sve transakcije koje znače povećanje sredstava (aktive) ili smanjenje obveza

(pasive) knjiže se na dugovnu stranu ili na stranu aktive (debit). Sve transakcije kojima se

smanjuju sredstva (aktiva) ili povećavaju obveze knjiže se na potražnu stranu ili stranu

pasive (credit).

Ova temeljna knjigovodstvena načela primjenjuju se i pri knjiženju transakcija u bilanci

plaćanja. Npr. kad stranac proda robu domaćem rezidentu, a ovaj mu dade mjenicu plativu u

roku 90 dana (obećanje da će mu platiti za 90 dana), na dugovnoj strani (debit) pokazuje se

porast sredstava u zemlji (uvoz), a na strani obveza, na potražnoj strani (credit), knjiži se

porast obveza zemlje prema inozemstvu.

Kao i u računima stvaranja i uporabe domaćeg proizvoda, tako se i u bilanci plaćanja

transakcije evidentiraju u momentu nastanka prava, odnosno obveze, a ne kao u računima

financijskih tijekova u momentu podmirenja obveze. Prema tom načelu ekonomska

transakcija se dogaña onog momenta kad je vlasništvo nekog dobra (realnog ili financijskog)

preneseno s jedne stranke na drugu. Prijenos vlasništva u slučaju robne transakcije koincidira

s momentom knjiženja u knjigama izvoznika prodaje robe ili u knjigama uvoznika knjiženja

kupnje robe i njihovih financijskih kontra stavki.

U slučaju kad je roba plaćena unaprijed, ili dana na kredit, prijenos vlasništva ne koincidira s

plaćanjem. Takva plaćanja unaprijed (avansi) i krediti knjiže se na računu kapitalnih

transakcija.

Vremenska razlika izmeñu izvoza i uvoza robe i usluga i njihova financijska podmirenja

može uvjetovati velika kretanja na računu kratkoročnog kapitala, posebno u vrijeme

13

poremećaja na deviznim tržištima. Takva kretanja kratkoročnog kapitala poznata su pod

nazivom “leads and lags”3.

2.5. Mjere neravnoteže bilance plaćanja

Kao i svaki račun iz sustava nacionalnih računa, tako se i bilanca plaćanja temelji na

načelima dvojnog knjigovodstva. To znači da se svaka transakcija koju bilanca plaćanja

obuhvaća mora knjižiti dvaput, i to jednom na prihod- noj, a drugi put na rashodnoj strani.

Ako se svaka transakcija knjiži i na prihodnoj i na rashodnoj strani, bilanca mora “štimati” tj.

zbroj prihoda mora biti jednak zbroju rashoda. No, iako cjelokupna bilanca mora biti u

ravnoteži, njezine pojedine podbilance ne moraju. Zato se gleda stanje pojedinih podbilanci u

bilanci plaćanja. To znači da se iza pojedinih izabranih stavki podvuče crta i usporeñuju

zbrojevi prihoda i rashoda stavki iznad crte. Razliku izmeñu prihoda i rashoda stavki “iznad

crte” čine suficit ili deficit dotične podbilance. Deficit stavki iznad crte mora se financirati

suficitom stavki ispod crte.

Bilanca plaćanja, kao što je već spomenuto, sastoji se iz dva računa, podbilance: računa

tekućih transakcija i računa kapitalnih i financijskih transakcija koji uključuje i račun rezervi.

Dijeleći ovako bilancu plaćanja, povučena je crta ispod pojedinih stavki. Zato se može gledati

saldo pojedine od tih podbilanci. Tako možemo govoriti o saldu bilance tekućih transakcija i

saldu bilance kapitalnih transakcija. Račun rezervi uvijek kompenzira eventualnu razliku ovih

dvaju salda. Općenito se saldo stavki iznad crte (bez obzira gdje je povučena) financira

saldom stavki ispod crte (suprotnog predznaka). To je princip kompenzatornog financiranja.

Ekonomske transakcije dijele se na autonomne i kompenzirajuće. Autonomne transakcije su

one koje tuzemni privredni subjekti obavljaju u skladu s motivom svoga poslovanja neovisno

o stanju u bilanci plaćanja. Tu pripadaju sve stavke iz bilance tekućih transakcija i kretanja

privatnog kapitala. Kompenzirajuće transakcije obavlja uglavnom vlada, odnosno monetarne

vlasti radi izravnavanja neravnoteže u bilanci autonomnih transakcija. Tu pripadaju prije

svega promjene rezervi i državna zaduženja u inozemstvu.

3 Babić A., Babić M., str. 203.

14

Osim ove podjele na bilancu tekućih i bilancu kapitalnih transakcija, crta se može podvući i

tako da se obuhvati samo pojedine stavke ovih bilanci.

Potrebno je spomenuti još i bilancu službenih podmirenja, koja iznad crte stavlja bilancu

neto-likvidnosti uvećanu za kratkoročni likvidni kapital, tako da ispod crte ostaju dugovi

inozemstvu javnog sektora i račun rezervi. Ove dvije stavke koje ostaju ispod crte

kompenzirajuće su stavke par excellence. Ova bilanca naglašuje činjenicu da njezinu

neravnotežu mora kompenzirati monetarna vlast koja je odgovorna za stanje u bilanci

plaćanja i tečaj nacionalne valute. Zbog toga su ispod crte ostavljene samo službene

transakcije, zaduženja države i promjene rezervi. Ako se iznad crte stave sve tekuće i sve

kapitalne transakcije osim promjena rezervi, dobiti će se opću bilancu plaćanja. Njezin saldo,

a to znači zbroj salda bilance tekućih transakcija i salda bilance kapitalnih transakcija (osim

rezervi) predstavlja saldo cjelokupne bilance plaćanja. Kad se govori o saldu bilance

plaćanja, onda se obično misli na taj saldo.

Saldo cjelokupne bilance plaćanja mora se izravnati promjenom deviznih rezervi. A

promjene deviznih rezervi, utječu na promjene monetarne baze i (ako se ne sterilizira)

procesom multiplikatora na promjenu novčane mase u zemlji. Promjena novčane mase sa

svoje strane utječe na promjenu cjelokupne privredne aktivnosti, na promjenu cijena, uvoza,

izvoza i sl.

2.5.1. Horizontalno presijecanje bilance plaćanja

Horizontalno presijecanje bilance plaćanja podrazumijeva podvlačenje crte ispod

odreñenih vrsta transakcija unutar ukupne strukture bilance plaćanja (npr. transakcije robe,

usluga, transfernih plaćanja, dugoročnog i kratkoročnog kapitala i sl.), kako bi se vidjelo koje

vrste transakcija i koliko doprinose suficitarnom odnosno deficitarnom stanju ukupne bilance

plaćanja. Tako se dobivaju različite mjere neravnoteže bilance plaćanja, od kojih svaka za

sebe ima posebno značenje ovisno o svrsi istraživanja.

15

Kao najvažniji koncepti horizontalnog presijecanja bilance plaćanja u ekonomskoj literaturi se

ističu sljedeće mjere neravnoteže bilance plaćanja:

1. Bilanca vanjske trgovine robom (trgovinska bilanca) obuhvaća uvoz i izvoz robe i

uglavnom je najvažnija stavka u bilanci plaćanja većine zemalja, posebice zemalja u

razvoju.

2. Bilanca vanjske trgovine ili vanjskotrgovinska bilanca predstavlja razliku izvoza i

uvoza roba i usluga. Ova bilanca je šira mjera neravnoteže i ima veći značaj u odnosu

na trgovinsku bilancu s obzirom da usluge (nevidljivi uvoz i izvoz) u svjetskoj

trgovini imaju sve veći značaj, posebice kod razvijenijih zemalja.

3. Bilanca tekućih transakcija ili tekući račun obuhvaća vanjskotrgovinsku bilancu

uvećanu za bilancu dohodaka i tekuće transfere. Ova mjera neravnoteže je važna, jer

deficit tekućeg računa treba biti financiran zaduživanjem u inozemstvu. Isto tako,

suficit tekućeg računa povlači za sobom porast imovine pohranjene u inozemstvu.

4. Temeljna ili osnovna bilanca obuhvaća tekuću bilancu plaćanja uvećanu za tijekove

dugoročnog kapitala. Ovaj saldo je izuzetno važan, jer ako je deficit bilance tekućih

transakcija pokriven kretanjem dugoročnog kapitala, smatra se da je bilanca plaćanja

uravnotežena. Dugoročni kapital je stabilniji od ostalog dijela kapitalnog i

financijskog računa i predstavljaju izvor dugoročnog gospodarskog razvoja. Zato je

saldo temeljne bilance, koja obuhvaća dugoročnije i stabilnije transakcije, dobar

pokazatelj za provoñenje mjera dugoročne makroekonomske politike.

5. Bilanca službenih poravnanja predstavlja saldo svih autonomnih transakcija (tekućih i

kapitalnih), odnosno predstavlja knjigovodstvenu suprotnost saldu promjene službenih

meñunarodnih monetarnih rezervi zemlje. Ova mjera neravnoteže bilance plaćanja

obuhvaća tekući račun, kapitalni i financijski račun osim računa rezervi i statističke

greške. Kad se govori o saldu ukupne bilance plaćanja, onda se misli na ovaj saldo, a

to je ustvari saldo računa rezervi suprotnog predznaka.

2.5.2. Vertikalno presijecanje bilance plaćanja

Vertikalno presijecanje bilance plaćanja ima za cilj istražiti koliki su postotni udjeli

nekih vrsta transakcija, kako u stjecanju meñunarodnih sredstava plaćanja – deviza, što

predstavlja aktivu bilance plaćanja, tako i u trošenju meñunarodnih sredstava plaćanja -

16

deviza, što predstavlja pasivu bilance plaćanja. Oblici stjecanja meñunarodnih sredstava

plaćanja su: izvoz robe i usluga, tekuća i kapitalna transferna primanja, priliv kapitala

(dugoročnog i kratkoročnog). Oblici trošenja meñunarodnih sredstava plaćanja su: uvoz robe i

usluga, transferna plaćanja, odliv kapitala (dugoročnog i kratkoročnog). Takoñer, i unutar

pojedine grupe transakcija, vertikalnim presijecanjem se može vidjeti koliko pojedine

specifične transakcije najviše doprinose stjecanju ili trošenju deviznih sredstava (npr. u

okviru trgovine robom: uvoz i izvoz hrane, uvoz i izvoz električne energije, drvo i namještaj;

ili u okviru usluga: financijske usluge, turizam i sl.).

17

3. RAVNOTEŽA PLATNE BILANCE

Platna bilanca, prema definiciji MMF, predstavlja sistematsko registriranje svih ekonomskih

transakcija jedne zemlje sa inozemstvom tijekom jedne godine. Platna bilanca može se

nalaziti u tri oblika ravnoteže4:

a) potencijalna ravnoteža (ili neravnoteža),

b) stvarna ravnoteža (ili neravnoteža)i

c) fundamentalna ravnoteža.

Potencijalna ravnoteža platne bilance postoji kada se deficit platne bilance može lako otkloniti

kompenzatornim financiranjem, bez metoda administrativnog karaktera (devizna kontrola,

trgovačke restrikcije i dr.).

Stvarna ravnoteža platne bilance postoji kada se održava mjerama ekonomske politike,

odnosno metodama prilagoñavanja. Stvarna ravnoteža može biti uspostavljena na mnogim

nivoima privredne aktivnosti i stanja platne bilance. Smatra se daje najbolje rješenje

uravnoteženje platne bilance ono koje optimalno odgovara razvoju i stabilizaciji nacionalne

privrede, odnosno koje će omogućiti optimalni rast i visok nivo zaposlenosti,bez inflatornih

pritisaka. Ova ravnoteža (neravnoteža) se bira i postaje predmet službene makroekonomske

politike.

