saff 306

Islamsko druženje u Švedskoj

Kolumna:

Uvodnik

Smrt Radovana Karadžića

1. kongres vjeroučitelja islamske vjeronauke u BiH

Velikosrpsko kreiranje nove bošnjačke krivnje

Istraga

ww

w.s

aff.b

aHutba: Ruše zgradu da bi popravili ciglu

Broj 30616. decembar 2011.21. muharrem 1433.

cijena godišnjepretplate 65 KM

Muslimanska porodica pred izazovima modernog doba

Vjeronauka je jedna uspješna priča u zemlji velikih neuspjeha

Središnji put i umjerenost će ujediniti Muslimanskubraću i selefije

“Zahtjevi da zauzmemo Tuzlu, Sarajevo i druge veće gradove, sada su nerealni. Njih smo trebali zauzeti odmah na početku rata”

vehabiziranih poturica

Koliko košta pola Bosne?

3

32

36

43

48

54

24

18

8

SAFF broj 306

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)

Istinsko i lažno poimanje mira i (ne)pravde

Kolumna

Borba za opstanak

Smrt Radovana Karadžića

Pogledi

Laktaško memorandumisanje

Načertanije po Dodiku

Društvo

U povodu 1. decembra, Međunarodnog dana borbe protiv AIDS-a, SINDROMA STEČENE IMUNO-DEFICIJENCIJE

AIDS je, prvenstveno, moralni i etički problem

Društvo


Muslimanska porodica pred izazovima modernog doba

Islambosna

Islamske teme

Hadisi i savjeti o vrijednosti ranog odlaska na namaz

Zelena transferzala

Hrvatska

SDA izgubila izbore od Bošnjačko demokratske stranke Hrvatske

Islamnet

Australija

Aboridžini postaju muslimani

16. decembar - 21. muharrem

Kontakt telefon: 062 287 412

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevomob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,Filijala Bugojnopart br: 6764162000885351;transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kalember

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Trenutno je postoji ni jedan ar-TTgument koji bi nas razuvjerio TTu pretpostavku da bošnjač-TTke vlasti u Federaciji direktno rade za velikosrpske interese Beograda, a srodstveno tome, i za velikohrvatske interese Zagreba. Takva kooperativ-nost u razvaljivanju Bosne i proganja-nju Bošnjaka moguća je samo ako su bošnjačke vlasti u Sarajevu, zapravo, antibošnjačke, tj. beogradske i zagre-bačke. Postoje veoma konkretni do-gađaji na koje bošnjačke vlasti ne re-agiraju, a šutnja je znak odobravanja. Ne može se i ne smije se dogoditi da u zadnjih mjesec dana bude desetak terorističkih napa-da na povratnike i na dža-mije, a da se ni jedan boš-njački politički subjekt ne oglasi. Nenormalno je da mjesecima traje bjesomuč-na kampanja Federalne te-levizije i tzv. „Oslobođenja“ protiv ustavnog prava Boš-njaka da budu muslimani, u slobodi svoje vjeroispovi-jesti, a da ni to ne ponuka bošnjačke zvaničnike da zaštite ustavna prava naroda kojeg, kobejagi, zastupaju. Ta šutnja ne može biti antifašistička, pa-triotska, intelektualna, ona može biti samo zakupljena šutnja. Bošnjački političari se plaše da ne naljute svo-je srpsko-hrvatske makroe, pa šute, a šutnju pravdaju lažnom potrebom da se prevazilaze konfliktna pitanja. Kao da je bošnjačka žrtva kriva zato što je progone srpski i hrvatski ek-stremisti, pa ispade da je konfliktan onaj koji traži mir i slobodu?! Ispade da je radikalan onaj koji traži da se ne ugrožava vjerska ravnopravnost Boš-njaka!? Maske su mnogo puta pale, ali nikada tako uvjerljivo kao kada je Policija Republike Srpske obznanila da na teritoriji ovog entiteta djeluju opasne grupe „vehabija“. Posebno je smiješno bilo vezivanje te „teroristič-ke opasnosti“ za pčelarstvo, iftare, namaze, ali i činjenicu da Bošnjaci u RS jedva da preživljavaju. Dimna bomba o „vehabijama“ koje prijete Republici Srpskoj razotkrila je apso-lutnu spregu Federalne televizije sa velikosrpskim obavještajnim služba-

ma, jer se ispostavilo da svi, združe-no, rade na izmišljanju tzv. vehabij-skog terorizma. S jedne strane dakle,imamo stalni terorizam, seriju heftič-nih napada na Bošnjake, i to nikoga ne uzbuđuje, a s druge strane imamoizmišljanje terorizma, oko kojeg seoglašavaju i mediji i zvaničnici. Či-

j j j g

njenica da desetine napada na džami-je nisu prouzrokovale ni jedan napadna crkve, dovoljno govori o tome koželi, a ko ne želi mir. Problem je štooni koji napadaju džamije, zapravo,Bošnjake, djeluju pod sponzorstvomdržavnih sigurnosnih službi, koje

skreću pažnju sa suštine problema, tako što žrtvu optužuju za tzv. vehabizam. A šta ako se te sigurnosne i obavještajne službe ni za pedalj ne razlikuju od onih koje su spremale i sprovodi-le genocidnu agresiju protiv Bosne i Bošnjaka? Šta ako

g g j p

je to jedno te isto? Šta bi ti j

našminkani „kosovci“ prvo uradili? Prvo bi „odradili“

bošnjačke političke strukture, takoda služe njima, tj. Beogradu i Za-grebu. Srbijanskoj državi se isplatimeđu bošnjačke političare ubacitimilijardu eura, da ih sve potkupii ucjeni, a to je nikakva cijena akose zauvijek uništava Bosna i dobija Republika Srpska. Jesmo li svjesnikoliko košta pola Bosne? Blokada državne vlasti, razvaljivanje Federa-cije, statiranje bošnjačke politike uovom scenariju, sve to ukazuje na režiju u izvedbi obavještajnih služ-bi. A da je to tako, dokazuje sprega oko teme „vehabija“, na relaciji Po-licija RS – Federalna tv - bošnjač-ka politika. Jer, iza antibošnjačkog i islamofobijskog bjesnila Federalnetv stoji bošnjačka politika, odnosno,Federalna tv se ne bi mogla takofašistički ponašati ako bi se tomesuprotstavili bošnjački zastupnici uParlementu Federacije. A zašto se nesuprotstavljaju? Zašto šute? Zaštosponzoriraju ovo razvaljivanje Bo-sne i Bošnjaka? Jadan je onaj koji iz-među ljubavi prema svome narodui služenja tlačiteljima svoga naroda,izabere poniženje.

Impressum

UvodnikUvodnikKoliko košta pola Bosne?


6

Hutba

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

A lah, dž.š., u Kur’anu je objavio:AAVi ste narod najbolji od svih koji AAse ikada pojavio: tražite da se AAčine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate,i u Allaha vjerujete. (Ali Imran, 110.).

Citirani kur’anski ajet otkriva namtajnu stvaranja ili kako se to u Kur’anuveli “izvođenja’’ islamskog ummeta uživot. Kur’anska poruka u ovom ajetupodsjeća i upozorava muslimane, ma gdjei ma kada živjeli, da islamski ummet nijei ne smije biti na zemlji tek onako, radipukog egzistiranja i životarenja, niti jeon tu samo radi sebe, već je njegova pri-marna uloga da poziva u dobro, a odvraća od zla, da gradi, kultivizira i unapređuježivotni ambijent, da čini dobro i koristisvim ljudima. To znači da počast i privi-legija koju je Allah, dž.š., dao islamskomummetu, nije određena rasom, nacijom,geografijom, jezikom, već je ona uvjetova-na određenim vrijednostima i svojstvima koja ako nedostaju, onda islamski ummetgubi epitet najboljeg ummeta.

Svojstva najboljeg ummeta

Svojstva islamskog ummeta i njeg-ovu primarnu ulogu, fascinirajuće jed-nostavno opisao je i objasnio ashab Rebia’ibn Amir, koji je, na pitanje perzijanskog komadanta zašto su oni kao Arapi i mus-limani krenuli u osvajački pohod na iPerziju, odgovorio: “Allah nas je po-slao da izvedemo ljude iz robovanja ljudima u robovanje Gospodaru ljudi,iz nepravde drugih vjera i ideologija upravdu islama, iz tjeskobe dunjaluku uprostranstvo i dunjaluka i Ahireta.’’

Eto, to je suština postojanja islam-skog ummeta. Bez tih vrijednosti i tihosobina, bez iskrene vjere u Allaha,bez izvanrednog islamskog ahlaka imorala, bez želje da svjetlo upute dođedo svih ljudi i strpljivosti i ustrajnostina tom putu, teško da islamski ummetmože biti nešto više od obične ljudskegomile (uostalom kao i svaki druginarodi koji nema gornjih kvaliteta),koja živi na nivou potreba svoga tijela ikao takva nije vrijedna pomena.

Počast koju je Allah ukazao sljed-benicima islama povlači za sobom ve-liku odgovornost i obavezuje svakog muslimana i muslimanku da u svojimriječima i djelima budu dosljedni sljed-benici Allahove upute i lijep primjer

drugim ljudima. Čovječanstvo danas vapi za ummetom koji će ga izbav-iti iz robovanja ljudima, oholim ti-ranima, kriminalcima i bezbožnicima koji se izdaju za bogove i koji cijelo čovječanstvo drže u okovima svojih rig-idnih ideologija i politika. Vapi za um-metom koji će ga izbaviti iz robovanja niskim prohtjevima i stras-tima koje su čovječanstvo bacile na koljena, pa se guši u kaljuži nemorala, poroka, prostitucije, narkomanije, pedofilije, homoseksual-izma, kriminala, nepotiz-ma, korupcije, bezdušnog zelenaštva i lihvarstva i mnogobrojnih drugih zala i devijacija.

Savremeno društvo vapiza spasiteljem isto kao što je vapilo u vrijeme pred dol-azak posljednjeg Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na što aludira hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je po-gledao u stanovnike Zem-lje i prezreo ih osim malog broja Ehlul-Kitabija, židova i kršćana.’’ (Muslim) Zašto? Zato što su Allahu činili širk, zato što su bili ogrezli u bezboštvu i nemoralu i što su druge pozivali u zabludu u kojoj su živjeli, pa je Allah poslao Muhammeda, sallalla-hu alejhi ve sellem, da izvede ljude iz tmine na svjetlo, iz zablude na Pravi put.

Muhammed, sallallahu alejhi vesellem, koristio je svaku priliku i ulagao maksimum truda da ljude izvede iz zab-lude na svjetlo Upute, i pored njihovog inata i oholosti.

Koliko mu je bilo stalo da se sviljudi ukrcaju u lađu spasa koja se is-lamom zove, svjedoči i činjenica da je upućivao dove Allahu, dž.š., za najljuće neprijatelje islama. Vidimo ga kako u jednoj od dova, skrušeno molio: “Moj Allahu, molim Te da pomogneš islam sa jednim od ove dvojice ljudi koji Ti je draži: Ebu Džehlom ili Omerom ibn Hattabom!’’, pa je Allahu bio draži Omer ibn Hattab.’’ (Tirmizi i Hakim, šejh Albani ga je ocijenio vjerodosto-jnim).

On se nije rugao neznanju i zab-ludjelosti svojih sunarodnjaka, nije ihismijavao niti se oholio nad njima, većje bio blag i samilostan i kad god ih jepozivao u islam on ih je obveseljavao iobećavao im prosperitet i sreću na dun-jaluku i nagradu na ahiretu ako prihvateislam.

Rebia ibn Abad ed-Dejli,kazuje: “Vidio sam Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, na tržnici Ukaz, kada je govoriookupljenim ljudima: “O ljudi,recite la ilahe illallah, uspjetće te!” Iza njega je išao čovjek bijelog lica sa dva uvojka ilidvije pletenice, i govorio: “Lju-di, ovo je lažov!” Upitao samko je taj čovjek koji se obraća ljudima, pa mi je rečeno da je to Muhammed ibn Abdul-lah, koji tvrdi da je Allahov poslanik. Zatim sam pitao za onog čovjeka koji ide za njim i u laž ga utjeruje, pa mi je rečeno da je to njegov amidža Ebu Leheb.’’ (Ahmed i Ha-kim, šejh Šuajb Arnaut oci-

(

jenio ga je kao sahih-ligajrihi). Čak i onda kad su mu

g j g j )

govorili da je sihirbaz, da je lud, kada su ga u Taifu kamenovali i kada mu je došao melek brda, dok mu je tekla krv niz lice, i predložio mu da sruši dva brda na bezbožnike koji su ga krvnički napali i izvrijeđali, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Ne, jer ja se nadam da će Allah iz njihovih kičmi izvesti potomstvo koje će

samo Allaha obožavati.’’ Zbog toga je vrlo važno, na temelju

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, prakse, koju su dosljedno slijedili njegovi ashabi kao i istinski islamski učenjaci, mudžahidi i pobožnjaci u svim gener-acijama, ukazati na poziv islama koji je sa cjelokupnim svojim učenjem u znaku izgradnje kulture života, a ne kulture smrti, terora i ubijanja, kulture dijaloga i razumijevanja, a ne kulture tlačenja, kul-ture tolerancije i samilosti, a ne kuluture mržnje i odbacivanja drugog i drugačijeg, kuluture izgradnje a ne kuluture rušenja, kuluture nauke i općeg prosperiteta, a ne kuluture neznanja i zaostalosti, kulture morala i pobožnosti, a ne kulture raz-vrata i bezbožništva.

Ruše zgradu, da bi popravili ciglu


Čovječanstvo danas vapi za ummetom koji će ga izbaviti iz robovanja

ljudima, oholim tiranima,

kriminalcima i bezbožnicima koji se izdaju

za bogove i koji cijelo čovječanstvo

drže u okovima svojih rigidnih

ideologija i politika.

7

Smutnja je gora od ubijanja

Kako je onda moguće da se danas neki muslimani, koji se ponašaju kao drumski razbojnici, koji siju smutnju i nered, koji zastrašuju druge ljude i iza-zivaju sukobe, mogu pozivati na islam i na slijeđenje sunneta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kad su nji-hovi postupci direktan atak na islam i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet?! Kako se takvi mogu pozivati na islam kad je islam vjera izgradnje, a ne rušenja temelja na kojima počiva život zdravog društva?! Nikako! Oni samo mogu (a to i rade) srušiti u jed-nom trenu ono što iskreni i pametni muslimani strpljivo grade godinama.

Da u toj rušilačkoj metodologiji ima imalo hajra i dobra, to bi sigurno, kada su to okolnosti zahtijevale i kada su muslimani bili izloženi poniženju i nasilju, činio Poslanik, a.s., i naredio bi to ostalim muslimanima. Pa gdje i kada je to Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bez obzira na težinu situacije u kojoj se našao, izvršio teroristički čin iubio ijednog štićenika islamske države i onoga koji je pod ugovorom sa mus-limanskom državom? Zašto onda takvi ljudi ne slijede praksu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i zašto ne razmišljaju o njegovim riječima: “Za-garantovano je poniženje i sramota on-ome ko se suprotstavi mojoj naredbi.’’

Dosta je zla od njihovih (ne)djela to što proizvode i siju smutnju i nered, jer je po islamskom učenju smutnja gora od ubijanja, i svjestan, razuman i bo-gobojazan musliman se boji smutnje kao što se boji džehennemske vatre.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je ummet i riječima i djelima na opasnost i pogubnost fitne i sijanja smutnje. Toliko je bio oprezan u tom pogledu da čak nije htio srušiti Kabu kako bi je sagradio na starim, ibra-himovskim temeljima, jer se bojao da mu ljudi ne kažu da je rušitelj i da skrnavi vjerske svetinje, a tvrdi da je Poslanik. Zatim, nije ubijao munafike (licemjere) u svojim redovima niti im se svetio dok je bio živ, iako mu je Allah objavio njihova imena, a sve zbog toga da ne bi posijao smutnju i da nevjernici ne bi rekli kako Muhammed ubija svoje sljedbenike.

Zamislite onda kakvu fitnu izaziva-ju oni muslimani koji danas u Bosni i Hercegovini pozivaju na rušenje Is-

lamske zajednice, jedine institucijekoja istinski stoji na braniku naševjere i države, naših islamskih vrijed-nosti i kulturne baštine, i koji su utome revnosni isto kao i islamofobičnimediji: FTV, Oslobođenje, e Dani, Slo-bodna Bosna i drugi. Oni su zapravonajbolji adut tim medijima i ostalimantiislamskim falangama. Jer, šta biislamofobični mediji bez ff Mevlida, bezportala www.putvjernika.com, bez ko-jekakvih šejhova Zlaja, ali također, bezpojedinaca koji na žalost rade u Islam-skoj zajednici, a koji podu-piru smutnju i nasjedaju na antiislamsku propagandu,pa onda, a da bi prikrili svojeslabosti i nesposobnost da,naprimjer, pripreme dobrui korisnu hutbu, zloupotre-bljavaju časno mjesto, min-beru i okupljenim vjernici-ma pričaju svoje demagoškepriče o opasnosti od tzv.vehabijsko-selefi jske inter-pretacije islama, izgovarajugnusne laži i nebuloze poputone da mladići i djevojkekoji su se vratili vjeri pri-maju novac za brade, nikabei hidžabe (ne zaboravimoda su islamofobični mediji isrpsko-hrvatski nacionalistiupravo od takvih nesavjesn-ih imama prepisali te stvaris kojima i danas etiketirajumuslimansku omladinu), ipored jasnog zvaničnog stava Islamske zajednice da u Bosni i Her-cegovini ne postoji nikakav vehabijskipokret.

Zbog nerazumnih postupaka spo-menutih pojedinaca i grupica iz mus-limanskih redova, mi svi moramonositi balast tzv. vehabizma kojeg su velikosrpski i velikohrvatski na-cionalisti potpomognuti antiislams-kim medijima u BiH iskoristili da biBošnjacima muslimanima nametnulinovi stigmatizirajući identitet, identitetvehabizma koji je eto sam po sebi zlo iopasnost i dovoljan razlog da četnici iustaše ponovo oštre kame kako bi nasklali.

Poznato je da je pored ispravnog vjerovanja i islamskog ahlaka, islam-sko bratstvo jedna od odlika najboljeg ummeta, to je izvor snage i temeljzdravog društva. Zato se svi moramo

suprotstaviti onima koji ruše naše je-dinstvo i siju smutnju u našem narodu ma ko oni bili i ma kako se zvali, i svi moramo stati na stranu Islamske za-jednice kao krovne vjerske institucije Bošnjaka muslimana koja po svojoj prirodnoj ulozi mora biti čuvar i ga-rant našeg jedinstva koje nam je sada potrebnije nego ikada, i bez kojeg nam nema opstanka.

Kako ćemo mi graditi zdravodruštvo kad su odnosi među nama zasnovani na međusobnim podjela-

ma, svađama, sukobima, razilaženju, mržnji, zavid-nosti, ogovaranju i sl.

Takav odnos može voditisamo neuspjehu i propasti, a dokaz je kur’anski ajet u kojem nam Allah, dž.š., poručuje: I pokoravajte se Al-lahu i Posalniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali.(El-Enfal, 46.).

Zbog svega toga, a prijesvega zbog toga što je is-lamsko bratstvo i jednistvo saff a ku’ransko-sunnetski imperativ i odlika ummeta, ali i zbog zločina, genocida i patnje koje smo doživjeli od četnika i ustaša, samo zato što smo muslimani, zbog okruženja u kojem živimo i mnoštva neprijatelja koji nam zlo snuju i o glavi rade, zbog očuvanja naše vjere i

naše države, mi, u ime Allaha, a u inat našim dušmanima, moramo zbiti naše redove, moramo odgajati našu djecu, našu omladinu na principima islama i čuvati jedinstvo kroz čuvanje Islam-ske zajednice koju svi moramo graditi i pomoći da ona od temelja do krova bude zdrava i čvrsta, popravljajući ono što nije dobro, a nikako rušeći cijelu građevinu. Rukovodeći se pri tome kur’anskom naredbom: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Alla-hove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje do-kaze, da biste na pravom putu istrajali. (Ali Imran, 103.).


Šta bi islamofobični

mediji bez Mevlida, bez portala www.putvjernika.

com, bez kojekakvih

šejhova Zlaja, ali također, bez pojedinaca koji na žalost rade

u Islamskoj zajednici, a

koji podupiru smutnju i

nasjedaju na antiislamsku propagandu.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaEl-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova

Hatib: Dr. Salih b. HumejdPreveo i sažeo: Amir Durmić

Živimo u vremenu koje seŽŽmože nazvati periodomŽŽčistog materijalizma,ŽŽnevjerovatno brzog tehnološ-kog napretka ali i vremenomsveopće utrke svjetskih sila unaoružavanju opasnim i razor-nim naoružanjem. Bez obzira šta rekli i kakvo opravdanjepružili njeni sudionici, cilj teutrke oko naoružanja je svima jasan i vrlo očit, a to je želja za apsolutnom dominacijom naddrugima i sijanjem nereda na zemlji nakon što je red na njojuspostavljen. Današnje veli-ke svjetske civilizacije su u tehnološkomsmislu veoma uznapredovale, ali su s dru-ge strane, ako se gleda moral i opće du-hovne vrijednosti, pale na najniže grane.Kako inače protumačiti ovakvo ponaša-nje velikih svjetskih sila koje u naoruža-nje ulažu nevjerovatno velike iznose dok,s druge strane, milioni njihovih građana bukvalno gladuju te im nedostaju i osnov-ne životne potrebe. Te sile su zanemarilei jednu od osnovnih ljudskih potreba, a to je potreba za sigurnošću i rahatlukom,koji su danas uskraćeni mnogima, ako nizbog čega drugog, onda zbog činjenice da se mnogi u svijetu osjećaju ugroženim jerse boje “velikih” naroda kao i vojne silekoju posjeduju i koju su u svakom tre-nutku spremni upotrijebiti protiv slabihi potlačenih. Nažalost, spomenuti svojusnagu i moć ne upotrebljavaju kako bi na zemlji uspostavljali red i pravdu, već baš

Hatib: Šejh Abdulmuhsin ibn Mu-hammed el-KasimPreveo i sažeo: Semir Imamović

Svaka hvala i zahvala pripada Alla-hu, Njega hvalimo, od Njega po-moć i oprost molimo, i Njemu se

utječeo od zla naših duša i od naših zlih djela. Kome On na Pravi put ukaže, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga na Pravi put ne moće izvesti. Svjedočim da je samo Allah Bog, koji druga nema, i da je Muhammed Njegov rob i po-slanik, neka je na njega, njegovu časnu porodicu i ashabe, vječiti mir i Božiji rahmet. Bojte se Uzvišenog Allaha, jer se u bogobojaznosti krije spas na Sud-njem danu i ona je trajna čovjekova po-putnina. U prolasku (protoku) mjeseci i godina je opomena i pouka za ljude, a u izlasku i zalasku sunca je navještenje da ovaj dunjaluk ima svoje praskozorje i zalazak (nestanak). Vrijeme prolazi, a na svom putu ka ahiretu (budućem svijetu) smjenjuju se generacije, jedna za drugom, jedna odlazi a druga dola-zi, jedna je sretna, a druga nesretna, i svi oni zajedno putuju ka svome kraju, polaganju računa pred Uzvišenim Alla-hom, za ono što su na ovome svijetu či-nili. Vrijeme i njegov brz protok najbo-lji je vaiz, njegove katastrofe i nedaće su najbolji govornik, i sasvim je svejedno koliko u njemu ima tuge i radosti, jer će i jedno i drugo brzo proći, i nastupit će konačni kraj. Ljudi žive svoje posljednje trenutke na ovome svijetu i to je toliko izvjesno da je Poslanik, sallallahu alej-hi ve sellem, jednom prilikom posma-trajući zalazak sunca rekao: “Od vašeg života na ovome svijetu, u odnosu na proteklo vrijeme, ostalo je onoliko koli-ko je ostalo od ovog dana u odnosu na njegov protekli dio.” (Ahmed). Vrije-me, sa svim njegovim trenucima, je naj-veća dragocjenost, i sve što više odmiče, time samo raste njegova cijena, a poseb-no je dragocjeno za one kojima, od ovog svijeta, nije ostalo puno. Allah, dželle šanuhu, se kune vremenom, u posebnoj kur’anskoj suri koja je, ne slučajno, ti-tulirana kao “El-Asr” (Vrijeme). U ovoj suri se kaže, u prijevodu značenja: Takomi vremena - čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strplje-nje. (El-’Asr, 1.-3.). Ljudi se razlikuju

suprotno, kako bi druge držaliu strahu i tako ih učinili svo-jim poslušnicima. Pored toga,oni svima tvrde kako oni svi-jetom šire pravdu i na zemljiuspostavljaju red. O njima jeUzvišeni Allah kazao: Kada im se kaže: “Ne remetite red na Zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!” (El-”Bekare, 11.). Oni liju “kroko-dilske suze” za onima kojima nanose očitu štetu, tvrdeći da im žele dobro i mir. U ovomkontekstu Ebu Hatim el-Bu-sti, r.h., pripovijeda jedan za-nimljiv događaj. Naime, jedančovjek koji je inače bio lovac,lovio je vrapce u vjetrovitomdanu. Vjetar je puhao snažno

i nanosio mu prašinu direktno u lice odčega su mu suzile oči. Posmatrajući ga, je-dan čovjek reče prijatelju koji je stajao bli-zu njega: “Pogledaj kako samo sažalijeva vrapce koje lovi. Iako ih lovi, on plače za njima!’’, a prijatelj mu odgovori: “Ne gle-daj u njegove uplakane oči, već gledaj onošto čine njegove ruke”. Na identičan načindanas se ponašaju svjetski silnici i moćni-ci koji pod parolom uspostavljanja mira ipravde svijetu nanose zlo i nepravdu, tla-čeći nemoćne i ubijajući nevine. Nama muslimanima, Uzvišeni Allah je narediopravdu u pravom smislu riječi, kao i us-postavljanje mira i reda na zemlji: Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobročini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. (En-Nahl, 90.), pa smo se tog imperativa svakako idužni pridržavati.

Istinsko i lažno poimanje mira i (ne)pravde Važnost vremena u


Kako inače protumačiti

ovakvo ponašanje

velikih svjetskih sila koje u naoružanje

ulažu nevjerovatno velike iznose dok, s druge

strane, milioni njihovih građana bukvalno

gladuju te im nedostaju i

osnovne životne potrebe.

9

džamija u Medini)El-Mesdžidu-l-aksa

Hatib: Muhammed HusejnPreveo i sažeo: EsadMahovac

A llahovi robovi, ču-vari Allahove kuće,radujte se velikoj

počasti koju vam je Allahdarovao kada vam je da-rovao ljubav i ljubomoruprema ovoj vjeri i njenimmesdžidima koji su odu-vijek bili meta neprijate-lja i kost u njihovom grlu.Najnoviji napadi nepri-jatelja na Mesdžid Alijeb. Ebi Taliba u Kudsunajbolji su pokazatelj da oni nećeodustati od svojih prljavih namje-ra. Svi ti napada ako i nisu direk-tno diktirani od strane izraelskevlade, onda se iz njihove ćutnje da zaključiti da im takvo nešto ideu prilog i da ga sigurno pomažu.Time ne samo da su oskrnavljeneislamske svetinje, nego su ugro-ženi i vjernici koji u tim kućama uče Allahovu Knjigu, naređuju na dobro i odvraćaju od zla, a njihova čast je daleko veća od časti jednog mesdžida. Zato nemojmo se osvr-tati na mnoštvo muslimana koje

u broju provedenih godina na ovom svijetu, neki od njih dožive duboku starost, a neke od njih smrt “poko-si” u cvijetu njihove mla-dosti, ipak, najbolji su oni koji život na ovom svijetu, bez obzira koliko on trajao, iskoriste kao “jahalicu” ka onome svijetu. Neki čovjek je upitao Poslanika, salla-llahu alejhi ve sellem, koji je čovjek najbolji, a on mu je odgovorio: “Onaj koji poživi dugo i učini puno dobrih dijela.” “A koji je čovjek najgori” – upitao je ponovo. “Onaj koji po-

živi dugo i učini puno loših djela.” (Ahmed). Ljudi se u pogledu svoje ži-votne filozofije dijele u tri vrste: prva vrsta su oni koji jedino i isključivo rade za ovaj svijet, druga vrsta su oni koji, izvršavajući Božije naredbe i klo-neći se Božijih zabrana, još na ovom svijetu grade za onaj svijet, i treća vr-sta su oni koji su pomiješali dobra i loša dijela. Rekao je Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem: “Svi ljudi porane, i prodaju svoju dušu, pa je oslobode ili je upropaste.” (Muslim). Allah, dželle šanuhu, se u suri Eš-Šems zaklinje, j p p ( ))

sa jedanaest različitih zakletvi, da je spašen onaj koji očisti svoju dušu, a upropašten onaj koji je prepusti gri-ješenju i porocima. Tako Mi Sunca i svjetla njegova, i Mjeseca kada ga prati, i dana kada ga vidljivim učini, i noći kada ga zakloni, i neba i Onoga koji ga sazda, i Zemlje i Onoga koji je ravnom učini, i duše i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicuodvodi! (Eš-Šems, 1.-10.).

j j j

ova stvar ne boli, negomi sami i svojim vlasti-tim snagama moramonastojati da se odupremoovim prljavim rabotama.Povećajmo svoju nadu uAllaha jer Allah dobrovidi ono što oni rade.Allahovi robovi, znajteda očuvanjem Allahovihsvetinja vi radite na oču-vanje ove zemlje koja ima veliki značaj. Samo Allahzna kolika je mudrost utome što je ova zemlja bila prva kibla muslima-na i mjesto sa kojeg je uči-

nje Mi’radž i na kojem su klanjalisvi poslanici. Vjerujmo u tu mu-drost i svrstajmo se u skupinu onihkoji grade i održavaju Allahovemesdžide i u njima Allahovo imespominju, a Allahov Poslanik, sa-llallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kosagradi mesdžid Allah će njemusagraditi kuću u Džennetu.”Allahovi robovi, znajte da će Allahočuvati ovaj mesdžid i ovu zemljuali ono što nas posebno treba brinu-ti jeste koliko dobra ćemo mi zara-diti u tome ili možda kazne, da nasAllah sačuva od toga.

životu muslimana Zaštitimo Allahove kuće


Vrijeme i njegov brz protok najbolji je

vaiz, njegove katastrofe i nedaće

su najbolji govornik, i sasvim je

svejedno koliko u njemu ima

tuge i radosti, jer će i jedno i drugo brzo

proći, i nastupit će konačni kraj.

Najnoviji napadi

neprijatelja na Mesdžid Alije b. Ebi Taliba u Kudsu najbolji su pokazatalj da oni neće odustati od

svojih prljavih namjera. Svi ti napada ako i nisu direktno

diktirani od strane izraelske

vlade.

10

Polumjesec

Kada se realizirani i bogati biznismen ulizuje običnom siromašnom novinaru

Fahrudin Radončić vs Bakir Hadžiomerović

Sudeći po tome koliko je puta vijest o ugroženoj si-

gurnosti Bakira Hadžiome-rovića, urednika Federalne televizije bila glavna vijest na naslovnici Dnevnog avaza u posljednjih sedam dana mo-glo bi se zaključiti da Bosna i Hercegovina trenutno nema većeg problema od Hadžiome-rovićeve sigurnosti. Smiješni, detaljni izvještaji o razlozima ukidanja policijske pratnje koju je Bakir Hadžiomerović uživao posljednjih godina, svima su dodijali, pa, vjeruje-mo, čak i novinarima Dnevnog avaza. Jedino što je smješnije od ovih izvještaja je očito dod-voravanje Fahrudna Radonči-ća, kako on za sebe voli reći, realiziranog i bogatog čovjeka, jednom običnom siromašnom novinaru Bakiru Hadžiomero-viću. Jasno je da se Radončić ulizuje Hadžiomeroviću nada-jući se da će mu ovaj pomoći svojom Federalnom televizi-jom u političkim okršajima sa SDA i drugim strankama. Sudeći kako se Radončić dod-vorava Hadžiomeroviću ispade da je Hadžiomerović daleko utjecajniji i moćniji od reali-ziranog i bogatog biznismena Radončića.


