1

ROBERT K. G. TEMPLE

TAJNA ZVIJEZDE SIRIUS

tampa STVARNOST

Zagreb

SADRAJ

Zahvala Pieva napomena Obraanje itaocu U emu se sastoji tajna? PRVI DIO

Postavlja se pitanje o Siriusu Prvo poglavlje Dogonsko znanje Sudanski siriusov sustav M. Griaulea i G. Dieterlen

DRUGI DIO

PITANJE O SIRIUSU POSTAVLJA SE DRUKIJE Uvod Drugo poglavlje Bajka Tree poglavlje Svetih pedeset etvrto poglavlje Psi podzemlja Peto poglavlje Proroka sredita esto poglavlje Dogonsko porijeklo Sedmo poglavlje Izlazak zmijskog zuba

TREI DIO S ONE STRANE TAJNE

Osmo poglavlje - Basna DODACI Prvi dodatak

Planetski sateliti, planete oko zvijezda te revolucija i rotacija svemirskih tijela kako ih je prikazao novoplatoniarski filozof Proklo

Drugi dodatak Sauvani Berosovi odlomci u engleskom prijevodu

Trei dodatak

2

Zato ba ezdesetih godina etvrti dodatak

Znaenje E u Delfima Peti dodatak

Zato su Hetiti bili u Hebronu u Palestini? esti dodatak

Dogonski stupnjevi upuivanja Bibliografija Indeks

Pri stvaranju ove knjige bili su puni razumijevanja i spremni na pomo i suradnju moja britanska urednica, gospoda Jan Widdows, i ameriki urednik, Thomas Dunne. Kartograf Daniel Kitts veselo je pripremao zemljopisne karte i dijagrame, udovoljavajui zahtjevima koji bi nekoga drugog esto tjerali u oaj. Gospodica Mary Walsh je pokazala dosjetljivost pri traenju slika. Pomogao je i Stephen de Sautoy i ispoljio bogatu matu pri stvaranju zatitnog omota za britansko izdanje knjige, dopustivi piscu da znatno sudjeluje u onome to mu je esto zabranjeno.

Posredno dugujem zahvalnost afrikim sveenicima Mandi, Yebnu i Ongnonlouu, te sveenici Innekouzou, bez kojih ne bi, iskreno reeno, bilo ni jasno izraene teme za ovu knjigu. Posebno treba spomenuti dva rana pionira: pokojnog Sir Normana Lockyera, koji je uspio zajedno razmatrati astronomiju i arheologiju, neko odvojene naune grane, i pokojnog Thomasa Taylora iz Londona, koji je svoj ivot posvetio prevodenju i tumaenju zapisa to su preivjeli stoljea zlobe, zloupotreba, spaljivanja knjiga i pokolja to su kroz dva tisuljea bili sudbina onih koji su prihvaali "veliku predaju" a ni Taylor osobno nije, to se tie boli i patnji, izbjegao posljedice svog poloaja. Zahvaljujem i filozofu Proklu to je objelodanio odreene nagovjetaje o tajnim predajama koje je mogao zatajiti. R. K. G. T.

PIEVA NAPOMENA

U drugom je dijelu nakon svakog poglavlja kratak pregled. S obzirom na opseg materijala koji

knjiga obrauje, preporuuje se itaocu da taj materijal sagleda cjelovito, tako to e proitati te kratke preglede koji mu mogu i osvjeiti pamenje. Pisac nije mogao izbjei zamrenost materijala, ali moe pruiti tu malu pomo da bi se knjiga lake razumjela.

Uinjeno je sve to se moglo kako bi se utvrdilo vlasnitvo svih ilustracija to su reproducirane u ovoj knjizi. Ako se negdje pogrijeilo ili je netko izostavljen pri izraavanju zahvalnosti, pisac se ispriava i u budua e izdanja unijeti potreban ispravak.

OBRAANJE lTAOCU

U emu se sastoji tajna?

Ova knjiga postavlja pitanje: jesu li Zemlju u prolosti posjetila razumna bia iz podruja zvijezde Sirius?

Kad sam 1967. poeo pisati knjigu, cijelo se pitanje postavljalo u vezi s afrikim plemenom Dogon, koje ivi u Maliju, bivem Francuskom Sudanu. Dogoni imaju tako nevjerojatne podatke o sustavu zvijezde Sirus da sam svakako htio istraiti taj materijal. Posljedica je toga da sam poslije sedam godina, 1974; uspio dokazati kako su podaci koje imaju Dogoni stari vie od pet tisua godina i kako su ih u doba prije dinastija, prije 3200. prije n, e,, imali drevni Egipani, a od toga naroda, kao to dokazujem, potjee djelomino dogonska kultura, a vjerojamo i Dogoni. Prema tome, ja sam prvobitno pitanje premjestio vie od pet tisua godina u prolost, tako da je ono postalo jo munije. No, poto sam to uinio, tee je odgovoriti na nj. Dogoni su, ini se, ouvali predaju o dodiru s izvanzemaljskim biima. Dobro je, svakako, to se ne mora kao pretpostavka uzeti besmislena pomisao da su se razumna bia iz svemira iskrcala u Africi, saopila odreene podatke jednom zapadnoafrikom plemenu i vratila se u svemir, ostavivi na miru ostatak svijeta.

3

Takva mi se teorija nikada nije inila moguom. No, u poetku je morala posluiti kao radna postavka. Uostalom, nisam slutio da su Dogoni sauvali u svojoj kulturi drevne egipanske vjerske tajne. Isto tako nisam slutio da su drevni Egipani znali bilo to o Siriusu. Bio sam neznalica kao i mnogi koji o starom Egiptu znaju samo to da su Egipani sagradili piramide, ostavili mumije, imali faraona Tutankhamona i pisali hijeroglifima. Dok sam studirao, bavio sam se Orijentom, ali nikada nisam dotaknuo Egipat osim u vezi s islamskim razdobljem poslije 600. n. e. Nisam znao gotovo nita o drevnom Egiptu. Da jesam, moda bih utedio sebi mnogo vremena.

Bili su potrebni mjeseci i mjeseci da bi mi se napokon dva-tri sitna, ali vana podatka vrzla dovoljno dugo po glavi i prisilila me da prouavam stari Egipat i cijeli niz tema koje nisam prije toga ni dodirnuo. Sumnjam da bih ak i tada pristao da troim znatne svote novca, kao to je pedeset funti za prijeko potreban i rasprodan Rjenik egipatskih hijeroglifa Wallisa Budgea, koji ima 1356 stranica i ne moe ga podii sa stola ni desetogodinje dijete. Meutim, sudbina je htjela da dobijem jedan od tih golemih rjenika, a i mnoge druge vane knjige o temama kojima je trebalo da se bavim. Tako sam lake savladao svoju uroenu nesklonost prema pomisli da bih morao postaviti poljski krevet u neku kolsku knjinicu i useliti se u nju na nekoliko godina. Dakle, treba da zahvalim svojoj dragoj prijateljici, pokojnoj gospodici Mary Brendi Hotham-Francklyn, to mi je u svojoj devedeset etvrtoj godini poklonila prilino veliku zbirku knjiga, koje su tako zanimljive da ih nisam mogao zanemariti i posljedica je sada pred nama.

Cijela ova Siriusova tajna prvi put mi je privukla pozornost oko 1965. Bavio sam se nekim filozofskim i naunim problemima, suraujui s Arthurom M. Youngom iz Philadelphije, izumiteljem helikoptera Bell i u novije vrijeme (1972) jednim od urednika i tvoraca knjige Svijest i stvarnostt. Arthur mi je sam samcat dao, istodobno s mojim slubenim studiranjem od 19611967, vie znanja nego to bi ga mogao pruiti cijeli jedan fakultet. Dok sam krio sebi put kroz jezik sanskrt i druge teke teme na slubenoj sveuilinoj razini, stjecao sam od Arthura znatnu znanstvenu izobrazbu u drutvu nekoliko prijatelja sa sveuilita, s kojima sam godinama sudjelovao u nizu izvanredno poticajnih seminara i istraivakih projekata kojima je rukovodio Arthur Young i koji su povremeno bili povezani s dobrotvornom ustanovom to ju je on utemeljio: Ustanovom za prouavanje svijesti.

Arthur Young je naroito rado itao o mitologijama iz cijelog svijeta, ukljuivi i mitologiju malo poznatih plemena. Jednog mi je dana pokazao knjigu Afriki svjetovi, koja ima nekoliko poglavlja, a svako prikazuje po jedno pleme, njegove poglede na ivot, njegove obiaje i mitologiju. Jedno se poglavlje bavi Dogonima, prevedeno s francuskog na engleski, a autori su Marcel Griaule i Germaina Dieterlen, slavni antropolozi.Arthur mi je svratio pozornost na jedan odlomak koji je upravo proitao u tom poglavlju, a u kojem ti antropolozi opisuju dogonske kozmoloke postavke. Navest u retke koje sam tada proitao i koji su mi prvi put skrenuli panju na cijelo to izvanredno pitanje, tako da e italac, ba kao i ja, naeti tu temu ovim kratkim odlomkom:

1

Poetna toka stvaranja jest zvijezda koja krui oko Siriusa i zove se 'zvijezda Digitaria', Dogoni je smatraju najmanjom i najteom od svih; zvijezda; ona sadri klice svega. Njeno okretanje oko vlastite osi i kruenje oko Siriusa potpomau sve stvaranje u svemiru. Vidjet emo da njena putanja odreuie kalendar. To je bilo sve. Antropolozi nisu spomenuli da zaista postoji takva zvijezda koja se okree oko Siriusa. Meutim, Arthur Young i ja znali smo za bijelu patuljastu zvijezdu Sirius B koja doista krui oko Siriusa. Znali smo da je "najmanja i najtea" vrsta zvijezde dotada poznata. (O neutronskim zvijezdama i "crnim rupama" nije se jo mnogo raspravljalo, a pulsari jo nisu ni bili otkriveni.) Obojica smo se, dabome, sloili da je vrlo udno to takva nagovijest stie iz navodno primitivna plemena. Kako da se to objasni? Zbog drugih djelatnosti i briga u to vrijeme morao sam napustiti tu temu.

Oko dvije godine poslije toga, u Londonu, iznenada me obuzela neodoljiva elja da ispitam taj problem. Na takvu me odluku potaknulo itanje uzbudljivih futuristikih eseja Arthura C. Clarkea, kojega sam ve upoznao. U to se vrijeme nisam vie mogao sjetiti ni kako se zove afriko pleme, pa sam pisao Arthuru Youngu i zamolio ga da mi javi taj podatak. On mi je odgovorio i ljubazno mi poslao fotostat cijelog poglavlja koje sam vidio u Afrikim svjetovima. Tako sam, oboruan spoznajom da se pleme koje me zanima zove Dogon, hrabro krenuo u Kraljevski antropoloki institut kako bih ustanovio to mogu doznati o tom neobinom plemenu.

Knjiniar je sa mnom pregledao katalog, ali sam naiao na jednu pote-kou: sve je bilo na francuskom jeziku, a ja nisam znao francuski. Ipak, ustrajao sam i naao na popisu jedan lanak koji je u svom naslovu imao rije Sirius. Probudio je u meni nade (dok druga djela nisu nita obeavala). Zatraio sam fotostat. Kad sam ga uzeo za tjedan-dva (poetkom studenog 1967), nisam mogao, naravno, nita razumjeti. Stoga sam napokon potraio nekoga tko e mi za plau prevesti lanak. Kad sam dobio materijal na en-gleskom, shvatio sam da je onakav kakav sam samo poeljeti mogao.2 Jer, taj se lanak iskljuivo

4

bavio najtajnijom dogonskom predajom koju su antropolozi Griaule i Dieterlenova, godinama ivjevi u tom plemenu, uspjeli izvui od etvoro glavnih sveenika,3

Sve najtajnije dogonske predaje tiu se zvijezde koju su Dogoni prozvali prema najsitnijem sjemenu njima poznatom, koje ima botaniko ime Digitaria, i to se ime upotrebljava u lanku kao naziv zvijezde umjesto pravog dogonskog naziva: po. No, ak i u tom lanku koji obrauje iskljuivo tu temu, injenicu da zvijezda zaista postoji i da ini ono to Dogoni pripisuju Digitariji spominju Griaule i Dieterlenova samo u uzgrednoj fusnoti i ovoj kratkoj napomeni: Nije se rijeilo, pa ak ni postavilo, pitanje kako ljudi koji nemaju nikakvih instrumenata mogu znati kretanje i odredene osobine zvijezda koje su gotovo nevidljive."No, govorei ba to, antropolozi su odali svoje nepotpuno znanje o astronomiji, jer zvijezda Sirius B, koja se okree oko Siriusa, nipoto nije gotovo nevidljiva".Ona je potpuno nevidljiva i otkrivena je tek u prolom stoljeu s pomou teleskopa. To mi je napomenuo Arthur Clarke u pismu od 17. srpnja 1968, poto se prije toga ponudio da provjeri injenice: Usput, Sirius B je osme veliine potpuno nevidljiv ak i da ga Sirius A ne pokriva sasvim. Tek 1970. snimio je Sirius B uspjeno Irving Lindenblad iz Pomorskog opservatorija Sjedinjenih Drava; snimak se prikazuje na 1. slici.

i to poto su plemenski sveenici najprije odrali poseban sastanak i donijeli politiku odluku da svoje tajne saope Marcelu Griauleu, prvom strancu u njihovoj povijesti koji je stekao njihovo povjerenje.

