Tanja Popović Filipović Savez udruga za zaštitu potrošača Hrvatske

Ne postavljaju pitanja; U potpunosti se oslanjaju na savjet pružatelja

usluge ili trgovca; Često se osjećaju izgubljeni u sustavu Imaju stav : “Što će biti, biti će”; Nisu zainteresirani razmišljati o pravu na izbor

kao jednom o temeljnom pravu potrošača; Prepuštaju okolnostima da za njihov novac

dobiju proizvod umanjene kvalitete, čak i zdravstveno upitnih svojstava koji će na kraju baciti zbog primjerice neispravne ambalaže, kratkog roka trajanja, promijenjih organoleptičkih svojstava i sl.

Biraju pružatelja usluga koji “zna slušati”; Očekuju da će raditi sa pružateljima usluga

na zajedničkom donošenju odluka; Traže pravodobne, istinite I potpune

informacije; Postavljaju pitanja; Sa stajališta potrošač-hrana, aktivni potrošači

biraju proizvođača, kvalitetu proizvoda, rok trajanja, čitaju sastav i tablicu hranjive vrijednosti;

Kod aktivnih potrošača ulogu u odabiru proizvoda ne igra samo cijena već i postojana kvaliteta (primjerice kod sira trapista, varijacije u količini soli mogu ukazati da je sir kojemu je istekao rok trajanja vraćen proizvođaču, ponovno obrađen s dodavanjem određene količine soli kao konzervansa te ponovnim pakiranjem s novim rokom trajanja. Postavlja se pitanje koliko puta se takav sir „osvježava” na taj način te koje su posljedice na ljudsko zdravlje kod konzumiranja takvog sira pogotovo u mlađoj populaciji i kod kroničnih bolesnika.

Aktivni potrošač neće više kupovati takav sir jer će shvatiti da se ne drže recepture i da je njegov okus promijenjiv iako vjerojatno neće znati koji je uzrok tome.

Socijalni utjecaj na odabir sigurne i zdrave hrane;

Utjecaj reklama na donošenje odluka o kupovini proizvoda;

Utjecaj obitelji o stvaranju prehrambenih navika;

Utjecaj odgojno-obrazovnih ustanova na stvaranje svijesti kod djece I mladih,

Među značajnijim faktorima koji utječu na poticanje svijesti kod potrošača vezano uz bacanje hrane svakako važnu ulogu igraju institucije i nacionalni programi koji mogu pridonijeti podizanju svijesti i važnosti nepotrebnog bacanja hrane, socioekonomski status obitelji i društva te poticanje rada civilnog sektora na tom području kroz projekte podržane od strane resornih ministarstava.

u ekonomskoj krizi su i potrošači i trgovci primarno orijentirani na nisku cijenu što utječe na sigurnost proizvoda;

potrošači na tržištu suočeni s brzim

promjenama i nerijetko su opterećeni s velikom količinom informacija, a koje ne uključuju uvijek i sve informacije koje potrošač zaista treba.

Važne informacije na svakom proizvodu koje uključuju mjesto proizvodnje, dodaci koji su korišteni pri proizvodnji, način transporta do krajneg kupca, koliko je dugo skladišten i u kakvim uvjetima, trebali bi biti zakonom propisane obvezne informacije koje bi itekako smanjile moguće posljedice konzumiranja hrane koja gubi svoja hranjiva svojstva prilikom nepravilnog transporta i skladištenja i postaju opasni po zdravlje te mogu ozbiljno ugroziti ljudski život.

važna uloga pružanja informacija o sustavu kontrole sigurnosti hrane, putem obrazovnih materijala i savjeta potrošačima;

pružanje konkretnih informacija potrošačima, izdavanje edukativnih materijala i provođenje obrazovnih programa kako bi se osiguralo sudjelovanje, interakcija i odgovornost zainteresiranih strana u informiranju o riziku od hrane te očuvala sigurnost hrane.

Nije rijedak slučaj da i sam proizvođač objavi informaciju kako je iz predostrožnosti ili stvarne opasnosti povukao s tržišta hranu koja bi mogla predstavljati rizik za potrošače;

Time se postiže dvostruko povjerenje potrošača u funkcioniranje sustava sigurnosti hrane, ali i promidžba proizvođača u smislu društveno odgovornog ponašanja.

Postavlja se pitanje funkcionira li to i u Hrvatskoj na taj način ?

utrka za profitom kako proizvođača tako i trgovaca predstavlja jedan od prioriteta, pa je iznimno važno u takvim uvjetima osigurati djelotvornu politiku sigurnosti proizvoda, usluga i hrane, na način da se propisima onemogući dostupnost nesigurnih proizvoda, usluga i hrane potrošačima.

Naši trgovci prekasno spuštaju cijenu (20 do 30% je neznatno primjerice za litru maslinovog ulja koje košta 80-ak kn u prosjeku) jer je realno teško potrošiti litru ulja u tjedan dana. Stoga većina potrošača koristi takve proizvode i izvan isteka roka iako su platili previsoku cijenu za takav proizvod koji u najmanju ruku može promijeniti organoleptička, kemijska i/ili hranjiva svojstva.

Na kraju takav proizvod nije na teret trgovca koji nije na vrijeme spustio cijenu na njegovu realnu vrijednost već je na štetu potrošača koji će zabrinut za svoje zdravlje na kraju takav proizvod ipak baciti….

