Pravopis

Glasovi i skupine glasova

Glas č

Glas č pojavljuje se:

– u riječima kojima postanak nije vidljiv: čarapa, čaša, četiri, činovnik, čist, čitati, ključ

– u anglizmima: čarter, čip, meč, sendvič

– u sufiksu -ič kojim završavaju neka slavenska prezimena (patronimi): (Akakij) Akakijevič (Bašmačkin), (Fjodor) Mihajlovič (Dostojevski), (Rodion) Romanovič (Raskoljnikov)

– u oblicima i izvedenicama prema c i k u korijenu ili osnovi riječi:

baciti bačenlovac lovče, lovčev, lovačkimrak mračan, mračnjaksrce srčaniučenik učeniče, učeničkivikati vičem... viču

– u sufiksima:

-ač svirač -čić patuljčić -ičast plavičast-čanin Dubrovčanin -ič branič, gonič, ribič, vodič -ički turistički-čica cjevčica -ičar rizničar -ačke naglavačke

Glas ć

Glas ć pojavljuje se:

– u riječima kojima postanak nije vidljiv: kći, kuća, mećava, moć, noć, sinoć, svećenik, šećer

– u infinitivu glagola na -ći: leći, peći, pomoći, reći, sjeći, teći

– u oblicima glagola htjeti: hoću, hoćeš, hoće, hoćemo, hoćete, hoće; ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će

– u glagolskome prilogu sadašnjem: čitajući, gledajući, pjevajući, promatrajući, skačući

– u sufiksu -ić, kojim završavaju mnoga hrvatska prezimena: Andrić, Kovačić, šimić, Vidrić

– u oblicima i izvedenicama prema t i đ u korijenu ili osnovi riječi:

starost

starošću

kretati krećem... krećuljut ljućismeđ smećkast

– u sufiksima:

-ać srndać -oća slatkoća-čić žapčić -aći pisaći-ić stolić -eći teleći

Glas dž

Glas dž pojavljuje se:

– u turcizmima: džamija, džep, džezva

– u anglizmima: džem, džemper, džins, džip

– u sufiksu -džija: buregdžija, galamdžija

– ispred b prema osnovnome č zbog jednačenja po zvučnosti: jednadžba (jednač + ba), narudžba (naruč + ba), svjedodžba (svjedoč + ba).

Glas đ

Glas đ pojavljuje se:

– u riječima kojima postanak nije vidljiv: anđeo, đon, đurđica, hrđa, lađa, smeđ, smuđ

– u oblicima i izvedenicama prema osnovnome d:

glad glađugrozd grožđe, grožđanimlad mlađisagraditi

sagrađen

Glas j

Glas j pojavljuje se:

– između dvaju samoglasnika: ideja, matineja, milijun, socijalist

– u imperativu: dobij, nalij, pij, popij, razbij

NE DAdobi dobijpopi popijrazb razbij

i

– u sklonidbi riječi i tvorbi posvojnih pridjeva od riječi koje završavaju na:

-i G alibija, D alibiju (< alibi); G taksija, D taksiju (< taksi); G Tonija, D Toniju (< Toni)-io

G Marija, D Mariju (< Mario); G radija, D radiju (< radio)

-ia G Lucije, D Luciji (< Lucia); G Marije, D Mariji (< Maria)

Glas j umeće se između osnove i nastavka u oblicima riječi koje na [i] završavaju u IZGOVORU. To znači da strana imena moramo IZGOVORITI kako bismo znali kako ih napisati. Ime Johnny i prezime Vigny završavaju glasom [i] iako im je u zapisu završno slovo y. Svim se stranim imenima koja završavaju glasom [i] u sklonidbi i tvorbi posvojnih pridjeva umeće j između osnove i nastavka:

N Alighieri Giovanni Valéry de VignyG Alighierija Giovannija Valéryja de VignyjaD Alighieriju Giovanniju Valéryju de VignyjuA Alighierija Giovannija Valéryja de VignyjaV Alighieri Giovanni Valéry de VignyL Alighieriju Giovanniju Valéryju de VignyjuI Alighierijem Giovannijem Valéryjem de Vignyjem

Prezime Boccaccio ne završava skupinom glasova io. To se ime izgovara [bokačo]. Stoga se oblici imena Boccaccio pišu bez j između osnove i nastavka: G Boccaccia, D Boccacciu..., a posvojni je pridjev Boccacciov. U prezimenu Hemingway y se čita kao j, pa se između osnove i nastavka u oblicima toga prezimena ne umeće j: G Hemingwaya, D Hemingwayu, A Hemingwaya, V Hemingwayu, L Hemingwayu, I Hemingwayem.

Prezime Camus [kami] i ime Denis [deni] također u izgovoru završavaju glasom [i]. I oblici toga prezimena i imena pišu se tako da se prije padežnoga nastavka umetne j:

N Camus Denis*G Camusja DenisjaD Camusju DenisjuA Camusja DenisjaV Camus DenisL Camusju DenisjuI Camusjem Denisjem

*Drugo je ime Denis koje se čita [denis] i sklanja ovako: G Denisa, D Denisu, A Denisa, V Denise, L Denisu, I Denisom.

Glas j ne pojavljuje se:

– u glagolskome pridjevu radnome muškoga roda glagola na -jeti (npr. htjeti, voljeti, visjeti):

NE DAhtjeo htio

visjeo visiovoljeo

volio

O odnosu glagola na -iti i -jeti vidi u poglavlju Glagolski pridjev radni.

Jednačenje glasova po zvučnosti

Ako se zvučni suglasnik nađe ispred bezvučnoga, zvučni se suglasnik mijenja u bezvučni.

Z + B > BB

Ako se bezvučni suglasnik nađe ispred zvučnoga, bezvučni se suglasnik mijenja u zvučni.

B + Z > ZZ

bezvučni

p t k s š č ć c h f

zvučni b d g z ž dž đ - - -

U skladu s tim piše se: natporučnik, niska, pothodnik, potpaliti, prethoditi, ropstvo, svjedodžba, svadba, teška.

Jednačenje po zvučnosti ne bilježi se:

 – kad je d ispred:

s gradski, predsjednik, predstavaš odšetati, odškrinutic odcijepiti, podcrtatič odčepiti, podčiniti

– iza prefiksa ispod- i iznad- : ispodprosječan, iznadprosječan

– u riječima podtekst, podtip, podtočka i uzšetati se.

Jednačenje glasova po mjestu tvorbe

Nenepčani (nepalatalni) suglasnici s, z, h ispred nepčanih (palatalnih) suglasnika š, ž, ć, č, dž, đ, lj, nj, j prelaze u suglasnike š, ž, š:

nenepčani s z hnepčani š ž š

U skladu s tim izgovara se i piše: grožđe, oraščić, ražalostiti, snalažljiv.

Zubni suglasnik n prelazi u dvousneni suglasnik m ispred dvousnenoga suglasnika b: činiti – čimbenik, obrana – obrambeni, prehrana – prehrambeni, stan – stambeni.

Jednačenje po mjestu tvorbe ne bilježi se na granici osnova: jedanput, stranputica.

Ispadanje glasova

Kad se dva ista suglasnika nađu jedan do drugoga, najčešće se izgovara i piše samo jedan: bez+zvučan – bezvučan, pred+dvor+je – predvorje.

Izgovaraju se i pišu udvojeni suglasnici:

– u superlativu pridjeva i priloga kojima komparativ počinje glasom j: najjači, najjednostavniji, najjužniji

– u nekim složenicama: naddržavni, preddiplomski, poddijalekt, izvannastavni, nuzzarada.

U izgovoru oblika imenica na -tak, -tac, -dak i -dac ispadaju suglasnici t i d. Tako se množina imenica zadatak i napredak izgovara [zadaci] i [napreci]. Međutim, to se ispadanje NE bilježi u pismu, pa se množina tih imenica zapisuje zadatci i napredci. S t i d treba zapisivati i množinu ostalih imenica koje završavaju na -tak, -tac, -dak i -dac: curetak – curetci, kutak – kutci, metak – metci, otpadak – otpadci, podatak – podatci, privitak – privitci, trenutak – trenutci itd.

jd. mn. jd. mn. jd. mn. jd. mn.N zadatak zadatci svetac svetci otpadak otpadci sudac sudciG zadatka zadataka svetca svetaca otpatka otpadaka sudca sudacaD zadatku zadatcima svetcu svetcima otpatku otpadcim

asudcu sudcima

A zadatak zadatke svetca svetce otpadak otpatke sudca sudceV svetče svetci sudče sudciL zadatku zadatcima svetcu svetcima otpatku otpadcim

asudcu sudcima

I zadatkom zadatcima svetcom svetcima otpatkom otpadcima

sudcem sudcima

D i t bilježe se i u:

– posvojnim pridjevima od imenica na -tak, -tac, -dak i -dac: očevidčev, sudčev, svetčev

– umanjenicama od tih imenica i imenica na -tka: krletčica, otpadčić, podatčić, zadatčić.

U oblicima imenice otac bilježi se t: G oca, D ocu, A oca, V oče, L ocu, I ocem. T se ne bilježi ni u pridjevu očev.

Ije/je/e

Neke riječi imaju dug odraz jata i pišu se s ije, npr.: bijel, cvijet, dijete, lijep, mlijeko, osmijeh, razumijevanje, riječ, svijet, tijelo.

Neke riječi imaju kratak odraz jata i pišu se s je, npr.: čovjek, medvjed, mjesto, savjest, sjena.

Do zamjene ije s je ili e dolazi:

u nesvršenim glagolima na

-ivati, -avati

obavijestiti – obavještavati/obavješćivati, ocijeniti –ocjenjivati, osvijetliti – osvjetljavati/osvjetljivati,upotrijebiti – upotrebljavati

u komparativu i superlativu pridjeva i priloga

bijel – bjelji – najbjelji, lijep – ljepši – najljepši,lijepo – ljepše – najljepše

u imenicama ženskoga roda s proširenom osnovom u G mn.

popijevka – popjevaka, pripovijetka – pripovjedaka (uz pripovijetka i pripovijetki)

u tvorbi (često) cijev – cjevčica (ali cijevka), cvijet – cvjetić (ali cvijetak), lijep – ljepuškast, ocijeniti – ocjenjivač,ozlijediti – ozljeda, plijeniti – pljenidba, rijeka – rječica

Do zamjene je s ije dolazi:

u oblicima glagola sjeći i glagola izvedenih od glagola sjeći

sjeći – siječem, presjeći – presiječem

u nesvršenim glagolima (prema svršenima) doliti – dolijevati, dospjeti – dospijevati,odoljeti – odolijevati, razumjeti – razumijevati,zastarjeti – zastarijevati

Glagoli koji u osnovi imaju riječi mjesto, mjera, sjesti i sjena nikad se ne pišu s ije: namjestiti, namještati, smjestiti, smještati, izmjeriti, mjeriti, odmjeriti, odmjeravati, zamjeriti, zamjerati, sjesti, sjedati, presjesti, presjedati, zasjeniti, zasjenjivati, osjenčati, sjenčati.

U pridjevu trpnome uvijek je odraz jata isti kao u infinitivu:

INFINITIV

Pridjev trpni

cijeniti cijenjenocijeniti ocijenjenprimijeniti primijenjenunaprijediti unaprijeđen

Razlikuje se slijedeći, svijetleći (prilozi) od sljedeći, svjetleći (pridjevi):

PRILOZI PRIDJEVISlijedeći Emmu, došao je do hotela. Sljedeći će put razboritije postupiti.Svijetleći pred sobom, išao je kroz šumu. Kupio je svjetleći ukras za sobu.

Iza pokrivenoga r (glasa r kojemu prethodi suglasnik iza kojega nije morfemska granica) treba izgovarati i pisati e, a ne je u tvorenicama od riječi brijeg (bregovit, brežuljak), krijepiti (krepak, krepost), strijela (strelica, streljivo), vrijediti (vredniji, vrednovanje) itd. Treba izgovarati i pisati pogrešan, pogreška, pogrešno (a ne pogrješan, pogrješka, pogrješno).

Iza pokrivenoga r može se izgovarati i pisati i e i je:

– u množini imenica poput brijeg, crijep i grijeh: bregovi i brjegovi, crepovi i crjepovi, grehovi i grjehovi

– u izvedenicama od riječi grijeh (osim riječi pogrešan, pogreška i pogrešno): bezgrešan i bezgrješan, grešnik i grješnik

– u izvedenicama od glagola spriječiti i unaprijediti: sprečavati i sprječavati, sprečavanje i sprječavanje, unapređivati i unaprjeđivati, unapređivanje i unaprjeđivanje.

Veliko i malo početno slovo

Velikim se početnim slovom pišu:

– imena i prezimena ljudi, imena gradova, država, ustanova, ulica, trgova itd.: Marko Marulić, Zagreb, Hrvatska, Institut za arheologiju, Ulica senjskih uskoka, Trg bana Josipa Jelačića

– posvojni pridjevi (pridjevi na -ov, -ev, -in) izvedeni od imena i prezimena: Markov, Marulićev, Voltaireov, Balzacov, Hugoov, Kafkin

– imena ratova, bitaka, buna itd.: Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, Francuska revolucija, Krbavska bitka, Seljačka buna, Domovinski rat

– sve riječi osim prijedloga i veznika u višerječnim imenima:

naseljenih mjesta

Dugo Selo, Sveti Petar u šumi, Velika Mlaka

država Republika Hrvatska, Sjedinjene Američke Državekontinenata Južna Amerika, Sjeverna Amerika

– samo prva riječ u ostalim višerječnim zemljopisnim imenima: Boka kotorska, Dalmatinska zagora, Dugi otok, Hrvatsko zagorje

– imena stanovnika naseljenih mjesta, područja, država, kontinenata: Bavarac, Brođanka, Europljanin, Francuz, Nijemac, Njemica, Slavonac, Splićanka, Zagrepčanin.