U lanku to sam ga dobio od Kraljevskog antropolokog instiruta Griaule i Dieterienova su zabiljeili da Dogoni govore kako se zvijezda Digitaria okrene oko Siriusa svakih pedeset godina. Nije mi trebalo mnogo vremena da bih naao podatke o Siriusu B i otkrio da njegovo okretanje oko Siriusa traje zaista pedeset godina. Sada sam znao da sam uistinu na vanom tragu. Od toga sam asa bio potpuno zaokupljen nastojanjima da doprem do dna tajne.

Slijedeih mi je nekoliko mjeseci izvanredno pomogao Arthur C. Clarke. Pisao je iz ri Lanke i bio prilino esto u Londonu, tako da smo nas dvojica na dugako i iroko raspravljali i o mnogim zagonetnim injenicama iz cijelog svijeta, koje je poslije istaknuo u javnosti vicarsko-njemaki pisac Erich von Dniken u svom bestseleru Sjeanja na budunost i njegovim nastavcima. U poetku sam pripremao knjigu o svim tim uzbudljivim zagonetkama. (U to vrijeme jo nitko nije uo za von Dnikena.) Arthur Clarke me upoznao s vie zanimljivih profesora a svaki je imao neku svoju omiljenu zagonetku. Derek Price, profesor povijesti nauke na Sveuilitu Yale, otkrio je pravu prirodu danas uvenog mehanikog kompjutora iz otprilike 100. prije n. e., koji je na prijelazu stoljea pronaen u brodskoj olupini kod Antikitere i kojemu se nije poklanjala dovoljna panja sve dok nije u Ateni pao na pod i raspuknuo se, pa su vidjeli o emu je rije. On je, osim toga, otkrio tragove babilonske matematike na Novoj Gvineji i mnogo priao o Raffle-sovoj brodskoj olupini.

Zatim dra Alana McKaya, kristalografa s koleda Birkbeck pri Londonskom sveuilitu, zanimali su Disk iz Festosa s Krette, te tajanstvena slitina to je pronaena u jednom kineskom grobu i divlji predjeli oko rijeke Amu-Darje. Ustanovio sam da mi, budui da sam na svakom koraku sretao takve ljude, brojne bljetave zagonetke brzo skreu panju s moje prave potrage.

Stoga sam napustio sve te tajne i odluio se usredotoiti na rjeavanje zaista teke i konkretne zagonetke s kojom sam se u poetku suoio: kako su Dogoni doznali tako izuzetne podatke i znai li to da su Zemlju neko po-sjetila nezemaljska bia?

Nastojanje da se ozbiljno ispita mogunost izvanzemaljskog dodira sa Zemljom ima tu nezgodnu stranu to e mnoge razumne ljude odbiti ve sama ta pomisao. S druge strane, mnogi medu onima koji e oduevljeno, rairenih ruku, prihvatiti moja istraivanja takvi su da su najmanje poeljni kao istomiljenici. Zbog toga sam se donekle kolebljivo latio obraivanja te teme, i ako me netko za tih godina uporno ispitivao to radim i ako je uspio izvui od mene priznanje da pripremam knjigu, nisam govorio o emu je rije, ve bih samo promrmljao da je rije o starim Egipanima ili, prije tog stadija, o mitologiji nekog afrikog plemena zapravo, nioemu zanimljivom. Ova e me knjiga, vjerojatno, neizbjeno svrstati u vrlo nezavidnu ka-tegoriju onih ljudi koji piu o malim zelenim ljudima iz svemira. Ipak, ovo bi trebalo da bude ozbiljno istraivanje. Gotovo bih se htio ispriati zbog te-me, no bilo bi to besmisleno.

Bitno je da se taj neobini materijal potanko predoi javnosti. Otkad je znanje osloboeno tiranije malobrojnih izabranika i otvoreno irokim slojevima, najprije izumom tiskarstva, zatim suvremenim medijima i masov-nim umnoavanjem knjiga i asopisa, te u najnovije doba "revolucijom depnih knjiga", svaka se misao moe objelodaniti i usaditi potrebno sjemenje u mozgove irom svijeta bez posredovanja bilo kakve porote koja bi to odobrila i bez filtra prevladavajueg miljenja koje se temelji na openito prihvaenim gleditima klike zastarjelih umova.

Kako se lako zaboravi da nije uvijek bilo tako! Nije udno, dakle, to su, prije nego to je sve to postalo mogue, postojale tajne predaje meu svee-nicima, koje su se stoljeima prenosile usmeno u neprekinutom lancu i briljivo uvale da ih ne bi uhvatila neka cenzura i da se ne bi izgubila poruka. tJ dananje se doba mogu tajne predaje prvi put otkriti bez opasnosti da e se pri tome zatrti. Jesu li, moda, Dogoni spoznali otprilike ba to kad su se, voeni nekim jakim instinktom, poslije vijeanja najviih sveenika, odluili na potez bez presedana: objavljivanje svojih najveih tajni? Znali su da se mogu

5

pouzdati u francuske antropologe, i kad je Marcel Griaule umro 1956, oko etvrt milijuna pripadnika tog plemena okupilo se na njegovu pogrebu u Maliju, iskazujui poast ovjeku kojega su potovali kao velika mudraca izjednaenog s njihovim visokim sveenicima. Takvo potovanje odaje da je rije o izvanrednu ovjeku, kojem su Dogoni mogli slijepo vjerovati. Nesumnjivo, valja zahvaliti osobinama Marcela Griaulea za to to su nam otkrivene svete dogonske predaje. Uspio sam utvrditi da one potjeu jo iz starog Egipta i da, ini se, ukazuju na dodir u dalekoj prolosti izmedu nae planete Zemlje i neke razvijene vrste razumnih bia s nekog drugog planetskog sustava, udaljenog nekoliko svjetlosnih godina. Ako postoji neko drugo rjeenje Siriusove tajne, ono e, zacijelo, biti jo neoekivanije nego ovo. Bez sumnje, nee biti obino.

Ne bismo se smjeli uditi to u naoj galaksiji i u cijelom svemiru ima, svakako, i drugih civilizacija. ak ako se u budunosti i ustanovi da je obja-njenje Siriusove tajne potpuno drukije (iako ne mogu zamisliti kakvo bi bilo), treba da zadrimo na umu da je Siriusova tajna, budui da nesumnjivo nismo sami u svemiru, pomogla da razmiljamo kako treba i nae priroeno lijene mozgove uinila mnogo pristupanijima za vano pitanje o izvanzemaljskim civilizacijama koje zacijelo postoje.

Privremeno svi mi nalikujemo na ribe u staklenoj posudi i tek povremeno iskoimo iz vode kad se vinu u zrak nai astronauti. Javnosti su dosadila svemirska istraivanja jo prije nego to su pravo poela. Vidimo da je ak i lanovima Kongresa potrebno ubrizgavati neprestano u umorni krvotok injek- cije kao to su spaavanje svemira i nedovoljan broj satelita, poput injekcija heroina, da bi se u svom groznom letarginom stanju potakli na to da izglasaju nova: za svemirske programe, koje mnogi medu njima smatraju dosadnima, bez dovoljno uzbuenja i napetosti.

Psiholoki utjecaj Zemljinih snimaka iz svemira, snimaka goleme i lijepe kugle koja ne poiva ni na emu, optoene oblacima i blistave zbog mora, poeo je odjekivati u dugakim i sanjivim hodnicima nae uglavnom omamljene psihe. ovjeanstvo se neprimjetno probija prema novoj i nepobitnoj spoznaji da svi mi zajedniki sudjelujemo u toj igri. Svi smo na kugli koja lebdi, ini se, u praznom prostoru, svi se sastojimo od atoma koji su, takoer, ponajvise prazan prostor, i prije svega jedina smo uistinu razumna stvorenja koja su nam neposredno poznata. Ukratko, sami smo jedni s drugima, sa svim bratoubilakim implikacijama takva napeta stanja.

No, istodobno dok svi mi polako to uviamo, poinje se stvarati u nama i nsizbjeni zakljuak koji slijedi poslije svega toga. Ne samo aici izuzetnih ljudi (izuzetno pametnih ili izuzetno ludih) sinulo je ve ovo: ako se mi, uei na ovoj planeti, borimo meusobno jer nemamo nikakve bolje razbibrige, onda ima moda mnogo planeta irom svemira na kojima postoje razumna bia koja su ili preputena svojoj sudbini, kao mi, ili su izala iz ljuture i uspostavila vezu s drugim razumnim biima na drugim planetama. A ako se to zaista zbiva irom svemira, onda emo se, moda, prilino skoro povezati s naim drugovima negdje drugdje stvorenjima koja ive kraj neke druge zvijezde u tom golemom praznom prostoru koji raa planete, sunca i umove.

Ve godinama smatram da bi bolje bilo kad bi organizacije, koje troe mi-lijune dolara na mir i pokuaje da se ustanovi to ne valja u ovjejoj naravi kad doputa neto tako perverzno kao to su ratovi, poklonile sav svoj novac svemirskim programima i astronomskom istraivanju. Umjesto seminara o "istraivanju mira" trebalo bi da napravimo vie teleskopa. Odgovor na pitanje: Je li ovjeanstvo perverzno? znat e se kad se budemo mogli usporediti s drugim razumnim vrstama i ocijeniti sebe prema nekom drugom mjerilu, a ne prema mjerilu koje stvaramo iz zraka. Zasada se borimo s iz-miljenim protivnicima, progonimo utvare..... odgovori su negdje na drugim zvijezdama i kod drugih vrsta bia. Samo emo poveati svoje neuroze ako budemo jo introspektivniji i narcisoidniji. Treba da budemo okrenuti van. U isto vrijeme treba, naravno, da se osvrnemo iza sebe i da uporno promatra-mo svoju vlastitu prolost. Nema nikakva smisla ii naprijed ako ne znamo gdje smo bili. Osim toga, postoji vjerojatnost da bismo mogli otkriti tajne o svom vlastitom porijeklu. Na primjer, jedan od rezultata moga istraivanja, koje je bezazleno zapoelo jednim afrikim plemenom, jest otkrivanje mogu-nosti da je takva civilizacija kakvu znamo uvezena najprije s neke druge zvijezde. Povezane kulture Egipta i Sumera u Sredozemlju rodile su se, jednostavno, ni iz ega. To ne znai da prije toga nije bilo ljudi. Znamo da je bilo mnogo ljudi, ali nismo nali nikakvih tragova civilizacije. A ljudi i civilizacija nipoto nisu isto. Uzmimo kao primjer ove rijei pokojnog profesora W. B. Emeryja iz njegove knjige Drevni Egipat: Oko 3400 godina prije nove ere zbila se u Egiptu velika promjena i zemlja je brzo prela iz stanja razvijene neolitike kulture sa sloenim plemenskim obiljejima u dva dobro ureena kraljevstva, od kojih je jedno obuhvaalo deltu Nila, a drugo dolinu Nila. U isto se vrijeme javlja pismo, a mo-numentalno graevinarstvo, umjetnost i obrt razvijaju se do zapanjujue razine, te svi dokazi upuuju na postojanje dobro ureene i ak raskone civilizacije. Sve je to postignuto u razmjerno kratkom razdoblju, jer se ini da taj temeljni razvoj pisma i graevinarstva ima vrlo oskudnu ili nikakvu podlogu.

Dakle, pretpostavi li se ili ne da su u Egipat upali napredniji ljudi koji su donijeli svoju kulturu, nepobitno je da se, kad se vraamo tom povijesnom razdoblju, suoavamo s toliko neocjenjivih pojedinosti da ne moemo gotovo nita tvrditi pouzdano. Znamo, meutim, da su se primitivni ljudi najednom nali u uspjenim i bogatim civilizacijama i da se sve to dogodilo prilino naglo. U svjetlu dokaza to su povezani

6

sa Siriusovim problemom, a i drugih dokaza kojima su se bavili drugi pisci ili kojima bi se morali pozabaviti u budunosti, mora se smatrati ozbiljnom mogunost da civilizacija na ovoj planeti duguje poneto posjetu razvijenih izvanzemaljskih bia. Nije ba neizbjeno da se kao polazna toka prihvate letei tanjuri, pa ni bogovi u svemirskim odijelima. Moj je osobni dojam da se ta tema dosada nije obraivala onako kako treba. No, umjesto da se upustimo u puko teoretiziranje o tome kakvi su se Nezemljani spustili itd., prijeimo na dokaze koji barem pokazuju da su moda bili ovdje. U Treem dijelu razmotrit emo neke pojedinosti i uporita u prilog tome da su izvanzemaljski posjetioci sa Siriusa, postojanje kojih uzimam kao pretpostavku, moda bili vodozemna bia koja su osjeala potrebu da ive u vodenoj okolini. Meutim, sve to vodi u spekulacije gdje je tlo vrlo varljivo. Moje je naelo, a i sklonost temperamenta, uvijek bilo da se drim vrstih injenica. Vidjet emo, kad nastavimo, Koliko su vrste injenice, iako je zasada sve to prilino udno. Kao i obino, istina se pokazala udnijom nego matanje. itaocu se preporuuje, ako trai neka luda nagaanja, da proita Trei dio ove knjige.