Posljednji intervju intervju književnika, rahmetli Nedžada Ibrišimovića

Behar

Časopis za kulturu i društvena pitanja Behar koji se štampa u Hrvatskoj objavio r

je posljednji intervju nedavno preminulog bh. knjževnika Nedžada Ibrišimovića. U tom in-tervjuu akademik Ibrišimović je izrekao mno-go velikih misli. Izdvajamo, za nas, posebno zanimljive, posljednje, ovodunjalučke misli rahmetli Nedžada Ibrišimovića. Moja je želja biti jedino musliman i ništa drugoNaime, često sam slušao kako ljudi govore: “Ma, NNnije važno koje si vjere, važno je da si čovjek!”, i muslimani su, čini mi se, nasjedali na tu floskulu. Moja je želja biti jedino musliman i ništa drugo, sve drugo je efemerno. Tako bih bio zadovoljan, naravno, u nadi da će i Allah biti zadovoljan mno-me. Svaka je dvojba vezana uz pojam čovjek, ne-mam nikakve dvojbe vezane uz pojam musliman. Ja bih čovjeka volio ostaviti daleko iza sebe, iako sam, nažalost, još uvijek prečesto čovjek. Doduše, jezik se ne može lišiti riječi “čovjek” i, dakako, što bi je se lišavao, pogotovo, recimo, riječi “ljudina”! Unutar ovako naznačenog odnosa čovjek – mu-sliman, razlika je u tome što su u polju “čovještva” stvari relativizirane, a u polju “muslimanstva” stvari se ne dosežu, pa u ovozemaljskoj, dunjalučkoj rav-ni, što se tiče ljudskosti, niko izgleda, za sada, nema očiglednu prednost, ni ljudi ni muslimani. Visoku razinu civilizacije čovjek je posljednjih tri stotine godina dosegao odvojivši se od crkve, u islamu nikad ništa ni u nauci ni u umjetnosti nije nastalo odvajanjem od islama, sve je uvijek bilo sukladno s njim. Ali posljednjih tri stotine godina u islamu ništa nije ni nastalo. Čovjek danas živi u svom pa-

j j j g

klenom raju u ovostranosti i ide ka samouništenju, musliman se nada Božijoj milosti u onostranosti, jer zna da stvarnost nije ovdje. Što se tiče toga

j j

može li se danas biti musliman, može se svuda biti musliman, čak i u Holandiji i u Americi, ali je biti musliman svuda pokuđeno, pa i u Bosni.Nažalost, ovako, pod tim stalnim frontalnim NNpritiskom islamofobije sa Zapada, koja ovdje u Bosni nalazi na raznoliko i plodno tlo (i Karadžić i Tuđman su se hvastali da su evropsko predziđe isla-mu prema Evropi), muslimani se nemaju kad sa-mokritički okrenuti sami sebi. A tek bi tu bilo posla.Poslije svakog Fatmirovog članka osje-ćam se postiđenFatmir Alispahić je jedan od rijetkih bosanskih FFintelektualaca koji se posvetio demopediji, a ne negativnim stereotipima svoga naroda. (I, začu-do, od svakoga i sa svih strana je napadan i, često, stravično, brutalno vrijeđan. Ako ja sam nemam hrabrosti, znanja i talenta da pišem kao on, barem mu mogu odati otvorenu hvalu i ja to uistinu uvi-jek, pa, evo, i u ovoj prilici, i činim). Zanimljivo je da se poslije svakog njegovog članka osjećam po-stiđen. I inače mi nije jasno zašto se oni bosanski

intelektualci-muslimani, koji djelom, činom iriječju potvrđuju ljudske vrline kao što su vjera,identitet, patriotizam, ljubav, strah i sažaljenje za svoj stradali narod, i fizički i književno izopćavajuiz društva...Muslimani nemaju utjecaja ni na šta, u vascije-loj Bosni su neprekidno izvrgnuti vrijeđanju,napadanju, nerazumijevanju, zastrašivanjuAli zamisli da neki Hrvat, ili neki Srbin kaže: “Ja AAnisam Hrvat”, ili: “Ja nisam Srbin”, hoće li mu ikopovjerovati, pa da to ponovi i stotinu puta? Neće. A zamisli da jedan Bošnjak samo jednom izusti: “Ja nisam Bošnjak”, hoće li mu iko povjerovati? Hoće!Odmah će mu svi povjerovati, i Bošnjaci i neboš-njaci... Nije li to onda malo čudno?... Ili zamisliCiganina kako nasred ulice viče da je veliki romskinacionalist!... Ne idu svi Bošnjaci u džamiju. Samojedna mala skupina Bošnjaka ide u džamiju, sve-ga možda nekih desetak posto populacije, ostalihdevedeset posto Bošnjaka i Bošnjakinja su, zapra-vo, Kazazovi drugovi i drugarice, oni su ta demo-kratska većina koja odlučuje. U Bosni vlada prividmuslimanstva, a onda je i taj privid hipertrofiran,nakaradno izvikan, muslimani nemaju utjecaja nina šta, u književnosti pogotovo. I u vascijeloj Bosnisu neprekidno izvrgnuti vrijeđanju, napadanju, ne-razumijevanju, zastrašivanju i takvim stvarima kakoondje gdje su većina, tako i onđe gdje su manjina...Naše neznanje o nama je grandiozno!Nikad neću zaboraviti drastičnu, duhovitu i izne-NNnadnu opasku prof. dr. Kemala Zukića na promo-ciji njegovog djela Islamska arhitektura (2001.) ukojem se pominju i brojna imena Bošnjaka slikara i arhitekata za koja mi u Bosni nikad nismo ničuli, niti ih znamo. “Naše neznanje o nama jegrandiozno!”, rekao je dr. Zukić, upotrijebivši baštaj pojam “grandiozno”. I ja sam se onda pokušaosjetiti barem jednog imena od preko pet stotina imena pjesnika Bošnjaka koji su tokom tri stoljeća pisali na turskom, perzijskom, arapskom i bosan-skom jeziku i nisam se sjetio nijednog. Zaista jebošnjačko neznanje o sebi, ni manje ni više nego“grandiozno”, kako se izrazio dr. Kemal Zukić. Ito da Bošnjaci obožavaju izmišljenu prošlost.

11

Doris Pak je živi dokaz kako se međunarodna zajednica poigrava sa budućnošću Bosne i Hercegovine

Jahjin tefsir Darvinovih metoda odgajanja terorista

Doris Pak, poslanik u Evropskom parlamentu i stalni izvjestilac za BiH

izazvala je proteklih dana oštre polemike u Bosni i Hercegovini. Doris Pak je tokom dvodnevne posjete Republici Srpskoj dala politički neodmjerena i nedobronamjerna, ali prije svega netačne izjave o stanju u Bosni i Hercegovini. Također, svojim istupima podržala je mnoge stavove Milorada Dodika o budućem uređenju Bosne i Hercegovine. To se naročito odnosi na njen stav da OHR treba da napusti Bosnu i Hercegovinu. Pored ove izjave, Doris Pak

je otvoreno poručila Miloradu Dodiku da može da radi šta hoće jer međunarodna zajednica više neće intervenirati. U intervjuu za list Press, Pak je izjavila: “Mi možemo da posmatramo sa strane, da se ljutimo, da nam bude žao, da molimo da se nešto uradi, ali intervenisati – nećemo”. Po njenom odlasku iz BiH u Republici Srpskoj su zadovoljno trljali ruke a poltičarima u Federaciji BiH je ostalo da jadikuju i protestiraju. Doris Pak je živi dokaz kako se međunarodna zajednica poigrava sa budućnošću Bosne i Hercegovine.

Evropska unija

Ludi polumjesec

Prije nekoliko dana u Dnevnom avazu objavljen je intervju sa

Turčinom Adnanom Oktarom, kod nas poznatijim pod Harun Jahja. Na pitanje novinara kako komentira lju-de koji izvršavaju terorističke napade, Harun Jahja je odgovorio: “Kada pogledamo te koji izvršava-ju terorističke napade, navodno, u ime islama, vidimo da su oni ustva-ri pod utjecajem darvinističko-ma-terijalističke ideologije. Vidimo da su to ljudi educirani pod utjecanjem Darvinove ideologije, koji snažno po-državaju komunističke lidere i izraža-vaju divljenje gerilcima kao što je Če

j

Gevara”. U uvodu ovog intervju piše

da je Harun Jahja jedan od najpozna-tijih i najeminentnijih islamskih teo-retičara u svijetu. Možda je to tako,međutim citirana izjava je potpuni“ludi polumjesec”.

Boris Tadić platio Hećimoviću liječenje od raka

Esad Hećimović

E sad Hećimović, dobitnik srp-ske nagrade za najboljeg novi-

nara u BiH nedavno je gostovao kod Mate Đakovića na TV OBN u emisiji “Telering”. U jednom dijelu emisije Mato Đaković je rekao Esadu Hećimoviću sljede-ću konstataciju: “Vi i ja smo bili u ratu u Bosni i Hercegovini. Teško će mene neko ubijediti da nije izvršena agresija na Bosnu i Hercegovinu. Vi sve ovo što go-vorite, vi kao da relativizirate, to što pričate ispada iz vaše priče da je bio građanski rat. Je li bila agresija na Bosnu i Hercegovinu?” Uslijedilo je Hećimovićevo za-obilaženje i izbjegavanje odgo-vora na jasno pitanje. A onda ga je Đaković još direktnije upitao: “A zašto izbjegavata odgovor na ovo pitanje. Je li bila agresija na Bosnu i Hercegovinu ili nije?” Hećimović je ponovo izbjegao od-govor na postavljeno pitanje. Esad Hećimović je čovjek koji danas ne voli pričati o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, jer ga je Srbija, odnosno Boris Tadić, predsjednik Srbije zadužio veli-kom, životnom uslugom. Naime, Esad Hećimović je obolio od raka i u posljednjih godinu dana je dva puta operisan na VMA u Beogradu. Troškove liječenja, uglavnom, platila je Srbija. “Prije godinu dana sam bio u teškoj ži-votnoj opasnosti i oni su mi po-mogli u toj situaciji, u mom liječ-nju”, kaže Hećimović u intervjuu za Nezavisne novine.


12

FUJ – TV Stolac

Ogorčeni neprofesionalnim izvje-štavanjem Federalne televizije

o situaciju u svom gradu Stočani su reagirali na originalan način. Prvo su uslijedili oštri komentari o po-dizanju međunacionalnih tenzija u Stocu od strane Federalne televizije. “Prema Federalnoj televiziji, ispade da su Bošnjaci Stoca, isfrustrirani či-njenicom da njihove komšije Hrvati ne žele u iste klupe s njima, odluči-li da im malo potpale božićne jasli-ce, a ovi im, eto, uzvratili paljenjem zastave na džamiji i na primjeru im pokazali kako, ustvari, ‘zakon jačega’ funkcionira. Umjesto da ove sramne postupke nekolicine imbecila, pret-postavljam dobrano alkoholiziranih koji trijezni vjerovatno nikada nisu skupili dovoljno hrabrosti i prišli dje-vojci koja im se sviđa, nazovu pravim imenom (vandalizam, naprimjer), urednici našeg uglednog javnog ser-visa odlučili su napokon progovoriti o ‘narušavanju, ionako krhke, među-nacionalne slike’ (neka čitaoci malo razmisle o tome ko, ustvari, kreira ‘slike’), a malo i o ‘spašavanju golih života’, sve u želji da stanovnike tog tamo nekog Stoca izbave iz pakla me-đunacionalnih sukoba koji su, nakon više od desetljeća ‘aparthejda i segre-gacije’ i ‘paralelizama u obrazovanju’, napokon eskalirali”, stoji u jednom od komentara na web portalu Stolac.ba. Jedan drugi komentar je opre-mljen zanimljivom fotografijom na kojoj je promijenjen logo Federalne telvizije. Tako umjesto FTV stoji FUJ – TV. Moramo priznati da je ovo najkraći ali i najbolji komentar na račun novinarskog profesionaliz-ma FTV-a.

Početkom ovog mjeseca Milorad Do-dik je optužio Bošnjake da su u Dru-

gom svjetskom ratu masovno pripadali fašističkom pokretu. “.. Bošnjaci žele da se iskupe za svoje prethodne grijehove u Drugom svjetskom ratu, jer su masov-no pripadali fašističkom pokretu i bili zastupljeni u Handžar divizijama i či-nili zločine nad Srbima”. Na ovu izjavu Milorada Dodika uslijedile su žestoke reakcije brojnih Bošnjaka, predstavnika akademske zajednice i politike. Može se reći da nema Bošnja-ka kojeg nisu pogodile ovakve izjave Milora-da Dodika. Međutim, ipak se na kraju javio je-dan među Bošnjacima da svojim besmislenim izjavama, u određenom smislu, da za pravo Mi-loradu Dodiku. Riječ je o Nedžadu Latiću koji je u intervjuu za maga-zin Start izjavio sljede-tću nepromišljenost: “... jedini je Nedžad Latić rekao dvije historijske greške su Bošnjaci na-pravili - Handžar divi-ziju i priznanje odreda El Mudžahid u sastavu Armije RBiH. Vjerujte, privatno su mi neki ugledni Bošnjaci zamjerili što to potenciram. E, tu prelazimo na aka-

demsku odgovornost. Pogledajte kad da-nas Dodik kaže svi ste vi fašisti, nema va-ljana odgovora na tu njegovu laž. Jer, nitipravilno interpretiramo svoju historiju,niti priznajemo svoju krivicu”. Bošnjacinikada nisu baštinili fašizam. Zar će nasMilorad Dodik optuživati za fašizam.Milorad Dodik koji je u u aprilu 1995.godine na 50. sjednici Narodne skupšti-ne Republike Srpske rekao sljedeću izja-vu: “Ja vjerujem da su njegovi zahtjevida zauzmemo Tuzlu, Sarajevo i druge

veće gradove kao i za Bihać, sada nerealni injih treba odbaciti. Ovegradove smo trebali za-uzeti odmah na počet-ku rata... moramo fina-lizirati naš zadatak kojipodrazumijeva rješenjevojne situacije u Cazin-skoj krajini. Direktnoili indirektno uništitiPeti korpus kako višene bismo imali jakog neprijatelja na obalama Une koji bi mogao da nas destabilizira”. Boš-njaci imaju valjan odgo-vor na Dodikove optuž-

be, a to što te odgovore ne zna Latić, toje njegova krivica. Gospodine NedžadeLatiću, ako ne znaš pametno govoriti,pametno šuti!

Nedžad Latić


Ako ne znaš pametno govoriti, pametno šuti!

Senad Hadžić krenuo pješke na hadžBanovići

Vijest da je Senad Hadžić iz VVBanovića pješke krenuo ka svetom VVgradu Meki i da se nada da će doći na vrijeme da naredne godine obavi hadž, objavljena je samo na portalu Sarajevo – x. com. Nažalost, drugi mediji nisu pokazali dovoljno interesa za objavlji-vanje ove nesvakidašnje vijesti. Zato spomenutu vijest prenosimo u cijelo-sti. “Na gradskom trgu u Banovićima okupio se veliki broj njegovih sugrađana kako bi ga isprati-li i poželjeli mu sretan put. On je dugo vremena plani-rao taj put. Štedio je novac

j g p

i sve ulagao u taj projekt. Danas je mnogo ljudi izaš-lo da ga pozdravi, ispričao je za Sarajevo-x.com jedan od Hadžićevih sugrađana. Hadžić, koji je po zanima-nju ekonomista, na sveto

hodočašće uputio se pješke kako biiskušao svoju vjeru i pokazao zahval-nost Bogu. Dugo je najavljivao taj put.Po gradu jle polijepio plakate s rutom.Danas je odlučio krenuti. Oprost je biodirljiv, mnogi građani su zaplakali”,ispričao nam je Hadžićev sugrađanin.Nadamo se da će uspjeti u svojoj misijii na vrijeme doći u sveta islamska mje-sta te obaviti hadž.

13

S elo Piljužići u općini Tešanj je vjerovatno najpopularni-

je bosanskohercegovačko selo. Zahvaljujući medijskom na-silju i antiislamskoj kampanji koju sprovodi Federalna tele-vizija selo Piljužići, odnosno stanovnici ovog sela ovih su dana najveća atrakcija na in-ternet portalima. Vido zapis naslovljen “Bosna - smiješno - Piljužići - Mi smo hodžini, hodža je naš” glavna je sprdnja na stotinama internet stranica. U spomenutom video prilogu Federalne televizije stanovnici sela Piljužići prikazani su na najgori mogući način. Oni nisu ni svjesni kako ih je FTV izlo-žila ruglu javnosti. Uostalom, najbolja potvrda da je spome-nuti prilog trenutno najveća sprdnja na internetu govori činjenica da je ovaj prilog, u samo nekoliko dana, pogledalo preko sto hiljada ljudi. Koliko su Piljužići postali popularni uskoro bi mogli očekivati da se onaj poznati tešanjski hit “Iznad Tešnja zora sviče, do-bro doš’o predsjedniče“, počne pjevati malo drukčije - “Iznad Tešnja FTV kliče, dobro došli u Piljužiće!”

Iznad Tešnja FTV

kliče, dobro došli

u Piljužiće!

Tešanj


Kako se lovci Bošnjaci jedenjem krmetine pravdaju da nisu vehabije

Republika Srpska

Lovci sekcije“Brdo”, njih

20-tak, koji dje-luju u sastavuLovačkog udruže-nja “Mrakovica”iz Prijedora osjetilisu se prozvanimod strane MUP-a Republike Srpskeda su i na njih od-nosi da su veha-bije – lovci. Zatosu prije nekolikodana organiziralidruženje u lovač-koj kući u Rizvanovićima, naselju s lijeve obale Sane, uz obavezan lovački paprikaš koji su začinili mesom od div-ljeg vepra. Spomenuti lovci su priznali

da su paprikaš začinili krmetinom, od-nosno mesom divljeg vepra a sve kakobi pokazali minstru Stanislavu Čađi da

j g p

oni nisu vehabije.

Foto islamnetaPismena vježba o Mevlidu Jašareviću

14

Velikosrpsko kreiranje nove bošnjačke krivnje

Aktuelno

Piše: Ezher Beganović

Uvijek moramo biti krivi za nešto. Krivi smo zato jersmo Turci. Krivi smo zato

jer smo muslimani... vehabija nije bilou Srebrenici. Ko je poubijao te mu-slimane, za koje mnogi nisu ni znalida su muslimani? Mi moramo biti za nešto krivi. Ovdje moramo biti elimi-nirani i izbrisani, kaže reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić u nedavnom in-tervjuu za slovenački Dnevnik, kojeg je dao dvadesetak dana prije objav-ljivanja skandaloznog i veoma opasnog Izvještaja MUP- a Republike Srpskeo navodnim operativnim saznanjima o mjestima i djelovanjima vehabija uRepublici Srpskoj. Spomenuti IzvještajMUP-a Republike Srpske je zvaničnidokument, odnosno zvanična pot-vrda da velikosrpska politika sprovodizavršne aktivnosti u procesu monti-

ranja nove bošnjačke krivnje, krivnje koja je velikosrpskoj poltici neophodna za nastavak rušenja Bosne i Hercegov-ineu, krivnje koja bi u bliskoj ili daljoj budućnosti mogla poslužiti velikospr-skim zločincima kao opravdanje za činjenje novih zločina nad Bošnjacima.

Moderniziranje bošnjačke krivnje

Moderna velikosrpska politika jesvjesna da je došlo vrijeme za modern-iziranje bošnjačke krivnje, jer vrijeme “istraga poturica” više nije u modi. Posljednju, od međunarodne zajed-nice dozvoljenu “istragu poturica” učinio je Ratko Mladić u Srebrenici kada je zajedno sa hiljadama srpskih zločinaca počinio genocid, pobivši preko osam hiljada Bošnjaka. Na početku “is-trage poturica”, tj. po ulasku u Srebrenicu, Ratko Mladić je u kamere srpskih medija izjavio sljedeće: “Evo nas, 11. juli 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskom narodu ovaj grad. I napokon došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima os-vetimo na ovom prostoru”. Ciljevi aktuelne srpske poli-tike u Bosni i Hercegovini su identični ciljevima koje su krajem dvadesetog stoljeća pokušali postići Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Milorad Dodik, kao ratni drug Radovana Karadžića i Ratka Mladića, nastavlja sa rušenjem Bosne i Hercegovine. Da bi uspješno nastavio rušenje Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik je morao prilagoditi svoju velikosrpsku politiku zahtjevi-ma aktuelnih svjetskih i domaćih društveno-političkih trendova. Kako to rade Milorad Dodik i njegovi saradnici? Kada god kaže da je njegov cilj neza-visna država Republika Srpska, tj. da Bosna i Hercegovina neće moći izdržati još dugo, odmah uslijedi izjava da je on protiv bilo kakve ratne opcije i da Srbi nemaju interesa za rat. Na taj način on vješto umiruje svjetsku i domaću ja-

vnost a istovremeno, čemu svjedočimosvi u BiH posljednjih 14 mjeseci, nes-metano korak po korak ruši Bosnu iHercegovinu. Nešto slično se događa ikod oblikovanja nove bošnjačke krivnje.Dodik i njegovi saradnici su shvatili da su stare, mitološke bošnjačke krivnje,tipa poturice, balije i slično, više bes-korisne. Oni su na vrijeme shvatili da će korištenjem pojma vehabizam veoma uspješno riješiti to pitanje. Danas cije-lim svijetom, pa i Bosnom i Hercego-vinom hara islamofobija, a vehabizamje pojam uz pomoć kojeg islamofobinajčešće šire strah od islama i muslima-

na. Također, u Bosni i Her-cegovini, do sada su pred-vodnici širenja straha od is-lama i muslimana, vođenjemkampanja protiv vehabija ivehabizma, uglavnom biliBošnjaci, bošnjački mediji,bošnjački političari i intele-ktualci. Radio-televizija Fed-eracije BiH godinama strašinarode u Bosni i Hercegov-ini opasnim vehabijama. Istose ponašaju i drugi bošnjačkimediji i novinari. Vidimošta se ovih dana događa umjestu Piljužići u Tešnjuodakle FTV skoro svaku noćizvještava o navodnom veha-bijskom udaru na mjesnog hodžu. Naravno, i medijiu Republici Srpskoj su na duži period koristili uslugebošnjačkih antivehabija kaošto su Dževad Galijašević,Esad Hećimović i drugi.Dakle, Bošnjaci su sami sebiizmislili novu krivnju, Milo-

radu Dodiku je ostalo još samo da seokoristi ovim bošnjačkim poklonom.

Vehabije prethodnica najezde osma-nizma

Međutim, kakvi bi to bili velikos-rpski političari kada i vehabizam ne bipoturčili i dali mu mitološke krivičnenaslage. Prije toga, MUP RepublikeSrpske svojim Izvještajem je još malopojačao dozu straha od vehabijskih ak-cija u Republici Srpskoj. Konstatacijeda su “vehabije locirane u 14 općina Republike Srpske”, “većina ovih zajed-

Istraga Istraga vehabiziranih poturicavehabiziranih poturica


Dodik i njegovi saradnici su shvatili da su stare, mitološke bošnjačke krivnje, tipa poturice, balije i slično, više beskorisne. Oni su na vrijeme shvatili da će korištenjem pojma vehabizam uspješno riješiti to pitanje. U Bosni i Hercegovini, do sada su predvodnici širenja straha od islama i muslimana, vođenjem kampanja protiv vehabija i vehabizma, uglavnom bili Bošnjaci, bošnjački mediji, bošnjački političari i intelektualci. Bošnjaci su sami sebi izmislili novu krivnju, Miloradu Dodiku je ostalo samo da se okoristi ovim bošnjačkim poklonom

Da su se Srbi iz Republike Srpske već

navikli na novu bošnjačku

vehabiziranu poturičku

krivnju vjerodostojan pokazatelj su brojni napadi na povratnika

Bošnjake muslimane i islamske objekte u Republici

Srpskoj koji se ovih dana jedan

za drugim događaju.

15 16. decembar - 21. muharrem

nica se nalazi u blizini magistralnih puteva pa će vjerovatno u slučaju da se dogode određeni incidenti, ti magis-tralni putevi biti eksploatisani”, “u zad-nje vrijeme asfaltiraju i prosjecaju nove puteve velike širine”, “pod okriljem lova i pčelarstva vrše obuke rukovanja vatrenim oružjem”, dali su slobodan prostor medijima iz Republike Srpske i Srbije da nastave sa širenjem straha od vehabija iz Republike Srpske. Tako su u srpskim medijma ovih dana objavljeni ovakvi naslovi: “Bošnjaci sa Vehabijama spremaju rat protiv RS”, “Vehabije zau-zele pogranična područja većih gradova BiH - mještani ih se klone i plaše”, “U Srebrenici primjećene naoružane veha-bije”, “Vehabije kod Teslića imaju teško naoružanje”, i slično. MUP Republike Srpske i mediji (FTV je svojom kam-panjom protiv Islamske zajednice u Piljužićima bila jaka pomoć srpskim medijima u širenju straha od vehabija) otvorili su put srpskim političarima i in-telektualcima da vehabiziraju poturice i tako na efi kasan način ovu modern-iziranu bošnjačku krivnju približe sva-kom pismenom i nepismenom Srbinu.

Izvršni sekretar SNSD-a Rajko Vasić izjavio je za Press da se u BiH njeguje svehabijski pokret u čemu učestvuju i in-ostrani faktori, jer je taj pokret i u vjer-skom i u terorističkom smislu potenci-jalno multikoristan za namjere mnogih na Balkanu. On je istakao da vehabije mogu biti iskorišćene od nove najezde osmanizma.

Također, i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić je kroz

p j j j

iste novine “upozorio da BiH prijetivelika opasnost od radikalne islam-izacije zemlje”. Špirić tvrdi da “nikoozbiljno ne vodi računa o tome štoje BiH demografski već nagrižena radikalnim islamom, koji dolazi spolja i ne razmišlja o tome da će za nekolikodecenija, a možda i ranije, većina stanovništva u ovoj zemlji biti arapskog porekla. Ta promena demografskeslike promeniće i krvotok ovdašnjihmuslimana, što neće biti dobro niza koga. Nažalost, bh. muslimani injihovi politički predstavnici to sada ne vide, jer misle da im je to odbrana od Srba i Hrvata, iako nikome ovdjene smetaju bosanski muslimani, većoni koji dolaze sa strane i radikalizujuih”, piše Press.

Da su se Srbi iz Republike Srpskeveć navikli na novu bošnjačkuvehabiziranu poturičku krivnjuvjerodostojan pokazatelj su brojninapadi na povratnike Bošnjakemuslimane i islamske objekte uRepublici Srpskoj koji se ovihdana jedan za drugim događaju.I srpski guslari su svoj repertoarpočeli prilagođavati vehabiziranimpoturicama. U antreu ovog teksta možete pročitati jednu od spomenutihantivehabijskih guslarskih hitova.

Očito je da ćemo mi Bošnjaci ostatak 21. stoljeća nositi vehabijsku krivnju.Srbi su nas već počeli vehabizirano

mrziti ( i Hrvati nas isto doživljavaju). Nažalost, nesreća je ovaj put još veća, jer dobar dio Bošnjaka, svjesno ili nesvjesno, aktivnim učešćem u širenju islamofobije u BiH, olakšava posao velikosrpskom dušmanu, koji sve Bošnjake gleda kroz prizmu vehabijske krivnje, bez obzira bave li se oni lovom ili skupljanjem meda!

Ant ivehabi jsk i guslarski hitovi u

Republici SrpskojBulaŠto se Gackom lelek čujeturska bula jadikujei proklinje Bajram kletiđe će Muju da suneti.

Baš na Bajram reče bulaFazlagića gori kulai proklinje krvopijenovu sektu Vehabije.To su oni uradilii džamiju zapalili!

Cvili bula kao gujaprekrstiću malog Mujai djed mu je kršten biodok se nije poturčio.Vehabija neće bitii ja ću se prekrstiti!

Četnici su već počeli primjenjivati novu antibošnjačku terminologiju na svojim sabirnim kamionima

16

Šta je Milorad Dodik tražio od Ratka Mladića na ratnoj 50. sjednici Narodne skupštine Republike Srpske održanoj 16. aprila 1995. u Sanskom Mostu

Politika i društvo

Piše: Ezher Beganović

Posljednjih godina Milorad Dodik vodi otvorenu kampanju protiv generala Atifa Dudakovića kojeg

želi po svaku cijenu optužiti za ratne zločinei strpati ga u zatvor. Dodik vrši konstantanpritisak na Sud Bosne i Hercegovine odkojeg očekuje da pokrene sudski proces za ratne zločine protiv generala Dudakovića ijoš dvadesetak komandanata Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Pre-ma nekim medijskim izvještajima, koji se te-melje na povjerljivim informacijama iz Suda BiH, Dodikov pritisak je urodio plodom.Također, SIPA je po nalogu Tužilaštva BiHovih dana pokrenula “ofanzivu” protiv Petog korpusa. Pretresa se i ispituje svaki čošak kojije koristio Peti korpus. Sve se čini da se udo-volji Dodiku i da Atif Dudaković na krajubude proglašen ratnim zločincem. Iako sviznamo da je general Dudaković zajedno sa svojim hrabrim Krajišnicima branio Cazin-sku krajinu a Milorad Dodik bio dio snaga koje su napadale Cazinsku krajinu radi uni-štenja Bošnjaka.

Malo je Bosanaca i Hercegovaca, po-gotovo Bošnjaka koji znaju ili žele da znajuzašto Milorad Dodik ima toliki motiv da segeneral Atif Dudaković i drugih dvadese-tak komandanata Petog korpusa Armije R Bosne i Hercegovine optuže za ratni zločin.Prava istina o motivima Milorada Dodika za vođenje mirnodopskog rata protiv Petog

korpusa nalazi se u dokumentima koji otkrivaju nje-govu ratnu proš-lost. U dokumen-tima koje ćemo u nastavku citirati jasno se vidi da je Milorad Dodik kao član zakono-davnog tijela zlo-činačke družine, koja je sprovodila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, imao aktivnu ulogu u planiranju napada na položaje Petog korpu-sa. U transkriptima ratnih sjed-nica Narodne skupštine Repu-blike Srpske nalazi se dio govora Milorada Dodika sa 50. sjednice Narodne skupštine Republike Srpske koja je održana 16. aprila 1995. godine u tada još uvijek okupiranom Sanskom Mostu, Milorad Dodik sam otkriva svo-ju ulogu u agresiji na Cazinsku Krajinu. Na početku svog go-vora Milorad Dodik se žali što se sjednica održava u Sanskom Mostu i to u neuvjetnim prostorijama. U daljem dijelu govora Milorad Dodik se slaže sa generalom Ratkom Mladićem oko njegovih nastojanja da se stvore bolji uvjeti za Vojsku Republi-ke Srpske kako bi mogla uspješno da ratuje na bihaćkom ratištu. “Uz dužno poštovanje prema gospodinu Vještici, ja vjerujem da su njegovi zahtjevi da zauzmemo Tuzlu, Saraje-vo i druge veće gradove kao i za Bihać, sada nerealni i njih treba odbaciti. Ove gradove smo trebali zauzeti odmah na početku rata, tada to nismo uspjeli i sada su ti zahtjevi ne-realni... Ja mislim da je došlo vrijeme da raz-mislimo da od naših saveznika Rusa tražimo da se spriječi bilo kakva nova misija Karte-ra (misli na bivšeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera, op.a.) i drugih trčkarala sa Zapada, zbog jednostavnog razloga što smo imali loše iskustvo sa prvim dolaskom ovog čovjeka, Kartera. Ja otvoreno sada kažem da je njegova misija direktno uzrokovala da ne osvojimo Bihać.” Milorad Dodik se nije za-ustavio na žaljenjima i željama da se zauzme Bihać. U nastavku je predložio kolegama

poslanicima Na-rodne skupštineRepublike Srp-ske da podržegenerala Ratka Mladića da srediCazinsku krajinui jednom zauvijek sredi Peti korpusi to na način da direktno ili indi-rektno pomognusukob Bošnjaka u Cazinskoj kra-jini, a sve u cilju

da se zauzme čitav bihaćki kraj(ovo je jedan od pokazatelja za-što Milorad Dodik mrzi genera-la Atifa Dudakovića). “U skladusa našim zaključkom o vojnojsituaciji, moram istaknuti da moramo finalizirati naš zadatak koji podrazumijeva rješenje voj-ne situacije u Cazinskoj krajini.Direktno ili indirektno uništitiPeti korpus kako više ne bismoimali jakog neprijatelja na oba-lama Une koji bi mogao da nasdestabilizira.”

Jedino je u Bosni i Hercegovini mogu-će da jedan politčar, sa ovakvom ratnomprošlošću, u miru nastavi svoju ratnu misijunesmetane borbe protiv ljudi koje oduvi-jek smatra zakletim neprijateljem. Tako-đer, ovo je dokaz koliko smo mi Bošnjaciobezglavljeni i u jadnom stanju. Generala Atifa Dudakovića danas nema niko, a svesu prilike da niko ni ne želi, da zaštiti odnasrtaja Milorada Dodika i njegovih čet-ničkih saboraca. Atif Dudaković je zajed-no sa svojim hrabrim borcima u vrijemeagresije na Bosnu i Hercegovinu i Cazin-sku krajinu ponosno stao na put MiloraduDodiku i njegovom jaranu Ratku Mladiću.Iako je to žarko želio i za to se svim svojimpolitičkim autoritetom zalagao, MiloradDodik nije uspio ni direktno ni indirektnouništiti Peti korpus. Generalu Dudakovićusu danas ruke svezane, od oružja ima samoistinu. A istina je danas u Bosni i Hercego-vini nemoćno oružje. Pa ipak, nadamo seda će general Dudaković na kraju dobiti iovu bitku protiv Milorada Dodika i ostatka četničkih hordi iz Republike Srpske!

Uništiti Peti korpus kako više ne bismo Uništiti Peti korpus kako više ne bismo imali jakog neprijatelja na oimali jakog neprijatelja na obalama Unbalama Unee


Malo je Bosanaca i Hercegovaca,pogotovo Bošnjaka koji znaju ili žele da znaju zašto Milorad Dodik ima toliki motiv da se general Atif Dudaković i drugih dvadesetak komandanata Petog korpusaArmije R Bosne i Hercegovine optuže za ratni zločin. Prava istina o motivima Milorada Dodikaza vođenje mirnodopskog rata protiv Petog korpusa nalazi se u dokumentima koji otkrivajunjegovu ratnu prošlost

Generala Atifa Dudakovića danas nema niko, a sve

su prilike da niko ni ne

želi, da zaštiti od nasrtaja Milorada Dodika i njegovih četničkih saboraca.

18

Borba za opstanak

Kolumna

Kad su američki grobari mogli instruirati tajne pokope Sadama Huseina i Muamera Gadafija, kao legalnih i silom svrgnutih predsjednika, mogu vala organizirati i tajno zakopavanje Radovana Karadžića, koji je, pored Adolfa Hitlera, drugi evropski simbol zločina genocida. Ne misle Zapadnjaci, valjda, dati Karadžiću više posmrtnih prava od onih koje su dobili Sadam i Gadafi? Dakle, kopati ga tajno, daleko, duboko, i to izvan ove čiste i plemenite Bosne i Hercegovine!

