saff [broj 283, 24.12.2010]

3

Sadržaj

20

26

29

36

42

8

10

SAFF broj 283

Hutbe iz tri sveta mesdžida

Medina: Dr. Ali el-Huzejfi

Allah neće popraviti stanje ummeta, dok ummet ne popravi svoj odnos prema Njemu

Polumjesec

Ludi polumjesec

Mensur Osmović je čudo udbaškog otpora!

KolumnaBorba za opstanak

Palestinski memorijal u Sarajevu

DruštvoLeksikografski temelji pokoljenja

Riječnik bosanskog duha

PoglediDefinicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (2. dio)

Vratiti BiH iz područja dogovora u područje prava

Pobožnost

Tevekkul (pouzdanje u Allaha)

Ko se u Allaha pouzda, On mu je dovoljan

Islamsko pravo

Propisi u hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Obredoslovlje

Voda je čista i ništa je ne može zaprljati (onečistiti)

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Građanski SDP ušao je u vlast sa njihovim dojučerašnjim ideološkim protivnicima iz

SDA. Nakon desetljeća i po neprijateljstava,medijskih harangi, pljuvanja, poniženja jedni od drugih, svakakvih podmetanja i klevetanja dobili smo, konačno, odane saveznike u vlasti.

Je li to što je vlast svakome draga ili što su u SDP-u i SDA-u shvatili kako imaju dodirnih tačaka, nije više važno. Problem je u ovih 15 godina mira, u kojima se trebala stvoriti normalna i funkcionalna država, a koje su zauvijek izgubljene. Neko je jednom rekao kako u BiH vladaju nestašice fundamentalnih stvari za njen opstanak, ali da od svega ova država ima najmanje vremena.

Prvi put nakon osvajanja vlasti od SDP-a nemamo priče o hapšenjima ideoloških protivnika, nemamo prijetnje o punim zatvorima, čemu smo svjedočili tokom vladavine SDP-Alijanse za promjene od 2000. do 2002. godine.

Danas se samo govori o matematici u pravljenju vlasti, dok neki novinari govore kako koalicija SDP i SDA nije ideološkog karaktera nego državotvornog. To je, nažalost, sveovo vrijeme bila providna bošnjačka politika. Samo vlast i ništa više. Danas je to jasnije nego ikad. Neko bi ipak morao dati objašnjenje: Zašto danas može nešto što nije moglo 15 godina? Zašto danas u SDP-u nema ni daška priče o nacionalističkim političarima iz SDA? Je li Dodik izliječio Lagumdžiju od bilo kakve ideologije? Kako je moguće da jedan socijaldemokrata bude ideološki blizak, a državotvorno “udaljen”.Otkud kod “nacionalista” iz SDA sada toliko državotvornosti, kad je 15 godina nije bilo?

Nekad su u SDP-u govorili da se nipošto ne može sa SDA-om, SDS-om i HDZ-om praviti vlast. Da li je zbog toga odbačen HDZ, jer nema smisla rušiti glavom zid koji si sam sazidao. Govorilo se: “Sve tri strane”, “nacionalisti svih boja”. Šta danas rade ideolozi? Uoči i nakon izbora koketirali su i sa SDS-om. Ideologija i državotvornost na sve strane, a sve je sadržano u “ne daj Bože Fahra Radončića”.

Ovaj paradoksalni susret SDP-a iSDA u vlasti omogućio je da jednoozbiljno pitanje konačno dođeu fokus: Ekonomija, rješavanjeproblema nezaposlenosti, težak životljudi, uz desetinu sličnih, do sada nikad riješenih problema ove države.

I danas mislim o “Alžircima“ ” u Gvantanamu. Vlast SDP-Alijansekoja je deportirala te ljude nije jedina kriva. Sjetimo se da tada niti riječodbrane tih ljudi nije došla iz SDA.Čak ni riječ ljudskog razumijevanja

j j

i suosjećanja prema tim ljudima. Uslučaju Guantanamo i jedna i druga stranka su tada bile ideološki jedinstvene. Problem je međutim bio mnogo dublji. I, premda do sada nismo imali niti jednu riječi pokajanja, bilo bi dobro da dočekamo makar kakvo objašnjenje i od SDA i od SDP-a o jednom sramotnom periodu bh. politike. Onaj koji ispravlja greške dijelom ispravlja i

vlastitu historijsku krivicu. U imečega se morao izmišljati terorizammeđu Bošnjacima i bacati ljaga na ovudržavu? Nakon strašnog genocida došli smo u priliku da se branimo odoptužbi za terorizam. Oni što su nasubijali tvrdili su da su to radili u imenečega što je uslijedilo nakon desetgodina i to dva kontinenta i jedanokean daleko od BiH. Bilo je u tojprljavoj kampanji svega i svačega,ali najviše pokušaja poniženja bosanskih muslimana. Kad supočeli zatvaranje Gvantanama,dojučerašnji medijski i političkidželati ovih ljudi, govorili su o borbiza njihovu slobodu. Ispalo je kakose tu Barak Obama nije ništa pitaoili se nije mogao oduprijeti ovimpolitičkim i medijskim pritiscima iz Sarajeva. Zaboravilo se da su i udomaćim zatvorima ležali Bošnjacinevino optuženi za terorizam. Onjima niko do danas nije progovorioriječi utjehe ili pravde. BiH se nikadnije prestala optuživati kao nekakvoleglo terorizma. To je ostavština svih ovih godina vlasti od SDA doSDP-a. Kleveta navodnog terorizma bosanskih muslimana stoji i predovom vladajućom koalicijom. Šta će

j p

učiniti po tom pitanju, pratit ćemo.

Impressum

UvodnikUvodnik

Izgubljene godine

24. decembar - 18. muharrem

6

HutbaPovodom godišnjice zločina nad muslimanima Gaze

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Ebu Umame el-Bahili prenosida je Poslanik, sallallahu alejhive sellem, rekao: “Neprestano

će u mom umetu biti skupina koja ćebiti na istini i koja će pobjeđivati svojeneprijatelje. Neće im naškoditi oni kojiim se suprotstave, osim što će biti izlože-ni drugim vrstama iskušenja, sve dok nedođe Allahova odredba, a oni postojanina istini.” Upitali su: “A gdje će biti ta “skupina, Allahov Poslaniče?” Odgovorioje: “U Bejtul-Makdisu i njegovoj okoli-ni.” (Ahmed i Taberani).

U toku pripremanja ove hutbe izrael-ska okupatorska vojska ponovo je gran-tirala muslimanska naselja u Palestini,odnosno u Gazi, nastavljajući tako svojkrvavi pir koji je započela terorističkimnapadima, masakrima i zločinom, davne1948. godine, minulog stoljeća, kada se,pod pokroviteljstvom Engleske, u svetojzemlji Palestini, zemlji poslaničkog na-sljeđa: Objave, tevhida i čistog monoteiz-ma, rodilo nedonošče kojem su dali imeIzrael.

Stravični prizori jednog genocida ukontinuitetu

Nigdje se, kao na primjeru Kudsa iodnosa prema njemu i onima koji u nje-mu žive, ne može sagledavati suština ju-daizma, kršćanstva i islama, i civilizacija koje su iz njih proistekle. To je egzemplariz kojeg se reflektira ukupan odnos tihcivilizacija prema životu općenitu, a nji-hov odnos prema drugom i drugačijem,posebno. Kad je riječ o judaističkoj i kr-šćanskoj civilizaciji, bez imalo pretjeriva-nja možemo ustvrditi, na osnovu Kudsa kao egzemplarnog primjera, da one, na-žalost, imaju genocidnu podlogu i da suprotkane rasističko-šovinističkim ideja-kkma i varvarskom praksom. Mnoštvo jeprimjera koji to potvrđuju i njih ne treba posmatrati odvojeno, selektivii no, već kao jedan genocid koji se dešava u kontinui-tetu, a njegove slike i vijesti o njemu ličeko’ jaje jajetu, svejedno desio se ili dešavaose u Kudsu, Iraku, Afganistanu, Bosni iHercegovini, Čečeniji, ili nekoj drugoj

g

muslimanskoj zemlji. Uistinu jednako krvavo i stravično

zvuče i izgledaju vijesti i slike zločina odprije dvije godine u Gazi, kao i one iz

Iraka i Afganistana, o pokolju i masakru nad civilima, o logorima smrti, o silovanju hiljada muslimanki, o ubijanju djece, o amučenju i progonima, i istim takvim zlo-činima u Bosni i Hercegovini od prije pet-naestak godina, kao i one vijesti i slike iz krstaških pohoda u XI i inkvizicije u XV stoljeću, zatim, one iz šezdesetih, sedam-desetih i osamdesetih godina prošlog sto-ljeća, iz Der Jasina, Kudsa, Gaze, Taberije, Kalkilije, Kufr Kasima, Sabre i Šatile. j J j

Pošto smo zločine judeo-kršćanskog save-za novijeg datuma gledali, slušali i osjetili na vlastitoj koži, navest ćemo samo neke primjere iz bliže i dalje proš-losti kao potvrdu te sličnosti i kontinuiteta zločina. Javljajući o pokolju koji su davne 1982. godine zajedno izvršili židovi i kršćani nad muslimanima u izbjegličkim kampovima u Sabri i Šatili,

j gglondonski radio

je objavio: “Desničarske snageu Bejrutu ubile su na stotine ljudi i žena u dva palestinska kampa u južnom dijelu grada. Buldožeri su zidine kuća naba-cali na leševe da bi ih sakrili, a naš izvještač javlja da je vidio ubijene ljude na ulicama i u ku-ćama u kojima su tijela mrtvih muškaraca, žena, djece i majki s bebama u naručju.’’ A kr-staški genocid u Kudsu 1099. godine, svećenik Rajmond Dadžil, ovako je opisao: “Dogodilo se pravo čudo kada su naši kršćani osvojili zidine Jerusalema i njegova utvrđe-nja. Nekim Arapima su odsje-kli glave, nekima su rasporili trbuhe, neke od njih su bacili sa vrha zidina, a mnoge su spalili na lomači. Nisu se naši ‘pobožni’ kršćani zadovoljili time, već su održali sa-stanak na kojem su odlučili poubijati sve stanovnike Jerusalema, i to ne samo mu-slimane i židove, već i kršćane koji su se na bilo koji način protivili tom zvjerstvu. I za osam dana likvidirali su 60.000 ljudi, ne poštedivši ni djecu, ni žene, ni starce.”(Gustav Lebon, Civilizacija Arapa, 144. str.). Ovoj krvavoj zločinačkoj slici treba svakako pridodati i nedavnu izjavu pape Benedikta XVI koji je u svojoj poruci u povodu 44. svjetskog dana mira Katoličke crkve, koji se obilježava 1. januara 2011., rugajući se svim muslimanima i njihovim

žrtvama od Palestine do Bosne, izjavio:“Trenutno su kršćani vjerska skupina koja pati najviše zbog progona motivira-nih religijom.” Samo naivni i neupućenimogu biti iznenađeni ovom papinom izja-vom, jer, upravo su pape poput Bendikta XVI i pokretali “svete” krstaške ratove ibili ideolozi najvećih zločina u povije-sti ljudskog roda. A kakav je bio odnos muslimana kao pobjednika i osvajača, prema poraženim narodima, prije svega u Kudsu? Namjerno nećemo spominjati muslimanske izvore koji o tome govore, već ćemo se ponovo pozvati na gore spo-

menutog svećenika Rajmonda,koji je ovako opisao osvajanje(čitaj - oslobađanje) Kudsa odstrane muslimana u vrijemeSalahudina Ejjubija: “Nije želioSalahudin da kršćanima učiniono što su kršćani prije toga učinili muslimanima, mučećiih i ubijajući do istrebljenja, većse zadovoljio neznatnom džizi-jom (porezom) i zabranio je da se pljačka imovina kršćana.”

Omerov dokument – simbolislamske tolerancije

Osim ovog svjedočenja,važno je ovdje, dok pišemo o Kudsu i njegovoj sudbini, sje-titi se jednog dokumenta koji je u sebi sublimirao osnovne postulate vjere islama i islam-ske civilizacije, a koji određuju ponašanje muslimana prema nemuslimanima, odnosno prema svim građanima islam-

ske države. Taj dokument je poznat kao Omerov dokument ili Omerova garancija, i on od početka do kraja svjedoči duboku povezanost islamske civilizacije sa svetim nasljeđem Allahovih poslanika: Ibrahima, Ishaka, Ismaila, Davuda, Sulejmana, Zekerijaa, Jahjaa, Isaa, a.s., i njegove časnemajke Merjeme, i svjedoči da je to nasljeđe poteklo sa istog, Božanskog, izvora, i da su muslimani jedini autentični i prirodni nasljednici i čuvari tog nasljeđa. Evo tog dokumenta: “U ime Allaha, Milostivog,Samilosnog! Ovo je garancija i obećanje koje je Allahov rob, Omer ibn el-Hattab, vođa pravovjernih, dao stanovnicima Kudsa. Dao im je sigurnost i garanciju u pogledu njihovih života, imetaka, crkava i

Čekajući Omera i Salahudina

Muslimani cijelog svijeta,

a ne samo oni u Kudsu i Palestini,

gledaju na Kuds kao jedan od

tri sveta grada, kao na centar monoteističke kulture koja se mora očuvati.