Fundamentalna ravnoteža platne bilance postoji kada se na duži rok platna bilanca održava u

ravnoteži, samo po sebi, bez opće nezaposlenosti, inflacije i bez potrebe stalnog

prilagoñavanja deviznog kursa i devizne kontrole. Važno je navesti problem tzv. strukturne ili

fundamentalne neravnoteže platne bilance. Fundamentalna neravnoteža predstavlja takvu

neravnotežu takvih razmjera i takvog trajanja da održavanje stabilnih cijena, dovoljnog nivoa

zaposlenosti i uravnoteženja platne bilance nije moguće bez prilagoñavanja (devalvacije)

kursa i uvoñenja devizne kontrole. Otklanjanje strukturne neravnoteže platne bilance zahtjeva

primjenu metoda prilagoñavanja platne bilance, koji sadrži: deflaciju u zemlji, odnosno

deflacijsku politiku, devalvaciju i deviznu kontrolu. Obično se smatra da kada postoji

4 Modeli uravnoteženja platne bilance, http://www.scribd.com/doc/75305136/modeli-uravnote%C5%BEenja-platne-bilance (26.11.2012.)

18

uravnoteženost svih ekonomskih transakcija (tekućih i kapitalnih) ili kada su potraživanja

izjednačena sa dugovanjima, da postoji ravnoteža platne bilance. Takva ravnoteža je

integralni dio ukupne ekonomske ravnoteže. To je rezultat uravnoteženih odnosa zemlje sa

inozemstvom, ali i ravnoteže u nacionalnoj ekonomiji. Ako se takva ravnoteža održava duže

vrijeme u uvjetima unutrašnje stabilnosti i pune zaposlenosti, govori se o fundamentalnoj

ravnoteži. Postoji i statička odnosno dinamička ravnoteža platne bilance. Pod statičkom

ravnotežom se smatra ravnoteža izvoza i uvoza, bez kratkoročnog kretanja kapitala i

monetarnih rezervi. Ovaj oblik ravnoteže isključuje bilo kakvo kretanje dugoročnog kapitala.

Kod dinamičke ravnoteže izvoz i uvoz ne moraju biti uravnoteženi. Tada stupa na scenu

kretanje kratkoročnog kapitala i deviznih rezervi, odnosno transfer dugoročnog kapitala, koji

moraju izravnati deficit u trgovinskoj bilanci5.

Ravnoteža koja se ostvaruje administrativnim reguliranjem kretanja robe i usluga, kao i

kapitala, odnosno smanjenjem uvoza robe i usluga, kao i zabranom oblika kapitala, nije

ekonomska ravnoteža. Takva politika platne bilance može štetiti privrednom razvoju, budući

da smanjenje uvoza dovodi u pitanje dinamičnost razvoja privrede, kao i njenu izvoznu

sposobnost. Ovo posebno kada se radi o privredi još nerazvijene strukture, koja svoje potrebe

za baznim proizvodima pretežno pokriva uvozom. Platna bilanca i njeno uravnoteženje je

integralni dio opće privredne problematika. Ravnoteža odnosa sa inozemstvom rezultat je

adekvatnih kretanja u danoj ekonomiji. Odvojeno promatranje ekonomskih odnosa sa

inozemstvom od kretanja unutar nacionalne ekonomije ne pruža realnu osnovu za voñenje

adekvatne politike platne bilance.

3.1. Politika platne bilance

Politika platne bilance je sastavni deo ekonomske politike jedne zemlje, a ima zadatak da

održava ravnotežu platne bilance, polazeći od prioritetnih nacionalnih ciljeva (ekonomski rast,

puna zaposlenost, ralativna unutrašnja stabilnost). Sukob izmeñu eksterne i interne stabilnosti

došao je do izražaja u vreme zlatnog standarda. Engleska banka počela je da izbegava

upotrebu eskontne stope u cilju uravnoteženja platne bilance, ako bi procijenila da će to imati

negativne efekte na domaćem kreditnom tržištu.

5 Ibidem str. 15.

19

Neutralizacijom platne bilance ukida se platnobilančna disciplina i uvodi kontrola platne

bilance, koja svojim odlukama sprječava neželjene unutrašnje efekte platne bilance. Visok

stupanj kontrole platne bilance od Velike ekonomske krize omogućen je i promjenom

monetarnog sistema. Zlatni standard je zamijenjen papirnim. Papirno važenje sa prinudnim

kursom omogućava manipuliranje novčanom masom (nacionalnom valutom). Uloga

monetarnih rezervi je izvor meñunarodne likvidnosti zemlje. Metode politike platne

bilance dijele se na:

a) metode financiranja i

b) metode prilagoñavanja platne bilance.

Razlika izmeñu metode financiranja i metode prilagoñavanja platne bilance je što svako

prilagoñavanje zahtijeva odreñenu realokaciju resursa u nacionalnoj privredi, promjene u

strukturi proizvodnje i izmjene u strukturi uvoza i izvoza. Takoñer je razlika što svako

financiranje predstavlja odlaganje stvarnog prilagoñavanja (do koga će doći ranije, u

slučaju kratkoročnih neravnoteža ili kasnije tokom razvoja i strukturne transformacije

nacionalne privrede).

Metode za uravnoteženje deficita platne bilance su:

a) financiranje (iz vlastitih monetarnih rezervi, zaduživanje u inozemstvu),

b) prilagoñavanje (deflacija – restrukturnom financijskom politikom, devalvacija,

vanjskotrgovinska i devizna kontrola- ograničenje uvoza, stimuliranje izvoza,

ograničenje raspolaganja devizama itd.)

Metode za uravnoteženje suficita platne bilance su:

c) financiranje (iz vlastitih monetarnih rezervi, izvoz kapitala u inozemstvu),

d) prilagoñavanje (inflacija – ekspanzivnom financijskom politikom, revalvacija i

liberalizacija vanjskotrgovinskog i deviznog režima).

3.2. Uzroci i vrste neravnoteže platne bilance

Neravnoteža platne bilance, kao najveći problem platne bilance, posebno česta pojava

deficita, može biti izazvana različitim faktorima. Deficit platne bilance je osnovni problem

nacionalnih privreda. Uzroci i porijeklo neravnoteže platne bilance bitni su za politiku platne

20

bilance i politiku uravnoteženja platne bilance. Bitno je da li je poremećaj ravnoteže nastao

pod djelovanjem faktora unutar nacionalne privrede ili pod djelovanjem faktora svjetskog

tržišta.

Neravnoteža platne bilance u suvremenoj teoriji veže se za sljedeće tipove6:

a) ciklična neravnoteža – vezana za pojavu privrednih ciklusa u različitim privredama i

njihovo djelovanje na platnu bilancu,

b) strukturna neravnoteža i

c) neravnoteža izazvana nestabilnošću nacionalne privrede –inflacija.

Ciklični faktori neravnoteže platne bilance su kratkotrajnog karaktera. Npr. rast bruto

domaćeg proizvoda zemlje utječe na rast uvoza, a time i deficita platne bilance. Recesija u

inozemstvu utječe na smanjenje izvoza i rast deficita bilance tekućeg računa, odnosno

platne bilance. Brži rast cijena u zemlji nego u inozemstvu utječe na povećanje vrijednosti

uvoza i smanjenje vrijednosti izvoza. Brojni faktori sezonskog karaktera (slaba turistička

sezona,slaba žetva, vremenske nepogode i sl.) takoñer utječu na porast uvoza i smanjenje

izvoza roba i usluga, odnosno na povećanje deficita bilance tekućeg računa. Promatrajući

financijski i kapitalni, kao drugi dio platne bilance, brojni ciklični faktori, kao što su razlike u

kamatnim stopama, nestabilna politička situacija u zemlji i sl. utječu na kretanje kapitala, a

time i neravnotežu platne bilance.

Strukturna neravnoteža platne bilance, odnosno faktori neravnoteže strukturnog karaktera,

vezani su za izmjenu privredne strukture, posebno nerazvijenih zemalja. Postojeća struktura

ovih privreda ne omogućava im stabilan, dinamičan i uravnotežen razvoj. Uzroci strukturne

neravnoteže platne bilance nalaze s u privrednom razvoju strukturne privrede ali i

neprilagoñenosti nacionalne privrede kretanjima na svjetskom tržištu. Faktori strukturne

neravnoteže mogu biti realne i monetarne prirode. U faktore realne prirode ubrajamo

investicije, neadekvatnost proizvodnje, korištenje kapaciteta, zaposlenost, inflacija troškova,

disparitet domaćih cijena i troškova proizvodnje, dispareitet u kretanju produktivnosti rada i

tehničkog progresa, neravnoteža štednje, investicija,disproporcije u razvoju grana, promjene

tražnje na svjetskom tržištu, izvoz, uvoz i dr., dok u faktore monetarnog karaktera uglavnom

na pojavu inflacije posebno inflacije monetarnog karaktera. Potrebne visoke investicije i nova 6 Ibidem str. 15.

21

tehnologija zahtijevaju visoku stopu domaće štednje. Meñutim, domaća štednja je nedovoljna,

te se redovno javlja neravnoteža štednje i investicije. Pošto su investicije redovno veće od

štednje, a zbog visoke sklonosti uvozu, uvoz je redovno veći od izvoza tako da se redovno

javlja deficit platne bilance.

Uvozna sredstva postaju veoma značajan faktor u financiranju ekonomskog rasta ovih

privreda. Neravnoteža nacionalne privrede i visok trgovinski deficit (uz visoku uvoznu

zavisnost) osnovni su faktori permanentnog deficita platne bilance ovih privreda.

Neravnoteža platne bilance izazvana inflatornom nestabilnošću privrede je treći tip. Često se

ovaj tip neravnoteže identificira sa strukturnom neravnotežom, jer se inflacija često javlja

kao strukturna inflacija (karakteristična za nerazvijene privrede). Teško je odvojiti ova dva

tipa neravnoteže platne bilance. Ako se za inflaciju kaže da je rezultat veće novčane tražnje u

odnosu na robne fondove, tada se višak tražnje dijelom prenosi na uvoz. To se dogaña na isti

način kao što se kod strukturne inflacije višak investicija u odnosu na štednju javlja kao veći

uvoz osnovnih faktora razvoja (oprema, repromaterijal, energija idr.). kod svake strukturne

neravnoteže platne bilance prisutna je i neravnoteža izazvana inflacijom. Inflacija Dolazi do

smanjenja izvoza i povećanja uvoza, čime se javlja neravnoteža trgovinske i platne bilance.

Inflacija potražnje dovodi i do inflacije troškova. Naime, porastom cijena dolazi i do porasta

nadnica, poreza, budžetskih rashoda, sve u uvjetima pada produktivnosti rada (u inflaciji). To

vodi porastu jediničnih troškova. Inflacija troškova dalje obara konkurentsku moć privrede u

izvozu. Nastaje dodatni pad izvoza i porast uvoza, čime se deficit platne bilance povećava.

Potrošnja iznad realnih mogućnosti i usmjeravanje proizvodnje prema domaćem tržištu,

umjesto na izvoz, može se izvjesno vrijeme podržavati monetarnim rezervama, zaduživanjem

u inozemstvu ili manipulacijom kredita (kreditnom ekspanzijom). Relativna inflacija (viša

stopa rasta cijena u zemlji u odnosu na rast cijena na inozemnim tržištima) dovodi redovno do

deficita platne bilance7.

7 Ibidem str. 15.

22

3.3. Metode i pristupi uravnoteženja platne bilance

Kada se govori o uravnoteženju platne bilance razlikujemo:

a) automatsko uravnoteženje (promjenom cijena (fiksni tečaj, fluktuirajući tečaj) i

promjenom domaćeg proizvoda) i

b) uravnoteženje mjerama ekonomske politike.