Specijalna jedinica Američkevojske izvršila je prebacivanjeposmrtnih ostataka Radova-

na Karadžića iz Haga na tajnu lokaci-ju u njegovoj rodnoj Crnoj Gori, gdjeje izvršen ukop, tako da ni porodica neće znati gdje počiva prvi predsjed-nik Republike Srpske. Američka vla-da je 24 sata nakon vijesti o iznenad-noj smrti Radovana Karadžića u ćelijiHaškog tribunala izdala naređenjeda se postupi kao u slučaju tajnog pokopa Sadama Huseina i Muamera Gadafija, kako se ne bi od posljed-njeg Karadžićevog počivališta pravilonacionalno svetište koje bi služilo za inspiraciju one ideologije koja je orga-nizirala genocid u Srebrenici. Akcijuje lično nadgledao američki ambasa-dor Patrik Mun (Patrick Moon), kojise u tom povodu putem javnog rtv ser-visa obratio građanima Bosne i Her-cegovine, a posebno Srbima, rekavšida je – “za sve nas bolje da što prijezaboravimo Radovana Karadžića”. Uprkos tome, u Republici Srpskoj jeproglašena sedmodnevna žalost, a entitetski i opštinski parlamenti supriredili komemorativne svečanosti,

škole su jednodnevnu nastavu zami-jenile historijskim časovima o životu, djelu i pjesništvu utemeljitelja i prvog predsjednika Republike Srpske, dok u svim hramovima Srpske pravoslav-ne crkve u Srbiji, Republici Srpskoj i dijaspori služeno opelo za pokoj duše Radovana Karadžića. Secesionistički pokret “Šizbor je naš” je obavijestiojavnost da se na ovome neće završiti, da će tijelo umrlog predsjednika Karadžića biti kat-tad pronađeno, a dotad će se Srbi okupljati pred otvorenim mauzolejom po-red Banskih dvora u Banjoj Luci, koji će biti izgrađen u čast osnivača Republi-ke Srpske. Na tom mjestu neko je postavio mrtvački kovčeg oko kojega hilja-de Srba danonoćno kruže sa upaljenim svijećama, u znak protesta zbog taj-nog sahranjivanja Rado-vana Karadžića, ali i u znak pijeteta prema prvom predsjedniku, kojemu na taj simbolični način oda-ju poštovanje i zahvalnost. – “To što su od porodice i od naroda ukrali telo Radovanovo, ne znači da mogu ukrasti njegovu dušu, koja je i na nebesi-ma i s nebeskim narodom!”– poručio je lider pokreta Čane Danković. Nakon

p j p

komemorativne sjednice, zvaničnici Republike Srps-ke i Srbije, ali i diplomatski predstavnici Rusije, Grčke i Kipra, pridružili su se okupljenom narodu i pred praznim mrtvačkim kovčegom zapalili svijeće, prekrstili se i simbolički odali poštu Radovanu Karadžiću. Agencije jav-ljaju da su isto veče kamenovane sve obnovljene banjalučke džamije, što se dogodilo i u Bijeljini, Zvorniku, Janji, Prijedoru i drugim mjestima, a zapažene su kolone bošnjačkih povrat-nika, poznatijih kao “vehabije”, kako ”bježe prema unutrašnjosti zemlje, strahujući za svoju sigurnost. Niko od bošnjačkih političara nije htio govoriti o napadima na Bošnjake i na džamije

u Republici Srpskoj, pravdajući se da je – “najbolje ne podizati tenzije”. Di-plomatski izvori bliski NATO savezuočekuju da će se nacionalistička eufo-rija u Republici Srpskoj ubrzo smiri-ti...

Amerika i srpski gus(l)ari

...A Radovanu Karadžićuvalja mrijeti, jal ove hefte,jal neke druge hefte. I, va-lja ga negdje i ukopati. Eno,kako je Slobodan Miloševićlijepo ukopan iza kuće,kao da je kućni ljubimac,a ne ljudski stvor. Problemsa Radovanom je u tomešto on nema kuće u našojBosni i Hercegovini, jermu je kuća ostala u Crnoj Gori. Ali, on nije državnik u državi iz koje je, već u državi iz koje nije. Ovdje kod nas je postao državnik zato što je organizirao ge-nocid nad Bošnjacima, i na rezultatima tog genocida sagradio Republiku Srps-ku. Za njegovu državničku figuru nije zaslužan on, već Amerika koja mu je preko Dejtonskog spora-zuma priznala Republiku Srpsku, a time i njega, kao prvog predsjednika geno-cidnog entiteta. To što je Karadžić u zatvoru, a Re-publika Srpska na slobodi, najveći je specijalitet Dej-tonskog sporazuma. “Na putu ka evropskim integra-cijama BiH mora krenuti u

logičku reviziju aktuelnih činjenica: Karadžićev vojno-politički cilj ima ustavno svojstvo, dok je rodonačelnik Republike Srpske najtraženiji među osumnjičenim za ratne zločine” – pi-sao sam u Oslobođenju 12. novembra 1999. godine. Budući da nije došlodo “logičke revizije”, Karadžić se ”pridružuje legalitetu RS, namjesto da bude obratno, da se RS pridruži njemu, s onu stranu zakona. Kako je RS godinama jačala, i postajala uspješniji entitet, tako je jačao i sta-tus prvog predsjednika RS, bez obzira

SmrtSmrt Radovana Karadžića Radovana Karadžića

Srbi u našoj zajedničkoj

domovini imaju toliko čestitih sunarodnjaka, poput Alekse Šantića i Vase Pelagića, da

je stvarno ponižavajuće

svoj nacionalni ponos graditi

na jednom crnogorskom

dripcu i njegovom zlodjelu.


19

na njegovu uhapšenost.Kako to konkretno iz-gleda? Tako što se na ulicama Banja Lukeslavi “predsjednikov rođendan”. Tako što sepojavi bošnjački klasik Dževad Karahasan da kaže kako “Karadžića ne treba demonizi-rati”, jer je po njemu”“Karadžić žrtva histo-rije”. Nek’ je nama Ra-dovan žrtva, Dževade!Kad se jedan Dževad uBošnjaka toliko brine oKaradžiću, zato ne bi bi-jeljinska BNTV u prvimminutama informativ-nih emisija izvijestila o najvažnijem pitanjuza naciju: “RadovanKaradžić već četiri dana čeka antibiotike da bimogao da sanira teškuprehladu...” Mediji pre-nose izjavu Radovanovekćerke, Sonje KaradžićJovanović: “Plašim se jerovo opasno liči na slučajSlobodana Miloševića i mnogih u Hagukoji...” Možemo svi mio Karadžiću misliti šta hoćemo, ali svi Srbi unjemu vide prvog preds-jednika RS i haškog mučenika koji zavređujeljubav i sikiranciju cijele nacije za nje-govo zdavlje i patnje koje podnosi. Srbe, zapravo, i ne zanima šta neko misli o srpskim pitanjima, jer oni imaju svoj stav o svemu srpskom, za razliku od iskompleksiranih Bošnjaka koji čekaju da im neko drugi kaže šta valja, a šta ne valja. U tome Srbima pomažu međunarodni zvaničnici, od nekadašnjih britanskih lordova, koji su u ratu jednu secesionističku hun-tu uvažili kao “stranu u sukobu”, pa do sadašnjeg američkog ambasadora u našoj zemlji, Patrika Muna, koji je pristao da u Banjoj Luci razgovara bez državne zastave Bosne i Hercegovine, odnosno, pod zastavom Republike Srpske koja je zauzela državni pijede-stal. Američki ambasador Mun je mo-rao momentalno tražiti postavlja nje državnih simbola BiH, ili napustiti ovo obezdržavljeno mjesto, namjesto što je podržao secesionističko gusarst-vo Milorada Dodika. Nažalost, nema više ni jednog bošnjačkog političara koji bi na to upozorio, jer svi vire iz jedne nogavice Milorada Dodika i druge nogavice američkog ambasado-

ra. Zato bošnjački političarine smiju ni jednu zucnuti upovodu hronike heftičnihnapada na džamije i povrat-nike, jer se računa kako setolerancija i mudrost mje-re šutnjom o potlačenostibošnjačkog naroda. Narav-no, riječ je o kukavičluku, ougursuzluku, o bjedništvuzadnje vrste, koje mora biti tumačeno kao historij-ska neodgovornost spramčinjenice da su Bošnjacidanas jedini evropski narodkoji živi u stanju apartheida i permanentnog progonst-va. Šutnja je saučesništvo u

p g p g

ovom zločinu, ma koliko seta šutnja prodavala kao ko-operativnost. Napose, u ime te koope-rativnosti bošnjačko je rukovodstvoprihvatilo Republiku Srpsku...

- “Sva sreća pa postignuti tzv.sporazum nema nikakve vrijednosti.Vrijedi koliko i svaka izdaja. I preva-ra. Niko, pa makar se on zvao i Alija Izetbegović, nema pravo potpisati kraj


Upravo se rađa jedna nova patriotska

energija, čiju ideološku

osnovu čini Referendum iz 1992., odnosno,

zahtjev za njegovom

rehabilitacijom u ustavnom biću Bosne i Hercegovine. Pokret koji u

perspektivi broji oko 100.000 bh.

patriota.

bosanske državnosti. Predsjednik je to mogao učiniti privatno, ali ni-kako u ime Države. Re-ferendum o suverenitetu iz 1992. je jedini legalan i legitiman i sve što se kosi s voljom građana RBiH, nelegalno je i ne-legitimno” – pisao samu kolumni pod naslo-vom “Smrt Bosne”, od 1. ”decembra 1995. godine, koja je poslije uvrštena u moju knjigu “Krv boje benzina”.

Šesnaest godina, nije šala!, sjedimo u ovoj istoj rečenici. Nema te sile koja može potrati činjenicu da je Dejton-ski sporazum kriminalni ugovor! Dejtonska kri-minogenost proizilazi iz nasilnog obezvređivanja demokratske volje bh. građana iskazane na Referendumu iz 1992., kao jedinog legalnog i legitimnog izraza demo-kratske volje o uređenju Bosne i Hercegovine. Iza Dejtonskog spora-zuma ne stoji nikakva demokratska volja, jer se o dejtonskom uređenju nisu izjašnjavali bh.građani, već je takvo

uređenje nametnuto nasi-ljem, fizičkim i političkim, što je suprotno pravnoj sna-zi demokratije, legitimiteta i legaliteta. Bošnjačka po-litika je nakon uspostave mira imala u rukama sve pravne argumente da otvori i dobije proces preispitiva-nja pravne podloge Dej-tonskog sporazuma, kao nametnutog i kriminalnog akta.

U otvorenom pismuAliji Izetbegoviću, (Walter, rrbr. 52, od 15. maja 2002.), između ostalog sam na-pisao: “Gospodine Alija Izetbegoviću, molimo Te da povučeš svoj potpis sa Dej-

tonskog sporazuma i da priznaš da si taj potpis metnuo pod prisilom i ucje-nom! U međunarodnom pravu po-stoje jasne odredbe da se - ništavnim smatraju svi ugovori koji su potpisa-ni pod prisilom. Bečka konvencija iz 1969. kaže da je – ništavan svaki ugovor zasnovan na prevari (član 49),

prinudi (član 51), prijetnji ili upotrebisile (član 52). Dejtonski sporazum je,zahvaljujući Tvome potpisu, postaopravni i legalni okvir za nastavak mir-nodopskog genocida nad Bošnjacima,čime se dovršava ubijanje bh. države.”

Kopati ga daleko i duboko

Za razliku od prvih poratnih go-dina, velikosrpski zvaničnici više nekriju da im je Dejton drag k’o matirođena. Oni znaju da bez Dejto-na nema Republike Srpske, kao štomi znamo da je Dejton kriminal-ni ugovor koji se može oboriti i sa čijim rušenjem bi uređenje BiH bilovraćeno na poziciju iz 1992. godine.Velikosrpska prednost je što imajupolitičare koji čuvaju Dejton, a naša mana je što nemamo političare kojibi smjeli otvoriti proces preispitiva-nja kriminalnog porijekla Dejton-skog sporazuma. Strategija čuvanja dejtonskog poretka podrazumijeva obavještajno pokrivanje, korum-piranje i ucjenjivanje bošnjačkihpolitičara, koji godinama već služeBeogradu. Ali, nisu sve karte kod

političara! Upravo se rađa jedna nova patriotska energija, čiju ideološku osnovu čini Referendum iz 1992., odnosno, zahtjev za njegovom reha-bilitacijom u ustavnom biću Bosne i Hercegovine. Pokret koji u perspek-tivi broji oko 100.000 bh. patriota, svjesnih i odlučnih u namjeri da istra-ju na antifašističkom putu rušenja kriminalnog Dejtonskog sporazu-ma, trebao bi postati faktor jači od kvislinške bošnjačke politike. Ovaj pokret, zasad okupljen oko Peticije za povrat RBiH, može postati pravni sub-jekt i povesti međunarodni spor za dokazivanje porije-kla Dejtonskog sporazuma. Budući da se radi o izvor-noj patriotskoj energiji, o čistoj ljubavi prema Bosni i Hercegovini, nemoguće su kalkulacije kakve imaju bošnjački uhljupi u politi-ci. Tu nema kompromisa! Nema nagodbe! Traži se poništavanje Dejtonskog sporazuma, kao kriminal-nog ugovora, i povratak

20

Republike Bosne i Hercegovine, kao jedinog uređenja koje ima demokrats-ko, legitimno i legalističko pokriće!

A šta ćemo sa Radovana Karadžića, sad, kad umre? Tražimo da ga američki grobari odnosu u njegovu Crnu Goru i tamo zakopaju, daleko i duboko. Kad su mogli instruirati tajne pokope Sada-ma Huseina i Muamera Gadafija, kao legalnih i silom svrgnutih predsjednika, mogu vala organizirati i tajno zakopa-vanje Radovana Karadžića, koji je, pored

Adolfa Hitlera, drugi evrop-ski simbol zločina genocida. Ne misle Zapadnjaci, valjda, dati Karadžiću više posmrt-nih prava od onih koje su do-bili Sadam i Gadafi?! Dakle, kopati ga tajno, daleko, dubo-ko, i to izvan ove čiste i ple-menite Bosne i Hercegovine. Srbi u našoj zajedničkoj do-movini imaju toliko čestitih sunarodnjaka, poput Alekse Šantića i Vase Pelagića, da je stvarno ponižavajuće svoj nacionalni ponos graditi na jednom crnogorskom dripcu i njegovom zlodjelu.


Velikosrpska prednost je što imaju

političare koji čuvaju Dejton, a naša mana

je što nemamo političare

koji bi smjeli otvoriti proces preispitivanja kriminalnog

porijekla Dejtonskog sporazuma.

21

Opasni Izvještaj MUP-a Republike Srpske o prisustvu vehabija u manjem entitetu

Aktuelno

Piše: Fahrudin Sinanović

Mi Srbi lažemo da bismoobmanuli sebe, da uteši-mo drugog; lažemo iz sa-

milosti, da nas nije strah, da ohrabri-mo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu,lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije.Lažemo stvaralački, maštovito, inven-tivno.”

Učinilo nam se najpriklad-nijim da osvrt na nedavnu Informaciju Ministarstva unu-trašnjih poslova Republike Srpske, koju je potpisao mi-nistar Stanislav Čađo, u kojoj

p j j p pp

se govori o sve većoj koncen-traciji pripadnika vehabijskog pokreta u ovom entitetu, za-počnemo citatom Dobrice Ćosića, najistaknutijeg člana pp

Srpske akademije nauka i um-jetnosti, “oca nacije“, kako ga sami Srbi vole zvati. Toliko je laži izneseno u toj informaciji da ništa drugo nam ne preo-staje nego da ustvrdimo: Do-brica Ćosić je u pravu, Stani-

j g

slav Čađo je veliki lažov.j p

U najkraćem, Čađo tvrdij

da je na teritoriji čak 14 općina manjeg entiteta, među kojima je i Banja Luka, “zabilježena najveća koncentracija pripad-

nika vehabijskog pokreta”, te da pod “okriljem lova i pčelarstva vrše obuke rukovanja vatrenimoružjem”. Redom su nabrojanesljedeće općine u kojima je za-bilježena, kako navode, velika koncentracija pripadnika veha-bijskog pokreta: Bosanska Du-bica (Krivdića brdo), Bosanski Novi (Urije i Vidorija, Blagaj), Prijedor (Kozarac, Hambarine, Rakovčani, Čarakovo, Puhar-

j (

ska, Petrovo), Bosanska Gradiš-ka (Dubrave, Orahova), Prnja-vor (Lišnja i Donja Mravica), Teslić (Kamenica), Banja Luka (Novoselija i Vrbanja), Kotor Varoš (Šiprage), Doboj (Ko-( j j )

torsko), Bijeljina (Janja), Zvor-nik (Lokvanjska rijeka, Šepak,

) j j (J j )

Zvornička Kamenica), Bratu-nac (Konjević Polje, Glogova, Cerska), Srebrenica (Sućeska), Vlasenica (u blizini sela Drum).

Dobrica Ćosić je u pDobrica Ćosić je u pravravu,u,Stanislav Čađo je veliki lažovStanislav Čađo je veliki lažov


Da je progon muslimana sa “njihovih” teritorija njihova vječita težnja, govori i izjava Stojana Protića, radikalskog poslanika Narodne skupštine Kraljevine Jugoslavije, koji je u maju 1917. godine, u francuskom gradu Kanu (Cannes), na razgovorima o vjerama i pokrajinama buduće jugoslovenske države je rekao: “Kada pređe naša vojska Drinu, dat će Turcima dvadeset i četiri sata, pa makar i četrdeset i osam, vremena, da se vrate na pradjedovsku vjeru, a što ne bude htjelo, to posjeći, kao što smo u svoje vrijeme uradili u Srbiji.” (Ivan Meštović, Uspomene na političke ljude i događaje, Zagreb, 1969.)

Ovakve Čađine izjave bi bile smiješne da

nisu – opasne. Naime, cijeli

izvještaj, cijela ova

informacija, jeste zapravo

optužba nakon koje bi trebale

uslijediti i konkretne

akcije protiv muslimana.


“Teroristički iftar”

U nečemo što se pretenciozno naziva analizom tvrdi se i da se vehabije stacioni-raju u pograničnim dijelovima Republike Srpske s Federacijom BiH i to “u blizini magistralnih puteva pa će vjerovatno u slučaju da se dogode određeni incidenti, ti magistralni putevi biti eksploatisani”.

Ovo bi trebalo značiti da muslimani nikako ne bi smjeli da žive u pograničnim dijelovima, a pogotovo ne u blizini magi-stralnih puteva.

U Informaciji se naglašava da je “bit-no izražen međunarodni element organi-zovanosti i povezanosti između vehabijske zajednice u BiH s vehabijskim zajednica-ma u okruženju, što se manifestuje u vidu učestalih predavanja, zajedničkih iftara u vrijeme ramazana, javnih skupova, pisa-nje plakata i letaka kojima izražavaju svo-je nezadovoljstvo i daju poziv na džihad, organizovanje ljetnih škola pod okriljem vjerskih predavanja, a gdje se okupljaju sve istaknutije regionalne vehabijske vođe, te se pod strogo ograničenim uslovima pri-stupa navedenim skupovima, dogovaraju konkretne aktivnosti i pravci djelovanja, koji se naknadno prenose na lokalni nivo, u lokalne vehabijske zajednice”.

Da nije Čađe i njegove informacije ne j j

bismo znali da je i organiziranje zajednič-kih iftara inkriminirajuće, kažnjivo djelo. Haman da nam hoće poručiti da je i iftar neka vrsta terorističkog djela. Isto tako, kada su muslimani u pitanju, opasno je

održavanje i - javnih skupo-va. Šta bi tek bilo da su tajni.

j j p

Čađo vehabije optužuje i zatoj

što “daju poziv na džihad”.Dodikov ministar MUP-a vje-rovatno zna da je džihad borba na Allahovom putu, ali bi mo-rao znati i da ne daju vehabijepoziv na džihad, već da taj po-ziv muslimanima, i to na višemjesta, upućuje Allah, dž.š.,u Kur’anu. Recimo, u 190.ajetu sure Bekare: I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! - Allah, dois-ta, ne voli one koji zapovjedajukavgu.

Ako nama ne vjeruje, neka pita Rešida Hafi zovića. I on će mu potvrditi da na džihad ne pozivaju vehabije, već Svevišnji.

Muslimani opasni i kad miruju

I letimična analiza onog što je u pis-menoj formi sastavio Stanislav Čađo

g j p

ukazuje na laži, optužbe i vrlo zanim-ljive podvale. Tako na jednom mjestu uInformaciji se kaže: “Budući da su kaoostale grupe dobili jasna naređenja omirovanju (primjećeno je da u posled-nje vrijeme tokom vjerskih praznika,nema pucanja iz vatrenog oružja -poštuju disciplinu) u smislu ispoljavanja terorističkih aktivnosti prema nepri-jateljima islama i nevjernicima svoje ak-

tivnosti su usmjerili na orga-nizovanje i uvezivanje širom BiH.”

Dakle, naređeno im je da miruju! Šta hoće ovim Čađo

jj

reći? Hoće reći da oni inače ni-kad ne miruju, da stalno vrše terorističke aktivnosti, da pu-caju, bacaju bombe, podmeću eksplozive, dižu zgrade u zrak, a da miruju samo kad im se - naredi. Samo je musliman sumnjiv i kad - miruje!

Muslimani su sumnjivi ikad, možete zamisliti, asfalti-raju puteve jer se navodi i da “postoje operativna saznanja

da u zadnje vrijeme asfaltiraju i prosjecaju nove puteve velike širine na području općina Goražde, Foča, Kalinovik, na pravcu tzv. ‘zelene transverzale’ koja ih povezuje sa Sandžakom i Kosovom”.

U Informaciji se navodi i da se za oku-pljanje: “Pored ranije navedenih seminara i ljetnih škola koriste i pojedine džamije, omladinski kulturni centri i nepristupačna mjesta udaljena od očiju javnosti kao što su stari napušteni objekti, rubna područja općina, lovačke kuće koje se u zadnje vri-jeme masovno podižu na kotama koje su dominantne nad nekim bitnim objek-tima, gdje se pod okriljem lova i pčelarstva vrše obuke rukovanja vatrenim oružjem”.

Muslimanima se, eto, spočitava to štoposjećuju džamije i omladinske kulturne centre. Još ako vole lov i med, eto im op-

Ramiz Salkić, potpredsjednik

Parlamenta Republike Srpske, je

također ovo okarakterizirao

kao pritisak na Bošnjake povratnike i, spravom,

pozvao MUP RS da se pozabavi Ravnogorskim četničkim pokretom.

23

tužbe da su teroristi. Čađo ne spominje one koji se okupljaju po kafanama. Ha-man da mu takvi muslimani odgovaraju.

Ovakve Čađine izjave bi bile smiješne da nisu – opasne. Naime, cijeli izvještaj, cijela ova informacija, jeste zapravo optužba nakon koje bi trebale uslijediti i konkretne akcije protiv muslimana. Cilj je jasan: i ono malo muslimana što se vra-tilo u manji entitet treba zastrašiti, treba natjerati da odu iz “njihovog” entiteta, a ako ne odu, naći će se način da ih se protjera i primjenom fi zičke sile jer su na vrijeme svi upozoreni na “opasnost” od njih. Nastavak etničkog čišćenja Bošnjaka iz manjeg entiteta tre-bao bi se odvijati pod izgovorom borbe pro-tiv terorizma.

Šta je rekao Stojan Protić 1917. godine?

Ratni zločinac Ra-dovan Karadžić je u Skupštini BiH prije agresije najavio nesta-nak muslimana. To što je on najavio, zlotvori Ratko Mladić, Ra-dislav Krstić, Veselin Vlahović Batko i drugi su klanjem i ubijanjem u djelo sprovodili u periodu od 1992. do 1995. godine. Da-nas taj posao nastav-lja Dodik političkim putem. Da je progon muslimana sa “njihovih”teritorija njihova vječita težnja, govori i izjava Stojana Protića, radikalskog poslanika Narodne skupštine Kraljevine Jugoslavije, koji je u maju 1917. godine, u francuskom gradu Kanu (Cannes), na razgovorima o vjerama i pokrajinama bu-duće jugoslovenske države je rekao: “Kada pređe naša vojska Drinu, dat će Turcima dvadeset i četiri sata, pa makar i četrdeset i osam, vremena, da se vrate na pradje-dovsku vjeru, a što ne bude htjelo, to po-sjeći, kao što smo u svoje vrijeme uradili u Srbiji.” (Ivan Meštović, Uspomene na političke ljude i događaje, Zagreb, 1969.).

Treba kazati i da je prilikom ne-davne posjete SAD-u ministar Čađo na svakom koraku govorio o tome kako je najveća prijetnja u BiH teror-izam. Dodao je i da “MUP i Policija Republike Srpske veoma snažno rade na eliminisanju tih vrsta prijetnji i da su spremni da budu deo svjetske ko-alicije u borbi protiv terorizma i sa-jber kriminala...” Kako to izgleda kad “MUP i Policija Republike Srpske veo-

ma snažno rade na eliminisanju tih vrsta prijetnji” zna i Haški tribunal koji je presudom u “slučaju Krstić” i presudom u predmetu: “Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne

Gore” od 26. februara 2007. utvrdio da je na području Bosne i Hercegov-ine počinjen zločin genocida, te da su zločin genocida počinile institucije Re-publike Srpske.


Nespretna izjava

“Pojest ću vehabiju”

Nakon što se informacija o pojavi vehabija u Republici Srpskoj poja-vila u medijima, uslijedile su i brojne reakcije. Prvi je reagirao Rijaset

ukazujući na još jedan nedopustiv pokušaj zastrašivanja vjernika. Ramiz Salkić, potpredsjednik Parlamenta Republike Srpske, je također ovo okarakterizirao kao pritisak na Bošnjake povratnike i, spravom, pozvao MUP RS da se pozabavi Ravnogorskim četničkim pokretom.- Ravnogorski četnički pokret paradira po Banjoj Luci, Bosanskom No-vom, Bratuncu, Srebrenici te, osim straha, izaziva vrlo često i incidente. Bit će da za pripadnike MUP-a RS oni nisu opasni, kazao je Ramiz Salkić.Osim što su izražavali strah, među Bošnjacima je bilo i nespret-nih izjava. Tako je jedan kazao da će pojesti vehabiju ako mu ga neko pokaže. Drugi je rekao da bi oni sami prijavili vehabije da ih ima. Nije naveo što bi ga prijavljivao ako nije počinio neko krivično djelo. Saopćenjem se oglasio i Savjet Muftijstva banjalučkog. Ocjenjujući Infor-maciju MUP-a RS-a kao sramotnu poruku zastrašivanja Bošnjaka-povrat-nika, navedeno je i sljedeće:- Jednoglasno smo svi kazali da nikakve vehabije niti bilo ko drugi, ne prave nikakve skupove u našim džamijama, što mi ne bismo nikada ni dozvolili. Na iftare se pozivaju svi dobronamjerni, čak i nemuslimani. Tu praksu ćemo i ubuduće nastaviti. Stoga, molimo da nam u džamije niko ne dira, jer su one mjesta obaveznih namaza. Džamije imaju svoju svrhu za nas muslimane, kao i crkve i sinagoge za kršćane, Jevreje i budiste. Musli-mani se ne okupljaju u džamijama, nego se u njima vrši obavljanje namaza i edukacija o vjeri. Iz džamije, mi šaljemo poruku vjere, mira i tolerancije, suživota i dijaloga, navedeno je između ostalog u saopćenju Savjeta Muf-tijstva banjalučkog .U ovom saopćenju je nespretno rečeno da “nikakve vehabije niti bilo ko drugi, ne prave nikakve skupove u našim džamijama, što mi ne bismo nikada ni dozvolili”. Malo je čudno da Savjet Muftijstva banjalučkog tvr-di da nikada ne bi dozvolilo skupove u džamiji. Baš kao što je čudna i nespretna tvrdnja da: “Muslimani se ne okupljaju u džamijama, nego se u njima vrši obavljanje namaza i edukacija o vjeri.” Ovakvim ishitrenim i nespretnim izjavama, ne kažemo i da su namjerno ovako izrečene, pri-staje se na tvrdnje Stanislava Čađe da su okupljanja u džamijama opasna i sumnjiva. Jer, džamije su prva mjesta, prvi objekti oko kojih i u kojima Bošnjaci treba da se okupljaju.

Muslimani su sumnjivi i kad, možete

zamisliti, asfaltiraju puteve jer se navodi i da “postoje operativna

saznanja da u zadnje vrijeme

asfaltiraju i prosjecaju

nove puteve velike širine na području

općina Goražde, Foča, Kalinovik,

na pravcu tzv. ‘zelene

transverzale’.”

24

Laktaško memorandumisanje

Pogledi

Piše: Ale Kamber, Livno05.12.2011.

Načertanije (Nacrt) pro-grama nacionalne poli-tike srpske kneževine,

obima od oko 5.000 riječi, napisan-ih od strane nekadašnjeg velikos-rpskog nacionaliste, književnika,političara, ministra, oficira i premi-jera Ilije Garašanina, aktueliziranje za velikosrpske interese više puta od njegovog nastanka 1844.godine.Ideja o stvaranju Velike Srbije u ko-joj bi živjeli Srbi iz Srbije i “Srbi izostalih srpskih zemalja” (Bugari,Grci, Albanci, Makedonci, Crno-gorci i Bošnjaci) bila je aktuelna i uvrijeme Austro-Ugarske na Balkanu,u vrijeme pred i poslije Prvog sv-jetskog rata, za vladavine KraljevineJugoslavije, tokom Drugog svjetsk-og rata kroz četničko djelovanje,tinjala je i u vrijeme komuniz-ma, a veoma intenzivno zaživjela raspadom komunizma i naglimjačanjem nacionalističkih stranaka i četničke ideologije, ohrabrenih“Neonačertanijem” u obliku Memo-randuma Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU), predvođeneocem istog, Dobricom Ćosićem, a

j ( ) pp

u praksi stravično realiziranim odstrane nacionalkomuniste Slobodana Miloševića u posljednjem velikosrp-skom nasrtaju na susjede, posebnona BiH, u cilju izlaska na zamišljene

granice velikosrpskog carstva. Kao što je Garašanin odbacio ideju zajedničke države Južnih Slavena za račun stvaranja srpskog carstva na Balkanu, tako su to zamislili i u Memorandumu SANU, a u praksi, u posljednjem ratu, pokušavali realizo-vati Milošević, Karadžić, Mladić i Šešelj uz pomoć JNA, koja se otvore-no stavila na velikosrpsku i četničku stranu. U krhkom postdejtonskom miru tečaj i praksu Načertanija i Memoranduma pokušava višekratno nastaviti uočiratni Markovićev “re-formator” i postratni srpski “nezavisni socijaldemokra-ta” Milorad Dodik svojim otvorenim secesionističkim prijetnjama o referendum-skom “razdruživanju” iz BiH i glumljenjem države u državi nametanjem teze da su entiteti stariji od BiH. Ništa čudno za do-sljednog učenika i sljed-benika Načertanija i svih kasnijih neonačertanija.

Memorandum

“Iz ovog poznanja proističe čerta i temelj srp-ske politike, da se ona ne ograničava na sadašnje njene granice, no da teži sebi priljubiti sve narode srpske koji je okružuju”, poručio je svojevremeno Garašanin u Načertaniju, aludirajući na “priljubljenje” i posrbljenje Bugara, Grka, Albanaca, Crnogoraca, Makedonaca, Bošnjaka…

“Objektivno ispitivanjejugoslavenske stvarnosti dopušta mogućnost da se sadašnja kriza završi so-cijalnim potresima sa nesagledivim posljedicama, ne isključujući ni tako katastrofalan ishod kao što je raspad jugoslavenske državne zajednice” dio je uvodnog teksta Memoranduma po čijem je garašaninovskom receptu i razbijena bivša zajednička država zarad očekujućeg stvaranja Velike Sr-

bije do Karlobaga i Virovitice, a kojusu cijenu najviše platili BiH i njennajbrojniji narod Bošnjaci, jer su bilina putu stvaranja etnički čiste Ve-like Srbije i kojima je već u predrat-noj Skupštini BiH Radovan Karadžićpriprijetio “da bi Bošnjački narodmogao i da nestane” ako se ne po-vinuje velikosrpskim garašaninovsko-memorandumskim “načertanijima”.U čitavom Memorandumu njegoviautori tendenciozno iskrivljuju sliku

o bivšoj zajedničkoj državiističući “da su u ratovima Srbi najviše davali i stra-davali, a da su u miru naj-manje dobivali”. Uporno suisticali sveukupnu “srpskuugroženost” pripremajućitako nekoliko godina pro-pagandno balvan – revo-lucije i mitinge, koji ćeuslijediti kao uvertira jed-nom od najkrvavijih ratova sa najviše zločina poslijeDrugog svjetskog rata,učinjenih u ime srpstva iotadžbine prema nesrpskomstanovništvu, a posebnoprema Bošnjacima, a kasni-je i Albancima, vjerovatnoi zbog njihovog, uglavnommuslimanskog, vjerskog opredjeljenja.

“Sve nacije nisu ravno-pravne: srpska nacija, na primjer, nije dobila pravo na vlastitu državu…Nezaustav-ljiv je progon Srba s Koso-va”, jedna je u nizu tvrdnjiautora Memoranduma, na koju neodoljivo danas, 16godina nakon združene ve-likosrpskohrvatske agresijena BiH, podsjeća Dodikovojadikovanje o ugroženostiSrba i manjeg bh. entiteta,premda je velikosrpska poli-

tika silom, etničkim čišćenjem i geno-cidom iz današnje Republike Srpske,kojom stoluje Dodik, protjerala i pobi-la većinu nesrpskih stanovnika, međukojima ubjedljivo najviše Bošnjaka,i to s teritorija gdje su bili domi-nantna većina i gdje im je ostala sva imovina (Podrinje, Posavina, gradovi

NačertanijeNačertanije po Dodikupo Dodiku


“Iz ovog poznanja proističe čerta i temelj srpske politike, da se ona ne ograničava na sadašnje njene granice, no dateži sebi priljubiti sve narodesrpske koji je okružuju”, poručio je svojevremenoGarašanin u Načertaniju,aludirajući na “priljubljenje”i posrbljenje Bugara, Grka,Albanaca, Crnogoraca,Makedonaca, Bošnjaka…

“Ko nakon svih proteklih

ratova još želi pomjerati granice, igra se mirom, a samim tim i

vatrom. Dodik to zna i mora imati na umu da Njemačka, SAD, EU, pa i Rusija nisu na njegovoj strani.’’ –

ustvrdio je mladi njemački političar, član

Merkelinog CDU-a,

školovan i u BiH.