7

križeva. Njihove crkve muslimani ne smi-ju nastanjivati, niti ih rušiti, niti se od njih i njihovog zemljišta smije nešto oduzeti i umanjiti, kao ni od njihovih privatnih posjeda. Stanovnici Kudsa ne smiju se pri-siljavati da napuste svoju vjeru niti im se smije bilo kakva šteta učiniti. Stanovnici Kudsa obavezuju se na plaćanje džizi-je kao i stanovnici drugih gradova, a ako neko želi dobrovoljno napustiti Kuds, on to može učiniti i sa sobom ponijeti svoj imetak i vjerske relikvije, a mi im garan-tiramo bezbjedno napuštanje grada. Ovaj dokument je jamstvo od Allaha, Njegovog Poslanika, muslimanskih vođa i svih mu-slimana, ukoliko stanovnici Kudsa plate džiziju na koju su s obavezali. Svjedoci ove garancije su: Halid ibn Velid, Amr ibn As, Abdurahman ibn Avf i Muavija ibn Ebi Sufjan.’’ Ovaj Omerov dokument potvrda je islamske tolerancije, poštivanja ljudskih prava i sloboda, i čuvanja tuđih: života, vjere, časti i imetaka. Blagodati tog dokumenta i njegovih zaključaka u praksi su kušali i osjetili i kršćani i židovi, a po-sebno židovi koji su bili izloženi stalnim progonima i pogromima od strane kršća-na. Vrhunac tih pogroma židovi su doživje-li u vrijeme zločinca Hitlera, jer tada nije bilo ni Omera, ni Salahudina, ni sultana Mehmeda Fatiha, niti jake islamske države da ih uzme u zaštitu, a da je postojala takva država, bez sumnje bi ih zaštitila i prihva-tila u svoje okrilje. No i pored toga, židovi i njihova cionistička vlada, evo već više od pola stoljeća, na muslimansku dobrotu i zaštitu uzvraćaju zločinom i genocidom nad muslimanima Palestine i Kudsa.

Muslimani imaju vjersko-povijesnu obavezu čuvanja Kudsa

Pored toga što je Omerov dokumemm nt eedokaz muslimanske tolerancije i čuvanja ljudskih prava, on je i dokaz svetosti Kudsa i mjesta koje zauzima kod muslimana. Od trenutka potpisivanja Omerovog dokumen-ta, Kuds i svi njegovi stanovnici uživali su zaštitu muslimanskih vladara kao što je uži-vaju Ka’ba u Mekki i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, mesdžid u Medini. Život

j

u miru, slobodi i blagostanju u Kudsu se nije prekidao sve dok njegovu svetost nisu oskrnavile krstaške horde koje su ga osvo-jile 1099. godine i vladale njime do 1187. godine. A zatim se život u svjetlu posljednje Allahove Objave u gradu Objave, Kudsu, nastavio sve do 1948., odnosno 1967. godi-ne, od kada Kuds i muslimani u njemu žive

besane noći i dočekuju krvava i bolna jutra i to pred licem velikih sila i naroda koji sepozivaju na svetu povijest i zaklinju u po-slaničku tradiciju. Da su muslimani zaista čuvali svetost Kudsa i nepovredivost ljud-skih prava, svjedoči također i ugovor kojije potpisao aba basijski halifa, Harun er-Re-šid sa kršćanskim vođom Karlom Velikim796. godine, dozvolivši mu tom prilikom da popravi crkve u Kudsu i dajući garanciju ozaštiti kršćanskih hodočasnika Kudsu.

Muslimani cijelog svijeta, a ne samooni u Kudsu i Palestini, gledaju na Kuds kao KKjedan od tri sveta grada, kao na centar monoteiee stičke kultureiikoja se mora očuvati. Oni po-sjećuju Kuds kao grad i mesdžidu kojem je jedan namaz 500puta vrjedniji od namaza u ne-kom drugom mesdžidu, osimnamaza u Mesdžidul-Haramui u Poslanikovom mesdžidu uMedini. U Kudsu se, jednakokao i u Mekkkk i, nalaze tragovi tekkjedinstvene kulture i civilizacije.Ako je Ibrahim, a.s., , udario te-,melje KaKK be u Mekki, pa njegovoatijelo je, kako stoji u mnogim pre-dajam, ukopano u Kudsu. Akomuslimani svakodnevno u namazu okrećusvoja lica prema Kabi, oni nisu zaboravili da su Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, injegovi ashabi, šesnaest mjeseci okretali lica prema Kudsu, i u Medini i danas postojimesdžid sa dvije kible, Mesdžidul-kibletejn,koji svjedoči tu praksu. Muslimani na Kudsgledaju kao na mjesto u kojem je Allah,h dž.š., ,govorio s Musaom, a.s., u kojem je obradovaoZekerijjaa sinom Jahjaom, u kojem su ptice ibrda zajedno s Davudom, a.s., , veličali Allaha, ,u kojem je rođen Isa,a a.s., , i u kojem je progo-,vorio u kolijevci, zatim, u kojem mu je spušte-na sofra s nebesa kao jasna mu’džiza i dokaznjegovog poslanstva, i odakle je uzdignut na nebo kada su ga nevjernici i zločinci, slični da-našnjim cionistima, htjeli ubititt . I naposlijetku,muslimani na Kuds gledaju kao na mjestokoje je bilo zadnja tačka Muhammedovog,sallallahu alejhi ve sellem, Israa, blagoslovlje-nog putovanja iz Mekke u Bejtul-Makdis ipočetna tačka njegovog Mi’radža i uzdignuća na nebo.

Nećemo lažne mirovne konferencije,hoćemo samo Omera

Za razliku od muslimana, žido-vi i kršćani, a posebno ovi prvi, imalisu izuzetno negativan odnos prema

naslijeđu o kojem govorimo. Poslaniciikoje smo nabrojali, kao i Isaova majka, Merjem, bili su zlostavljani od tadašnjih židovskih glavešina, iako su i sami pri-padali tom narodu. I da nije Allahove pomoći i podrške, ni jedan od njih ne bi izvršio zadatak s kojim ga je Allah zadužio, i vjerovatno bi doživjeli istu sudbinu kao i Zekerijja, a.s., i njegov sin Jahja, a.s., koji su ubijeni na najsvirepiji način. Eto, zbog toga kažemo da se na primjeru Kudsa i odnosa prema njegovoj povijesti i njegovim stanovnicima, otkri-

va tajna rušilačkog karaktera i zločinačkih namjera i djela ajudeo-kršćanskog saveza u sa-vremenom dobu. Međutim, oni bi morali znati da njihova dominacija neće trajati vječ-no i trebali bi imati na umu dobronamjernu poruku i apel poznatog engleskog histori-čara Arnolda Tojnbija, koji je uputio židovima u Izraelu 1955. godine, poručivši im: “Ne ponavljajte grešku i zlo-čin kršćana! Zaostalost, ras-cjepkanost, anarhija i sveopća smutnja koja je u X i XI stolje-

ću vladala arapsko-islamskim svijetom, učinila je da su kršćani u svom pohodu uspjeli pobpp ijediti muslimane u mnogimibitkama i uspjeli su srušiti, uništiti i ubi-ti sve ono do čega je došla njihova noga i njihova sablja, uvjereni da mogu protje-rati Arape i da sabljom mogu zbrisati sa lica zemlje sve što podsjeća na arabizam i islam, isto kao što su židovske vođe s punim ubjeđenjem vjerovali u to 1948. godine. Međutim, konstantni porazi muslimana u vrijeme krstaških ratova, otvorili su muslimanima oči i oni su shvatili svoje slabosti, kao što su shvatili da je izvor njihove snage u jedinstvu, pa su pod komandom Salahudina Ejubija, ostvarili veličanstvenu pobjedu, 3. jula, 1187. godine na Hitinu.” Kao da im je želio poručiti da je samo pitanje dana kada će muslimani pod vođstvom Omerovog i Salahudinovog nasljednika ponovo osloboditi Kuds i iznova oži-vjeti duh poslaničke civilizacije, i kao nekada Omer i Salahudin, uspostaviti pravdu u Kudsu i svim ljudima obezbi-jediti slobodu vjere, života i sva ljudska prava. Jer,

u Kudsu i kamen progovara:Ne samit, ne mirovna konferencija! Mi želimo samo hazreti Omera.


Omerov dokument potvrda je islamske

tolerancije, poštivanja

ljudskih prava i sloboda, i čuvanja tuđih: života, vjere, časti i imetaka.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Salih b. Abdullah b. Humejd Medina: Dr. Ali el-Huzejfi

Preveo i sažeo: Amir Durmić

OAllahovi robovi, bojte seUzvišenog Allaha koji na vas stalno motri i od Čijeg

g j

pogleda niste skriveni niti koliko je-dan tren. Stalno Mu budite zahval-ni na obilatim blagodatima kojima vas obasipa i koje niste ustanju pobrojati. Pokajtese za grijehe koje ste činilii spremajte se za Dan kada će ljudi za kike i noge šče-pani biti. Evo nalazimo sena samom početku Novehidžretske godine za kojumolim Uzvišenog Allaha da nam bude blagoslov-ljena i dobrim djelima is-punjena, i da u njoj Uzvi-šeni Allah muslimanima podari pobjedu i konačnitrijumf istine. Poštova-na braćo, svi mi moramočvrsto vjerovati u Alla-hovo obećanje, i Njegovuodredbu sa zadovoljstvomprihvatiti. Ne smijemobiti ovisni o stvorenjima niti se za njih previše vezivati tako da zbog njih zaboravimo na našeg Stvorite-lja. Dunjaluk smijemo stjecati samona način koji je šerijatski legitimani po islamu dozvoljen. Naš jekin-čvrsto vjerovanje i ubjeđenje u isti-nitost Allahovog obećanja mora nasspriječiti da ugađamo stvorenjima čineći time nepokornost Uzviše-nom Allahu. Allah je Onaj koji daje opskrbu, i niko je ne može ni datia niti uskratiti osim Njega Uzviše-nog. Onaj ko posjeduje jekin, taj jeistinski bogataš jer mu je srce zado-voljno, a onaj ko nema jekina, ta-kav je pravi siromah jer mu je srcepohlepno i nezasito. Nikakav trudniti bilo kakvo zalaganje od stra-ne čovjeka neće mu priskrbiti višeod onoga što mu je Uzvišeni Allahunaprijed odredio, niti će roba sna-ći ikakva nevolja ili dobro osim s

Preveo i sa-žeo: Semir Imamović

Čo v j e k o v u s p j e h , spas i sre-

ća na oba svijeta u uskoj su vezisa samoobraču-nom i samosa-vlađivanjem, tepod s t ic a njemvlastite duše na ono što će jojpriskrbiti Alla-hovo zadovolj-stvo i udaljitije od Njegovesrdžbe. Uzvi-šeni, u prijevo-du značenja, veli: O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr,18.). Nedaće i iskušenja s kojima sesusreće islamski ummet, a o kojima imamo priliku slušati skoro svaki danputem naših tv i radio prijemnika,samo su plod naših grijeha, neposluš-nosti i zapostavljanja Božijih naredbii farzova, čemu nas, između ostalog,uče i riječi Uzvišenog u suri Eš-Šu-

g

ra: Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a Onmnoge i oprosti. (Eš-Šura, 30.). Allah,

j

Uzvišeni, voli pokajnike, bogoboja-zne i On ima Svoje prirodne zakonekoji se sprovode nad Njegovim stvo-renjima, pravedno i mudro, i u tomeGa niko ne može omesti, niti svojim

Njegovom voljom i do-puštenjem. Onaj ko se na Allaha osloni, On mu je dovoljan i On će mu po-dariti ono što od Njega traži. Skromnost je neis-crpna riznica svekolikog dobra koje se ne troši, a zadovoljstvo onim što se ima je imetak koji ne od-lazi. Dobročinstvo i dobra djela su istinska investicija koja nikada neće propasti, a grijesi kod Allaha nika-da zaboravljeni neće biti. Istinski snažan čovjek je

onaj koji se ponaša jednako lijepo i dostojanstveno i u bogatstvu i u siromaštvu, i u snazi i u nemoći, ionda kada je utjecajan i ugledan ali i kada je neprimjetan i zanemaren. Mnogi bogataši su umorni od mnoš-tva imetka i stalne potrage za njim, tako da im se na licu vide nezado-voljstvo, umor i patnja, a s druge strane , mnogi siromasi su izuzetno sretni i veseli jer su zadovoljni onim što imaju. Pored toga, neznalice su oni koji misle da se skromnost ogleda u izbjegavanju i odbacivanju dunjalučkih ukrasa koje je dozvolio Uzvišeni Allah. To je pogrešno re-zonovanje i na to upućuju mnogi še-rijatski tekstovi. Istinska skromnost je skromnost srca i duše, te usklađi-vanje života s pravilima i normama koje je propisao Uzvišeni Allah i s onim čime je On zadovoljan.

Savjetujem vam bogobojaznost

i dobra djela!Allah neće popravitidok ummet ne popravi svo

Od nas samih i naše iskrene

želje za popravkom i slijeđenjem Božije upute najviše ovisi da li će Allah, dželle šanuhu, preuzeti brigu o islamskom

ummetu, promijeniti

njegovo stanje nabolje i

zaštititi ga od dušmanskih

spletki.

Istinski snažan čovjek je onaj koji se ponaša jednako lijepo i dostojanstveno i u bogatstvu i u siromaštvu,

i u snazi i u nemoći, i onda kada

je utjecajan i ugledan

ali i kada je neprimjetan i zanemaren.


