poremecaji raspolozenja

poremećaji raspoloženja

Svatko od nas se povremeno osjeća nerapoloženo i depresivno. Pokušajte se dosjetiti kada ste se zadnji put tako osjećali? Je li bilo vanjskih uzroka vašeg lošeg raspoloženja ili je ono “došlo samo od sebe”? Koje ste znakove depresije imali?

Depresivni sindromDepresivni sindrom

Motivacija Apatija, gubitak energije i interesa: sve postaje beznačajno, beznađe

Emocije Loše raspoloženje, anhedonia, praznina, anksioznost, sram, krivnja, ljutnja

Kognicije Loša koncentracija, negativne misli o sebi svijetu i budućnosti

Ponašanje Smanjenje aktivnosti, socijalno povlačenje, moguća agitacija

Fiziologija Poremećaji spavanja, umor, poremećaji apetita, promjena cirkadijurnog ritma, hormonalne i neurotransmiterske promjene

“Ako postoji pakao na zemlji

onda ćete ga pronaći u duši melankoličnog čovjeka”

EPIDEMIOLOGIJA DEPRESIVNIH EPIDEMIOLOGIJA DEPRESIVNIH POREMEĆAJAPOREMEĆAJA

• prevalencija: 10-15 % populacije boluje od nekog depresivnog poremećaja

• incidencija: 3,5 % za veliku depresivnu epizodu

• češći su kod žena (1,5-3 puta) nego kod muškaraca

• svaka nova generacija rođena nakon 2. sv. rata pokazuje višu incidenciju

• ukoliko se pojavi rano tijekom života tada je prognoza lošija, a vjerojatnost da će potomstvo oboljeti dva puta veća nego ako se bolest pojavi prvi put iza 30. godine

Podjela depresivnih poremećaja:Podjela depresivnih poremećaja:

• Veliki depresivni poremećaj – depresivno raspoloženje ili gubitak interesa koji traje najmanje dva tjedna, uz još 4 simptoma

• Mala depresivna epizoda – ukoliko ima manje od 4 simptoma

• Distimija – simptomi depresije koji ne ispunjavaju kriterije za veliki depresivni poremećaj, ali traju najmanje dvije godine (tijekom kojih se osoba češće osjeća depresivno, nego ne-depresivno), iako uspijeva zadovoljiti osnovne životne zahtjeve

Bipolarni poremećaji raspoloženja:Bipolarni poremećaji raspoloženja:

• Bipolarni poremećaj tip I – izmjenjujuće manija i depresija

• Bipolarni poremećaj tip II – izmjenjujuće depresije sa povremenim hipomanim (ali ne maničnim epizodama)

• Ciklotimni poremećaj – izmjenjujuća stanja hipomanog funkcioniranja sa stanjima depresivnog raspoloženja u trajnju od 2 godine

D

d

m

M

Normalne varijacije raspoloženja

Ciklotimna ličnost

Ciklotimni poremećaj

Bipolarni II

Unipolarna manija

Bipolarni I

Manično-depresivni spektarManično-depresivni spektar

distimija

Profil poremećaja raspoloženjaProfil poremećaja raspoloženja

Poremećaj 1-godišnja prevalencija

Žensko:muško

Tipična dob

Unipolarna depresija

5-10% 2:1 24-29

Distimija 2.5 – 5.4% 3:2 10-25

Bipolarni poremećaj

0.7% 1:1 15-44

Ciklotimni poremećaj

0.4% 1:1 15-25

Comer 2004 p244

Početak, trajanje, ozbiljnost i čestina Početak, trajanje, ozbiljnost i čestina

početak može imati nagli početak (u nekoliko dana ili tjedana) ili vrlo postepen.