Banja Luka, Prijedor…). Izmišljanjem “ugroženosti” onih koji zapravo stoljećima ugrožavaju druge, za-pravo je pokušaj stvaranja alibija za napad na druge i drugačije zarad definitivnog zaokruživanja “vascelog srp-skog carstva”. To se tražilo i u Memorandumu: “Us-postavljanje punog naciona-lnog i kulturnog integriteta srpskog naroda, nezavisno od toga u kojoj se republici ili pokrajini nalazio, njego-vo je istorijsko i demokrats-ko pravo…Postojeće depre-sivno stanje srpskog naroda, sa sve žešćim ispoljavanjem šovinizma i srbofobije u nekim sredinama, po-goduju oživljavanju i sve drastičnijem ispoljavanju nacionalne osjetljivosti srpskog naro-da i reagovanjima koja mogu biti za-paljiva, pa i opasna…Prvi uslov našeg preobražaja i preporoda je demokrats-ka mobilizacija cjelokupnih umnih i moralnih snaga naroda”, poručeno je u završnim dijelovima Memorandu-ma, koji ponovo postaje veoma čitano štivo, posebno otkada je za sva vre-mena Srbija, nakon dijelova Hrvatske, BiH, Makedonije i Crne Gore izgu-bila i Kosovo s pravoslavnom Pećkom patrijaršijom u njemu kao nukleusu garašaninovsko-memorandumskog ve-likosrpskog promišljanja, nakon čega se, prema nekim pretpostavkama, želi namiriti teritorijem u BiH, veličine najmanje kolika je Dodikova RS. A da tu nešto ima potvrdio je u više navrata sam vožd manjeg bh. entiteta

tretirajući RS državom jed-nako, ako ne i više od BiH, najavljujući i referendum o otcjepljenju, nakon čega bi u tom slučaju logičan slijed bio pripojenje matici Srbiji.

Secesija

Da se nešto iza zat-vorenih vrata Dodikove palače u Banja Luci zaku-hava, svjedoče i otkrivene crvene knjige, nađene uz još crveniji vatrogasni aparat u jednom od hodnika ovog zdanja. Radi se, kako je ob-javio Avaz, o paketima knji-ga pod nazivom “Secesija”


pisanim u vidu “zbornika naučnih radova”. Sadržaj knjiga pronađenih uz jednu od republikosrpskih Deklara-cija, stavljenih, da li slučajno, ili simbolično, uz vatrogasni aparat, nije poznat, a vrh vladajućeg SNSD-a, niti iko iz banjalučke palače ne želi o tome govoriti. Da se radi o bezazle-nom štivu, ili naučnom, nevezano za srpsku secesiju u BiH, vjerovatno bi odgovorni iz palače objavili sadržaj iste. Najvjerovatnije je riječ o knjizi za koju, osim autora i izdavača, zna samo uski krug ljudi. Ne treba iznenaditi ako se bude radilo o naručenom Do-dikovom “Neonačertaniju” disolucije BiH i stvaranja nezavisne Republike Srpske što je Dodikov SANU san od početka.

Načertanije programa

nacionalne politike srpske

kneževine, napisanih od strane

nekadašnjeg velikosrpskog nacionaliste, književnika, političara,

ministra, oficira i premijera Ilije

Garašanina, aktueliziran je za velikosrpske

interese više puta od

njegovog nastanka 1844.

godine.

Memorandum SANU

Načertanije po Dodiku

Ilija Garašanin

Po objavljivanju pronalaska “Sece-sije” u Dodikovim dvorima reagiralisu i OHR i SAD, ali i drugi uglednizapadni političari među kojima i za-stupnik u Bundestagu Mihael Brand,koji je Dodikovo “razdruživanje”nazvao “političkim ludilom”,izjavljujući: “Ko nakon svih protek-lih ratova još želi pomjerati granice,igra se mirom, a samim tim i vatrom.Dodik to zna i mora imati na umu da Njemačka, SAD, EU, pa i Rusija nisuna njegovoj strani. Ko na Balkanu idalje želi pomjerati granice on riski-ra rat i to je jasno svakome od Ber-lina do Beograda”, ustvrdio je mladinjemački političar, član Merkeli-nog CDU-a, školovan i u BiH. Da

i Amerika želi stabilanBalkan, a time i BiH,poručio je i potpredsjed-nik najmoćnije sile na svijetu Džozef Bajden.Ni snažno prisustvo Tur-ske na Zapadnom Bal-kanu gdje pokušava da se nametne liderom, neide u prilog Dodikovomsecesionizmu. Još samokad bi Dragan Čović i

J

HDZ BiH shvatili da imsecesionistički “saveznik”Dodik velikodušno nudisecesionistički “treći en-titet” isključivo unutarFBiH i izvan RS, gdjeje živjelo prije rata višeod polovine bh. Hr-vata, samo zato kako bion lakše ostvario svojereferendumske nakane,šanse za republikosrp-sku secesiju bile bi jošdaleko manje nego suinače. I kad bi Čović i

j g

ekipa iskreno shvatiliupozorenja Hrvatskog narodnog vijeća BiH da bi, zapravo, “treći en-titet značio i podjelu među bh. Hr-vatima”. Luka Markešić, predsjednik HNV je u povodu Dodikovih po-nuda trećeg entiteta izvan vlastitog carstva izjavio “da su Hrvati iz BiHpo svom porijeklu stariji od velikog dijela Hrvata u Hrvatskoj, te da jenajveći dio stanovnika današnjeHrvatske zapravo porijeklom izBiH, pa bi tzv. ‘treći entitet’ zapravoznačio podjelu među narodima alii unutar samog hrvatskog naroda”,što bi u situaciji kad hrvatski narodkao države ima i Hrvatsku i BiHbilo apsolutno kontraproduktivno iza Hrvate i za BiH, a išlo na rukujedino Dodikovoj garašaninovsko-sanuovskoj mašineriji i zamisli.


U krhkom postdejtonskom

miru tečaj i praksu

Načertanija i Memoranduma

pokušava višekratno nastaviti uočiratni

Markovićev “reformator” i

postratni srpski “nezavisni

socijal-demokrata”

Milorad Dodik svojim

otvorenim secesionis-

tičkim prijetnjama.

Palača Banja Luka

Palača RS - Ovo je moja kuća

Secesija i vatrogasni aparat

27

1. kongres vjeroučitelja islamske vjeronauke u BiH

Religija i društvo

Okupljanje 800 ljudi zbog plemenitog cilja, zbog umnih glava koji su govorili i slušali, zbog izuzetno važnih tema koje su prezentovane... za mnoge naše medije je bila trivijalna informacija. Neki su se ponijeli kao da se ništa nije ni desilo, a neki kao da čitaju vremensku prognozu

Piše: Nazif Horozović

Prvi kongres vjeroučitelja islam-ske vjeronauke BiH održan je 03.12.2011 godine u Bosan-

skom kultrurnom centru u Sarajevu. Ovaj kongres je bio svojevrsni jubilej dvadeset godina od vraćanja vjeronauke u odgojno-obrazovni sistem. Dvadeset godina poučavanja, odgoja i rada sa mla-dim ljudima. Dvadeset godina ulaganja ogromnog truda od strane institucija Islamske zajednice, institucija države i sa-mih vjeroučitelja, roditelja i djece. I da nije postojao niti jedan drugi razlog za organi-zaciju kongresa nego li obilježavanje ovog jubileja, bilo bi sasvim dovoljno.

Ideja o organizaciji kogresa

Vjeroučitelji iz Tuzlanskog kantona su 12. aprila 2009. godine organizirali susre-te svih vjeroučitelja iz BiH sa reisu-l-ule-mom IZ-e u BiH dr. Mustafom ef. Ceri-ćem i nakon toga se i javno i tajno pričalo o organizaciji sličnog događaja. Na susretu reisu-l-uleme sa vjeroučiteljima početkom ove godine na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, predložena je i konkretna ideja i način realizacije prvog kongresa vjerouči-telja islamske vjeronauke BiH.

Organizacioni odbor su činili predstav-nici vjeroučitelja iz svih muftijstava Rijaseta IZ-e. Imali su za obavezu da pripreme or-ganizaciju svih detalja vezanih za kongres. Na čelu organizacionog odbora je bio vje-roučitelj Begzudin Jusić iz Goražda.

Da nije vjeronauke ne bi bilo Bošnjaka

Kongres je podijeljen u dva dijela; protokolarni i radni. U protokolarnom dijelu, prije obraćanja visokih zvanica i go-stiju, prikazan je dokumentar-ni film “Vjeroanuka u prote-klih dvadeset godina” Nedima Hrbata i Muhameda Halilovi-ća, koji su na inicijativu orga-nizacionog odbora napravili jedan izuzetno kvalitetan, za-nimljiv i sadržajan film. On je imao za cilj predstaviti značaj vjeronauke za nastavnike, uče-nike, roditelje i širu zajednicu. Nakon izuzetno zanimljivog filma koji je oduševio, obra-tio se Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH. Pred-sjednik Izetbegović je istakao važnost prisustva vjeronauke u odgojno-obrazovnom sistemu BiH. Istakao je da su povici za ukidanje vjeronauke nerazu-mni i da se ne može načuditi ljudima koji pozivaju na tako nešto. Monsinjor Petar Jukić,

pročelnik Katehetskog ureda Vrhbosan-ske nadbiskupije, inače poznato lice u bor-

bi za vjeronauku u proteklom periodu, zahvalio se na pozivu i istakao da se osjeća veoma zadovoljnim i ponosnim što ispred sebe vidi toliko mladih i obrazovanih ljudi koji podu-čavaju vjeri. Također, u ime jevrejske zajednice se obratio prof. David Kamhi, pozdravio prisutne i izrazio zadovoljstvo zbog svoga prisustva na tom veličanstvenom skupu. Vje-roučiteljima se obratio i Safet Softić, predsjednik Sabora IZ-e u BiH, koji je istakao da je Islamska zajednica izuzet-no zainteresirana za potpunu integraciju vjeroučitelja u novi ustav Islamske zajednice. Pri-sutnima su se obratili i Vahid ef. Hadžić, glavni imam med-žlisa IZ-e Split ispred vjerouči-telja Hrvatske, te dr. Hajrudin Balić u ime vjeroučitelja iz Srbije i Sandžaka. I na kon-cu, kongresu se obratio prof. dr. Ferid Muhić, predsjednik

Vjeronauka je jedna uspješnaVjeronauka je jedna uspješna priča u zemlji vpriča u zemlji velikih neuspjehelikih neuspjehaa


Uživali smo u svakoj

sekundi ovog historijskog događaja i

odaslali više nego jasnu

poruku svima koji nam nisu

pridavali nikakav značaj i nisu uzimali

za ozbiljno ono što vjeroučitelji punih dvadeset

godina rade.

28

Bošnjačke akademija nauka i umjetnosti (BANU). On je istakao važnost promi-canja univerzalnih vrijednosti u društvu, a posebno kod učenika. “Razmišljao sam se, pitao i zaključio. Da nije bilo Bošnjaka obućara, mi bi hodali bosi. Da nije bilo Bošnjaka graditelja, spavali bi pod šatori-ma. Da nije bilo vjeroučitelja, ne bi ni bilo Bošnjaka” – istakao je dr. Muhić.

Važno je spomenuti da su na svečano otvorenje kongresa bili pozvani svi mini-stri obrazovanja, na svim nivoima vlasti, uključujući i federalnog ministra Damira Mašića i ministra iz Sarajevskog kantona Emira Suljagića. Mašić se obećao javiti i na tome je ostalo, a Suljagić je zaželio uspješan rad kongresa, ali zbog preuzetih obaveza se nije mogao pojaviti.

Nakon kratke pauze, nastavljen je rad kongresa. Zamjenik ministra civilnih po-slova BiH Senad Šepić govorio je o zakon-skim okvirima koje je donijela država BiH na svim nivoima vlasti i međunarodnim aktima koji govore o pravu na vjersko ob-razovanje u postojećim školskim sistemi-ma.

Sarajevski muftija mr. Husein ef. Smajić je govorio o tradiciji vjeronauke u školama u BiH, te o zainteresiranosti Islamske zajednice za vjeronaukom i vje-roučiteljima u školama, što su do sada i dokazivali.

Dr. Ahmet Alibašić je u svom posebno nadathnutom izlaganju govorio o veoma bitnim tezama vezanih za vjeronauku. Od pluralnog društva i vjerskog obrazovanja,

od vjerskog opismenjavanja i njegove važnosti u svijetu koji ne posjeduje vjersku pismenost itd.

Vjeroučiteljica Emina Gra-bus je predstavila briljantno istraživanje o statusu vjerouči-telja u školi, zbornici, učionici i cjelokupnoj zajednici. Ona je intervjuirala direktore škola, roditelje, učenike i druge koji ih okružuju i rezultati su bili više nego impozantni.

Dr. Izet Pajević, roditelj iz Tuzle je govorio zašto on kao roditelj šalje svoju djecu na vjeronauku. Istakao je važnost odrastanja djece u potpunom socijalnom, duhovnom i tjele-snom spokoju. Naglasio je koliko je bitno da dijete stekne i duhovnu i vjersku nao-brazbu u procesu formiranja zdrave lično-sti djeteta.

Izlaganja izlagača su bila usmjerena ka vjeronauci, vjeroučitelju i okolnostima u kojima se vjeroučitelj kreće. Na kongresu nije bilo trača, prozivanja nevinih, govo-ra o onima ili ovima. Vjeroučitelji su na kongresu govorili o sebi i istakli da ubu-duće insistiraju da tako i bude, tj. da oni govore o sebi i o svim eventualnim proble-mima. Posebno je važno naglasiti da će se sva izlaganja na Kongresu moći pogledati na glavnoj stranici Rijaseta IZ-e, a bit će odštampan i zbornik radova, tako da će se svi oni koji su govorili o kongresu kao nekom sijelu, a ne o jednom ozbiljnom naučnom skupu, posebno zacrveniti, ako obraza imaju.

Islamska zajednica stoji iza islamske vjeronauke

Na samom kraju predsjed-nik Organizacionog odbora Prvog kongresa vjeroučite-lja islamske vjeronauke prof. Begzudin Jusić je zahvalio svima koji su na bilo koji na-čin doprinijeli što kvalitetnijoj realizacije nastave vjeronauke. Istakao je spremnost vjerou-čitelja da budu bolji dio našeg društva i naglasio da vjero-učitelji vide sebe u Islamskoj zajednici kao svojoj kičmi na koju se oslanjaju, ali i koju štite i čije interese zastupaju.

Potom je prof. Jusić u ime svih vjeroučitelja uručio priznanje reisu-l-ulemi za poseban doprinos u očuvanju i organizaciji vjeronauke.

Potom se kongresu obratio reisu-l-ule-ma dr. Mustafa ef. Cerić. On je istakao važnost ovog događaja i zahvalio se Orga-nizacionom odboru na veoma kvalitetnoj organizaciji. Istakao je kako Islamska za-jednica nikada nije bila jedinstvenija oko nečega kao što je jedinstvena oko vjerona-uke. Reisu-l-ulema se zahvalio istaknutoj bosanskoj ulemi i velikim vjeroučiteljima koji su svojim ogromnim trudom doprini-jeli očuvanju islama na ovim prostorima.

Reisu-l-ulema je na kraju proučio dovu, istu onu dovu koju je zabilježio imam Gazali u svome djelu “Sinak moj”, posvećujući posebnu pažnju u svome go-voru djeci i roditeljima, koji daju nemjer-ljiv doprinos u očuvanju vjeronauke.


“Razmišljao sam se, pitao i zaključio. Da nije bilo Bošnjaka

obućara, mi bi hodali bosi.

Da nije bilo Bošnjaka graditelja, spavali bi

pod šatorima. Da nije bilo

vjeroučitelja, ne bi ni bilo Bošnjaka” – istakao je dr.

Muhić.

Reisu-l-ulema je ujedno i generalni sponzor ovog kongresa i osoba koja je dala nemjerljiv doprinos u samoj realizaciji istog.

Zaključci kongresa i deklaracija

Na kongresu je ponuđena i usvojena deklaracija vjeroučitelja islamske vjero-nauke BiH. Ova deklaracija i kongres u potpunosti ne bi bili potpuni da se nisu javila budna srca vjeroučitelja koji su predložili da se posebno naglasi podrš-ka vjeroučiteljima u Srbiji i Sandžaku, te da se osudi svako miješanje i zlou-potreba od strane režima u Srbiji u rad vjeroučitelja.

Na Kongresu su usvojene i sljedeća tri zaključka:

1. Dajemo punu podršku auten-tičnim vjeroučiteljima, pred-stavnicima Islamske zajedniceu Srbiji, odnosno Sandžaku.

2. Osuđujemo svako miješanjepolitike u odabir podobnih vjeroučitelja u Republici Srbiji.

3. Poručujemo kolegama u Re-publici Srbiji da nisu sami i da uvijek mogu računati na našu pomoć i podršku.

Usvojena deklaracija sadrži stavove vjeroučitelja o duhovnoj, etičkoj, društvenoj i kulturnoj dimenziji vjere. Također, vjeroučitelji se u njoj zavjetuju da će promovirati znanje i moral kao dva temeljna načela za uspjeh na oba svijeta, da će promovirati mir, suživot i tolenraciju, da će se svim raspoloživim sredstvima boriti protiv svih vidova diskriminacije... itd. Deklaracija je već prevedene na neke strane svjetske jezike i bit će prezentovana raznim ambasad-ama koje imaju svoje sjedište u Sarajevu.

Smišljeno ignoriranje ili zaista be-značajna stvar!?

Okupljanje 800 ljudi zbog plemeni-tog cilja, zbog umnih glava koji su govo-rili i slušali, zbog izuzetno važnih tema koje su prezentovane... za mnoge naše medije je bila trivijalna informacija. Neki su se ponijeli kao da se ništa nije ni desilo, a neki kao da čitaju vremensku prognozu. Ovdje moram istaći Dnevni Avaz, Radio Bir, Rijaset.ba, Hrvatsku radio-televiziju (HRT), TV Sarajevo, Hema tv, agenciju Fena, IslamBosna.ba, Bosnjaci.net i druge medije koji su fer, korektno i sa posebnom pažnjom pratili rad kongresa kao posebnog događaja. Federalna tv je imala dva lica. Jedno lice je bilo dan prije kongresa gdje su napravili fantastičan prilog o vjero-nauci i kongresu. Već sutra, kada su vi-djeli sve što su vidjeli, kao da se više nisu

mogli kontrolisati. Kongres vjeroučitelja je kriv zbog toga što postoje radikali, što post-oje invalidi, što je podmetnut požar u Stocu i što neki u Tešnju nisu klanjali džumu... za neformiranje vlasti i za sve je kriv kongres vjeroučitelja. Od toliko prekrasnih izjava svih gostiju koje su dali za medije, ništa od toga dotična gospoda nije objavila osim riječi izvađene potpuno van konteksta u kojima reisu-l- ulema kaže: “Hvala i vama!”

Ovo je pokazatelj da mnogi vole medijski pratiti Islamsku zajednicu i musli-mane samo po skandalima, terorizmu i nekim glupos-tima. Ali, kada je u pitanju nauka, obrazovanje, odgoj, školstvo... to nije događaj ni kada se zbog toga okupi 800 ljudi. Još indika-

tivnije je što se naša državna televizija koja je prihvatila sponzorstvo, nije udostojila napraviti niti prilog, a HRT je pratila kongres i napravila jedan veoma lijep i hvale vri-jedan osvrt na kongres.

Daleko od toga da je nama njihov nedolazak, neobjektivnost i ignorant-nost pokvarilo raspoloženje. Naprotiv, uživali smo u sva-koj sekundi ovog historijskog događaja i odaslali više nego jasnu poruku svima koji nam nisu pridavali nikakav značaj i nisu uzimali za ozbiljno ono što vjeroučitelji punih dvade-set godina rade.

Ovaj kongres je sigurno početak pisanja jedne nove historije i jednog potpuno

novog pristupa! Neka nam Bog Dragi bude na pomoći!


Također, vjeroučitelji

se u Deklaraciji

zavjetuju da će promovirati

znanje i moral kao

dva temeljna načela za

uspjeh na oba svijeta, da će promovirati mir, suživot

i tolenraciju, da će se svim raspoloživim sredstvima boriti protiv svih vidova

diskriminacije.

30

Kutak za islamsku omladinu

Niko se neće hrvati s vjerom, a da ga ona neće nathrvatiWeb-portal.minber.ba

Magistar Emir Demir, član redakcije web portala Minber.ba, napisao je odličan tekst o pretjerivanju uvjeri. U nastavku prenosimo spomenuti tekst u cjelo-MM

sti. “Islamska misija, a u općenitom smislu i sam islam, imajukonstatne i varijabilne vrijednosti. Sve vrijednosti, koje su za-crtane kao nepromjenjive, važeće su do onoga trenutka kada prestanu zakoni i zakonitosti ovog svijeta, te nastupi drugi svijetkoji će neminovno doći. Jedna od konstantnih vrijednosti jenpr. značenje hadisa u kojem Najbolji čovjek, sallallahu alejhive se sellem, kaže: ‘Ostavljam vam dvije stvari, ukoliko ih sebudete prdržavali nećete zalutati: Kur’an i moj Sunnet’. Ovajhadis nam precizira unverzalne - konstantne vrijednosti kojihse kao muslimani moramo pridržavati. Međutim, primjena na-čela i principa koji se crpe iz ova dva izvora islama je varijabilna i shodna promjenama vremena i prostora, zastupljenosti ili ne-zastupljenosti islama, vladavine islamskih principa, čovjekoveimanske i naučne snage i potencijala na individualnom ili druš-tvenom nivou... ‘Kada ne biste griješili, Allah bi vas uklonioi doveo druge ljude koji bi griješili i od Njega oprosta tražili.’Konstantna univerzalna vrijednost je npr. još u riječima Uzvi-šenog: O vjernici, u islam u potpunosti uđite..., tj. ispunjavajtesve obaveze i dobrovoljna djela, a izbjegavajte sve stroge zabranei pokuđena djela. Naša primjena islama nikada nije ekvivalen-tna njegovim univerzalnim vrijednostima, a posebno kada segovori o njegovoj primjeni u kontinuitetu, jer slabost čovjeka iziskuje da griješi, zaboravlja, nepravdu čini, a griješenje označa-va da se nešto od zabranjenog učini ili naređenog izostavi. Puka čovjekova želja da potpuno savršeno izvrši obaveze, ne gledajućina lične okolnosti, svoje okruženje i raspoložive potencijale, do-vodi ga u stanje kataklizme. Ljudi koji misle da do perfekcijemogu dovesti svoju vlastitu primjenu propisa u čistoj su zablu-di. Neminovno je da savršenstvo primjene islama biva okrnjenofizičkim nedostacima u samim djelima ili onim manjkavostima vezanim za same motive djelovanja, ali ‘Nastojte postupati ona-ko kako je najbolje, a ako ne možete onda bar približno najbo-ljem.’ Ali, Allahova milost je velika! Prije svega, višestruko nasnagrađuje za svako učinjeno djelo, a kako rekosmo - svako odtih učinjenih djela zbog naših ljudskih slabosti ima nedostata-ka, koji se, onda, anuliraju spomenutim uvišestručavanjem. Po-tom, nagrađuje nas prema našim iskrenim namjerama, makarnaša djela ne bila učinjena. Moja milost je sve obuhvatila.Čudim se onim ljudima koji ne shvataju ova značenja. Čudim

j j j j

se onima koji stalno teže ka perfekcionizmu, cjepidlačenju uvjeri i hrvanju s onime što ne mogu nikada nathrvati: ‘Nikose neće hrvati s vjerom, a da ga ona neće nathrvati’ – riječi suPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Takvi i sami na kraju pro-padnu. Ali, kako su nathrvani, šta im se desilo? Oni su spoznaliuniverzalna značenja koja, također, na univezalan način želesprovesti u praksu, zaboravljajući i ignoririrajući vlastite spo-sobnosti i spremnost, a zatim realnost u kojoj žive i obitavaju.Ovakva hiperpresija uzrokovana kolizijom upornog nastojanja izjednačenja konstantnih i varijabilnih vrijednosti je neizdrživa za prirodu u kojoj je čovjek stvoren, pa tada čovjek neminovnozapada u potpuni kolaps, razočarenje u samu vjeru, a na krajui njeno napuštanje. ‘Obavežite se činjenjem djela koja možetepodnijeti, jer Allahu neće dosaditi dok vama ne dosadi.’ Ne-mojmo biti u zabludi i smatrati da ustrajno pretjerivanje, kojevidimo kod određenih ljudi, neće nikada biti privedeno kraju.Zapravo, što je pretjerivanje duže, daleko je veća vjerovatnoća potpunog kraha. Koliko je namaza zbog neshvatanja ovog prin-

cipa ostavljeno, koliko je znanja zaboravljeno, koliko je djeceodgojno zapušteno, koliko je mahrama i nikaba skinuto, kolikoje sunnet-brada obrijano, koliko... koliko...?Još se više čudim onima koji su sebe lično i svoju primjenu isla-ma stavili na stepen nepomjenjivih vrijednosti, smatrajući sebe isvoje postupke mjerilima ispravnosti islama kod ostalih.To su danas one ‘kadije’ koje iza svakog ćoška vire hvatajućituđe pogreške.To su one siledžije čije se sjeme nije zatrlo još od Zul-Huvejsiro-vog napada na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.To su oni što se saburu od Poslanika, sallallahu alejhi ve se-llem, nisu naučili, ‘trčeći pred rudu’ i zatvarajući svima nama već otvorena vrata.To su oni što su svakome ‘istinu’ spremni reći, samo je još sebinikada nisu saopćili.To su oni što svugdje nos smiju zabosti, ali samo ne u svojojvlastitoj kući, jer će tamo ‘krvava’ nosa ostati.To su oni što su pred braćom muslimanima grlati, a pred osta-lima skrušeno pognuti.Kao da im je prikazana pozicija u Džennetu, pa iz Dženneta ljudima sude za njihove postupke?Kao da primjena islama garantira čovjeku ulazak u Džennet?!Kao da su oni danas sigurniji od Ebu Bekra i Omera da će ućiu Džennet?Kao da o njihovoj primjeni islama ovisi opstanak samog islama!Kao da su potpuno sigurni da im Allah sutra neće utrnuti svje-tlo imana i ljubav koju trenutno nose prema ovoj vjeri, a onda ih usaditi u srca drugih ljudi?Kao da onaj, koga svojim očima i srcem danas zbog njegovihgrijeha s podozrenjem gledaju, sutra ne može od njih bolji biti?Kao da Allah njihova ‘savršena’ djela ne može u prah pretvoriti,a prihvatiti jedno dobro djelo najvećeg grješnika i tim povodomga u Džennet uvesti?Abdullah b. Mubarek je rekao: ‘Nećeš izliječiti svoju oho-lost, dok ne budeš svakog čovjeka koga vidiš boljim od sebesmatrao.’”


31

Principi razumijevanja islamaNedwe

Asocijacija AKOS je uspješno organizovala još jedan AAseminar i to na temu “Principi razumijevanja islama”. AASeminar je održan u nedjelju, 04.12.2011. godine u AAprostorijama “Nedwe”. Predavači su bili dr. Ahmed Adilo-vić, predsjednik asocijacije i mr. Dževad Hrvačić, profesor fikha, a broj učesnika je bio 32. Svjedoci smo da određene grupe ili pojedinci, određenim postupcima i ponašanjima, izazivaju mnogo predrasuda o islamu i muslimanima. To se dešava isključivo što takvi pojedinci nisu dobro razumjeli islam i njegovo univerzalno učenje. Pretjerivanje u prakti-ciranju nekih islamskih principa ili pak njihovom zanema-rivanju, čini da osoba izaziva negativne ocjene u društvu. Primijetivši ovakve pojave u našoj okolini, naša Asocijaci-ja je dala i daje ogroman doprinos u približavanju islama, onakvog kakav on ustvari jeste, našem društvu. Ovaj se-

minar je još jedan dokaz i potvrda t o m e . Prava je šteta da ljudi ne upozna-ju islam u svoj s v o j o j univerzalnosti i savršenstvu, a poznavanje principa koje su predavači iznijeli učesnicima seminara itekako će koristiti za postizanje toga cilja.


Ahmed Adilović i Šukrija Ramić upoznali reisa Cerića sa radom AKOS-a Asocijacija za kulturu, obrazovanje i sport AKOS

Početkom ovog mjeseca delegacija AKOS-a posje-tila je reisu-l-ulemu IZ-e

u BiH, dr. Mustafu ef. Cerića.U delegaciji su bili dr. AhmedAdilović - predsjednik AKOS-a,dr. Šukrija Ramić - član UO-a

p j

i bivši predsjednik AKOS-a, teEnsar Mulaosmanović - pred-sjednik Udruženja “Svitanje”Sarajevo, koje je pridružena članica AKOS-a. Delegacija AKOS-a je upoznala reisu-l-ule-mu o aktivnostima AKOS-a injegovih pridruženih članica, teo projektima koje provode za dobrobit našeg društva i omla-dine. Između ostalog, spomenuti su sljedeći projekti: pomoć

studentima, mini studentski do-movi, sedmična i mjesečna dru-ženja, ljetna druženja, seminari i kursevi, tribine i predavanja, web stranica, ljetna škola, izleti, ekskurzije, medicinske karavane povratnicima te humanitarne i sportske aktivnosti. Pored toga, razgovor je vođen i o načini-ma saradnje između AKOS-a i njenih pridruženih članica sa IZ-om u BiH i njenim struktu-rama. Reisu-l-ulema se zahva-lio delegaciji na posjeti, izrazio radost zbog postojanja takve

asocijacije i spomenutih aktivnosti, te iskazao podršku radu spomenute Asocijacije.

Halke Kur’anaUdruženje “Prosvjetitelj Muallim”

Uokviru sektora za edukaciju našeg udruženja na općini Živi-nice djeluje skupina mladića koji se sastaju jednom sedmičnoučeći Kur’an i razmišljajući o njegovim poukama. Ovu ak-

tivnost vodi član Upravnog odbora Udruženja “Prosvjetitelj”, Semiref. Dudić. Ideja o održavanju halki Kur’ana je zamišljena još prije 3godine gdje se izučavalo arapsko pismo, sufara i Kur’an tokom rama-zana, a onda se nastavilo i poslije ramazana.Uporedo sa učenjem Kur’ana, uči se i tedžvid, kako teoretski, takoi praktično. Također, napamet se uče određeni ajeti i sure iz časnog Kur’ana. Svi momci sa ovih hairli halki su sposobni predvoditi dže-mat, što je velika stvar.Halke se održavaju jednom sedmično, vikendom. Mjesto održavanja su privatne kuće, grupa se sastaje svake sedmice kod nekoga od člano-va halke. Halka broji do 15 članova, većinom studenata, ali prosječnona jednoj halki bude 8-10 mladića.

32

U povodu 1. decembra, Međunarodnog dana borbe protiv AIDS-a, SINDROMA STEČENE IMUNO-DEFICIJENCIJE

Društvo

Modernom društvu zajednički je fenomen da individue varaju svoje bračne partnere i da zadržavaju ljubavnike. Te afere su obično tretirane kao svijetli trenuci u vlastitoj karijeri. Tinejdžeri se putem filma i muzike stimulišu na seksualne eksperimente, sve to pod motom širenja ljubavi. Takođe blagonaklon stav prema homoseksualizmu doveo je do eskalacije te nastranosti u zapadnom svijetu. Sve to je zasigurno kumovalo nastanku i širenju opake bolesti AIDS-a

19.11.2011.

AIDS je bolest koja napada AAi uništava tjelesni imuniAAsistem. Imuni sistem pred-AAstavlja “policijske snage” našeg orga-nizma. Njegova funkcija je da identifi-kuje i uništi sve što je strano organizmu,uključujući razne klice koje uzrokujubolesti, kada dospiju u NAŠ organizam.

j j j j

Šta uzrokuje AIDS?

AIDS uzrokuje virus poznat pod na-zivom virus humane imunodeficijencije (HIV). Postoje dva oblika virusa HIV1(rasprostranjen u SAD-u i Evropi) i HIV2(rasprostranjen u zapadnoj Africi).

Zašto je sida svjetski problem?

Do sada nije pronađen uspješan li-jek protiv side. Virus HIV-a kao i vi-rus gripe, stalno mijenja antigene kojeu sebi sadrži, tako da je teško pronaćinovu vrstu vakcine za različite anti-gene koji se stalno mijenjaju. Liječenje

može ponuditi privremenu pomoć, a lijekovi su izuzetno skupi te stoga dostupni samo malom broju ljudi. Takođe imaju velika neželjena dejstva po ljudski organizam. Rezultati su loši jer se ne otklanja uzrok, liječe se samo simptomi bolesti. Svi koji obole od AIDS-a trpe ogromnu patnju i na kraju umiru.

Kako djeluje virus AIDS-a?

Stanice koje su napadnute virusomHIV-a su CD4 limfociti, jedna vrsta leu-kocita ili bijelih krvnih stanica. Postoje brojni dokazi da CD4 molekula na lim-focitima iskazuje izuzetno veliki afinitet za HIV. Virus se ugrađuje u napadnutu stanicu i tu može ostati mjesecima, pa i godinama. U slučaju infekcije anti-genima iz okoline organizam nastojeći da se odbrani od napada aktivira, kao i obično, svoj odbrambeni sistem ali on istovremeno aktivira produkciju HIV-a koji je smješten u stanicama odbram-benog sistema što ima za po-sljedicu umnožavanje virusa i raspad odnosno uništenje CD4 stanice. A upravo one, CD4 stanice jedna su od najvažnijih komponenti našeg imunog sistema u borbi protiv raznih štetnih agenasa. HIV u konačnici dovodi do sloma imunog sistema domaćina. Stoga, organizam nije u sta-nju da se odbrani od napada štetnih supstanci sa kojima smo svakodnevno u kontaktu, a koje uzrokuju opake infekcije i maligne tumore.

Kako se SIDA širi?

Postoje tri glavna načina prenosa HIV-a:

1. seksualni kontakt (homo- i het-teroseksualni). Mnogo se lakšeprenosi homoseksualnim kon-taktom, zbog velike mogućnostioštećenja kože i sluznice.

2. kontakt sa krvljukontaminiranim špricama, igla-

ma (narkomani)transfuzija krvitransplantacija organa.

3. kontakt majka-dijeteza vrijeme trudnoće preko

posteljice i u toku porođajaza vrijeme dojenja preko mlijeka.

Kako se virus HIV-a ne prenosi?

Virus HIV-a se ne prenosi ličnimkontaktom u školi, na poslu, prodavni-cama itd. Takođe se ne prenosi upotre-bom zajedničkog toaletnog pribora,peškira, zajedničkog kupatila, čak nitiu bazenima, zatim grljenjem, običnimpoljupcem, korištenjem zajedničkog pribora za jelo, pijenjem iz iste čaše itd.

Da li postoji razlika između HIV-a i AIDS-a?

AIDS je bolest koja slijedi nakoninfekcije HIV-om. Nakon infekcijeHIV ostaje u tijelu različit period,mjesecima pa čak i godinama prijenego se bolest, zvana AIDS, kliničkimanifestuje. Iako se bolest ne razvija odmah nakon infekcije sa HIV-om,ljudi sa HIV infekcijom su jako opasnipo društvo jer su izvor infekcije i moguširiti virus dalje, na druge ljude.