Knjiga koja sada slijedi postavlja jedno pitanje. Ne daje, ve samo predlae, odgovor. U Prvom se dijelu pitanje postavlja u prvobitnom obliku, a u Drugom se dijelu izraava drukije. No, nigdje se ne odgovara na nj sasvim odreeno. Najbolja su pitanja ona koja esto ostaju dugo bez odgovora i vode nas niz nove avenije misli i iskustva. Tko zna kamo e nas na kraju odvesti Siriusova tajna? Ipak, pratimo je neko vrijeme. Ako nita drugo, bit e to pustolovina. . .

Napomene 1. Afriki svjetovi, urednik Daryll Forde, Oxford University Press, 1954, str. 83110. Htio bih napomenuti

itateljima da je u lanku u Afrikim svjetovima pogreno prevedena francuska rije arche kao svod umjesto kao koveg.

2. Prijevod je, kao to se pokazalo, bio izvanredno neprikladan. Stoga je cijeli lanak preveo ponovno profesionalni prevodilac kako bih ga ukljuio u ovu knjigu. Osim toga, pregledala ga je osobno gospoda Germaine Dieterlen, koja ie ljubazno dopustila da se cijeli lanak, koji su napisali ona i Marcel Griaule, objavi na engleskom jeziku. On je u knjizi neposredno iza Prvog poglavlja.

3. Snimci to etvoro plemenskih sveenika prikazani su na 2. slici. Smatrao sam osobito vanim da te izvorne domorodake izvjestitelje vide itatelji. Osim to su im lica izvanredno zanimljiva, to nas je etvoro i veoma zaduilo. Bez njih ne bi iroka javnost moda nikada doznala nita o Siriusovoj tajni, a cijela bi predaja moda, poslije tisuljea postojanja nestala bez traga.

PRVI DIO

Postavlja se pitanje o Siriusu

PRVO POGLAVLJE

Dogonsko znanje

Ako pogledate nebo, najsjajnija je zvijezda koju moete vidieti Sirius! Venera i Jupiter su esto sjajniji, ali oni nisu zvijezde; oni su planete i okreu se oko svoga sunca; koje je zvijezda. Nijedan vam astronom nee rei da postoji bilo kakav osobit razlog da u podruju Siriusa budu razumni ivotni oblici. Sirius je tako sjajan zato to je velik i blizak, vei nego Sunce i vei nego nekoliko drugih bliskih zvijezda. Meutim, pametan e vam astronom rei da moda zvijezde Tau Ceti i Epsilon Eridani, koje prilino slie naem Suncu, imaju planete s razumnim biima. To je dobra pretpostavka. No, meu zvijezde o kojima se najee raspravlja kao moguim utoitima razumnih oblika ivota nije ukljuen Sirius. On nije osobito oit izbor.

Projekt Ozma u proljee 1960. i, u novije doba, druga radijska traganja za razumnim biima u svemiru sluili su oslukivanju suvislih signala sa zvijezda Tau Ceti i Epsilon Eridani. No, nisu uhvaeni nikakvi signali. To, dodue, ne dokazuje nita drugo nego da su neki razboriti astronomi zakljuili kako bi u naem susjedstvu u svemiru mogla razumna bia postojati na tim dvjema bliskim zvijezdama.1 Prema projektu Ozma obje te zvijezde oslukivale su se samo zato da bi se ustanovilo da li s njih stiu bilo kakvi signali na odreenoj valnoj duini, u odreeno vrijeme i s velikom energijom zraenja, Nije se dogodilo nita. Poslije su takvi pokuaji postali realistiniji i donekle proirili opseg, no astronomi su potpuno svjesni toga da tapkaju u mraku i da se njihova nastojanja mogu, zapravo, smatrati pukim prkoenjem s obzirom na vrlo malu vjerojatnost da se uspije. Ne mogu biti sigurni da prilaze zadatku kako treba, ali se nadaju da ine

7

ono to je najbolje. Poslije projekta Ozma golemi radio-teleskop u Arecibu u Puerto Ricu, najvei na svijetu, oslukivao je selektivno nekoliko zvijezda ali ne i Sirius. Pisac se nada da e dokazi, predoeni u ovoj knjizi, biti dovoljni da potaknu temeljitije astronomsko istraivanje Siriusova sustava nego to su bila sva dosadanja i da e podloga biti nedavna prouavanja Irvinga Lindenblada.2

Osnova spekulacija o razumnom ivotu u svemiru uvijek e ukljuivati mogunost da je u dodir sa ivotom na naoj planeti stupilo ve neko razvijenije drutvo odnekuda iz svemira.

Osim toga, smatram da bi trebalo na nekom veem radio-teleskopu ostvariti program oslukivanja Siriusova sustava kako bi se traili nagovjetaji bilo kakvih moguih razumnih signala.

3

Prije nego to prijeemo na dokaze,treba da kaem malo vie o Siriusu. Sredinom prolog stoljea jedan je astronom promatrao prilino uporno Sirius odreeno vrijeme i uznemirio se zato to Sirius nije mirovao.

U ovoj e se knjizi raspravljati o mogunosti da je naa planeta imala dodir s nekom kulturom, po svoj prilici, iz Siriusova podruja. ini se da postoje vrsti dokazi da se to moglo dogoditi razmjerno nedavno u razdoblju prije sedam do deset tisua godina i da bilo kakvo drugo tumaenje tih dokaza ne bi imalo smisla.

4

U to je doba, prema tadanjem stupnju znanja, Sirius B bio jedinstven u svemiru. Meutim, do danas se opazilo ve vie od stotinu takvih tijela, rasprenih po cijelom nebu, a ima ih jo mnogo tisua koje ne moemo vidjeti ni kroz suvremene teleskope jer su vrlo siuni i jer im je svjetlo vrlo slabo. Zovu se bijeli patuljci.

Klimao se. Astronom se muio odgonetavajui to i napokon je zakljuio da se Sirius klima zbog neke izvanredno teke i masivne zvijezde koja se okree oko njega. Samo, oko Siriusa se ne okree nikakva velika zvijezda! Naprotiv, pokaalo se da se oko njega okrene svakih pedeset godina neto siuno, pa je tako Sirius nazvan Sirius A, a ono siuno postalo je Sirius B.

Bijeli su patuljci neobini zato to su, iako slaba svjetla, zapravo jaki. Ne isijavaju mnogo svjetla, ali imaju fantastino jaku silu teu. Na bijelom patuljku ne bismo bili visoki ni centimetar. Bili bismo spljoteni, uvueni silom teom*. Vidite, pokazalo se da je velika zvijezda zbog koje se klima Sirius A patuljak, no taj patuljak ima, oito, masu i teinu kao obina zvijezda mnogo veeg obujma. Ukratko, rije je o tako gustoj i zbijenoj zvijezdi da se ak i ne sastoji od obine tvari. Sastoji se od takozvane degenerirane ili superguste tvari, u kojoj su atomi stisnuti medusobno, a elektroni zgnjeeni. Ta je tvar 'tako teka da se ne moe zamisliti. U naem Sunevom sustavu, koliko znamo, nema materije poput nje. Meutim, fiziari su je razmotrili teoretski, a u ovom smo se stoljeu donekle pribliili njenu poimanju.

5

Neki astronomi ak tvrde da je u Siriusovu sustavu i Sirius C, odnosno trea zvijezda. Fox je izjavio da je vidio tu zvijezdu 1920, a 1926, 1928. i 1929. vidjeli su je, navodno, van den Bos, Finsen i drugi s opservatorija Union. No, nakon toga se godinama, kad je trebalo da se vidi, nije vidjela. Zagar i Volet rekoe da postoji, jer na nju upuuju klimanja. Znai, moda postoji, a moda i ne6

U novije je doba Siriusov sustav temeljito prouavao astronom Irving W. Lindenblad s Pomorskog opservatorija Sjedinjenih Drava u Washingtonu. Nas smo se dvojica dopisivali, pa mi je poslao svoje publikacije (najnovije su se pojavile 1973) i snimak to se u ovoj knjizi reproducira na 1. slici, koji je napravio 1970. poslije viegodinjih priprema i na kojem se prvi put vidi zvijezda Sirius B, na fotografiji svijetla tokica kraj glavne zvijezde Sirius A, 10.000 puta sjajnije.

.

Kako je Lindenblad uspio snimiti tu zvijezdu, opisuje se u "Napomenama uz slike". Prouavao je Siriusov sustav sedam godina i nije naao nikakvih dokaza o treoj zvijezdi, Siriusu C. On veli7: Dakle, nema mkakvih astrometrijskih dokaza o blisku pratiocu bilo Siriusa A, bilo Siriusa B. U ovom asu, dok se ova knjiga priprema za tiskanje, Sirius B prouava dr Paul G. Murdin s Kraljevskog grinikog opservatorija i pokuava izmjeriti svjetlo te zvjezdice. Poetkom 1974, kad smo se on i ja poeli dopisivati, nije jo uspio u svojim nastoianjima. Obavijestio me da jedan drugi astronom, D. Lauterborn, vjeruje da je u Siriusovu sustavu i trea zvijezda8

.

*Na primjer, 0,02832 kubinog metra tvari sa Siriusa B teilo bi 2000 tona. Kutija ibica, puna tvari s te zvijezde, teila bi tonu i etvrt. No, kutija ibica, napunjena tvari iz zvijezdine jezgre, teila bi oko 50 tona. Zvijezda je 65.000 puta gusa od vode dok nae Sunce ima gustou otprilike jednaku gustoi vode.

Murdin dodaje:"Je li nezamijeeni pratilac Siriusa A istovjetan s Aitkenovom zvijezdom C9

Dakle, vidimo da je Siriusov sustav prilino zanimljiv i zamren. Tek u ovom smo se stoljeu, istraivanjima u nuklearnoj fizici, pribliili spoznaji o degeneriranoj materiji i razumijevanju bijelih

, to ne znam (iz pisma koje mi je napisao 12. veljae 1974.) Lindenbladovi su dokazi, to se toga tie, konani, ali se nipoto nije jasno utvrdilo da ne postoji Sirius C. To je zanimljiva tema za budua prouavanja, pa e moda biti potrebna dulja promatranja nego to je Lindenbladovih sedam godina (za tih sedam godina ja sam pripremao ovu knjigu). Lindenblad mi je napisao: Kao to je Jakov morao sluiti za Rahelu, tako i Siriusove tajne, ini se, zahtijevaju sedam godina naporna rada; nadajmo se da neemo dobiti Leu! No, kao i Jakovu, tih sedam godina moda je tek uvod.

8

patuljaka. Stoga bismo se, ako je netko bez nae suvremene nauke znao o Siriusovu sustavu koliko i mi, svakako iznenadili, zar ne?

Na ovom bih mjestu htio navesti odlomak iz zanimljive knjige "Razumna bia u svemiru" dvojice uglednih astronoma, Carla Sagana s Cornella i prije sa Smithsonova astrofizikog opservatorija, te I. S. klovskog iz Sovjetske akademije znanosti. (Sagan je vidio knjigu klovskoga i, proirivi je, napisao ju je na engleskom jeziku.) U vrlo zanimljivu poglavlju Mogue posljedice neposrednog dodira Sagan veli10

[ovjeja evolucija], koju nam je teko rekonstruirati s udaljenosti od milijuna godina, zacijelo je bila mnogo jasnija tehnikoj civilizaciji, mnogo naprednijoj nego to je dananja na Zemlji, koja nas je posjeivala otprilike svakih stotinu tisua godina kako bi vidjela da li se u posljednje vrijeme dogodilo bilo to zanimljivo. Moda je prije otprilike 25 milijuna godina zapazio jedan galaktiki istraivaki brod, posjetivi kao i obino treu planetu razmjerno obine patuljaste zvijezde G [naeg Sunca], zanimljivu posljedicu razvoja koja je mnogo obeavala: Proconsula [pretka /homo sapiensa ili suvremenog ovjeka/. Obavijest se brzinom svjetlosti proirila polako galaksijom i zabiljeena je u nekom sredinjem spremitu podataka, moda u galaktikom sreditu. Ako pojava razumnih bia na nekoj planeti ima za galaktike civilizacije ope nauno ili drugo znaenje, po svoj je prilici, kad se pojavio Proconsul, uzimanje uzoraka s nae planete postalo ee, moda jednom u deset tisua godina. Poetkom najnovijeg postglacijalnog razdoblja razvoj drutvene strukture, umjetnosti, religije i osnovnih tehnikih vjetina izazvao je, vjerojatno, jo ee dodire. Meutim, ako je razmak izmeu uzimanja uzoraka samo nekoliko tisua godina, onda postoji mogunost da se dodir s izvanzemaljskom civilizacijom zbio u povijesno doba.

:

To je vrlo zanimljiv uvod u na prikaz i vjerujem da se sa Saganom i klovskim slae veina astronoma. Bilo kako bilo, nisam jo sreo nijednog suvremenog astronoma koji bi ozbiljno sumnjao u to da ima, zacijelo, bezbroj civilizacija razumnih bia irom svemira na drugim planetima koje se okreu oko drugih zvijezda.11

Dr Melvin Calvin iz Kemijskog odjela s Kalifornijskog sveuilita u Berkeleyu rekao je: U vidljivom svemiru ima najmanje 100 000 000 planeta koje su bile ili su sada vrlo sline Zemlji.... a to znai, svakako, da nismo sami u svemiru. Budui da ovjekovo postojanje na Zemlji traje samo trenutak kozmikog vremena, zacijelo su se na nekima od tih 100 000 000 planeta razvili razumni ivotni oblici daleko iznad nae razine.