9

jfi Kuds: Muhammed Selim

Preveo i sažeo:Esad Mahovac

U d a n i m a koji su iza nas poku-

šali smo dukučitismisao Hidžrekao jedne veli-ke prekretnice uhistoriji islama.Tada su musli-mani iz slabostiprešli u snagu,iz poziva u dr-žavu, iz poniže-nja u ponos, izstraha u sigur-nost. Konstatovali smoda je naša hidžra povra-tak sunnetu Allahova Poslanika, sallallahu alej-hi ve selem, i napuštanjeonoga što nam je on nare-dio jer to je svojstvo naj-boljeg muhadžira.Nakon Hidžre Allahov Poslanik, salallahu alejhive sellem, poduzeo je veo-ma bitne poduhvate u ko-jima su vječite pouke za muslimane, a osobito za nas danas kada možemouspjeti i spasiti se ovog zla u kojem se nalazimosamo putem slijeđenja njegovog pravca. Prvi odmudrih poduhvata bio je gradnja mesdžida koji je imao ulogu cen-tralne institucije u novonastaloj dr-žavi. Osim namaza i drugih ibadeta mesdžid je bio centar svakog zna-čajnijeg dešavanja. Ovome nas jepodučio Poslanik, sallallahu alejhive sellem, a gdje smo mi u odno-su na ove lekcije? Zašto su musli-mani danas zaboravili na njegovuvažnost? Zašto mi i naša djeca višeposjećujemo neka sumnjiva mjesta i internet klubove nego što posje-ćujemo Allahove kuće? Ne morateići daleko, jer ovaj mesdžid je naj-bolji dokaz protiv nas. Osim toga,Allahov Poslanik, sallallahu alejhive sellem, je na najbolji način oja-čao islamsko društvo tako što jepobratimio muslimane i izmirio

prigovorom spriječiti, a On je obećao da neće kazniti onoga ko bude vje-rovao u Njega i bude Mu zahvalan. NRekao je Uzvišeni, u prijevodu znače-nja: Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući. (En-Nisa, 147.). Tj. Allah vas neće kazniti na ovom i budućem svijetu ako Mu bu-dete zahvalni na blagodatima i znali cijeniti njihovu vrijednost, i budete vjerovali u vašeg Gospodara, čineći dobra djela. On će samo kazniti one koji nisu vjerovali u Njega, nisu Mu zahvaljivali na blagodatima i koji su činili teške grijehe i prijestupe. Ima li veće pravednosti i plemenitosti od ove? Stanje islamskog ummeta će se popraviti onoga momenta kada on popravi svoj odnos prema Uzvišenom Bogu. Allah Uzvišeni nikome ne čini nepravdu, za sve što se ljudima desi, krivi su oni sami. Čovjek je sam sebi

p j

najveći neprijatelj. Dakle, od nas sa-mih i naše iskrene želje za popravkom i slijeđenjem Božije upute najviše ovisi da li će Allah, dželle šanuhu, preuzeti brigu o islamskom ummetu, promije-niti njegovo stanje nabolje i zaštititi ga od dušmanskih spletki, kao što kaže Uzvišeni, u prijevodu značenja: Akokakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. Ako budete strpljivi i ono što vam se zabranjuje izbjegavali, njihovo lukav-stvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade. (Ali ‘Imran, 120.). Namaz i ostvarivanje čistog tevhida (jednoboštva) dobra je polazna osnova za popravak global-nog stanja, ali iza toga mora nužno uslijediti cjc elovit i sveobuhvatan po-vratak islamskoj praksi, Božijem vje-rozakonu (Šerijatu) i iskrenom pozivu

j p j j

u Allahovu vjeru. Koliko je praktični aspekt, prije svega redovno izvršava-nje namaza, važan u islamu, najbolje svjedoči sljedeći hadis: “Prvo za šta ćečovjek odgovarati na Sudnjem danu, bit će namaz. Ako on bude primljen (kabul), primljena će biti i ostala dje-la, a ako on ne bude prihvaćen, isto će biti i sa ostalim djelima.”

dva, stotinama godina,zaraćena plemena, Evs iHazredž. Muslimani sudijelili svoj imetak i svojekuće. Dok su muslimaniživjeli u takvom blago-stanju mi se vraćamo uperiod džahilijjeta. Jednidrugima činimo neprav-du, prepiremo se i sijemonered među muslimani-ma. Zaboravljamo da jePoslanik, sallallahu alej-hi ve sellem, rekao da jepravi musliman onaj odčijeg jezika i ruku su si-gurni ostali muslimani.Poslanik je radio na oču-vanju ovog jedinstva, te

ga je sačuvao od spoljnih faktora, neprijatelja koji mu je mogao nau-diti. Zato je odmah sačinio ugovor između muslimana i Jevreja i taj ugovor je štitio muslimanska pra-va. Danas se muslimanski vladari sastaju, održavaju samite i donose deklaracije, ali one, nažalost, vrlo često govore o ustupcima koji se daju nemuslimanima na uštrb vje-re i besmislena opravdanja da mi nismo onakvi kakvim nas oni za-mišljaju. Dok je Poslanik mislio na druge i njihova prava mi danas, uzemljama koje se nazivaju islam-skim, nemamo ni osnovnih ljud-skih, a kamoli vjerskih, prava. Naš spas i uspjeh jeste samo na način na koji su uspjeli oni prvi, Poslanik i prve dobre generacije.

viti stanje ummeta, svoj odnos prema Njemu

Život muslimana – nekada i sada

Danas se muslimanski

vladari sastaju, održavaju

samite i donose deklaracije,

ali one, nažalost, vrlo često govore o ustupcima koji se daju

nemuslimanima na uštrb vjere i besmislena opravdanja da mi nismo

onakvi kakvim nas oni

zamišljaju.


10

Polumjesec

Zajednički rad na suzbijanju islamofobije i predrasuda prema islamu i muslimanima

Ministar unutrašnjih poslova SR Njemačke dr. Thomas de Maizier razgo-varao sa imamima Bonna

M inistar unutrašnjih poslova SR Njemačke dr. Thomas

de Maizière (CDU), u okviru Njemačke islamske konferenci-je (DIK) i temama u nadležnosti radne grupe “Fortbildung von re-ligiosem Personal” (Obrazovanje vjerskog personala), 8.12.2010. organizirao je susret sa imamima islamskih zajednica učesnika na DIK-u. To je prvi put u novijoj hi-storiji Njemačke da jedan ministar organizira takav susret sa imami-ma, što je privuklo veliku pažnju medija. Na sastanku je prisustvo-valo 16 imama sa predsjednicima IZ-a i u jednoj prijatnoj atmosferi razgovaralo o trenutnim problemi-ma s kojima se susreću muslimani ali i većinsko njemačko društvo. Ministar je u kratkom izlaganju na početku sastanka dao nekoliko napomena o tradiciji zemlje u ko-joj imami trenutno rade, bazirajući svoj govor na prazničkoj atmosferi i obilježavanju praznika i tradicije koju ova zemlja ima.Cilj ovog sastanka, kako je istakao mini-star, je bio da se lično upozna sa problemi-ma s kojima se ima-mi susreću. “Došao sam da slušam”, re-kao je ministar i na-glasio da su prisutni imami članovi islam-skih zajednica koje učestvuju u DIK-u. “Imami imaju veliku odgovornost kao po-srednici između dža-mija i javnosti, kao multiplikatori u in-tegracionom proce-su i kod sprječavanja extremizma. Dok veći broj vjerskih službenika koji su odrasli u Njemačkoj i koji su se ovdje obrazovali ne bude mo-gao raditi u džamijama, do tada je prioritet doobrazovanja sadašnjih imama od velikog značaja”, istakao je de Maiziere. Spomenuta radna grupa u DIK-u priprema “koncep-tualni model doškolovavanja” za poboljšanja jezičkih i društvenih sposobnosti kod imama i drugih aktivista u islamskim zajednicama.

Ovaj model bi trebao biti predstav-ljan početkom 2011. godine na ple-narnoj sjednici DIK-a.Razgovor sa imamima je tekao usmjeru nekoliko bitnih aktuelnihpitanja za muslimane. Iskazan jezajednički stav da svi zajedno treba-mo raditi na suzbijanju islamofobije,predrasuda prema islamu, neprijatelj-stva prema muslimanima i njihovimdžamijama, pojavama extremizma iradikalizma jer “ovim pojavama nijemjesto u ovom društvu”, istakao jede Maizier. Razgovaralo se o druš-tvenim izazovima s kojima se susrećumuslimani, navodeći konkretne pri-mjere i strahove iz svakodnevnice temogućnosti da se takve pojave pre-ventivno spriječe. Imami su ministruotvoreno govorili o problemima iiskazali svoju zabrinutost za nega-tivne pojave u društvu. Ministar jenajoštrije osudio pokušaje paljenja džamije prošle sedmice u Berlinu inaglasio da “neprijateljstvo prema islamu nema mjesta u društvu, kaošto ni poduzete mjere sigurnosti pro-

tiv potencijalnih terorističkih opa-snosti u Njemačkoj nemaju ništa sa našim odnosom prema islamu.”Razgovoru su prisustvovlae sveislamske zajednice učesniceKonferencije (DITIB, IGBD, VIKZ,ZMaD, AABF) a Islamsku zajedni-cu Bošnjaka u Njemačkoj su pred-stavljali muftija Mustafa ef. Klanco,Muhamed ef. Baščelić i dr. NedimMakarević. U Njemačkoj živi preko4 miliona muslimana sa oko 2.600objekata i preko 2.000 imama.

Mensur Osmović je čudo udbaškog otpora!

Ludi polumjesec

Sarajevski dnevni list San

predvodi stari udbaš Men-sur Osmović. Ovo čudo ud-baškog otpora svako malo u svojim novi-nama objavi monstruoznu laž na račun vjernika. Osmović je novinarski zanat pekao u Titinoj državi kada je naučio propagan-dne tehnike proganjanja vjernika. Evo kako je Mensur Osmović nekada pisao o vjernicima: “Naši neprijatelji, koji se deklarišu kao vjernici’’, ovo je citat iz Osmovićevog teksta “Maske skinute – ćud ista” – Večernje novosti, 13. septem-bar 1981. godine. Za Osmovića vjernici su i dalje njegovi neprijatelji. Danas, kad god je u našoj javnosti vehabizam aktu-elna tema, Osmović po udbaškoj navici, u svojim novinama objavi po neku be-smislenu vijest o navedenoj temi. Tako je prije nekoliko godina objavio da se vehabije okupljaju u štali nekog Mensu-ra Mujića iz Gornjeg Šepka. “Navodno, skupljaju se u štali čiji je vlasnik Mensur Mujić. Redovno se ispred štale može vidjeti njih desetak u dugim razgovo-rima”. Prije nekoliko dana Osmović je ponovio istu stvar. Ovaj put, odnosno prije nekoliko dana, Osmović je prona-šao vehabije kako se šetaju po Vlašiću. “Pravu dramu doživjeli su oni koji su se prošle nedjelje, 19. decembra, nešto malo iza 14 sati zatekli u klancu na Šantića putu na Vlašiću! Tu se iznena-da pojavila grupa vehabija koji su bili u maskirnim uniformama, sa rancima na leđima i naoružani puškama, pištoljima i noževima. Njih deset su bili u istim uniformama, a predvodio ih je čovjek u braon vindjaci. Nisu pravili nikakve incidente niti su nekoga napali, ali je nji-hovo pojavljivanje u punoj ratnoj spremi izazvalo strah”. Mensur Osmović će izgleda do kraja života izmišljati laži na račun vjernika. Naravno to nas ne čudi, jer čovjek je izdresiran da za neprijatelje uvijek uzima vjernike.


11

Kakvu korist ima Amerika od izvještaja o Arziji Mahmutović?

Prema objavljenim depešama Ambasade SAD iz Sarajeva vidi

se da se američka administracija u Sarajevu bavila Arzijom Mahmutović, direktoricom sarajevskih vrtića Djeca Sarajeva. Nikako ne možemo razumijeti šta jedna Amerika ima sa Arzijom Mahmutović. Kakvu korist ima Amerika od toga što ih je njihov a m b a s a d o r u Bosni i Hercegovini obavještavao o tome da li Arzija Mahmutović dozvoljava ili ne da Djeda mraz posjeti s a r a j e v s k e vrtiće i da li su Sarajlije s a g l a s n e

sa uvođenjem islamske vjeronauke u vrtiće. Sigurni smo da SAD od ovakvih izvještaja nemaju nikakve koristi. Ovdje je jasno o čemu se radi. Američka adminstracija u Sarajevu se ne može oduprijeti islamofobičnim nasrtajima.

Amerikanci pomažu podobne medije u BiH

WikiLeaks

Mediji

Američka agencija USAID promo-

virala je ovih dana početak novog me-dijskog projekta po-moć nezavisnim me-dijima u BiH, prekokojeg će u narednihnekoliko godina ov-dašnju medijsku sce-nu pomoći sa blizu6 miliona dolara. Na promociji USAID-ove pomoći okupilisu se brojni medijskilešinari iz BiH kojigodinama žive na jaslama stranih do-nacija. Poznavajućinašu medijsku sce-nu te narav i zahtje-ve Amerikanaca (izWikileaksovih izvještaja se vidi o čemu Amerikanci najviše vode bri-gu u BiH), ne sumnjamo da ćemo u

narednim danima lahko prepoznatione koji su omastili brke američkimdolarima.

Sulejman Tihić na reveru nosi ljiljan, a u srcu SDP-ovu zvijezdu petokraku

Zeleno – crveno bratstvo i jednistvo

Sulejman Tihić je zaista je-dinstven slučaj. Nakon ok-

tobarskih izbora Sulejman Tihić je imao desetine javnih nastu-pa. U skoro svim tim istupima Sulejman Tihić je zastupao in-terese SDP-a a ne SDA. Ovakav slučaj još nije zabilježen, ba-rem na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. To da predsjednik jedne stranke zastupa, promo-vira i štiti interese druge stran-ke nepoznato je političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Prije neko-liko dana Sulejman Tihić lijepo kaže da je za SDA neprihvatljivo da sklopi koalicijski savez sa dru-gim partijama koje ne prihvataju SDP za partnera. Neki će reći da je Sulejman Tihić vješt političar koji na ovaj način pokušava za SDA izvući što bolju političku korist. Možda je to tako, među-tim svi su izgledi da je Sulejman Tihić najiskreniji i najdosljedniji sljedbenik komunističkog poli-tičkog naslijeđa. Sulejman Tihić na reveru nosi ljiljan a u srcu SDP-vu zvijezdu petokraku.


12

Humanost na djelu

Gimnazija “Ismet Mujezinović”

U prošli petak je u Gimnaziji “Ismet

Mujezinović”, u organizaciji Vijeća učenika i Historijsko-humanitarne sekcije ove škole, održano prikupljanje slatkiša u sklopu akcije “Jedan slat-kiš, jedno dijete”. U ovoj ak-ciji učestvovali su učenici od prvog do četvrtog razreda gi-mnazije koji su poklonili 1.606 slatkiša. “Pravo je zadovoljstvo da učestvujemo u ovoj akciji te da pokažemo našu humanost. Osjećamo se posebno i ispu-njeno kada darivanjem slatkiša izazovemo osmijeh mališana”, istakla je jedna od učenica ove škole. Udruženje “Zemlja djece” TTC “Telex” već petu godinu za redom implementira humanitarnu akciju pod nazi-vom “Jedan slatkiš, jedno di-jete” koja ove godine ima za cilj da obezbijedi novogodišnje paketiće djeci koja su članovi TTC “Telex”, djeci koja se na-laze na evidenciji Centra za so-cijalni rad Tuzla, te djeci obo-ljeloj od celijakije i dijabetesa. “Iskreno se nadamo da ćete kroz vaš medij prezentirati ovu akciju i objaviti informaciju o humanosti naših učenika.” (Kemal Nedžibović, predsjed-nik Vijeća učenika Gimnazije “Ismet Mujezinović”).