Riziko grupe za HIV infekciju?

Medicinski strtučnjacisu izdiferencirali nekolikorizičnih grupa ljudi sa veli-kim rizikom za dobijanjemAIDS-a. To su prije svihsljedeće tri rizične kategori-je:

- Homoseksualci (bisek-sualci)

- Promiskuitetne osobe- Intravenski narkomani.

Kako se boriti protiv AIDS-a?

Virus AIDS-a se ne prenosislučajnim kontaktom, niti preko zra-ka, vode, hrane, komaraca, toaletnog pribora, čak niti u bazenima. Najvećuprijetnju predstavljaju neograničeni,slobodni spolni odnosi. Svi seksualnoaktivni ljudi, mladi ili stari, muškarci

AIDS je, pAIDS je, prvenstvenrvenstveno, o, moralni i etički problemmoralni i etički problem


Svi seksualno aktivni ljudi,

mladi ili stari, muškarci ili žene, moraju

shvatiti ogroman rizik takvih odnosa

sa svima onima koji, pored njih, imaju takođe i

druge partnere.

33

ili žene, moraju shvatiti ogroman rizik takvih odnosa sa svima onima koji, pored njih, imaju takođe i druge partnere. Promiskuitet i prostitucija su najučestaliji oblici širenja AIDS-a i moraju se izbjegavati.

Homoseksualnost je najopas-nija sa stanovišta AIDS-a, posebno u pogledu njenog prenošenja. Zbog toga, društvo nedvosmisleno mora reći NE homoseksualnim vezama, ukoliko želi preventivno djelovati u pogledu širenja AIDS-a.

Svaka žena ne samo da ugrožava svoj život, već to radi i svom još nerođenom djetetu, ukoliko učestvuje u aktivnostima koje je izlažu riziku dobijanja AIDS-a. HIV-om zaražena trudnica ima 30-50% “izgleda” da inficira svoje nerođeno dijete.

Naravno, neshvatljiva je strategija pojedinih udruženja koja stimulišu omladinu na promiskuitet, sa kam-panjama o tzv. sigurnom seksu, misleći pri tome na upotrebu kondo-ma. Niti su kondomi 100% zaštita, niti se može očekivati da će pojedi-nac ogrezao u promiskuitet baš uvi-jek koristiti kondom.

Rješenje

Modernom društvuzajednički je fenomenda individue varaju svo-je bračne partnere i da zadržavaju ljubavnike. Teafere su obično tretiranekao svijetli trenuci u vlas-titoj karijeri. Tinejdžerise putem filma i muzikestimulišu na seksualneeksperimente, sve to podmotom širenja ljubavi.Takođe, blagonaklon stav prema homoseksualizmudoveo je do eskalacije tenastranosti u zapadnomsvijetu. Sve to je zasig-urno kumovalo nastankui širenju opake bolestiAIDS-a.

Smatramo da je AIDSprvenstveno etički i moral-ni problem. Tim prije, jerje posljednji Allahov Po-slanik, salallahu alejhi veselem, u hadisu rekao: “Kada se u jed-nom narodu pojavi blud i rasprostrani do te mjere da se počne javno činiti, u njemu će se pojaviti kuga i bolesti koje nisu poznavali njihovi preci.” Rješenje mora obuhvatiti problem od temelja, tj. seksualnog promiskuiteta, koji se može iskorijeniti pridržavajući se sljedećih koraka:

- Osuditi homoseksulizam itretirati ga kao bolest, kao štoje to bilo tokom historije

- Seks izvan braka mora biti osuđen- Čestitost prije braka mora biti

snažno promovirana

- Vjernost u braku mora biti podržavana

- Sve socijalne i kulturne orga-nizacije mora zajednički raditi na ohrabrenju ljudi da podržavaju seksualnu moralnost.


Homoseksualnost je najopasnija sa stanovišta

AIDS-a, posebno u

pogledu njenog prenošenja. Zbog toga,

društvo nedvosmisleno mora reći NE

homoseksualnim vezama,

ukoliko želi preventivno djelovati u

pogledu širenja AIDS-a.

Portal go2bosnia.com objavio je rijetke fo-tografije Sarajeva iz perioda prije II svjet-skog rata. Dominirajući muslimansko-

bošnjački motivi, poprilično razvijena urbana infrastruktura, idilična životna svakodnevica i ljepota prirodnog ambijenta, samo su neki detalji koji se, u prvom planu, pojavljaju na ovim foto-grafijama. Fotografije su svojevrstan poklon bo-sansko-hercegovačkoj javnosti, a naročito onom njenom dijelu koji zna uživati u starinama i u nji-ma tragati za izgubljenom ljepotom i općeljud-skim vrijednostima, koje je savremeno društvo duboko potisnulo u drugi plan.

DuplericaKako je nekada izgledalo Sarajevo


Fotografije koje oslikav


vaju dušu i srce Sarajeva

36


Društvo

Piše: Muhamed Ferhatović

Ugradu Halmstadu koji senalazi na zapadnoj oba-li južnog dijela Švedske,

p j

upriličeno je islamsko druženje na nivou cijele Švedske, a pod pokrovi-

p j j

teljstvom muslimanskog udruženja NUM. Gost predavač na ovom dru-ženju bio je poznati islamski misionar(daija), profesor islamske teologije,Abusamed Nasuf Bušatlić. To je biloujedno i prvo gostovanje uvaženog daije u ovom gradu.

Druženje je održano u perioduod 2 do 4 decembra, a na druženje seodazvalao više od stotinu Bošnjaka iBošnjakinja iz raznih djelova Šved-

j

ske. Programski dio započeo je već upetak, drugog decembra sa džuma-namazom i hutbom koju je profesorBušatlić, zbog prisustva i velikog bor-ja Arapa, održao na arapskom i bo-sanskom jeziku, da bi se nastavilo sa prvim predavanjem u 18:00 časova.Održano je ukupno pet predavanja u

okviru tematske cjeline pod nazivom “Muslimanska porodica pred izazo-vima modernog doba”. Poslije svakog

predavanja prisutni su imali moguć-nost postavljati pitanja u vezi spome-nute teme.

Muslimanska porodica predMuslimanska porodica pred iizazovimzazovima modernog dobaa modernog doba


37

Prilika za popravljanje imanskog stanja

“Cilj susreta bio je da se braća i sestre širom Švedske okupe i druže u

j j

islamskom ambijentu uz predavanja našeg dragog profesora Abdusame-da Nasufa Bušatlića. Zatim, ovo je izuzetna prilika da se Bošnjaci, od-nosno njihove porodice i djeca, koje žive u različitim gradovima po cije-loj Švedskoj, upoznaju i zbliže. A za

g p j

sve one koji se bave da’wom ovo je prilika da se malo ‘dopune baterije’, popravi imansko stanje i razmijene iskustva da bi do sljedećih sličnih susreta sa još većom voljom i entu-zijazmom, na najljepši način, pozi-vali ljude u Allahovu vjeru”, kazao je koordinator susreta u Halmstadu, Edis Ljajić.

Organizatori ovog susreta su na-glasili da je skup, osim edukativnog značaja, imao i jednu specifičnu so-cijalnu dimenziju koja se ogleda u tome da Bošnjaci i Bošnjakinje, mu-slimani i muslimanke upoznaju jed-ni druge sa stanovitim problemima i iskušenjima koja su uglavnom slična i dotiču sve vjerni-ke podjednako, i da razmijene mišljenja idaju jedni drugima prijedloge i sugestijeu pogledu rješavanja tih problema.”

Druženje s profesorom Bušatlićem bilo jepravo osvježenje

“Veoma smo za-dovoljni ovim dru-ženjem, a posebno spredavanjima. Dra-go nam je što se ve-liki broj naših ljudiodazvao pozivu, a jošnam je draže kada vidimo osmijeh na licu braće i sestara te zadovoljstvo što barem za trenutak mogu osjetiti i doživjeti ljepotu islamskog brat-stva i džemata, jer se insan itekako zna osjećati usamljenim kao vjernik u ovoj skandinavskoj zemlji”, rekao je Edis i dodao: “Ovo je prvi put da profesor Bušatlić dolazi u Halmstad, ali se nadamo da nije i posljednji. Zaista je Bušatlićevo gostovanje do-prinijelo jako lijepoj atmosferi na druženju i u potpunosti je ispunilo naša očekivanja. Molim Allaha da ga obilato nagradi i olakša mu rad na Allahovom putu.”


“Ovo je prvi put da profesor Bušatlić dolazi

u Halmstad, ali se nadamo

da nije i posljednji. Zaista je

Bušatlićevo gostovanje doprinijelo jako lijepoj

atmosferi na druženju i u potpunosti je ispunilo naša očekivanja.”

Omladina je budućnost da’we

Organizatori susreta u Halm-stadu ističu posebno zadovoljstvozbog toga što je na ovom druže-nju bilo mnogo bošnjačke omladi-ne, što je samo po sebi ohrabruju-će i obećavajuće. Prema riječima organizatora, važno je probuditiinteresovanje kod omladine za stjecanjem islamskog znanja ipomoći im da odgovore na mnoga pitanja kao i da rješenja za različiteživotne probleme i dileme tražeupravo u islamu.

Bošnjaci su ciljanagrupa

Prema riječima organizatora, odziv je bio solidan, sobzirom na činjenicuda je većina prisutnih morala prevaliti dug put da bi došli na druženje.Ističu također da je i organizacijskidio relativno dobarkao i saradnja sa drugim udruženjima Bošnjaka u Švedskoj.

g j

No, i pored toga mora se raditi na štoboljoj koordinacijii saradnji sa p r e d s t a v n i c i m a svih džemata, što jena ovom susretu idogovoreno. Ciljana grupa su prije svega Bošnjaci na području skandinavskih zemalja kojih je jako mnogo kao i svi ostalikoji dolaze sa govornog područja Balkana.

Što se tiče spomenuteorganizacije NUM, to jeskraćenica za “Norrköpings unga muslimer” - “Mladi muslimani Norčepinga”. Ova organizacija radi na nivou Švedske i ima

p g g j

kontakt sa mnogim udruženjima Bošnjaka širom Švedske. Njihova

g jg

web stranica n-um.com je jedanod najposjećenijih i najvažnijihislamskih portala kako uŠvedskoj tako i u Evropi. Između

p

ostalog, oni se brinu i o tome da informacije o ovakvim druženjima budu dostupne što većem brojuBošnjaka u dijaspori, a također,sva predavanja koja se održe na sličnim susretima, organizacija NUM, objavi na svom webportalu.


Što se tiče spomenute

organizacije NUM, to je

skraćenica za “Norrköpings

unga muslimer” - “Mladi

muslimani Norčepinga”.

Ova organizacija radi na nivou

Švedske i ima kontakt sa mnogim

udruženjima Bošnjaka širom

Švedske.


Abdusamed Nasuf Bušatlić u druš-tvu sa magistrantom žurnalistike

Muhamedom Ferhatovićem

40

Muslimani u Skandinaviji

Fotoreportaža

Piše: Muhamed Ferhatović

Amina Mrkulić rođena je uAAgradu Gusinje u SandžakuAAi došla je u Švedsku raneAAg jAA1992. godine. Dakle, par mjeseci pri-je početka agresije na Bosnu i Herce-govinu. Odrasla je u švedskom graduHelsingborgu u kojem je i pohađala mektepsku nastavu. Ona ima jednustariju i mlađu sestru. Roditelji su jojpobožni tako da je ona već od malihnogu zavolila islam. Ova djevojka tre-nutno studira prvu godinu farmaceut-skog fakulteta i radi kao apotekarka uMalmeu.

Iskreno vjerovanje

Ovo nije samo jedna priča unizu drugih. U razgovoru sa ovomdjevojkom, slušajući način njenog

opisivanja vjerske odano-sti, može se osjetiti iskre-nost u iskazanim riječima. - Od malih nogu sam išla u džamiju. Stalno sam nastoja-la da steknem što veći nivo u vjerovanju i prakticiranju vjere. Želila sam uvijek koli-

j j p j

ko god je to bilo moguće da postanem što bolja muslimanka. Iako sam dugo vremena živjela, može se reći, u tom nekom modernom svijetu mene je uvijek islam grlio i pričvrstio uz sebe, govori Amina.

Hidžab stavila u osnovnoj školi

Ona je prvi put stavila hidžab kadje pohađala peti razred osnovne škole u Helsingborgu. To je prema njenim ri-ječima bila potpuno njena ideja i želja. No nastavnici su tada ipak sumnjali u to da je ona sigurno počinila nekakav grijeh i da su je roditelji zbog toga že-ljeli kazniti. A ta kazna bi u tom sluča-ju bila nošenje hidžaba. Amina ističe kako je dosta puta tada rekla svojim nastavnicima da to nije istina, ali oni joj ipak nisu vjerovali. Čak je jedan

j

nastavnik u tajnosti ispitivao njenu dvije godine stariju sestru o tome da li je neko natjerao Aminu na tu odluku. - Tada sam odlučila da skinem hidžab. Nisam mogla podnijeti pritisak ljudi u okolini. Stvar je ta da su moji vršnjaci u školi bili pozitivni prema mojoj tadaš-njoj odluci i nisu se protivili.

“Stekla dojam da se igram s vatrom”

Nakon petog razreda pa svo vrije-me poslije toga ova djevojka nije nikad napustila svoju vjeru. Amina govori kako ona prakticira vjeru punom sna-gom, posteći i klanjajući pet vakata namaza. Ali prije nego što se pokrila prije par mjeseci uvijek je osjećala neku

prazninu, stalno je imala osjećaj kaoda nešto nije uredu. Nešto joj je falilo.- I ako sam uvijek klanjala svih pet va-kata namaza, ipak sam znala uveče iza-ći sa prijateljicama. Nisam nikad pila,ali na mjestima gdje smo izlazile, biloje alkohola i muzike. Moje drugaricesu bile muslimanskog porijekla ali nisusve one prakticirale vjeru. Zato samstekla dojam da se igram s vatrom.

Egipat je bio početak

Osjećaj koji je imala da nešto u svomživotu želi da promijeni je postao sveveći. U januaru 2011. godine otišla je uEgipat sa svojom sestrom. Jedna država zbog koje, kako ona kaže, ima udjela unjenoj finalnoj odluci nošenje hidžaba.Umjesto da bude na plaži, bazenima iprovodi vrijeme sunčajući se kraj obaleAmina je obilazila egipatske džamije.- Tu se desio preokret. Primijetila samda muškarci na neki način više poštujui respektuju žene koje imaju maramu.Cure koje su inače hodale polugole suse obično tretirale poput nekog pred-meta. Zašto mi žene moramo privla-čiti muške poglede? Shvatila sam kakostvari stoje.

“Najbolji dan u mom životu”

- Jedan dan kad sam ustala pro-budila sam se sa strahom od Allaha,dželle šenuhu. Počela sam to jutro raz-mišljati da se sutra možda uopće nećuni probuditi. Ko mi garantuje da ću ži-vjeti dugo i stići oprati sve svoje grije-he? Taj dan sam se osjećala zrela. Kadsam se vratila sa posla, sjela sam za kompjuter i počela pisati e-mail svomposlodavcu u apoteci. Rekla sam muda sljedeći put kad dođem na posao bitću pokrivena, i zamolila sam ga da mida mogućnost obavljanja namaza na poslu.

Hidžab jeHidžab je moja slobodamoja sloboda


I ako živi u Švedskoj, jednoj sekulariziranoj ali ipak kršćanskoj državi Amina Mrkulić, 20, ponosno nosi svoj hidžab. Od nošenja hidžaba odvraćali su je ljudi muslimanskog porijekla, pa čak i nastavnici u školi. No njena odanost islamu je svakako priča trnovite naravi


“Ni mama ni sestre nenose hidžab”

U Švedskoj je dosta ljudi izgubilo posao zbog toga što su klanjali na rad-nom mjestu. Ali Aminin poslodavac, koji je šved-skog porijekla, je bio više nego pozitivan prema nje-noj odluci. Njegova jedi-na želja je bila da ga ona obavijesti kada će obaviti namaz kako bi neko drugi mogao preuzeti Aminine obaveze dok se ona ne vrati. - Kad sam došla na posao taj dan prišao mi je i pitao me sa osmijehom na licu da li imam hidžab. Bilo mi je toliko drago da su imali pozitivan stav prema mojoj odluci, osmijeh mi je bio od ušiju do ušiju od sreće. Čak mi je tada rad-j j j

na kolegica rekla da izgle-dam lijepo pod hidžabom, kaže Amina i nastavlja.- Ono što je ljude najviše čudilo je to da moja mama ni mlađa a ni starija sestra ne nose hidžab. To je da-kle bila u potpunosti moja odluka.

“Kao ptica oslobođena izkaveza”

U to vrijeme kad se Amina odlučila da nosi hidžab, živjela je sama u svom stanu bez roditelja.

- Nakon što sam po-slala e-mail poslodavcu i prije prvog dana na po-slu otišla sam zajedno sa svojom mlađom sestrom kod svojih roditelja te ve-čeri. Kada sam joj rekla za svoju odluku, bila je jako uzbuđena.

Amina nastavlja svoju priču i govori o trenutku kako stoji na pragu svog stana i namješta hidžab. Znala je, da kada otvo-ri svoja izlazna vrata ona ulazi u svoj, kako ona to zove, “novi život”.

- Znala sam da je to istin-ski korak. Htjela sam da promije-nim svoj život na nešto još bolje. Amina ističe da joj je u tom momentu pao veliki kamen sa srca.

- Sa hidžabom na glavi osjećala sam se potpunom. Osjećala sam slo-bodu, kao ptica oslobođena iz kaveza.

Djevojka govori da su joj roditelji bilijako sretni kada su je vidjeli sa hidža-bom. Otac ju je pitao da li je to defini-tivna odluka na što je ona odgovorila da jeste. Zatim joj je, od radosti, daosve poklone koje je donio sa hadža.Amina nosi hidžab od 5 marta ove go-dine (2011.).

- Ne mogu nikada zaboraviti taj da-tum. To mi je, zasigurno, najdraži danu životu.

“Ljepša si bez hidžaba”

Nakon odluke o noše-nju hidžaba uslijedile su razne reakcije. Pozitivne, negativne ali i iznenadne.- Moja najveća podrška u ovom svemu su zaista bile osobe koji uopće nisu muslimanskog porijekla. Razne kolegice su mi čak predlagale koju haljinu da obučem ili kako da stavim hidžab. Pomagale su mi u svemu ovome, a uopće nisu muslimanke. Amina ističe da se njeno društvo naglo promije-nilo nakon njene odlu-ke. Ona kaže kako su se mnogi prijatelji musli-manskog porijekla čak i distancirali od nje. Ov-dje Amina pojašnjava da više nema toliko kontak-ta sa njima i da oni tada nisu prakticirali vjeru.- Ja njima jednostavno više nisam odgovarala. Mnogi od njih mislili su da sam to učinila prebr-zo i uslijedili su razni an-tiislamski komentari na moj račun. Naravno sve što su rekli nastojali su da kažu na jedan fin način. - Mnogi su smatrali da sam previše mlada za tako nešto i da sam ljep-ša bez hidžaba.

Uzdaj se uz Allaha, dželle šanuhu

Amina kaže da jenjena najveća poruka da se, prilikom donoše-nja jedne ovakve odlu-ke, treba uzdati u Alla-ha i ističe da se ne treba zbog toga pretjerano sekirati.

- Ako hoćes da ljudigledaju na tebe kao na čovjeka koji ima svoje ljudske kvalitete, onda

nemaš šta izgubiti. Dobit ćeš posao i sa hidžabom! Evo, pogledaj mene. Ja imam posao i radim bez proble-ma. Ali i da izgubiš posao, pa čak i prijatelje zbog hidžaba, barem što se mene tiče, to se ipak isplati i vrijed-no je, završava Amina, uz osmijeh. Ovo je sada već deseti mjesec kako ova djevojka, živeći u Švedskoj, nosi

j j

hidžab.


Primjeri diskriminacije u Švedskoj Ne može dobiti posao jer joj je muž musliman

Ženu je poslodavac prvo maltre-tirao uvrjedljivim pitanjima na

intervjuu i kasnije rekao da ne može dobiti posao. Razlog je taj što je uda-ta za čovjeka koji je musliman. Žena je tražila posao u jednom hotelu u gradu Linköping. Kada je došla na intervju poslodavac je naglasio da “nema dovoljno znanja o ženama švedskog porijekla udate za musli-mane”. Nadležno tijelo u Švedskoj odgovorno za pitanja diskriminacije i rasizma u društvu (Diskrimine-ringsombudsmannen) je prijavilo dotično produzeće i traži odštetu u iznosu od 200.000 kruna. - U ovom slučaju se baš može vidjeti koliko je jaka mržnja prema muslimanima. Očito je da poslodavac ima predra-sude prema muslimanima, ističe Katri Linna iz Diskrimineringsom-budsmannen.

“Seli se iz Švedske, muslimanu!”

Ardijan Zenuni je imao 32 godine kada je prošle godine tražio posao u sportskom klubu Oddevold. Kada je došao na intervju poslodavac ga je pitao da li je musliman. Ardijan je rekao da jeste i odmah nakon njego-vog odgovora poslodavac je kratko jasno rekao: “Seli se iz Švedske, ne-valjali muslimanu!” Ardijan je slučaj prijavio policiji, ali zbog nedostatka dokaza nije dobio nikakvu odštetu.

Muslimanku tjerali da jede krmetinu

Jedna muslimanka pohađala je kurs za kuharicu u gradu Norrköping. Na kurs su je poslali iz službe za zapošlja-vanje, a uvjet da bi ga mogla završiti bio je jedenje svinjskog mesa. Pošto je ona to odbila, rekli su joj da njen kurs neće biti validan. Nadležno ti-jelo u Švedskoj odgovorno za pitanja diskriminacije i rasizma u društvu će pokrenuti istragu po ovom pitanju ukoliko ova žena to bude htjela.

Primjeri diskriminacije u Danskoj Oskrnavljena mezarja i diskri-minacija

U.S. State department je 2009. izdao izvještaj o

vjerskoj slobodi u Danskoj. Tu se navodi da se u ovoj državi skrnave muslimanska mezarja i mnogi muslimani su dobili od-bijenice na poslu zbog vjerske pripadnosti. Razne vrste diskri-minacije i uvrede ustaljena su praksa.

“Halal meso je diskriminaci-ja”

Danska narodna partija je izja-vila da se mesnice u Danskoj bave diskriminacijom pro-dukcijom halal mesa. Razlog ovom stavu je što sve mesnice u Danskoj zapošljavaju muslima-ne kako bi se halal meso pro-duciralo na adekvatan način.

Karikature poslanika, s.a.v.s

Novine Jyllandsposten su u Septembru 2005. godine objavili 12 raznih karikatu-ra Poslanika. Ovo je naravno uzburkalo osjećaje muslimana širom svijeta. Uslijedile su kri-tike i bojkot Danske mliječne industrije Arla.

Primjeri diskriminacije u NorveškojIslam preuzima društvo

Terorista Anders Behring Breivik, je 22. jula ove go-

dine ubio 96 osoba i bombom uništio kuću vlade. Razlog nje-govog postupka je branio rije-čima da je to sve bilo u znaku protiv širenja islama u Evropi. Sudu je dosta puta istakao ko-liko mrzi muslimane. On je u svom manifestu koji sadrži oko 1.500 stranica pojašnjavao kako islam preuzima društvo. Sebe je gledao kao čovjeka koji treba da spasi i obavijesti svijet o opa-snosti islama. Njegova retorika je identična retorici raznih naci-onalističkih partija u Švedskoj, Danskoj i Finskoj.

Ljudska pravaU izvještaju Univerziteta u Gete-borgu stoji da mnogi muslimani doživljavaju diskriminaciju

Rezultati izvještaja koji je napra-vio profesor Göran Larsson su

pokazali da ljudi čak izbjegavaju da sjede pored čovjeka koji ima arap-ski izgled i veliku bradu a posebno izbjegavaju žene sa hidžabom. - Muslimani koji su odgovorili na ankete ovog izvještaja su istakli da su doživjeli verbalne uvrede, pa čak i osjećali da ih se ljudi boje. No niko od njih nije doživio neki fi-zički napad zbog svoje vjere, kaže profesor Göran Larson. Omar Mustafa, sekretar u organi-zaciji Mladi Muslimani u Švedskoj ističe kako je on primijetio jedno ve-liko povećanje islamofobije u druš-tvu, posebno gledajući na uvrjedljive komentare i postove na blogovima i raznim web-stranicama.

Povećan broj slučajeva diskriminacije

Mustafa kaže da muslimani u Šved-skoj čak doživljavaju razne prijetnje i uvrede kroz pisma, e-mailove i telefonske pozive. Broj prijavljenih,

islamofobijom motivisanih, zločina nad muslimanima se povećao za skoro 8 % između 2006. i 2010. godine. No svi slučajevi diskrimi-nacije se ne prijavljuju, jer kako kaže Mustafa teško ih je istražiti, i za njih iznijeti konkretne dokaze.

Diskriminacija zbog hidžaba

Somalijka Luul Muhammed, 33, je završila školu za nižu medicinsku sestricu u Štokolmu. Nakon završenih studija dobila je posao u jednom staračkom domu. Kad je došla prvi dan na posao srela je svog poslodavca koji joj je rekao da ne može raditi na ovom radnom mjestu. Razlog je bio što je on smatrao da nošenje hidžaba nije higijenično. Ova žena je slučaj pri-javila i nakon sudskog procesa do-bila 4.000 eura odštete. Ovakvih slučajeva je na pretek.

Sudske pobjede

Ženama sa hidžabom nije bilo do-zvoljeno da rade kao vozači autobu-sa i reporteri u medijskim kućama. No, dosta njih su prijavile slučajeve diskriminacije i dobili su ekonom-sku odštetu ili dozvolu da rade na zatraženom radnom mjestu.

43

U vrijeme kada se Russelov tribunal za Palestinu sa-staje da diskutira o Pa-

lestini, Izrael je već nadmašio rasi-stičku eru Južnoafričke Republike.U izraelskim zatvorima više je Pa-lestinaca nego je bilo političkih za-tvorenika u južnoafričkom zatvoruRobben Island.

Ove sedmice Russelov tribunalza Palestinu razmatrat će pitanjeda li su postupci Izraela na Okupi-ranoj palestinskoj teritoriji (OPT)osnova za krivično djelo aparthejda prema Međunarodnoj konvencijio suzbijanju i kažnjavanju zločina aparthejda iz 1973. godine. Ova konvencija, koja je uvrštena u Rim-ski statut Međunarodnog krivičnog suda, ne odnosi se samo na apar-thejd u Južnoafričkoj Republici.Umjesto toga, ona međunarodnimzakonom zabranjuje postupke kojinalikuju aparthejdu.

Filozof Bertrand Russell 1960-ih godina osnovao je Russelov tri-bunal da bi ispitivao ratne zločinepočinjene za vrijeme rata u Vijetna-mu. Tribunal ponovo zasjeda da birazmotrio kršenja međunarodnog

prava od strane Izraela. Ovo nije tribunal sudskog tipa, nego tribu-nal koji se sastoji od renomiranih članova iz različitih zemalja i koji ima za cilj da ispita da li je Izrael prekršio međunarodne krivične za-kone i treba li biti pozvan na odgo-vornost.

Ukratko, Russelov tribunal jesud međunarodnog javnog mnije-nja. Njemu će, u Cape Townu, biti predstavljeni dokazi o opsegu Kon-vencije o aparthejdu iz 1973. go-dine, o aparthejdu u Južnoafričkoj Republici, o postupcima Izraela u OPT-u, pogotovo na Zapadnoj oba-li, te o tome da li ovi postupci do-voljno nalikuju aparthejdu da bi se na njih mogla primijeniti Konven-cija o aparthejdu iz 1973. Izraelska vlada pozvana je da svjedoči, ali do sada nije odgovorila na poziv. Stoga je nesumnjivo da će Izrael biti kriti-ziran u većini dokaznog materijala.

Mir i pravda

Nijedan međunarodni tribunalne može pozvati Izrael da odgovara za svoje postupke jer Izrael odbija

prihvatiti nadležnost Međunarod-nog suda pravde i Međunarodnog krivičnog suda. Russellov tribunal ima za cilj da ispravi ovu slabost u međunarodnom pravosudnom si-stemu, stvarajući uvjete da Izrael odgovara pred sudom međunarod-nog javnog mnijenja. Tribunal ne želi opstruirati, nego promovirati mirovni proces. Ali nema mira bez pravde. Ovo je osnovni princip ko-jem je većinu svog života posvetio nekadašnji tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslavi-ju Richard Goldstone, autor teksta objavljenom u New York Timesu 31. oktobra 2011. u kojem je kritizirao Russellov tribunal.

Je li istinito reći, kao što je Ric-hard Goldstone tvrdio, da ne posto-ji osnova za upoređivanje izraelske okupacije OPT-a s aparthejdom? Je li istinito, kako on tvrdi, da su ta-kve sugestije “štetne” i “netačne” ili one imaju smisla?

Naravno, režimi aparthejda i okupacije su različiti. Južnoafrič-ka Republika za vrijeme aparthejda bila je država koja je diskriminirala svoj narod. Imala je za cilj da po-


Aparthejd i okupacija Palestine Vijesti iz svijeta

44

dijeli državu na bijelu Južnoafrič-ku Republiku i crnački Bantustan. Njeni sigurnosni zakoni su korište-ni da brutalno suzbijaju protivljenje aparthejdu. S druge strane, Izrael je okupatorska sila koja upravlja stra-nom teritorijom i narodom pod re-žimom koji priznaje međunarodno pravo – ratnom okupacijom.

Međutim, u praksi, nema mno-go razlika. Oba režima karakterizi-ra, ili je karakterizirala, diskrimi-nacija, represija i komadanje terito-rije (to jest, oduzimanje zemljišta).

Mnoge sličnosti

Izrael diskriminira Palestince na Zapadnoj Obali i u Istočnom Jeru-salemu, u korist pola miliona izra-elskih naseljenika. Njegove restrik-cije slobode kretanja, koje se ogle-daju u bezbroj ponižavajućih kon-trolnih tačaka, nalikuju “zakonima prolaza” iz vremena aparthejda. Njegovo uništavanje palestinskih domova nalikuje uništavanju do-mova koji su pripadali crncima po Zakonu o grupnim područjima iz aparthejda. Oduzimanje palestin-skih poljoprivrednih dobara pod izgovorom gradnje sigurnosnog zida podsjeća nas na slične stvari. I tako dalje. Zaista, Izrael je preva-zišao aparthejd gradnjom posebnih (i nejednakih) puteva za Palestince i naseljenike.

Za vrijeme aparthejda, sigur-nosna policija je naveliko mučila ljude. To isto čine izraelske snage sigurnosti. Bilo je mnogo politič-kih zatvorenika u zatvoru Robben Island, ali više je palestinskih po-litičkih zatvorenika u izraelskim zatvorima.

Za vrijeme aparthejda, Južna Afrika je oduzimala crnačku ze-mlju i davala je bijelcima. Izrael je oduzeo zemlju Palestinaca u korist pola miliona naseljenika i u svrhu gradnje sigurnosnog zida u okviru palestinske teritorije – a oba čina nisu u skladu s međunarodnim pra-vom.

Većina Južnoafrikanaca koji po-sjete Zapadnu Obalu pogođeni su sličnostima između aparthejda i postupaka Izraela na tom mjestu. Postoji dovoljno dokaza da Russe-lov tribunal otvori legitimnu istra-gu o tome da li Izrael krši zabranu aparthejda propisanu Konvencijom o aparthejdu iz 1973. i Rimskim statutom.

Piše: John DugardIzvor: Al Jazeera


Uovim vremenima većina kla-UUnjača uobičajila je kasniti uUUdžamiju, pa pretežno dolazeUUkada se uči ikamet ili nakon njega, a če-sto im prođe namaz ili jedan njegov dio.Ponekad se uči ikamet za namaz, a u ne-kim džamijama je veoma mali broj ljudi,četverica ili peterica, a zatim nakon ika-meta dolaze ljudi u skupinama pa ih vi-diš i po nekoliko safova, uprkos tome štoje ostavljeno 15 minuta nakon ezana iliviše da bi klanjači mogli pristići na vrije-me. Zbog ovog kašnjenja ovakvi klanjačipropuštaju veliko dobro, a evo nekolikodokaza za ono što oni propuštaju:

1. Gubljenje smirenosti i skrušenosti,a prenosi se od Ebu Hurejre da je Vje-rovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, re-kao: “Kada čujete ikamet, idite korakom(polahko), budite smireni i skrušeni, i nežurite.” (Muttefekun alejhi). Zbog žur-be, koja je prisutna kod mnogih, dolazido gubljenja smirenosti i skrušenosti.

2. Često se ovim kašnjenjem propu-g j jj

sti vrijednost večernjeg i jutarnjeg odla-ska u džamiju, a prenosi Ebu Hurejre odVjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,da je rekao: “Kad god neko ode u dža-miju (radi namaza) ujutro ili navečer –Allah mu pripremi doček u Džennetukoliko god puta ode ujutro i navečer.”(Muttefekun alejhi).

3. Zbog žurbe se smanjuje broj koraka koji se učine do džamije, a rekao je Uzvi-šeni: I Mi smo zapisali ono što su uradili i njihove korake. (Prijevod značenja Jasin,12.). Rekao je Allahov Poslanik, sallallahualejhi ve sellem: “Benu Seleme, ostanite uvašim kućama (nemojte se preseljavati ublizinu džamije), pisat će vam se koraci(nagrada za njih)”, i rekao je, sallallahualejhi ve sellem: “Svaki korak pri dolaskuna namaz je sadaka”, i rekao je, sallallahualejhi ve sellem: “Hoćete li da vas uputimna ono čime će vam Allah izbrisati grije-he i povećati stepen (deredžu)?” Rekoše:“Hoćemo.’’ On reče: “Temeljno uzima-nje abdesta u najtežim uvjetima, mnogokoraka do džamije i iščekivanje namaza.To je vaša pripravnost, to je vaša priprav-nost.” (Muslim).