Malim se početnim slovom pišu:

– nazivi pokreta i smjerova te povijesnih razdoblja: futurizam, hrvatska moderna, klasicizam, manirizam, realizam, renesansa, romantizam, srednji vijek

– odnosni pridjevi (pridjevi na -ski, -ni i -ji) izvedeni od imena: božićni, europski, francuski, hrvatski, uskrsni; bodlerovski, donkihotovski, kafkijanski, kamijevski, matoševski, šekspirovski

– sveti, sveta ili sv. uz ime svetca ili svetice: sveti Stjepan, sv. Petar, crkva svetoga Petra, sveta Barbara, crkva sv. Ane

ime posvojni pridjev odnosni pridjevČehov Čehovljev čehovljevskidon Quijote don Quijoteov donkihotovskiHugo Hugoov igoovskiKafka Kafkin kafkijanski

Shakespeare Shakespeareov šekspirovskiWerther Wertherov verterovski

Treba razlikovati:

djelo likDundo Maroje dundo MarojeOtac Goriot otac GoriotKrčmarica Mirandolina krčmarica Mirandolina

Pravopisni znakovi

Točka

Točka se piše na kraju izjavne rečenice.

Točka se piše uz redne brojeve bez obzira na to je li riječ o arapskome ili rimskome broju: 1. poglavlje, 15. travnja 2014., futur II., kondicional I., Petar Krešimir IV.

Zarez

Zarez se piše:

u inverziji (u poretku zavisna surečenica – glavna surečenica, kad je ime ispred prezimena itd.)

Ako me voliš, dođi.

Bovary, Charlespri rečeničnome umetanju Lotta je, nije jasno zašto,

otvorila prozor.iza vokativa Phoebe, čuješ li me?ispred veznika suprotnih rečenica (a, ali, nego*, no, već) Ona pjeva, a Lovro je

promatra.

Htjeli smo doći, ali smo zaboravili.

Nije se naljutio, nego je umoran.

ispred veznika zaključnih rečenica (dakle, zato, stoga) Bila je pametna, zato su je ljudi voljeli.

ispred veznika isključnih rečenica (samo, samo što, jedino, jedino što)

Svi su otišli, samo je Eugène ostao.

ispred tj. Postigli su mnogo, tj. više od očekivanoga.

* Zarez se piše ispred nego i u rečenicama suprotnoga značenja kojima se izriče gradacija (nije… nego, ne samo da nije… nego): Nije bila samo lijepa, nego i pametna.

Zarez se ne piše:

u poretku glavna surečenica – zavisna surečenica Volio ju je jer je bila pametna.

Došao je na večeru iako ga nisu pozvali.

ispred veznika sastavnih surečenica* (i, pa, te, ni, niti)

Ona je lijepo svirala i dobro pjevala.

Ušao je te ga pozdravio.iza priložnih oznaka kad njima počinje rečenica Sutra u pet sati dođi k meni.ispred nego koji je komparativna čestica Ona je bila bolja nego on.na kraju redaka u uspravnome nabrajanju Struktura sastavka uključuje:

– uvod u temu

– razradu teme

– zaključak.ispred itd. Znao je engleski, njemački, francuski

itd.

* Ispred veznika sastavnih rečenica piše se zarez ako su surečenice u odnosu uzroka i posljedice: Pao je hodajući prema trgu, pa je završio u bolnici.

Crtica i spojnica

Crtica i spojnica razlikuju se:

– po duljini: spojnica je kraća (-), a crtica dulja (–)

– po bjelinama: oko spojnice nema bjelina (npr. spomen-ploča), a bjeline se nalaze s obiju strana crtice (npr. utakmica Dinamo – Hajduk).

Spojnica se piše:

u polusloženicama spomen-ploča, remek-djelo,povijesno-zemljopisni

pri dodavanju padežnoga ili tvorbenoga nastavka pokrati u EU-u, EU-ov (ne: EUu, EUov)

O značenju spojnice u imenicama i pridjevima vidi u poglavlju Sastavljeno i nesastavljeno pisanje. Vidi i poglavlje Sklonidba pokrata.

Spojnica se ne piše pri dodavanju padežnoga ili tvorbenoga nastavka stranim imenima:

NE DAGiovanni-ja, Giovanni-jev Giovannija, GiovannijevSchiller-a, Schiller-ov Schillera, SchillerovNew York-a New Yorka

Crtica se piše:

za označivanje odnosa ‘od do’ autocesta Zagreb – Karlovac, 1955. – 2005.za označivanje odnosa dviju strana pregovori Hrvatska – EU, utakmica Dinamo –

Hajdukpri uvođenju redaka u uspravnome nabrajanju:

Govor ima trodijelnu strukturu:

– uvod

– središnji dio

– završnu riječ.

Crtica znači ‘od do’, pa je pogrešno umjesto nje upotrebljavati spojnicu ili uz nju upotrebljavati jedan od tih prijedloga:

NE DA18-20 godina 18 – 20 godinaod 2009. – 2011. 2009. – 2011.

Navodnici

Navodi (citati) pišu se u navodnicima. Znak „ označuje početak navoda, a znak ” njegov završetak. Jednostruke navodnike (‘ ’) pri navođenju ne treba upotrebljavati osim ako je riječ o navodu unutar navoda: Bio je s njom kad je rekla: „Otac mi je kazao: ‘Stalo mi je samo do vaše sreće!’”

Ako je u nazivu škola ili drugih ustanova ime u nominativu, ono se piše u navodnicima i ne sklanja se: Osnovna škola „Dragutin Tadijanović”, G Osnovne škole „Dragutin Tadijanović”. Ako je ime u genitivu, piše se bez navodnika: Osnovna škola Dragutina Tadijanovića.

Ako su riječi u navodnicima na kraju rečenice, najprije se pišu navodnici pa točka (npr.: Završio sam Osnovnu školu „Dragutin Tadijanović”.), a ako je navedena cijela rečenica, stavlja se točka pa navodnik (npr. Rekao je: „Žao mi je.”).

Pravopisni znakovi u navođenju

Pri navođenju treba voditi računa o pravopisnim znakovima. U rukom pisanome tekstu navod se donosi u navodnicima („”).

„Ne znam gdje smo”, rekao je otac.

„Gdje smo?” upitao je otac.

„Ne prilazi!” povikao je.

„Ne znam gdje smo.” Otac je rekao:

„Gdje smo?” Otac je upitao:

„Ne prilazi!” Povikao je:„Ne znam gdje smo”, rekao je otac i dodao: „Nemojte se bojati.”

„Gdje smo?” upitao je otac i nastavio: „Nemojte se bojati.”

„ničega ne bojim.” „Ja se”, rekao je,

„dođi bliže!” „Petre,” pozvao me,

„žao mi je.” „Nisam se snašao,”

„Ni koraka bliže!” „Ne prilazi!” povikao je i zaprijetio:

rekao je,

U računalno pisanome tekstu upotrebljavaju se navodnici ili crtice.

Bjelina

Bjelina se piše:

iza točke, uskličnika ili upitnika na kraju rečenice Rekla mu je da dođe. Došao je.

Jesi li mu rekla da dođe? Ne želi doći bez poziva.

Reci mu da dođe! Ne želi doći ako ga ne pozoveš.

iza zareza ili točke sa zarezom Ana pjeva, a Marko pleše.

Ne znam što mu je; ne javlja se, ne piše.između broja i znaka mjerne jedinice ili znaka za postotak (%)

3 m, 17 h, 30 %

s obiju strana crtice utakmica Rijeka – Osijek

1960. – 1972.između rednih brojeva koji označuju dan, mjesec i godinu

1. 4. 2013. (bolje: 1. travnja 2013.)

Bjelina se ne piše:

između zagrada i teksta u zagradama Rekla mu je (nije joj povjerovao) da će doći.između navodnika i teksta u navodnicima „Već je pet sati.” Rekao je:između dvaju pravopisnih znakova Rodio se 1932., a umro 1977. godine.

Sastavljeno i nesastavljeno pisanje

Imenice

Sastavljeno se pišu zanijekane imenice: neznanje, neugoda, nepamet.

Sastavljeno se pišu imenice tvorene prefiksoidima:

audio audiotehnika, audiouređaj, audiovrpcaauto autoklub, autopraonicabio bioproizvod, biouzgojeko ekogospodarstvo, ekoproizvod, ekouzgojfoto fotoaparat, fotoklubmoto motoutrkaradio radioveza, radiopostaja

video videovrpca, videosnimka

Sa spojnicom se pišu:

– imenice koje se sastoje od dvaju dijelova od kojih se prvi dio ne sklanja: remek-djelo, spomen-ploča

– imenice koje u prvome dijelu imaju jednoslovnu kraticu ili oznaku: C-dur, c-mol, e-pošta, o-noge.

Bez spojnice se pišu:

– izrazi koji se sastoje od višeslovne pokrate i imenice: PEN klub, SF roman, TV pretplata, USB memorija

– izrazi u kojima je prvi dio nesklonjivi pridjev: bež suknja, drap hlače.

Nesastavljeno se pišu prijedlog u i lokativ imenice red u izrazu biti u redu, npr.: To nije u redu. Više o odnosu imenica sa spojnicom i izraza pridjev + imenica vidi u poglavlju Imenica sa spojnicom / pridjev + imenica.

Pridjevi

Sastavljeno se pišu zanijekani pridjevi: nelijep, nepismen, nezanimljiv. Sastavljeno se pišu i zanijekani glagolski pridjevi: neprihvaćen, nedorečen, neispunjen.

Sa spojnicom se pišu pridjevi nastali od dviju riječi koje označuju dva pojma:

pridjev nastao odpovijesno-zemljopisni povijesni i zemljopisnizeleno-žut zelen i žut (označuje dvije jasno odijeljene boje)

Sa spojnicom se pišu i pridjevi izvedeni od više prezimena, npr.Broz-Ivekovićev rječnik.

Sastavljeno se, kao jedna riječ, pišu pridjevi nastali od dviju riječi koje označuju jedan pojam:

pridjevknjiževnoteorijski prema književna teorijapovijesnojezični prema povijest jezikazelenožut žut prožet zelenim (označuje jednu boju, nijansu žute boje)

Zamjenice

Zamjeničke nenaglasnice me, te, nj, se i instrumental mnom pišu se odvojeno od prijedloga:

NE DAname, predame, uzame na me, preda me, uza menate, podate, ute na te, poda te, u te

nanj, podanj, ponj, predanj, sanj

na nj, poda nj, po nj, preda nj, sa nj

nase, predase, use na se, preda se, u sesamnom sa mnom

Zamjenice štogod, tkogod, kakavgod itd. (koje znače ‘nešto, netko, nekakav’) treba razlikovati od izraza što god, tko god, kakav god (koji znače ‘bilo što, bilo tko, bilo kakav’):

Želiš li štogod? što god želiš, dobit ćeš.Je li tkogod došao? Tko god dođe, reci mu da uđe.Imaš li kakavgod kišobran? Kakav god mi kišobran daš, poslužit će mi.

Brojevi

Nesastavljeno se pišu višerječni glavni i redni brojevi: dvadeset jedan, pedeset sedam, šezdeset tri, tristo osamdeset pet, šesto devedeset osam, tisuću petsto trideset dva.

Sa spojnicom se povezuju dva broja pri izražavanju približne količine: pet-šest, dvadeset-trideset.

Glagoli

Niječnica ne i glagol dvije su riječi, pa se piše: ne žele, ne zna, ne daj, ne bismo.

Jedna su riječ ovi glagolski oblici:

nemoj, nemojmo, nemojte

nemam, nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju

neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće.

Jedna su riječ i oblici hoću, hoćeš, hoće, hoćemo, hoćete, hoće te bismo i biste.

Prilozi

Sastavljeno se pišu riječi koje su prilozi i koje se svojim značenjem razlikuju od prijedložno-padežnih izraza:

prilozi prijedložno-padežni izraziNamjeravao je to napraviti usput.

Uz put raste cvijeće.

Poznat je nadaleko. Spremao se na daleko putovanje.Pogledala je nalijevo. Ne vidi na lijevo oko.Naučio je pjesmu napamet. Palo mi je nešto na pamet.

Pisanje riječi iz stranih jezika

Strane su riječi riječi iz drugoga jezika koje se pišu izvorno, kako se pišu u jeziku iz kojega potječu: browser, green room, on-line. Umjesto tih riječi bolje je upotrijebiti hrvatske riječi, a ako se te riječi ipak iz stilskih razloga upotrijebe, treba ih pisati kosim slovima – kurzivom (u tekstu pisanu računalom) ili podcrtati valovitom crtom (u tekstu pisanu rukom). O zamjeni stranih riječi domaćima vidi u poglavlju Riječi koje ne pripadaju standardnomu jeziku.

Posuđenice su riječi iz drugoga jezika koje su prihvaćene u hrvatski jezik i koje su njemu prilagođene na fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj i sintaktičkoj razini. One se pišu fonetizirano, tj. onako kako se izgovaraju: džip, sendvič, intervju.

Izvorno se, tj. onako kako se pišu u jeziku iz kojega se preuzimaju, pišu:

strana osobna imena i prezimena

Goriot, Emma Bovary, Eugène Rastignac, Holden Caulfield, Honoré de Balzac, Edgar Allan Poe

imena stranih gradova (osim egzonima*)

München, New York, Los Angeles

*Egzonimi su imena stranih gradova koja su u hrvatskome prihvaćena u liku koji se ne podudara s izvornim: Beč, Venecija, Budimpešta, Rim.

Imena država pišu se u liku prihvaćenu u hrvatskome jeziku: Italija, Njemačka, španjolska, Sjedinjene Američke Države. O pisanju imena naseljenih mjesta i država vidi u poglavlju Veliko i malo početno slovo.

Stranim riječima (pa tako i imenima) koja završavaju na -i, -io ili -ia u sklonidbi i pri tvorbi posvojnih pridjeva umeće se j između osnove i nastavka ili sufiksa. O umetanju glasa j vidi u poglavlju Glas j.