Oni ljudi koji jo vjeruju da su ovjeja bia kao razumni ivotni oblici jedina u svemiru nemaju zaista veze s pouzdanim i obavijetenim miljenjima znanstvenika i astronoma. Stav da je ovjek jedino razumno bie u svemiru danas je nepodnoljivo ohol, iako je prije dvadeset godina bio jo, vjerojatno, potpuno uobiajen. No, tko je do danas zadrao takvo miljenje taj na sreu onih koji prieljkuju kakav-takav napredak u ovjejim shvaanjima, donekle slii intelektualnim udacima poput onih koji vjeruju u teoriju da je Zemlja ravna. Spominjem tu teoriju zato to sam jednom upoznao neku enu koja je izgledala duevno potpuno zdravom, a ipak je pripadala kultu koji smatra Zemlju ravnom. Bio je to vrlo udnovat doivljaj i korisna pouka za mene. Spoznao sam da ne smijem potcjenjivati sposobnost ovjejeg mozga da, usprkos bilo kakvim dokazima, vjeruje u ono u to eli vjerovati.

Dr Su u Huang iz Goddardova astronautikog centra u Marylandu napisao je: . . . planete se stvaraju oko zvijezda glavnog niza spektralnog tipa iza F5. Dakle, stvaraju se ba ondje gdje su najvee mogunosti za procvat ivota. S obzirom na to moemo predvidjeti da je prilino velika vjerojatnost da gotovo sve pojedinane zvijezde glavnog niza ispod F5 i moda iznad K5 omoguuju ivot na svojim planetama. Kako ima odreen postotak takvih zvijezda, ivot bi zaista trebalo da bude obina pojava u svemiru.

12

Dr A. G. W. Cameron, profesor astronomije sa Sveuilita Yeshiva, bavio se zvijezdama Tau Ceti Epsilon Eridani, koje se smatraju najprikladnijim mjestima za razumna bia u naem neposrednom svemirskom susjedstvu (pet parseka od nas, a parsek je astronomska jedinica udaljenosti). No, na kraju je rekao: Na toj udaljenosti ima, meutim, oko 26 drugih pojedinanih zvijezda manje mase, pa je, prema dosadanjoj analizi, podjednaka vjerojatnost da i svaka od njih ima planetu na kojoj je ivot.

13

Dr R. N. Bracewell s Radioastronomskog instituta Sveuilita Stanford rekao je:

14 15

To ne znai da se izvan tog pojasa ne moe nai ivota. Moda ima ivih bia koja postoje u vrlo tekim fizikim okolnostima.... Izdvojivi smrznute planete i planete sterilizirane vruinom, procjenjujemo da u galaksiji ima oko 10

Budui da je u naoj galaksiji oko bilijun zvijezda, planeta bi moglo biti oko 10 bilijuna.... Dakako, nisu sve planete pogodne za ivot, neke su prevrue, a neke prehladne, ovisno o udaljenosti od njihove sredinje zvijezde; stoga treba da obratimo panju samo na one planete koje su, s obzirom na sunce, smjetene kao naa zemlja. Moemo rei da je rije o poloaju unutar pojasa prikladnog za ivot.

10 [deset tisua milijuna] pogodnih planeta [za ivot]...Otvoreno govorei, ne znamo na koliko od tih 1010 planeta ima razumnih bia. Stoga ispitujemo sve mogunosti, poevi od mogunosti da su razumna bia esta i da se pojavljuju gotovo na svim planetama. Ako bi tome bilo tako,

9

onda bi zajednice razumnih bia bile meusobno udaljene prosjeno 10 svjetlosnih godina. Radi usporedbe, najblia je zvijezda, bilo koje vrste, udaljena oko 1 godinu svjetlosti.

Deset svjetlosnih godina vrlo je velika udaljenost. Radijskom signalu treba, da bi prevalio tu udaljenost, 10 godina... Prema tome, saobraanje s nekim tko je udaljen 10 svjetlosnih godina ne bi naliilo na telefonski razgovor.... Jesmo li sigurni da moemo poslati radijski signal ak 10 svjetlosnih godina daleko? Na to se pitanje moe potvrdno odgovoriti."

Nije potrebno da nastavim nizati rijei uglednih znanstvenika i astronoma u prilog mogunosti da u svemiru ima razumnih bia, jer je situacija ve oita. Vrlo je mala vjerojatnost da u naoj galaksiji nisu prilino esta razumna bica. Poto smo to ustanovili, suoeni smo s jo jednim initeljem: u naoj je povijesti tehnoloki razvitak bio brz u kratkom razdoblju. Kad civilizacije bilo gdje u svemiru stignu do toke uzleta kod njih zapoinje tehnoloka eksplozija. Starijim je pripadnicima naeg roda danas dobro poznato da za njihove mladosti nije bilo aviona, automobila, raketa, satelita, elektrine struje, radija ni atomskih bombi. Ljudi su umirali od bolesti koje danas ne shvaamo ozbiljno, oni koje je muila zubobolja nisu mogli oekivati suvremeno zubarsko lijeenje, a pojam osnovne higijene bio je novost. Ne spominjem sva ta uda kao puko obredno zaklinjanje naem novom bogu napretku. Htio bih istaknuti naglost takva napretka. Sve se to moe dogoditi za ivota jedne jedine osobe.

"Toka uzleta" vjerojatno je openita pojava. Zajednice razumnih bia u cijelom svemiru ve su je, po svoj prilici, doivjele ili e je doivjeti. Meutim, ivotni je vijek pojedine osobe, u okviru velike svemirske vremenske skale, nevaan s obzirom na razvoj civilizacija, a pogotovu s obzirom na nastanak planeta. Stoga je nesumnjivo da svaka zajednica koja je ispred nae ima vrlo veliku prednost. im dosegnu toku uzleta, drutva razumnih bia razvijaju tako brzo tehnoloke sposobnosti da je usporedba izmeu njih i. netehnolokih drutava gotovo besmislena. Bilo bi glupo pretpostavljati da je bilo koje razvijenije drutvo samo nekoliko godina ispred nas. Vjerojatnije je da je ispred nas nekoliko desetaka tisua godina. A tehhologija i priroda takva drutva nadmauju nau sposobnost zamiljanja. Dakle, u svemiru su dvije vrste drutava razumnih bia: manje razvijena od naeg, primitivna, i fantastino razvijenija, magina. Nai se na toki na kojoj smo mi sada, na razvou izmedu primitivnog i maginog, tako je rijedak dogaaj u svemirskoj povijesti da smo moda jedino drutvo razumnih bia u cijeloj galaksiji koje u ovom asu prolazi kroz taj stadij u svojoj evoluciji. Stoga bi trebalo da se osjeamo povlatenima to smo oevici takva dogadaja. Dabome, tu treba opet imati na umu prirodu vremena i injenicu da se, zapravo, i ne moe govoriti o istovremenosti u galaksiji. No, to je ve druga tema i ovdje emo je zanemariti.

Na spomenuta se opaanja nadovezuje jo jedna misao. Pretpostavi li se da su u svemiru, pored naeg udnog prijelaznog stadija, dva oblika drutava, tada su primitivna drutva oito zanimljiva samo razvijenijima od sebe, jer ne mogu saobraati ni s kim drugim. Ona su onakva kakvi smo mi bili prije samo stotinu godina: provincijalna, nepokretna, vjerojatno vrlo krvoedna i samozadovoljna, s povremenim vidovnjacima koje spaljuju na lomai ili razapinju zato sto su uzburkali udorede. No, ona ne mogu slati ni primati meuzvjezdane poruke. Nalazei se na prijelaznom stupnju, mi moemo sadanjom opremom primati takve poruke, ali ih ne moemo slati dok ne sagradimo skupe i naroite ureaje za takve svrhe. To znai, dakle, da je meuzvjezdani razgovor mogu jedino maginim drutvima. Ta su drutva, po svoj prilici; tako razvijena da imaju podatke o iskrslim primitivcima poput nas. Zacijelo postoji uobiajena procedura s obzirom na bia poput nas, a moda su ve zapoeli svoje operacije s dalekosenom namjerom da nas uvedu u svoj klub. No, kao to nijedan londonski otmjeni klub ne eli imati u svojim prostorijama nekog divljaka s komadiem tkanine oko bokova koji e mahati kopljem i otrovnim strijelama, tako ni nas nee meduzvjezdani klub, po svoj prilici, uvui odmah u svoj krug kao potpuno dozrelog lana.

Meutim, ja ne elim samo stvoriti u itaocu dojam da u meuzvjezdanom klubu svake galaksije postoji vjerojatno stroga hijerarhija, barem to se tie ogranienja prema novajlijama, nego bih htio i istaknuti zakljuak koji se namee. A zakljuak je da su tako razvijena drutva moda dosegla takvu razinu tehnologije da su im postala mogua meduzvjezdana putovanja, pa se mogu tjelesno prenijeti barem preko skromnih meuzvjezdanih udaljenosti od nekoliko svjetlosnih godina do svojih bliskih susjeda. Ako je tome tako, onda su nau planetu, koju bi i priglup izvanzemaljski astronom negdje u naem susjedstvu mogao ocijeniti za prikladno mjesto za ivot, gotovo nesumnjivo posjetili tjelesno Nezemljani za svojih putovanja. To se moglo dogoditi u bilo kojem trenutku u podugakoj povijesti nae planete. Nema sumnje da su barem nae daleke pretke, peinske ljude, promatrale izvanzemaljske sonde i zabiljeile da se neto dogada na ovoj planeri da se dogaa polako, ali se ipak dogaa. Sagan i klovski vele u onom navodu iz svoje knjige:

"Po svoj je prilici.... uzimanje uzoraka s nae planete postalo ee, moda jednom u deset tisua godina.... Meutim, ako je razmak izmeu uzimanja uzoraka samo nekoliko tisua godina, onda postoji mogunost da se dodir s izvanzemaljskom civilizacijom zbio u povijesno doba."Ako se to dogodilo, zacijelo je utjecalo na ovjeka i nekako se ukljuilo u njegove predaje. No, ako je od tog vremena do danas prolo nekoliko tisua godina, tragovi utjecaja na ovjekovu kulturu vjerojatno su se

16

10

uglavnom rasprili i po svoj prilici gotovo ih je nemogue protumaiti. Nadanja da bi se mogle ponovno sastaviti razbacane niti i djelii prvobitne predaje ini se uzaludnom, osim ako bi se pronaao neki odreen i oevidan ostatak, u okolnostima koje bi vjerojatno bile neobine. No, kad bi se mogao nai klju, zacijelo bi se utvrdilo neto. Vratimo se nastavku onoga odlomka Sagana i klovskog. Sluei se usporedbom s provjerljivim prikazom o susreru Francuza s izvjesnim Indijancima 1786, koji je jednom suvremenom antropologu isprian u obliku plemenskog mita, u tom se odlomku nagovjeuje kako se uspomena na susret s izvanzemaljskim biima mogla sauvati na Zemlji od pretpovljesnog ili ranog povijesnog doba:17

Nema pouzdanih izvjetaja o neposrednom dodiru s nekom izvanzemaljskom civilizacijom za posljednjih nekoliko stoljea kad su se prilino proirili kritina uenost i nepraznovjerno rasudivanje. Bilo kakav izvjetaj o ranijem dodiru zacijelo je optereen donekle matovitim uljepavanjem, jednostavno zbog shvaanja koja su prevladavala u doba dodira. Koliko e kasnije promjene i uljepavanja izmijeniti osnovnu grau prikaza, ovisi o vremenu i prilikama. Jedan primjer koji je u vezi s temom kojom se bavimo jest domorodaki izvjetaj o prvom dodiru plemena Tlingit sa sjeveroistone obale Sjeverne Amerike s evropskom civilizacijom ekspedicijom koju je 1786. vodio francuski moreplovac La Perouse. Tlingiti nisu imali nikakvih zapisa o tome; jedno stoljee poslije susreta pripovijedao je o tom dogaaju amerikom antropologu G. T. Emmonsu glavni tlingitski poglavica. Prikaz je dobio mitoloki okvir, u kojem su kao osnova ostali francuski jedrenjaci. No, upada u oi da se vjerno sauvala prava priroda susreta. Jedan slijepi stari ratnik svladao je strah u doba susreta, ukrcao se na jedan od francuskih brodova i trampio stvari s Evropljanima. Usprkos sljepoi, zakljuio je da su na brodovima ljudi. Njegovo je tumaenje dovelo do ivahna trgovanja izmeu La Perouseove ekspedicije i Tlingita. Usmena je predaja zadrala dovoljno podataka tako da se poslije mogla spoznati prava priroda susreta, iako su se mnoge pojedinosti izmijenile u mitolokom okviru na primjer, brodovi su se opisivali kao goleme crne ptice bijelih krila.