4. Meleki traže oprost za onoga kojinamaz čeka u džamiji prije ikameta, ikome se računa da je u namazu, pa onikoji kasne sve ovo propuštaju. Od Ebu

Hurejre se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek lijepo uzme abdest i krene u dža-miju, ne želeći ništa drugo osim namaza, neće zakoračiti ni jedan korak a da mu Allah neće povećati jedan stepen i izbri-sati po jedan grijeh, a kada uđe u džami-ju, on je u namazu sve dok je u džamiji radi namaza. A meleki donose na njega salavat dok god se nalazi na mjestu na kojem je klanjao: ‘Oprosti mu Allahu i smiluj mu se.’’’ (Buharija). U jednoj pre-daji stoji: “Jedan od vas je u namazu sve dok je namazom zauzet i dok ga jedino namaz sprječava da se vrati svojoj poro-dici.”

5. Kašnjenjem se većinom gubi mje-sto u prvom safu i time i njegova vrijed-nost, a rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada bi ljudi znali kakva je vrijednost ezana i prvog safa, i kada se ne bi mogli dogovoriti ko će uči-ti ezan ili stati u prvi saf nego bacanjem kocke, bacali bi kocku. A kada bi znali vrijednost ranjenja na namaz, oni bi se u tome natjecali.“ (Muttefekun alejhi). I rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: “Naj-bolji saf muškaraca je prvi saf, a najslabiji je zadnji saf.” (Muslim).

6. Zbog kašnjenja većinom se propu-šta početni tekbir (tekbiretul-ihram), a to je najvrjedniji tekbir. Bezzar bilježi ha-dis od Ebu Derdaa da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Uistinu svaka stvar ima svoj naj-vrjedniji dio, a najvrjedniji dio namaza je početni tekbir, pa ga čuvajte.’’’ (El-Kešf, 521), a prenosi se od Ebu Hurejre hadis merfu‘: “Svaka stvar ima svoj najodabra-niji (najbolji) dio, a najodabraniji dio namaza je prvi tekbir (početni tekbir).”

7. Kašnjenjem se propuštaju pritvr-đeni sunneti prije farz-namaza, kao što je sabahski sunnet, a bilježi Muslim hadis od Aiše, radijallahu anha, da je Vjero-vjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dva rekata sabaha (sabahskog sunneta) bolja su od dunjaluka i svega što je na njemu.” Bilježi Ebu Davud hadis merfu‘: “Ne ostavljajte ih (sabahske sunnete) pa makar vas progonila konjica.’’ Vjerovje-snik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je dva rekata prije podnevskog farz-na-maza, a ponekad bi klanjao četiri, kao što bilježi Tirmizi od Alije i Aiše, a autori

Hadisi i savjeti o vrijednosti ranog odlaska na namaz

Islamske teme

Sunena bilježe hadis merfu‘ od UmmuaHabibe: “Ko bude klanjao prije i posli-je podne-namaza (farza) po četiri reka-ta, Allah će ga zabraniti Vatri.” Od IbnOmera se prenosi hadis merfu‘: “Smi-lovao se Allah čovjeku koji prije ikin-dije (farza) klanja četiri rekata.” (Hadisbilježe Ebu Davud i Tirmizi sa dobrimsenedom).

8. Kašnjenjem se propušta vrijeme u kojem se prima dova, a to je vrije-me između ezana i ikameta. Ebu Da-vud i Tirmizi bilježe da je Vjerovjesnik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neodbija se dova između ezana i ikame-ta.” (Tirmizi je ovaj hadis ocijenio kaohasen.).

9. Onaj koji kasni često propušta ponavljanje riječi ezana i ikameta za mujezinom, te dovu nakon ezana, a iskreno ponavljanje riječi za mujezi-nom uzrok je ulaska u Džennet, kaošto bilježi Muslim od Omera, radi-jallahu anhu, a Buharija bilježi odDžabira da je Vjerovjesnik, sallallahualejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže kada čuje ezan: Allahumme Rabbe hazihi’d-da’veti’t-tammeh, ve’s-salati’l-kaimeh,ati Muhammedeni’l-vesilete ve’l-fadi-lete, veb’ashu mekamen mahmudenellezi ve’adteh (Allahu moj, Gospo-daru ovog savršenog poziva i nastu-pajućeg namaza, podari Muhammedu‘El-Vesile’ i ‘El-Fadile’, i proživi ga na hvale dostojnom mjestu koje si muobećao), zaslužio je moj šefat na Sud-njem danu.”

10. Kašnjenjem se propušta zao-kupljenost zikrom, dovom i učenjem Kur’ana. Onaj ko dođe u džamiju za vrijeme ezana ili malo nakon njega, ostaje u njoj duže vremena, pa se za vrijeme namaza, prije i poslije njega, približava Uzvišenom Allahu činje-njem različitih ibadeta kao što je zikr, činjenje dove, učenje Kur’ana ili nje-govo slušanje, razmišljanje o ajetima Uzvišenog Allaha, osamljivanje uz spo-minjanje Allaha i obraćanje Njemu, te povlačenje od dunjaluka i njegovih briga, da bi sve to potaklo želju za na-mazom i skrušenost u njemu, za razliku od onoga koji kasni na namaz. Onaj kokasni, dok klanja srce mu je obuzeto brigama i jadima, pa se ne posvećuje namazu i većinom nije prisutan u nje-

mu svojim srcem. Nema sumnje da većina onih koji odgađaju svoj odlazak u džamiju dok ne čuju ikamet, nemaju nekog posla kojim bi bili zaokupljeni, osim priča “rekla-kazala’’, zabave i igre, gledanja fi lmova ili besposlenih sijela, i sličnih stvari kojima se gubi vrijeme ili čine grijesi. Kada bi čovjek navikao sebe na ranije dolaženje na namaz, sva-ki put bi mu taj raniji dolazak u džami-ju bio lakši i draži, uživao bi u boravku u džamiji više nego što uživa u društvu sa svojom porodicom i djecom. Težimo ka tome da ranije dolazimo na namaz da ne bismo bili od onih za koje je Vje-rovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, re-kao: “Dokle god budu neki ljudi okli-jevali, sve dotle ih Allah unazađuje.” (Muslim).


Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba

Aktuelno iz BiH i svijeta

Gaddafi protiv NATO-a koristio afrič-ke migrante

Fajon: Uvođenje viza za zemlje Za-padnog Balkana realnost

Tekstovi Zločinci ubili 115 imama i mualima

Deset strategija manipulacije ljudima putem medija

Nauka i zanimljivoEuforija u LHC-u: Zapažena ‘Božija čestica’?

Kako misli utiču na naše zdravlje?

IB TVVideovijesti: Vandalizam po-vodom zabrane alkohola

IslamBosnaTV: Malezija traži supermuslimanku


46

RazmišljanjaGola kreativnost

Piše: Aida Sadiković

Aliaa Magda Elmahdy, dva-AAdesetogodišnja studentica AAumjetnosti u Kairu, ovih jeAAdana preko interneta, poslala ljudima svoju poruku “Ne nasilju! Ne rasizmu!,Ne seksualnom uznemiravanju! Neislamističkoj politici! Ne hipokriziji!”.Ukoliko se detaljnije zapitamo o kre-ativnosti i mašti omladine, posebnostudenata koji bi se, kao takvi, trebaliponajviše prepuštati vlastitoj naobrazbii težnji ka ozbiljnošću, zdravoj komu-nikaciji unutar zajednice, težnji da onoistinsko njihovo “ja” bude prepoznatou maksimumu svojih kvaliteta, bojimse da ćemo naići na pomalo deprimira-jući odgovor. Većina studenata danas,vođeni američkim popularnim “ko-ledž-filmovima”, uče tek toliko da bipoložili ispite te stekli više slobodnog vremena koje će kvalitetno potrošitiu kafani, uz dobru pjevačicu, opušta-jući se od “savremenog života koji nassve više pritišće”. Kreativnosti ni na vidiku! Ponekad se izda neka zbirka postmodernističke poezije čije ključneriječi su često mahalske psovke, kakokažu, i psovka je književna stilska fi-

gura. Onda ne mogu da se ne zapitam, ako je stopa kreativnosti studenata prvenstveno u Bosni i Hercegovini, a onda i širom svijeta toliko niska, od koga da je makar “mrvu” očekujemo, ako ne od studenata umjetnosti. Međutim, tu nailazimo na problem. Očito je stopa kre-ativnosti otišla “u minus”, pa je mlada Aliaa ljudima svoju poruku prenijela na ogavan način. Ova dvade-setogodišnjakinja je, naime, skinula svu odjeću sa sebe i time željela postići promjene u Egiptu, svijetu, svemiru.

Istinski kvalitet

Da je ovaj smiješni činučinila neka neobrazovana žena koju državni sistem “ubija”, to toliko ne bi ni bilo zabrinjavajuće, koli-ko činjenica da studenti na ovakav način poku-šavaju kreirati revoluci-je. Kada su feministki-nje počinjale svoj pokret počinjale su ga kroz edu-kacije žena, obrazovanje raznih uzrasnih skupina ženske populacije, po-kretanjem ženskih časo-pisa, nizom književnih djela, studija, publika-cija. Međutim, danas to nije slučaj. Zašto Aliaa, kao studentica umjet-nosti, nije uzela olovku, napisala, nacrtala, na-slikala neko umjetničko djelo kroz koje će izrazi-ti maksimum kvaliteta njenoga “ja”? Zašto bi to uradila, kada jednostav-no može da svuče sve sa sebe i time “kaže ono što misli”. U opisu njene lič-nosti stoji: “Ja sam nere-ligiozna Egipćanka, ve-getarijanka, individuali-sta”. Da li je nabrajanje par savremenih pojmova maksimum intelektual-

ne moći jedne studentkinje? Nažalost,mnogi danas ovako razmišljaju, tješećinepostojanje svoje hrabrosti, plasira-

njem lažne hrabrosti poputove: skidanja. Ne bi li veća hrabrost bila pokušati napi-sati studiju o položaju ženesa životnim stilom poputove djevojke u jednoj ze-mlji kao što je Egipat? Zarhrabrost ne bi predstavljala umjetnička slika hipokrizijeo kojoj dotična govori (mada niti jedan simbol govora uovom njenom činu nisamuspjela prepoznati). O tomekako ovo nije pojedinačnislučaj kao što mnogi tvrde,uvjeravajući se pri tom da jei potpuno nebitan, govore imnoge riječi i djela podrškekoji Aliaai stižu sa svih stra-na svijeta. Grupa izraleskih

Vrisak slobode ili glupostiNa kraju krajeva, koji je smisao ovog čina, i čina izraelskih djevojaka koje su se grupno fotografisale onako kako je i Aliaa? Ako su su svoju poruku zamislile kao “konačnu slobodu” i oslobađanje od sistema vlasti, onda bi se po njima, vjerovatno, svi trebali “oblačiti” kao i one. A sve i da u parlamentu BiH političari dođu “obučeni” kao Aliaa, zar uistinu ljudi koje dijele iste ideje kao Aliaa, misle da bi dobili besplatno školovanje, nekorumpirane profesore, zauvijek uništen rasizam, seksualno nasilje itd.?

Sramotno je što studenti međuljudsku konverzaciju

i sistem “pošiljalac-

poruka- primalac”

svode na ovako primitivne

metode, poput pokazivanja

vlastitog tijela, koje je očito uslovljeno

nepostojanjem intelektualnih

kvaliteta.


47

mladih djevojaka su svoju podršku Alliaai dali upravo na isti način na koji je svoje misli izrazila i Aliaa.

Nemoguće je ne osvrnuti se i na pokušaj oslobađanja žene od “okova islama” za šta se, ovim činom, vjeru-jem, Aliaa također zalaže. Internetom zadnjih dana kola zanimljiva izjava “Ako je pokrivanje žena vraćanje u sred-“nji vijek, onda je razgolićivanje vraćanje u pećinsko doba”. Svijet obično misli kako islam ne dozvoljava ženi da izra-zi svoju intelektualnu moć, ali da li je Aliaa izrazila svoju? Ukoliko pričate sa osobom poput Aliaae, da li se prvo po-misli na “ono što je u njenoj glavi” ili pak ono što je na njoj samoj? U konver-zaciji sa jednom ženom muslimankom, koja prakticira svoju vjeru, ona vam ne dozvoljava da mislite na bilo šta drugo osim na ono što želi iskazati stepenom svog obrazovanja i intelektualnog bo-gatstva. Ne dozvoljava, jer na njoj ne-mate vidjeti ništa što će potcijeniti i u drugi red staviti misli i ideje koje vam plasira. Možda je to još jedan od razlo-ga slabog zapošljavanja muslimanki sa hidžabom, ko zna. Stvar koje se mož-da i ponajviše plašim jeste činjenica da svake sekunde možemo očekivati potporu Bošnjakinja ovom (ne)djelu Aliaae.

Okovi strasti

Da li će neke naivnebošnjačke djevojčice, kojenaizgled žive u patrijar-halnim sredinama, krenutistopama ove, zaključujem,“veoma kreativne djevoj-ke”. Šta ako, razočarane

j j

državnim korpusom, na-činom obrazovanja i polo-žajem u društvu neke našesugrađanke krenu stazama novih revolucija? Ovo neiznosim samo kao pukupretpostavku, već kao či-njenicu koja je već odavnopoznata narodu BiH. Stu-denti i mladi ljud se sveviše okreću u pravcu onoga gdje ne moraju mnogo raz-mišljati i samostalno donositi odluke,tako većina njih koje znam, izjašnja-vaju se kao ateisti sa vrlo jednostav-nim objašnjenjem: “Nemam vreme-na da mislim o Bogu”. Upravo odovakvih osoba, potpora širom svijeta stiže Aliaai. Sramotno je što studen-ti međuljudsku konverzaciju i sistem“pošiljalac-poruka - primalac” svodena ovako primitivne metode, poputpokazivanja vlastitog tijela, koje je

očito uslovljeno nepostoja-njem intelektualnih kvali-teta. Na kraju krajeva, koji je smisao ovog čina, i čina izraelskih djevojaka koje su se grupno fotografisale onako kako je i Aliaa? Ako su su svoju poruku zamisli-le kao “konačnu slobodu” i oslobađanje od sistema vlasti, onda bi se po nji-ma, vjerovatno, svi trebali “oblačiti” kao i one. A sve i da u Parlamentu BiH po-litičari dođu “obučeni” kao Aliaa, zar uistinu ljudi koje dijele iste ideje kao Aliaa, misle da bi dobili besplatno školovanje, nekorumpirane profesore, zauvijek uništen rasizam, seksualno nasilje

itd? A kažu da islam ne dozvoljava napredak obrazovanja, napredak civi-lizacije, a zaboravljaju prvu riječ koja je objavljena Poslaniku, s.a.v.s “Ikre”-uči, čitaj. Pa ja ih pitam, ko onda koga zatupljuje i vraća u prošlost?

U konačnici, nije tačno da narodteži ka Zapadu, narod teži tamo gdje je najlakše steći popularnost sa najma-nje uloženog znanja, ovaj put, svijet se okrenuo ka Istoku.

Zašto Aliaa, kao studentica umjetnosti, nije uzela olovku,

napisala, nacrtala,

naslikala neko umjetničko djelo kroz

koje će izraziti maksimum kvaliteta

njenoga “ja”? Zašto bi to

uradila, kada jednostavno

može da svuče sve sa sebe i

time “kaže ono što misli”.

48

Zelena transferzala

Druga strana Srbije

SDA izgubila izbore od Bošnjačko demokratske stranke Hrvatske

Al Džazira Balkans

Hrvatska

Al Džazira Balkans, najnoviji televizijski kanal AAmedijskog magnata Al Jazeera Network emituje AAvijesti i aktuelna zbivanja za gledaoce na lokalnim jezicima u regiji, uključujući Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Srbiju. Odnedavno, svake subote sa početkom u 19:30 sati, emituje se serijal “Druga strana Srbije” koji je sni-man u 48 nerazvijenih opština koje su u nadležnosti Kancelarije za održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja.Serijal “Druga strana Srbije” je projekat Kancelari-je za održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja koja je u sastavu ministarstva kojim rukovodi mi-nistar dr. Sulejman Ugljanin i ima za cilj medijsku promociju realnog stanja u kojima se danas nalaze najnerazvijenije opštine i 900.000 građana Srbije koji žive u tim područjima. Predstavljanjem prirod-nih resursa i privrednih potencijala ovih opština na Al Džaziri, podstaći će se kontinuirano privlačenje investitora koji bi ovim opštinama mogli da daju ne-ophodan ekonomski zamah.

N edavno održani parlamentarni izbori u Hrvat-skoj, osim iznenadne pobjede Kukuriku koali-

cije, donijeli su još jedno iznenađenje. Naime, i na bošnjačkoj političkoj sceni u Hrvatskoj došlo je dopromjena. Po prvi put, nakon osam godina Bošnjakeu Saboru Republike Hrvatske neće predstavljati Šem-p j p p g j

so Tanković koji je posljednjih osam godina ispredSDA Hrvatske redovno pobjeđivao. Ovaj put Bošnjaci u Hrvatskoj su svoje povjerenje dali drugoj stranci,

Bošnjačkoj demokratskoj stranci Hrvatske i njihovom kandidatu Nedžadu Hodžiću. “Još uvijek smo poddojmovima”, kaže Nedžad Hodžić, koji će u novomsazivu Sabora zastupati bošnjačku te albansku, crno-gorsku, makedonsku i slovensku manjinu. “To je kru-na našeg četverogodišnjeg rada”, ističe Hodžić, pod-sjetivši da je BDSH osvojio mandat uz konkurencijučovjeka koji je bio osam godina u Saboru.BDSH od osnivanja 2008. g., okuplja više od 1.500

članova u 14 ogranaka di-ljem Hrvatske, a do kraja 2012. g. planiraju udvo-stručiti broj članova te os-novati još 11 ogranaka. Uzogranak u Zagrebu, takođeru pripremi je i osnivanjeogranaka BDSH u Splitu,Velikoj Gorici, Osijeku iSlavonskom Brodu. “Sada smo već bošnjački pokret.To je nova politička stran-ka, a ipak smo je uspjelirazvijati u teškom vremenui bez f inancijske potporekakvu imaju parlamentar-ne stranke. Osim toga ipercepcija političara u na-šoj zemlji nije baš bajna pa nam je uspjeh tim važniji,jer je i potvrda da je naša politička priča prepoznata”,kazao je Nedžad Hodžić.


49

Prvi Sandžački rječnikSandžak

Sandžački rječnik, prvi u historiji Sandžaka,od autora Džavida Begovića i Šefke Bego-

j p jj

vić-Ličina uskoro će se naći u našim bibliote-kama, knjižarama i kućama. Rječnik je spre-man za štampu, ali se traže donatori koji ćesvojim novčanim donacijama pomoći njegovuštampu i time učiniti veliko dobro sandžač-kom narodu. Autor ovog rječnika kaže: “Vo-đeni amanetom naših predaka, četiri godinesmo sakupljali zataškano i zatureno sandžač-ko blago – govor našeg naroda, te brisali sa njega prašinu vremena i zaborava. Pripremilismo za buduće generacije prvi SANDŽAČ-

j g p p

KI RJEČNIK, najveći pečat sandžačkog g j p

identiteta. Sandžački rječnik sadrži preko10.000 sandžačkih riječi, koje se ne upotre-bljavaju ili se rijetko upotrebljavaju u slaven-skim jezicima iz okruženja. Rječnik, takođe,sadrži 3.000 sandžačkih fraza, te 11.500 pri-mjera upotrebe riječi iz svakodnevnog govora i književnih djela sandžačkih pisaca”.Iza ovog značajnog djela stali su najveći au-toriteti iz ove oblasti u BiH i Sandžaku, teistaknuti sandžački književnici i umjetnici.Glavni urednik je akademik Muhamed Fili-pović, a redaktor i recenzent akademik Dže-vad Jahić.


Bošnjaci nikad nisu bili ugroženi od strane AlbanacaKosovo

Manjinske zajednice na Kosovu, međukojima bošnjačka, turska i ostale, ni-

kada nisu imale problema sa većinskim al-banskim narodom u smislu zajedničkog ži-vota na ovim prostorima, jer nikad nisu bileugrožene od strane Albanaca. Sloboda i pra-va svih građana su zagarantovana zakonom.Svaka manjinska zajednica, a prema tome ibošnjačka, je slobodna da uživa svoja prava koja su zagarantovana zakonom. “Mi nismoprotiv tog principa jer bi bilo politički vrlonaivno da bilo koja politička stranka ili po-kret bude protiv nečijeg elementarnog prava kao što je sloboda”, kaže Arber Rexhaj, pred-sjednik albanskog pokreta “Vetëvendosje”.Ovaj pokret postaje sve masovniji a širomKosova imaju na hiljade aktivista. Kada jeu pitanju budućnost Kosova za ovaj pokretnema dileme. “Moje mišljenje je da se Ko-sovo kao država spoji sa Albanijom jer je tou našem nacionalnom, kulturnom i institu-cionalnom interesu te nakon toga građani tedržave bi na referendumu odlučili hoće li bitidio Evropske unije ili ne”. EE

50

Zločin

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Dragan Obrenović: Izgubili smo se u mržnji, u brutalnosti, u tom vihoru desio se i užas Srebrenice

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnim zlo-SSčinima nad Bošnjacima nastav-SSljamo svjedočenjem Dragana SSObrenovića, rođen 12. aprila 1963. godine u Rogatici. Od decembra 1992. do no-vembra 1996. godine bio je načelnik štaba i zamjenik komandanta 1. zvorničke pje-šadijske brigade Drinskog korpusa vojske bosanskih Srba (VRS); od 8. avgusta 1995. do 15. septembra 1995. i ponovo od 18. do 24. septembra 1995., bio vršilac duž-nosti komandanta Zvorničke pješadijske

brigade. Uhapšen 15. aprila 2001. godine,od strane Međunarodnih stabilizacionihsnaga (SFOR). Sporazumno prihvatio 21.maja 2003. krivicu za progone. 10. decem-bra 2003. godine, osuđen na 17 godina zatvora, 18. juna 2004. godine prebačenu Norvešku na izdržavanje ostatka kazne.U nastavku slijedi njegovo priznanje o po-činjenom zločinu nad Bošnjacima. Prvoćemo objaviti okvirno priznanje Dragana Obrenovića a u sljedećim brojevima obja-vićemo njegovu izjavu u kojoj on u detalje,po datumima priznaje šta je radio i šta jevidio i znao o zločinima nad Bošnjacima.

Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. I ova svjedočenja koja ćemo objaviti dogodila su se u sklopu sudskih procesa pred Haškim tribunalom


51

Prije citiranja Obrenovićeve izjave kratko ćemo navesti detalje iz optužnice.

Prvobitna optužnica protiv Dragana Obrenovića je potvrđena 9. aprila 2001. godine (IT-01-43). U Optužnici je tere-ćen po pet tačaka za saučesništvo u ge-nocidu, istrebljenje, ubistvo kao zločin protiv čovječnosti, ubistvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja i za progone. Prvobitna Optužnica je kasnije spojena sa Optužnicama podignutim protiv Vi-doja Blagojevića (IT-98-33/1) i Dragana Jokića (IT-01-44). Po Spojenoj optužni-ci podignutoj 22. januara 2002. godine (IT-02-53), ova tri optužena su se tere-tili za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu za iste optužbe kao i u prvo-bitnoj optužnici. Dana 17. maja 2002. godine, Optužnica protiv Momira Ni-kolića (IT-02-56) je pridodata Spojenoj optužnici i podnesena pod brojem pred-meta IT-02-60. Tužilaštvo je podnijelo Izmijenjenu optužnicu (IT-02-60) 27. maja 2002. godine. Optužbe protiv Dra-gana Obrenovića su ostale iste. (Dana 23. maja 2003. godine, Dragan Obrenović se izjasnio krivim i njegovom predmetu je dodijeljen broj IT-02-60/2.) Konačna Optužnica je Dragana Obrenovića tereti-la na osnovu individualne krivične odgo-vornosti (Član 7(1) Statuta Međunarod-

g

nog suda) i odgovornošću koja proizilazi iz komandne odgovornosti (Član 7(3))

g ) g j p

za sledeće:• Saučesništvo u genocidu (genocid,

Član 4(3)(e)),• Ubistvo, istrebljenje, progon i ne-

čovječna djela (zločini protiv čovječno-sti, Član 5),

j j

• Ubistvo (kršenja zakona i običaja ratovanja, Član 3).

(

Kriv sam

A sada slijedi okvirna izjava o priznanju krivice.

“Na prostorima zemlje gdje sam rođen, pucnjevima iz vatrenog oružja obilježavalo se i proslavljalo se rođenje muškog djeteta. Taj pucanj govori sve, i šta znači nova muška gla-va u kući i šta se od nje očekuje - snaga, zašti-ta, ratnik, borac - ‘glava kučija’ kod nas kažu. Kad su nažalost odjeknule one druge, ratne puške u Jugoslaviji, normalno je bilo da sva-ka muška glava obuče uniformu, uzme puš-ku u ruke i krene da zaštiti svoju domovinu, svoj narod, konačno svoju porodicu. To se od njega očekivalo, to je bio njegov zadatak, sveti zadatak po rođenju. Tu nije bilo izbora - biti borac ili izdajnik. Na početku rata, izgle-dalo je da je rat i sve to nemoguće, da se to nama ne događa i da će se sve za koji dan rije-šiti i da će konačno naša generacija ipak imati šansu. Ni osjetili nismo kako smo bili uvu-čeni u ludilo međunacionalne mržnje, kako komšija sa komšijom živjeti više nije mogao,

kako se smrt naseljavala u našu blizinu, i minismo ni primijetili da smo se navikavali na nju. Smrt je postala naša stvarnost, nažalostsvakodnevnica. Ko je prije toga mogao vje-rovati da užas rata može postati svakodnev-nica? Ko je mogao vjerovati da to može bitisastavni dio života? Užasom okruženi, mismo se na njega navikli i tako živjeli. U tomužasu, desile su se stvari koje su radili ljudikoji se poznaju međusobom, koji se znamo ikoji smo do juče živjeli pa skoro ko’ familija.U Bosni je komšija više od rođaka, u Bosnije ispijanje kava sa komšijom ritual. To smopogazili i zaboravili. Izgubili smo se u mržnji,u brutalnosti. U tom vihoru strašne nesreće iužasa, desio se i užas, užas Srebrenice.

Ovdje sam pred časnim Sudom sa že-ljom da se čuje moj glas kajanja. Dugo samrazmišljao i jedna uvijek ista misao me pra-ti - krivica. Grijeh kao slika koja se ne miče

ispred mene. Sa nelagodnošćuovu izgovaram, ovu istinu. Kriv sam za sve što sam onda učinio,bolno pokušavam da to izbri-šem i da budem onakav kakav onaj put nisam bio. Kriv sami za ono što nisam učinio, štonisam pokušao zaštititi te zaro-bljenike, bez obzira na privre-menost moje tadašnje funkcije.Iznova postavljam ponovo sebipitanje šta sam mogao da uči-nim, a šta nisam učinio. Hiljadenevinih žrtava je stradalo. Ostalisu grobovi, izbjeglice, sve razore-no i nesreća opšta. Dio odgovor-nosti za to snosim i ja.

Ostala je nesreća na svim stranama kao opomena da se tonikad i nigdje valjda više neće dogoditi. Ovomoje svjedočenje i priznanje krivice skida odgovornost sa mog naroda, takođe. Ovoje krivica jednog čovjeka sa čistim imenom

i prezimenom - Dragana Obrenovića. Ja iza toga stojim, ja sam za taj dio odgovoran. Kri-vica zbog koje se kajem i zbog koje se izvi-njavam žrtvama i njihovim sjenama. Biće mi drago ako ovo moje svjedočenje i kaja-nje doprinese pomirenju ljudi u Bosni, ako komšija ponovo stegne komšiji ruku, ako naša djeca ponovo zaigraju zajedničke igre i ako oni budu imali pravo na šansu. Biće mi drago ako ovo moje svjedočenje pomogne familijama žrtava da ih poštedim ponovnog svjedočenja i ponovnog prolaženja kroz sve boli koje bi sigurno morali proći prilikom tih svjedočenja.

Želja mi je da ovo moje svjedočenjej

pomogne da se ovo nikad i nigdje više ne dogodi. Ne u Bosni, nego nigdje, nigdje u svijetu. Za mene je to kasno sad, ali za djecu koja tamo u Bosni žive nije i nadam da će to biti dobra opomena. U ovim našim ratnim

stradanjima, niko nije izašao kaopobjednik. Ostali su svi da pate.Na svim stranama ostao je jošuvijek bol. Pobijedila je patnja i nesreća, kao posljedica slije-pe mržnje i nerazuma. Duh tenesreće ostao je još uvijek da sevijori našim napaćenim bosan-skim brdima i trebaće godineda prođu da se izbrišu tragovitog užasnog rata, da se ponovozapuše ognjišta, a možda dese-tine godina da zarastu rane udušama naroda. Ako ovo mojepriznanje, svjedočenje i kajanje,ako ovo moje suočavanje sa sa-mim sobom, doprinese bržemzarastanju tih rana, ja sam ipak obavio svoju dužnost ratnika,

borca, oca i čovjeka. Želim na krj

aju da se rrzahvalim Tužilaštvu na naporu koji su ulo-žili da se utvrdi istina i na naporu da se zadovolji pravda.


Smrt je postala naša stvarnost,

nažalost svakodnevnica. Ko je prije toga mogao vjerovati

da užas rata može postati

svakodnevnica? Ko je mogao vjerovati da to može biti sastavni dio

života? Užasom okruženi, mi

smo se na njega navikli i tako

živjeli.

istinske potrebe Egipćana, gdje će svako izabrati onoga ko će ga predstavljati..“Mi želimo narod u kojem će se sve grupacije i zajednice me-đusobno potpomagati radi Egipta, islamskoga ummeta i arapskih naroda.”

Između ostalog je kazao: “Mubarekov režim se u svo-me postojanju oslanjao na dvije stvari; prva je palestinski problem (zarobljenika), koje je riješeno nakon propasti njegova apsolutističkog režima i oslobađanja palestinskih zatvorenika, a druga stvar su etnički i sektaški sukobi.” ...Istakao je da je egipatski narod, uklju-čujući sve njegove grupacije, ovu smut-nju zaboravio i prevazišao. Pojasnio je da ni jedan politički subjekt nije u stanju da sam ponese cjelokupan politički teret i izazove, pozivajući islamiste na među-sobno potpomaganje, ali i udruživanje sa drugim političkim strujama, s ciljem vraćanja sigurnosti i povjerenja u Egipat.

Tarik ez-Zumer, jedan od lidera u pokretu “El-Džema’atu-l-islamijje” po-sebno je naglasio važnost “Islamskog projekta” u Egiptu u ovom sudbono-snom vremenu. Istakao je da se egipat-ski narod nakon Revolucije usmjerio ka “Islamskom projektu”, stoga je, prema njegovim riječima, neophodna saradnja, kako među samim islamistima, tako i sa

drugima mimo njih i to sve s ciljem da se zaštiti i očuva Revolucija, te da se u vezi nje ne naprave propusti. Ovo je potrebno i radi očuvanja je-dinstva, ne samo islamskog, nego jedinstva svih Egipćana, i muslimana i kršćana. Zumer je potvrdio da Revoluciji da-nas prijete mnoge opasnosti, “stoga je potrebno još više

pojačati suradnju i zajedno stati u jedan red, sve dok ne ostvarimo naše ciljeve.” Između ostalog je kazao: “Ulazak u parla-ment je obaveza, na koju podstiče i islam i Revolucija, čime ćemo spriječiti mnoga kršenja zakona i nepravde koje se čine Egipćanima.”

Ukazao je da je jedinstvo muslimana obaveza, a da je razdor među islamistima strogo zabranjen, skrenuvši pažnju da je političko djelovanje jedan od najopasni-jih uzroka razdora i razjedinjenosti. Neki su upozoravali na opasnost ulaska u par-lament, jer bi taj potez mogao razjediniti muslimane u “Islamskom projektu”, me-đutim, da bi sačuvali ovaj projekat, ula-zak u parlament je postao obaveza.

Težak udarac liberalistima

Komentirajući rezultate prvog kruga izbora, na kojima su islamisti ostvarili ogroman i krupan uspjeh, Ez-Zumer je

52

Piše: Mahmud eš-ŠerifPreveo i prilagodio: AbdulvarisMuris Ribo

Nakon fantastičnih uspjeha,NNkoje su egipatski islamistiNNostvarili u prvom krugu iz-NNbora, a u sjeni priprema za drugi izbornikrug, te pozitivnih koraka s ciljem jačanja jedinstva i bratstva među pripadnicima Muslimanske braće i selefija, “Internacio-nalni klub za umjereni put” organizirao jeprošireni simpozij pod nazivom “Islam-ska struja (pokret)-jedinstvo i bratstvo”.Simpozij je organiziran s ciljem iznala-ženja puteva i mogućnosti za saradnju ijedinstvo među islamski orijentiranimpartijama, širenja umjerenog islamskog puta, poziva na jedinstvo i zajedništvosvih pripadnika islamskih struja, radisuzbijanja razdora i razilaženja koja vodepropasti i neuspjehu, te radi nastavljanja smjerom demokratije u preostalim izbor-nim etapama.

Na početku simpozija govorio je Ab-dul-Halik eš-Šerif, odgovorni za islamsko

p p j g j

misionarstvo u pokretu Muslimanskebraće, i istakao neophodnost izbora Vije-ća naroda, koje će predstavljati i zastupati

Islamski svijetKuda ide Egipat

Središnji put i umjerenost će ujediniti Muslimansku braću i selefije Liberalisti su umislili kako je sve spremno da oni preuzmu vlast u Egiptu i to iz tri razloga: prvi razlog su pohodi westernizacije koji u Egiptu nisu prestajali u zadnja dva stoljeća, drugi razlog su medijski i novinarski napadi na islamiste i treći razlog je činjenica da je svrgnuti predsjednik Hosni Mubarak uništio infrastukturu islamskoga djelovanja u Egiptu u zadnjih trideset godina. Zbog toga su liberalisti bili zatečeni i zaprepašteni rezultatima prvog kruga izbora


“Mi volimo ovu domovinu i srca

islamista su dovoljno široka

da prihvate sve grupacije i zajednice u egipatskom društvu.”


izrazio svoje iznenađenje reakcijama libe-ralne struje i medija na uspjeh i napredak islamskih političkih snaga u prvom krugu parlamentarnih izbora. Rekao je: “Kada slušam Nedžiba Savirsa ili Ibrahima Isu kako govore o izborima, imam osjećaj da su liberalisti i sekularisti izluđeni rezulta-tima prve runde izbora, iako postoje još dva izborna kruga koji još nisu ni počeli.”