u svim razdobljima života, ali kasna adolescencija, rana odrasla dob i kasna životna dob su posebno osjetljiva razdoblja

intenzitet od blagog do vrlo ozbiljnog koji ograničava sve funkcije

trajanje može trajati samo nekoliko dana ili tjedana može fluktuirati može biti kronična: 10 – 20% (dvije ili više

godina) čestina moguća samo jedna epizoda

moguće više epizoda – 50% im više epizoda

BiopsBiopsihosocijalneihosocijalne modelmodel ddepresepresijeijeRani čimbenici ranjivosti

geniRana zlostavljanja

Separacija/smrtHladnoća/kontrola

Loši odnosi s vršnjacima

Sadašnji čimbenici ranjivostiNedostatak podrške/ bliske

osobeSukobi/zlostavljanja

Financijske poteškoćenezaposlenost

Precipitirajući čimbenik

Veliki životni događaj,Smrt, gubitak, separacija

sukobi, porazi…

STRES NEGATIVNA VJEROVANJA PONAŠANJE kortisol sebi povlačenje, izbjegavanje 5-HT, DA, NA svijetu Imunološki sustav budućnosti

DEPRESIVNI SIMPTOMIEmocionalni, ponašajni, motivacijski, kognitivni

i fiziološki

OLAKŠAVAJUĆI ČIMBENICI

SOCIJALNI

Potaknuti socijalnu aktivnost, novi početak

PSIHOLOŠKI

Poboljšati samopouzdanjeUnaprijediti strategije suočavanja, rješavanje

problema i prolaženje kroz poteškoće

BIOLOŠKI

Antidepresivi, izlaganje svjetlosti, intenziviranje

tjelesne aktivnosti

Psihoanalitička teorijaPsihoanalitička teorija

• fiksacija na oralnu fazu radi koje je osoba sklona pretjeranoj ovisnosti o drugima čime se održava samopoštovanje

• za razvoj depresije je bitan gubitak voljene osobe (stvaran ili simboličan)

• nakon gubitka tugujući inkorporira izgubljenu osobu, a potom se s njom identificira

• kako nesvjesno nosimo negativna osjećanja prema onima koje volimo, pa tako postajemo objekt vlastite mržnje i bijesa

• javlja se ogorčenje radi napuštenosti i osjećamo krivnju radi stvarnih ili umišljenih grijehova

• ulazi se u proces tugovanja u kojem slabe veze nametnute introjekcijom

• kod depresivnih proces tugovanja je trajan i srdžba se trajno usmjerava prema sebi

Biološke teorije depresijeBiološke teorije depresijeGenetski podaciGenetski podaci

• Konkordantnost kod jednojajčanih blizanaca 72%, kod dvojajčanih 14%

• Rizik oboljevanja kod najbližih srodnika za bipolarni poremećaj je 6.4%, a za unipolarni 13.2%

• studija Amiša govori za dominantni gen na 11. kromosomu koji uzrokuje bipolarni poremećaj (Egeland i sur., 1987), ali kasnija istraživanja nisu potvrdila nalaze

Biološke teorije depresijeBiološke teorije depresijeBiokemijski čimbeniciBiokemijski čimbenici

• Noradrenalinska teorija – manjak dovodi do depresije, višak do manije

• Serotoninska teorija – manjak dovodi do oscilacija ostalih neurotransmiterskih sustava, što dovodi i do manije i do depresije

• Obje teorije imaju djelomične dokaze, ali se ne zna zašto djeluju antidepresivi

•Djeluju triciklički antidepresivi jer sprječavaju ponovnu pohranu serotonina u presinaptičke receptore

•Djeluju inhibitori monoaminooksidaze jer sprječavaju MAO u razgradnji neurotransmitera

•Nova istraživanja govore da se mijenja osjetljivost postsinaptičkih serotoninskih receptora

Biološke teorije depresijeBiološke teorije depresijeneuroendokrini sustavneuroendokrini sustav

• Hipotalamo-hipofizno-adrenokortikalna os je pretjerano aktivna u depresiji

• U bipolarnom se poremećaju mijenja biološki ritam, što sugerira osjetljivost biološkog sata

• PET studije – tijekom depresije smanjen protok u lijevom prefrontalnom korteksu, a tijekom manije u desnom frontalnom i temporalnom

Bihevioralne teorijeBihevioralne teorije• Depresija je posljedica nedostatka pozitivnih potkrepljenja• Lewinson (1974) formulira postulate:

1. Depresivna osoba dobiva malo potkrepljenja koja prate odgovor

2. Nizak nivo potkrepljivanih odgovora smanjuje nivo aktivnosti

3. Ukupna količina potkrepljenja koju pojedinac prima ovisi o :

a) broju aktivnosti koje osoba doživljava kao potkrepljujuće

b) broju i dostupnosti potencijalnih potkrepljivača

c) razvijenosti vještine traženja potkrepljenja

Učinkovite tehnike

Kognitivne teorije - BeckKognitivne teorije - Beck

Negativna trijada (pesimistično sagledavanja sebe, svijeta i budućnosti)

Negativne sheme i vjerovanja

Kognitivna iskrivljavanja

depresija

Kognitivni modelKognitivni model

Bazično vjerovanje

Posredujuće vjerovanje

Automatske misli

Reakcije:

-Emocionalne

-Ponašajne

-Fiziološke

Kognitivni modelKognitivni model

Ja sam glupa

Stav: Strašno je biti glupPravila: Trebam sakriti svoj nedostatak

Pretpostavka: Ako sam uspješna u svemu što radim, možda nitko neće primijetiti

moj nedostatak

Neću to moći. Loše govorim.Znojna sam.Svi to vide.

Reakcije:

-Strah, tuga-Odustajanje-Znojenje, drhtavica

Razgovor za posao

Kognitivna iskrivljavanja depresivne osobeKognitivna iskrivljavanja depresivne osobe

• Proizvoljno donošenje zaključka – čovjek čiji omiljeni nogometni klub izgubi utakmicu zaključuje kako je bezvrijedan

• Selektivno apstrahiranje – nogometaš se osjeća bezvrijednim iako je cijela momčad odgovorna

• Pretjerana generalizacija – student doživljava pad na jednom ispitnom roku kao dokaz vlastite gluposti

• Uvećavanje i umanjivanje – žena vjeruje kako joj je izgled potpuno narušen nakon što joj je puknuo nokat; usprkos dobrim rezultatima, sportaš misli da nije dovoljno sposoban

Vrednovanje Beckove teorijeVrednovanje Beckove teorije

Potvrđeno:

• pristranosti u mišljenju

• negativna trijada

• depresivne sheme pri opažanju i prisjećanju

• bolje dosjećanje negativnih ishoda, sklonost ka negativnom zaključivanju, podcjenjivanje pozitivnih reakcija okoline

Dvojbeno:

• Depresivni vrlo točno procjenjuju mogućnost uspjeha, zdravi precjenjuju

• Depresivna shema i iracionalna vjerovanja nisu aktivirana dok nema depresije

• Nema dokaza da su emocionalni i tjelesni vidovi depresije sekundarna posljedica negativnih shema

Teorije bespomoćnostiTeorije bespomoćnosti

• Tri teorije:

- izvorna teorija bespomoćnosti

- atribucijska verzija

- transformaciju u teoriju beznađa


• Teorija naučene bespomoćnosti (Seligman, 1974), prethodna iskustva sa neuspješnom kontrolom traumatske situacije dovode do depresije

• Teorija je nastala na animalnom model, a kasnije je potvrđena kod ljudi


• Uočeni nedostaci (npr. depresivni sami sebe smatraju odgovornim, a ne bespomoćnim) dovela su do formiranja atribucijske teorije bespomoćnosti (Abramson, Seligman i Teasdale, 1978.)

• Ova teorija pretpostavlja da će način na koji osoba objasni neuspjeh odrediti buduće učinke tog neuspjeha

• Atribucije se donose uzimajući u obzir tri kritične dimenzije: 1) unutarnji/vanjski razlog; 2) postojanost/nepostojanost; 3) globalno/specifično

Zašto sam pao na ispitu iz matematike?Zašto sam pao na ispitu iz matematike?