Fonetizirano se pišu:

egzotizmi* njoki, tortilja, iglu, sombreroodnosni pridjevi izvedeni od osobnih imena ili prezimena

šekspirovski, elizabetinski, kamijevski, kafkijanski

etnici (imena stanovnika) Njujorčanin, Njujorčankaktetici (pridjevi od imena mjesta) njujorški

*Egzotizmi su riječi kojima se označuju različite predmete i pojave povezane s određenom kulturom (najčešće je riječ o nazivima jela, građevina, dijelova odjeće itd.). Izvorno se piše samo egzotizam pizza i njegova izvedenica pizzerija.

Hrvatski na maturi

Morfologija

Imenice

Rod imenica

Kod nekih imenica može se pojaviti dvojba o tome kojega su roda.

NE DATaj je kino lijep. To je kino lijepo.To je auto brzo. Taj je auto brz.Nad morem je bio veliki hrid. Nad morem je bila velika hrid.Imali su novi splav. Imali su novu splav.

Neke su imenice u množini dvorodne. Dobro je i: To su bili njegovi kolege. i: To su bile njegove kolege.

Imenica bol ženskoga roda označuje psihičku, a imenica bol muškoga roda tjelesnu patnju: šutke je trpio strašne bolove., ali Razdirale su je ljubavne boli.

Sklonidba imenica na -lac i -lak

Pri sklonidbi imenica koje završavaju na -lac dolazi do zamjene l/o i nepostojanoga a te u vokativu do palatalizacije. One se sklanjaju prema ovome uzorku:

jednina množina

N ronilac roniociG ronioca ronilacaD roniocu roniocimaA ronioca ronioceV ronioče roniociL roniocu roniocimaI roniocem roniocima

Isto vrijedi i za imenice na -lak, pa se one sklanjaju prema ovome uzorku:

jednina množina

N zaselak zaseoci

G zaseoka zaselaka

D zaseoku zaseocima

A zaselak zaseoke

V zaseoče zaseoci

L zaseoku zaseocima

I zaseokom zaseocimaNE DAUgledao je ronilca. Ugledao je ronioca.Ronilci su ronili cijelu noć. Ronioci su ronili cijelu noć.On je dobar ronioc. On je dobar ronilac.Zaselci su raštrkani po brdima. Zaseoci su raštrkani po brdima.

O odnosu imenica na -oc, -lac, -telj vidi u poglavlju Imenice na -telj/-lac.

Sklonidba imenica na -i i -io

Kod imenica muškoga roda koje u izgovoru završavaju na -i ili na samoglasničku skupinu -io, u sklonidbi se umeće j. O umetanju glasa j vidi u poglavlju Glas j.

NE DASlušao je to na radiu. Slušao je to na radiju.Dao je knjigu Mariu. Dao je knjigu Mariju.Vidio je Harrya Pottera.Vidio je Harry Pottera.

Vidio je Harryja Pottera.

Čitao je djela Luigia Pirandella.Čitao je djela Luigi Pirandella.

Čitao je djela Luigija Pirandella.

Ne sviđa mu se lik Charlesa Bovarya.Ne sviđa mu se lik Charles Bovarya.

Ne sviđa mu se lik Charlesa Bovaryja.

Uvijek, kao što pokazuju primjeri u tablici, treba sklanjati i ime i prezime. Više o tome vidi u poglavlju Sročnost i upravljanje.

Sklonidba imenica koje završavaju na nepčanik

Ako imenica završava na nepčanik (š, č, ć, đ, dž, ž, lj, nj, j), u instrumentalu je nastavak -em, a ako završava na nenepčanik, nastavak je -om, npr. medij – medijem, čitatelj – čitateljem, ali kruh – kruhom, most – mostom. Vokativ imenica koje završavaju na nenepčanik ima nastavak -e, a imenica koje završavaju na nepčanik nastavak -u. Nastavak za dugu množina imenica koje završavaju na nepčanik je -evi, a na nenepčanik -ovi.

NE DA

Otišao je u mirovinu sa stažom od 40 godina.Otišao je u mirovinu sa stažem od40 godina.

Stajao je pod križom. Stajao je pod križem.Kutevi sobe bili su prašni. Kutovi sobe bili su prašni.Svi putevi vode u Rim. Svi putovi vode u Rim.Kojim ćemo putem* krenuti? Kojim ćemo putom krenuti?

* Putom je instrumental imenice put. Putem je prijedlog (Zaposlio se putem natječaja.) i prilog (Dogovorit ćemo se putem.)

Jednosložne i dvosložne imenice muškoga roda koje u slogu ispred nastavka imaju samoglasnik e (i završavaju na nepčanik), npr. hmelj, Beč, padež, imaju vokativ na -u i instrumental na -om. Takav instrumental imaju i posuđenice bendžo i gaučo. Višesložne imenice koje završavaju na nepčanik, a ispred nastavka imaju samoglasnik e, imaju promjenu imenica s osnovom na nepčanik (palatal), npr. učitelj – učiteljem.

NE DAPostignut je dogovor s Bečem. Postignut je dogovor s Bečom.Slaže se s odgovarajućim s padežem.

Slaže se s odgovarajućim padežom.

Sklonidba imenica na -ist

Imenice koje završavaju na -ist sklanjaju se ovako:

jednina množinaN realist realistiG realista realistaD realistu realistimaA realista realisteV realiste realistiL realistu realistimaI realistom realistimaNE DAPročitao sam roman toga realiste. Pročitao sam roman toga realista.Uplašio je biciklistu. Uplašio je biciklista.

O odnosu imenica na -ist i -ista vidi u poglavlju Imenice na -ist/-ista.

Sklonidba imenica s proširenom osnovom

Ako imenice mogu imati i sklonidbu s proširenom i sklonidbu s neproširenom osnovom, treba ih sklanjati s neproširenom osnovom.

NE DAPile se izleglo iz jajeta. Pile se izleglo iz jaja.Susreo je Mileta. Susreo je Milu.

Sklonidba imenice kći

Imenica kći sklanja se ovako:

jednina množinaN kći* kćeriG kćeri kćeriD kćeri kćerimaA kćer kćeriV kćeri kćeriL kćeri kćerima

I kćeri kćerima

* Imenica kćerka ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku. Ne pripada mu ni imenica kćer; oblik kćer akuzativ je imenice kći.

NE DATo je njegova kćer. To je njegova kći.Vidio je njegovu kći. Vidio je njegovu kćer.Protiv nje bila je i njegova kćerka. Protiv nje bila je i njegova kći.

Sklonidba imenice mati

Imenica mati sklanja se ovako:

jednina množinaN mati* matereG matere materaD materi materamaA mater matereV mati matereL materi materamaI materom materama

* Imenica mater ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku. Oblik mater akuzativ je imenice mati.

NE DAUgledao sam njegovu mati.

Ugledao sam njegovu mater.

Dao je to njegovoj mati. Dao je to njegovoj materi.To mu je matera. To mu je mati.To mu je mater. To mu je mati.

Sklonidba imena

Imena Ante, Drago, Juraj, Marko, Mile i Pavao sklanjaju se ovako:

N Ante Drago Juraj Marko Mile PavaoG Ante Drage Jurja Marka Mile PavlaD Anti Dragi Jurju Marku Mili PavluA Antu Dragu Jurja Marka Milu PavlaV Ante Drago Jurju Marko Mile PavleL Anti Dragi Jurju Marku Mili PavluI Antom Dragom Jurje

mMarkom Milom Pavlom

Sve se sastavnice (i ime i prezime) muške imenske formule sklanjaju. U hrvatskome se standardnom jeziku ne sklanjaju prezimena ženskih osoba osim prezimena na a. Ne sklanjaju se ni strana ženska imena koja ne završavaju na -a, npr. Beatrice, Ines, Iris, Marie, Nives,

Phoebe. Prezimena ženskih osoba na -a mogu se, ali se ne moraju sklanjati, pa je točno i gospođi Rukavini i gospođi Rukavina.

NE DAVidio je Mileta. Vidio je Milu.Čita roman Mira Gavrana. Čita roman Mire Gavrana.Dao sam knjigu Marki. Dao sam knjigu Marku.To je djelo Iva Vojnovića. To je djelo Ive Vojnovića.Dao sam to Ineski. Dao sam to Ines.Vidio je to od Đorđea. Vidio je to od Đorđa.Dao je to Phoebei. Dao je to Phoebe.Vidio je Eugèna. Vidio je Eugènea.Susreo je Beatriceu. Susreo je Beatrice.Uplašio se Kokoa. Uplašio se Koka.

Sklonidba pokrata

Pokrate se u hrvatskome standardnom jeziku sklanjaju. Između obličnoga nastavka i pokrate piše se spojnica: NA DNK, G DNK-a, DL DNK-u, I DNK-om. Pokrate su muškoga roda osim pokrata na -A koje se čitaju kao jedna riječ (npr. INA, HINA). Te su pokrate ženskoga roda. Pokrate na -A koje se čitaju slovkajući, npr. PA [pe a], PSA [pe es a] muškoga su roda. Pokrate na -A ženskoga roda katkad se pišu kao riječi, pa se onda tako i sklanjaju, npr. Ina, Hina, G Ine, Hine, DL Ini, Hini, A Inu, Hinu, I Inom, Hinom.

NE DADošao je sa studentom FF.Došao je sa studentom FFa.

Došao je sa studentom FF-a.

U tijeku su pregovori s EU.U tijeku su pregovori s EUom.

U tijeku su pregovori s EU-om.

O uporabi spojnice vidi u poglavlju Crtica i spojnica.

Dativ i lokativ imenica na -ka, -ga i -ha

Mnoge imenice ženskoga roda koje završavaju na -ka, -ga i -ha nemaju sibilariziranu osnovu. To su npr. imenice alga, baka, četka, deka, duga, juha, kocka, kuka, lutka, motka, muha, patka, pjega, psiha, sfinga, spletka, točka, utjeha, vaga, zaliha. Sibilarizacija se ne provodi u osobnim imenima poput Branka, Luka, Milka, Zdenka te u imenima stanovnica mjesta i država poput Nizozemka, Osječanka, Splićanka, Zagrepčanka. Sibilarizacija se ne provodi ni u imenicama muškoga roda e-sklonidbe: striko – striki, zeko – zeki.

NE DATo se obrađuje u drugoj točci. To se obrađuje u drugoj točki.Obradovala se Dubravci. Obradovala se Dubravki.Dao je to jednoj Zagrepčanci. Dao je to jednoj Zagrepčanki.

Pridjevi

Sklonidba odnosnih pridjeva

Odnosni se pridjevi (pridjevi na -ski, -ni, -ji) sklanjaju kao određeni pridjevi (po pridjevnoj sklonidbi):

jednina množinaN književni susret književni susretiG književnog(a) susreta književnih susretaD književnom(u) susretu književnim susretimaA književni susret književne susreteL književnom(e) susretu književnim susretimaI književnim susretom književnim susretimaNE DABio je na književnu seminaru. Bio je na književnom(e) seminaru.Obradovao se božićnu daru. Obradovao se božićnom(u) daru.Bio je uznemiren zbog sutrašnja događaja.

Bio je uznemiren zbog sutrašnjeg(a) događaja.

Radovao se tomu dalmatinsku običaju. Radovao se tomu dalmatinskom(u) običaju.

Sklonidba komparativa i superlativa

Komparativi i superlativi sklanjaju se kao određeni pridjevi (po pridjevnoj sklonidbi):

NE DANikad nije vidio žuća cvijeta. Nikad nije vidio žućeg(a) cvijeta.Bio je to poklon za najljepša mladića. Bio je to poklon za najljepšeg(a) mladića.

Sklonidba posvojnih pridjeva

Posvojni se pridjevi (pridjevi na -ov, -ev, -in) sklanjaju kao neodređeni pridjevi (po imeničkoj sklonidbi):

jednina množinaN Shakespeareov sonet Shakespeareovi sonetiG Shakespeareova soneta Shakespeareovih sonetaD Shakespeareovu sonetu Shakespeareovim sonetimaA Shakespeareov sonet Shakespeareove soneteL Shakespeareovu sonetu Shakespeareovim sonetimaI Shakespeareovim sonetom Shakespeareovim sonetimaNE DALeone je lik u Krležinome romanu. Leone je lik u Krležinu romanu.Želio je doći do Goriotovog(a) novca. Želio je doći do Goriotova novca.

Srednji rod jednine pridjeva sav

Srednji rod jednine pridjeva sav glasi sve, a ne svo, kako se često upotrebljava u razgovornome stilu.

jednina množinaN sve svaG sveg(a) svih

D svem(u) svimA sve svaL svem(u) svimI svim svimNE DASvo je vrijeme čitao. Sve je vrijeme čitao.Osim svog novca koji je imao nije imao ništa. Osim sveg novca koji je imao nije imao ništa.

Stupnjevanje pridjeva

Pridjevi optimalan, minimalan i maksimalan nemaju komparativ i superlativ.

NE DAnajminimalniji problemi minimalni probleminajoptimalnije rješenje optimalno rješenjenajmaksimalniji pristup maksimalan pristup

Pridjevni i zamjenični navesci

Navesci su neobvezatni nastavci u genitivu, dativu i lokativu pridjeva i zamjenica muškoga i srednjega roda, npr. u genitivu lijepoga navezak je završno a, tj. taj pridjev može glasiti i lijepog i lijepoga (u dativu može glasiti lijepomu i lijepom, u lokativu lijepome i lijepom). Važno je da osoba koja piše odluči hoće li zamjenice i pridjeve navezivati te da ih navezuje ili ne navezuje (ovisno o svojoj odluci) dosljedno.

Dakle, kad pridjev ili zamjenica stoje sami, tj. kad nisu u pridjevnome ili zamjeničnome nizu, možemo odabrati hoćemo li ih navezivati imajući na umu da je navezivanje oznaka biranijega stila.