Drugi su primjer stanovnici Afrike juno od Sahare, koji nisu imali pisma do kolonijalnog razdoblja, pa su sauvali svoju povijest u prvom redu u obliku folklora. Takve legende i mitovi, to ih nepismeni ljudi prenose s pokoljenja na pokoljenje, imaju uglavnom veliku povijesnu vrijednost. Ne znam zato se stanovnici Afrike juno od Sahare kojima se bave nai prvi dokazi spominju na tom mjestu u Saganovoj knjizi, jer se u tom poglavlju vie ne pojavljuju, pa bi se moglo rei da je rije o udnoj igri sluaja to se spominju ba tako, kao grom iz vedra neba. Sagan nastavlja raspravljati o nekim zanimljivim stvorenjima kojima se pripisuje da su osnovala sumersku civilizaciju (koja je nikla ni iz ega, kako protiv volje priznaju mnogi arheolozi koji se bave Sumerom). U klasinom izvjetaju Aleksandra Polihistora ta se stvorenja opisuju kao vodozemci. On veli da su bila zadovoljnija ako su se nou mogla povui u more, a danju se vratiti na kopno. U svim se prikazima opisuju kao poludemoni, kao osobe ili kao ivotinje obdarene razumom, no nikada se ne nazivaju bogovima. ' Bila su nadljudska to se tie znanja i duine ivota, a napokon. su se brodom vratila k bogovima i odvela sa sobom predstavnike zemaljskog ivotinjskog carstva. O tim predajama raspravljam posebno u Osmom poglavlju, dok se sauvani izvjetaji o njima, mogu nai u Drugom dodatku.

Sumerska je kultura vrlo vana. Raspravljat emo o njoj u ovoj knjizi poslije. Stvorila je prvobitnu osnovu mezopotamske civilizacije, koja je veini ljudi poznatija zbog mnogo kasnijih Babilonaca i Asiraca koji su naslijedili velik dio sumerske kulture. Pravi jezik Sumerana istisnut je prilino rano od akadskog jezika (koji je semitski; sumerski jezik nije semitski i nema, s njim, ini se, ba nikakvih jezinih slinosti). Akaani i Sumerani se izmijeae i napokon se tako stopie kao to su danas stopljeni u Britaniji neko odvojeni Normani i Anglosasi, samo to su Akaani bili Semiti, a Sumerani nisu, i to su izmedu njih postojale znatne tjelesne razlike. Zatim su grad Babilon sa svojim Babiloncima i na sjeveru oblast Asirija sa svojim asirskim ratnicima a poslije, na istoku, daleka oblast Fars sa svojim Perzijancima vladali mezopotamskim podrujem. Iz sumersko-akadske sredine potjeu i Semiti koji su poznati kao Hebreji ili idovi.

Treba posebno napomenuti da u ono doba kad su ivjeli poznati biblijski likovi Noa i Abraham nisu jo postojali Hebreji. Zapravo, Noa, je samo hebrejsko ime jednog mnogo starijeg junaka iz potopa, o kojem se govori u drevnim zapisima to smo ih pribavili iz ranog Sumera.18

Izvor naih prvih oaravajuih podataka jesu stanovnici Afrike juno od Sahare. Ti se ljudi zovu Dogoni, a ive u dananjoj dravi Mali. Najblii su im gradovi Timbuktu, Bamako i Ouagadougou u Gornjoj Volti. Kad sam poeo istraivanje o Dogonima, otkrio sam u jednom antropolokom asopisu

Ba o tim Sumeranima govorio je maloprije Sagan, spominjui njihovu legendu o vodozemnom stvorenju koje im je osnovalo civilizaciju. No, to nas zasada ne zanima. Dodat u samo da se idovi i Arapi smatraju, prema predaji, Abrahamovim potomcima, a Abraham nije bio ni idov, ni Arapin.

11

lanak francuskih antropologa Marcela Griaulea i Germaine Dieterlen. 19

lanak je bio napisan na francuskom jeziku, a njegov se engleski prijevod objavljuje, i to prvi put, kao nastavak Prvog poglavlja u ovoj knjizi. Odluio sam objaviti cijeli lanak zato to bi veina zainteresiranih italaca teko pronala francuski asopis u kojem je on prvobitno objelodanjen. Osim toga, izvorni bi lanak mogli proitati samo oni koji znaju francuski. Stoga je cijeli lanak, preveden, s napomenama i svim crteima, pristupaan svima koji ga ele osobno proitati. Tako nije potrebno da ukratko prepriavam njegov sadraj.

1. CRTE

Kad sam prvi put itao lanak, koji se zove "Sudanski Siriusov sustav" (i odnosi se na podruje

Francuskog Sudana, a ne na Republiku Sudan, koja je tisuu i pol kilometara istono, ispod Egipta), gotovo nisam mogao vjerovati oima. Jer, preda mnom je bio antropoloki izvjetaj o etirima plemenima, o Dogonima i trima srodnima, koja svojom najtajnijom vjerskom predajom smatraju znanje o sustavu zvijezde Sirius, ukljuivi i odreene podatke o tom zvjezdanom sustavu koje, zapravo, ne moe znati nijedno primitivno pleme.

Dogoni misle da je najvanija zvijezda na nebu Sirius B; koja se ne moe vidjeti. Oni priznaju da je nevidljiva. Kako, onda, znaju da postoji? Griaule i Dieterlenova vele: Problem kako ljudi bez ikakvih instrumenata mogu znati kretanje i odreene osobine gotovo nevidljivih zvijezda nije se rijeio, niti se ak postavio. No, govorei to, Griaule i Dieterlenova nagovjeuju da je Sirius B samo gotovo nevidljiv, dok mi znamo da je potpuno nevidljiv, osim kroz jak teleskop. Kakav je, dakle, odgovor?

Griaule i Dieterlenova jasno daju na znanje da velika i sjajna zvijezda Sirius nije Dogonima tako vana kao siuni Sirius B, koji nazivaju po tolo (tolo znai zvijezda). Po je itno zrno koje se u Zapadnoj Africi ponajcc zove fonio, a iji je slubeni botaniki naziv Digitaria exilis. Kad spominju zvijezdu po, Griaule i Dieterlenova je nazivaju zvijezda Digitaria ili samo Digitaria. Vana je injenica da je zrno po najmanje zrno poznato Dogonima, izvanredno je siuno i nepoznato je kao hrana u Evropi i Americi. Dogonima predstavlja to sitno zrno sitnu zvijezdu, i zbog toga je zvijezda prozvana po, prema zrnu.

U lanku itamo: "Meutim, osnova sustava nije Sirius, ve jedno od orbitnih arista zvjezdice Digitarije, po tolo ... koja. ... vee panju upuenih mukaraca." Dakle, ta tvrdnja veoma zbunjuje. Povran itatelj, dodue, moda i ne zapaa kako je neobino to jedno afriko pleme ima ba takvo gledite. No, Digitarijina putanja, koju Dogoni drugdje opisuju kao jajoliku ili eliptinu (vidi 6. i 7. crte, a i ilustracije uz lanak)" izriito se opisuje takvom da je glavna zvijezda Sirius jedno od arita. Naravno, tehniki izraz arite unijeli su tu antropolozi. No, vjerno su preveli znaenje onoga to su Dogoni rekli na svom jeziku. A rekli su, i sasvim jasno to prikazali na svojim crteima (vidi 2. i 6. crte), da je putanja Siriusa B oko

12

Siriusa A takva da se slae s jednim od Keplerovih zakona o gibanju planeta, proirenim na druga tijela koja se kreu po putanjama. Johannes Kepler (15711630) prvi je spoznao da se nebeska tijela ne gibaju po savreno okruglim stazama. Genijalno je uoio da se planete, gibajui se oko Sunca, kreu po eliptinim putanjama, dok je Sunce u jednom od dvaju arita svake elipse. Veina ljudi s kojima saobraam nemaju pojma o tome da se planete ne kreu u krugu oko Sunca. ak ako su i nauili istinu u koli, ve odavno su zaboravili sve to. A mnogi i ne znaju to je elipsa dok im se ne pokae.

2. CRTE

Elipsa je neka vrst rastegnutog kruga. Moe se zamisliti kao da se uhvatilo sredite kruga i rastrgalo nadvoje i da su se zatim oba dijela povukla u stranu. Tako bi se, naravno, krug spljotio gore i dolje i izboo na objema stranama, a oba dijela rascijepanog sredita nala bi se na pravcu koji spaja dvije najudaljenije toke. Svaki od tih dvaju dijelova rascijepljenog sredita zove se arite, a zajedno su arita elipse. Kad bi se mogla uhvatiti ta elipsa i pritisnuti izboene strane, dobio bi se opet pravi krug.

Meutim, ja molim sve itatelje da obrate panju na ovo: odakle pleme Dogon, kojemu nisu bile pristupane Keplerove teorije ni teorije njegovih nasljednika, zna o tome? Odakle im, prije svega, pomisao da postoje eliptine putanje, a ne krune i kako su, pogotovu, primijenili tu misao na neku nevidljivu zvijezdu daleko u svemiru? Osim toga, kako su pogodili da je Sirius A u jednom aritu, a ne bilo gdje u elipsi? Kako znaju da nije u sreditu? Zar ne bi prirodan primitivan zakljuak bio, ak ako je putanja i eliptina, da je Sirius ipak u sreditu? Medutim, ,Dogoni misle drukije. Oito znaju suvie da bi tako pogrijeili. Jer, bit je Keplerova zakona ne samo u tome da su putanje elipse nego i da sunce mora uvijek biti u jednom aritu; inae nije nita kako treba. Da bi se znalo sve to, nije bio zapravo potreban Kepler. Eliptine su putanje univerzalna istina, istinite su ovdje kao i na drugoj strani galaksije ili ak u nekoj drugoj galaksiji. Kepler je samo otkrio prirodno naelo. Nije ga izumio. Prema tome, nije bilo potrebno da Dogoni znaju ba za Keplera. Trai se samo objanjenje kako su mogli to univerzalno naelo upoznati iz nekog drugog izvora, s obzirom na to da ive na ovoj planeti, a mi ne znamo na ovoj planeti (na primjer, u Africi) nikoga drugoga tko je otkrio ta naela.

Na 6. crteu usporeujem dogonske skice putanje Siriusa B oko Siriusa A sa suvremenim astronomskim dijagramima te putanje (koje su upravo potvrdili kao ispravne Lindenbladovi najnoviji radovi); osim toga, usporeuje se isti podatak, plemenski i suvremeni, onako kako se vidi u linearnoj

13

perspektivi, rastegnut kroz vrijeme. Ne tvrdim da su dogonske skice nauno potpuno ispravne. No, slinost ie tako uoljiva da i neuvjebano oko moe odmah vidjeti da je opa predodba istovjetna, u svim pojedinostima. Stoga nije potrebno da cjepidlake vade svoja logaritamska raunala i vrpcu za mjerenje. Pred nama je oevidna injenica da Dogoni imaju ispravno ope znanje o vrlo skrivenim i zamrenim naelima gibanja Siriusa B oko Siriusa A.

3. CRTE 4. CRTE 4. CRTE Dogoni, osim toga, znaju pravo ophodno vrijeme te nevidljive zvijezde, koje iznosi pedeset godina.

Govorei o svetom plemenskom obredu Sigui, Dieterlenova i Griaule nam vele: Ophodno se vrijeme rauna dvostruko, to jest stotinu godina, jer se Siguiji sabiru u parove 'blizanaca', kako bi se istaklo osnovno naelo blizanatva."

Dogoni, osim toga, govore da se Sirius B vrti oko svoje osi, te time pokazuju da znaju da se zvijezda moe gibati tako. U stvarnosti se sve zvijezde zaista vrte oko svoje osi. Kako Dogoni znaju takvu neobinu injenicu? U lanku je zabiljeeno da su Dogoni rekli: "Osim to se kree kroz svemir, Digitaria se okrene i oko sebe za godinu dana" i to se okretanje slavi obredom bado". SuvremenoJ astronomiji nije poznato koliko traje rotacija Siriusa B; ta je zvijezda tako malena da smatramo uspjehom to je uope vidimo. Pitao .sam jednog astronoma, G. Wegnera s oksfordskog Odjela za astrofiziku i sveuilinog opservatorija, da li bi jedna godina mogla biti razumna procjena vremena koje je potrebno da bi se Sirius B okrenuo oko svoje osi. On je, naravno, odgovorio da ne moemo utvrditi to vrijeme, ali bi mogla biti rije o godini dana; drugim rijeima, ne moe se iskljuiti takva pretpostavka, a ba to sam i htio ustanoviti.

6. CRTE: S lijeve strane: putanja Digitarije (Siriusa B) oko Siriusa prema dogonskim crteima na pijesku. S desne strane: suvremena astronomska shema Siriusove putanje; podaci o godinama oznauju poloaj Siriusa B na putanji u tim godinama. Zanimljivo je da Dogoni ne postavljaju Sirius u sredite svog crtea, ve blizu jednog arita tog lika koji slii elipsi a to je jedna od najneobinijih pojedinosti u njihovu znanju i opasno se podudara sa shemom na desnoj strani.

14

7. CRTE: Linearna ekstenzija na desnoj strani znanstveno je pouzdana i osniva se na mjerenjima okretanja Siriusa B oko Siriusa A. Linearna ekstenzija na lijevoj strani nije nauno pouzdana. Rije je o pretposta-vljenom medusobnom odnosu, jer se iz dogonskih podataka ne moe sigurno utvrditi brzina Digitarijina okretanja. Stoga se te linearne ekstenzije ne mogu smatrati vrstim dokazom o medusobnom odnosu. Meutim, vjerojatno su u medusobnom odnosu jer se Digitariji pripisuje brzina okretanja koja ima smisla s astronomskog gledita (ako se slau oblik putanje i udaljenost, tada bi trebalo da se slae i ophodno vrijeme). Dogoni opisuju Sirius B kao beskrajno siuan. A Sirius B je, kao to znamo, bijeli patuljak i

najmanji oblik vidljive zvijezde u svemiru. No, od .svih dogonskih izjava najvie zapanjuje ova: Zvijezda koja se smatra najmanjom na nebu ujedno je i najtea : 'Digitaria' je najmanja stvar koja postoji. Ona je najtea zvijezda'. Sastoji se od kovine sagala, koja je malo svjetlija od eljeza i tako teka 'da je sva zemaljska bia zajedno ne mogu podii'. Naime, zvijezda je teka kao... sve sjemenje ili sve eljezo na Zemlji. . . (sve je to iz lanka Griaulea i Dieterienove koji slijedi).