Spomenuo je da su liberalisti umislili kako je sve spremno da oni preuzmu vlast u Egiptu i to iz tri razloga: prvi razlog su pohodi westernizacije koji u Egiptu nisu prestajali u zadnja dva stoljeća, drugi ra-zlog su medijski i novinarski napadi na islamiste i treći razlog je činjenica da je svrgnuti predsjednik Hosni Mubarak uništio infrastukturu islamskoga djelo-vanja u Egiptu u zadnjih trideset godi-na. Zbog toga su liberalisti bili zatečeni i zaprepašteni rezultatima prvog kruga izbora.”

Jedan od lidera u pokretu “El-Džema’atu-l-islamijje” je rekao: “Kada bi se u bilo kojoj arapskoj zemlji, od prve do posljednje, održali pošteni izbori, na čelo bi sigurno došle islamske struje...Tunis i Egipat su primjer svima.” On je od ne-kih liberalista, među kojima je i Nedžiba Savirs, zatražio da prestanu sa huškanjem na prevrat protiv principa demokratije i rušenja demokratskih procesa, samo zbog toga što su nakon prvog kruga izbo-ra na čelo dospjeli islamisti.

Islamisti u politici su u službi Egipta

Šejh Muhammed el-Kurdi, kandidat ispred selefijske političke partije “En-Nur” je rekao: “Političke partije u vrijeme režima Hosnija Mubaraka, živjele su pod presijom i nepravdom, a danas, sve poli-tičke partije teže ostvarenju interesa egi-patskog naroda. Bilo je neophodno da se pojavi islamski politički subjekt radi po-litičkog djelovanja.” Potvrdio je da među islamskim političkim partijama nema nikakvih sukoba. El-Kurdi je također kazao: “Moramo sačuvati Egipat. Ako ga danas izgubimo, nikada ga više nećemo povratiti, jer ne smijemo zaboraviti da je se oslobodio iz lavljih čeljusti.” Pojasnio je da su islamisti ušli u politiku radi služenja domovini, te je posebno istakao i podvu-kao da među islamistima nema nikakvog razdora i da oni ulažu trud i međusobno se natječu radi samoga Egipta. Ukazao je da su rezultati prvoga kruga izbora otkrili da egipatski narod želi povratak islamu i islamistima.

Islam je rješenje

Mustafa Kemšiš, predstavnik politič-ke partije “El-Hurijje ve-l-’adale” (Slobo-da i pravda), potvrdio je da svijet žudi i

vapi za onima koji će mu ponuditi rje-šenje za njegove probleme, a islam je taj koji ima rješenje za sve krize sa kojima se današnji svijet suočava.”

Kemšiš je istakao da je Poslanik, sa-llallahu alejhi ve sellem, za sva vremena uspostavio odnose između muslimana i drugih. Također je kazao: “Mi volimo ovu domovinu i srca islamista su dovolj-no široka da prihvate sve grupacije i za-jednice u egipatskom društvu.”

S druge strane, Muntesir ez-Zej-jat, predsjednik “Simpozija umjerenog puta”, kazao je da su islamisti stupili na egipatsku izbornu scenu radi misionar-stva (da’ve) i reforme egipatskog druš-tva, stoga ovaj put ne bi smio da bude uzrokom našeg razdora. Između ostalog je rekao: “Mi imamo principe i naše pra-vo je da se čvrsto prihvatimo ‘Islamskog projekta’. Muslimanska braća su sada vodeća snaga u politici, stoga želimo da surađuju sa selefijama i da usposta-ve koordinaciju sa njima.” Istakao je da Muslimanska braća posjeduju određeno političko iskustvo.

Islamisti dolaze na pročelje

O preuzimanju vode-će uloge na izbornoj sceni u Egiptu i drugim arapskim zemljama od strane islamista, Halid eš-Šerif, generalni se-kretar “Simpozija umjerenog puta” je rekao: “Muslimanska braća, selefije i pokret ‘El-Džema’atu-l-islamijje’ ostvari-li su veliku pobjedu u prvom krugu parlamentarnih izbora, a oni lično su bili žrtve poli-tičkih i sudskih procesa i pro-gona, dok su sada Mubarek i njegovi pomagači zatvorski i sudski taoci.”

Eš-Šerif je dodao: “Danas Rašid el-Ganuši u Tunisu, koji je bio protjeran u zapadne zemlje i dva puta osuđivan na smrt, predvodi svoju braću u formiranju vlade, nakon što je na izborima pobije-dila Islamska stranka preporoda (Hizbu-n-nehda el-islamijj), dok bivši diktatorski vladar Zejnu-l-Abidin bježi od pravde.” U svome govoru je između ostalog ka-zao: “Sjajni uspjesi koje je ostvarila islam-ska struja u prvom krugu parlamentarnih izbora, Božija su blagodat koja zahtijeva zahvalnost, a zahvalnost ćemo postići ako pripadnici i sinovi islamske struje budu jedinstveni i budu se zajedno držali.”

Ne treba strahovati od islamista

El-Fennan el-Kadir i El-Džiddi el-Arebi, pozvali su Egipćane da ne dozvo-le da na njih negativno utječu medijske kampanje, koje za cilj imaju da građane zaplaše islamistima. Jedan od njih dvojice je rekao: “Prije nekoliko dana zaustavila me je neka gospođa i upitala me: ‘Hoće

li islamisti porušiti piramide i faraonsko historijsko naslije-đe?’ Odgovorio sam joj: ‘Da su islamisti imali želju da ih poruše, to bi učinili prije 14 stoljeća, kada je islam došao u Egipat.’”

El-Arebi je rekao: “Mi po-državamo umjetnost, ali ne onu raskalašenu i razuzdanu umjetnost koja će uništiti stid i dostojanstvo egipatske po-rodice. Mi smo za umjetnost koju će otac moći dozvoliti svojoj kćerki, bez straha za njene ljudske vrijednosti i nje-no ponašanje.” Napomenuo je da su Muslimanska braća osnovali pozorište još prije 70 godina.

“Sjajni uspjesi koje je ostvarila

islamska struja u prvom krugu parlamentarnih izbora, Božija su blagodat

koja zahtijeva zahvalnost, a zahvalnost ćemo postići

ako pripadnici i sinovi islamske

struje budu jedinstveni i budu se

zajedno držali.”

54

IslamnetBroj ubijene djece u Afganistanu je daleko veći od broja poginulih Amerikanaca u terorističkom napadu 11. septembra

Afganistan

Do kraja 2011. godine ostalo je još nekoliko dana. I ove, 2011. godi-

ne, kao i svih ranijih ratnih godina, u Afganistanu počinjeni su brojni zločini nad afganistanskim civilima od strane NATO snaga predvođenih američkom vojskom. Svjetski mediji, zbog medijske blokade nametnute od strane Sjedinje-nih Američkih Država, veoma rijetko izvještavaju o brojnim ubijanjima afgani-stanskih civila. Pa ipak, sumirajući spo-menute rijetke medijske i druge izvještaje i ove godine je u Afganistanu ubijeno više hiljada civila. Najranjivija kategorija među afganistanskim civilnim žrtvama su djeca. Nažalost, NATO snage pred-vođene američkom vojskom u 2010. go-dini su ubile više stotina afganistanske djece. Stvarni broj ubijene djece je daleko veći a taj broj ćemo teško saznati, osim ako Wikileaks ne objavi povjerljive do-kumente američke vojske o zločinima u Afganistanu za ovu godinu. Wikileaks je prošle godine objavio preko 90 hiljada ratnih izvještaja američke vojske iz Afga-nistana. U tim izvještajima spomenuti su brojni počinjeni zločini nad afganistan-skim civilima od strane američke vojske i njihovih saveznika iz NATO-a i Afga-nistana. Za razliku od medija koji zbog nametnute blokade veoma rijetko izvje-štavaju o broju i vrsti počinjenih zločina nad afganistanskim civilima, objavljeni dokumenti američke vojske na Wikileak-su pokazuju pravo stanje po tom pitanju. Julien Assange, osnivač WikiLeaksa kaže da se među 90 hiljada objavljenih doku-

menata nalaze izvještaji o hiljadama in-cidenata koji otkrivaju brojne počinjenezločine nad afganistanskim civilima. Kao što smo rekli, najbrojnije žrtve međuafganistanskim civilima su djeca. Od okto-bra 2001. godine, kada je počela američka agresija na Afganistan pa do danas, američ-ka vojska i njeni saveznici ubili su više od trihiljade afganistanske djece (samo u jednomdanu i jednom napadu u maju 2009. godineu provinciji Gerani Natovi avioni su ubili140 civila od čega 93 djece i 28 žena). Da-kle, broj ubijene djece u Afganistanu je većiod broja poginulih Amerikanaca u terori-stičkom napadu 11. septembra 2001.godine.Prema vjerodostojnim procjenama, samo uprvih nekoliko mjeseci američke okupacijeu Afganistanu, od 7. oktobra pa do kraja 2001. godine ubijeno je preko 20 hiljada afganistanskih civila. Način na koji se Sje-dinjene Američke Države odnose prema ovom zločinu nad afganistanskom djecom,odnosno civilma je svima poznat. Kad godamerički, odnosno NATO avioni i druga oružja izvrše pokolj nad djecom u nekoj odafganistanskih provincija, prvo se taj zločinporiče, a nakon toga, kada budu suočeni za nepobitnim dokazima, slijedi faza u kojojneko od glasnogovrnika NATO snaga uAfganistanu da izjavu da je istraga u toku.Nažalost, na tome se sve završi, a nakon toga ubrzo uslijedi novi strašni zločin.Nažalost, odnos svjetske javnosti prema nemilosrdnom ubijanju afganistanskedjece je sraman i zabrinjavajući. Odgo-vornost za takvo stanje snosimo svi, bezobzira na vjeru i naciju.

Odnos europskih medija prema islamu i muslimanu

Europa

U organizaciji Saveza musliman-skih europskih zajednica u

Briselu je od 9. do 12. decembra održan skup 160 predstavnika is-lamskih zajednica i organizacija iz 16 europskih zemalja na kome se raspravljalo o odnosu medija prema islamu i muslimanu. Posebna tačka ovoga susreta bila je islamofobija u europskim medijima. Ovo je bio prvi susret ovakve vrste predstavnika muslimana iz Europe. Posebno je istaknut negativni trend naše vjere i muslimana općenito u europskim sredinama. Organiza-ciono stanje muslimana u Europi je jedno od najvažnijih pitanja. Prema nekim saznanjima u Europi ima de-setak islamskih organizacija, konfer-encija, saveza i udruga na razini kon-tinenta. Nema ni jedne organizacije koja bi okupila sve muslimane. To je pitanje koje se najviše dotiče au-tohtonih europskih muslimana, tj. one iz BiH, Kosova, Albanije i Bu-garske, kao i manjinske zajednice u zemljama bivše Jugoslavije. Ovako krupno pitanje kao što je islamo-fobija nije moguće raspravljati bez muslimana koji žive stoljećima na europskom tlu. I pored nedostataka u organizaciji skupa, na njemu su se mogle doznati brojne informacije koje do sada nisu bile poznate. Tako, na prim-jer, pakistanska muslimanska zajed-nica u Kataloniji u Španjolskoj broji 80.000 članova i svake godine se sve više povećava. Skoro sve zajednice muslimana umrežene su u Internet, ali je problem što većina muslimana u Europi zna samo jedan ili najviše dva jezika. Značajno je da je na ovom skupu postavljeno pitanje jačeg pov-ezivanja muslimana na kontinentu. (pripremio Š.O.)


55

Erdogan popularniji od MesijaTurska

Popularni američki magazin Timeovih dana je objavio ko je po iz-

boru čitalaca najpopularnija ličnost 2011. godine. Najpopularnija ličnost u svijetu po izboru čitalaca magazina Time je Recep Tayip Erdogan, premi-ejer Turske. Premijer Erdogan je dobio podršku 122.934 čitalaca. Na drugom mjestu, iza premijera Erdogana našao

se napopularniji fudbaler na svijetuLionel Messi koji je dobio podršku74.412 čitalaca magazina Time. Ova-ko je Time opisao turskog premijera eErdogana: “On je razlog što je Turska postala druga po redu zemlja sa najbržerastućom ekonomijom. Iako nije Arap,on je najpopularniji politički lidermeđu Arapima...”.

Svake godine na saudijskim cestama pogine jedan manji grad, a osakati se jedan poveći grad

Saudijska Arabija

Prema informacijam Ministarstva unutrašnjih poslova Saudijske

Arabije u prošloj godini je u ovoj zemlji zabilježeno 544.000 saobraćajnih nesreća u kojima je poginulo 7.153 lica, a povrijeđeno je 40.000 osoba. Na saudijskim cestama trenutno je u voznom stanju 9.400.000 automobila, tako se broj automobila povećao prošle 2010. godine za 600.000 novih automobila.Novinar dnevnog lista Er-Rijad Abdullah Keid, novinarski stručnjak za saobraćaj kaže da je saudijsko društvo pred katastrofom jer svake godine na saudijskim cestama pogine jedan manji grad, a osakati se jedan poveći grad. Prema njegovim riječima ne vidi se rješenje ovog problema ni kod jedne institucije zaduženih za promet. Oko 75% saobraćajnih nesreća posljedica su ljudskih grešaka, dok ostali procenti otpadaju na loše puteve, signalizaciju prometa i tehnički neispravna vozila. Od ukupnog broja povrijeđenih lica u prometnim nesrećama njih 7% ostaju invalidi nakon izlaska iz bolnice.Najviše prometnih nesreća sa teškim posljedicama dogodilo se na području gradova Mekke i Rijada.


Marokanska tiha revolucija Maroko

P roteklih dana Marokanci su izašli na proteste protiv dikta-

torskog režima pozivajući vlasti da pokrenu prave političke reforme. Protesti su održani u 30 gradova. Predstavnici protestanata ističu da su nedavni izbori bili samo djeli-mične promjene i da njih ne inte-resuju ograničenereforme. Antivladiniaktivisti optužujuSjedinjene AmeričkeDržave da su zajed-no sa marokanskimkraljom osmisliliograničene političkepromjene, međutimza njih su te promje-ne tek jedan korak do pravih demokrat-skih promjena. Odr-žavanje antikraljev-skih protesta u 30gradova najavljujeda su građani Maro-

ka postali veoma odlučni u svojimnamjerama da idu do kraja. Ma-rokanski kralj je počeo popuštati,održani protesti su ujedno znak da će kralj Muhamed morati činiti jošpuno ustupaka. Marokanska tiha revolucija polahko ruši temelje kra-ljevskog režima!

56

Aboridžini postaju muslimani

Australija

I slam se brzo širi među au-stralijskim Aboridžinima.

Jedan od glavnih razloga što Aboridžini sve više prihvataju islam jeste i njihovo uvjerenje da im islam pomaže da očuvaju svoje tradicionalne vrijednosti i zbog toga što su u islamu svi ljudi jednaki bez obzira na po-rijeklo i boju kože. “U islamu muškarac ima jasnu ulogu kao i žena, kao i u aboridžinskoj tradiciji. U Kur’anu se navodi da čovjek ne treba trošiti ono što mu ne treba. Voda i drvo su veoma dragocjeni i trebaš ih koristi samo onoliko koliko ti treba. Iste ovakve vrijedno-sti nalazimo i kod nas Aborid-žina”, kažu Aboridžinke Alin-ta i Nazra. “Islam ne kaže ti si musliman i to je to. Islam po-štuje to što smo mi pripadnici različitih plemena i nacija. Za-govaranje jednakosti među lju-dima, bez obzira na boju kože, otvorilo je put ka islamu za mnoge Aboridžine. Također, prihvatanjem islama čovjek se mora odreći konzumiranja al-kohola, droga, kockanja i dru-gih društvenih zala. Sve to je navelo mnoge Aboridžine da prihvate islam”, kaže Shahzad. Prvi muslimani u Australi-ji bili su Afganistanci, goniči deva koji su ovaj dio naše pla-nete naselili oko 1860. godine.

Katar osnovao fond za ekonomsku pomoć francuskim Arapima

Francuska

Katarski emir šeik Hamad bin Khalifa al-Thani osnovao je

fond za finansijsku pomoć Fran-cuzima arapskog porijekla. Šeik

j p

Hamad bin Khalifa al-Thani je za početak izdvojio 50 milona eura za fond koji će pomoći ekonomske projekte u, kako kaže ambasador Kuvajta u Francuskoj Mohamed Jahan al-Kuwari, zapostavlje-nim arapskim pred-građima u Francuskoj. Prema riječima am-basadora Kuwaria, uloženih 50 milona eura su samo počet-na sredstva. Govoreći predstavnicima fran-cuskih Arapa, amba-sador Kuwari je rekao: “Svi smo sretni što vas vidimo. Vi pred-stavljate Francusku na moderan način i vi na originalan i impresi-van način predstavlja-te Francuze arapskog porijekla. Ovaj fond nije humanitarna po-moć. Fond je osnovan na osnovu ozbiljnih

poslovnih projekata i iznos fonda ćerasti.” Ambasador Kuwari je još do-dao da je Francuska strateški interesza katarsku ekonomiju a da francu-ski Arapi mogu biti jaka spona iz-među ove dvije zemlje.


Vanzemaljska izjava vatikanskog astronoma: Bio bih presretan kad bismo pronašli vanzemaljce, a još srećniji kad bih mogao da ih krstim

Vatikan

Katolička crkva pozdravlja vanzemalj-ski život i poziva ih pod svoje okri-

lje, izjavio je Guy Consolmagno, jedan od 12 astronoma koji rade u Vatikanu. Guy Consolmagno, koji je u službi pape Benedikta XVI, rekao je da su bilo ka-kvi oblici života, do sada nepoznati lju-dima, dobrodošli u Katoličku crkvu. Konsolmagno je svojim izjavama ostavio mogućnost prihvatanja vanzemaljaca i njihovo pokrštavanje, a rekao je da bi ih i sam pokrstio. “Bio bih presretan kad bismo pronašli vanzemaljce, a još srećniji kad bih mogao da ih krstim”, rekao je vatikanski astronom.

57

Islamsko bankarstvo osvaja svijet

Bliski istok

Učešće islamskog bankar-stva u svjetskim finansij-

skim tokovima treba porasti za 33 % do kraja 2012. godine kada bi ukupan kapital islam-skih banaka trebao dostići iznos od preko jednog triliona američkih dolara. Društvene promjene koje su uslijedile na-kon arapskih revolucija u Li-biji, Tunisu i Egiptu otvaraju nove mogućnosti za angažman islamskog bankarstva. “Nakon ‘arapskog proljeća’ dobili smo brojne zahtjeve za većim an-gažmanom islamskog bankar-stva”, kaže Ashar Nazim, lider islamskih finansija u kompani-ji Ernst & Young. Prema nje-govim procjenama, rast islam-skog bankarstva u svijetu u narednih pet godina trebao bi se na godišnjem nivou kretati u visini 20% konstantog rasta. Jedna od glavnih prepreka ja-čeg rasta islamskog bankarstva je nedostatak globalnih regula-tiva i standarda između islam-skih finansijskih institucija. Dosadašnja planiranja ulaganja islamskih finansija u svjetskoj ekonomiji jasan su znak da islamsko bankarstvo osvaja svi-jet.

Foto islamnetaNa izbore sa ocem u naručjuEgipat: Prvi slobodni izbori u Egiptu ostat će upamćeni poogromnom odzivu birača. Na izbore su izišli skoro svi, pa i oni kojinisu mogli doći svojom nogom.


Gradonačelnik Soluna primjer poštivanja prava muslimana

Grčka

Uvrijeme opće islamofobije iz Grčke dolazi pozitivan primjer

poštivanja prava muslimana. Naime, gradonačelnik Soluna, gospodin Yi-annis Boutaris je ovih dana objavio informaciju da je njegov ured u ime Grada pokrenuo inicijativu izgrad-nje prve gradske džamije. U Solu-

nu živi oko pet hiljada muslimana.Gradonačelnik Yiannis Boutaris jeučinio veliko djelo. Također, pohva-le zaslužuju i ostali članovi izvršnei zakonodavne vlasti Soluna koji susvojim glasom dali svoj pristanak na sprovođenje ideje gradonačelnika Boutarisa.

58

Evropa i islam

Društvo

Početkom decembra u Hamburgu je udruženje novinara Njemačke dodijelilo prestižnu nagradu “Deutscher Reporterpreis 2011” za najbolje reportaže u protekloj godini. Iz kategorije “slobodni reporter” nagradu je osvojio novinar Frankfurter Allgemeine Zeitunga za reportažu “Peterov san” u kojemu opisuje njemačkog konvertita u islam kojeg njemačke vlasti svrstavaju u potencijalne teroriste. Tu reportažu možete pročitati ispod. Zanimljivost ove priče leži u činjenici da je reporter Jonathan Stock, nakon završene reportaže – kako prenosi Der Spiegel – i sam prešao na islam

Piše: Jonathan StockIzvor: Frankfurter AllgemeineSonntagszeitung, 02.07.2011.Prijevod s njemačkog: Senada Me-šinović

Proganja ga unutrašnji nemir,labilna je ličnost: tako ga ka-rakterišu čuvari Ustava koji

ga već šest godina posmatraju. “Smatra se nasilnikom i korisnikom narkotika”,piše u dosijeu Saveznog kriminalistič-kog ureda. Učestvovao je u reketiranju,krao je, tukao se; to je ono što on sam osebi kaže. Četiri puta je bio kod polici-

j j

je u Hamburgu radi uzimanja otisaka prstiju, tamo se vodi kao “potencijalniterorista”.

Kaže da je jednostavno stići do pa-kla. Dovoljno je samo slijediti svojestrasti. Ali, doći u raj je teško. Za to semora trpiti ismijavanje, nerazumijeva-nje, iskušenja i kazne. Svoje ime i svojlik ne želi vidjeti u novinama. Pred-ložio je nadimak “Mr. X”, ali njegovoime zvuči tako njemačko kao Peter –dakle, dat ćemo mu ime Peter.

Jedan od sudionika koji mogu pri-sluškivati Peterove razgovore kaže da su ovakvi ljudi propali klovnovi koji pričaju gluposti bez kraja. Iracionalne djetinjari-je, smatra on, izlapio, uobražen, nespo-soban da odreže sebi krišku hljeba. Ali, “odjednom razumijete takvu osobu i nje-gov krut i zatvoren pogled na svijet”.

Peter kaže da loše snove šalje đavo, šej-tan. Nije dobro pričati ih, bolje je pljuc-nuti preko lijevog ramena i tražiti zaštitu kod Boga. Dobre snove šalje Allah. “Sta-tistički gledano, situacija je sljedeća; Od 130.000 muslimana koji žive u Ham-burgu su 2.000 islamisti, znači manje od 2 posto. Opet, od te 2.000, 200 njih je nasilno, a 40 smatramo džihadistima. I tih 40 su naš prioritet”, kaže jedan od ču-vara. To su ljudi koji potpomažu džihad, oružani sveti rat. Peter je jedan od njih.

U zatvorskoj ćeliji u Pe-shawaru, gdje sunce nije grijalo niti je mogao čuti cvrkut ptica, osjećao se vrlo blizu svom cilju. Bilo je to između zore i izlaska sunca, sat prije sabaha, najbolje vrijeme za snove. Ležao je na podu pakistanskog zatvora, ali je u snu vozio BMW, šesticu Coupé, spuštenog, sa crnim felgama. Vozio se putem, brzo i cool, kad se asfalt odjednom pretvorio u željezne tračnice. Auto je drndalo, stubovi i trafoi izranjaju iz zemlje poput pre-preka u nekoj kompjuterskoj igrici. On okreće volan lijevo-desno, sve zaobilazi, pruga se pretvara u rampu, on je preska-če, gume više nemaju kontakt sa tlom. On leti, sve dalje i dalje ka nebu. Tada se budi.

“Svako treba svoje snove sam da inter-pretira”, kaže Peter. San s BMW-om on tu-mači ovako: let, svjetlost koja ga je ispunila, neopisiv osjećaj, to samo može da bude smrt šehida. Vožnja i prepreke kao i zahti-jevno tamo-’vamo, predstavlja život.

U zatvoru je proveo dva mjeseca, iimao je mnogo snova. Ali ovaj san mu je bio najdraži, san njegovog života, čak i sada, dvije godine kasnije u kućici u Ham-burgu-Wandsbecku s ljubičicama u vrtu i žutim mirišljavim drvetom u hodniku.

Ko Peteru dođe u posjetu, mora semalo strpiti na ulaznim vratima dok Peter svoju drugu ženu skloni u spavaću

sobu. Za nju je kupio prirodne lijeko-ve jer je boli stomak. Također, i prvojženi je kupio cvijeće, jer tako zahtijeva njegov zakon, Šerijat: sve žene se moraju

j p j j j

tretirati isto.Ručak je napravila njegova mama, ona

postavlja boršč, što Peter jako voli. Na sofusjeda taj 30-godišnjak s budnim zeleno-si-vim očima, otac jedne male djevojčice.

Priča o životu

Obaveza javljanja policiji – dva puta sedmično, srijedom i subotom. Pasoš jeoduzet po Zakonu o pasošima, paragraf 7,tačka 1, jer bi Peter mogao ugoriziti “unu-tarnju ili vanjsku sigurnost ili druge značaj-ne interese Savezne Republike Njemačke”.

Prisluškivači, po njegovom mišljenjučetiri (u telefonu, stanu, džamiji i autu).“Ali samo Allah sve vidi”, kaže on.

Ožiljci: 1. Rana od uboda na lijevombedru. 2. Opekotina na lijevoj ruci. 3. Oko100 rezova žiletom po stomaku. 4. Posje-kotina na lijevom palcu.

Oni pričaju njegov život.Najstariji ožiljak je na boku, rana nasta-

la od uboda u toku borbe s nožem. “Ako simuško, bori se”, rekao mu je Rus, i on se bo-rio. To je bilo u vrijeme neznanja, džahilijeta.

Prije nego je postao musliman,prije nego je znao za jedinog Boga, za Poslanika ili zakon.

Reketiranje za rusku ma-fiju, mjesečno je kroz Nje-mačku prevaljivao po 15.000km. Zbog pljačke je više puta bio u zatvoru, ali ne zna tačnokoliko dugo. Ukupno dvijedo tri godine, po njegovimprocjenama. Zbog reketa nijenikad bio osuđivan, jer kakokaže, uvijek su radili čisto.

Hamburški polulegalnisvijet, žene, odjeća, satovi,auta, alkohol, pušenje trave,kokain. “To je bio moj život,razumiješ li? Samo zezanci-ja. Niko mi nije ništa smio

reći.” Novac su dijelili, zvali se braćom.Poneki takav život smatraju u redu i

snalaze se u njemu. Neki uzimaju drogečim se uznemire. Peteru se činilo da munešto nedostaje, uprkos drogama, iakodugo nije mogao da kaže šta je to.

U toku jedne turneje upitao je svog prijatelja Hermanna: “Postoji li nešto za što bi bio spreman umrijeti?” Mora nešto postojati, razmišljao je Peter, nešto za što bi sve dali, čak i svoj život. Nešto što bi rado prenijeli svojoj djeci. Jer tako kako on upravo živi, to ne želi svojoj djeci. “Znači, ovo je pogrešno, ili...?”

Peter ne zna tačno šta je Hermman odgovorio, ali nakon dužeg vremena je došao opet kod njega, tada je Peter već bio

Peterov Peterov sansan


Otkako je konvertirao u

islam, njegova majka, srdačna i vrlo ljubazna

gospođa, je vrlo zadovoljna s njim. Zvuči čudno, ali Peter

je u zadnjim godinama ipak napredovao u

životu.

59

musliman. “Nemaš više pameti, poludio si u zatvoru”, rekao mu je. To je bio njihov zadnji razgovor.

Drugi po starini ožiljak je na lijevoj ruci. Tu se vijugaju ostaci tribal-tatooa, veli-ki plavi romboi što idu prema ramenu. “To je haram”, kaže Peter, zabranjeno. Tatooi su mijenjanje tijela kojeg je stvorio Allah. Šejtan zavodi ljude da mijenjaju stvoreno.

j j j j j g j

“Zato sam ih ispržio”, nastavlja Peter.

“Stopostotni” musliman

Ispržio je svoju prošlost s hemikalijom koju naziva marganzowka, mješavina ka-liumpermanganta s glicerinom. Sedam minuta je marganzowka razjedala njegovu kožu. Ostala je velika, crvena opekotina s korom.

Haram: zabranjeno. Halal: dozvoljeno.Razliku Peter uči pri zadnjem boravku u njemačkom zatvoru. U zatvoru je jer je pre-kršio uvjetnu kaznu. Ne želi više uzimati droge. Ima 25 godina, proučava Tao, Bi-bliju, Kur’an.

Biblija mu se sviđa, nosi krst oko vra-ta, samo jedno ipak ne razumije. “Ako me neko udari u desni obraz, zašto moram po-turiti i lijevi? Kakva je to religija?” Razgo-vara s pastorom koji ga u prisustvu ostalih zatvorenika želi pokrstiti, ali Petar radije ne bi. Tada na tv-u vidi reportažu o islamu. “Možda bih trebao postati musliman”, go-vori sebi.

I onda ni sam ne zna šta treba da radi. Moli se, jednostavno. “Bože, Allahu, daj mi ono što hoćeš, daj mi što je najbolje. Ja ne znam šta je tačno.” Jedan zatvorenik je mu-sliman, on mu objašnjava Kur’an, mračno je, on uči ajetul-kursiju. Neki muslimani plaču kada imam uči: “Kursijja Njegova obuhvata nebesa i Zemlju, i ne umara Ga održavanje njihovo. A On je Svevišnji, Ve-ličanstveni.”

Tog se momenta naježio, kaže Peter, po cijelim leđima osjeća trnce. Smatra da je to bio melek, anđeo, koji ga je zagrlio, pokrio poput deke. Odmah je znao: To je to! Po-činje da posti, počinje i da trči, zimi izlazi napolje u kratkim pantolama i trlja se sni-jegom, pliva, bavi se sportom. “Tada sam počeo trenirati, a nisam još znao da je to ispravno.” Trenirati za džihad. Jer ono što radi, kaže Peter, on radi uvijek 100 posto, a džihad je u svakom slučaju 100-postotan.

Po dolasku iz zatvora 2005. godine, ubrzo postaje posmatračka meta čuvara Ustava. Upoznati su s njegovim prelaskom na islam. Nije neuobičajeno da neko na taj način pokuša prestati s konzumiranjem droga. Njegova braća po vjeri ne kažu da je Peter konvertirao, oni kažu da se Peter vratio Allahu. Svi su ljudi po rođenju mu-slimani, samo to ne zna svako.

100 posto je za Petera i Al-Kuds, dža-mija u kojoj su klanjali i atentatori 11. sep-

tembra. Svjetski poznata međuislamistima, historijsko mjestoza simpatizere, mnoge njenedžematlije je smatraju jedinomispravnom džamijom Ham-burga. Tu je 2008. upoznaoRamija Makanesija, inače umaju 2011. osuđenom za pri-padnost terorističkoj organiza-ciji. Tada je htio, kao i ostali,prebaciti se do trening-kampa u Vaziristanu, graničnom po-dručju između Afganistana iPakistana.

Na pitanje koji su razlozi da to učini, Peter priča o videima iizvještajima iz Čečenije i Afga-

pp

nistana i o zlodjelima nevjerni-ka: ženama se odsijecaju grudi, nerođena djeca se ubijaju u majčinim utrobama, voj-nici koji čekaju u dugim redovima kako bisilovali, oficiri koji pri tome čuvaju straže,i da se ženama izbijaju zubi kako bi boljeoralno zadovoljavale vojnike.

“Ne možemo samo piti čaj i čekati”,kaže on, “moramo nešto uraditi.” Džihadje za njega oslobađajuća borba od okupa-tora, njegova borba je borba za njegovubraću. Prema istraživanjima čuvara Ustava prije nekoliko sedmica pala je odluka i planza neku akciju. Nije ništa o tome rekao nimajci ni ženi. “Zna da sam često odsutan”,kaže.

11. marta 2009. godine u pola devetujutro na aeorodromu Beč-Schwechat,kada je čekirao prtljag za let QR-94, au-strijska policija ga je upitala kuda je kre-nuo. “Za Pakistan, da kupim tepihe i na svadbu”, glasio je odgovor. Morali su ga pustiti da ide dalje. Pakistanska policija ga je naprotiv dočekala s vrećom preko glave,i odmah biva zatvoren. O zatovrenicima,dugobradim brdskim ratnicima, koji su bili

s njim u pakistanskom zatvoru kaže : “To su bili najbolji ljudi!” U njemačkim zatvorima se susretao samo s kriminalcima. Nakon dva mjeseca, deportiran je za Njemačku.

Treći ožiljak je na stoma-ku, preko jetre, iz 2010. Za to je sam odgovoran. Hidžama; arapska metoda liječenja koju je praktikovao i Poslanik, s.a.v.s. Žilet ostavlja na desetine trago-va iza sebe. Nakon toga, Peter savija papirić u rolnu, pali ga i baca u veliku čašu. To pritišće na kožu. Vakum izvlači krv, lošu krv, objašnjava dalje Peter. Dim, pepeo i krv se miješaju u

mutnu, crnu mješavinu.

Borba sa đavolom

Peter reže svoju kožu jer želi živjeti kao Poslanik Muhamed, a.s. Zbog toga ne ostavlja ništa na tanjiru, jer je sunnet sve pojesti, tako je radio i Poslanik, s.a.v.s. Ne koristi četkicu za zube, a u pastu za zube su nevjernici ubacili otrov za miševe. On za čišćenje zuba koristi so ili misvak, korijen drveta koji se koristi za to, i to je radio Po-slanik, a.s., a i spava na podu kao i on.

Šejtani, đavolova braća, žive u prljav-štini ispod noktiju, zbog toga se nokti moraju kratko rezati. Kada se zijeva, mora se staviti ruka na usta, inače može đavo da uđe u tijelo. On je vješt, kori-sti sve kao vrata za ulazak u tijelo. Đavo pokušava također da ode u nebo kako bi prisluškivao razgovore meleka. Zato meleci bacaju kamenje na njih, za nas vidljivo kao pad zvijezda. Borba protiv đavola je naporna, ali ko ne posustane, njega čeka najveći poklon: Raj!