Međutim, ipak postoje neka pravila za navezivanje kojih se treba pridržavati. To su ova pravila:

1. Ako odlučimo navezivati pridjeve i zamjenice, treba ih navezivati tako da se u genitivu dodaje navezak -a (lijepoga), u dativu navezak -u (lijepomu), u lokativu navezak -e (lijepome).

2. Ako se u nizu nalaze dva pridjeva ili više njih, navezuje se prvi, a ostali se ne navezuju (npr. Upoznao je dobroga skromnog dječaka.).

3. Navezuje se pridjev koji je bez imenice (učitelj engleskoga).

Zamjenice

Sklonidba osobnih zamjenica

Tri su lika akuzativa muškoga roda zamjenice on – njega, ga i nj. Prvi je naglašen, a druga su dva nenaglašena. Lik ga upotrebljava se samo bez prijedloga, a lik nj samo uz prijedloge. Dobro je stoga upotrebljavati lik nj uz prijedloge po, u, za, na, kroz, pred, uz itd. Tada

prijedlozi koji završavaju na suglasnik dobivaju navezak a, npr. kroza nj. Prijedlog se nikad ne piše sastavljeno sa zamjenicom.

NE DASjeo je nanj. Sjeo je na nj.Došao je samnom. Došao je sa mnom.

O tome više vidi u poglavlju Sastavljeno i nesastavljeno pisanje – Zamjenice.

Sklonidba posvojnih zamjenica za 3. lice

Posvojne zamjenice za 3. lice (njegov, njezin i njihov) sklanjaju se kao posvojni pridjevi, tj. po imeničkoj sklonidbi.

N njegov njezin* njihovG njegova njezina njihovaD njegovu njezinu njihovuA njegova (živo)

njegov (neživo)

njezina (živo)

njezin (neživo)

njihova (živo)

njihov (neživo)

L njegovu njezinu njihovuI njegovim njezinim njihovim

*U biranijemu stilu bolje je upotrebljavati zamjenicu njezin nego zamjenicu njen.

Ostale se posvojne zamjenice sklanjaju po pridjevnoj sklonidbi.

NE DADao je njegovomu bratu. Dao je njegovu bratu.Boji se njezinoga brata. Boji se njezina brata.Razgovarali smo o njihovome prijatelju. Razgovarali smo o njihovu prijatelju.

Akuzativ zamjenice koji

U hrvatskome jeziku kategorija živosti odražava se u akuzativu pridjeva i zamjenica koje se sklanjaju po pridjevnoj sklonidbi. Kod većine se pridjeva i zamjenica ne griješi, npr.: Vidio sam lijepog(a) dječaka., Imao sam dobrog(a) prijatelja., ali: Vidio sam lijep stol., Imao sam dobar sat.

Kategorija živosti odražava se i u akuzativu zamjenice koji i zamjeničkih pridjeva kakav, takav. Za živo u akuzativu treba upotrebljavati oblike kojeg(a), kakvog(a)/kakva i takvog(a)/takva, a za neživo koji, kakav i takav.

živo neživoMomak kojega je upoznala. Sat koji je dobila.To je momak kakvoga/kakva je željela.

To je sat kakav je željela.

Takvoga/Takva momka teško je naći. Takav sat teško je naći.

Često se griješi tako da se za neživo upotrebljava akuzativ riječi koji i kakav za živo.

NE DATo je primjer kojega je trebala slijediti. To je primjer koji je trebala slijediti.Čin na kojega se odvažio bio je besmislen. Čin na koji se odvažio bio je besmislen.Živjela je život kakvoga je željela. Živjela je život kakav je željela.

Neodređene zamjenice

Neodređene zamjenice nitko, gdjetko, koješta itd. nastaju dodavanjem riječi ili predmetaka koji upitno značenje pretvaraju u neodređeno. Uz neke predmetke stoji oblik -šta (ništa). Likovi bez t (niko, svako, iko, neko) ne pripadaju standardnomu jeziku.

NE DANiko ne zna što će biti. Nitko ne zna što će biti.Svako je dobrodošao u njegovoj kući. Svatko je dobrodošao u njegovoj kući.Neko je došao. Netko je došao.

U skupini koju čine prijedlog i neodređena zamjenica koja počinje negacijom ni- (nitko, ništa, nikakav, ničiji, nijedan...) prijedlog dolazi između niječnoga i ostaloga dijela zamjenice, a svi se dijelovi pišu kao zasebne riječi (tj. nesastavljeno):

NE DANe svađam se s nikim. Ne svađam se ni s kim.Ne žalim za ničim. Ne žalim ni za čim.Za ništa na svijetu to ne bih učinio.

Ni za što na svijetu to ne bih učinio.

Prijedlog bez ne umeće se u neodređenu zamjenicu: Ostao je bez ičega.

Upitne i odnosne zamjenice tko i što

U hrvatskome standardnom jeziku upitna i odnosna zamjenica glasi što, a ne šta.

NE DAšta si rekao? što si rekao?Ne znam šta radi. Ne znam što radi.

Treba razlikovati oblike zamjenica tko i koji. Oblici zamjenice tko su: G koga, D komu, A koga, L komu, I kim, a oblici zamjenice koji su: G kojega, D kojemu, A koji/kojemu, L kojemu, I kojim.

NE DABio je to momak koga je upoznao na balu. Bio je to momak kojeg(a) je upoznao na balu.Teško je reći komu su se posjetitelju više obradovali.

Teško je reći kojem(u) su se posjetitelju više obradovali.

Brojevi

U hrvatskome standardnom jeziku sklanjaju se svi redni brojevi i broj jedan. U njegovim biranijim stilovima sklanjaju se i brojevi dva, tri i četiri.

N dva dječaka tri dječaka četiri dječakaG dvaju dječaka triju dječaka četiriju dječakaD dvama dječacima trima dječacima četirima dječacimaA dva dječaka tri dječaka četiri dječakaV dva dječaka tri dječaka četiri dječakaL dvama dječacima trima dječacima četirima dječacimaI dvama dječacima trima dječacima četirima dječacima

Dvije te tri i četiri uz imenicu ženskoga roda sklanjaju se ovako:

N dvije djevojčice tri djevojčice četiri djevojčiceG dviju djevojčica triju djevojčica četiriju djevojčicaD dvjema djevojčicama trima djevojčicama četirima djevojčicamaA dvije djevojčice tri djevojčice četiri djevojčiceV dvije djevojčice tri djevojčice četiri djevojčiceL dvjema djevojčicama trima djevojčicama četirima djevojčicamaI dvjema djevojčicama trima djevojčicama četirima djevojčicamaNE DARazgovarao je s dvama prijateljicama.

Razgovarao je s dvjema prijateljicama.

Radovao se društvu dvaju djevojaka. Radovao se društvu dviju djevojaka.

Manje ili okrugle brojeve u tekstu treba ispisivati:

NE DAšalje mu 100 pozdrava.

šalje mu sto pozdrava.

Dao mu je 3 ulaznice. Dao mu je tri ulaznice.

Glagoli

Infinitiv

Infinitiv je neodređeni glagolski oblik, npr. ići, peći, pjevati, trčati. Završno se i u infinitivu ne smije izostavljati osim u futuru I., u kojemu se glagol htjeti, tj. njegovi oblici ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će, nalazi iza infinitiva. Vidi poglavlje Futur I.

NE DAVolio je pjevat i plesat. Volio je pjevati i plesati.Završno se i u infinitivu ne smije izostavljat. Završno se i u infinitivu ne smije izostavljati.

Prezent

Prezent se tvori tako da se na prezentsku osnovu glagola dodaju nastavci. U nekim je dijalektima hrvatskoga jezika nastavak za prvo lice prezenta -an, -in, -en ili -jen. U standardnome jeziku nastavak je za prvo lice prezenta jednine -am, -im, -em ili -jem.

NE DAPlešen kad san sretan. Plešem kad sam sretan.Volin svoju domovinu. Volim svoju domovinu.šaljen pismo majci. šaljem pismo majci.

Perfekt

Perfekt je opće prošlo glagolsko vrijeme koje se tvori od nenaglašenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnoga. O tome na što treba obratiti pozornost pri uporabi glagolskoga pridjeva radnoga vidi u poglavlju Glagolski pridjev radni.

U 3. se licu jednine povratnih glagola enklitika je izostavlja, a u ostalim se licima ne izostavlja.

NE DAOna se je smijala. Ona se smijala.On me volio. On me je volio.

Futur I.

Futur I. tvori se od nenaglašenih oblika pomoćnoga glagola htjeti i infinitiva glagola. Kad je u rečenici infinitiv ispred oblika glagola htjeti, ne izgovara se i ne piše završno infinitivno i, npr.: pjevat ću, radit ću. To vrijedi samo za glagole čiji infinitiv završava na -ti, a ne vrijedi za glagole čiji infinitiv završava na -ći. Kad infinitiv dolazi iza glagola htjeti, završno i ostaje.

NE DAJa ću radit. Ja ću raditi.Raditi ću. Radit ću.Ić ću. Ići ću.

Futur II.

Futur II. upotrebljava se u rečenicama u kojima su dvije radnje koje se odvijaju u budućnosti za označivanje predbuduće radnje, tj. one radnje koja je preduvjet drugoj, koja se mora dogoditi da bi se mogla ostvariti ona druga, a koja se označuje futurom I.

NE DAAko će raditi, javit će mu. Ako bude radio, javit će mu.Kad će htjeti, naći će se. Kad bude htio/htjela, naći će se.

Ako se predbuduća radnja označuje glagolom biti, umjesto futura II. može se upotrijebiti i prezent:

NE DAAko će biti dobro, doći će., Ako bude bio dobro, doći će. Ako bude dobro, doći će.Ispričat će joj sve kad će biti sami., Ispričat će joj sve kad budu bili sami.

Ispričat će joj sve kad budu sami.

Glagolski pridjev radni

Glagolski pridjev radni tvori se od infinitivne osnove i nastavaka:-o/-ao, -la, -lo; -li, -le, -la.

jednina množinamuški rod volio, htio, visio voljeli, htjeli, visjeliženski rod voljela, htjela, visjela voljele, htjele, visjelesrednji rod voljelo, htjelo, visjelo voljela, htjela, visjelaNE DAHtjeo je doći u školu. Htio je doći u školu.Mislija je o svojoj majci. Mislio je o svojoj majci.Čita je sve što je moga nabaviti. Čitao je sve što je mogao nabaviti.Čito je sve što je mogo nabaviti.Željeo joj je pomoći. Želio joj je pomoći.Voljeo ju je. Volio ju je.Volila ga je. Voljela ga je.Zavidile su joj. Zavidjele su joj.Nije dobila sve što je želila. Nije dobila sve što je željela.

Glagolski pridjev trpni

Neki glagoli, poput glagola dati, donijeti, dovesti, iznijeti, izračunati, izvesti, udati itd. imaju više pridjeva trpnih. U paru ili nizu trpnih pridjeva jednoga glagola prednost se uvijek daje jednomu.

NE DAdat dandonijet, donešen donesendovežen dovezeniznijet, iznešen iznesenizračunat izračunanizvežen izvezenudata udana

Glagolski prilozi

Glagolski prilog sadašnji tvori se od nesvršenoga glagola, a glagolski prilog prošli od svršenoga glagola.

NE DApjevavši pjevajućislavivši slaveći

Glagolskim prilozima prošlim (prilozima koji završavaju na -vši) izriče se radnja koja se zbila prije druge radnje u rečenici, pa te priloge ne treba upotrebljavati kao da se njima izriče radnja koja se zbiva istodobno s kojom drugom radnjom. Istodobnost radnja izriče se glagolskim prilozima sadašnjim (prilozima koji završavaju na -ći).

NE DA

Čitavši roman, pisala sam bilješke. Čitajući roman, pisala sam bilješke.Uživao je gledavši kroz prozor. Uživao je gledajući kroz prozor.Radovali su se slavivši pobjedu. Radovali su se slaveći pobjedu.

Kondicional I.

Kondicional I. tvori se od aorista glagola biti i glagolskoga pridjeva radnoga. Često se griješi tako da se oblik bi upotrebljava u svim licima. Kondicional I. glagola raditi glasi:

jednina množina1. l. ja bih radio/radila mi bismo radili/radile2. l. ti bi radio/radila vi biste radili/radile3. l. on bi radio / ona bi radila oni bi radili / one bi radileNE DAMi bi vas rado posjetili. Rado bismo vas posjetili.Došao bi nakon škole da vidim tko je tamo. Došao bih nakon škole da vidim tko je tamo.Vi bi ste trebali biti zadovoljni tim rješenjem. Vi biste trebali biti zadovoljni tim rješenjem.

Povratni glagoli

Glagoli brinuti se, skrbiti se, kolebati se i koristiti se povratni su glagoli. U hrvatskome standardnom jeziku ne smiju se upotrebljavati bez se. Glagol odmarati prijelazni je glagol samo u ograničenome broju izraza u kojima dopuna označuje dio tijela: odmarati ruke/noge. Glagol odmarati ne treba upotrebljavati kao prijelazni glagol kad subjekt radnju (odmaranje) vrši sam na sebi.

NE DAPoslije ručka je odmarao. Poslije ručka se odmarao.Brinuo je za svoju obitelj. Brinuo se za svoju obitelj.Skrbio je za svoju obitelj. Skrbio se za svoju obitelj.Bolesnik mora odmarati. Bolesnik se mora odmarati.Kolebaju što da učine. Kolebaju se što da učine.

Često se griješi tako da se glagol koristiti se upotrebljava bez se i s dopunom u akuzativu umjesto u instrumentalu, npr.:

NE DAKoristio je svoje prednosti. Koristio se svojim prednostima.Ona je koristila sve dobivene podatke.

Ona se koristila svim dobivenim podatcima.

Prilozi

Prilozi onak, tak, nekak, ovak, kak itd. ne pripadaju standardnomu jeziku. Umjesto njih treba upotrijebiti priloge onako, tako, nekako, ovako, kako.