3.3.1. Automatsko uravnoteženje

Automatsko uravnoteženje je klasični pristup koji je bio izražen u uvjetima zlatnog standarda

(19. i rano 20. stoljeće) kada je valuta svake zemlje bila pokrivena zlatom i imala fiksni

paritet prema zlatu, a uvoz i izvoz se plaćali i naplaćivali u zlatu. U deficitnim zemljama (gdje

uvoz premašuje izvoz te dolazi do odljeva novca, a time i zlata), ako se gubi zlato, dolazi do

smanjenja ponude novca i pada razina cijena u zemlji. Niže cijene čine njezin izvoz

konkurentnijim i pada potražnja za uvozom, te se tako uspostavlja ravnoteža. U suficitnim

zemljama (izvoz veći od uvoza) priljev zlata povećava ponudu novca i podiže razinu cijena u

zemlji, što će destimulirati izvoz i poticati uvoz dok suficit ne bude uklonjen. Automatski

mehanizmi su bili poželjni dok je ekonomija bila u stanju pune zaposlenosti. Ako taj uvjet

nije ispunjen, cijene se mijenjaju sporije od ponude novca te su neelastične u kratkom roku,

pa će smanjenje ponude novca u kratkom roku prije smanjiti proizvodnju i zaposlenost nego

cijene. U stanju podzaposlenosti potrebna je državna intervencija.

Kao što je već spomenuto, automatsko uravnoteženje dijeli se na uravnoteženje8:

a) promjenom cijena i

b) promjenom domaćeg proizvoda.

a) Uravnoteženje promjenom cijena

Promjene u bilanci plaćanja utječu na promjene cijena u zemlji, što izaziva promjene odnosa

cijena u zemlji i inozemstvu, a time i na promjene tijekova u meñunarodnoj razmjeni.

Uravnoteženje promjenom cijena djeluje različito u sustavu fiksnih tečajeva i u sustavu

8 Babić M. i Babić A.: Meñunarodna ekonomija. MATE d.o.o. Zagreb, Zagreb, 2000. str.304.-305.

23

fluktuirajućih tečajeva. Taj mehanizam može se prikazati u ekstremnim slučajevima: sustavu

zlatnog važenja i sustavu potpuno slobodnog fluktuiranja tečajeva.

U sustavu važenja zlatnog standarda, suficit u bilanci plaćanja uvjetuje povećanje uvoza zlata,

a time i porast novčane mase u zemlji. Porast novčane mase utječe na porast cijena. Porast

cijena u zemlji narušava odnose cijena što stimulira uvoz, a destimulira izvoz sve dok se ne

postigne ravnoteža u bilanci plaćanja. Zbog suficita u bilanci plaćanja povećava se uvoz zlata

i novčana masa u zemlji. To utječe na porast cijena koji utječe na porast uvoza i na smanjenje

izvoza, pa sustav teži ravnoteži u bilanci plaćanja, ali uz veći indeks cijena. U slučaju deficita

u bilanci plaćanja dolazi do izvoza zlata, smanjenja novčane mase i opadanja cijena u zemlji

što stimulira izvoz a destimulira uvoz, pa se uspostavlja ponovna ravnoteža.

Istodobno s porastom novčane mase u zemlji suficita i porastom robe i usluga dolazi do

smanjenja kamatnjaka. Porast cijena robe i usluga stimulira njihov uvoz, a destimulira izvoz

što utječe na pogoršanje bilance kapitalnih transakcija. Na taj način promjene i u bilanci

vanjske trgovine i u bilanci kratkoročnog kapitala utječu na eliminiranje suficita u bilanci

plaćanja i na uspostavljanje ravnoteže.

U slučaju deficita postoji obrnuta situacija. Opadanje cijena i robe i usluga poboljšava

vanjskotrgovinsku bilancu, a porast kamatnjaka stimulira ulaz kapitala.

U sustavu fluktuirajućih tečajeva, deficit u bilanci plaćanja neke zemlje automatski se korigira

deprecijacijom njezine valute. Isto tako se suficit u bilanci plaćanja automatski korigira

deprecijacijom valute. Nužni uvjet za ova automatska uravnoteženja jesu plaćanja putem

deprecijacije ili aprecijacije domaće valute stabilno tržište deviza, a dovoljan je uvjet relativna

elastičnost funkcija ponude i potražnje za vanjskim devizama.

b) Uravnoteženje promjenom domaćeg proizvoda

Promjena stanja u bilanci plaćanja utječe ne samo na promjene novčane mase u zemlji, nego i

na promjene domaćeg proizvoda procesom multiplikatora. Promjene domaćeg proizvoda sa

svoje strane putem granične sklonosti uvozu utječu na promjene uvoza, a time i na promjene u

bilanci plaćanja.

24

Pri domaćem proizvodu ostvaruje se jednakost izmeñu izvoza i uvoza, pa je bilanca vanjske

trgovine u ravnoteži, a ako pretpostavimo ravnotežu u bilanci tekućih tranfera i bilanci

kapitalnih transakcija, tada je i bilanca plaćanja u ravnoteži. Uz niži domaći proizvod postoji

suficit u bilanci plaćanja, jer je uvoz manji od izvoza. Poraste li domaći proizvod, porasti će i

uvoz, što će uz nepromijenjeni izvoz rezultirati deficitom u bilanci plaćanja.

3.3.2. Uravnoteženje mjerama ekonomske politike

Mjere ekonomske politike za postizanje vanjske ravnoteže uključuju:

a) monetarnu politiku,

b) fiskalnu politiku i

c) tečajnu politiku.

Alternativne mogućnosti su smanjivanje uvoza (zaštitnom politikom i realnom deprecijacijom

valute), smanjivanje potrošnje (smanjenjem državne potrošnje, rastom poreza, restriktivnom

monetarnom politikom), preusmjeravanje potrošnje prema domaćoj robi i smanjivanje

kratkoročnih fluktuacija tečaja (fiksni režim, uvozne kontrole i dr.)

3.4. Pristupi uravnoteženja platne bilance U ovom dijelu rada navesti će se i objasniti pristupi analizi uravnoteženja platne bilance, ili

kako se još u literaturi naziva, pristupi analizi faktora koji utječu na tekuć račun platne

bilance. Uz postojanje i djelovanje mnoštva faktora, u praksi ne postoji jedinstveni pravilni

pristup analizi platne bilance neke zemlje. No ipak, postoji konvencionalna podjela u

ekonomskoj literaturi koja datira iz 50-ih i 60-ih godina koja navodi sljedeće pristupe9:

a) pristup elastičnosti,

b) apsorpcijski pristup i

c) monetarni pristup.

Ono što je zajedničko svim ovim pristupima jest da u jednadžbama uzimaju u obzir pretežno

varijable te promatraju utjecaj njihovih promjena uslijed djelovanja mjera i instrumenata

nacionalne ekonomske politike u svrhu postizanja uravnotežene platne bilance. 9 Meñunarodna ekonomija, http://www.scribd.com/doc/68163850/14/PLATNA-BILANCA (27.11.2012.)

25

3.4.1. Pristup elastičnosti

Pristup elastičnosti u kontekstu parcijalne ravnoteže promatra kratkoročni utjecaj promjene

valutnog tečaja na tekući račun platne bilance. Promjena tečaja domaće valute u odnosu na

inozemnu valutu u kojoj se odvija meñunarodna razmjena izaziva različite linearne učinke po

saldo tekućeg računa platne bilance: u slučaju deprecijacije (devalvacije) učinak je identičan

povećanju carina na strani uvoza i povećanju subvencija na strani izvoza, dok u slučaju

aprecijacije (revalvacije) učinak je suprotan i identičan učinku smanjenja uvoznih carina i

izvoznih subvencija10. Navedeni učinci utječu na promjene odnosa cijena meñunarodno

utrživih roba i usluga u meñunarodnoj razmjeni, koje pak utječu na promjenu domaće

potražnje za uvozom i inozemne potražnje za domaćim izvozom roba i usluga. Rezultat je i

promjena salda trgovinske bilance, odnosno salda tekućih transakcija platne bilance.

Polazi se od pretpostavke da su cijene meñunarodno razmjenjivih roba i usluga iskazane u

valuti razmjene, da je ponuda domaćih izvoznih dobara i inozemnih uvoznih dobara savršeno

elastična te da se dohodak i izdaci ne mijenjaju. Od tuda se obično i izvode preporuke za

voñenjem aktivne tečajne politike u svrhu uravnoteženja platne bilance.

U slučaju da je cijena izvoznih proizvoda iskazana u domaćoj valuti, kod djelovanja

deprecijacije vrijednost domaće valute na inozemnom deviznom tržištu se smanjuje te dolazi

do pada cijene izvoznih proizvoda na inozemnim tržištima u inozemnoj valuti, što izaziva

porast potražnje za izvoznim proizvodima. Na dulji rok izvozni proizvodi postaju cjenovno

konkurentniji i uslijed povećane potražnje dolazi do povećanja izvoza, a time i do poboljšanja

salda tekućeg računa platne bilance. Na strani uvoza, uz nepromijenjene uvozne cijene u

inozemnoj valuti domaći uvoznici će pri uvozu trebati izdvojiti za iznos deprecijacije veću

protuvrijednost u domaćoj valuti, što će dovesti do smanjenja uvozne potražnje.

Količina domaćeg izvoza pozitivno je korelirana s valutnim tečajem, tako da se u uvjetima

deprecijacije valutnog tečaja prihodi od izvoza povećavaju u jedinicama domaće valute. S

druge strane, količina uvoza negativno je korelirana s valutnim tečajem te deprecijacijom

tečaja dolazi do povećanja cijena uvoznih dobara na domaćem tržištu, promatrano u

10 Galinec D., Financiranje i granice održivosti deficita tekućeg računa platne bilance Republike Hrvatske, str. 24. (27.11.2012.)

26

jedinicama domaće valute. Do zadovoljenja Marshall-Lernerovog uvjeta, prema kojemu

deprecijacija domaće valute u uvjetima uravnoteženog salda tekućeg računa platne bilance

dovodi do poboljšanja salda, dolazi jedino ako je suma cjenovnih elastičnosti potražnje za

izvozom i uvozom veća od jedinične.

U kratkom roku Marshall-Lernerov uvjet ne biva uvijek nužno ispunjen ako veličine izvoza i

uvoza nisu podjednake (tj. bilanca je uravnotežena ili je stupanj neravnoteže nizak). Ako je

zbroj elastičnosti potražnje izvoza i uvoza manji od jediničnoga, deprecijacija će imati

negativan učinak na saldo tekućeg računa platne bilance. Zbroj elastičnosti potražnje jednak

jediničnome ima neutralan učinak na saldo, no može izazvati druge neželjene posljedice na

razinu domaćih cijena i inflacijska očekivanja. Tek u slučaju da je zbroj elastičnosti potražnje

za izvozom i uvozom veći od jediničnoga, deprecijacija može rezultirati pozitivnim učincima

na saldo tekućeg računa platne bilance. Ukoliko je zbroj elastičnosti potražnje neznatno veći

od jediničnoga, potrebno je izvršiti to veću korekciju valutnog tečaja putem deprecijacije ili

devalvacije da bi se postiglo znatnije poboljšanje salda tekućeg računa platne bilance.

U kratkom roku ne dolazi u značajnijoj mjeri do promjena količina izvoza i uvoza, te je

dominantno djelovanje cjenovnog efekta koji dovodi do pogoršanja salda tekućeg računa u

uvjetima deprecijacije tečaja (pojava poznata kao efekt tzv. J-krivulje), uslijed djelovanja

slijedećih faktora11:

a) Razdoblje izvršenja sklopljenih ugovora - razdoblje neposredno nakon

deprecijacije/devalvacije u kojem trebaju biti izvršeni ugovori zaključeni u

prethodnom razdoblju. Gledano u terminima domaće valute, vrijednosti ugovora

sklopljeni u domaćoj valuti ostaju nepromijenjene, ali kod ugovora zaključenih u

inozemnoj valuti dolazi do povećanja vrijednosti ugovora za iznos

deprecijacije/devalvacije. Ako su izvozni poslovi zaključeni u domaćoj valuti, a

uvozni u inozemnoj valuti, deprecijacija vrijednosti domaće valute izaziva pogoršanje

vanjskotrgovinske bilance (uz nepromijenjene prihode od izvoza doći će do povećanja

vrijednosti uvoza u domaćoj valuti). S druge strane, ako su izvozni i uvozni poslovi

zaključeni u inozemnoj valuti, učinak deprecijacije biti će jednak na izvoznoj i

uvoznoj strani, tj. neutralan po vanjskotrgovinsku bilancu iskazanu u domaćoj valuti;

11 Galinec D., str 28.

27

b) "Pass-Through" razdoblje - razdoblje nakon deprecijacije kada se cijene roba ili usluga

prilagoñavaju novoj ravnoteži, a efekti promjene tečaja mogu biti prevaljeni na

potrošače. Ako je potražnja za uvozom inicijalno neelastična, u razdoblju nakon

deprecijacije povećanje cijena uvoznih proizvoda dovesti će do vrijednosnog

povećanja ukupnog uvoza zemlje u terminima domaće valute. Ukoliko cijene izvoznih

proizvoda ostanu nepromijenjene u inozemnoj valuti, prihodi u domaćoj valuti

povećat će se za postotni iznos deprecijacije. U slučaju da cijene izvoznih proizvoda

ostanu nepromijenjene u domaćoj valuti doći će do smanjenja izvoznih cijena u

inozemnoj valuti za postotni iznos deprecijacije.