8. CRTE: Dogonska skica planeta koji krui oko Siriusa C (Emme ya) Dakle, kao to vidimo, oni predouju teoriju o Siriusu B koja se slae sa svim poznatim naunim

injenicama i ak iznosi na vidjelo neke jo nepoznate. Oni znaju da je zvijezda nevidljiva, ali znaju da ipak postoji. Znaju da je zvijezdino ophodno vrijeme pedeset godina, i to je istina. Znaju da Sirius A nije u

15

sreditu njene putanje, i on zaista nije. Znaju da je Sirius A u jednom od arita eliptine putanje Siriusa B, i on je doista ondje. Znaju da je Sirius B najmanja vrst zvijezde, i zaista je tako (ako se izuzmu potpuno nevidljive kolabirajue neutronske zvijezde). Znaju da se Sirius B sastoji od osobite vrste tvari koji nazivaju sagala, prema korijenu koji znai jak, a ta tvar ne postoji na Zemlji. Znaju da je ta tvar tea nego sve eljezo na Zemlji itd., i sve je to potpuno istinito. Jer, Sirius B zaista se sastoji od superguste materije kakve nema nigdje na Zemlji.

Sve je to najsvetija i najtajnija dogonska predaja, osnova njihove religije i njihovih ivota. Sa svim tim povezane su njihove izjave o postojanju tree zvijezde u Siriusovu sustavu, koju zovu emme ya i koja je, u usporedbi s Digitarijom, etiri puta laka i putuje po veoj putanji u istom smjeru i za isto vrijeme kao Digitaria (pedeset godina). Njihov je medusobni poloaj takav da su im polumjeri pod pravim kutorm. Ova druga zvijezda ima satelit, to pokazuje da Dogoni ona tijela koja nisu zvijezde smatraju zvjezdanim satelitima. O emme ya vele: Ona je 'ensko sunce'. .'sunace' . . Prati je 'jedan satelit (kao vodi) koji se zove 'enska zvijezda'. . . ili Kozar.

Oko astronomskih injenica tog izvanrednog sustava Dogoni su izgradili zamren mitoloki sistem. Sirius B se, prema njihovu miljenju, "neumorno okree oko Siriusa ... a nikada ga ne moe dosegnuti". Sa svim su tim injenicama povezane mitoloke prie i likovi. Pokuao sam izvui iz lanka gole injenice i predoiti ih ovdje itatelju. Medutim, itatelj sada ve uvia vjerojatno sasvim jasno zato sam ukljuio cijeli lanak u ovu knjigu; naime, podaci su tako nevjerojatni da bi mogao pomisliti kako sam sve to izmislio ako mu ne predoim izvor i omoguim mu da ga osobno proita.

No, poimo i dalje od lanka "Sudanski Siriusov sustav" Griaulea i Dieterlenove. Razmotrimo jednu kasniju i potpuniju publikaciju u obliku knjige, no ona je suvie opsena da bi se ukljuila u ovu knjigu kao dodatak. Mislim na djelo Le Renard ple (Blijedi lisac), objavljeno 1965. Ta knjiga Griaulea i Dieterlenove nastala je deset godina poslije smrti Marcela Griaulea. Sadri najnovija razmiljanja gospoe Dieterlen o dogonskom Siriusovu sustavu. U tom konanom kompendiju20 veine zajednikih otkria do kojih su doli ona i Marcel Griaule (to je tek prva u nizu knjiga koje bi trebalo da ukratko prikau njihov rad), gospoa Dieterlen je ak dodala kratku dopunu na stranicama 529531, u kojoj o Siriusu i njegovoj zvijezdi pratilici daje podatke u obliku izvatka iz lanka dra P. Baizea to se pojavio g. 1931. u rujanskom broju Astronomije. Ona veli: Izvaci se bave otkriem, putanjom, ophodnim vremenom i gustoom Siriusove pratilice.21 Njena se znatielja, oito, razvila poslije 1950. i objavljivanja Sudanskog Siriusova sustava. No, kao pravi profesionalac, gospoda Dieterlen samo navodi astronomske injenice u kratkom dodatku na kraju knjige22, ne izvlaei nikakve zakljuke, niti ak upuujui na povezanost te teme s dogonskim predajama. Zapravo, kako itatelj ne bi pomislio drukije, treba da istaknem da ni Marcel Griaule, ni gospoa Dieterlen nisu nikada (koliko ja znam) izjavili da je rije o nekom dodiru Dogona s izvanzemaljskim biima. tovie, nisu ni pokuali izravno protumaiti udnovatu injenicu da Dogoni znaju ono to zapravo ne bi smjeli znati. Ja ne bih mogao, poto bih otkrio ono to su otkrili Griaule i Dieterlenova, rei samo (kao oni u lanku): Problem kako ljudi bez ikakvih instrumenata mogu znati ...nije rijeen, niti je ak postavljen. Mislim da takva suzdrljivost zasluuje medalju; tako je neobina da je najvei inilac u prilog otkriima Griaulea i Dieterlenove. Da su se raspriali na sav glas o onome to su otkrili, vjerojatno ih ne bih shvatio ozbiljno.

9. CRTE: Dogonska skica Jupitera i njegovih etiriju glavnih satelita

Bio bih pornislio da su nepouzdani. Eto, prava je ironija da se ponekad moe otkriti neki podatak ba zato to je umalo nestao zbog skromnosti.

Sjeo sam i preradio ovu knjigu u svjetlu djela Le Renard pale (nisam uspio ustanoviti je li objavljeno na engleskom jeziku; proitao sam rukopis prijevoda), koje daje potpunije podatke. Velik dio tog materijala nai e se unutar uznapredovale rasprave u Osmom poglavlju.

16

Iz djela "Le Renard pale" moe se doznati mnogo vie o dogonskim vjerovanjima i znanju s obzirom na astronomiju i Siriusov sustav. O Mjesecu vele da je suh i mrtav kao suha mrtva krv.23 Na njihovoj je skici prsten oko planeta Saturna, i ona se prikazuje u ovoj knjizi kao 10. crte. Oni znaju da se planete okreu oko Sunca. Planete se zovu tolo tanaze, 5. zvijezde koje se okreu (oko neega).24 No, to ne znai okretanje oko Zemlje. Dogoni, na primjer, odreeno kau: Jupiter slijedi Veneru okreui se polako oko Sunca.25 Na razne Venerine poloaje podsjeaju na vrlo veliku podruju brojni rtvenici, naslagano kamenje i aranmani u spiljama i zaklonima.26 Venerini poloaji odreuju Venerin kalendar.

Zapravo, Dogoni imaju etiri razliita kalendara. Tri su obredna: Sunev,Venerin i Siriusov. etvrti je kalendar ratarski, i to Mjeseev.

27

Dogonima su, osim Siriusa B i njegovih moguih pratilaca u Siriusovu sustavu, poznata jo etiri nevidljiva nebeska tijela. Ta etiri tijela nalaze se u naem Sunevu sustavu. Naime, Dogonima su poznata etiri najvea, Galilejeva, Jupiterova satelita. Ta se etiri satelita zovu Galilejevi zato to ih je otkrio Galilei kad je poeo upotrebljavati teleskop. Ostali su Jupiterovi sateliti maleni i nevani, jer su prije bili asteroidi koje je u neko nepoznato vrijeme u prolosti zarobila Jupiterova gravitacija. (Smatra se da potjeu iz asteroidnog pojasa izmeu Marsa i Jupitera, koji je, prema miljenju nekih astronoma, neko tvorio planetu to se rasprsnula.) Dogoni govore: "Kad je osakaen (Lisac), krv je jo Tekla. Krv njegovih spolnih organa kapala je na tlo, ali ju je Amma podigao na nebo kao etiri satelita to se okreu oko dana tolo, Jupitera..... 'etiri su zvjezdice Jupiterovi klinovi' . . Kad se prikazuje kao stijena, Jupiter je uklijeten etirima kamenima.

28

29

Dogonska skica Jupitera s njegova etiri satelita reproducirana je na 9. crteu u ovoj knjizi.

Griaule i Dieterlenova opisuju tu skicu ovako:30

Ovaj crte prikazuje planetu krug okruenu etirima satelitima koji se zovu dana tolo unum, 'djeca dana tolo (Jupitera)'. Ta etiri satelita, koji se dovode u vezu sa etiri vrste sene (bagrema), nastadoe od kapljica krvi iz Lievih unakaenih spolnih organa.etiri su zvjezdice Jupiterove ljuske' .Sektori izmeu satelita predstavljaju godinja doba. Sateliti se okreu oko Jupitera i njihovo kretanje potpomae rast lia sene, jer sene se nou mie na tlu kao zvijezde na nebu; sene se okrene oko svoje osi (za godinu dana) kao satelit.

U fusnoti Griaule i Dieterlenova dodaju da su stabla odreenih vrsta sene spiralna. Kue se ne grade od drveta sene jer bi ih ono 'okrenulo'. 'Micanje' sene nou privlai navodno due mrtvih koje se 'sele'.

10. CRTE: Saturn i njegov prsten dogonska skica to se tie Saturna, prikazanog na 10. crteu, Dogoni istiu njegov uveni halo koji se vidi jedino

kroz teleskop. Prema Griauleu i Dieterlenovoj:31

Saturn je poznat kao

". . . Dogoni tvrde da je oko zvijezde stalni halo, drukiji od onoga to se katkad vidi oko Mjeseca. . . Zvijezda se uvijek dovodi u vezu s Mlijenom stazom."

32 zvijezda koja ograniuje mjesto u nekakvoj vezi s Mlijenom stazom. Znaenje nije jasno, pa antropolozi vele da tu temu treba iscrpnije ispitati," no ini se da Dogoni ele izraziti misao da Saturn ograniuje mjesto Suneva sustava, odvajajui ga i istodobno spajajui s Mlijenom stazom u kojoj se Sunev sustav nalazi. Budui da je Saturn krajnja planeta koju spominju Dogoni, moda

17

ba to znaenje je pravo. Dogoni su svjesni toga da je u Mlijenoj stazi Zemlja:34

Doznajemo da

... Mlijena staza ... sama je po sebi slika zvijezda koje se kreu u spirali unutar 'svijeta spiralno gibajuih zvijezda' u kojem se nalazi Zemlja. U tom 'zvjezdanom svijetu', os ('Ammine ralje') oko koje se kreu zvijezde povezuje Polarnu zvijezdu. . . i tako dalje. Mlijena se staza opisuje kao udaljenije zvijezde to jest, udaljenije nego planete.

35 za Dogone postoji beskonaan broj zvijezda i svjetova koji se kreu u obliku spirale. Oni paljivo razlikuju tri vrste tolo ili zvijezda" 'Nepomine zvijezde pripadaju 'obitelji zvijezda koje se ne okreu' (oko druge zvijezde).. . planete spadaju u 'obitelj zvijezda koje se okreu' (oko druge zvijezde). . . sateliti se zovu tolo gonoze ,'zvijezde koje krue'.36 Nebeska se gibanja usporeduju s kolanjem krvi. I planete, i sateliti, i pratioci jesu krv to kola.37 A to nas dovodi do vrlo neobinog zakljuka da Dogoni iz svoje vlastite predaje znaju o kolanju krvi u tijelu. U naoj je kulturi kolanje krvi otkrio Englez William Harvey (15781657). Ma kako nam se to sada inilo udnim, prije njega ta pomisao oito nije pala nikome na um. John Aubrey, pisac Kratkih ivota, dobro je poznavao Harveya, te nam pria:38 Govorio mi je da ga je puk, poto mu je objavljena knjiga 'Kolanje krvi'. . . smatrao ludim.... . Meutim, ista teorija, ini se, ne navodi i Dogone na pomisao da su njihovi mudraci ludi. Evo dogonskog izvjetaja o toj teoriji, zabiljeenog njihovim vlastitim rijeima:

39

Kretanje krvi u tijelu, koja kola u organima u trbuhu s jedne strane kao 'bistra'krv a s druge kao "ulje" spaja ih obje (rijei u ovjeku): tako napreduje rije. Vodena krv ili bistra prolazi kroz srce, zatim kroz plua, jetru i slezenu; uljevita krv prolazi kroz guterau, bubrege, crijeva i spolne organe. Dogoni kau: . . . hranu koju jedete i pie koje pijete pretvara Amma u crvenu krv; bijela krv ne valja.40 Osim toga vele: Sr hrane prelazi u krv.41 Znaju da krv prelazi u unutranje organe poevi od srca.42 Kao da ak shvaaju ulogu kisika ili barem zraka to ulai u krvotok. Jer, izjednauju zrak s rijei koja, kau, ulazi u krvotok donosei unutranju hranu tako to je tjera srce. Ukljuivanje 'rijei' (zraka) u tijelo ima ujedno veze s hranom koja jaa krv. Svi su dini i probavni organi povezani s tim ukljuivanjem.