“Mladi muslimani” su jednakom snagom antifašisti i antikomunisti

Reagiranje na izjavu Edhema Muftića da su “Mladi muslimani” fašistička organizacija

Edhem Muftić, profesor sociologi-je i jedan od uvodničara održa-E

nog simpozija u Sarajevu pod nazivom “Antifašizam i fašizam danas“ ” izjavio je: “U BiH su i dalje na sceni tri faši-stička pokreta koja je godinama kon-stantno ruše, a to su pročetnički, pro-ustaški i mladomuslimanski pokret’’. Simpozij su organizirali Savez anifašista i boraca NOR-a Kantona Sarajevo i Fakultet političkih nauka, uz podršku gradonačelnika Sarajeva Alije Behme-na i Federalnog ministarstva kulture i sporta. Udruženje “Mladi muslimani”oštro protestuje na ovu izjavu u kojoj se mladomuslimanski pokret svrstava u fašistički pokret i stavlja rame uz rame sa četničkim i ustaškim pokretom. Tražimo i javno izvinjenje gospodina Muftića ili će na sudu morati dokazati svoje tvrdnje. Mladomuslimanski po-kret nastao je 1939. godine kao pokret osviješćenih bošnjačkih intelektualaca. Tokom Drugog svjetskog rata bavilisu se uglavnom humanitarnim radom i zbrinjavanjem izbjeglih Bošnjaka sa prostora BiH koje su okupirali čet-nici i ustaše. Veliki broj pripadnika mladomuslimanskog pokreta bio je u redovima antifašističkog partizanskog pokreta, a neki su čak završili i u nje-mačkim logorima. Također, molimo gospodina Muftića da nam imenom i prezimenom navede pripadnika mla-domuslimanskog pokreta koji je bilo

kome tokom Drugog svjetskog rata ilikasnije, sve do danas, naudio na bilo koji način. Ili, neka imenom i prezime-nom kaže i jednu žrtvu koja je stradala od ruke pripadnika mladomuslimasn-kog pokreta! Dok su “Mladi muslima-ni” stradali od komunističke ruke, pa imamo 13 ubijenih neposredno nakon rata, mnogi su ubijeni u istražnom po-stupku, a nekima se ne zna ni grobno mjesto, dok je 1.200 pripadnika po-kreta prošlo kroz komunističke zatvore uključujući rahmetli predsjednika Ali-ju Izetbegovića, kao i rahmetli Omera Behmena. Motiv zbog koga Muftićiznosi ovakve tvrdnje leži u činjenici da su mladomuslimani jedankom snagom antifašisti i antikomunisti, te u činjeni-ci da treba naći na silu trećeg, pandam četnicima i ustašama, te zabraniti nji-hovo postojanje zakonom! Gospodinu Muftiću očito ne odgovara činjenica da su mladomuslimani protivnici ko-munizma pa nas svrstava u koš sa usta-šama i četnicima.


WikiLeaks je proteklih dana objavio WWdvije depeše iz Ambasade SAD-a WWu Sarajevu. Iz tih depeša se vidi da je biv-ši američki ambasador Charles English, čovjek koji voli da o muslima-nima piše onako iz dna svoje islamofobične duše. Način na koji je ambasa-dor Charles English tre-tirao reisa dr. Mustafu ef. Cerića u svojim izvještaji-ma je skandalozan i sramotan. Također, vidi se da je ambasador Charles English

bio sklon da barata neprovjerenim infor-macijama, da usvaja medijske izvještaje,bez obzira što se radilo o netačnim izvje-

štajima. Kada sve sagledamoambasador Charles English jebio veoma neiskren i opasančovjek za Bošnjake muslima-ne. Hvala Bogu pa je napustionašu zemlju. Nažalost, iako jenapustio našu zemlju njegovusmutnju još uvijek osjećamo.Nadamo se da je aktuelni

američki ambasador makar malo iskrenijiod svog prethodnika.

Iz Wikileaksovih dokumenata se vidi da ambasador Charles English nije volio islam i muslimane u BiH

Ambasada SAD

13

“Nož, žica, Čavkarica”

Kada sam devedeset i prve godine, radeći jedan pri-

log za TV Sarajevo, došao da foto-grafišem jamu Čavkaricu u kojoj je završila stvarna junakinja moje priče, primijetili smo natpis koji nas je ostavio bez teksta, a gla-sio je: “Nož, žica, Čavkarica”. U potpisu je stajalo “SPO” (Srpski pokret obnove), kojeg je osno-vao srbijanski pisac i doskorašnji ministar spoljnih poslova Srbije, rođeni Gačanin, Vuk Drašković. Po povratku u Sarajevo sam na konferenciji za štampu u MBO 4. aprila 1991. godine, referišući o stanju u istočnoj Hercegovini, kazao kratko: ‘Ponoviće se’, kaže publicista, novinar i pisac Tahir Pervan za DEPO portal. Mi Bošnjaci zaista kratko pamtimo svoju prošlost. Na našu žalost, srpski zločini ništa ne zaboravlja-ju od svoje prošlosti. Nikud oni ne idu bez noža i žice, nikad se ne zna kad će im se pružiti pri-lika da iskuju novu parolu. Jučer “Nož, žica, Čavkarica”, danas “Nož, žica, Srebrenica”, a sutra, imaju li srpski zločinci već spre-mnu novu parolu?

Foto polumjesecaIgrale se ustaše nasred zemlje bosanske

Mostar: Malonogometna ekipa HVO Srednja Bosna “Dario Kordić”pobjednik je 16. međunarodnog Božićnog turnir u malom nogometu “HVIDR-a Mostar 2010.”!

Srpske zločinačke parole

Karlo velikosrpskiKarl Bilt

SAD usporavale Bilta u zatvara-nju OHR-a, glasi naslov jedne

od depeša koje je proteklih dana objavio WikiLeaks. Integracija zapadnog Balkana u Evropsku uniju bio je pri-oritet Švedske za vrijeme njenog predsjedavanja EU, a švedski šef diplomatije Karl Bilt zalagao se za brzo uki-danje OHR-a. Povjerljiva di-plomatska prepiska otkriva da zahvaljujući Biltovom insisti-ranju EU želi što prije da zatvori OHR. Ova vijest je pokazala i dokazala da je

Bilt u BiH pokušavao sprovoditi srpskupolitiku. Dobro znamo da je Milorad

Dodik, odnosno da su po-litičari iz Republike Srpskejako zainteresirani za gašenjeOHR. Također, u proteklomperiodu se jasno vidjelo da Milorad Dodik ima prave in-formacije o budućnosti i snaziOHR-a u BiH. Sada vidimosa kog se vrela informisaoMilorad Dodik. Karl Bilt jeradio za srpske interese u BiH.

To se vidjelo iz nebesa. Sada smo dobilipotvrdu da je to zaista bilo tako.


14

LivnoDževad ef. Hadžić: Teško je bilogledati kako nam komšije rušemesdžid

Prva trećina svetog mjeseca ramazana uBiH obilježena je rušenjemmesdžida udžematu Sturba.Ovaj događajraža lostio jesve muslimaneu Bosni iH e r c e g o v i n i .Rušenje mesdžida u džematuSturba u općini Livno nova je

stranica dejtonske povijesti BiH, jer je ovo prvi muslimanski vjerski objekt koji je srušen nakon završetka rata. Svima je jasno da mesdžid u Sturbama nije morao biti srušen, bez obzira na to što nije imao urednu dokumentaciju, jer je takvih objekata i u samom Livnu na stotine, a u dejtonskoj državi ih ima na desetine hiljada. Mesdžid je proračunato srušen u ramazanu, isključivo u ime nacionalne i vjerske mržnje i netrpeljivosti prema bošnjačkom narodu, i tu nema nikakve dileme. Dokaz za to je 1.500 prikupljenih potpisa livanjskih Hrvata koji složno podržavaju rušenje mesdžida i time ovom zločinu daju kolektivnu dimenziju.

Manji BiH entitetNapad na Bošnjake

j

Drugog dana ramazana, oko četirisahata ujutru, kada su se postačispremali za klanjanje sabah-namaza,policija Republike Srpske je napala bošnjačke povratnike u BosanskomNovom i Bosanskoj Dubici.Uhapšeno je pet Bošnjaka, lica kojeje MUP Republike Srpske optužioza vehabizam. Istog dana oko podnesvi uhapšeni su pušteni na slobodu.Puštanje na slobodu svih uhapšenihdokaz je da policija RS-a uopće nijeimala povoda niti opravdanja za izvođenje jedne tako spektakularneakcije. Međutim, taj napad je biopovod za medije u BiH i regiji da se o muslimanima i islamu izgovorenajteže optužbe. Televizijski prilozihapšenja spomenutih Bošnjaka ledili su krv u žilama. Tih dana sumediji u RS-u opasno širili strahi nesigurnost, čime su dugoročnougrozili bošnjačke povratnike. Sveje izgledalo kao da se ponavlja 1992.godina. “Taj dan ćemo još dugopamtiti, odnosno nikada ga nećemozaboraviti kao što će sjećanje na ’92.godinu ostati u nama do kraja života.Sve je podsjećalo na tu 1992. godinukada su nas srpski policajci i vojnicihapsili i odvodili u logore. Srpska policija nas je ovom akcijom jošjednom podsjetila koliko je sigurnostnas povratnika upitna i kako je malopotrebno da se počini zločin nadnama”, govorili su tih dana bošnjačkipovratnici u Bosanskom Novom iBosanskoj Dubici.

BugojnoTekfirsko-obavještajna agresija na

g j

Bošnjake i islam

Teroristički napad u Bugojnu kojise dogodio na dan Ajvatovice unioje strah i nemir u srca svih građana Bosne i Hercegovine. Pa ipak, ovajsramotni događaj najviše štete donioje nama Bošnjacima. NeprijateljiBošnjaka muslimana i islama nisumogli poželjeti ljepši poklon odpočinioca spomenutog terorističkog


islamofobije

Odnos prema islamu i muslimanima u BiH u 2010.

Analiza

I ova, 2010./1431. godina za nas Bošnjake muslimane ostat će upamćena po intenzivnim medijskim, političkim, policijskim i drugim vrstama napada na islam i ostale muslimanske vrijednosti. Sada kada na kraju godine sumiramo rezultate tih napada, možemo slobodno konstatirati da će 2010./1431. godina ostati upamćena kao godina u kojoj se dogodio veliki broj izuzetno opasnih slučajeva napada i uvreda na islam i muslimane u Bosni i Hercegovini. Kao i ranijih godina i u 2010./1431. je napadana Islamska zajednica Bosne i Hercegovine te reis dr. Mustafa ef. Cerić. Nažalost, najdrastičniji primjer kršenja prava muslimana u BiH u ovoj godini dogodio se u Livnu u selu Sturba gdje su Hrvati srušili mesdžid. U ovom tekstu donosimo izbor najočitijih primjera napada na islam i muslimane, kao i druge primjere koji su imali negativnu intenciju prema islamu i muslimanima u Bosni i Hercegovini

Pripremio: Ezher Beganović

GodišnjakGodišnjak

15

napada. Ovaj nesretni događaj opasno je unio smutnju među Bošnjake. Ovaj teroristički napad najviše su iskoristili brojni islamofobi koji ne prestaju sa pozivima na linč svih iskrenih vjernika muslimana, a dušmani našeg naroda iz reda srpsko – hrvatskog naroda koriste ovu priliku da nas Bošnjake

satjeraju u ćošak. Nažalost, ovaj događaj mnogim neprijateljima BiH služi za motivaciju i za signal da je vrijeme da se krene u rušenje Bosne i Hercegovine. Naravno, ima tu još mnogo sekundarnih posljedica koje bi mogle imati nesagledive posljedice po interese islama i muslimana u BiH. Nakon terorističkog napada u Bugojnu u BiH su nastupili dani velike smutnje.

Sud BiH – Slučaj Rustempašić i ostali Suđenje islamu

Početkom 2010. godine na Sudu BiH je počeo sudski proces protiv Rijada Rustempašića, Abdulaha Handžića i Edisa Velića koji su optuženi da su “djelovali u namjeri da na teritoriji BiH izvrše teroristički čin. Ovaj sudski proces razlikuje se od drugih sudskih procesa koji se

sprovode na Sudu BiH po tome što je Tužilaštvo BiH već u samom koncipiranju optužnice iznijelo niz teških kvalifikacija na račun islama, odnosno sam čin dosljednog prakticiranja islama doveden je u inkriminirajući položaj. Također, u nastavku spomenutog procesa

konstantno su iznošene veoma teške i nedopustive negativnekvalifikacije na račun islama. Iakoje prof. dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin Islamske zajednice u Bosnii Hercegovini, prije početka ovog suđenja, uputio oštro upozorenjeTužilaštvu BiH zbog inkriminiranja Šerijata i islama u ovom slučaju,

g j

Tužilaštvo i Sud BiH se nisuosvrtali na ova upozorenja. Dakle,da ne bude zabune, a s obziromda su pojedini tužioci pokušali ujavnosti predstaviti upozorenja da se ne smije inkriminirati islam,odnosno Šerijat, kao čin pritiska

j

na Sud i Tužilaštvo, posebnoističemo da mi ne štitimo bilo koga od optuženih, niti vršimo pritisak na Sud i na Tužilaštvo BiH. Akosu optuženi krivi za djelo kojeim se stavlja na teret, neka snosesvoju odgovornost. Međutim,nedopustivo je da se o islamu i na račun ljudi koji dosljedno vjeruju uAllaha, dž.š., govori i piše na načinkako se to činilo proteklih mjeseciu Sudu BiH.