NE DAonak, tak, nekak, ovak, kak onako, tako, nekako, ovako, kako

Za označivanje cilja kretanja upotrebljava se prilog kamo, za označivanje smjera kretanja prilog kuda, za označivanje mjesta na/u kojemu se što nalazi/zbiva/radi prilog gdje. Prilog gdje ne treba upotrebljavati uz glagole kretanja nego samo uz glagole mirovanja.

NE DAGdje si krenuo? U kino. Kamo si krenuo? U kino.Gdje vodi ova ulica? Do kina. Kuda vodi ova ulica? Do kina.

Komparativ priloga rado jest radije, a ne rađe.

NE DAOni bi se rađe igrali nego učili. Oni bi se radije igrali nego učili.

Prilozi optimalno, minimalno i maksimalno te pridjevi optimalan, minimalan i maksimalan nemaju komparativ i superlativ.

NE DANajminimalnije se trudio. Minimalno se trudio.Postupili su najoptimalnije. Postupili su optimalno.

Čestice

Čestica kojom se izriče usporedba ili moguća nesigurnost u standardnome jeziku glasi kao, a ne ko.

NE DAOn je brz ko munja.

On je brz kao munja.

On se ko ljuti. On se kao ljuti.

Čestica li piše se odvojeno od oblika glagola biti je: je li.

NE DAJeli to zaista istina? Je li to zaista istina?Pitao se jeli mu se javila.

Pitao se je li mu se javila.

Vidi i poglavlje Da li / je li.

Hrvatski na maturi

Sintaksa

Glagolske dopune

Određeni glagoli zahtijevaju dopune u određenim padežima te pri njihovoj uporabi treba voditi računa i o dopuni koja im se pridružuje. U tablici se donose glagoli u uspostavi čijih se dopuna griješi:

NE DAkontaktirati koga kontaktirati s kim / javiti se komukoristiti što koristiti se čimelagati koga lagati komumariti za kim mariti za kogamirisati po čemu mirisati na štonalikovati komu nalikovati na kogaovisiti od koga ovisiti o komuoženiti se za koga

oženiti koga, oženiti se (s) kim

raspravljati što raspravljati o čemurugati koga rugati se komusličiti na koga sličiti komusmetati koga smetati komutražiti koga što tražiti što od kogazavisiti o komu zavisiti od koga

Često se pogrešne rečenične dopune uspostavljaju uz glagole govorenja i mišljenja, npr.:

NE DAHtjeli su se dogovoriti što moraju napraviti.

Htjeli su se dogovoriti o tome što moraju napraviti.

Nisu raspravljali taj problem. Nisu raspravljali o tome problemu.Razmislit ću što treba poduzeti. Razmislit ću o tome što treba poduzeti.

Često se griješi i tako da se glagolu kojemu je potrebna dopuna u besprijedložnome instrumentalu uspostavlja dopuna u prijedložnome instrumentalu:

NE DABavio se s različitim spletkama. Bavio se različitim spletkama.Njegovo je nastojanje bilo popraćeno s mnogim problemima.

Njegovo je nastojanje bilo popraćeno mnogim problemima.

Ako su u rečenici veznikom i povezana dva glagola od kojih svaki zahtijeva drukčiju dopunu (dopunu u drugome padežu), dopuna se pridružuje svakomu glagolu:

NE DAAna više voli i bolja je prema Ana više voli Petra i bolja je prema njemu.

Petru.Vrt graniči i okružen je šumom. Vrt graniči sa šumom i okružen je njom.Iznevjerio je i narugao se Petru. Iznevjerio je Petra i narugao mu se.

Sročnost i upravljanje

Brojevne imenice obojica, dvojica, trojica itd. slažu se s predikatom kao da je riječ o imenicama srednjega roda u množini:

NE DANjih su dvojica došli. Njih su dvojica došla.Obojica su mi prišli. Obojica su mi prišla.To su mu savjetovali sva trojica. To su mu savjetovala sva trojica.

Brojevne imenice koje označuju osobe različita spola (dvoje, troje, oboje itd.) slažu se s predikatom srednjega roda u jednini:

NE DADvoje su došli. Dvoje je došlo.Oboje su mi prišli. Oboje mi je prišlo.To su mu savjetovali sve troje. To mu je savjetovalo sve troje.

Pokrate su uvijek muškoga roda, osim pokrata koje završavaju na A. U skladu s tim pridružuje im se predikat kao da je riječ o imenicama muškoga roda u jednini:

NE DAEU je nastala prije podosta godina. EU je nastao prije podosta godina.

Riječi policija pridružit će se predikat u jednini ženskoga roda, a ne u množini muškoga roda, iako imamo nejezično znanje da je policija ‘skupina policajaca’, a riječima narod ili razred predikat u jednini muškoga roda iako prva riječ označuje skupinu ljudi, a druga skupinu učenika:

NE DAPolicija je došla i odveli su provalnika.

Policija je došla i odvela je provalnika. / Policajci su došli i odveli su provalnika.

Razred je glasovao i izabrali su predstavnika.

Razred je glasovao i izabrao je predstavnika. / Učenici su glasovali i izabrali su predstavnika.

Narod se skupio i glasno su prosvjedovali.

Narod se skupio i glasno je prosvjedovao. / Ljudi su se skupili i glasno su prosvjedovali.

Uz zamjenicu Vi koja se upotrebljava kao izraz poštovanja (i stoga obvezatno piše velikim slovom) predikat uvijek stoji u množini muškoga roda bez obzira na to obraćamo li se muškarcu ili ženi:

NE DAVi ste me to pitao. Vi ste me to pitali.Vi ste me to pitala. Vi ste me to pitali.

Atribut se s imenicom slaže u rodu, broju i padežu:

NE DAdobar večer, dobro večer

dobra večer

hvala lijepo hvala lijepa

Apozicija se s imenicom uvijek slaže u padežu:

NE DAna rijeci Dunav na rijeci Dunavuu gradu Križevci

u gradu Križevcima

u gradu Rijeka u gradu Rijeci

Uvijek se sklanja i ime i prezime muške osobe:

NE DAroman o Harry Potteru roman o Harryju Potteruroman Jerome David Salingera roman Jeromea Davida Salingeraponašanje Holden Caufielda ponašanje Holdena Caufieldaživot Miguel de Cervantesa život Miguela de Cervantesa

Posvojni genitiv / posvojni pridjev

Opće je pravilo da skupinu s genitivom, kad je to moguće, treba zamijeniti skupinom s posvojnim pridjevom, npr.:

NE DAbroj telefona telefonski brojdržavljanin Bugarske bugarski državljaninkćeri Goriota Goriotove kćerinagovor oca očev nagovorotuđenost Gregora Gregorova otuđenostsuze majke majčine suzetroškovi života životni troškovi

To se pravilo primjenjuje samo ako skupina s posvojnim pridjevom ima isto značenje kao skupina s genitivom. Ako značenje nije isto, ne treba skupinu s genitivom zamjenjivati skupinom s posvojnim pridjevom, npr. radni praznik ne znači isto što i praznik rada, put svile nije isto što i svileni put, pa se na te izraze to pravilo ne primjenjuje.

Imenica sa spojnicom / pridjev + imenica

Imenice koje imaju dvije sastavnice povezane spojnicom bolje je, kad god je to moguće, zamijeniti svezom pridjev + imenica ili imenica + imenica u genitivu ili imenica + prijedložni izraz.

imenica sa pridjev + imenica / imenica + imenica u genitivu / imenica +

spojnicom prijedložni izrazkesten-pire pire od kestenainternet-stranica internetska stranica, mrežna stranicafitness-centar centar za fitnesstaksi-vozač vozač taksija, taksist

Povratno-posvojna zamjenica / posvojna zamjenica

U hrvatskome se standardnom jeziku pripadanje subjektu izriče povratno-posvojnom zamjenicom svoj bez obzira na to kojega je subjekt lica, npr.: Ja imam svoju knjigu., Ti imaš svoju knjigu., On ima svoju knjigu. itd. (a ne: Ja imam moju knjigu., Ti imaš tvoju knjigu., On ima njegovu knjigu. Posljednja je rečenica moguća, ali ona bi značila npr. da Marko ima Petrovu knjigu).

NE DAOtac Goriot previše je mario za njegove kćeri. Otac Goriot previše je mario za svoje kćeri.Dođi s tvojim sinom. Dođi sa svojim sinom.

Mjesto enklitike

Enklitike ili zanaglasnice riječi su koje se u izgovoru naslanjaju na riječi ispred sebe. One su najčešće skraćeni oblici pomoćnoga glagola biti (sam, si, je, smo, ste, su) i pomoćnoga glagola htjeti (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će).

U hrvatskome standardnom jeziku enklitika uz subjekt uz koji ne stoji atribut ni apozicija u pravilu dolazi na drugome mjestu u rečenici, odnosno iza prve naglašene riječi u rečenici s kojom čini naglasnu cjelinu, npr. Kašić je autor prve hrvatske gramatike. Ako uz rečenični subjekt stoji atribut ili apozicija, zanaglasnica može stajati: 

– iza semantički nosivoga dijela predikata:

Bartol Kašić napisao je prvu hrvatsku gramatiku.

Bartol Kašić autor je prve hrvatske gramatike.

NE DAMiroslav Krleža je napisao Kraljevo.

Miroslav Krleža napisao je Kraljevo.

Djelo Otac Goriot je napisao Honoré de Balzac.

Djelo Otac Goriot napisao je Honoré de Balzac.

Odnos prema ocu je bio dobar. Odnos prema ocu bio je dobar.Lucija i Valpurga su ostale živjeti same.

Lucija i Valpurga ostale su živjeti same.

Njegova žena Ana je vidjela djevojku kako trči ulicom.

Njegova žena Ana vidjela je djevojku kako trči ulicom.

Radnja romana se odvija u Senju.

Radnja romana odvija se u Senju.

Glavni lik romana je starac koji ima dvije kćeri.

Glavni lik romana starac je koji ima dvije kćeri. / Glavni je lik romana starac koji ima dvije kćeri.

– na drugome mjestu u rečenici, odnosno iza prve naglašene riječi u rečenici s kojom čini naglasnu cjelinu:

Bartol je Kašić napisao prvu hrvatsku gramatiku.

Bartol je Kašić autor prve hrvatske gramatike.

Rečenice u kojima se zanaglasnicom rastavlja atribut ili apozicija i subjekt, a osobito ime i prezime, stilski su obilježene: Đuro je Martić poludio.

NE DA DA, ali stilski obilježenoBartol Kašić je napisao prvu hrvatsku gramatiku.

Bartol Kašić napisao je prvu hrvatsku gramatiku.

Bartol je Kašić napisao prvu hrvatsku gramatiku.

Bartol Kašić je autor prve hrvatske gramatike.

Bartol Kašić autor je prve hrvatske gramatike.

Bartol je Kašić autor prve hrvatske gramatike.

Kad u rečenici imamo višerječni naziv koje ustanove, enklitikom se ne razdvajaju njegovi dijelovi.

NE DASveučilište je u Zagrebu odobrilo upis novih studenata.

Sveučilište u Zagrebu odobrilo je upis novih studenata.

Da li / je li

Umjesto rečenice uvedene skupinom da li treba upotrijebiti rečenicu u kojoj se glagolski predikat ili glagolski dio imenskoga predikata premeće na prvo mjesto, a za njim slijedi čestica li.

Često se griješi tako da se pravilo razumijeva kao da skupinu da li treba samo zamijeniti skupinom je li. Međutim, netočno je i: Je li ga vidiš?, Je li možeš doći?

NE DADa li ga vidiš?, Je li ga vidiš? Vidiš li ga?Da li mi možeš pomoći?, Je li mi možeš pomoći? Možeš li mi pomoći?

Ako se u izjavnoj rečenici nalazi glagolska enklitika je, upitna se rečenica tvori prebacivanjem te enklitike na početno mjesto i dodavanjem čestice li. Ako se u izjavnoj rečenici pojavljuju glagolske enklitike sam, si, smo, ste, su, ću, ćeš, će..., u upitnoj se rečenici pojavljuje puni oblik glagola biti ili htjeti i čestica li.

izjavna rečenica upitna preoblikaTužan si. Jesi li tužan?Radit će cijelu noć. Hoće li raditi cijelu noć?Jučer ste došli. Jeste li jučer došli?

Pravila koja vrijede za upitne rečenice vrijede i za neizravno pitanje u objektnoj ili subjektnoj surečenici:

NE DAPitala ga je da li joj može pomoći. Pitala ga je može li joj pomoći.Ne zna se da li ih je volio. Ne zna se je li ih volio.

Prijedložne dopune

ispred

Prijedlog ispred ne treba upotrebljavati u značenju zastupanja ni u vremenskome značenju.

NE DAGovorio je ispred svoje obitelji. Govorio je uime svoje obitelji.Proljeće je ispred ljeta. Proljeće je prije ljeta.

Prijedlog ispred pravilno je upotrebljavati u mjesnome značenju: Ispred naše kuće rastu čempresi.

iz

Prijedlog iz ne treba upotrebljavati kako bi se označila građa ili tvar od koje je što načinjeno:

NE DAčizme iz kože čizme od kožesok iz višanja sok od višanja

iza

Prijedlog iza ne treba upotrebljavati u vremenskome značenju:

NE DAIza proljeća došlo je ljeto.

Nakon proljeća došlo je ljeto.

Prijedlog iza pravilno je upotrebljavati u mjesnome značenju: Iza njihove kuće rasli su čempresi.

između i među

Razlika je između prijedloga između i među u tome što prijedlog između dolazi kao veza u odnosu dvaju predmeta/pojmova (između brata i sestre, između Zagreba i Rijeke, između kuće i vrta), a prijedlog među kao veza u odnosu više predmeta/pojmova (među svim hrvatskim gradovima).

NE DAIzabrali su predstavnika između svih učenika.