43

Mlijena staza; usporeena kao to rekoh s kolanjem krvi, opisuje se zatim ovako: . . . izraz yalu ulo oznaava nau Mlijenu stazu ona obuhvaa zvjezdani svijet kojem pripada Zemlja i koji se vrti spiralno ... (ona sadri) umnoavanje i gotovo beskrajan razvoj spiralnih zvjezdanih svjetova koje je stvorio Amma ... (postoje) svjetovi koji se kreu u obliku spirale i ispunjavaju svemir beskonani, a ipak izmjerljivi."44

Na aktivnu ulogu vrenja u doba stvaranja podsjea dananje varenje piva ... vrenje tekuine tvori 'uskrsnue' itarica unitenih varenjem.. . ivot.. se moe usporediti s vrenjem. 'Mnoge su stvari vrele u Ammi pri stvaranju.

Amma je za Dogone glavni bog, stvoritelj svemira. Ima jedan zanimljiv prikaz Amme i stvaranja:

45 Zatim: Vrtei se i pleui, Amma je stvorio sve zvjezdane svjetove u svemiru to se okreu spiralno."46 . . . Amminim se djelom postepeno stvarao svemir, koji se sastojao od nekoliko zvjezdanih svjetova to su se spiralno okre-tali.47 Dogonima nije ak teko zamisliti razumna bia irom svemira. Oni vele:

48

Svjetovi spiralno gibajuih zvijezda bili su naseljeni; jer, Amma je, stvarajui, dao svijetu oblik i kretanje i stvorio iva bia. Na drugim 'Zemljama' ive stvorenja ba kao i na naoj; tu rasprostranjenost ivota zorno prikazuje mit u kojem se govori: ovjek je na etvrtoj Zemlji, ali na treoj su 'rogati ljudi', inneu gammurugu, na petoj 'repati ljudi', inneu dullogu, na estoj 'krilati ljudi', inneu bummo, itd. . Time se jasno pokazuje neznanje o tome kakav je ivot u drugim svjetovima, ali i vrsto uvjerenje da taj ivot postoji. Dogoni znaju da se Zemlja okree oko svoje osi. Kad lisac hoda po plohama za proricanje,

nacrtanima na pijesku, "planeta se poinje okretati zbog djelovanja (lisevih) apa.49 Kad se vide jedino tragovi repa, ta se slika usporeuje s kretanjem Zemlje koja se vrti oko svoje osi; veli se :'Lisac je okrenuo rep; Zemlja se okrenula oko svoje osi '.50Tako ploha za proricanje prikazuje Zemlju 'koja se okree zbog djelovanja Lievih apa' dok on hoda po odjeljcima; a 'pouna ploha' predstavlja prostor u kojem se kree Zemlja, te Sunce i Mjesec koje je Amma postavio izvan njegova dohvata.51 "Pouna ploha koja se tu spominje ima dvanaest odjeljaka i tvori Mjeseev kalendar, pri emu svaki odjeljak predstavlja jedan mjesec. Rije je o 96. crteu iz djela Le Renard pale. Tih su dvanaest mjeseci, dakle, prostor u kojem se

18

kree Zemlja" to jest, jednogodinja orbita oko Sunca. A na toj se orbiti Zemlja svakog dana vrti oko svoje vlastite osi. Orbita oko Sunca je Zemljin prostor.

Dogoni vrlo dobro znaju da se zbog Zemljina okretanja oko osi ini da se okree nebo. Oni govore o .. . prividnom kretanju zvijezda od istoka prema zapadu, onakvu kakvo vide ljudi.52

Dogoni se koriste posteljicom kao simbolom sustava skupine zvijezda ili planeta. Na se Sunev sustav, ini se, spominje kao Ogova posteljica;

Dakle, nisu optereeni opsjenama naih evropskih predaka, koji su smatrali da se nebo i zvijezde okreu oko Zemlje (iako je meu takvim primitivnim miljenjima u Evropi bio jedan izuzetak o kojem nije, barem koliko sam ja mogao ustanoviti poslije obilna traenja, izvijestio nijedan povjesniar znanosti; ukratko sam izloio tu "tajnu predaju u Prvom dodatku i istaknuo njenu povezanost sa Siriusovom tajnom).

53 dok se sustav zvijezde Sirius, njene zvijezde pratilice i satelita itd. spominje KaoNommova posteljica.54

Evo kako su Griaule i Dieterlenova zabiljeili dogonska vjerovanja o dvjema svemirskim posteljicama koje sam maloprije spomenuo:

Nommo je 'zajedniko ime velikog prosvjetitelja i osnivaa civilizacije koji je doao iz Siriusova sustava kako bi postavio na noge drutvo na Zemlji. Nommo ili, da budemo precizniji, Nommoi bili su vodozemna bia i mogu se vidjeti na dvama plemenskim crteima (32. i 34) u ovoj knjizi. Ti Nommoi odgovaraju manje-vie sumerskoj i babilonskoj predaji o Oannesu. O svemu tome raspravlja se u Osmom poglavlju, gdje se razmatraju pojedinosti o tome kakva bi stvorenja mogla ivjeti u Siriusovu sustavu. Zasada nas, svakako, vie zanima dogonsko astronomsko i drugo nauno znanje. Njihovi opisi svemiraca i slijetanja svemirskih brodova ili, barem, ono to slii tome ostavljeno je za Osmo poglavlje.

55

Kretanje nebeskih tijela unutar tih posteljica usporeuje se s kolanjem krvi u pravoj posteljici, dok se tijela usporeuju s krvnim ugrucima. To se naelo primjenjuje i na vee sustave: to se tie stvaranja zvijezda, sjeamo se da 'stazu krvi' predstavlja Mlijena staza. . .,

"Dva sustava, to su katkad povezani meusobno, isprepliu se i izvor su raznih kalendara, dajui ritam ivotu i ovjejim djelatnostima. ... Jednom od njih, bliem Zemlji, Sunce je os, Sunce je vidljiv ostatak Ogove posteljice, a u drugome, daljem, Sirius je ostatak posteljice Nommoa, svemirskog nadziratelja.

56 . . . planete i sateliti (i pratioci) u vezi su s kolanjem krvi i 'sjemenjem'.. to tee s krvi.57 Siriusov sustav, koji je poznat kao riblja zemlja58 i koji je Nommova posteljica, posebno se zove dvostruka posteljica na nebu,59 uzimajui u obzir injenicu da je rije o dvojnim zvijezdama. Zemlja u Siriusovu sustavu jest ista Zemlja, dok je Zemlja u naem Sunevu sustavu neista Zemlja".

Nommovo prispjee na nau Zemlju zove se riblji dan,

60 61 a planeta u Siriusovu sustavu s koje je

stigao poznata je kao (ista) Zemlja ribljeg dana ... ne (naa) neista Zemlja. . ."62 U naem Sunevu sustavu sve su planete izile iz posteljice naeg Sunca. Tako se govori o planeti Jupiteru,63 koji je iziao iz krvi to je pala na posteljicu. I planeta Venera nastala je iz krvi to je pala na posteljicu.64 (Venera je bila krvavocrvena kad je stvorena, a boja joj je postepeno blijedjela.65) Mars je, takoder, stvoren od ugruaka krvi.66 Na se Sunev sustav, kao to smo spomenuli, naziva Ogovom posteljicom, posteljicom Lisca, koji je neist. Naa planeta Zemlja, to je vrlo zanimljivo, jest "mjesto gdje je Ogova pupkovina bila spojena s njegovom posteljicom... i podsjea na njegov prvi silazak.67

Zaprepauje nas spoznaja da smo mi Ogo, koji je nesavren, 'nametljiv, izopen. Ogo se pobunio pri svom stvaranju i ostao je nedovren. Podudara se s Luciferom u naoj predaji na kranskom Zapadu. Dogoni priaju da je, da bi se ispravila naa neistoa, umro Nommo i uskrsnuo, rtvujui se za nas kako bi oistio i popravio Zemlju. Usporedbe s "Kristom vrlo su neobine; Nommo je ak raspet na drvetu, prireuje priesni obrok za ovjeanstvo i zatim uskrsne. No, ne namjeravam ovdje obraivati te vjerske elemente. Neka se svaki itatelj bavi njima onako kako mu odgovara, na svoj vlastiti poticaj. Ja samo napominjem da smo, kao Ogo, moda svemirske parije, i mogu se samo nadati da neemo zauvijek morati ostati takvi. Dogoni, ini se, daju nade u otkupljenje ba kao to ih je dao i Isus Krist u svojoj velikoj poruci svijetu. Otkupljenje moe znaiti ono to elite da znai. No, moda bi bilo razumnije smatrati grijeh manje kao nekakvo krenje drutvenih pravila, a vie kao oblik neistoe kakav predstavlja Ogo. Oduvijek mi se ini da meu iskrivljivanja kranstva spadaju iskrivljeni pojam grijeha i sredstva kojima se "grijeh" moe iskoritavati za zemaljsko ucjenjivanje drugih ljudi. Moda je potrebnije da se oslobodimo nekakve neistoe, te bi mogli ak imati pravo oni pisci koji su umovali o tome kako imamo neki genetiki nedostatak. Ako je to istina, jesmo li zaista u ovom asu u svemirskoj karanteni?

Drugim rijeima, na Zemlji se, tako rei, ukopao"i u ovaj planetski sustav. ini se da Ogo, Lisac, predstavlja zapravo ovjeka, nesavrenu razumnu vrstu koja je sila na ovu planetu ili je nastala na njoj, na planeti s kojom je u naem Sunevu sustavu spojena velika pupkovina. Ogo smo mi, sva naa svemirska neistoa."

19

Navodno e se Nommo vratiti. Na nebu e se jo jednom pojaviti odreena zvijezda68 i bit e dokaz o Nommovu uskrsnuu. Kad je prvi put prispio na Zemlju, Nommo je "zgnjeio Lisca i tako oznaio svoju buduu vlast nad Zemljom koju je stvorio Lisac".69

Dogoni su, ini se, naisto sa ivotom, usred zapanjujue raznolikih nebeskih kretanja oko njih: ... Zemlja se okree oko svoje osi.... i pravi velik krug (oko Sunca)... Mjesec se okree u obliku unjaste spirale oko Zemlje. Sunce zrakama iri svjetlo u svemiru i na Zemlji."

Tako je, moda, ovjekova ivotinjska narav dovoljno obuzdana ve u dalekoj prolosti. Moda su ti posjetioci, koje Dogoni nazivaju Nommoima, zaista zgnjeili Lisca u nama, gotovo unitili Ogoa i dali nam sve najbolje civilizacijske elemente koje imamo. Ostali smo udna mjeavina ivotinjskog i civiliziranog, i borimo se protiv Ogoa u nama.

70 Sunce je ostatak Ogove posteljice71

U djelu Le Renard pale, nasuprot ranijem lanku koji se ovdje ponavlja, govori se, na primjer, da zvijezda emme ya u Siriusovu sustavu ima moda ophodno vrijeme od trideset dvije godine umjesto pedeset godina kao to tvrde drugi. Vea je od Siriusa B i etiri puta laka. to se tie odnosa prema Siriusu B: Poloaji su im ravni. Nad njom bdije Sirius B, a ona djeluje kao nekakav posrednik, prenosei naredbe Siriusa B.

i sredite naeg sustava. Zbog nekog razloga, navodno zbog toga to su Zemlju posjetili vodozemni donosioci civilizacije odande, Dogoni ne usredotouju svoj ivot i vjeru na svu tu bljetavu Sunevu i planetsku aktivnost koja im je poznata, nego na sustav jedne oblinje zvijezde i njene nevidljive pratioce. Zato? Moe li zaista biti rije o razlogu koji spominju? Ako je tome tako, da li e se Nommo vratiti? Uistinu bi trebalo, za poetak, da to potpunije ispitamo pojedinosti u dogonskom znanju.

72

Kod Dogona se aluzija na besmrtnost i postojanost velikog Stvoritelja izrie u dobrim eljama pri pozdravu ili rastanku to se upuuju prijatelju ili roaku: Neka te besmrtni Amma pusti da sjedi.

Postoji li takvo tijelo? Moemo li dogonska nagovjeivanja smatrati dokazom koji valja provjeriti? Dr Lindenblad veli da ne moe nai dokaze o onakvu Siriusu C kakav su do sada drali vjerojatnim astronomi. No, mogu li se nai dokazi o onakvu Siriusu C kakav nagovjeuju Dogoni? A ako bi se otkrilo takvo nebesko tijelo, da li bi se time konano potvrdila valjanost dogonskih tvrdnji?

73

Najbolje je da i mi ostanemo sjediti, jer se spremamo uroniti u tamne vode prolosti nae planete, koje bi mogle znatno izmijeniti nae uobiajene predodbe o njoj. Jer, osim injenice da je moda dolo do dodira izmedu nas i neke strane civilizacije iz svemira, o emu bismo mogli nai dokaze u naim drevnim kultrama, moda otkrijemo i to da drevni svijet, to se dalje vraamo kroz vrijeme, ima sve udniji i udniji okus. Tajne postaju zbijenije, gue i ljepljivije. Ba kao to se, traei porijeklo eera, vraamo sa svjetlijeg sirupa na gustu i vrlo mirisnu melasu, koja kao da ima osobine to se veoma razlikuju od onoga to smo oekivali na poetku, tako je i s prolou. Kroz njena vrata, obloena ve gotovo vrstom pauinom, dopire ustajali zrak to su ga neko udisali preci koje smo svi zaboravili.