Devizno tržište je stabilno ako krivulja ponude deviza ima pozitivni nagib ili ako ima

negativni nagib kada je manje elastična (strmija) od krivulje potražnje deviza.

Devizno tržište je nestabilno ako je krivulja ponude negativnoga nagiba i elastičnija (položeni

nego krivulja potražnje deviza.

Može se reći da J-krivulja oslikava prijelaz od stare na novu ravnotežnu razinu uslijed

deprecijacije tečaja i pojava nekoliko vrsta vremenskih jazova uslijed promjene konkurentskih

uvjeta na strani ponude i potražnje koji utječu na njen oblik12:

• spoznajni jaz – vrijeme koje je potrebno kako bi tržište uočilo da su se konkurentski

uvjeti promijenili,

• jaz donošenja odluka – vrijeme koje je potrebno da se uspostave nove poslovne veze i

narudžbe,

• jaz dostave – vrijeme potrebno da se izvrše narudžbe, nakon kojih slijedi plaćanje i

evidencija trgovinskog tijeka,

• jaz zamjene – vrijeme potrebno za zamjenu zaliha, zastarjele opreme i sl.,

• jaz proizvodnje – vrijeme potrebno da se prilagode proizvodni kapaciteti i obrasci

ponude. Proizvoñači će pričekati odreñeno vrijeme da se uvjere da je promjena tečaja

trajna te da će im se realokacija resursa i financijski isplatiti.

12 Galinec D., str. 29.

28

3.4.2. Apsorpcijski pristup

Apsorpcijski pristup je makroekonomski orijentiran i formuliran bez direktne veze s

optimizirajućim ponašanjem ljudi. Za razliku od pristupa elastičnosti, polazi se od toga se

usredotoči na dohodovne efekte, domaći izdaci se moraju smanjiti kako bi se smanjio uvoz i

utjecalo na kretanje salda platne bilance, dok se značaj promjena tečaja (koji je karakterističan

za pristup elastičnosti) kod ovog pristupa zanemaruje. Otuda slijede i preporuke za voñenje

aktivne politike upravljanja domaćom potražnjom na način da se deficit tekućeg računa platne

bilance može smanjiti ako se uspori rast domaće potražnje u odnosu na domaću ponudu.

Apsorpcijski pristup polazi od dobro poznate jednadžbe bruto domaćeg proizvoda:

Y = C + I + G + X - M

gdje je: Y = BDP, C = osobna potrošnja, I = privatne investicije, G = državna potrošnja, X =

izvoz, M = uvoz.

Kada se i nekoj zemlji troši manje nego što se proizvodi, nastaje suficit, a deficit tekuće

računa postoji u situaciji kada se u zemlji troši više nego što se proizvede. Deficit na tekućem

računu može se umanjiti samo na dva načina: povećanjem BDP-a i/ili smanjenjem domaće

potražnje. Povećanje razine BDP-a je problem na strani ponude, a smanjenje apsorpcije je

problem na strani potražnje. Obično to podrazumijeva provoñenje oštrih mjera – smanjenje

proračuna ili novca. Kako bi se ostvarilo smanjenje deficita tekućeg računa na strani

agregatne potražnje, potrebno je provesti jednu od slijedećih mjera pri čemu barem jedan od

faktora mora biti u ravnoteži13:

a) povećati razinu štednje (S ↑), pri danoj razini investicija (I) i državne potrošnje

(G-T);

b) smanjiti razinu investicija (I ↓), pri danoj razini štednje (S) i državne potrošnje

(G-T) ;

c) smanjiti državnu potrošnju (G-T ↓), pri danoj razini štednje (S) i investicija (I).

13 Galinec D., str. 31.

29

Deprecijacija (devalvacija) domaće valute u uvjetima nezaposlenosti ili nepotpune

zaposlenosti može potaknuti dodatnu proizvodnju, što dovodi do poboljšanja trgovinskog

suficita ili smanjenja deficita. S druge strane, deprecijacija (devalvacija) u uvjetima pune

zaposlenosti dovest će do stvaranja inflacijskih pritisaka pošto će porasti inozemna potražnja

za domaćim izvoznim proizvodima, no domaći izvoznici neće biti u mogućnosti povećati

razinu proizvodnje u kratkom roku.

30

3.4.3. Monetarni pristup

Prošlog stoljeća, 50-ih i 60-ih godina, razvili su se neki novi pristupi u svrhu razumijevanja

slijeda ekonomskih dogañaja koji su uzroci platno bilančnih problema jedne države te mjera

ekonomske politike koja bi se trebala upotrijebiti s ciljem sprječavanja ili korigiranja tog

problema. Na taj način razvio se i monetarni pristup, koji dolazi do izražaja u sustavima

fiksnih tečajeva gdje središnja banka intervencijama održava fiksni tečaj i gdje se smjer i

intenzitet intervencija odražava u promjenama razine meñunarodnih pričuva i promjenama

domaće monetarne baze. Monetarni pristup bilanci plaćanja usmjeren je na povezanost

promjena na tržištu novca s promjenama u bilanci plaćanja. Usredotočuje se na promjene

kupovne snage novca i utjecaje na domaću potrošnju i izdatke zbog promjene količine

novca14.

Monetarni pristup ima dva ključna elementa; neposrednu povezanost ravnoteže bilance

plaćanja i ukupne količine novca u opticaju i stabilnost potražnje novca.

Monetarni pristup ignorira realne i strukturalne posljedice bilance plaćanja, odnosno

zapostavlja značaj onih sastavnica bilance plaćanja koje su od velike važnosti za nacionalni

interes i učinkovitost ekonomske politike u kratkom roku pritom naglašavajući ulogu

monetarne kontrole i tretirajući problem uravnoteženja bilance plaćanja i monetarnog tržišta s

dugoročnog motrišta.

Sredinom 70'-ih godina prošlog stoljeća, gotovo istovremeno, objavljene su dvije varijante

monetarnog pristupa platnoj bilanci: tzv. "čikaška" (Johnsonova, revolucionarna) i tzv.

"washingtonska" (Keynesijanska, evolutivna, Polakova, MMF-ova). Obje polaze od istih

korijena, a začetnik tzv. "washingtonske" varijante bio je djelatnik Meñunarodnog

monetarnog fonda Jacques J. Polak. Predvodnik tzv. "čikaške" varijante bio je Harry G.

Johnson. Nakon 1977. godine napravljeno je nekoliko pokušaja sinteze obje varijante u

jedinstveni pristup, polazeći od njihovih zajedničkih karakteristika vezanih uz odnose izmeñu

razina BDP-a, cijena i platne bilance te mišljenja da je platna bilanca isključivo monetarni

fenomen. Osnovne su razlike spomenutih pristupa različite polazne pretpostavke iz domene

14 Bilas V., Meñunarodna ekonomija – platna bilanca, http://web.efzg.hr/dok/MED/vbilas//me%202012/Predavanje_10.pdf (28.11.2012.)

31

ekonomske politike. Polak i tzv. "washingtonski" pristup polaze od želje za integriranjem

monetarnih i kreditnih faktora u objašnjavanju kretanja dohotka ili plaćanja te

podrazumijevaju ravnotežu koja se ne mijenja osim u slučaju fundamentalne neravnoteže. S

druge strane, "čikaški" pristup polazi od proučavanja efekta devalvacije na trgovinsku

bilancu, koji do danas nije do kraja verificiran zbog postojanja problematičnih pretpostavki

pune zaposlenosti domaćih proizvodnih faktora15.

15 Galinec D., str. 32.

32

4. PLATNA BILANCA REPUBLIKE HRVATSKE Ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) Hrvatska je pokazala spremnost za

izazove globalne liberalizacije svjetskog tržišta. Takoñer se aktivno uključila u europske

integracijske procese kao što su Pakt o stabilnosti, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju

EU-u, članstvo u CEFTA-i, te je potpisala pristupni ugovor kojim 1. srpnja 2013. postaje

članica EU-a. 1. travnja 2009. Hrvatska je postala punopravnom članicom NATO-a, što je

hrvatskim tvrtkama otvorilo mogućnost sudjelovanja u NATO tenderima. S obzirom na

relativno malo tržište i otvoreno gospodarstvo, Republika Hrvatska se zahvaljujući

usmjerenosti gospodarske politike na jačanje izvoznih potencijala, razvijanje trgovinske

suradnje u skladu sa suvremenim standardima te razvijanje institucijske podrške

gospodarskim ciljevima posljednjih godina uspješno istaknula u regiji16.

Uzimajući u obzir dosad navedeno, mogu se uvidjeti jasni prioriteti gospodarske politike;

nastavak izgradnje stabilnog i tržišno orijentiranog gospodarstva, održavati konkurenciju na

svjetskom tržištu, konstantno jačanje makroekonomske stabilnosti i nastavak strukturnih

reformi u svrhu osiguranja stabilnoga i održivoga gospodarskog razvitka, povećanja

proizvodnje, posebice izvoza i povećanja zaposlenosti. U ovom slučaju, naglašava se

stvaranje povoljnog poslovnog okruženja usklañenog s poslovnim okruženjem koje

prevladava u Europskoj uniji, daljnji razvitak instituta tržišne ekonomije, poticanje privatnih

ulaganja, promociju meñunarodne konkurentnosti te poduzetničkih i tržišnih sloboda.

S ciljem promoviranja sustava tržišnog natjecanja Hrvatski sabor je u rujnu 1995. osnovao

Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), koja obavlja upravne i stručne poslove u

svezi sa zaštitom tržišnog natjecanja te poslove odobravanja, nadzora provedbe i povrata

općih i pojedinačnih državnih potpora. U svrhu jačanja poduzetništva tijekom 2005. pokrenut

je servis HITRO.HR s ciljem pojednostavnjenja administrativne procedure i uklanjanja

birokratskih zapreka kao smetnje bržem razvoju poduzetništva, a od siječnja 2006. pokrenuta

je usluga e-PDV, kojom korisnici sustava PDV-a prijavu poreza na dodanu vrijednost mogu

podnijeti elektroničkim putem. Srednjoročnim planom predviñeno je uspostavljanje i

umrežavanje sustava, koji će putem interneta omogućiti korištenje usluga javne uprave,

zdravstva, školstva i pravosuña. U cilju poboljšanja investicijskog ozračja i izgradnje snažnog

16 Tržišno pozicioniranje i gospodarska politika, http://hgd.mvpei.hr/hr/gospodarstvo/ (03.12.2012.)

33

imidža Hrvatske kao poželjnog investicijskog odredišta, u regionalnom i globalnom smislu,

razvija se zajedničko djelovanje hrvatskih znanstvenih stručnjaka, gospodarstvenika i

Vladinih resora. Kao sektori budućnosti prepoznati su sektori informacijsko-komunikacijskih

tehnologija i poslovnih ulaganja te sektor biotehnologije. Tijekom 2006. godine pokrenuta je

inicijativa sa znanstvenom zajednicom u Hrvatskoj kako bi se unaprijedila suradnja

gospodarstva i znanosti. Usmjerena je pozornost i na povećanje konkurentnosti hrvatskih

proizvoda i usluga radi postizanja tržišne fleksibilnosti, što će pridonijeti rješavanju pitanja

nezaposlenosti. S tim u svezi osnovano je u veljači 2002. Nacionalno vijeće za konkurentnost,

s namjerom trajnog promoviranja i poticanja potrebe razvoja konkurentnosti i produktivnosti

nacionalnoga gospodarstva s ciljem osiguranja održivog rasta životnog standarda. Za uspješno

hrvatsko gospodarstvo, veći rast BDP-a, veći životni standard te više zaposlenih potrebna je

usmjerenost k izvozu. U tom je smislu 22. siječnja 2007. godine predstavljena Hrvatska

izvozna ofenziva (HIO) kao projekt koji je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva

radilo u suradnji s udrugom "Hrvatski izvoznici", Hrvatskom gospodarskom komorom,

Hrvatskom obrtničkom komorom, Hrvatskom udrugom poslodavaca i Hrvatskom bankom za

obnovu i razvitak. Glavni ciljevi strategije usmjereni su rješavanju ključnih problema za rast

izvoza, kao što su premali kapaciteti, usitnjenost proizvodnje te nedovoljna konkurentnost.