Unutarnje (osobno)Unutarnje (osobno) Vanjsko (okolinsko)Vanjsko (okolinsko)

stupanjstupanj postojanopostojano nepostojanonepostojano postojanopostojano nepostojanonepostojano

globalnoglobalno Glup samGlup sam Iscrpljen Iscrpljen samsam

Testovi Testovi nisu nisu pravednipravedni

Danas je Danas je petak 13.petak 13.

specifičnospecifično Nisam Nisam matematičarmatematičar

Dosta mi jeDosta mi je

matematike matematike

Testovi iz Testovi iz matematike matematike su groznisu grozni

Dobio sam Dobio sam teške teške zadatke.zadatke.

• Sklonost pripisivanja neuspjeha osobnim, trajnim i globalnim nedostacima se češće uočava kod depresivnih osoba

• Potvrđeno u brojnim istraživanjima

• Metalsky i sur. (1987, 1995) – negativni događaj izaziva negativnu emociju, a tek se kasnije traga za uzročnim tumačenjem. Stil globalnog i postojanog pripisivanja produljuje trajanje početne depresivne reakcije

• Najnovija verzija teorije je teorija beznađa (Abramson, Metalsky i Alloy, 1989) – do depresije će doći nakon suočavanja sa beznađem tj. očekivanjem da će doći do lošeg ishoda, odnosno izostat će dobar ishod, a osoba ne može ništa kontrolirati

• Uključene su varijable beznađa i oslabljenog samopoštovanja

• Prednost – objašnjava visoki komorbiditet depresije i anksioznosti

• Istraživanja potvrđuju teoriju

Averzivni događaj

Osjećaj bespomoćnosti depresija

Averzivni događaj

Depresivan atribucijski stil Osjećaj

bespomoćnostidepresija

Averzivni događaj

Depresivan atribucijski stil

Osjećaj beznađa, ne očekuje se poželjan ishod, nisko samopoštovanje

depresija

Teorija naučene bespomoćnostiTeorija naučene bespomoćnosti

Atribucijska teorija bespomoćnosti

Teorija beznađa

Vrednovanje teorija Vrednovanje teorija bespomoćnosti bespomoćnosti

• Ne objašnjavaju sve vidove depresije

• Dokazane postavke uglavnom na studentima, a ne na kliničkim skupinama

• Atribuiraju li ljudi zaista ili ih samo psiholozi na to natjeraju?

• Depresivni atribucijski stil vrijedi samo za depresivnu epizodu (Dohr i sur., 1989.)

• Aktualno utjecajna teorija

Objektivno mjerenje Objektivno mjerenje depresivnostidepresivnosti

• MMPI – najčešći profil sa dignutom D skalom

• BDI – obuhvaćena 21 čestica sa po četiri skalirane tvrdnje, a ispitanik odabire onu koja ga najbolje opisuje u tom trenutku

• Razvijen je i inventar za djecu: inventar dječje depresivnosti (Children Depression Inentory – CDI), namjenjen ne mjerenju težine simptoma, a CES-D (Center for Epidemiological Studies Depression Scale) za učestalost

• Zungova skala depresivnosti – uključeni neurovegetativni znakovi depresije

2020. godine depresija 2020. godine depresija će biti druga bolest radi će biti druga bolest radi koje će se ljudi javljati koje će se ljudi javljati

liječniku!!! liječniku!!!

SAMOUBOJSTVOSAMOUBOJSTVO

Evolucija globalne stope suicida 1950-2000 (na 100 tisuća)

Svjetska mapa suicidalnih stopa(na 100 tisuća, podaci su od ožujka 2002.)

prosječna stopa iznosi 34,6 za muškarce i 11,7 za žene (na 100 000 stanovnika) što Hrvatsku stavlja negdje u sredinu liste.

Dobne promjene slučajeva suicida (1950.-2000.)

Dobne promjene slučajeva suicida (1950.-2000.)

• Najčešći način izvršenja samoubojstava u oba spola je vješanje. U ratnim i poratnim godinama značajno je porastao broj samoubojstava vatrenim oružjem posebice u muškaraca. Godine 1985. udio samoubojstava izvršenih vatrenim oružjem u ukupnom broju samoubojstava iznosio je 7,2 %, dok je 1992. i 1995. godine iznosio oko 26%. Iako zadnjih godina postoji trend pada ovog načina izvršenja samoubojstava (2001. godine 16,9%; 2002. godine 17,7%), još uvijek skoro svako četvrto samoubojstvo kod muškaraca (23%) počinjeno je vatrenim oružjem.