Izabrali su predstavnika među svim učenicima.

Dobro je upotrebljavati i svezu među ostalim i svezu između ostaloga.

kod

Prijedlog kod ne treba upotrebljavati u označivanju kretanja prema cilju.

NE DAMarko je išao kod svećenika.

Marko je išao svećeniku.

Prijedlog kod dobro je upotrijebljen u rečenici: Marko je kod svećenika.

Kod ne treba upotrebljavati za izricanje istodobnosti uz apstraktne imenice.

NE DAPogriješio je kod zbrajanja. Pogriješio je pri zbrajanju.Trebala je pomoć kod rješavanja ljubavnih problema.

Trebala je pomoć pri rješavanju ljubavnih problema.

kroz

Prijedlog kroz ne treba upotrebljavati u izražavanju sredstva ili načina. Najbolje je izraz s prijedlogom kroz u tome slučaju zamijeniti instrumentalom upotrijebljene imenice, a ako to nije moguće, bolje je upotrijebiti prijedlog putem nego prijedlog kroz. U vremenskome značenju bolje je upotrijebiti prijedlog tijekom.

NE DATo je postigao kroz velik trud. To je postigao velikim trudom.Viđali su se kroz kolovoz i rujan. Viđali su se tijekom kolovoza i rujna.

Viđali su se u kolovozu i rujnu.Kroz zimu naglo je ostario. Tijekom zime naglo je ostario.Kroz taj lik dana je kritika društva. S pomoću toga lika dana je kritika društva.Kroz taj odlomak pisac kritizira društvo. U tom odlomku pisac kritizira društvo.

na

Prijedlog na, kao većina prijedloga, ima mnogo značenja, a osnovno i najčešće mu je mjesno značenje.

Izraz na temu uz glagole govorenja (kao i izraz po pitanju uz te glagole) ne treba upotrebljavati.

NE DARaspravljali su na temu poboljšavanja svojih odnosa.Raspravljali su po pitanju poboljšavanja svojih odnosa.

Raspravljali su o poboljšavanju svojih odnosa.

Često se netočno govori i piše putovati na Rijeku umjesto putovati u Rijeku.

NE DA

putovati na Rijeku putovati u Rijeku

Prijedlozi na i u upućuju na to je li riječ o otoku ili o istoimenome gradu: putovati na Hvar (otok), ali: putovati u Hvar (grad).

nasuprot

Nasuprot je dativni prijedlog i ne treba ga upotrebljavati s genitivom.

NE DAOn je, nasuprot toga, bio dobar čovjek. On je, nasuprot tomu, bio dobar čovjek.Sjeo je nasuprot oca. Sjeo je nasuprot ocu.

od

Prijedlog od ne treba upotrebljavati u posvojnim ustrojstvima kojima se izriče pripadanje živomu posjedovatelju. Umjesto ustrojstva s prijedlogom od i genitivom u takvim slučajevima treba upotrijebiti ustrojstvo s posvojnim pridjevom:

NE DAsuprug od Emme Emmin suprugpatnja od Werthera Wertherova patnja

Ako nije moguće izvesti posvojni pridjev, prijedložni genitiv treba zamijeniti besprijedložnim:

NE DAsuprug od Emme Bovary suprug Emme Bovarysudbina od dunda Maroja sudbina dunda Maroja

Prijedlog od upotrebljava se u standardnome jeziku u izricanju da je što sastavni dio čega: čep od boce, poklopac od kutije, ključevi od vrata.

Prijedložni se par od... do može zamijeniti crticom. Pritom crtica zamjenjuje oba člana prijedložnoga para (a ne samo prijedlog do).

NE DAod 10 – 12 sati

10 – 12 sati, od 10 do 12 sati

Između priloga nedaleko i imenice mora stajati prijedlog od jer je riječ nedaleko prilog, pa ne može uvesti imenicu.

NE DABili su nedaleko grada.

Bili su nedaleko od grada.

po

Ne treba upotrebljavati izraz po pitanju:

NE DARaspravljali su po pitanju seljenja u grad. Raspravljali su o seljenju u grad.Bio je zabrinut po pitanju svojih kćeri. Bio je zabrinut zbog svojih kćeri.

Također ne treba prijedlog po upotrebljavati u izrazima poput: opasan po zdravlje, opasan po život, loše po koga i sl. Umjesto toga treba: opasan za zdravlje, opasan za život, loše za koga i sl.

NE DAPušenje je bilo štetno po njegovo zdravlje.

Pušenje je bilo štetno za njegovo zdravlje., Pušenje je štetilo njegovu zdravlju.

To je opasno po život. To je opasno za život.Njihova pohlepa bila je loša po njih.

Njihova pohlepa bila ja loša za njih.

U uporabi prijedloga po često se griješi i u ovakvim ustrojstvima:

NE DAPo njima taj je prijedlog loš. Mislili su da je taj prijedlog loš.Po njemu nisu trebali otputovati. On smatra da nisu trebali otputovati.Tada su razgovarali po prvi put. Tada su razgovarali prvi put.Po putu su se o svemu dogovorili. Putem su se o svemu dogovorili.

pred

Pred je mjesni prijedlog i ne treba ga upotrebljavati u vremenskome značenju:

NE DApred godinu dana prije godinu dana

Primjer je dobre uporabe prijedloga pred, tj. njegove uporabe u mjesnome značenju: Stani pred prodavaonicu.

prilikom

Prijedlog prilikom ne treba upotrebljavati u označivanju okolnosti. Umjesto toga prijedloga treba upotrijebiti prijedlog pri.

NE DAprilikom upoznavanja pri upoznavanjuprilikom izrade pri izradi

radi, zbog

Prijedlog radi uvodi namjeru, a ne uzrok: Pio je lijekove radi ozdravljenja. (s namjerom da ozdravi).

Uzrok uvodi prijedlog zbog:

NE DABio je tužan radi neuspjeha.

Bio je tužan zbog neuspjeha. (neuspjeh je uzrok tuzi)

Nerijetko je teško razlučiti je li riječ o namjeri ili o uzroku (npr. Zatvoreno radi/zbog preuređenja.). U takvome je slučaju bolje upotrijebiti uzročni prijedlog zbog jer je u namjeru uvijek uključen i uzrok.

s(a)

Treba razlikovati prijedložni i neprijedložni instrumental, tj. prijedložni instrumental društva (Idem u šetnju s Marijom.), načina (obaviti posao s veseljem) i vremena (s dolaskom proljeća) i neprijedložni instrumental sredstva. Kad se imenicom u instrumentalu izriče sredstvo, ne treba upotrebljavati prijedložni instrumental:

NE DAdoputovati s vlakom

doputovati vlakom

zapisati s olovkom zapisati olovkom

Prijedlog s navezuje se ispred riječi koje počinju glasovima:

s sa sestrom, sa slonom, sa sigurnošćuš sa šumom, sa šibicama, sa šaljivčinomz sa zebnjom, sa zarukama, sa zahvalnošćuž sa životinjama, sa živicom, sa živahnošću

Prijedlog s navezuje se i ispred riječi koje počinju izgovorno teškom suglasničkom skupinom: sa Ksenijom, sa psom. Prijedlog s navezuje se u instrumentalu zamjenice ja: sa mnom.

U svim ostalim slučajevima izgovara se i piše s: s mišlju, s bratom, s majkom, s pomoću.

I ostali se prijedlozi katkad navezuju. Nenavezani su prijedlozi s, k, pred, uz, niz, a navezani su prijedlozi sa, ka, preda, uza, niza. Prijedlozi se navezuju kad riječ iza njih počinje glasom istim kao završni glas prijedloga ili njemu sličnim glasom.

unatoč i usprkos

Prijedlozi unatoč i usprkos imaju dopunu u dativu, a ne u genitivu.

NE DAunatoč visokih temperatura unatoč visokim temperaturamaunatoč nevremena unatoč nevremenuusprkos njegovih nastojanja

usprkos njegovim nastojanjima

Prijedlog uprkos ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku i ne treba ga u njemu upotrebljavati.

uslijed

Umjesto prijedloga uslijed bolje je u biranijemu stilu upotrebljavati prijedlog zbog:

NE DAZakasnili su uslijed nevremena. Zakasnili su zbog nevremena.Uslijed nepovoljnih prilika morali su prodavati dragocjene predmete.

Zbog nepovoljnih prilika morali su prodavati dragocjene predmete.

za

U standardnome jeziku treba izbjegavati uporabu ustrojstva za + infinitiv.

NE DAKnjiga je zanimljiva za čitati. Knjiga je zanimljiva za čitanje.To je bilo strašno za vidjeti. To je bilo strašno vidjeti.

Prijedlog za ne treba upotrebljavati za označivanje cilja uz glagole kretanja:

NE DAletjeti za Beč letjeti u Bečputovati za Osijek putovati u Osijek

Prijedlog za ne treba upotrebljavati ni u rečenicama u kojima se uz komparativ izriče kakva mjera:

NE DAUrod je bio za deset posto veći nego prošle godine.

Urod je bio deset posto veći negoprošle godine.

On je bio za deset centimetara viši od Jakova. On je bio deset centimetara viši od Jakova.

zahvaljujući

Riječ zahvaljujući u prijedložnoj funkciji treba upotrebljavati samo u rečenicama u kojima je riječ o kakvoj pozitivnoj posljedici, npr.:

Zahvaljujući svojemu trudu, dobro smo prošli na maturi.

Nju ne treba upotrebljavati u rečenicama u kojima je riječ o kakvoj negativnoj posljedici. U tome slučaju umjesto zahvaljujući treba upotrijebiti uzročni prijedlog zbog.

NE DAZahvaljujući njihovoj brzopletosti, plan je propao. Zbog njihove brzopletosti plan je propao.

Dopune uz dva prijedloga

Kad su dva prijedloga povezana veznikom, a svaki od njih zahtijeva dopunu u drugome padežu, svakomu prijedlogu treba pridružiti odgovarajuću dopunu.

NE DAPosadili smo cvijeće u i oko kuće.

Posadili smo cvijeće u kući i oko nje., Posadili smo cvijeće u kući i oko kuće.

Ići će u kazalište s ili bez prijateljice.

Ići će u kazalište s prijateljicom ili bez prijateljice.Ići će u kazalište s prijateljicom ili bez nje.

Veznici

bez da > a/i

Ustrojstva s veznikom bez da sintaktičke su prevedenice iz njemačkoga (ohne das). U njima umjesto toga veznika treba upotrebljavati veznik a ili veznik i:

NE DAUšao je bez da je pozdravio.

Ušao je i nije pozdravio.

Ušao je, a nije pozdravio.

bez obzira što > bez obzira na to što

Dopusni je složeni veznik bez obzira na to što. Umjesto njega u standardnome jeziku ne treba upotrebljavati složeni veznik bez obzira što.

NE DABez obzira što nisu uspjeli, pokušat će ponovno.

Bez obzira na to što nisu uspjeli, pokušat će ponovno.

budući > budući da

Veznik budući ne pripada standardnomu jeziku. Umjesto njega treba upotrebljavati veznik budući da:

NE DABudući je zabava bila gotova, pošli su kući. Budući da je zabava bila gotova, pošli su kući.

budući da / jer

Budući da uzročni je veznik koji treba upotrebljavati isključivo na početku rečenice, tj. samo kad u zavisnosloženoj uzročnoj rečenici zavisna surečenica prethodi glavnoj. Ne treba ga upotrebljavati u običnome (glavna – zavisna) poretku surečenica.

NE DANisu se dogovorili budući da nisu mogli uskladiti mišljenja.

Nisu se dogovorili jer nisu mogli uskladiti mišljenja.

Budući da nisu mogli uskladiti mišljenja, nisu

se dogovorili.

da bi (u suprotnome i sastavnome značenju) > a/ali/i

Da bi namjerni je veznik i ne treba ga upotrebljavati u rečenicama kojima se ne izriče da se što čini s kakvom namjerom, npr.:

NE DAPokušali su pobjeći da bi ih uhvatili i istukli. Pokušali su pobjeći, ali uhvatili su ih i istukli.Otputovao je na ljetovanje da bi tamo umro. Otputovao je na ljetovanje i tamo umro.

Taj je veznik dobro upotrebljavati samo ako se njime uvodi zavisna rečenica kojom se izriče namjera, npr.: Učinili su sve da bi popravili svoje odnose. (Učinili su sve s namjerom da poprave svoje odnose.)

iza kako > nakon što / pošto

U vremenskim rečenicama ne treba u standardnome jeziku upotrebljavati veznik iza kako. Umjesto njega treba upotrebljavati veznik nakon što ili veznik pošto:

NE DAIza kako je došao, otišao je spavati.

Nakon što je došao, otišao je spavati.

Pošto je došao, otišao je spavati.

mada > iako / premda

Hrvatskomu standardnom jeziku ne pripada dopusni veznik mada. Umjesto njega treba upotrebljavati veznike iako i premda.

NE DAUspjeli su mada je bilo teško. Uspjeli su iako je bilo teško.

Uspjeli su premda je bilo teško.

niti... ni / ni... niti > ni... ni

U standardnome jeziku ne treba upotrebljavati vezničke parove ni ... niti i niti... ni. Umjesto njih treba upotrebljavati simetrični par ni... ni.

NE DAPosao nije bio ni opasan niti težak.Posao nije bio niti opasan niti težak.

Posao nije bio ni opasan ni težak.

Rečenicu treba pokušati uspostaviti s veznikom ni. Tek ako to nije moguće, treba upotrijebiti veznik niti. To pravilo vrijedi za neutralni kontekst jer veznik niti može služiti i isticanju.

no međutim > no/međutim

Ne treba upotrebljavati pleonastičnu skupinu (skupinu koja udvaja isto značenje) no međutim. Umjesto nje treba upotrijebiti ili veznik no ili prilog međutim.

NE DASve su pokušali, no međutim nisu uspjeli.

Sve su pokušali, no nisu uspjeli.