Posebno značenje strategiji daje osnivanje šest klastera za izvoz, i to vode, male

brodogradnje, tekstila i odjeće, ICT-rješenja, drva i namještaja te marikulture i hrvatske

ribe17.

Povećanjem proizvodnje i izvoza, kroz stimuliranje izvoznih aktivnosti, restrukturiranje

velikih hrvatskih tvrtki u državnom vlasništvu i povećanje konkurentnosti hrvatskih proizvoda

na svjetskim tržištima, utjecat će se na pozitivno rješavanje vanjskog duga i deficita platne

bilance.

Deficit tekućeg računa platne bilance Hrvatske prošle je godine iznosio 446,3 milijuna eura,

što je za 25,8 milijuna eura ili za oko 5,5 posto manji deficit nego 2010. godine18.

Kretanja na tekućem računu platne bilance ponajviše su pod utjecajem podataka o robnoj

razmjeni kod koje se bilježi rast deficita za 6,1 posto, te suficita na računu usluga koji je pod

utjecajem rasta prihoda od turizma veći za 7 posto. Po podacima HNB-a, na računu roba

17 Ibidem str. 26. 18 HNB, http://www.hnb.hr/statistika/hstatistika.htm (03.12.2012.)

34

prošle je godine zabilježen manjak od 6,4 milijarde eura, što je za 367,8 milijuna eura ili za

6,1 posto veći deficit nego godinu prije. Tako je, nakon 2010., u kojoj je zabilježen pad

deficita na računu roba pod utjecajem snažnog rasta izvoza i pada uvoza, u prošloj godini rast

uvoza i puno blaži rast izvoza ponovno utjecao na povećanje deficita na računu roba19.

Podaci iz platne bilance pokazuju da je vrijednost izvoza roba prošle godine iznosila 9,8

milijardi eura, što je porast za 7,9 posto (u 2010. godini rast je bio veći od 18 posto), dok je s

iznosom od 16,1 milijardu eura uvoz porastao za 7,2 posto (u 2010. je pao za 0,2 posto u

odnosu na 2009.).

Na računu usluga, koji je ponajviše pod utjecajem rasta prihoda od turizma, prošle je godine

zabilježen suficit u iznosu od 6,4 milijarde eura, što je nešto više od 7 posto veći suficit nego

2010. godine. Tomu su najviše pridonijeli prihodi od putovanja, odnosno turizma, koji su s

iznosom od 6,6 milijardi eura za gotovo 6 posto veći nego 2010. godine, dok su rashodi od

putovanja sa 628,4 milijuna eura na godišnjoj razini blago pali, za 0,1 posto. Na računu

dohotka u prošloj je godini zabilježen manjak od 1,6 milijardi eura, što je 3,7 posto veći

deficit nego 2010. Na računu tekućih transfera pak suficit je iznosio 1,1 milijardu eura i u

odnosu na 2010. godinu veći je za 2,7 posto20.

4.4. Analiza bilance plaćanja Republike Hrvatske

Republika Hrvatska kao članica Meñunarodnog monetarnog fonda ima obvezu

sastavljanja bilance plaćanja. Tu obvezu u ime Republike Hrvatske obavlja Hrvatska narodna

banka. Tehnička (računovodstvena) ravnoteža bilance plaćanja će uvijek biti ostvarena ako se

u sastavljanju bilance plaćanja korektno i cjelovito primjenjuje tehnika dvojnog

knjigovodstva. Ali u analizi bilance plaćanja važna je ekonomska ravnoteža, odnosno analiza

neravnoteže pojedinih dijelova bilance plaćanja, s uzrocima i posljedicama te neravnoteže.

19 Manjak tekućeg računa platne bilance 446 milijuna eura,

http://liderpress.hr/biznis-i-politika/hrvatska/manjak-tekuceg-racuna-platne-bilance-446-milijuna-eura-/ (03.12.2012.) 20 Ibidem

35

Tablica 4. Platna bilanca Republike Hrvatske od 2001. do 2011. godine (u mil EUR)

2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. A. TEKUÆE TRANSAKCIJE (1+6) -784,6 -2.032,0 -1.821,3 -1.360,8 -1.899,1 -2.653,5 -3.150,6 -4.258,1 -2.292,5 -482,1 -431,1 1. Roba, usluge i dohodak (2+5) -1.884,1 -3.184,1 -3.065,8 -2.552,6 -3.082,9 -3.760,9 -4.193,6 -5.328,5 -3.328,8 -1.570,1 -1.584,9

1.1. Prihodi 11.284,8 11.604,5 13.602,9 14.963,4 16.002,6 17.884,5 19.614,5 21.237,2 17.114,1 18.608,5 19.740,4

1.2. Rashodi -

13.168,8 -

14.788,6 -

16.668,7 -

17.516,1 -

19.085,5 -

21.645,4 -

23.808,0 -

26.565,7 -

20.442,9 -

20.178,5 -

21.325,2 2. Roba i usluge (3+4) -1.256,2 -2.623,2 -1.986,3 -1.896,7 -2.139,9 -2.597,6 -3.103,3 -3.780,6 -1.529,9 -4,0 16,2

2.1. Prihodi 10.800,1 11.125,4 13.137,6 14.239,8 15.269,2 16.960,8 18.271,3 19.843,3 16.314,7 17.713,0 18.776,6

2.2. Rashodi -

12.056,3 -

13.748,6 -

15.123,9 -

16.136,5 -

17.409,1 -

19.558,4 -

21.374,6 -

23.623,8 -

17.844,6 -

17.717,0 -

18.760,4

3. Roba -4.603,8 -5.960,3 -6.974,2 -6.727,8 -7.521,7 -8.373,8 -9.469,9 -

10.855,2 -7.415,5 -5.990,7 -6.372,6

3.1. Prihodi 5.318,8 5.293,1 5.571,7 6.603,1 7.216,6 8.434,0 9.156,6 9.752,7 7.674,5 9.063,6 9.774,0

3.2. Rashodi -9.922,6 -

11.253,5 -

12.545,9 -

13.330,9 -

14.738,3 -

16.807,8 -

18.626,5 -

20.607,8 -

15.090,1 -

15.054,3 -

16.146,6

4. Usluge 3.347,7 3.337,1 4.987,9 4.831,1 5.381,8 5.776,2 6.366,6 7.074,6 5.885,7 5.986,7 6.388,8

4.1. Prihodi 5.481,3 5.832,3 7.565,9 7.636,7 8.052,6 8.526,8 9.114,7 10.090,6 8.640,2 8.649,4 9.002,7

4.2. Rashodi -2.133,7 -2.495,1 -2.578,0 -2.805,6 -2.670,8 -2.750,6 -2.748,1 -3.016,0 -2.754,5 -2.662,7 -2.613,8

5. Dohodak -627,9 -560,9 -1.079,5 -656,0 -943,1 -1.163,3 -1.090,2 -1.548,0 -1.798,9 -1.566,1 -1.601,1

5.1. Prihodi 484,6 479,1 465,3 723,6 733,4 923,8 1.343,2 1.393,9 799,4 895,5 963,8

5.2. Rashodi -1.112,5 -1.040,0 -1.544,8 -1.379,6 -1.676,4 -2.087,0 -2.433,5 -2.941,9 -2.598,3 -2.461,5 -2.564,9

6. Tekući transferi 1.099,5 1.152,2 1.244,5 1.191,8 1.183,8 1.107,4 1.043,0 1.070,5 1.036,3 1.088,0 1.153,8

6.1. Prihodi 1.333,3 1.453,2 1.538,7 1.584,6 1.628,4 1.639,5 1.576,1 1.684,4 1.607,8 1.684,6 1.677,0

6.2. Rashodi -233,8 -301,1 -294,2 -392,8 -444,6 -532,1 -533,1 -613,9 -571,5 -596,6 -523,3 B. KAPITALNE I FINANCIJSKE TRANSAKCIJE 1.040,2 2.664,9 2.699,3 2.546,0 3.002,0 4.008,2 4.437,8 5.765,1 3.468,3 1.358,4 1.425,8 B1. Kapitalne transakcije 158,3 521,6 101,9 31,4 53,0 -134,0 28,5 14,9 43,1 34,5 -8,4 B2. Financ. transakcije, isključujući meñ. pričuve 2.430,9 2.885,2 3.832,8 2.557,6 3.770,7 5.554,4 5.130,9 5.419,8 4.321,7 1.407,7 1.834,8 1. Izravna ulaganja 1.257,7 530,8 1.656,9 670,8 1.276,0 2.556,6 3.435,2 3.248,4 1.526,9 410,7 1.043,0 1.1. U inozemstvo -209,8 -607,1 -105,5 -278,8 -191,8 -208,2 -216,1 -970,2 -888,1 113,2 -31,8

1.2. U Hrvatsku 1.467,5 1.137,9 1.762,4 949,6 1.467,8 2.764,8 3.651,3 4.218,6 2.415,0 297,5 1.074,8 2. Portfeljna ulaganja 687,1 -437,6 867,7 266,5 -1.188,0 -223,0 335,9 -810,1 420,9 477,0 645,6

2.1. Sredstva -143,2 -650,5 121,6 -756,7 -581,3 -475,2 -421,6 -380,8 -558,1 -368,3 508,5

2.2. Obveze 830,3 212,9 746,1 1.023,2 -606,7 252,2 757,5 -429,2 979,1 845,4 137,2 3. Financijski derivati 0,0 0,0 0,0 0,0 -88,4 0,0 0,0 0,0 0,0 -252,7 -59,7

4. Ostala ulaganja 486,0 2.792,0 1.308,2 1.620,2 3.771,0 3.220,8 1.359,8 2.981,4 2.373,8 772,7 205,9

4.1. Sredstva 396,1 460,1 -2.230,4 -503,8 976,3 -685,8 -1.662,6 -1.620,7 748,5 694,2 358,8

4.2. Obveze 89,9 2.331,9 3.538,7 2.124,1 2.794,7 3.906,6 3.022,5 4.602,1 1.625,3 78,5 -152,9

B3. Meñ. pričuve -1.549,0 -741,9 -1.235,5 -43,0 -821,8 -1.412,2 -721,6 330,4 -896,4 -83,8 -400,6 C. NETO GREŠKE I PROPUSTI -255,6 -633,0 -878,0 -1.185,2 -1.102,9 -1.354,7 -1.287,2 -1.507,0 -1.175,8 -876,3 -994,7

Izvor: HNB, Platna bilanca, http://www.hnb.hr/kazalo/hkazalo.htm (04.12.2012.)

36

Prema podacima koji su vidljivi na stranicama Hrvatske narodne banke, na računu tekućih

transakcija za prošlu 2011. godinu ostvaren je negativan saldo od 0,4 milijardi eura, pritom je

relativni pokazatelj iznosio 1% BDP-a. Rastom neto prihoda od usluga u odnosu na 2010.

godinu rezultiralo je blagim smanjenjem manjka dok se saldo robne razmjene pogoršao.