Srpska pravoslavna crkvaPatrijarh Irinej je pokazao da mrzi

p p

islam iz dna duše

Samo što je preuzeo tron Srpskepravoslavne crkve patrijarhsrpski Irinej je odmah krenuo sa vrijeđanjem islama i muslimana.Patrijarh srpski Irinej je u Nišu27.01.2010. godine rekao: “... miznamo šta je otprilike filozofija ipsihologija islama. Oni kada su umanjem broju umeju da se ponašajui da budu korektni. Kada postanuravni po broju, onda oni već dižuglavu, a kada postanu nadmoćnii superiorni, čine pritisak ili da se isele, ili da se priđe njima. Toje filozofija islama...”. Osim oveskandalozne izjave, patrijarh Irinejje tokom protekle godine dao višeizjava protiv Bosne i Hercegovine.Irinejove izjave nam jasno poručujuda Srpska pravoslavna crkva nemijenja svoju zločinačku ćud.

Radio-televizija FBiHDženaza krmetu

Federalna televizija se u ovoj godini više puta dokazala na polju širenja islamofobije u BiH. Međutim, u jednom slučaju su prevršili mjeru. Dakle, riječ je o emisiji “Lud, zbunjen, normalan’’ u kojoj se na najgrublji način ismijavalo sa islamskim vrijednostima. U prošlosti je bilo raznih uvreda

na račun islama, međutim niko kao autori serije “Lud, zbunjen, normalan” nije klanjao dženazu krmetu. Nakon prikazivanja sporne serije u kojoj se spominje klanjanje dženaze krmetu, muslimanska javnost je digla svoj glas. Federalnoj televiziji su upućeni brojni prigovori. Islamska zajednica u BiH je najoštrije osudila sramno ponašanje Federalne televizije. “Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, na različitim razinama od džemata do Rijaseta, zaprimila je mnoge proteste nezadovoljnih vjernika zbog emitiranih sadržaja u seriji “Lud, zbunjen, normalan” na Federalnoj televiziji”, navodi se u saopćenju Islamske zajednice u BiH. I, umjesto da upute izvinjenje za svoj propust na Federalnoj televiziji su nastavili sa vrijeđanjem, izmišljajući da je muslimanima krivo što se na spomenutoj televiziji pojavilo krme. Na takvo ponašanje FTV ponovo je odgovorila IZ u BiH: “Islamska zajednica je u više navrata ukazivala na širenje pošasti netrpeljivosti prema islamskim vrijednostima, odsustvo argumentiranih rasprava i uvažavanja, što opasno truje širi društveni ambijent i može imati veoma štetne posljedice u budućnosti. Korištenje pozicije na javnom servisu ne može biti u cilju iskazivanja frustracija i ideoloških preferencija, sijanja straha i beznađa’’.


16

Gornja MaočaAkcija koja je razotkrila kako je vlast

j

u BiH “lahka na obaraču” kada trebanapasti islam i muslimane

U selu Gornja Maoča kod Brčkog početkom februara izvedena je najveća policijska operacija u modernoj historijiBosne i Hercegovine. U operacijizdruženih policijsko-sigurnosnihsnaga u BiH pod kodnim nazivom“Svjetlost” učestvovalo je blizuhiljadu policijskih službenika raznihprofila. Prema zvaničnim navodima Tužilaštva BiH, operacija “Svjetlost”izvedena je radi hapšenja osoba kojese sumnjiče “da su u periodu 2002.-2010. godina, djelovanjem u okvirutakozvane ‘vehabijske zajednice’formirane na području Gornje Maoče,u općini Srebrenik, organiziralizločinačku organizaciju čiji je cilj bioda upotrebom ili prijetnjom upotrebefizičke sile pokušaju promijeniti

ustavni poredak Bosne i Hercegovineili da svrgnu njene najviše institucije,te da na isti način pokušaju otcijepitidio teritorije Bosne i Hercegovine.”Nekoliko mjeseci kasnije svi uhapšenisu pušteni na slobodu a protiv njihnije podignuta optužnica, a vjerovatnonikada neće biti ni podignuta. Odsilnih optužbi za rušenje ustavnog poretka BiH ne bi ništa. Ova akcija je do kraja otkrila koliko su institucijevlasti u BiH “lahke na obaraču” kada treba napasti islam i muslimane.

Ljudska glupost nema granicaDamir Kaletović zvanij g p

“oružje zamasovno uništavanje”

Ako bismo pravili izbor koja ili čija izjava bi mogla biti proglašena najglupljomu kategoriji svih do sada objavljenihislamofobičnih izjava , onda bi pobjeduu tom izboru sigurno odnio DamirKaletović, novinar FTV-a, i njegova sljedeća izjava: “U Gornjoj Maočizaplijenjeni su dokumenti koji ukazujuna planove o proizvodnji oružja za masovno uništenje!’’ Vjerujemo da sesam Kaletović crvenio pred rođenimtelevizorom dok se slušao šta govori.

Ako ga je slušao George Bush ili Dick Cheney, bivši vladari Sjedinjenih Američkih Država, koji su se polomili

tražeći Saddamovo naoružanje za masovno uništenje, mogli su konačno ushićeno pomisliti da je Saddam naoružanje sklonio u Gornjoj Maoči. Ko zna, možda ćemo upravo narednih dana putem emisije “60 minuta” ekskluzivno uz jezovitu muziku čuti Damira Kaletovića kako je svojim istraživačkim novinarstvom došao do podatka da je Saddam Hussein svoje oružje za masovno naoružanje na vrijeme sklonio u Gornju Maoču.

Zavadi pa vladajObavještajno – medijski smutljivci

p

i njihov doprinos širenju islamofobije

Akcija bh. pravosudno - sigurno-snih agencija u Gornjoj Maoči, suđenje grupi Rijada Rustempašića i teroristički napad u Bugojnu tri su velika događaja u 2010.godini, događaja koje su oba-

vještajno – medijski smutljivci nasto-jali što više iskoristiti kako bi nanijeli što više štete islamu i muslimanima u Bosni i Hercegovini. Objavljeno je na hiljade novinarskih priloga u kojima se iznose gnusne laži. Jednu od takvih laži i podvala već smo naveli u antreu o Damiru Kaletoviću i njegovom oruž-ju za masovno uništavanje iz Gornje Maoče. Također, sjetimo se kako su

obavještajne službe u saradnji sa medi-jima pokušali iskoristi nesretnog Elviza Aličića iz Bužima koji živi u Mostaru, kada su ga nagovorili da lažno prijavi SIPA-i dvojicu Bošnjaka iz Jablanice da su navodno posjedovali 54 kilogra-ma eksploziva. Kasnije je u medijima Dževad Galijašević ustvrdio da je taj eksploziv dovezen iz Gornje Maoče i sakriven na području Jablanice. Sve se brzo pokazalo kao još jedna prevara a Elviz Aličić je na kraju priznao da je sla-gao. Također, tu su priče o okupljanju naoružanih vehabija na Vlašiću i slične gluposti. Svi ovi primjeri i još mnogo drugih mnogima su poslužili da iz sebe istresu svoje islamofobične osjećaje

Ko je “spiskao” terorizamLažni spisak otkrio ko, kako i šta

j pj p

radi protiv islama i muslimana u in-stitucijama vlasti BiH

Godinu na isteku pamtićemo poAvazovom otkriću tajnog spiska opa-snih organizacija i terorista koji je iz Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine poslan u Vijeće sigurnosti UN-a. Danima se vodila intezivna jav-na polemika o ovom tajnom spisku. Na kraju se ispostavilo da je riječ o lažnom spisku, odnosno o spisku koji su na-pravili srpski predstavnici iz Republike Srpske i pripadnici sigurnosnih agenci-ja Bosne i Hercegovine. Ovaj slučaj je pokazao kako neprijatelji islama, mu-slimana i Bosne i Hercegovine vješto zloupotrebljavaju pozicije u institucija-ma vlasti Bosne i Hercegovine da na-nesu što više štete našoj državi, narodu i vjeri islamu. Također, ovaj slučaj je pokazao kako spomenuti neprijatelji islama, muslimana i BiH mogu raditi šta im je volja jer bošnjački predstavni-ci u vlasti ništa ne rade, osim što gleda-ju kako da namaknu sebi koju hiljadu više KM.


Medijske refleksije Kiseljački prasci

j

U subotu 17. aprila 2010. u centru Kiseljaka, na poslovnici “BH Telecoma’’ osvanula je ogromna reklama o uzgoju prasadi. Kada su uposlenici “BH Telecoma’’ u ponedjeljak ujutru došli na posao, ostali su zaprepašteni prizorom. Spomenuta reklama privlačila je ogromnu pažnju i drugih ljudi koji su to jutro prolazili kroz centar Kiseljaka. Kao što se vidi na fotografiji, sporna reklama je toliko napadna i toliko velika da bode u oči svakog ko se nađe u njenoj blizini. A da se radi o čistoj provokaciji govori podatak do kojeg smo došli, odnosno da firma “Marković” koja se reklamira na spornoj reklami, nema ništa sa postavljanjem iste na poslovnicu “BH Telecoma”. U ponedjeljak 19. aprila “BH Telecom” je pokušavao da riješi nastali problem. Istog dana u 18 sati pojavila se skupina mladića koji su zgulili spornu reklamu. Kako je postavljena, tako je i nestala. Niti se zna ko je postavio, niti se zna ko je uništio praseću reklamu.Iz svega se jasno vidi da je postavljanje reklame o prodaji prasadi na poslovnicu “BH Telecoma” bio čin čiste provokacije. Nema sumnje da su provokatori kiseljačkih Bošnjaka ideju za provokaciju dobili od Federalne televizije koja je samo nekoliko dana ranije, preko igrane serije “Lud, zbunjen, normalan”, na neprimjeren način dovela u vezu krmetinu i klanjanje dženaze. Podsjećanja radi, u spomenutoj, tj. spornoj seriji “Lud, zbunjen, normalan” glavni lik serije Izet Fazlinović sprema se da ide prodati krme u Kiseljak jer ga nema kome prodati u Sarajevu.

Parlament Bosne i HercegovineParlamentarna islamofobija

g

Za razliku od ranijih godina Parlament BiH se u 2010. godini ve-oma često bavio islamom i muslima-nima. Poznato je da su naši parla-mentarci održali više parlamentarnih rasprava o spomenutoj temi. Također,

srpski predstavnici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosnei Hercegovine više puta su upućivalina usvajanje prijedloge zakona o za-

brani nošenja nikaba, zabrani vehabija i slično. U spomenutim raspravama uParlamentu BiH moglo se svašta čuti.Naravno, predstavnici srpskog naroda iz Republike Srpske nisu propustilipriliku da iznose veoma neprimjereneuvrede na račun islama, Bošnjaka iIslamske zajednice u BiH.

Željko IvankovićNeumorni mrzitelj islama

j

Jedan od onih koji se istakao u javnomiznošenju neprimjerenih mišljenja oislamu i muslimanima u 2010. godinibio je Željko Ivanković, hrvatski

g

književnik iz Vareša. Željko Ivankvićj j

se u svojim kolumnama u Nezavisnimnovinama i a Oslobođenju veoma čestobavio islamom i muslimanima.Nažalost, Ivanković je u skoro svakojdrugoj kolumni uNezavisnim novinamaza metu uzimao islam i muslimane.Također, Ivanković je redovno usvojim kolumnama kritizirao drugekada ne poštuju tuđe vrijednosti ikada druge vrijeđaju na vjerskoj inacionalnoj osnovi. Međutim, u istimtim svojim spisima on nikada nijeprezao od najprizemnijeg vrijeđanja islamskih svetinja. Evo kako naprimjerIvanković piše o Muhammedu, a.s.:“Isusov nauk iz evanđelja o dobruučinjenom ‘najmanjem od braće’, a koji će poslije ‘prepisati’ i Muhamed ujedan svoj hadis.” Dakle, čovjek našeg

Poslanika smatra prepisivačem ili još jednostavnije rečeno falsifikatorom tuđih ideja i ideala. Zaista ovaj čovjek mrzi islam iz dna duše.

Zlatko MiletićZašto međunarodna zajednica insistira na širenju islamofobije u BiH?

Nakon prisustvovanja sjednici Zajedničkekomisije za odbranu i sigurnost u BiH, koja je održana sredinom jula 2010., Zlatko Miletić, direktor Federalne uprave policije izjavio je da neki međunarodnia

krugovi od naših predstavnika vlasti traže da se u Bosni i Hercegovini razvija islamofobija. “Nama nije cilj da razvijamo islamofobiju, a iz međunarodne zajednice ima ljudi koji upravo to hoće.”Na ovu izjavu niko u BiH nije posebno reagirao. A moralo se. Jer, veoma je zabrinjavajuće stanje u našoj zemlji kad i direktor policije, čovjek koji je slovio za kadar te iste međunarodne zajednice,kaže da se od njega i ostalih traži da šire islamofobiju. Iako mi Bošnjaci na svojoj koži osjetimo rezultate te islamofobije koja se potiče iz međunarodne zajednice, ipak je ovo bilo zvanično očitovanje najodgovornije osobe za našu sigurnost u Federaciji BiH.