“Pogledaj, kakav je to život? Žena

ide u šetnju s psom, zatim

mora na posao, raduje se

Božiću, i onda Božić prođe. Zamisli da se živi po 10.000 godina, ali i tih 10.000 godina

bi prošlo”, kaže Peter. U

suprotonom, raj je beskrajan.

Dan prije nego što Al-Kuds džamija na zahtjev senatora Hamburga u augustu2010. biva zatvorena, Peter uz šolju čaja pri-ča o raju. Izgleda umorno, opet je puštaokrv, ovaj put s glave. Ponekad pogleda brata koji upravo pere suđe, sljedećeg dana poka-zuje srednji prst policajcima koji su tu da razvale bravu na vratima džamije.

Zapravo, svima je jasno da je raj za džihadiste velika stvar, ali kroz razgovors Peterom, dobija se utisak da se to ranijenije znalo. Peter o tome priča ozbiljno i vrlokonkretno. Za njega raj nije nešto u obla-cima, već nešto stvarno. Tamo ima vina koja nakon svakog gutljaja postaju još bo-lja, i žena, tako lijepih da im i najljepše ženeovog svijeta ne mogu ni primirisati. Samoprvi zagrljaj trajat će 70 godina. Njegov brat u vjeri dobacuje: “Tamo ima sve što jeovdje zabranjeno, imaju parties. Želim br-

j j j

zinom svjetlosti otići tamo”.600 metara jugozapadno stoji velika

reklama porno trgovine s casinom: “Ovdjese živi”. Odmah pored blješti hamburška rijeka Alster u prekrasnom zalasku sunca,omladina grila na livadi i s pivom u rucihlade noge u rijeci. Peter bi im se mogaopridružiti, odmah se napiti, ali on to ne želi.

Zašto ne? U maju 2011. Peter u svomVW-u vozi kroz park u Wandsbeku. Sitje posmatrača, što nema pasoša, prisluš-

kivača u svom stanu, oba-veznog javljanja dva puta u sedmici, sit je praćenja. Tada se pita: “Šta je sve ovo?”

j p j

Ovdje je livada u proljeć-nom buđenju, lavež psa, miris lipe i jedna žena plave kose.

To za njega nije nešto.“Pogledaj, kakav je to život? Žena ide u šetnju s psom, za-

g j j

tim mora na posao, raduje se Božiću, i onda Božić prođe. Zamisli da se živi po 10.000 godina, ali i tih 10.000 godina bi prošlo”, kaže Peter. U suprotnom, raj je beskra-jan.

Možda to objašnjava neke nespora-zume poput dana kada je Peter trebao postati tajni agent. Vratio se iz Pakista-na, 2009., nakon dvomjesečnog zatvora. Nije se mogao optužiti za nešto, uosta-lom tvrdio je da ide na svadbu i da kupi tepihe.

Par sedmica kasnije posjetio ga jejedan čovjek, nizak, oko tridesetak star, smatra Peter. Ono što Peter ne može reći jeste da li je čovjek pripadnik policije ili jedan od čuvara Ustava. Policija ne želi ništa reći u vezi s tim, dok jedan od čuva-ra Ustava kaže da se kod “ovakvih ljudi” ništa ne može isključiti.

Čovjek ljubazno pita da limože ući u kuću, jer ima po-nudu za njega. U sobi priča okući, novcu i novom pasošu.“Ali, radi se o uzimanju i dava-nju”, kaže čovjek. Peter bi tre-bao raditi kao tajni agent. Peterodgovara jasno: “Ne!” Ne treba da prenagljuje s odlukom, treba s mirom razmisliti, savjetuje ga čovjek. “Ja sam musliman, i že-lim u raj. Šta mi ti možeš dati?”,

j J

uzvraća Peter. Čovjek na to:j

“Uvijek je bilo špijuna”. Peter odgovara: “Iuvijek će ih biti, sve do Sudnjeg dana”.

Špijun je licemjer, munafik. A munafi-j g

ci su za Petera gori nego najgori neprijateljiislama, gori od nevjernika. Oni će gorjetina samom dnu Džehennema, tako piše uKur’anu, u četvrtoj suri u 145. ajetu. Tamogdje iz korijena vatre izrasta drvo zakum,čiji su plodovi kao glave šejtana, plodovikoji izjedaju iznutricu licemjera.

To mali čovjek nije znao.Najfriškiji ožiljak je onaj na lijevom

palcu, rez dubine pola centimetra. Čakiji-j j j j j jj

cu uvijek nosi na kaišu. Nije isto kao mačkakvog je imao Poslanik, s.a.v.s Ali, živi se uNjemačkoj, mora se integrirati, smatra Pe-ter. Rana je zadobio u toku jednog treninga borbe nožem.


Kada vlasti zatvore

džamiju, nove se otvaraju

negdje drugo, u Pinnebergu ili u Harburgu,

najnovija, koju čuvari

Ustava ne želi da spomenu, je otvorena u

Borgfeldu.

61

Peter ne može trenirati u Pakista-nu jer mu je pasoš oduzet, zato trenira u Hamburg-Lohbrueggeu, preko puta prodavnice Netto. S njim treniraju drugi muslimani. Potiljak trenera izgleda kao da mu je neko pod kožu pokušao sakriti hrpu teniskih loptica. Bio je trener u nje-mačkim oružanim snagama, poznat je u 151. pješačkom bataljonu iz Neubran-deburga. “S hvalom i sjećanjem”, piše na zidu male sobe za treniranje.

Peter i ostali moraju na pesnicama ra-diti sklekove, tri minute, ponekad duže, a trener ide okolo i udara ih nogom u stomak, bedra ili grudi. Niko se ne buni. Zatim, trener pretrčava preko stomaka, prije nego li učenici unište nerve u pod-lakticama. Onda slijedi borba noževima, boksanje, jedan protiv dvojice, jedan protiv trojice.

Isti ti učenici se kasnije grle, zbijaju šale, crkavaju od smijeha.

Na zidu kao u crvenoj magli stoji na-crtan gladijator, pored njega kralj Leoni-das iz filma “300” s mačem u ruci i jed-noj strijeli koja probada desnu bradavicu i izlazi opet iz lijeve bradavice.

Kad se Peter bori, on se tad smješka. Kada udara ili dobija udarce, pogled mu je oboren a njegove oči bivaju veće. On trenira već duže, i ekstremnije od ostalih. Kada svi odu, on nastavlja sa 70 sklekova i 30 vježbi na vratilu.

“Disciplina je sve, nebitno je li učenje u pitanju ili trening. Svako mora biti dis-ciplinovan i imati plan”, kaže Peter.

Njegova vjera je kruna svega. Kada radi hidžamu, puštanje krvi, najvažnije je da su osnovni higijenski uvjeti ispunje-ni, nastavlja Peter dalje. Nakon molitve obilazi sve i gasi svjetla. Smatra isprav-nim da je u Al-Kuds džamiji postavljen natpis: “Molimo da ne ostavljate bicikla, inače će biti uklonjena – Uprava”.

Peter je sa svojom braćom u vjeri na ulazu prostorije u kojoj treniraju.

Bolji čovjek

Na zidu sobe gdje treniraju, na ulazu, Peter je sa svojom braćom u vjeri nalije-pio 27 novinskih isječaka, koristeći lje-pljive gume kako se tapete ne bi oštetile. U člancima se radi o pucnjavama, ubit-stvu Brunnera, protokolu smrti Lovepa-rade. “Dosta je više!”, piše pored, “Ko-načno zatvor ubici radi 20 centi”, “Ovo je Melaniein silovatelj”, “Mjesto zločina Neustadt: Ponovo je noć bila noć nasilja”. 27 članaka o propalom svijetu. Peter stoji ispred i čita vrteći glavom. “To ovdje stoji da bi ljudi znali šta se vani dešava, kon-taš? Sve su to originalni slučajevi.”

Kada se u gradu slavi finale za Svjetsko prvenstvo u fudbalu, Peter ide u džamiju. I dok drugi vjeruju da Peter živi u pogreš-


nom svijetu, on misli suprotno od toga. Dok drugi vjeruju da je Peter izgubljen, on se osjeća spašenim, konačno.

Kasnije, u podrumu gdje se nalazi prostor za trening, jedan brat uči suru El-Fatiha. Jasno i glasno odzavanja njegov glas između vratila i tegova. Peter klanja onako kako se i bori: kao vojnik, s tačnim pokretima, rame uz rame, noga dodiruje nogu onog što stoji pored njega, svi prsti u jednoj liniji, da šejtan ne bi mogao proći. Peter prvo pada na koljena, zatim spušta ruke na tlo, tako se približava Bogu.

“Ja sam ustvari već odavno trebao da odem”, kaže kasnije u podzemnici. Da “ode”, misli na Pakistan. Džihad je vr-sta životnog osiguranja za njega, njegovu porodicu, u raju će mu se za to isplatiti hiljadu puta više, kaže Peter. Želi otići u Pakistan, čim dobije pasoš nazad.

Eric Breininger, džihadist, umro je u Vaziristanu, na usnama je imao osmijeh kada su ga pogodili, priča Peter. Njegovo tijelo je preliveno kiselinom jer nisu htjeli da se zbog tog osmijeha drugi ne podsta-knu na isto djelo. Ipak, tijelo nije istruhlo, mirisalo je na mosuš dvije sedmice nakon toga.

“Putovanje, ono počinje odmah”, kaže Peter.

Može li se Peter zaustaviti? Kako ne-kom oduzeti raj?

Kada vlasti zatvore džamiju, nove se otvaraju negdje drugo, u Pinnebergu ili u Harburgu, najnovija, koju čuvari Ustava ne žele da spomenu, je otvorena u Borgfel-du. S vana se ne mogu odmah prepoznati, čak ni susjedi ne znaju o čemu se radi. To

je svijet pozadinskih dvorišta. Ako prislo-nimo uho na tepih u Assalam-džamiji, u kojoj on ponekad klanja, čuje se tiho šap-tanje klanjača i brujanje auta u podzemoj garaži ispod.

Kada Peter razgovara o nečemu važ-nom, kao o planu putovanja ili o financi-ranju, tada ostavlja svoj mobitel kod kuće i ide šetati pored Alstera. Stavlja prsta na usta i mimikom dočarava neizrečene rije-či. Pokret s kojim pokazuje da u rukama drži kalašnjikov je znak za džihad.

Otkako je konvertirao u islam, njego-va majka, srdačna i vrlo ljubazna gospođa, je vrlo zadovoljna s njim. Zvuči čudno, ali Peter je u zadnjim godinama ipak napre-dovao u životu. Vjera ga je smirila, i njego-va majka kaže: “Allah mi je poklonio no-vog sina, El-hamdulillah, nije bio uvijek ovakav kao što je sada”.

Ako ga neko u noći nazove i zamoli za prenoćište, on ga ugoštava. Ko osta-ne bez posla, njemu pomaže da dobije novi posao. Ako vidi da žena koja ra-znosi poštu gura kolica trotoarom, Peter se izmakne u stranu. “Hvala”, kaže ona, “Molim”, odgovori on. Kupuje kinder-jaja za djecu svojih prijatelja jer se djeca uvijek obraduju, a i on se raduje s nji-ma. On preporučuje sokove “hohes C” i “Granini”, oni su kvalitetni. Naknadno je završio osnovnu školu, drogu više nije uzimao, posao je našao u distributiv-nom centru u Hamburgu, na odjelu za voće i povrće.

Pospremi i obriše sto nakon jela. “Ako majka nije zadovoljna s djetetom, ono neće ući u raj”, kaže Peter.


62

Naučni radoviStatus atributske rečenice u bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku

Piše: Nermina Usejnovski, prof.

Rezime

Uovom radu ću se bazirati,prije svega, na složenu reče-nicu, nezavisnu i zavisnu,

ali je akcenat na atributskoj rečenicii problematici njenog nazivanja (ilipostojanja) u bosanskom, hrvatskom,srpskom. U čemu je sličnost, a u čemurazlika, kada je u pitanju ova rečenica,vidjet ćemo kroz rad. Istraživanje samnapravila uporedbom gramatika sva tri jezika.

Ključne riječi: složena rečenica, nezavisnosložena rečenica, zavisnoslo-žena rečenica, atributska rečenica

Prije nego što se pozabavimo atri-butskom rečenicom u složenoj reče-nici, osvrnimo se na pojam rečenice,njenu složenost te ćemo na koncu sa-gledati odnose klauza unutar složenerečenice s naglaskom na atributskuklauzu.

Šta je rečenica?

Jedinstvena definicija rečenica koja biobuhvatala sve njene karakteristike do da-nas nije izrečena. Razlog tome jeste aspekt iz kojeg se ona promatra. Međutim, reče-nicu ipak nije nemoguće definirati. Tako, ukoliko rečenicu posmatramo kao obavi-jesnu jedinicu, najprihvaćenija definicija bila bi da je rečenica najmanja jezička je-dinica kojom se prenosi potpuna obavijest.1

Ako rečenicu posmatramo kao gra-matičku jedinicu, onda nas prvenstveno zanimaju zakonitosti njenog gramatičkog ustrojstva, te u središte pažnje stavljamo predikativnost koja diktira zakonitosti po kojima se konstituira rečenica. Predikativ-nost rečenični sadržaj određuje s obzirom na gramatičke oznake lica, vremena i na-čina (modalnost). Kategorija predikativ-nosti sadržana je u predikatu, te se stoga bez predikata rečenica ne može ostvariti.2

Dakle, bez predikata nema rečeni-ce. Svaka rečenica u svom sastavu ima najmanje jedan predikat i takva je reče-nica prosta rečenica. Nerijetko u našem jeziku srećemo rečenice sa dva ili više predikata, takvu rečenicu nazivamo složenom rečenicom.

Npr. U mom vrtu rr procvjetala jep j j cr-evena ruža. prosta rečenica

U mom vrtu procvjetala jep j j ruža koja eje crvenaj . složena rečenica

Složena rečenica

Već smo defi nirali složenu rečenicukao rečenicu koja u sebi sadrži dva ili više predikata. U ovom dijelu ukratko se prisjetimo osnovnih karakteristika složene rečenice.

Proste rečenice koje su sastavnice slo-žene nazivaju se surečenice ili klauze.ee

Ovisno o gramatičkom odnosu kojise među klauzama u složenoj rečenici uspostavlja, razlikujemo nezavisan i zavi-

san odnos, te stoga razlikujemo nezavi-snosložene (koordinirane) ie zavisnosložene(subordinirane) rečenice.

U Gramatici bosanskoga jezika razli-akujemo tri vrste nezavisnosloženih re-čenica (sastavne, rastavne, suprotne),3

dok Gramatika srpskog jezika navodiajoš i zaključne i isključne,4 kao i Hr-vatska gramatika, koja isključne naziva izuzetnim rečenicama.5 Nezavisnoslo-žene rečenice mogu nastati na dva na-čina, spajanjem i nizanjem. Spajanjemnastaju eksplicitne, a nizanjem impli-citne nezavisnosložene rečenice.

Kada klauze u složenoj rečenicistoje u odnosu gramatičke zavisnosti,imamo zavisnosložene rečenice. Onenastaju kao rezultat zavisnog slaganja prostih rečenica, a to slaganje zovemouvrštavanje. Uvrštavanje podrazumije-va uvođenje predikativne jedinice (kla-uze) namjesto nekog nepredikativnog člana proste rečenice.6

Npr. Vidio sam marljive ljude.eGramatika bosanskoga jezika poznaje a

sljedeće zavisnosložene rečenice: atributs-ke, objekatske, adverbijalnoodredbene, ukoje, dalje, spadaju: mjesne, vremenske,načinske poredbene, uzročne, posljedične,namjerne, pogodbene i dopusne,7 dok 7

u Osnovama gramatike bosanskog jezika Ibrahim Čedić zavisnosložene rečenice

g g j

dijeli na: subjekatske, predikatske,izrične, atributske i apozitivne, adverbijal-ne, koje dalje dijeli na vremenske, mjesne,načinske, uzročne, posljedične, namjerne,pogodbene i dopusne.8 Hrvatska grama-tika prepoznaje: subjektne, predikatne,aobjektne i adverbne rečenice, a naknadnose navodi da se zavisne rečenice koje supridružene imenici ili zamjenici u glavnojrečenici zovu atributne rečenice.9

Gramatika srpskog jezika zavisnearečenice dijeli na: namjerne, vremenske,načinske, uzročne, posljedične, uslovne,odnosne, izrične.10

Atributske zavisnosložene rečeniceuvršatavaju se po nekoj supstanstivnojriječi osnovne rečenice i u složenojrečenici prema toj riječi odnose se kaoatribut u prostoj rečenici. U zavisnosti odtoga u kakvom značenjskom odnosu stojenaspram supstanstivne riječi po kojoj suuvedene, razlikujemo restriktivne i e ne-restriktivne atributske rečenice.

Restriktivne su one koje se uvodeena osnovu supstantivne riječi širokog značenja, a nerestriktivne se uvrštavaju poesupstantivnim riječima uskog značenja.11

Za razliku od Gramatike bosanskoga je-zika, Hrvatska gramatika ne prepoznajearestriktivne i nerestriktivne atributskerečenice, kao ni apozicijske, a atributskurečenicu defi nira kao zavisnu rečenicu“koja se u glavnu uvrštava na mjesto nje-zina atributa i prema imenici ili zamje-

Atributska rečenica uveliko doprinosi u kreiranju slikovitosti izrazaJedinstvena definicija rečenica koja bi obuhvatala sve njene karakteristike do danas nije izrečena. Razlog tome jeste aspekt iz kojeg se ona promatra. Međutim, rečenicu ipak nije nemoguće definirati. Tako, ukoliko rečenicu posmatramo kao obavijesnu jedinicu, najprihvaćenija definicija bila bi da je rečenica najmanja jezička jedinica kojom se prenosi potpuna obavijest


63

nici u njoj odnosi se kao atribut prema svojoj imenici ili zamjenici”.12 Odnosne rečenice smatraju se zasebnima.

Gramatika srpskog jezika ne spominje aniti atributske niti apozicijske, iako se, kada se govori o odnosnim rečenicama, napominje da one “najčešće imaju atri-butsku službu”.13

Npr. Nikada ni od koga nisam čuo to-liko oštrih riječi, toliko prezira prema lju-dima na vlasti, toliko ludog slobodoumlja, kao te večeri, slušajući vatrenog alazharskog studenta, koji nije znao šta je strah, ili nije iznao šta je vlast. 14

j

(Složena rečenica sa nerestriktivnom ((atributskom klauzom.)

Pamti put kojim smo prolazilim ... 15

(Složena rečenica sa restriktivnom atri-((butskom klauzom.)

S obzirom na veznička sredstva kojima se atributske klauze uvrštavaju u složenu rečenicu, razlikujemo odnosne (rela-tivne) i objekatske atributske klauze.

Odnosne (relativne) atributske klauze uvrštavaju se po svim supstan-etivnim riječima i za osnovnu se klauzu vežu odnosnim zamjenicama: koji, ko, što, čiji, kakav, kolik.16

Vjera je zakon koji uređuje cijeli život. i 17

Za razliku od Gramatike bosansko-ga jezika, Hrvatska gramatika i a Grama-tika srpskog jezika, odnosne (relativne) rečenice ne svrstavaju u atributske, već se smatraju zasebnima.

Hrvatska gramatika18 odnosne rečenice smatra rečenicama koje se pridružuju imenicama, imenskim sku-pinama, zamjenicama, prilozima i prijedložnim izrazima u glavnoj rečenici i cijelim svojim sadržajem proširuje njihov sadržaj i to tako da se svojim vezničkim riječima priključuje gramatičkim ozna-kama onih riječi kojima se pridružuje.

Vezničke riječi odnosnih rečenica jesu:odnosne zamjnice: tko, što, koji,

čiji;odnosni pridjevi: kakav, kolik;odnosni prilog: što.19

Nigdje se nisu vidjela čudesa koja sam ajoj obećavao. (A. Šoljan)

j20

Gramatika srpskog jezika21 odno-sne rečenice defi nira kao rečenice koje se odnose na pojedine riječi neke druge rečenice (ili cijelu rečenicu) i koje ih bliže određuju. Odnosne rečenice se za one na koje se odnose vežu odnosnim zamjeni-cama i prilozima: koji, čiji, kakav, kolik, ko, što, gdje, kako i dr.

Po svojoj službi u jeziku odno-sne rečenice mogu biti različite. One najčešće označavaju osobinu pojma što ga označava riječ na koju se odnose, najčešće, dakle, imaju atributsku službu.22

Na našoj strani je pravda i hrabrost, koja će izvojevati tu pravdu. (razg.)

Kao i atribut, i atributska rečenica uveliko doprinosi u kreiranju slikovi-tosti našeg izraza, a ta slikovitost naji-lustrativnija je kod naših pisaca koji u

svojim književnim djelima obilno crpe sintaksičke mogućnosti našeg jezika i na taj način oblikuju književnu stvar-nost

Literatura:1. Barić, Eugenija; Lončarić, Mijo; Malić, Dragica; Pavešić, Slavko; Peti,

Mirko; Zečević, Vesna; Znika, Marija: Hrvatska gramatika, Školska knjiga, Zagreb, 1997.

2. Čedić, Ibrahim: Osnove gramatike bosanskog jezika, Institut za jezik, Sarajevo, 2001.

3. Jahić, Dževad; Halilović, Senahid; Palić, Ismail: Gramatika bosanskoga jezika, Dom štampe, Zenica, 2000.

4. Stevanović, Mihailo: Gramatika srpskog jezika, Zavetno slovo, Beo-grad, 1998.

Izvori:1. Meša Selimović, Tvrđava, Oslobođenje, Sarajevo, 2000.2. Abdulah Sidran, Sarajevska zbirka, Dani, Sarajevo, 2004.

Bilješke1. Jahić, Dževad; Halilović, Senahid; Palić, Ismail: Gramatika bosanskoga

jezika, Dom štampe, Zenica, 2000, str. 356.2. Isto, str. 356.3. Jahić, Dževad; Halilović, Senahid; Palić, Ismail: Gramatika bosanskoga

jezika, Dom štampe, Zenica, 2000, str. 410.4. Stevanović, Mihailo: Gramatika srpskog jezika, Zavetno slovo, Beo-

grad, 1998, str. 308.5. Barić, Eugenija; Lončarić, Mijo; Malić, Dragica; Pavešić, Slavko; Peti,

Mirko; Zečević, Vesna; Znika, Marija: Hrvatska gramatika, Školska knjiga, Zagreb, 1997, str. 463.

6. Jahić, Dževad; Halilović, Senahid; Palić, Ismail: Gramatika bosanskoga jezika, Dom štampe, Zenica, 2000, str. 419.

7. Isto, str. 421.8. Čedić, Ibrahim: Osnove gramatike bosanskog jezika, Institut za jezik,

Sarajevo, 2001, str. 208. - 224.9. Barić, Eugenija; Lončarić, Mijo; Malić, Dragica; Pavešić, Slavko; Peti,


10. Stevanović, Mihailo: Gramatika srpskog jezika, Zavetno slovo, Beo-grad, 1998, str. 313. - 322.

11. Jahić, Dževad; Halilović, Senahid; Palić, Ismail: Gramatika bosanskoga jezika, Dom štampe, Zenica, 2000, str. 440.

12. Isto, str. 471.13. Stevanović, Mihailo: Gramatika srpskog jezika, Zavetno slovo, Beo-

grad, 1998, str. 321.14. Meša Selimović, Tvrđava, Oslobođenje, Sarajevo, 2000.15. Abdulah Sidran, Sarajevska zbirka, Dani, Sarajevo, 2004., str.2816. Jahić, Dževad; Halilović, Senahid; Palić, Ismail: Gramatika bosansk-

oga jezika, Dom štampe, Zenica, 2000, str. 441.17. Meša Selimović, Tvrđava, Oslobođenje, Sarajevo, 2000.18. Barić, Eugenija; Lončarić, Mijo; Malić, Dragica; Pavešić, Slavko; Peti,


19. Isto, str. 472.20. Navedeno prema: Barić, Eugenija; Lončarić, Mijo; Malić, Dragica;

Pavešić, Slavko; Peti, Mirko; Zečević, Vesna; Znika, Marija: Hrvatska gramatika, Školska knjiga, Zagreb, 1997, str. 472

21. Stevanović, Mihailo: Gramatika srpskog jezika, Zavetno slovo, Beo-grad, 1998, str. 319.

22. Isto, str. 320.

64

No comment


Tragedija Ante Tadića:Opljačkao ga vozač kojega je zaustavio, a potom ga pregazila četiri autaStipe K. iz Viteza osumnjičen je za raz-bojništvo nad Antom Tadićem (52) iz Busovače, koje se dogodilo nedaleko od Žepča, prošle sedmice, a koje je rezulti-

j g

ralo pogibijom napadnutog, nakon što je opljačkan. Stipo je oko 5 ujutro, pri-mio u svoj “Golf II” autostopera Tadića, nakon čega ga je opljačkao. Nesretni Tadić je potom pomoć pokušao naći vrativši se na M17, ali je smrtno stradao u udaru čak četiri automobila, koja su u mraku naletjela na njega.Dnevni avaz, 11. decembar 2011.

Tužna sudbina 10-go-dišnjeg dječaka: Pacovi mu pojeli nosMuhamed Muja ima deset godina i ne zna kako je to imati disati normalno, jer su mu pacovi, kad je imao samo če-tiri mjeseca, ušli u kolijevku i izgrizli cijelu nosnu hrskavicu.Nezavisne novine, 7. decembar 2011.

Korisnicima narodne kuhi-nje samo pola hljeba dnevnoNarodna kuhinja Stari grad od počet-ka naredne godine više neće moći svo-jim korisnicima davati po jedan hljebdnevno, nego samo polovinu, jer jenovca manje, a gladnih sve više.Nezavisne novine, 14. decembar 2011.

Pijan pet puta opljačkaoistog čovekaJedan žitelj Smedereva osuđen je na kaznu zatvora jer je u više navrata ovegodine pljačkao istog čoveka uzevšimu novac, rakiju, karticu za mobilnitelefon, TV-antenu, automobil.Blic, 14. decembar 2011.

Slijepi će uskoro moćividjeti jezikom?Tehnologija BrainPort, dizajnirana uSAD-u, funkcionira na način da su slikeiz video kamere, koja je pričvršćena na tamne naočale, obrađene te zatim posla-ne malenom sondom koja je opremljena stotinama elektroda na jeziku. Jezik šaljeimpulse u mozak, koji primljene impulse“uči” interpretirati kao sliku.24 sata, 14. decembar 2011.

Krao novac za lečenje devojčiceN. I.(23) iz Bihaća uhapšen je juče zbog prevare. On se sumnjiči da je korisnike Fejsbuka varao tako što je prisvajao novac koji su oni uplaćivali za pomoć u lečenju petogodišnje Ajne Ramakić iz Bihaća. N.I. je iskoristio probleme porodice Ramakić i na Fejsbuku napravio lažnu grupu za po-moć devojčici. Postavio je svoj broj žiro računa na koji su građani uplaćivali novac.Press, 14. decembar 2011.

Bh. reprezentacija beskućnikaide na svjetsko prvenstvoBiH ima i jednu manje poznatu fudbalskureprezentaciju. Riječ o selekciji beskućni-ka, koja će braniti boje BiH na svjetskomprvenstvu koje će se iduće godine održatiu Meksiku. Izbor ovih reprezentativaca jeveliki, a ne nedostaje ni optimizma, bar usportskom nadmetanju.Nezavisne novine, 13. decembar 2011.

Hrvatska: Tri učenikaŠumarske škole u Karlovcusilovala vršnjaka nogom od stolice?Jutarnji list, 6. decembar 2011.

U 15 zvorničkih školaneispravna vodaNa području zvorničke opštine voda za pićenije ispravna u 15 od 30 školskih objekata -utvrđeno je mikrobiološkom analizom.Zvornik, 13. decembar 2011.

Bračni par sa trogodiš-njim djetetom skočio sašestog sprata soliterana ZvezdariMuž i žena sa trogodišnjim djetetomizvršili su samoubistvo skokom krozprozor samačkog hotela u Batutovojulici u Beogradu, javljaju srbijanskimediji. Radio-televizija Srbije javila jeda je bračni par poginuo, a da je di-jete teško povrijeđeno nakon pada sa šestog sprada solitera u Batutovoj 21.na Zvezdari u Beogradu.Dnevni avaz, 6. decembar 2011.

Jeste li znali da astronautiu svemiru ne mogu plakati?Dnevnik.hr, 14. decembar 2011.

Da mu ne ubije majku, sin(15) čekićem pogodio oca

j j

24 sata, 13. decembar 2011.

Pismeni sastav o Mevlidu,nagrađen dvojkomRadiosarajevo.ba, 14. decembar 2011.

Ganjao je oko škole: Profesorkamenom udario učenicu uglavuCrnogorska policija uhapsila je Z.B. (56),profesora u Javnoj ustanovi Obrazovnicentar u Šavniku, zbog sumnje da jep j

učenicu M.Š. (15) udario kamenom ug j j

glavu, nanevši joj teške telesne povrede.Kurir-info.rs, 14. decembar 2011.

Starica, zaboravljena od svih, živi u fekalijamaProstor u kojem stanuje je, malo je reći, zapušten, higijenski uslovi su katastro-falni, a sanitarni čvor neupotrebljiv. Fekalije doslovno plivaju po sobi i pra-vo je čudo kako ova nesrećna žena već nije oboljela od neke zarazne bolesti.Nezavisne novine, 14. decembar 2011.

Pored toga što genetika ima ključ-nu ulogu izbor životnog stila i na-

vika, poput hrane koju biramo jesti ili koliko smo aktivni, još više su pre-sudni kada je riječ o zdravlju kardio-vaskularnog sistema. Materije kojih u izobilju ima u nekim veoma ukusnim namirnicama pravi su superheroji u borbi protiv bolesti srca. Povećana sklonost ka kardiovaskularnim pro-blemima postaće prošlost ako na svom meniju osiguramo mjesto za jabuke, bademe, orahe, borovnice, grožđe, smokve i crnu čokoladu.

Djeca, posebno u predškolskomuzrastu do pete godine, što više

trebaju skakati, trčati, boraviti u parku i prirodi, jer upravo to razvi-ja njihove intelektualne sposobnosti, navode stručnjaci. Dokazano je da se 50 posto sinapsi (funkcionalna veza između dvije nervne ćelije) razvija do pete godine upravo kroz aktivnosti i igru, koja nerijetko smeta roditelji-ma. Ukoliko dijete koje dnevno pro-vede nekoliko sati gledajući TV, uz kompjuter i video-igre nema druge kompenzatorne aktivnosti (trčanje, skakanje, provlačenje, boravak u pri-rodi...), onda gotovo sigurno ulazi u rizik za pojavu nekog od razvojnih poremećaja.

65

NaukaGlobalna temperatura će se povećati za 3,5 stepena Celzijusa

Djeca trebaju što više skakati, trčati i boraviti u prirodi

Superheroji u borbi protiv bolesti srca

Životinje mogu predosjetiti zemljotres

Bežična konekcija smanjuje plodnost?

Revolucionarni mamograf za skeniranje grudi

Stresne situacije koje žena preživljava utiču i na bebu

Na ovogodišnjoj Konferenciji o klimatskim pro-NNmjenama koja je održana u Durbanu stručnjaci NNsu istakli da bi se zbog globalnog zagrijavanja i sve inten-zivnijeg ispuštanja stakleničkih plinova, temperatura na Zemlji mogla povećati za 3,5 stepena Celzijusa.

Na prošlogodišnjoj konferenciji zaključeno je da mora doći do smanjenja koji bi omogućili da se porast svjetske temperature zadrži ispod 2 stepena Celzijusa, koliko je ona iznosila prije početke industrijske revoluci-je. Nastojanja da se povećanje temperature smanji bit će vrlo teška i iznimno skupa, zaključila je grupa naučnika.

Životinje mogu predosjetiti ze-ŽŽmljotres tako što osjete hemijske ŽŽpromjene u podzemnim vodama nepo-sredno prije samog udara, otkrili su na-učnici s britanskog Univerziteta Open i NASE. Oni su otkrili da su životinje koje žive blizu podzemnih voda vrlo osjetljive na hemijske promjene, koje nastaju zbog otpuštanja čestica Zemljine kore i njiho-ve reakcije s česticama vode pri čemu se stvara vodikov peroksid, spoj zbog kojeg životinje i bježe, objašnjavaju naučnici.

Argentinski naučnici otkrili su da radijacija koju emi-AAtira bežični internet može naškoditi spermi, poseb-AAno ako se laptop postavi na krilo. Kada je bežična konekcija uključena, ona stvara elektromagnetno zračenje koje štetispermi. Naučnici su sproveli i odvojen test sa laptopom kojije bio uključen, ali koji nije bio priključen na internet. Elek-tromagnetno zračenje u tom slučaju bilo je zanemarljivo.Međutim, ima stručnjaka koji odbacuju ove tvrdnje.

Britanska kompa-nija napravila je

revolucionarni ma-mograf za skeniranje grudi, koristeći teh-nologiju za otkrivanje nagaznih mina. Ovaj skener može otkriti postojanje kancerogenih ćelija za samo ne-koliko sekundi. On ne uzrokuje nikakav bol, sigurniji je od običnog mamografa koji koristi X-zrake, koji stvaraju rizik od zračenja. Stručnjaci vjeruju da će novi ure-đaj, koji je ujedno i jeftiniji, biti korišćen na ženama svih godina, za razliku od ma-mografa. Novi skener razvijen je koristeći tehnologiju za otkrivanje nagaznih mina.

Stresne situacije koje žena preživljava tokom prvog tromjesečja trudnoće

utiču i na bebu u tolikoj mjeri da su šanseda se rodi dječak manje, dok je rizik odprijevremenog porođaja povećan, upozo-rili su stručnjaci. Rezultati istraživanja otome kako je stres uslijed velikog zemljo-tresa 2005. godine uticao na trudnice uČileu pokazuju da

g

na trudnoću višeutiče stresna situaci-ja nego stalna izlože-nost faktorima kojičesto prate ili izazi-vaju stres, poput bri-ga zbog siromaštva.

Pripremio: Saladin Kovačević


saff 306

Documents