MEDIJI I SUICIDMEDIJI I SUICID

• Istraženo je da nakon što televizija izvijesti o samoubojstvu, u sljedećih deset dana poraste broj samoubojstava.

• "Wertherov efekt" je termin kojim se označava oponašanje ili kopiranje samoubojstava.


• Davanje publiciteta samoubojstvu može stvoriti ideju da je ono normalno

• Ponavljano i dugoročno izvještavanje o samoubojstvima ima tendenciju izazivanja i promoviranja samoubilačkih preokupacija među adolescentima i mladim odraslim osobama, na koje ima najveći utjecaj.


• Način na koji mediji izvještavaju o slučajevima suicida može utjecati na druge: može potaknutii ili spriječiti oponašanje suicidalnog ponašanja

• Istraživanja su pokazala da reportaže o samoubojstvima u medijima imaju veći utjecaj na prihvaćenu metodu nego na njihovu učestalost. Određena mjesta - mostovi, stijene, visoke zgrade, pruge itd. - tradicionalno se povezuju sa samoubojstvima i dodatni publicitet povećava rizik da ih iskoristi veći broj ljudi.

Rizični faktoriRizični faktori

TKO POKUŠA, A TKO SE UBIJE?TKO POKUŠA, A TKO SE UBIJE?• pokušaji su karakteristični za mlade ljude (do 35. godine), a

završeno samoubojstvo za starije (65 i više godina)• djeca koja su iz razorenih obitelji, niskog SES-a,

zlostavljana, sa poremećajima u ponašanju i raspoloženju su rizična skupina

• žene češće pokušaju, a muškarci se češće ubiju • rastavljeni se ubijaju češće nego oženjeni ili samci• žene se češće odlučuju na samoubojstvo lijekovima, a

muškarci vatrenim oružjem• pojedine profesije su posebno rizične (podaci za SAD):

liječnici, stomatolozi, odvjetnici i psiholozi – pripadaju među 10 najrizičnijih zanimanja

• samoubojice su najšeće ambivalntni oko smrti – 2/3 koji su pokušali, ne pokušavaju više

• 50% onih koji su uspjeli imali su pokušaja i prije

Suicidalnost je najčešće prisutna u Suicidalnost je najčešće prisutna u sljedećim psihičkim poremećajima:sljedećim psihičkim poremećajima:

• posttraumatski stresni poremeaj (PTSP)

• depresivni poremećaj

• shizofrenija

• anksiozni poremeaji

• anksiozno-depresivni poremeaji

• demencije

• ovisnosti

→ gubitak, slabljenje ili poremećaj vitalnih nagona

RIZIČNI FAKTORI ZA SUICIDRIZIČNI FAKTORI ZA SUICID

• prisustvo depresivnog sindroma, što uključuje suicidalne misli

• demografski rizični faktori (samci, starije osobe, muškarci)