Almir Džuvo, direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiHDžuvo i 3

g.000 terorista

g j

Almir Džuvo, direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, je svojimizjavama da u Bosni i Hercegovini ima 3.000 ljudi (ovdje je Džuvo mislio na 3.000 muslimana) koji u svakommomentu mogu da naprave teroristički akt koji će imati puno teže posljedice od ovog u B u g o j n u , te traženjem dozvole od političkih vlasti da on i njegova služba pohapse svih tri hiljade osumnjičenih m u s l i m a n a , svjesno ili ne, pozvao na linč svihonih koji ne izgledaju, ne misle i ne vjeruju kao Almir Džuvo i njemu

17 24. decembar - 18. muharrem

18

Rajko VasićZakrvavljeni islamomrzac

j

Sačuvaj me Bože muslimanskog antifa-šizma, glasi naslov jedne od kolumni Rajka Vasića, kako se voli predstavljati, portparo-la Stranke nezavisnih socijaldemokrata. U ostatku kolumne Rajko je muslimane iz BiH optužio da su listom stali uz njemački fašizam te da su muslimani gori od usta-ša i od četnika. “Poznato je da su muslimani, bogate čaršijlije i vjerski službe-nici, listom stali uz okupatorske Nijemce i slizali se s njima pri-snije nego ijedan ustaša ili četnik.” Rajko Vasić je u 2010. godini napisao dosta slič-nih tekstova u kojima na još gori način piše o islamu i muslimanima. Zanimljivo je pri-mijetiti da ovaj zakrvavljeni islamomrzac iranijih godina nije iznosio ovakve stavove o islamu i muslimanima. Zato se u 2010. namirio za sve protekle godine. Nije nam poznato šta je natjeralo Rajka Vasića da na ovako ružan način piše o svojim komšija-ma muslimanima.

Marko VešovićIslamofobični prostak

I ove godine je Marko Vešović zaslužio da ga stavimo na listu islamofibičara u BiH. Marka Vešovića stavljamo na listu islamo-fobičara jer je u Parlamentu Federacije BiH tokom 2010. godine, kao nezavisni posla-nik ovog parlamenta, više puta zloupotrije-bio svoju poziciju parlamentarca u iznoše-nju neprimjerenih izjava o muslimanima u BiH. U jednom od takvih istupa Vešović je podržao navode da je postojanje stran-ke muslimanskog naroda bilo dovoljno za raspad BiH. Bošnjački poslanici su ga upozorili kako to nije prvi put da Vešović vrijeđa muslimane, podsjetivši i na njegove

viceve o hadžijama i fesovima, a potom ga lijepo zamolili da se bavi svojim narodom.Također, ne možemo a da ne navedemouvrede koje je ovaj prostak iznio na računnašeg kolumniste Fatmira Alispahića.Vešović je magazinu Dani o Fatmiru na-ipisao sljedeće uvrede: bolesnik, ovan, ovan-predvodnik, magarac sa titulom magistra,bjegunac iz Jagomira, magarac koji jemagistrirao, (koji) bleji, smjesa tukca i bo-lesnika, gad, debil, smeće, fašista, ustaška sablast, hajvan s titulom magistra, imbecil.

Zvanični stavIslamska zajednica o islamofobiji

Sredinom2010. godi-ne Islamska zajednica jeizdala saopće-nje u kojem segovori o stepe-nu islamofo-bije u bh. društvu. “Muslimani u Bosni iHercegovini su suočeni s tendencijom krše-nja ljudskih prava kroz širenje predrasuda,netrpeljivosti, straha i vrijeđanja njihovihavjerskih osjećanja i tradicije, kao osnovnimobilježjima islamofobije kako je ona defini-rana u dokumentima relevantnih među-narodnih organizacija za praćenje i zaštituljudskih prava. Brojni su primjeri kršenja ljudskih prava muslimana: stavljanje u ne-primjeren kontekst džamija, izrugivanje svjerskim obredom, vulgarno etiketiranjenjihovih autoriteta u vjeri, dovođenje ukorelaciju vjeronauke s fašizmom, govormržnje, proizvoljno tumačenje islamskog učenja u javnom prostoru, vulgarizacija islamske terminologije i simbola, stavljanjeimamske profesije u kontekst nemoralnihradnji. Islamska zajednica ove tendencijesmatra nastavkom kampanje diskreditacijeislamskih vrijednosti u bosanskom druš-tvu, pri čemu je naglašena namjera satani-ziranja imamske profesije i grubo vrijeđanjetradicije generacija bosanskih imama kojisu časno i odgovorno, u iznimno teškimuvjetima, ponekad rizikujući svoju fizičkuegzistenciju, radili i služili misiji islama i po-trebama muslimana u Bosni i Hercegovini.Islamska zajednica ne može prihvatiti vrije-đanje islamske tradicije, vjerskih osjećanja muslimana...”

Raffi GregorianOtišao je ostavivši iza sebe smrd-

g

ljivi trag islamofobije

Raffi Gregorian, bivši zamjenik viso-kog predstavnika u BiH, je prije napušta-nja BiH u avgustu 2010. godine u javnimistupima više puta veoma neprimjerenovrijeđao reisa dr. Mustafu ef. Cerića.Gregorian je u tim svojim oproštajnim

medijskim istupima našeg reisa nazvaolicemjerem. Slične bljuvotine o reisuCeriću danas možemo čitati u tajnim iz-vještajima Američke ambasade iz Sarajeva koje je objavio Wikileaks. Nema sumnjeda je i u tim izvještajima svoje prste imaoRaffi Gregorian. Gregorian je očiglednojedan od onih likova iz međunarodnezajednice okojima je go-vorio ZlatkoMiletić, biv-ši direktorFe d e r a l n euprave po-licije kada je rekao:“Nama nije cilj da razvijamo islamofobi-ju, a iz međunarodne zajednice ima ljudikoji upravo to hoće”.

Feđa Isović, scenarista serije “Lud, zbunjen, normalan”Bošnjak za koga je islamska

, j ,, j ,

vjeronauka fašizam

Napadi na islamsku vjeronaukunisu nova pojava i nisu nešto što biiznenadilo prosječno informiranog građanina. Naprotiv, raspaliti poislamskoj vjeronauci značilo je čestoobznanu pripadnosti skupini građana,najčešće ateista, koji sebi uzimajuza pravo da drugim građanima, uovom slučaju vjernicima, sole pamet.Zloupotrebljavajući Javni servis,

Feđa Isović, scenarista serije “Lud,zbunjen, normalan“ je u Dnevniku2 FTV, 13.02.2010. godine, u svomkomentaru “Fašizam u nama, oko nas i u njima” iznio nedopustive kvalifikacije o vjeronauci. U tom svomkomentaru Feđa Isović je jasno rekaoda je vjeronauka u školama zapravopoduka fašizmu jer se djeca razdvajajuili, kako kaže, oni koji ne idu, oni se“izopćavaju”. Podsjetimo i to da je ovajčovjek najodgovorniji, jer je to njegov tekst, za klanjanje dženaze krmetu useriji “Lud, zbunjen, normalan”. Zbog ova dva opasna javna nastupa Feđa Isović je postao jedan od predvodnika islamofobije u BiH.


slični. Svjedoci smo da neprijatelji BiH i Bošnjaka uzimaju ovu Džuvinu izjavu kao zvaničnu potvrdu da u BiH ima hiljade Bošnjaka muslimana koji su teroristi. Naravno, Džuvo je svojim izjavama omogućio neprijateljima islama i muslimana u BiH da slobodno pretjeruju u svojim mišljenima na ovu temu. Danas smo svjedoci da neprijatelji BiH i Bošnjaka uzimaju ovu Džuvinu izjavu kao zvaničnu potvrdu da u BiH ima hiljade Bošnjaka muslimana koji su teroristi. Naravno, Džuvo je svojim izjavama omogućio neprijateljima islama i muslimana u BiH da slobodno pretjeruju u svojim mišljenima na ovu temu.

19

U povodu najave snimanja srpskog filma u Sarajevu, koji branitelje Sarajeva prikazuje kao kriminalce

Pogledi

Obrazloženje ministra kulture Kantona Sarajevo da “ne treba miješati politiku i kulturu... te da nema cenzure ni ovom filmu”, izaziva gnušanje; vrijeđa dostojanstvo branitelja Sarajeva i Republike BiH, dignitet našeg odbrambenog rata - a rehabilitira troipogodišnju opsadu bh. prijestolnice, ubijanje i teroriziranje njenih građana, te njeno rušenje sa okolnih brda

Emir Hadžihafizbegović,ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo, kadro-

vik SDA i poznati bh. glumac, jeodobrio sarajevski segment snima-nja srpskog filma “Top je bio vreo”, režisera Bobana Skerlića i scenaristeVladimira Kecmanovića, sina mno-go poznatijeg oca Nenada, četničkog ideologa. Problem nije u tome što jescenarista filma sin bivšeg sarajev-skog sveučilišnog profesora koji semeđu prvima, još krajem 1970-tihgodina, svrstao u otvorene velikosrp-ske ideologe, već u osnovnoj poruciKecmanovića mlađeg, po čijem isto-imenom romanu je napisan scenarij,da su branioci Sarajeva kriminalci,

silovatelji i ubice srpskih civila. A najveći problem je taj, što je ministar Hadžihafizbegović, dozvolio snima-nje tog filma na području Sarajeva. Režiser je ponudio uloge i nekim bh. glumcima, a tra-žio je i tehničku podršku od stručnjaka u Sarajevu; svi su ga odbili iz moralnih razlo-ga, ali ne i ministar.

Obrazloženje ministra kulture Kantona Sarajevoda “ne treba miješati poli-tiku i kulturu... te da nema cenzure ni ovom filmu”, iza-ziva gnušanje; vrijeđa dosto-janstvo branitelja Sarajeva i Republike BiH, dignitet našeg odbrambenog rata - a rehabilitira troipogodišnju opsadu bh. prijestolnice, ubijanje i teroriziranje njenih građana, te njeno rušenje sa okolnih brda. Poruka filma je apsolutno velikosrpska, antibosanska, pa je ujedno i filmska podrška zločincu Karadžiću i njegovim sljed-benicima. Ali bolji poznavaoci lika i djela Emira Hadžihafizbegovića, ne bi trebali biti iznenađeni još jednim njegovim sramnim ministarskim po-tezom, jer je, npr., prošle godine on podržao (i financijski) koncert Lepe Brene u Sarajevu i mimo njemu i jav-nosti podastrtih dokaza da se dotična slikala u vojnoj uniformi u rodnom Brčkom za vrijeme agresije. Ne mogu se prihvatiti ministrove nesuvisle teze

da je tu riječ o filmskoj umjetnosti i da to ne treba politizirati. A to što je te-meljna poruka filma politička, propa-gandistička, četnička, antibosanska,

što je to još jedan u nizusinhroniziranih pokušaja izBeograda da se redefinira karakter rata u BiH, nijeministru bitno, nego on tosve trpa pod “umjetnost”.

Ne smije se smetnu-ti sa uma da je taj EmirHadžihafizbegović kadarSulejmana Tihića, čovjeka koji godinama puše u srp-ska hegemonistička jedra,kao niti to da je on arogan-tno prešao i preko činjeniceda su sarajevski glumci od-bili igrati u takvom filmu;navodno, on se, jadan, boriza “umjetnost bez politi-ke” - bez obzira što je filmu konkretnom slučaju ite-kako u funkciji jedne poli-tike koja je odnijela tolikosarajevskih i bh. života,proizvela tolika zla na pro-

storima BiH. Znači, opet neki Emir!Ovaj, doduše, nije postao konvertitNemanja, ali svejedno: srpski hege-monisti su i krivi i dužni dobili dva pojačanja u dvojici izvornih Emira,bosanskih i bošnjačkih izroda. Jedanse odavno nastanio “tamo daleko”, dok ovaj drugi, ako ništa drugo, ima zagarantiranu tezgu po Beogradu iSrbiji nakon skorog odlaska iz mini-starske fotelje.

Znači, opetZnači, opet

neki Emir!neki Emir!

Srpski hegemonisti su i krivi i

dužni dobili dva pojačanja

u dvojici izvornih Emira,

bosanskih i bošnjačkih

izroda.


20

Borba za opstanak

Kolumna

Prije dvije godine buknula je genocidna agresija Izraela na Gazu. Za 22 dana ubijeno je 1.400 Palestinaca, od čega 300 djece. Tortura nije okončana. Izraelsko zločinstvo računa na “zamor materijala”, na iscrpljivanje naših mogućnosti da suosjećamo iz hefte u heftu, što se i događa. Lijek protiv zaborava je aktivno i kreativno pamćenje. Otud predlažemo da Sarajevo bude centar evropskog sjećanja na Palestinu, kroz podizanje spomenika palestinskim žrtvama i kroz izgradnju kulturne i komemorativne institucije Palestinskog doma

Piše: Fatmir Alispahić

Da li bi se u u Washingtonumogao pronaći jedan komadzemljišta na kome bi američ-

ka vlada podigla spomenik za 1.400 žr-tava izraelske agresije na pojas Gaze, koja je počela 28. decembra 2008. godine i ugenocidnom intenzitetu trajala 22 dana?Ako Washington, pak, ne želi da podignespomenik za svih 1.400 žrtava, jer sumnja da tu ima i naoružanih lica, neka baremto učini za 300 djece, ubijene u ovih 22dana. Lijepo je što u Washingtonu po-stoji Muzej holokausta – pa se američkinarod obrazuje na historijskom pamće-nju – ali bi jednako lijepo bilo da se uWashingtonu uspostavi ma kakav oblik sjećanja na palestinske žrtve. Ipak nam

se Amerika predstavlja kao svjetski pra-vednik! Od Washingtona su jednako daleko Evropa, u kojoj se dogodio holo-kaust, kao i Palestina, u kojoj desetljeći-ma traje genocid nad Palestincima, tako da su istovjetni moralni argumenti zbog kojih bi Washington trebao sa jednakim pijetetom pamtiti i jevrejske i palestinske žrtve. A mogao bi, vala, pamtiti i iračke žrtve, pa na jedan zid uklesati imena preko 100.000 imena civilnih žrtava, za čiju smrt je kriva američka administracija!

Ovaj antifašistički test jedovoljan da naslutimo kako zvanični Washington, na ža-lost, nema demokratski i mo-ralni kapacitet po kome bi sve žrtve ratnog zločina tretirao sa jednakim poštovanjem. A čim je nekome jedna žrtva više žrtva, a druga žrtva manje žrtva, taj ili je upetljan u zao čin, ili je daleko od antifaši-stičke osjećajnosti. Činjenica

j

je da mnogi advokati anti-fašizma punih usta pamte holokaust, a istovremeno pre-šutkuju palestinske ili iračke žrtve, čije su smrti izazvane istim karakterom zločinačkog bezumlja, kao i jevrejske žrtve u Drugom svjetskom ratu.