Sve su pokušali, međutim nisu uspjeli.

pošto > budući da / jer

Pošto je isključivo vremenski veznik i ne treba ga upotrebljavati na mjestu uzročnih veznika.

NE DABila je žalosna pošto ju je razočaralo njegovo ponašanje.

Bila je žalosna jer ju je razočaralo njegovo ponašanje.

Primjer je dobre uporabe veznika pošto: Pošto se vratila sa sastanka s Markom, otišla je prileći.

prije nego > prije nego što

Standardnomu jeziku pripada veznik prije nego što, a ne pripada mu veznik prije nego.

NE DAPrije nego se udala, živjela je s roditeljima.

Prije nego što se udala, živjela je s roditeljima.

radi toga što / zbog toga što

Kao što se griješi tako da se prijedlog radi nerijetko upotrebljava na mjestu prijedloga zbog, i veznička se skupina radi toga što nerijetko upotrebljava na mjestu uzročnih veznika i vezničkih skupina. Tom se skupinom uvodi isključivo namjerna surečenica (ona dakle može stajati samo tamo gdje je zamjenjiva skupinom s namjerom da, tj. kad uvodi namjernu surečenicu).

NE DABila je sretna radi toga što ju je zaprosio. Bila je sretna zbog toga što ju je zaprosio.

s obzirom da / obzirom da > s obzirom na to da

Uzročni je složeni veznik s obzirom na to da. Umjesto njega u standardnome jeziku ne treba upotrebljavati veznike obzirom da, s obzirom da, obzirom na to da:

NE DAS obzirom da je mnogo radio, brzo je napredovao., Obzirom da je mnogo radio, brzo je napredovao.

S obzirom na to da je mnogo radio, brzo je napredovao.

ukoliko > ako

Umjesto veznika ukoliko, koji je veoma čest u administrativnome stilu, bolje je upotrebljavati veznik ako.

NE DAUkoliko se pojave problemi, odmah će ih riješiti.

Ako se pojave problemi, odmah će ih riješiti.

zato jer / stoga jer / zbog toga jer > jer

Vezničke skupine zato jer, stoga jer, zbog toga jer pleonastične su jer i sam veznik jer uvodi uzročnu rečenicu, pa se njima nepotrebno udvaja isto (uzročno) značenje.

NE DABila je tužna zato jer je otišao. Bila je tužna jer je otišao.Nije joj mogao to dati stoga jer nije bilo njegovo.

Nije joj mogao to dati jer nije bilo njegovo.

Bili su radosni zbog toga jer im se kći udala. Bili su radosni jer im se kći udala.

Hrvatski na maturi

Leksik

Tvorbene inačice

Imenice na -ist/-ista

Imenice na -ist kojima se označuje vršitelj radnje imaju normativnu prednost pred imenicama na -ista.

NE DAgitarista, biciklista, impresionista, realista gitarist, biciklist, impresionist, realistTo je roman francuskoga realiste. To je roman francuskoga realista.

Imenice na -telj/-lac

Kad je imenicu kojom se označuje vršitelj radnje moguće izvesti i sufiksom -telj i sufiksom -lac, normativna se prednost daje imenicama na -telj (npr. imenicama gledatelj, slušatelj pred imenicama gledalac, slušalac). Katkad se imenice tvorene tim sufiksima od iste osnove značenjski razjednačuju (npr. spasilac – ‘čovjek koji se bavi spašavanjem’ i Spasitelj – ‘Bog’). Kad se od koje osnove vršitelj radnje ne izvodi sufiksom -telj, tada je naravno dobra

uporaba imenice na -lac (npr. ronilac, ličilac, mislilac). Imenice tvorene sufiksom -oc ne pripadaju standardnomu jeziku i ne treba ih u njemu upotrebljavati.

Od imenica na -lac ženski mocijski parnjak moguće je tvoriti završetkom -teljica: roniteljica, ličiteljica ili umjesto izvedenice od imenice muškoga roda na -telj upotrijebiti dvorječnu skupinu: žena ličilac, žena ronilac.

NE NE* DAličioc ličilacronioc ronilacčitaoc čitalac čitateljslušaoc slušalac slušatelj

*Imenice na -lac pripadaju standardnom jeziku rubno, tj. pripadaju njegovu razgovornome funkcionalnom stilu. U biranijemu stilu bolje je upotrebljavati imenice na -telj.

Imenice na -arna/-arnica

Imenice tvorene sufiksom -arnica imaju prednost pred imenicama tvorenim sufiksom -arna. Tako normativnu prednost ima imenica slastičarnica pred imenicom slastičarna, imenica pekarnica pred imenicom pekarna, imenice cvjećarnica pred imenicom cvjećarna. Sufiks -arnica označuje ‘mjesto na kojemu se što prodaje’, a sufiks -ara ‘mjesto na kojemu se što proizvodi’. Stoga u značenju ‘mjesto na kojemu se prodaje kruh i krušni proizvodi’ treba upotrebljavati riječ pekarnica. Riječ pekarna ne pripada standardnomu jeziku i ne treba je upotrebljavati, a riječ pekara označuje ‘mjesto na kojemu se peče i proizvodi kruh i krušni proizvodi’. Mjesta na kojima se kruh i peče i prodaje mogu se nazvati i pekarnicama i pekarama.

NE DAcvjećarna cvjećarnicaslastičarna

slastičarnica

voćarna voćarnica

Imenice na -ona/-onica

Imenice tvorene sufiksom -onica imaju prednost pred imenicama tvorenim sufiksom -ona. Tako normativnu prednost ima imenica prodavaonica pred imenicom prodavaona, imenica kupaonica pred imenicom kupaona itd.

NE DAčistiona čistionicakupaona kupaonicapredavaona predavaonicaradiona radionica

Imenice na -loginja/-logica

U tvorbi ženskih mocijskih parnjaka od imenica na -log i -og prednost se daje izvedenicama sa sufiksom -inja (psihologinja, pedagoginja) pred izvedenicama sa sufiksom -ica (psihologica, pedagogica), koje pripadaju razgovornomu stilu.

NE DApedagogica pedagoginjapsihologica

psihologinja

Imenice na -itet/-ost

Ako su dvije istoznačne imenice tvorene od iste osnove sufiksima -itet i -ost, prednost se daje imenici sa sufiksom -ost.

NE DAindividualitet individualnostinvaliditet invalidnostrelativitet relativnost

Imenice s prefiksom van-/izvan-

Imenice s prefiksom izvan- imaju normativnu prednost pred imenicama s prefiksom van-.

NE DAvanzemaljac izvanzemaljac

Pridjevi na -ioni/-ijski

Pridjeve ne treba tvoriti sufiksom -ioni, nego sufiksom -ijski.

NE DAakcioni akcijskikanalizacioni kanalizacijskikandidacioni kandidacijskikomisioni komisijskipozicioni pozicijski

Pridjevi na -alni / -ijski/-ni

Ako se od iste osnove mogu tvoriti pridjevi izvedeni sufiksima -alni i -(ij)ski ili -ni, prednost se daje pridjevima izvedenima sufiksom -(ij)ski ili -ni. Pridjevi na -alni preuzeti su iz engleskoga jezika, a normativno je pravilo da se, ako se već mora posuđivati, posuđuje samo osnovna riječ, a izvedenice se tvore domaćom tvorbom.

NE DAembrionalni embrijskimultimedijalni multimedijskitrodimenzionalan/trodimenzionalni trodimenzijskitekstualni tekstni

Pridjevi na -ski/-ni

Iako postoji opće pravilo da se od istoznačnih pridjeva izvedenih od istih riječi nastavcima -ni i -ski prednost daje onima na -ni (npr. autobuski > autobusni), to pravilo ne treba protezati na pridjeve tvorene od imenica na -izam ni na pridjeve tvorene od imenica na -ka.

NE DAautobuski autobusnidadaistični dadaističkielektrički električniforenzični (< forenzika) forenzičkimetabolični metaboličkiromantistični (< romantizam)

romantistički

Pridjevi na -ov/-ev/-ljev

Posvojni se pridjev od imenica koje završavaju na nepčanik tvori sufiksom -ev, a od imenica koje završavaju na nenepčanik tvori sufiksom -ov, a od imenica koje završavaju na -ov ili -ev s pomoću sufiksa -ljev:

NE DAAhilejov Ahilejevbratovljev bratovKamovov KamovljevLjermontovov LjermontovljevMatošov Matoševsinovljev sinovTolstojov TolstojevTurgenjevov TurgenjevljevVoltairev Voltaireov

Pridjevi s prefiksom van-/izvan-

Pridjevi s prefiksom izvan- imaju normativnu prednost pred pridjevima s prefiksom van-.

NE DAvanbračni izvanbračnivannastavni izvannastavni

Polusloženica ili složenica

Dva pridjeva povezana spojnicom znače ‘x i y’, npr. znanstve-no-popularni znači ‘znanstveni i popularni’. Takvi se odnosi pridjevi odnose na dva pojma: znanstveni i popularni. Pridjevna složenica, npr. jezičnopovijesni, književnoumjetnički odnosi se na jedan pojam izražen dvjema riječima: jezična povijest, književna umjetnost. Više o tome vidi u poglavlju Sastavljeno i nesastavljeno pisanje – Pridjevi.

Odnosni pridjev od Bog/bog, dijete i ovca

Odnosni je pridjev od imenice Bog/bog Božji/božji, a ne Božiji/božiji, od dijete dječji, a ne dječiji, a od imenice ovca ovčji, a ne ovčiji.

NE DABožiji/božiji

Božji/božji

dječiji dječjiovčiji ovčji

Glagoli na -iti/-jeti

Ako su glagoli tvoreni od iste osnove sufiksima -iti i -jeti istoznačni, treba upotrebljavati glagol na -jeti (npr. voliti > voljeti, letiti > letjeti, poskupiti > poskupjeti). Više o tome vidi u poglavljima Perfekt i Glagolski pridjev radni.

Pritom treba uzeti u obzir da se neki od tih parova značenjski razjednačuju. Tako npr. crveniti znači ‘činiti što crvenim’ (npr. crveniti usnice), a crvenjeti ‘postajati crvenim’ (npr. Jagode su crvenjele.). Crvenjeti se znači ‘isticati se crvenom bojom’ (npr. Mak se crvenio u polju.). Glagol slabiti znači ‘činiti slabim’ (npr. slabiti čiji otpor), a slabjeti ‘postajati slabim’ (Njihova je želja za vlašću slabjela.) Više o tome vidi u poglavlju Paronimi.

NE DAletiti letjetiposkupiti poskupjetivisiti visjetivoliti voljetiNE DATreba voliti svoju domovinu. Treba voljeti svoju domovinu.Pričalo se da će sve uskoro poskupiti. Pričalo se da će sve uskoro poskupjeti.Njezino je protivljenje slabilo. Njezino je protivljenje slabjelo.Rumenjela je obraze. Rumenila je obraze.

Glagoli na -iti/-ati

U parovima glagola tvorenim od iste osnove nastavcima -iti i -ati prednost se daje glagolu tvorenomu nastavkom -iti:

NE DAbrojati brojitibojati bojitiobojati obojitistrujati strujitiNE DANaučio je brojati do sto. Naučio je brojiti do sto.Sve je obojao u zeleno. Sve je obojio u zeleno.

Glagoli na -ći/-nuti

Normativna se prednost daje glagolima na -nuti pred glagolima na -ći. To pravilo odnosi se samo na one slučajeve kad ti parovi stvarno postoje (ne odnosi se npr. na glagole leći, stići, pobjeći itd. jer nema glagola legnuti, stignuti, pobjegnuti itd.)

NE DAdići dignutimaći/pomaći

maknuti/pomaknuti

taći taknuti

Leksičke inačice

Paronimi

Paronimi su riječi sličnoga izraza i često sličnoga sadržaja koje se često upotrebljavaju jedna umjesto druge, npr.:

NE DANjegovo ponašanje nije bilo civilizacijsko. Njegovo ponašanje nije bilo civilizirano.civilizacijski ‘u skladu s civilizacijom’: civilizacijski standardi

civilizirano ‘uljuđeno’: civilizirano ponašanjeMarko i Jakov našli su se iza kuće. Njih su se dvoje tako dogovorili.

Marko i Jakov našli su se iza kuće. Njih su se dvojica tako dogovorila.

dvoje ‘dvije osobe različita spola’: Došli su Ana i Marko. Njih dvoje bili su prijatelji.

dvojica ‘dvije osobe muškoga spola’: Došli su Marko i Jakov. Njih dvojica bili su prijatelji.Imaš li elektronsku poštu? Imaš li elektroničku poštu?elektronski ‘koji se odnosi na elektrone’: elektronski mikroskop

elektronički ‘koji se odnosi na elektroniku’: elektronička poštaVoda ističe iz kade. Voda istječe iz kade.isticati ‘posebno naglašivati’: isticati čiju marljivost

istjecati ‘otjecati, tekući nestajati iz čega’: istjecati iz kade; pren. ‘prestajati trajati’: vrijeme istječeMarko i Jakov našli su se iza kuće. Oboje su bili preplašeni.