• prisustvo bolesti koja ima lošu prognozu ili izaziva jake bolove

• životni uvjeti

• uporaba alkohola

• raniji suicidalni pokušaji

• naizgled napuštanje depresivne pozicije

VISOKO RIZIČNI FAKTORI ZA VISOKO RIZIČNI FAKTORI ZA SUICIDSUICID

1. SUICIDALNE NAMJERE

2. PSIHIJATRIJSKI FAKTORI

3. PSIHOSOCIJALNI FAKTORI

4. DEPRESIVNI SIMPTOMI

5. LOŠ POJAM O SEBI

6. KARAKTERISTIČAN NAČIN RAZMIŠLJANJA

7. NEREALNA OČEKIVANJA

8. RAZORENA OBITELJ

ADOLESCENTI – RIZIČNE ADOLESCENTI – RIZIČNE KARAKTERISTIKEKARAKTERISTIKE

• usamljeni adolescenti

• loša komunikacija

• alkohol, droga

• psihotična stanja

• adolescenti od kojih se previše očekuje

• rigidni, kompulzivni adolescenti

• adolescenti – žrtve nasilja, posebice seksualnog

RIZIČNI FAKTORI ZA SUICID U RIZIČNI FAKTORI ZA SUICID U HRVATSKOJHRVATSKOJ

1. brojna stresna ratna iskustva

2. stalni susreti sa smrću i umiranjem

3. gubici brojnih bliskih osoba

4. osjećaj krivnje ("Ja sam ostao živ, a oni su umrli.")

5. gubitak komunikacije s okolinom

6. problem identiteta

7. osiromašenje

RIZIČNI FAKTORI ZA SUICID U RIZIČNI FAKTORI ZA SUICID U HRVATSKOJHRVATSKOJ

8. problemi u obitelji

9. socijalni problemi

10. problemi spavanja, noćne more

11. alkohol

12. dostupnost oružja

13. nerealna očekivanja ("To nije ono za što smo se borili, drugi su dobili sve" i sl.)

14. nemogućnost uspostavljanja bliskih odnosa sa okolinom, osjećaj napuštenosti ("ne pripadam nigdje")

Najčešće karakteristike suicidalnog Najčešće karakteristike suicidalnog pacijenta:pacijenta:

• Beznađe• Ograničenost vizija i nemogućnost sagledavanja alterantivnih rješenja • Rigidno razmišljanje• Slaba vještina u rješavanju problema• Precjenjivanje nerješivosti problema• Slaba osobna kontrola i nisko samopoštovanje• Osjećaj da trenutna stresna situacija nikada neće završiti• Preokupiranost sadašnjošću• Osobe s takvim načinom razmišljanja jedino rješenje svojih problema

vide u suicidu• Manja orijentiranost na budućnost• Sjećanja vezana samo uz negativna iskustva

PREDVIĐANJE SAMOUBOJSTVA NA PREDVIĐANJE SAMOUBOJSTVA NA OSNOVU PSIHOLOGIJSKIH TESTOVAOSNOVU PSIHOLOGIJSKIH TESTOVA

• metodološke poteškoće• utvrđena je korelacija između osjećaja

beznadnosti i samoubojstva• Beck i sur. (1985., 1986) utvrdili su da je

osjećaj beznađa snažan prediktor samoubojstva, pouzdaniji od stupnja depresije

• razvili su ljestvice suicidalne namjere i ideacije suicida

• kognitivni stil – pokazalo se da su samoubojice rigidnije u razmišljanju i kod rješavanja drugih tipova problema

Pitanja o suicidalnosti u prošlosti:Pitanja o suicidalnosti u prošlosti:

• Kada i koliko često su postojale suicidalne ideje?

• Jesu li prijašnje suicidalne ideje vodile suicidalnom ponašanju?

• Je li osoba pokušala suicid?

• Je li pokušaj bio planiran, namjeran?

• Koliko je osoba željela da pokušaj bude ometen, odnosno da ne doe do smrti, te koje su praktične i psihološke posljedice suicida?

Postojeće suicidalne ideje:Postojeće suicidalne ideje:• Koliko je česta i intenzivna suicidalna ideja?

• Ima li osoba plan kako najbezbolnije i najbrže riješiti svoje probleme, odnosno životnu situaciju koju doživljava beznadnom?

• Koliko je socijalno izolirana?

• Postoje li ideje koje sprječavaju izvršenje suicida, kao što je obitelj i njezina potpora,religija, prijatelji, obveze, uvjerenja?

• Na kraju, važno je saznati tijekom intervjua, jesu li suicidalnoj osobi dostupna sredstva kojima bi mogla učiniti suicid (oružje, tablete i sl.).

PRAVILA PRI INTERVENCIJIPRAVILA PRI INTERVENCIJI

• pokušati ublažiti bol

• pomoći osobi da sagleda i druge mogućnosti

• odgoditi samoubojstvo

poremecaji raspolozenja

Documents