Višak u meñunarodnoj razmjeni usluga prvi je put premašio robni manjak, i to za 0,1 milijardi

eura. Manjak na računu faktorskih dohodaka dodatno se povećao, dok je na računu tekućih

transfera saldo bio malo povoljniji nego u 2010.

Na kapitalnom i financijskom računu u 2011. vidljiv je blagi oporavak neto kapitalnih

priljeva, premda su ostvarenja i nadalje mnogo niža u odnosu na pred krizne vrijednosti. Iako

je većina pristiglih sredstava imala karakter izravnih vlasničkih ulaganja, gotovo u cijelosti

riječ je bila o pretvaranju duga u vlasnički udio u nekoliko domaćih poduzeća, dok su stvarna

ulaganja u nove kapacitete bila izrazito skromna. Pretvaranje duga u vlasnički udio imalo je i

presudan utjecaj na kretanje bruto inozemnog duga RH, koji se tijekom godine smanjio za 0,7

mlrd. EUR, na razinu od 45,7 mlrd. EUR (99,3% BDP-a)21.

4.5. Račun tekućih transakcija

Rezultat koji daju kretanja na računu robe najčešće je razlog negativnog salda na računu

tekućih transakcija. Pošto je robni uvoz uvelike porastao više od izvoza, ostvaren je godišnji

rast manjka u robnoj razmjeni koji iznosi 6,1%. Relativno snažan rast robnog uvoza u 2011.

uvelike se može pripisati energentima, na čiju su vrijednost utjecale visoke cijene. Osim toga,

donekle se oporavio i uvoz različitih gotovih proizvoda i hrane, dok uvoz kapitalnih dobara

nastavlja padati. Povoljna kretanja na strani izvoza zabilježena su u većini odsjeka SMTK

(Standardna meñunarodna trgovinska klasifikacija).

21 Izvješće 2011., http://www.hnb.hr/publikac/godisnje/2011/h-god-2011.pdf (05.11.2012.)

37

Tablica 5. Struktura salda tekućeg računa platne bilance

2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

Saldo tekućih transakcija -7,3 -8,9 -5 -1 -1

Roba -21,8 -22,7 -16,2 -13 -13,9 od čega: nafta i naftni derivati

-3,2 -3,9 -2,5 -2,9 -3,8

ostala transportna oprema 0,9 0,5 0,6 1,7 2

ostala roba -20,4 -20,2 -15 -12,4 -12,8

Prilagodbe 0,8 0,8 0,6 0,5 0,7

Usluge 14,7 14,8 12,9 13 14

od čega: prihodi od turizma 15,6 15,6 14 13,6 14,4

Dohodak -2,5 -3,2 -3,9 -3,4 -3,5

Tekući transferi 2,4 2,2 2,3 2,4 2,4 Izvor: Izradila autorica prema: Izvješće 2011., http://www.hnb.hr/publikac/godisnje/2011/h-god-2011.pdf (05.11.2012.)

Pozitivan saldo u razmjeni usluga u 2011. porastao je za 7,0% u odnosu na godinu prije,

ponajviše zahvaljujući dobrim rezultatima turističke sezone. Osim toga, smanjeni su i neto

rashodi za razne poslovne usluge. Slaba gospodarska aktivnost, posebice u djelatnosti

grañevinarstva, rezultirala je manjim rashodima za arhitektonske, inženjerske i ostale tehničke

usluge. Primjetljivo su se smanjili rashodi i prihodi od računovodstvenih i pravnih usluga.

Blagi negativan utjecaj na račun usluga imao je pad neto prihoda od usluga prijevoza. Pritom

je izražen pad prihoda vidljiv posebice kod pomorskoga teretnog prijevoza, dok su se,

zahvaljujući dobroj turističkoj sezoni, prihodi od zračnog prijevoza putnika povećali.

Na sljedećem grafikonu slikovito je prikazana struktura tekućeg računa platne bilance

Republike Hrvatske, gdje se podaci za 2012. godinu odnose na njenu prvu polovinu i

izračunati su kao zbroj prethodna četiri tromjesečja.

38

Grafikon 1. Struktura tekućeg računa platne bilance RH

Izvor: Standardni prezentacijski format, http://www.hnb.hr/publikac/prezent/hplatna-bilanca-

tecaj.pdf (04.12.2012.)

Na sljedećem grafikonu prikazana su salda tekućih računa platnih bilanci nekoliko europskih

zemalja u 2011. godini, uključujući i Hrvatsku radi usporedbe stanja u Europi.

Grafikon 2. Saldo tekućeg računa po zemljama, 2011.

Izvor: Standardni prezentacijski format, http://www.hnb.hr/publikac/prezent/hplatna-bilanca-

tecaj.pdf (04.12.2012.)

39

Kao što je moguće vidjeti na grafikonu, najveći minus bilježi Poljska od -4,3% pada BDP-a,

dok najveći porast bilježi Mañarska sa 1,4 % BDP-a.

U 2011. godini, prihodi od turizma u rastu su a 5,9% i to najviše kao rezultat rasta fizičkih

pokazatelja. U strukturi gostiju prema zemlji prebivališta rastom broja noćenja posebno se

ističu gosti iz Njemačke, Slovenije i Austrije, koji ni tijekom krize nisu smanjivali broj

noćenja, a zabilježen je i porast broja posjeta talijana.

Rast manjka na računu faktorskih dohodaka od 3,7% u 2011. rezultat je povećanih plaćanja

kamata na akumulirani dug, i to kod svih sektora, dok su rashodi od inozemnih vlasničkih

ulaganja smanjeni, što upućuje na pad profitabilnosti domaćih trgovačkih društava u stranom

vlasništvu. Pritom malo izrazitiji pad zadržane dobiti upućuje na povećanu sklonost poduzeća

isplati dividendi. Meñu pojedinim djelatnostima najsnažnijim smanjenjem dobiti, pa čak i

ostvarenim gubicima, ističu se poduzeća u kemijskoj i metalnoj industriji, dok su u

proizvodnji naftnih derivata ostvareni znatno bolji rezultati nego u 2010. Takoñer, i domaći su

vlasnici poduzeća u inozemstvu imali manje prihode s osnove vlasničkih ulaganja zbog

lošijeg poslovanja nego godinu prije. Na strani prihoda na računu faktorskih dohodaka u

2011. ističe se oporavak kamatnih prihoda HNB-a ostvaren na osnovi ulaganja meñunarodnih

pričuva. Tijekom 2011. ostvaren je stabilan rast prihoda od naknada za zaposlene22.

Što se tiče računa tekućih transfera u prethodnoj godini, i oni bilježe pozitivno stanje. Tako je

smanjenje rashoda posljedica povećanja pozitivnog salda od 2,7% na godišnjoj razini, dok su

prihodi u stagnaciji. U privatnom sektoru zabilježeno je poboljšanje kao posljedica porasta

prihoda s osnove radničkih doznaka te darova i donacija.

4.6. Robna razmjena Ostvarenje robne razmjene za 2011. pokazuje prestanak dvogodišnjeg trenda kontrakcije

manjka u vanjskotrgovinskoj bilanci. Tako je, prema podacima DZS-a, manjak u robnoj

razmjeni tijekom 2011. povećan za 7,3%, i to na razinu od 6,7 mlrd. EUR. Meñu pojedinim

segmentima robne razmjene valja istaknuti neto izvoz brodova, koji je, nakon iznimno visoke

vrijednosti u 2010., u 2011. ostvario novu rekordnu razinu od 0,9 mlrd. EUR, što je znatno

više od prosjeka, koji nije prelazio 0,4 mlrd. EUR. Dok je neto izvoz brodova uvelike 22 Izvješće 2011., http://www.hnb.hr/publikac/godisnje/2011/h-god-2011.pdf (05.11.2012.)

40

ublažavao manjak na računu robe, razmjena nafte i naftnih derivata, zbog porasta cijena na

svjetskom tržištu, istodobno je pridonosila njegovu pogoršanju. Povećan je i negativan saldo u

razmjeni razne druge robe, primjerice automobila te sirovina za industrijsku proizvodnju.

Oporavak izvoza, koji je trajao cijelu 2010., nastavljen je i tijekom 2011., što je posebno bilo

vidljivo tijekom drugoga i trećeg tromjesečja. Prema podacima DZS-a ukupni robni izvoz u

2011. povećao se na godišnjoj razini za 7,7% te je iznosio 9,6 mlrd. EUR. Premda se izvoz

ostalih prijevoznih sredstava (većinom brodova) blago smanjio, njegova je ostvarena

vrijednost i nadalje gotovo za trećinu veća od dotadašnjeg prosjeka23.

Grafikon 3. Saldo robne razmjene s inozemstvom prema odabranim odsjecima SMTK

Izvor: Robna razmjena RH sa inozemstvom, http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/04-02-01_01_2011.htm (05.11.2012.)

Promatrano prema pojedinim odsjecima SMTK (grafikon 3.), najveći doprinos rastu

zabilježen je kod izvoza pojedinih kapitalnih proizvoda, primjerice industrijskih i specijalnih

strojeva, proizvoda od metala te željeza i čelika, metalnih ruda i metalnih otpada, umjetnih

gnojiva te medicinskih i farmaceutskih proizvoda. Negativna kretanja primjetljiva su kod

izvoza električnih te pogonskih strojeva i ureñaja, plastičnih tvari te zemnoga i industrijskog

plina.

23 Ibidem str. 33.

41

Na sljedećem grafikonu 4. moguće je vidjeti robnu razmjenu Republike Hrvatske s

inozemstvom od 2006. do 2011. godine.

Grafikon 4. Robna razmjena Hrvatske s inozemstvom 2006.-2011.

Izvor: http://www.hgk.hr/wp-content/files_mf/Slajdovi%20za%20web1.pdf (05.12.2012.)

Ukupan izvoz Republike Hrvatske u razdoblju od siječnja do prosinca 2011. godine iznosio je

71,3 milijarde kuna, a uvoz 121¸milijardu kuna. Vanjskotrgovinski deficit bio je 49,7 milijardi

kuna. Iskazano u eurima, izvoz RH je u 2011. godini iznosio 9,6 milijardi eura, a uvoz 16,3

milijardi eura, uz vanjskotrgovinski deficit od 6,7 milijardi eura24.

24 Robna razmjena s inozemstvom, http://www.zg.hgk.hr/Pages.aspx?Id=79&LangId=1&HeadId=4&rnd=56061286 (05.12.2012.)

42

Grafikon 5. Glavni izvozni partneri RH s inozemstvom

Izvor: http://www.hgk.hr/wp-content/files_mf/Slajdovi%20za%20web1.pdf (05.12.2012.)

Na grafikonu 5. slikovito su prikazani partneri Republike Hrvatske u izvozu. To su: Italija,

Bosna i Hercegovina, Njemačka, Slovenija, Austrija, Srbija i ostale zemlje.

Izvoz nafte i naftnih derivata nastavio je rasti i u 2011., premda znatno sporije nego prethodne

godine. Isključe li se iz ukupnog izvoza, zbog izrazite kolebljivosti, brodovi te nafta i naftni

derivati, kod većine ostale robe kretanja su pozitivna (zabilježen je godišnji rast izvoza koji

isključuje brodove i naftu od 9,2%).

Grafikon 6. Glavni izvozni proizvodi RH 2011. godine

43

Izvor: http://www.hgk.hr/wp-content/files_mf/Slajdovi%20za%20web1.pdf (05.12.2012.)

Iako hrvatski robni izvoz bilježi porast, još uvijek dosta zaostaje za zemljama Srednje i

Istočne Europe. Njihov je izvoz već u 2010. godini dosegao pred kriznu razinu sa gotovo

dvostruko višim stopama rasta od hrvatskih za što je Hrvatskoj trebalo godinu dana više.

Takvim stanjem, Hrvatska za posljedicu ima daljnje smanjivanje udjela na europskim

tržištima.