Nova pravila o pružanju informacija o hrani potrošačima koja uključuju obvezu isticanja nutritivnih i zdravstvenih informacija, pruža dodatnu visoku razinu zaštite potrošača i daje im mogućnost da donose odluke o kupnji.na osnovu dobivenih informacija;

Tablice hranjivih vrijednosti nisu zadovoljavajućeg izgleda, presitne su, koriste se kratice koje većina potrošača ne razumije i moguće je dovesti potrošača u zabludu, potrošač nije zaštićen u potpunosti po tom pitanju kako nalaže zakonodavac no potrošači nisu dovoljno informirani o svojim pravima, a često ih neki podaci niti ne zanimaju jer pogotovo u krizama vlada stav da se na hrani može štedjeti pa se kupuju proizvodi koji su jeftiniji…..

Istraživanje tvrtke Validon na staticifiranom uzorku od 1000 ispitanika CAT metodom :

nešto više od polovine ispitanika zna samo osnovne informacije o institucijama uključenim u kontrolu sigurnosti hrane,

nešto više od trećine od strane nadležnih tijela nije uopće informirano po pitanju sigurnosti hrane,

više od dvije trećine ne zna koje se aktivnosti po tom pitanju provode;

preko 80% ispitanika je zainteresirano za

primanje informacija o sigurnosti, kvaliteti hrane te njihovoj kontroli.

Informirati potrošače; Kroz sigurniji pristup proizvodima pružiti im

mogućnost odlučivanja i izbora; Utjecati na razvoj tržišne učinkovitosti i

inovativnosti; Edukacijom jačati ulogu potrošača na tržištu; Suradnja nadležnih institucija i nevladinih

organizacija najvažnije je karika masovne edukacije i informiranja potrošača, bez te suradnje neće biti rezultata jer jedni o drugima ovise i trebaju biti sinkronizirani u svojim nastojanjima zaštite potrošača;

Kazne za proizvođače i trgovce koji se ne pridržavaju Zakona po pitanju zaštite nisu dovoljno stimulativne jer se svakodnevno krše prava potrošača, veliki trgovački lanci i proizvođači zaštićeni su odvjetničkim uredima koji su specijalizirani za takve sporove u slučaju tužbi, zato su mali trgovci i proizvođači često na meti inspekcija i kažnjavaju se što može dovesti i do njihovog propadanja.

Nadležne inspekcije bi trebale biti na terenu u svakom trenutku i provjeravati trgovce, ali i proizvođače., velike, a ne samo male….

“Osnovni cilj potrošačke politike je informirati potrošače te im, kroz sigurniji pristup proizvodima pružiti mogućnost odlučivanja i izbora. Potrošači koji mogu slobodno i informirano birati kao i brže, ekonomičnije i jednostavnije rješavati svoje sporove, utjecat će na razvoj tržišne učinkovitosti i inovativnosti“.

Nesukladnosti koje mogu utjecati na sigurnost i zdravlje potrošača i koje zahtijevaju poduzimanje mjera bez odgađanja, su sljedeće:

– nije naveden datum minimalne trajnosti ili »upotrijebiti do« datum, što je protivno članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) br.1169/2011;

– nema podataka o posebnim uvjetima čuvanja i/ili upotrebe, za hranu koja to zahtijeva, što je protivno članku 9. stavku 1.Uredbe (EU) br. 1169/2011

“ Kako bi potrošači imali što aktivniju ulogu na zajedničkom

tržištu, nužno je osigurati sigurnost, obrazovanje, informiranost, učinkovitu provedbu propisa, te djelotvorne načine ostvarivanja potrošačkih prava.”

Iz Nacionalnog programa: „Zakonodavni okvir za osiguranje zaštite zdravlja ljudi i interesa

potrošača u vezi s hranom u Republici Hrvatskoj u cijelosti je usklađen sa zakonodavstvom Europske unije kroz Zakon o hrani (»Narodne novine« br. 46/07., 84/08. i 55/11.). Zakonom o hrani su preuzete odredbe Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i vijeća od 28. siječnja 2002. godine kojom se utvrđuju opća načela i uvjeti zakona o hrani, osniva Europska agencija za sigurnost hrane, te utvrđuju postupci u predmetu zdravstvene ispravnosti hrane”.

Zakon o hrani (»Narodne novine« br. 46/07., 84/08. i 55/11.); Zakon o informiranju potrošača o hrani(»Narodne novine« br. 8/13. i 42/13.); Pravilnik o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane (»Narodne novine« br. 63/11. i 79/11.).

Pokretanje inicijativa I organiziranje građana; Zastupanje interesa potrošača u tijelima

bitnim za donošenje odluka (Povjerenstva za reklamacije, Savjeti građana itd.);

Edukacija djeca o prehrani u odgojno-obrazovnim ustanovama;

Pozitivni primjeri : Rad udruge Vage na projektima prevencije u osnovnim i srednjim školama na području Osijeka; informativne kampanje udruge Ceip na temu sigurnosti hrane.

Provesti mjere i ciljeve iz Nacionalnog programa za zaštitu potrošača vezane uz sigurnost hrane I informiranje potrošača

Potrebno je uvesti edukaciju o prehrani za djecu u nastavni curiculum, te sustavno provoditi edukativne programe

Podići razinu svijesti potrošača o principu :”polja do stola”

Potaknuti pružatelje usluga (trgovačke lance) na društveno odgovorno ponašanje.)

Inicirati provedbu medijskih informativnih kampanja iz područja sigurnosti hrane;

Umrežiti se na relaciji potrošači-organizacije civilnog društva-institucije s ciljem postizanja promjena u zajednici

“Nitko ne može učiniti da se osjećate inferiorno, osim Vas samih”

Eleonor Roosevelt