Marko i Jakov našli su se iza kuće. Obojica su bila preplašena.

oboje ‘i jedna i druga osoba različitoga spola’: Došli su Marko i Ana. Oboje ih volimo.

obojica ‘i jedna i druga osoba muškoga spola’: Došli su Marko i Jakov. Obojicu ih volimo.Dođi ovdje! Dođi ovamo!ovamo ‘na ovo mjesto, na mjesto na kojemu se nalazi govoritelj’: dođi ovamo

ovdje ‘na ovome mjestu, na mjestu na kojemu se nalazi govoritelj’: ovdje samPostava izložbe ih je oduševila. Postav izložbe ih je oduševio.postava ‘osobe u kakvoj skupini: glazbenoj, sportskoj itd.’: postava predstave

postav ‘izlošci u muzeju, galeriji itd.’: muzejski postav

Njegova je žena imala psiholoških problema. Njegova je žena imala psihičkih problema.psihološki ‘koji se odnosi na psihologiju i psihologe’: psihološki pristup

psihički ‘koji se odnosi na psihu’: psihički problemiUčenici su pisali zadaćnicu. Učenici su pisali školsku zadaću.zadaćnica ‘bilježnica u koju se pišu školske zadaće’: pisati u zadaćnicu

zadaća ‘zadatak za školu’: pisati zadaćuIzišao je vani. Izišao je van.vani ‘označuje vanjski prostor’: biti vani

van ‘označuje smjer kretanja’: ići vanJelo je imalo dobar ukus. Jelo je imalo dobar okus.ukus ‘osjećaj i sposobnost razlikovanja lijepoga i ružnoga’: Ana ima dobar ukus.

okus ‘osjet koji hrana ili piće izaziva u ustima ‘: okus narančeKad djeca zaspu, razgovarat će. Kad djeca zaspe, razgovarat će.zaspe – 3. l. mn. glagola zaspati: zaspe svake noći

zaspu – 3. l. mn. glagola zasuti: zaspu ih pijeskomZahvalio joj se na njezinoj ljubaznosti.  Zahvalio joj je na njezinoj ljubaznosti.zahvaliti se ‘odbiti što’: zahvaliti se na ponuđenome poslu (i potražiti drugi)

zahvaliti ‘izraziti zahvalnost’: zahvaliti na ljubaznosti

Pleonazmi

Pleonazam je nepotrebno ponavljanje istoznačnih jezičnih elemenata (no međutim) ili elemenata kod kojih je značenje jednoga elementa već sadržano u kojemu drugom elementu (sići dolje).

NE DAčak štoviše čak/štovišeletjeti zrakom letjetimala kućica mala kuća / kućicameđusobno spojiti spojitinaprijed/gore naveden navedenno međutim no/međutimoko desetak desetak / oko desetpetnaest godina starosti petnaest godinapopeti se gore popeti seporazgovarati zajedno porazgovaratipotencijalno moguće mogućesići dolje sićitreći po redu trećižena vrtlarica vrtlarica

Riječi koje ne pripadaju standardnomu jeziku

Riječi koje slijede (navedene s lijeve strane) ne pripadaju standardnomu jeziku iako se razmjerno često upotrebljavaju. Umjesto njih treba upotrebljavati riječi koje se nalaze s desne strane:

NE DAaristokrata aristokratatleta atletdozvoliti dopustitifaliti nedostajati; pogriješiti, promašitifront frontagest gestaishitren nepromišljen, prenagljenispoljavati (se) pokazivati (se)izaći izićiiziskivati tražiti, zahtijevatiizuzetak iznimkaizvinjavati se ispričavati seizvinjenje isprikamilion milijunnadležan mjerodavan, u čijemu je djelokrugunaprosto jednostavnoplaneta planetponaosob osobno, sa svakim osobnoposjeta posjetsačekati dočekati ‘doživjeti da se što dogodi ili pojavi’; pričekati ‘provesti kraće

vrijeme čekajući’saznanje spoznajasistem sustavskoncentrirati se

koncentrirati se

skroz potpunosnabdjeti (se) opskrbiti (se)snabdijevati (se)

opskrbljivati (se)

sprovesti provestiteritorija teritorijučesnik sudionikučestvovanje sudjelovanjeučestvovati sudjelovatiukazati na što upozoriti na štouputstvo uputa, upute, naputakustvari zapravozakačiti zakvačitiznačajan važan, znatan

Hrvatskomu standardnom jeziku ne pripadaju dijalektizmi i žargonizmi.

NE DAOtišao je u kupatilo. Otišao je u kupaonicu.

Otišao je u banju.Otišao je u kupaonu.Kupio je pome na pazaru. Kupio je rajčice na tržnici.Kupio je paradajz na placu.Sreo je frenda i buraza. Sreo je prijatelja i brata.Slagala je šugamane i lancune. Slagala je ručnike i plahte.Ubio ga je šerajzlinom. Ubio ga je žaračem.Stavio je škrlak na glavu i izišel iz hiže. Stavio je šešir na glavu i izišao iz kuće.

Hrvatskomu standardnom jeziku ne pripadaju ni strane riječi iako se u njemu mogu naći iz stilskih (U Zagrebu je održan summit.) ili terminoloških razloga (Taj je program shareware i dostupan je na internetu.). Ipak ih u tekstu koji je pisan standardnim jezikom treba izbjegavati. Ako se nađu u hrvatskome tekstu, treba ih pisati kurzivom kako bi se označilo njihovo strano podrijetlo. U rukom pisanome tekstu kurziv se označuje valovitom crtom. Posuđenice se s obzirom na stupanj uklopljenosti u hrvatski jezični sustav dijele na tuđice, prilagođenice i usvojenice. Prilagođenice su riječi stranoga podrijetla prilagođene jezičnomu sustavu jezika u koji su preuzete (npr. bit, čip, licencija). Usvojenice su riječi tako potpuno uklopljene u hrvatski jezik da se ne razlikuju od izvornih hrvatskih riječi. Za usvojenice često samo znalci znaju da su bile strane riječi, npr. breskva, boja, čarapa, krevet, puška, lopta, šećer, čamac, ćelav, duhan, top, cilj, remen, logor, šunka, iskren, odličan, pokrovitelj, časopis, okolnost, pojam, dojam, banka, baraka, pašteta. Ako već prihvaćamo posuđenicu, bolje je prihvatiti usvojenicu nego prilagođenicu, prilagođenicu nego tuđicu.

Umjesto engleskih riječi i anglizama treba upotrebljavati hrvatske riječi, npr.:

NE DAattachment privitak, prilogbrend robna marka, zaštitni znakbypass premosnicacasual ležerno, neformalno, sportskicool smiren, hladan; u trendu; smireno, hladnodisplay ekran, zaslonevent događajlink poveznicaremake prerad(b)arevival oživljavanje, obnavljanje, procvat, preporodstage pozornica

Posuđene riječi koje označuju specifičnosti pojedinoga naroda zovu se egzotizmi.

Egzotizmi mogu označivati jela (suši), pića (sake, tekila), nacionalne plesove (sirtaki), karakteristične građevine (iglu) itd. Egzotizmi se uvijek prihvaćaju kao posuđenice i ne treba ih zamjenjivati hrvatskim riječima.

Riječi koje pripadaju standardnomu jeziku samo u nekim značenjima

Neke riječi pripadaju standardnomu jeziku u nekim značenjima, a ne pripadaju mu u drugim. U tablici koja slijedi donosimo takve riječi u čijoj se uporabi često griješi s primjerom pogrešne i točne uporabe te objašnjenja.

NE DAGdje ste krenuli? Kamo ste krenuli?

Kuda ste krenuli?gdje ‘pita za mjesto na kojemu se što nalazi’

kamo ‘pita za cilj kretanja’

kuda ‘pita za smjer kretanja, kojim putom’Otišao je ocu, a isti ga nije želio primiti. Otišao je ocu, a on ga nije želio primiti.isti ‘koji je onaj koji je već bio’

taj/on (pokazna ili osobna zamjenica)Tek tada kreće pravi zaplet. Tek tada počinje pravi zaplet.kretati ‘započinjati kretanje’

počinjati ‘započinjati postojati, trajati; započinjati kakvo djelovanje’Otišao je u krivome smjeru. Otišao je u pogrešnome smjeru.kriv ‘koji je učinio što loše, koji nije dokazao nevinost u sudskome postupku’

pogrešan ‘koji nije onakav kakav bi trebao biti’Odlagao je raskidanje zaruka. Odgađao je raskidanje zaruka.odložiti ‘privremeno staviti na koje mjesto’

odgoditi ‘premjestiti u kasnije vrijeme’Donosim par primjera. Donosim nekoliko primjera.par ‘skupina koju čine dva predmeta ili dvije osobe’

nekoliko ‘neodređeno neveliko mnoštvo’Ustajanje je Gregoru predstavljalo velik napor.

Ustajanje je Gregoru bilo veoma naporno.

predstavljati ‘upoznavati koga s kim, pokazati što u javnosti, nastupati u predstavi’

biti (pomoćni glagol)Sestra joj je pričala da ocu nije dobro. Sestra joj je govorila/rekla da ocu nije dobro.pričati ‘pripovijedati’

govoriti ‘verbalno se izražavati’, reći ‘verbalno se izraziti’Uzeo je kanticu s uljem i počeo sipati, prvo polako, pa sve brže.

Uzeo je kanticu s uljem i počeo lijevati, prvo polako, pa sve brže.

sipati ‘o čemu sipkom’

točiti, lijevati ‘o tekućini’Na policiji su mu izdali uvjerenje. Na policiji su mu izdali potvrdu.uvjerenje ‘mišljenje koje tko ima o čemu’ 

potvrda ‘isprava kojom se što potvrđuje’Oženila se za Marka. Udala se za Marka.

Marko i Janica su se oženili.

Oženio je kćer za Marka.

Marko i Janica su se vjenčali.

Udao je kćer za Marka.oženiti ‘učiniti da muškarac stupi u brak’

oženiti se ‘postati čijim suprugom’

udati ‘učiniti da žena stupi u brak’

udati se ‘postati čijom suprugom’

vjenčati ‘obaviti obred sklapanja braka’

vjenčati se ‘sklopiti brak’

Internacionalizmi

Internacionalizmi u hrvatskome jeziku imaju drukčiji status od stranih riječi, ali ih ipak treba upotrebljavati u standardnome jeziku s mjerom i ne pretjerivati u njihovoj uporabi te ih, ako to kontekst i značenje dopuštaju, zamijeniti domaćim riječima. Te se zamjene ne smiju provoditi mehanički te uvijek treba voditi računa o značenju, svezama (npr. brijaći aparat ne može se mijenjati u brijaći uređaj, ali je umjesto kućanski aparati bolje kućanski uređaji, adaptacija stana nije prilagođivanje stana, televizijska emisija nije televizijsko ispuštanje itd.) i stilu.

internacionalizam

hrvatska riječ

adaptacija prilagođivanje, prepravljanjeaparat uređajapsorbirati upiti/upijatiažurirati posuvremeniti/posuvremenjivatidestinacija odredištedetaljan iscrpandiktirati određivatidirektan/direktno izravan/izravnodiskutabilan upitandistribucija razdioba, raspodjeladizajn oblikovanjedominirati prednjačiti, prevladavatiedukacija izobrazbaeliminirati ukloniti/uklanjatiemisija ispuštanjeevaluacija vrednovanjefaktor čimbenikfluktuacija kolebanjegrupa skupinagrupni rad skupni rad/rad u skupinamahorizontalan vodoravan

identificirati prepoznati/prepoznavati, otkriti/otkrivatiidentifikacija prepoznavanjeindirektno neizravnoinformacija obavijest, podatakinformirati obavijestiti/obavještavati/obavješćivatiinstalacija ugradnjainstalirati ugraditi/ugrađivatiinstrument uređajintenzitet jakostinterpersonalni međuljudskiklasificirati svrstati/svrstavati, razvrstati/razvrstavatiklasifikacija razredbakomponenta sastavnicakoncipirati osmisliti/osmišljavatikonflikt sukobkonstantan stalankontrola nadzor, praćenjekoordinirati uskladitikreirati stvarati/stvoritikvaliteta kakvoćalimit ograničenjelista popisnivo razinaoblast područjeperiod razdobljepilot-projekt ogledni projektpodesiti namjestiti, ugoditipreformulirati preoblikovatiprincip načeloprioritet prednostprocedura postupakrealni stvarni, postojećirealno vrijeme stvarno vrijemereflektirati odbiti/odbijati, odraziti/odražavatiregulirati urediti/uređivatirelevantan važanreorganizacija preustrojrevidirati preinačiti/preinačivatirezultirati dovoditi/dovesti doselekcija odabirsortiranje razvrstavanjespektar rasponsuma zbrojterminologija nazivljetestiranje ispitivanjetraka vrpcatransfer prijenostransport prijevoz, prijenos

Imena

Pri pisanju eseja posebnu pozornost treba posvetiti točnomu pisanju i sklanjanju imena. O sklanjanju imena vidi u poglavlju Sklonidba imena. Posebno treba biti pažljiv pri pisanju stranih imena. Donosimo stoga popis nekih imena pisaca i likova:

imena pisacaAlbert Camus Anton Pavlovič ČehovArthur RimbaudBertolt Brecht Charles BaudelaireDante AlighieriEdgar Allan Poe Ernest Hemingway EshilEugène IonescoEuripidEzopFjodor Mihajlovič DostojevskiFrancesco PetrarcaFranz KafkaFriedrich SchillerGeorge G. ByronGiovanni BoccaccioGustave FlaubertHenrik IbsenHeziodHomerHonoré de BalzacJean RacineJean-Paul SartreJerome David SalingerJohann Wolfgang GoetheLav Nikolajevič Tolstoj Luigi PirandelloMarcel ProustMiguel de CervantesMolièreNikolaj Vasiljevič GogoljOvidijePaul VerlainePedro Calderón de la BarcaPierre Corneille PlautSamuel BeckettSofokloVergilijeVoltaire 

William Shakespeareimena likova

AgamemnonAhilejAkakij AkakijevičAleksej KirilovičAnastasie de RestaudAntigonaAntoine Roquentinbarunica CastelliBeatriceBobočka RadajevaBriseida/BrizeidaCharles BovaryCharlotte BuffDelphine de Nucingendon QuijoteEmma BovaryEtienne LantierEugène de RastignacFilip LatinoviczFranz MoorGregor SamsaHelmerHolden CaulfieldIzmenaKiti ščerbackaKonstantin Dmitrič LevinKreontLeon DupuisLeone GlembayLottaMajka CourageMersaultNoraotac GoriotPečorinPhoebeQuasimodoRazumihinRodion Romanovič RaskoljnikovRodolphe BoulangerSancho PanzaThérèse RaquinWerther