U geografskoj strukturi hrvatskoga robnog izvoza u 2011. vidljivo je blago smanjenje udjela

zemalja članica EU, što je uglavnom posljedica pada udjela Italije i Njemačke, hrvatskih

najvažnijih trgovinskih partnera. Premda je pad izvoza u Italiju od čak 9,0% većinom povezan

sa slabijim izvozom brodova te zemnoga i industrijskog plina, i u odreñenom broju ostalih

odsjeka SMTK kretanja su bila nepovoljna. Blagi pad udjela Njemačke rezultat je nešto

sporijeg rasta izvoza pojedinih kapitalnih proizvoda. S druge strane, rast izvoza u Francusku

bio je natprosječan, čemu je uvelike pridonijela isporuka putničkog broda tijekom prosinca.

Povećanje udjela zemalja Efte u hrvatskom robnom izvozu najviše je posljedica rasta izvoza u

Norvešku, što se takoñer može pripisati jednokratnoj isporuci broda, dok je porast udjela

članica Cefte ponajviše povezan s pojačanim izvozom nafte i naftnih derivata u Bosnu i

Hercegovinu.

Grafikon 7. Glavni uvozni proizvodi RH 2011. godine

Izvor: http://www.hgk.hr/wp-content/files_mf/Slajdovi%20za%20web1.pdf (05.12.2012.)

44

Dvogodišnji trend pada ukupnog robnog uvoza u 2011. je zaustavljen. Na godišnjoj se razini

ukupni robni uvoz tako povećao za 7,5% te je iznosio 16,3 mlrd. EUR. Premda se gotovo

polovina njegova rasta može pripisati visokim cijenama energenata, i kod niza druge robe

primjetljiv je oporavak uvoza, a ponajviše kod hrane, proizvoda kemijske i farmaceutske

industrije te sirovina za metalnu industriju. Uočljiv je i rast uvoza cestovnih vozila nakon

pada u prethodne tri godine. Negativni pomaci na strani uvoza zabilježeni su samo u manjem

broju odsjeka, i to većinom kod ostale transportne opreme (uglavnom brodova) te kapitalnih

proizvoda (posebice aparata za telekomunikacije te pogonskih strojeva i ureñaja)25.

Kao i kod izvoza, i kod uvoza je došlo do promjene trendova iz prethodnih godina, pri čemu

je primjetljiv oporavak udjela zemalja EU. Tome je najviše pridonio rast uvoza iz Italije,

uglavnom zemnoga i industrijskog plina. Istodobno se povećao i uvoz iz zemalja Cefte,

ponajprije kao posljedica rasta uvoza obojenih metala i električne energije iz Srbije te

aluminija iz Bosne i Hercegovine.

4.7. Račun kapitalnih i financijskih transakcija Republike Hrvatske

Neto priljev kapitala oporavio se nakon snažnog smanjivanja 2011. godine. Isključe li se

promjene meñunarodnih pričuva, koje su povećane za 0,4 mlrd. EUR, neto priljev kapitala

iznosio je 1,7 mlrd. EUR ili 27,5% više nego godinu prije. Visoka razina izravnih vlasničkih

ulaganja od čak 1,9 mlrd. EUR najvećim je dijelom povezana s pretvaranjem dijela dužničkih

potraživanja inozemnih vlasnika u kapital domaćih poduzeća, što se očituje i u smanjenju

inozemnog duga tih poduzeća. Nakon smanjenja od 0,3 mlrd. EUR u 2010., inozemna se

imovina domaćih sektora tijekom 2011. dodatno smanjila za 1,3 mlrd. EUR. Navedena su

kretanja uglavnom povezana s odlukom HNB-a iz ožujka 2011. o smanjenju stope minimalno

potrebnih deviznih potraživanja. Kod privatnih je poduzeća prvi put nakon 2008. zabilježen

odljev depozita u inozemstvo u iznosu od 0,2 mlrd. EUR. Novih projekata domaćih poduzeća

u inozemstvu gotovo da i nije bilo, pa se najveći dio od 0,2 mlrd. EUR odnosio na ulaganja u

već postojeće projekte. Nepovoljan učinak na stanje izravnih ulaganja u inozemstvu imao je i

iskazani gubitak stranih poduzeća u većinskom domaćem vlasništvu. Domaći su investicijski

fondovi u 2011. uložili još 0,2 mlrd. EUR u inozemne vrijednosne papire, što je triput manje

25 Ibidem str. 33.

45

nego u 2010. godini. Rast ukupnih inozemnih obveza domaćih sektora bio je najmanji u

posljednjih deset godina. Slabljenje gospodarske aktivnosti praćeno smanjivanjem manjka na

tekućem računu umanjilo je potrebe za priljevom kapitala, pa su ukupne inozemne obveze

povećane samo za 0,4 mlrd. EUR. Pritom se najveći dio odnosio na obveze povezane s

vlasničkim ulaganjima26.

Tablica 6. Robni izvoz i uvoz RH prema ekonomskim grupacijama zemalja

Izvor: Izvješće 2011., http://www.hnb.hr/publikac/godisnje/2011/h-god-2011.pdf (05.11.2012.)

26 Ibidem str. 33.

46

Grafikon 8. Financijske transakcije RH s inozemstvom

Izvor: Izvješće 2011., http://www.hnb.hr/publikac/godisnje/2011/h-god-2011.pdf (05.11.2012.)

Grafikon 9. Inozemna izravna ulaganja u Hrvatsku

Izvor: Standardni prezentacijski format, http://www.hnb.hr/publikac/prezent/hplatna-bilanca-tecaj.pdf (05.12.2012.)

47

Grafikon 10. Inozemna izravna ulaganja u RH po zemljama

Izvor: Standardni prezentacijski format, http://www.hnb.hr/publikac/prezent/hplatna-bilanca-tecaj.pdf (05.12.2012.)

Kao što je vidljivo na grafikonu 10., izravna ulaganja u Republiku Hrvatsku najviše

karakterizira Europsku uniju i to njenih 15 zemalja članica (Austrija, Belgija, Danska, Finska,

Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg Nizozemska, Portugal, Španjolska, Švedska i

Velika Britanija) i članice Europske unije od 2004. godine (Cipar, Češka, Estonija, Litva,

Latvija, Mañarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija te od 2007. Bugarska i Rumunjska).

48

Grafikon 11. Struktura inozemnih izravnih ulaganja u RH

Izvor: Izvješće 2011., http://www.hnb.hr/publikac/godisnje/2011/h-god-2011.pdf (05.11.2012.)

Isključivanjem transakcija povezanih s pretvaranjem duga u kapital (1,5 mlrd. EUR),

inozemna izravna vlasnička ulaganja iznosila su 0,7 mlrd. EUR, što je za trećinu manje nego

prethodne godine. Pritom se samo 0,4 mlrd. EUR odnosilo na nova ulaganja, dok je ostatak

činila zadržana dobit. Istodobno, dužničkih je obveza bilo manje.

Promatrano prema djelatnostima, najveći dio izravnih vlasničkih ulaganja u 2011. ostvaren je

u kemijskoj i metalnoj industriji, u trgovini te u djelatnosti telekomunikacija, gdje je

zabilježeno i najviše slučajeva pretvaranja duga u kapital. I kod vlasničkih ulaganja u

nekretnine te u poslovanju s nekretninama zabilježeni su relativno visoki iznosi. Slično kao i

prethodnih godina, najviše zadržane dobiti bilo je u sektorima financijskog posredovanja te u

proizvodnji koksa i naftnih derivata, ali je istodobno ukupno ostvarena zadržana dobit svih

poduzeća bila gotovo upola manja nego prethodne godine.

49

4.8. Inozemni dug Republike Hrvatske Prema najnovijim podacima Hrvatske narodne banke, bruto-inozemni dug se počeo

smanjivati još od kraja ljeta 2011., da bi se samo u listopadu smanjio za pola milijarde eura,

što je bio rezultat započetog razduživanja privatnih kompanija i velikih banaka. Privremeno

se ponovno povećao u studenome, i to samo za 400 milijuna eura, dijelom samo obračunski,

zbog slabljenja eura prema dolaru. U meñuvremenu se državni udjel u vanjskom dugu blago

povećao, no ukupni je vanjski dug na početku 2012. bio više od pola milijarde eura manji

nego početkom 201127.

Grafikon 12. Doprinosi neto transakcija domaćih sektora i promjena tečaja godišnjem prirastu ukupnoga inozemnog duga

Izvor: Izvješće 2011., http://www.hnb.hr/publikac/godisnje/2011/h-god-2011.pdf (05.11.2012.)

27 Hrvatska u 2012. prvi put poslije 20 godina smanjuje vanjski dug, ://www.novilist.hr/Vijesti/Gospodarstvo/Hrvatska-u-2012.-prvi-put-poslije-20-godina-smanjuje-vanjski-dug (06.12.2012.)

50

Bruto inozemni dug na kraju prošle godine u mjesecu prosincu iznosio je 45,7 milijardi eura,

što znači smanjenje od 0,7 milijardi u odnosu na godinu prije. To smanjenje posljedica je

pretvaranja dijela duga nekoliko domaćih privatnih poduzeća prema inozemnim vlasnicima u

vlasnički udio u iznosu od 1,5 milijardi eura. Ukoliko se takve transakcije isključe, isto kao i

utjecaj meñuvalutnih promjena, bruto inozemni dug je porastao tijekom 2011. godine za 0,7

milijardi eura. Svoje su inozemne obveze najviše su povećale središnja država i poslovne

banke, dok su se privatna poduzeća dodatno zaduživala jedino u prvom tromjesečju 2011.

godine. Rast inozemnog duga sektora države koji je prisutan od početka krize, nastavio se

2011. godine iako slabijim intenzitetom.

Grafikon 13. Pokazatelj inozemne zaduženosti RH

Izvor: Standardni prezentacijski format, http://www.hnb.hr/publikac/prezent/hplatna-bilanca-tecaj.pdf (05.12.2012.) Tablica 7. Bruto inozemni dug prema domaćim sektorima

Izvor: Izvješće 2011., http://www.hnb.hr/publikac/godisnje/2011/h-god-2011.pdf (05.11.2012.)

51

Hrvatski bruto inozemni dug na kraju lipnja 2012. godine dosegao je 46,5 milijardi eura, što

je za 780 milijuna eura više nego na kraju prošle godine, pokazuju najnoviji podaci objavljeni

u Biltenu Hrvatske narodne banke. U prvom kvartalu zaduženost je rasla vrlo blago, ali je

inozemno zaduživanje intenzivirano u drugom tromjesečju. Prirast u drugom kvartalu iznosio

je oko 600 milijuna eura, s tim da je oko 100 milijuna eura posljedica slabljenja tečaja eura

prema dolaru. Porastu ukupnog inozemnog duga najviše je pridonijelo zaduživanje središnje

države, iako su u istom razdoblju inozemnu zaduženost povećala i privatna poduzeća te

nebankarske financijske institucije, dok su poslovne banke i javna poduzeća smanjile svoje

inozemne obveze. Veliki prirast duga posljedica je izdavanja obveznice vrijedne 1,5 milijardi

dolara u travnju. Dug je rastao i zbog preuzimanja inozemnih obveza brodogradilišta u

iznosu od oko 300 milijuna eura u sklopu procesa restrukturiranja. Inozemni dug središnje

države u lipnju je tako iznosio 8,2 milijardi eura, što predstavlja 17,6 posto ukupnog vanjskog

duga Hrvatske. Dug poslovnih banaka je nešto smanjen, pa je na polugodištu iznosio 11,3

milijardi eura, odnosno 24,2 posto ukupnog vanjskog duga28.

Grafikon 14. Pokazatelj inozemne zaduženosti po zemljama (Inozemni dug/Izvoz robe i usluga)

Izvor: Standardni prezentacijski format, http://www.hnb.hr/publikac/prezent/hplatna-bilanca-tecaj.pdf (05.12.2012.)

28

Hrvatski inozemni dug u pola godine narastao za 780 milijuna eura, http://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatski-inozemni-dug-u-pola-godine-narastao-za-780-milijuna-eura/637903.aspx (06.12.2012.)