Za mene osobno nema nikakve zapreke u jednakom poštovanju prema žrtvama holokausta i prema žrtvama cionističkih zločina. Samo nečasni umovi mogu biti protiv jednakog edukativnog značaja sudbine Ane Frank i ma kojeg od onih 300 djece koju su izraelski zločinci ubili prije dvije godine. U ime rehabilitacije nevine žrtve, ma kojem narodu pripadala, prisjećamo se jednog od najgorih javnih zločina pred licem civilizacije, kakav je bio onaj od

prije dvije godine, kada je izraelska ar-mija ubila 1.400 ljudi u Gazi, a nekolikohiljada ljudi učinila invalidima, od čega 1.500 djece - ne obazirući se na vapaje i sa Zapada i sa Istoka, da se obustavi taj mon-struozni javni masakr nedužnih ljudi.

Cioniziranje svijeta

Zašto očekujemo da se Nijemci uBerlinu prisjećaju genocida u Srebrenici,a da se mi ne prisjećamo 22 dana u Gazi?Gaza bi trebala biti bliža nama, koji smopreživjeli opsade i masakre, nego što biSrebrenica trebala biti bliska Nijemcima,koji nakon zločina u Drezdenu 13. fe-

bruara 1945, kada je u sa-vezničkom bombardovanjubez potrebe ubijeno 25.000njemačkih civila - nisu preži-vjeli ništa. Pa ipak, ljudi se uSvijetu prisjećaju Srebrenice.I u Evropi i u Americi ljudidemonstriraju protiv cioni-stičkih zločina. Prisjetimo se,prije dvije godine su širomEvrope organizirani protestiprotiv izraelske agresije na pojas Gaze. U Sarajevu jeodržano nekoliko veličan-stvenih skupova, koji su nasuvjerili da smo živi kao ljudi,humanisti i antifašisti, te da nismo utušeni u te medijskestereotipe o tzv. palestinskimmilitantima. Održano je ne-koliko tribina, na kojima segovorilo o otimanju Palestinei nasilnom pravljenju izraelske“Republike Srpske”. Održana je masovna “Šetnja za

p p

Palestinu”, od Predsjedništva do Sebilja na Baščaršiji, a re-diteljica Jasmila Žbanić je

j j

okupila umjetnike koji su sa žutim trakama na rukavuposlali poruku da - Palestinciu Gazi doživljavaju sudbinuJevreja u Drugom svjetskom

ratu. Treba naglasiti da ni jednom odovih skupova nije prisustvovao ni jedanpolitički zvaničnik u BiH, ni Bošnjak, niSrbin, ni Hrvat, ne što ne bi htjeli pri-kazati se narodu i stati za mikrofon, već

Palestinski memorijalPalestinski memorijal

u Sarajevuu Sarajevu

Zašto bi baš Sarajevo moralo

biti centar evropskog sjećanja na

Palestinu. To što Sarajevo

više ne krvari, ne znači da su rane zacijelile.

Jedna od tih rana zove

se – zaborav. A zaborav

boli više od sjećanja.


21

zato što nisu smjeli. Od koga, upitat ćemo se? Političari u BiH, poput trgovaca, znaju stanje na svome tržištu, koje nije određeno hrabrošću i moralom, već spremnošću da se služi zapadnim kostolom-cima, a oni ne bi blagonaklo-no gledali na solidarisanje sa tragedijom u Gazi. Napose, ni na Zapadu nije bilo lidera koji su izrazili ogorčenje zbog izraelskih zločina u Gazi, po čemu možemo pretpostaviti da je Svijet uzjahala cionistič-ka ideologija, koja je odgojila taj osjećaj autocenzure u političkim zva-ničnicima. Direktno rečeno: Zapadni političari i oni koje Zapad kontrolira, lutkarske su figure koje pokreće Tel Aviv. Negdje je to direktno političko ropstvo, a negdje pak ta suptilna autocenzura, koja podrazumijeva da premijere svih evropskih država ne dotiče kad jedna država u 22 dana ubije 300 i rani 1.500 mališana. Zapadni državnici su poput pasa na lancu i krava na kanafi, ne mogu misliti, ne znaju govoriti, za razliku od široke javnosti kojoj savremene tehnološ-ke mogućnosti omogućavaju da ostane slobodna i da moralne i humanističke osjećaje širi putem alternativnih medij-skih mreža. Tako se događa da države i

njihovi narodi žive posve ra-zličite ljudske osjećajnosti, jerdok je narod demonstriraoprotiv izraelskog zločina uGazi, dotle su oni koji zastu-paju narod šutjeli, i robova-li. ...Bilo da se radi o Bosni iHercegovini, o Italiji, Španijiili Danskoj. Demonstranti susvugdje tražili od svojih vlada da se oglase u povodu izra-elske agresije na Gazu, ali susmetnuli s uma da se evrop-skim vladama, kao i vladomu Washingtonu, vlada iz TelAviva. To cioniziranje svijeta

postaje ozbiljan problem, tim prije što sesvaka kritika u vezi sa porobljavanjem de-mokratske i ljudske osjećajnosti od straneIzraela, tumači kao antisemitizam. Ne,niko nema ništa protiv Jevreja, niti ikomisli relativizirati žrtve holokausta, ali seantifašistički refleks normalnog čovjeka ne može miriti sa izraelskim genocidomnad Palestincima, i sa političkim jadom ikukavičlukom koji prati taj masakr.

Kao što smo vidjeli, sarajevski umjet-nici su napravili usporedbu između naci-stičkog zločina nad Jevrejima i cionističkog zločina nad Palestincima, a ta usporedba je opće mjesto planetarnog čuđenja nadJevrejima koji su sebi dozvolili da nakoniskustva holokausta potonu u bestijalnost

Samo nečasni umovi mogu

biti protiv jednakog

edukativnog značaja

sudbine Ane Frank i ma

kojeg od onih 300 djece koju

su izraelski zločinci ubili

prije dvije godine.


kolektivne krivice za kontinuirani genocidnad Palestincima. Teško je govoriti o stepe-nicima bestijalnosti, jer je svaki zločin uvi-jek zločin, bilo da je to masovno strijeljanjepred zajedničkim grobnicama u Podrinju,bilo da je to masovno ubistvo u gasnimkomorama u nacističkim logorima, ili ma-sovno granatiranje civilnih ciljeva u Gazi.Zločini u Drugom svjetskom ratu nisuimali direktan tv prenos i nisu ostvarivaliinteraktivnu relaciju sa političkom i širo-kom javnošću. Poslije smo saznavali za strahote holokausta. Tek sa zločinima uBosni ostvaruje se dnevni dodir događaja,njegovog medijskog predstavljanja i reakcijena sam događaj. Sa strahotama u Čečeniji,j g g j g p j j j

u Iraku i Afganistanu, ovaj medijski lanacpostaje još čvršći, tako da smo izraelske zlo-čine u Gazi, od prije dvije godine, u istommahu osjetili i kao događaj i kao reakciju.Iz tog razloga je sudbina žrtava u Gazi teža od sudbine svih dosadašnjih žrtava, jer sute palestinske žrtve ostale same, prepušteneubicama, uprkos tome što je uz njih ak-tivno bio sav miroljubivi svijet. Uz Jevreje,kad su ubijani u gasnim komorama, uzgrađane Hirošime i Nagasakija, uz građaneDrezdena, ili poslije uz Vijetnamce – nijebio niko, jer niko u tom času nije znao za sudbine tih nesretnih ljudi. Njihova bol jeposlije došla do nas. A bol masakriranihPalestinaca je momentalno bivala s nama,i bivala je tim jača što su oni znali da imne možemo pomoći, i što smo mi znali da ne postoji način da im pomognemo i da zaustavimo tu bestidnu svjetsku promocijunesputanog zločinstva.

Sarajevo, centar Evropskog sjećanjana Palestinu

Navikavanje žrtve da je žrtva, da svo-ju poziciju žrtve prihvati kao normalnostanje, kao i navikavanje javnosti da jeneko žrtva, pa da Palestinci i ne zavre-đuju bolji kvalitet života od onog kojeg imaju – sofisticirani je zločin. Zaboravilismo Gazu, zar ne? Vjerujemo da se život uGazi normalizirao nakon 22 dana masa-kra, a ne znamo za torture i blokade kojesu se nastavile. Ne pitamo se šta je sa trau-mama tih 1.500 ranjene djece, niti kakvesu boli onih familija čijih 1.400 najmilijihje ubijeno izraelskim bombama.

Izraelsko zločinstvo računa na “za-mor materijala”, na iscrpljivanje našihmogućnosti da suosjećamo iz hefte uheftu, što se i događa, jer dugo već nema nikakvih vijesti o Gazi, a ni akcija civil-nog društva. A izraelska agresija nije ni-kad ni okončana, već se samo stišala. Iposlije ova krvava 22 dana bilo je brutal-nih ataka, kao što su avionski napadi kojisu bili usmjereni i na Zapadnu obalu.Čak su i britanski mediji pisali o spaljiva-

j p

nju Kur’ana od strane izraelskih vojnika,

o napadima na palestinske kuće, o torturama na bez-brojnim tzv. kontrolnim pun-ktovima koje moraju proći Palestinci da bi došli do škole, ureda, ljekarske pomoći. Ne samo da nije okončana bloka-da Gaze, koja podrazumijeva povremene vojne atake i stal-na maltretiranja Palestinaca, već je nastavljena politička blokada s ciljem da se spri-ječi obnova mnogobrojnih porušenih objekata i svakako oskudnih privrednih kapaci-teta. Kad se tome dodaju blo-kade humanitarnih konvoja, a te bloka-de pomažu i neke muslimanske zemlje, onda se sudbina milion i po Palestinaca u Gazi ne može nikako drukčije odredi-ti nego kao – živi genocid. Ali, to je ge-nocid za koji nisu krivi samo oni koji ga čine, već i oni koji ga dozvoljavaju, pot-pomažu, blokirajući čak i pomisao kon-kretnog sankcioniranja zločina. Sjećamo se bespomoćnog Sarajeva, Srebrenice, rezolucije i konferencija.

Dokle je uznapredovalo preimuć-stvo zločinaca najprije svjedoči jezik u medijima, u kojim se odomaćilo da se ubistva Palestinaca zovu “incidentima”, a da se ljudski otpor za odbranu golih života naziva “akcijama palestinskih militanata”. Jedino se nigdje ne odre-đuje fašistički, hitlerovski karakter izra-elske armije, čiji ideološki identitet je određen genocidom nad Palestincima. To bi značilo da i naše suosjećanje sa palestinskim žrtvama ima karakter di-verzije i subverzije, samim tim što je sistem političkih, ekonomskih i medij-skih relacija usmjeren na bezosjećajnost i kukavičko podržavanje jačeg.

Baš zato otvaramo idejuizgradnje Palestinskog memo-rijala (ili Palestinskog doma) uSarajevu, koji može biti u for-mi jednog objekta, sa biblio-tekom o Palestini i njenoj gol-goti, sa stalnom postavkomfotografija i dokumenata oizraelskim zločinima i o stra-danju Palestinaca, sa manjomkonferencijskom salom u ko-joj bi se priređivala predavanja i promocije, ne samo vezana za Palestinu. Sagradili bismoprvi evropski spomenik za žr-tve Palestine, u umjetničkoj

formi, ili pak, kao spomenik sa imenima žrtava, na kojem bismo se okupljali upovodu Dana Kudsa, u povodu 28. de-cembra i masakra koji je trajao 22 dana.Očekujemo da će se na spomeniku ubi-jenim Palestincima okupiti svi oni koji seokupljaju i na Dan holokausta. Jer žrtva je žrtva, zločin je zločin, i istinski antifa-šisti jednako pamte i jednako opominju.

Na žalost, nisu svi istinski, mnogoje lažnjaka, koji svoj fašizam sakrivajuiza jednih, a protiv drugih žrtava. Otudideja o izgradnji spomenika ubijenimPalestincima u Sarajevu vjerovatno nećeimati podršku sarajevskih vlasti. Bitno jeda ima podršku naroda! Jer, narod ima njive, i šta je koga briga što će čestiti boš-njački domaćin na svome imanju dozvoli-ti podizanje spomenika palestinskoj žrtvi.A bošnjačkih imanja ima i usred Sarajeva.

Ne postoji ni jedan razlog protiv,a ima ih hiljade “ZA” – zašto bi bašSarajevo moralo biti centar Evropskog sjećanja na Palestinu. To što Sarajevo višene krvari, ne znači da su rane zacijelile.Jedna od tih rana zove se – zaborav. A zaborav boli više od sjećanja.


Treba naglasiti da ni jednom

od ovih skupova nije

prisustvovao ni jedan politički

zvaničnik u BiH, ni Bošnjak,

ni Srbin, ni Hrvat, ne što ne bi htjeli prikazati se

narodu i stati za mikrofon, već zato što nisu smjeli.

23

Piše: Anes Džunuzović

Prije nekoliko mjese-ci iz štampe su izašla dva

toma Vašeg Rječnika bosanskog jezi-ka. Molim Vas da nam ukratko kažete osnovne karakteristike i značaj ovog djela za bosanski jezik?