Napomene 1. Cameton, A. G. W., Meuzvjezdani saobraaj, W. A. Benjamin, Inc., New York, 1963 Vidi 75. str. (Calvin), 88. str. (Huang), 110. str. (Cameron) i osobito 176. str. (Drake) 2. to se tie izvjetaja, vidi Nebo i teleskop, lipanj 1973, 354. str. Publikacije: Lindenblad, Irving"Relativni fotografski poloaji i razlike u veliini Siriusovih komponenata u Astronomskom asopisu, 75, br. 7 (rujan 1970), str. 841848 i Mnogostrukost Siriusova sustava u Astronomskom asopisu, 78, br. 2 (oujak 1973), str. 205207. 3. Sagan, C. i klovski, I. S.: Razumna bia u svemiru, Dell Publishing Co., New York, 1966, str. 437, 440464. 4. Bio je to astronom Johann Friedrich Bessel, 1834. Malo prije smrti 1844. zakljuio je da je kod Siriusa zacjelo rije o dvojnim zvijezdama. Godine 1862. gledao je Amerikanac Alvan Clark kroz najvei teleskop koji je tada postojao i opazio blijedu svijetlu toku ondje gdje bi trebalo da bude Sirius B, te je tako potvrdio njegovo postojanje. Godine 1915. dr W. S. Adams s opservatorija Mt Wilson utvrdio je, poslije potrebnih promatra-nja, da je temperatura Siriusa B 8000, upola manja od Suneve temperature. Tada se poelo uviati da je Sirius B vrlo vrua zvijezda i da zrai tri do etiri puta vise topline i svjetla po etvornoj stopi nego nae Sunce. Potom se mogla izraunati veliina Siriusa B, koji ima samo tri puta vei polumjer nego Zemlja, ali mu je masa samo malo manja od Suneve. U vezi sa Siriusom B razvila se teorija o bijelim patuljcima, a drugi su bijeli patuljci otkriveni poslije. 5. Vidi preanju napomenu. 6. Aitken, R. G.: Dvojne zvijezde, Dover Publications, New York, 1954, str. 240241. Prikaz o Siriusu protee se od 237. str. do 241. str.. 7. Mnogostrukost Siriusova sustava, navedeni lanak (vidi 2. napomenu). 8. Gubitak mase i evolucija bliskih dvojnih zvijezda, Kopenhako sveuilite, 1970, str. 190194. (Seminar koji se odrao u dvorcu Kronborg i na kojemu je sudjelovao Lautenborn 9. Op. cit. (6. napomena) 10. Op. cit. 3. napomena), 33. poglavlje

20

11. Vidi na primjer, knjigu Meuzvijezdani saobraiaj, op. cit. (1. napomena), antologiju s prilozima devetnaest astronoma i znanstvenika. 12. Ibid., 75. str. 13. Ibid., 92. str. 14. Ibid., 110. str. 15. Ibid., 2325. str. 16. Op. cit. (3. napomena), 440464. str. 17. Ibid. 18. Vidi, na primjer, J. B. Pritchard: Zapisi s drevnog Bliskog istoka u vezi sa Starim zavjetom, Sveuilite Princeton, 1955, 42. str. , uvodne napomene o prijevodu Potopa,a i str. 9395, prikaz Ope poplave. 19. Griaule, M. i Dieterlen, G.: Un Systeme Soudanais de Sirius, Journal de la Societe des Africainistes, svezak XX, 1. dio, 1950, str. 273294. Engleski je prijevod tog lanka iza prvog Poglavlja u ovoj knjizi. 20. Marcel Griaule i Germairie Dieterlen: Le Renard pale (svezak I, 1. dio), Institut d'Ethnologie, Musee de l'Homme,Palais de Chaillot, Place du Trocadiro, Pariz 16 (75016 Pariz), 1965, 544. str. 21. Ibid., 529. str. 22. Devet se napomena odnosi na Baizeove publikacije, seui do 1938, ajedna na Schatzmana u L'Astronomie 1965, str. 364369. 23. Le Renard ple, 478. str. 24. Ibid., str. 480481. 25. Ibid., 480481. 26. Ibid., 486. str. 27. Ibid., 481. str. 28. Ibid., 226. str. 29. Ibid., 264. str. 30. Ibid., 239. str. 31. Ibid., 292. str. 32. Ibid., 291. str. 33. Ibid., 292. str. 34. Ibid., 321. str. 35. Ibid., 321. str. 36. Ibid.. 323. str. 37. Ibid., 323. str. 38. Aubrey, J.: Kratki ivoti. Penguin, London, 1972. Vidi napomenu o Williamu Harvevu, str. 290291. 39. Le Renard pale 348. str. 40. Ibid., 287. Str., 1. nap. 41. Ibid., 141. str. 42. Ibid., 141. str. 43. Ibid., 141. str. 44. Ibid., str. 102104. 45. Ibid., 128, str. 46. Ibid., 163. str. 47. Ibid., 168. str. 48. Ibid., 170. str., 2. nap. 49. Ibid., 276, str. 50. Ibid., 279. str., ukljueno u nap. 51. Ibid., 280. str. 52. Ibid., 335. str. 53. Ibid., 470. str 54. Ibid., 470. Str. 55. Ibid., 470. str. 56. Ibid., 489. str. 57. Ibid., 323, str. 58. Ibid., 384. str. 59. Ibid., 384. str. 60. Ibid., 381. str. 61. Ibid., 381. str. 62. Ibid., 381. str. 63. Ibid., 287. str. 64. Ibid., 248. str. 65. Ibid., str. 248249. 66. Ibid., 249. str. 67. Ibid., 219. str. 68. Ibid., 440. str. 69. Ibid., 440. str. 70. Ibid., 477. str. 71. Ibid., 477. str. 72. Ibid., 475. str. 73. Ibid., 499. str, 2. nap.

Sudanski Siriusov sustav

M. GRIAULEA I G. DIETERLEN

Napomena: Slijedei je lanak preveden i objavljen u cijelosti. Napisan je za profesionalne antropologe i etnografe, a predouje se ovdje za one itatelje koje toliko zanima tema da ele vidjeti izvorni materijal. To su, dakle, dopunska objavjetenja, pa nisu bitna za itatelje koji ele samo pratiti razlaganje.

PREDGOVOR

Domorodako znanje o Siriusovu sustavu koje se prikazuje u ovom poglavlju prikupljeno je od etiriju sudanskih etnikih skupina: Dogona u Bandiagari, Bambara i Bozoa u Segouu1 i Minianka u Koutiali.

21

Glavno je istraivanje obavljeno medu Dogonima od 1946. do 1950, pri emu su obavjetenja ponajvie dali:

Innekouzou Dolo, ena izmedu ezdeset pet i sedamdeset godina ivota, ammayana, Ammina sveenica, i proroica, koja ivi u Dozyou-Oreyu, podruju Ogol-du-Bas (Donjeg Ogola) u Sanga-du-Haut (Gornjoj Sangi). Pleme: Arou. Jezik: sanga. Ongnonlou Dolo, izmedu ezdeset i ezdeset pet godina ivota, starjeina sela Go, koje je nedavno izgradila skupina Aroua na jugozapadu Donjeg Ogola. Jezik: sanga. Ybn, pedesetogodinjak, sveenik Binou Ybna iz Gornjeg Ogola, ivi u Bari (Gornja Sanga). Pleme: Dyon. Jezik: sanga. Manda, etrdeset petogodinjak, sveenik Binou Mande, ivi u Orosongu u Wazoubi. Pleme: Dyon. Jezik: wazouba. Sistem je kao cjelinu razloio Ongnonlou, dok su razne njegove pojedinost objasnili drugi. Premda

nije nadlean za sastavljanje kalendara Siguija, Ongnonlou je upoznat s naelima koja se pri tom uzimaju u obzir, pa je, dok su istraivai bili ondje, uspio dobiti dodatna obavjestenja, s jedne strane, od Aroua u Yougo Dogorouu, a, s druge strane, od stalnog opunomoenika vrhovnog poglavice Aroua u Arou-by-Ibiju.2

Ongnonlouovo je znanje, dakle, u okviru izvanredno tajnih spoznaja tek poetno upoznavanje tih spoznaja, ili da se posluimo izrazom Bambara, slabano upoznavanje, pa to treba zadrati na umu. Kao to je, za neupuenog, Sirius najsjajnija zvijezda na nebu, privlai mu pogled i najvaniji je pri izraunavanju Siguija, tako se i pravila Siriusova sustava onima koji se tek upuuju u tajne odmah djelomino pojednostavnjuju, a djelomino se zamruju, kako bi se odvratila panja od prorauna koji su mnogo tajniji.

Ongnonlou je zapravo starjeina porodice iz koje e se, kad doe slijedei blagdan, odrediti slijedei nosilac tog poasnog naslova.

Stoga treba shvatiti jednom za svagda da je ovdje opisani sustav samo jedan stupanj otkrivenja to su doputena upuenima koji zauzimaju vrhovne poloaje, ali koji nisu posebno nadleni za proraune u vezi s tim dijelom neba.

to se nas tie, prikupljeni nas dokumenti nisu doveli ni do kakve originalne hipoteze ni ispitivanja. Spojeni su jednostavno tako da su se prikazi etvoro glavnih izvjestitelja stopili u jednu izjavu. Problem kako ljudi bez ikakvih instrumenata mogu znati kretanje i odreene osobine gotovo nevidljivih zvijezda nije rijeen, niti je ak postavljen. inilo se prikladnijim da se, u tim naroitim okolnostima, predoe neobraeni dokumenti.

ODREIVANJE VREMENA ZA SIGUI

Svakih ezdeset godina3 prireuju Dogoni obred koji se zove Sigui (obred).. Njegov je smisao obnavljanje svijeta, a potanko su ga opisali Dogoni 1931. Od poetka ovog istraivanja suoili smo se s problemom utvrivanja postupka to se upotrebljava za izraunavanje razdoblja izmeu dvaju obreda Sigui. Ope je miljenje, koje vue korijen iz mita o stvaranju, da rasjedna pukotina u stijeni Yougo, smjetenoj u sreditu sela Yougo Dogorou,5 zasja rumenim arom godinu dana prije sveanosti. U toj su pukotini razni rtvenici, osobito poprsja Andoumbouloua (ime ljudi niska rasta koji su neko ivjeli na stijenju), i jedna slika na stijeni, nazvana amma bara, bog pomae, koju emo spomenuti poslije. Osim toga, prije nego to se pojavi taj rumeni ar, jedno mjesto izvan sela prekriju dugoljaste tikvice, kakve nitko ne sadi. Kad se opaze ti znakovi, zapoinje naoko jednostavan postupak raunanja, koji obavljaju samo Yougo Dogoroui, pripadnici plemena Arou:6 vijee staraca odreuje vrijeme izmeu Siguija pomou trideset pijanki koje se prireuju svake druge godine i na kojima se pije pivo od prosa; najstariji starac biljei svaku pijanku koljkom kaurija. Te se pijanke pripremaju oko jedan mjesec prije prvih kia, otprilike u svibnju ili lipnju, u atoru ili zaklonu podignutom sjevemo od sredita sela.7 No, to je pravilo samo teoretsko: izmeu posljednjeg Siguija, proslavljenog poetkom stoljea, i 1931.8 prireena je samo jedna pijanka, sredinom tog razdoblja; no, koljke su se pripremale za svake dvije godine i stvorile hrpu koja predstavlja prvih trideset godina. Poslije 1931. pijanke se prireuju svake druge godine. Kad se sakupi druga hrpa od petnaest koljki, proslavit e se drugi Sigui u dvadesetom stoljeu.

Prema rijeima sveenika Mande, raunanje Siguija biljei se nad vratima svetita Binou dvama likovima od prosene kae, koji prikazuju boga Ammu i njegova sina Nommoa, uitelja novog svijeta.

9

10 Prvi

22

se sastoji od okomita ovala svjetskog jajeta i glavne osi: Amme u prvobitnom mraku. Na desnoj je polovini svaka godina, poevi odozdo, oznaena tokicom. Kod sedme se godine povue izvana neka vrst trozuba, kao neko produenje linije tokica. Isto se uini na lijevoj strani, odozgo prema dolje. Tako se izbroji etrnaest godina: sedam dvostrukih godina za vrijeme kojih je stvoren svijet i kojima se dodaje jedan element to simbolizira cjelinu." Grafiki izraeno, lik prikazuje bogovu posljednju kretnju: digao je jednu ruku i spustio drugu, te tako pokazuje da su nebo i Zemlja stvoreni.

Taj se crte ponavlja etiri puta, omoguujui da se izrauna razdoblje od ezdeset godina; prati ga Uiteljev lik,12

koji se sastoji od dviju okomitih nogu to nose glavu na dugaku vratu. Za prvih trideset godina, koje se biljee na oba ovala, lik ima samo desnu nogu. Za drugog se tridesetgodinjeg razdoblja lijeva noga malo produuje svake godine tako da je do Siguija dugaka kao i desna. Mislei ba na taj lik, ljudi govore da se Sigui za tog drugog razdoblja die na noge".

RAUNANJE OBREDA SIGUI

Kad doe vrijeme Siguija, starci okupljen