52

Grafikon 15. Pokazatelj inozemne zaduženosti (Inozemni dug/BDP)

Izvor: Standardni prezentacijski format, http://www.hnb.hr/publikac/prezent/hplatna-bilanca-tecaj.pdf (05.12.2012.) Poslovne banke nabavile su velik dio sredstava za financiranje domaćih potreba tijekom 2011.

godine s dodatnim zaduživanjem od 0,9 milijardi eura, s čim je stanje poslovnih banaka na

kraju 2011. godine dosegnulo 11,6 milijardi eura29. To je zaduženje samo djelomično ublažilo

sezonsko razduživanje banaka tijekom trećeg tromjesečja zbog pojačanog priljeva deviza od

turizma. U posljednjem su tromjesečju banke ponovno povećale obveze što je na kraju godine

rezultiralo godišnjim prirastom njihova inozemnog duga. Ostali domaći sektori, koji su s

početkom gospodarske krize znatno usporili intenzitet zaduživanja, u 2011. su se počeli

razduživati prema inozemnim bankama.

Obveze domaćih sektora prema vlasnički povezanim društvima u inozemstvu, isključujući

banke, smanjene su tijekom 2011. za čak 1,3 mlrd. EUR. Glavnina tog smanjenja rezultat je

zamjene dijela dužničkih potraživanja pojedinih stranih ulagača vlasničkim udjelom u

domaćim poduzećima. Izuzmu li se takve transakcije, ostvareno je blago smanjenje obveza

javnih poduzeća i nebankarskih financijskih institucija, dok su privatna poduzeća čak

povećala dug prema inozemnim vlasnicima, i to za 0,6 mlrd. EUR.

U valutnoj strukturi inozemnog duga i nadalje prevladavaju obveze nominirane u eurima. U

podjednakom je iznosu smanjen udio duga nominiranog u američkim dolarima. Promjeni 29 Ibidem str. 33.

53

valutne strukture u korist eura najviše je pridonijelo zaduživanje poslovnih banaka i središnje

države, koja je u srpnju izdala obveznicu nominiranu u eurima. Osim toga, i obveznica države

iz ožujka, premda je nominirana u američkim dolarima, takoñer je pridonijela povećanju

udjela eura jer je ugovorena uz transakciju meñuvalutnog ugovora o razmjeni, što

podrazumijeva njezinu otplatu u eurima. Nadalje, u srpnju je transakcija meñuvalutnog

ugovora o razmjeni naknadno ugovorena i za obveznicu izdanu 2010., pa je obveza i na toj

osnovi povećala udio eura u ukupnoj valutnoj strukturi. Znatan dio inozemnog duga koji je

pretvoren u kapital tijekom 2011. bio je vezan uz američki dolar, što je dodatno pridonijelo

smanjenju udjela te valute.

Grafikon 16. Valutna struktura inozemnog duga RH

Izvor: Izvješće 2011., http://www.hnb.hr/publikac/godisnje/2011/h-god-2011.pdf (05.11.2012.)

Relativni pokazatelji inozemne zaduženosti poboljšali su se u 2011. godini i odražavali su

smanjenje apsolutnog iznosa bruto inozemnog duga, čemu pridonosi blagi rast nominalnog

bruto domaćeg proizvoda. Isto tako, smanjio se i udio inozemnog javnog duga u izvozu robe i

usluga.

Pokazatelj tereta otplate inozemnog duga (omjer otplate glavnice i plaćanja kamata na

inozemni dug te izvoza robe i usluga) smanjen je sa 41,9% koliko je iznosio u 2010. godini,

na 36,9% u 2011. godini30.

30 Ibidem str. 33.

54

Grafikon 17. Projekcija otplate glavnice i kamata

Izvor: Standardni prezentacijski format, http://www.hnb.hr/publikac/prezent/hplatna-bilanca-tecaj.pdf (05.12.2012.)

Smanjenje dugoročnog duga najizrazitije je kod poslovnih banaka. Takvo poboljšanje

odražava se na rast meñunarodnih pričuva, kao i smanjenje kratkoročnog duga prema

preostalom dospijeću koji dospijeva na naplatu u 2012. godini.

55

ZAKLJUČAK

Bilanca plaćanja je agregirani popis vrijednosti svih transakcija rezidenata neke zemlje sa

inozemstvom tokom jedne godine. U biti, bilanca plaćanja osnovni je statistički dokument

zbog ekonomske analize učinaka meñunarodne ekonomske razmjene neke zemlje na sve

njene makroekonomske agregate (utjecaj na potrošnju, proizvodnju, zaposlenost).

Hrvatska je danas suvremena država koja se jako trudi sličiti drugim razvijenim i modernim

državama. Voñena takvom željom, sva područja gospodarske strukture trebaju biti detaljno

analizirana i kontrolirana.

U spletu gospodarskih odnosa nalazi se i platna bilanca. Hrvatska platna bilanca skup je svih

stavki iz kojih je vidljiv njen položaj na svjetskom tržištu. Platna bilanca danas predstavlja

jedan od modernih pokazatelja gospodarstva odreñene države i indikatori vidljivi iz analiza

njenih transakcija predstavljaju vodič koji usmjerava državu u stvaranju i provoñenju

makroekonomske politike. Današnja platna bilanca Republike Hrvatske daleko je od idealnih

vrijednosti jer predstavlja odraz cjelokupnog gospodarskog stanja koje je još uvijek u fazi

prilagoñavanja kapitalističkom načinu funkcioniranja gospodarstva koje nije blago naklonjeno

prema zastarjelim, skupim i proizvodima s niskim stupnjem tehnološkog razvoja, koji

prevladavaju u današnjem izvoznom području. Do sada je takvo zaostajanje u prilagodbama

dovelo do stvaranja prevelike zaduženosti, niske pokrivenosti uvoza s izvozom, tj. do

neravnoteže u bilanci plaćanja i takvo stanje se ne može popraviti u kratkom roku. Danas se

smatra da će ulazak u Europsku uniju sam po sebi osigurati usklañenost ekonomske politike i

funkcioniranja gospodarstva, ujedno usko povezane vanjskotrgovinske odnose koje

predstavlja najveći problem u platnoj bilanci.

56

LITERATURA

Knjige: 1. Anthony, R. N. ; Reece, J. S. Računovodstvo:financijsko i upravljačko računovodstvo.

RRIF Zagreb, 2004.

2. Babić M. i Babić A.: Meñunarodna ekonomija. Mate d.o.o. Zagreb, Zagreb, 2000.

3. Babić A., Babić M. Meñunarodna ekonomija, Mate d.o.o. Zagreb, 2003.

4. Downes P. T., Managing Foreign Exchange Reserues, Finance & Devolopment, 1989.

5. Meigs, R. F. ; Meigs, W. B. Računovodstvo:temelj poslovnog odlučivanja, Mate d.o.o.

Zagreb, 1999.

6. Žitnik B. Platna bilanca, Fakultet za vanjsku trgovinu Zagreb, 1977.

Internet izvori:

1. Modeli uravnoteženja platne bilance, http://www.scribd.com/doc/75305136/modeli-

uravnote%C5%BEenja-platne-bilance (26.11.2012.)

2. Meñunarodna ekonomija, http://www.scribd.com/doc/68163850/14/PLATNA-

BILANCA (27.11.2012.)

3. Galinec D., Financiranje i granice održivosti deficita tekućeg računa platne bilance

Republike Hrvatske, str. 24. (27.11.2012.)

4. Bilas V., Meñunarodna ekonomija – platna bilanca,

http://web.efzg.hr/dok/MED/vbilas//me%202012/Predavanje_10.pdf (28.11.2012.)

5. Tržišno pozicioniranje i gospodarska politika, http://hgd.mvpei.hr/hr/gospodarstvo/

(03.12.2012.)

6. HNB, http://www.hnb.hr/statistika/hstatistika.htm (03.12.2012.)

7. Manjak tekućeg računa platne bilance 446 milijuna eura,

http://liderpress.hr/biznis-i-politika/hrvatska/manjak-tekuceg-racuna-platne-bilance-

446-milijuna-eura-/ (03.12.2012.)

8. HNB, Platna bilanca, http://www.hnb.hr/kazalo/hkazalo.htm (04.12.2012.)

9. Izvješće 2011., http://www.hnb.hr/publikac/godisnje/2011/h-god-2011.pdf

(05.11.2012.)

57

10. Robna razmjena RH sa inozemstvom,

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/04-02-01_01_2011.htm (05.11.2012.)

11. Standardni prezentacijski format, http://www.hnb.hr/publikac/prezent/hplatna-bilanca-

tecaj.pdf (04.12.2012.)

12. http://www.hgk.hr/wp-content/files_mf/Slajdovi%20za%20web1.pdf (05.12.2012.)

13. Hrvatska u 2012. prvi put poslije 20 godina smanjuje vanjski dug,

://www.novilist.hr/Vijesti/Gospodarstvo/Hrvatska-u-2012.-prvi-put-poslije-20-godina-

smanjuje-vanjski-dug (06.12.2012.)

14. Hrvatski inozemni dug u pola godine narastao za 780 milijuna eura,

http://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatski-inozemni-dug-u-pola-godine-narastao-za-

780-milijuna-eura/637903.aspx (06.12.2012.)

58

POPIS TABLICA Tablica 8. Bilanca tekućih transakcija........................................................................................5

Tablica 9. Kretanje kapitala izmeñu zemlje i inozemstva..........................................................8

Tablica 10. Račun

rezervi...........................................................................................................10

Tablica 11. Platna bilanca Republike Hrvatske od 2001. do 2011.

godine (u mil EUR) ................................................................................................28

Tablica 12. Struktura salda tekućeg računa platne

bilance.........................................................31

Tablica 13. Robni izvoz i uvoz RH prema ekonomskim grupacijama

zemalja.........................39

Tablica 14. Bruto inozemni dug prema domaćim

sektorima......................................................43

59

POPIS GRAFIKONA Grafikon 14. Struktura tekućeg računa platne bilance

RH.........................................................32

Grafikon 15. Saldo tekućeg računa po zemljama, 2011.

...........................................................32

Grafikon 16. Saldo robne razmjene s inozemstvom prema odabranim odsjecima

SMTK....................................................................................................................34

Grafikon 17. Robna razmjena Hrvatske s inozemstvom 2006.-

2011.........................................35

Grafikon 18. Glavni izvozni partneri RH s

inozemstvom.........................................................35

Grafikon 19. Glavni izvozni proizvodi RH 2011.

godine..........................................................36

Grafikon 20. Glavni uvozni proizvodi RH 2011.

godine...........................................................37

Grafikon 21. Financijske transakcije RH s

inozemstvom...........................................................39

Grafikon 22. Inozemna izravna ulaganja u

Hrvatsku.................................................................40

Grafikon 23. Inozemna izravna ulaganja u RH po zemljama...................................................40

Grafikon 24. Struktura inozemnih izravnih ulaganja u RH......................................................41

Grafikon 25. Doprinosi neto transakcija domaćih sektora i promjena

tečaja godišnjem prirastu ukupnoga inozemnog duga.......................................42

Grafikon 26. Pokazatelj inozemne zaduženosti RH.................................................................43

Grafikon 14. Pokazatelj inozemne zaduženosti po zemljama

(Inozemni dug/Izvoz robe i usluga)...................................................................44

Grafikon 15. Pokazatelj inozemne zaduženosti (Inozemni dug/BDP).....................................45

Grafikon 16. Valutna struktura inozemnog duga RH...............................................................46

Grafikon 17. Projekcija otplate glavnice i kamata....................................................................47

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom PLATNA BILANCA

REPUBLIKE HRVATSKE izradila samostalno pod vodstvom dr.mr. Dragoljub

Stojanov. U radu sam primijenila metodologiju istraživačkog rada i koristila literaturu

navedenu na kraju diplomskog rada. Tuñe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen

način, citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad

je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Studentica

_____________

Patricia Nulleshi