Jahić: Prvi put mi dobijamo višeto-mni enciklopedijski rječnik. Njega treba razlikovati od drugih rječnika, pogotovo ga treba razlikovati od ovih dvojezičnih rječnika. Dakle, ovo je projekt koji se radi deceniju, dvije, tri, pa i više. Te projekte u svijetu rade institucije. Kod nas, pošto je situacija takva kakva jeste, ovakve projek-te rade pojedinci. Pojedinci to mogu raditi i to nije problem, problem je što pojedin-ci nemaju pravu i odgovarajuću podršku od društva i nadležnih institucija, a koja je neophodna da bi se izišlo pred svjetsku naučnu javnost sa jednim djelom koje te u odnosu na tu javnost predstavlja kao kulturnu, civiliziranu sredinu i na kraju krajeva taj naš standardni jezik predstav-lja kao civilizirani, savremeni, moderni evropski jezik. Sve to bosanski jezik jeste, ali mi eto mukotrpno i teško dolazimo do rezultata koji potvrđuju da on to jeste. Znači, ovo je rječnik u 10 tomova, urađen naučno sa jedne strane, utemeljen na gra-đi, na oko 500 do 600 izvora: književna djela, naučna djela, publicistička djela, djelausmene narodne književnosti, narod-nih mudrosti, naše bosanske kuhinje na primjer, djela iz svih onih oblasti koje nas kao autentičnu kulturu predstavljaju nama i drugima. To je dakle naučni pristup. Sa

druge strane, urađen je tako da ima prak-tičnu, upotrebnu vrijednost. Znači, da rje-šava što je moguće veći broj tzv. jezičkihnedoumica: oblik riječi, značenje, akcenat,gramatički opis. Naročito je potkrjepljenvelikim brojem primjera. Ovaj Rječnik serazlikuje od svih dosadašnjih rječnika, ne-mamo ih mnogo ali imamo ih, po tomešto je dosljednije primjenjena savremena leksikografska metoda. Utemeljena je na građi, konkretnoj građi toga jezika, a ta građa je obrađena tako da recimo postojioko 300 odrednica kojem funkcionalnomstilu riječ pripada. Znači to je ta precizna leksikografska savremena metodologija. Todvoje je spojeno i ambicije su da to buderječnik koji će biti zaista upotrebljiv za svakodnevnu jezičku situaciju u bilo kojojoblasti života. To je njegova ambicija.

Rekli ste da je ovaj Rječnik deseto-tomni. Iz štampe su izašla dva toma, je-ste li Rječnik završili u cijelosti ili samoova dva toma koja su izašla iz štampe?

Jahić: Negdje 60-70 % je urađeno,za ostalo je izvršena selekcija, napravljenkostur. Međutim, kad kažem urađenoto podrazumijeva da nije “izbrušeno”. A “brušenje” je poseban posao koji je možda nekad teži i od samoga pisanja. Tu ide au-torsko “brušenje”, pa tehnička dorada, toje vrlo, vrlo mukotrpan posao. Ja trenut-no radim na finalnom “brušenju” trećeg i četvrtog toma. Plan je bio da do kraja godine ova dva toma idu u štampariju, aliuvijek ima nekih odgađanja kad je u pi-tanju moj neposredni rad, ali sada kakostvari stoje treći i četvrti tom bi se trebali

IntervjuDr. Dževad Jahić, univerzitetski profesor i autor desetotomnog Rječnika bosanskog jezika

Sada imamo Rječnik, potreban nam je još pravopis i ozbiljnija gramatika

Ovaj bi se Rječnik mogao sagledati u vremenu nakon Prvog Simpozija o bosanskom jeziku koji je održan u septembru 1998. godine u Bihaću. Ovaj Simpozij će u historiji bosanskog jezika vjerovatno imati nivo značaja koji je imao Bečki književni dogovor za srpskohrvatski jezik. Na tom Simpoziju je zaključeno da se uradi gramatika bosanskoga jezika, velika, ozbiljna gramatika. Zatim da se uradi višetomni rječnik, ali se imalo u vidu da to radi Institut za jezik. Međutim, Institut kao i svi mi iz organizacije Simpozija i svi od kojih se očekuju da realiziraju zaključke, imamo problema sa sredstvima iz budžeta. Jednostavno se nije moglo čekati i ja sam se nadhvatio da realiziram jedan od zaključaka Simpozija, a to je, kao što sam već rekao, izrada višetomnog rječnika bosanskog jezika


24

pojaviti u martu mjesecu iduće godine. Izdavač će biti isti, a to je “Bošnjačka aso-cijacija 33”. To je jedna mlada organizacija koja je prepoznala značaj ovog djela, pri-je nego su to institucije nadležne za to, i koja se potrudila da prva dva toma izađu iz štampe, a koja će se potruditi i da ostali tomovi rječnika budu oštampani. Iako, i sami kao mlada organizacija nisu riješili mnoga bitna pitanja za svoje postojanje i opstanak.

Uvaženi profesore, ako Bog da, kada završite Rječnik imat ćemo jed-nu bitnu kariku u lancu koji se zove bosanski jezik. Šta je to još što je ne-

j

ophodno uraditi da bismo odredili naš jezik, da bi mogli reći ovo je naš jezik, jesu li to pravopis, gramatika...? Da li sa na tome uopće radi?

Jahić: Ovaj bi se Rječnik mogao sa-gledati u vremenu nakon Prvog Simpozija o bosanskom jeziku koji je održan u septembru 1998. godine u Bihaću. Ovaj Simpozij će u historiji bosanskog jezika vjerovatno imati nivo značaja koji je imao Bečki književni dogovor za srpskohrvatski jezik. Na tom Simpoziju je zaključeno da se uradi gramatika bosanskoga jezika, ve-lika, ozbiljna gramatika. Zatim da se ura-di višetomni rječnik, ali se imalo u vidu da to radi Institut za jezik. Međutim, Institut kao i svi mi iz organizacije Simpozija i svi od kojih se očekuju da realiziraju za-ključke, imamo problema sa sredstvima iz budžeta. Jednostavno se nije moglo čekati i ja sam se nadhvatio da realiziram jedan od zaključaka Simpozija, a to je kao što sam već rekao izrada višetomnog rječni-ka bosanskog jezika. Ja sam u realizaciju, odnosno izradu rječnika krenuo odmah

negdje nakon tog Simpozija. Znači radimveć nekih 12 godina na njemu. Mi ima-mo već neke rječnike bosanskog jezika.Jednotomni rječnik bosanskog jezika kojije radio Institut za jezik, a koji je objavljen2007. godine. Ja sam u predgovoru svoga rječnika na dva mjesta govorio i o tomerječniku. Pred svakim našim rječnikomtreba ustati, radovati mu se istinski, jer tosmo mi, to je naš jezik. I ja sam ukazaona njegove kvalitete. Međutim, on ima iniz slabosti. I o tim slabostima sam ja go-vorio u predgovoru. Osnovna slabost je utome što on uopće nema nikakvu građu,a Institut je naučna institucija koja sve svo-je napore usmjerava na izradu publikacija koje su utemeljene na građi. Imali smo iRječnik Alije Isakovića, Rječnik karakte-ristične leksike. Zatim moj školski rječnik u sastavu trilogije. Ovo je praktički četvrtipo redu rječnik bosanskog jezika. Ali že-lim reći da je svaki od tih naših rječnika prvi, prvi u nečemu. Ali je ovaj moj naj-kompletniji, najdublji.

Na tom Simpozijumu u Bihaću,osim zaključka da se izradi rječnik jeli bilo još nekih zaključaka i da li su realizirani?

Jahić: Kad se pogledaju ti zaključcivećina njih je uglavnom, začudo, realizira-na. Gramatiku smo uradili prije 10 godi-na i moram reći da smo je prebrzo uradili,ali je urađena. Ona je važeća, ali to ne zna-či da sad ne treba pristupiti izradi veće ibolje gramatike. Sa pravopisom se zapelo.Trebalo je formirati pravopisnu komisiju,kako to inače mora biti. Samo za pravopisje neophodna komisija, a rječnik i gra-matiku može raditi i pojedinac. Dakle,ministarstvo federalno ili kantonalno, ali

pozvanije je federalno je trebalo formirati pravopisnu komisiju, ali do toga nije doš-lo. Sa naše katedre, sa Odsjeka za bosan-ski jezik Filozofskog fakulteta u Sarajevu je bila inicijativa, međutim, oni to zbog nečega nisu uspjeli realizirati. Dakle, naša najveća potreba sada je izrada pravopisa bosanskog jezika, i to komisijska izrada u kojoj bi bilo 6,7,8 ljudi.

Dakle, iako se radi o jako bitnimprojektima ne samo za jezik, nego i za naciju i državu, ipak nema novčane po-drške od strane nadležnih institucija?

Jahić: Nažalost, da! Nema podrške od institucija koje su pozvane da to podrže. Istina, moram to naglasiti, sarajevsko kan-tonalno ministarstvo obrazovanja i nau-ke, zahvaljujući agilnosti ministra Safeta Keše, bilo se usmjerilo na formiranje pomenute komisije, ali negdje je zapelo. Jednostavno, ovo je ministarstvo pokaza-lo spremnost, ali bez podrške federalnog ministarstva nije moglo realizirati ideju.

Pomenuli ste nekoliko puta Institut za jezik. Svi ovi projekti trebali bi biti realizirani na Institutu!? Šta je problem

j p j

kod Instituta, jesu li samo sredstva?

Jahić: Sa jedne strane finansije, sa druge unutarnja organizacija, a sa treće kadrovsko siromaštvo.

Da li je kadrovsko siromaštvo gene-ralni problem kod nas kada je u pitanju bosanski jezik?

Jahić: Pa jeste i to problem, mada mi imamo dosta mladih, talentiranih ljudi koji završavaju studije, ali nemamo gdje da ih smjestimo. Ministarstvo, odnosno Vlada treba dati odobrenje za svako rad-no mjesto u Institutu, a to onda ide sporo, gotovo nikako. Institut za jezik ima tri-četiri čovjeka, veći dio njih je već blizu penzije, nema nikakvog podmlađivanja, tako da je situacija sa Institutom jako teška.

Da se vratimo Vašem rječniku.Nakon što su izašla iz štampe prva dva toma uslijedile su i kritike od po-jedinih Vaših kolega. Iako je i total-nim laicima jasno da je ovaj Rječnik kapitalno djelo sa ogromnom važ-nosti za bosanski jezik, ipak postoje kritičari. Da li se tu radi o sujetama, drugačijem pristupu, metodologiji izrade rječnika, ili čemu već!? Stekao sam dojam da ove kritike nemaju puno veze sa strukom, ali ipak po-stavljam ovo pitanje kako bismo pre-poznali i ovaj problem sa kojim se susreće naučni rad u BiH!?


Jahić: Šta je tu pitanje našeg mentali-teta da neke rezultate u startu dovodimou pitanje, čak i da negiramo, da odbacu-jemo, šta je tu stvar naše psihologije, šta je tu stvar institucionalne neorganizira-nosti, a šta spada čisto u sujete, ne znam,ali svega po malo tu ima. I, nažalost, minismo zrela sredina da naučno valorizira-mo nešto što se pojavljuje, da mu nađemomjesto koje zauzima. Znači, bilo kakvi re-zultati, rezultati bilo kakvog napora namništa ne znače, nemamo mehanizma da ihpriznamo. Priznajemo samo pojedinačnepromocije, koje, znamo svi, idu u znakuhvalospjeva ili predstavljanja pred kame-rama itd. A stvarnog, naučnoga priznava-nja, isticanja vrijednosti, pa i slabosti kojeće koristiti svima kako bi se kasnije neštobolje uradilo, mi to nemamo.

Profesore Jahiću, molim Vas da iskoristimo ovu priliku i da pokušamorazjasniti neke dileme koje se postav-ljaju pred naš jezik. Prva dilema je za-što bosanski, a ne bošnjački jezik?

Jahić: Te dileme samo su odraz našihnesnalaženja i nedostatka osnovnih spo-znaja o biću toga jezika. Mi nismo iza-brali naziv bosanski jezik, nego je on sampostojao kroz historiju, a mi smo ga samoprihvatili kao takvog. Kako su se jezičkiprocesi kretali onda je došlo do toga da bosanski jezik bude upravo standardni,književni jezik Bošnjaka i svih onih kojiBosnu doživljavaju kao primarno svojumatičnu državu i svoju domovinu. Ta di-lema bošnjački ili bosanski je nametnuta,

ona nije iz nauke mogla poteći. Nauka je davno to riješila, i te dileme praktično ne postoje osim u glavama ljudi koji ili nedo-voljno poznaju problematiku toga ili ima-ju komplekse, govorimo o Bošnjacima, ili o ovim drugim koji nemaju dobre namje-re i koji nastupaju sa pozicije da oni tobo-že bolje poznaju kako se naš jezik zove od nas samih. To bi vam isto bilo kao kad bi meni neko rekao ti nisi Dževad nego si Nedžad, pa da ja pristanem na to.

U Crnoj Gori na popisu stanovništa na listi ponuđenih jezika našao se boš-njački, a ne bosanski jezik. Zvanična Crna Gora očito nas hoće “naučiti” da se naš jezik zove bošnjački, odnosno, da ste Vi Nedžad, a ne Dževad? Takve tendencije imaju i neki jezičari u dru-gim susjednim zemljama!?

Jahić: To se može tako pojaviti u Crnoj Gori samo ako je na to prista-la bošnjačka zajednica tamo. Ako nije, onda se nikako to ne može nametnuti. Ali, koliko ja znam tako što se neće poja-viti u formuliranju naziva jezika u dijelu Sandžaka koji pripada Srbiji.

Kakva je situacija sa bosanskimjezikom među Bošnjacima u dijaspo-ri, koji su u raznim etapama odlazili sa ovih prostora i naseljavali razne krajeva svijeta!? Gledao sam neke bošnjačke zajednice u Turskoj koje su odselile nekad davno i koje govo-re nekim jezikom koji ću ja kao laik nazvati starobosanskim. Koriste se

riječi kao što je “preklani” koje danasnemamo u jeziku. Koristi se i ikavskidijalekat?

Jahić: Posebna je situacija sa dijaspo-rom u Turskoj. Mi imamo i Katedru za bosanski jezik u Turskoj. Uglavnom,iz raznih krajeva, dobrim dijelomiz Sandžaka, ali i iz Krajine, srednjeBosne, Sarajeva, imamo Bošnjaka uTurskoj, pa imamo dijalekatsku razu-đenost. Međutim, u Turskoj je očito da naš jezik ostaje na nivou upotrebe fami-lijarnog jezika, isključivo usmenog, go-vornog, po pamćenju. U Turskoj vidi-mo da mlađe generacije gube jezik. Tajje proces u toku, a ne čini se puno ni sa jedne strane da se to zaustavi, ni sa našestrane ni sa strane Turske.

Pomenuli ste Katedru bosanskog jezika u Turskoj?

Jahić: U Jedrenu, evo četvrta godina,radi se, problemi postoje, zapali smo ukrupnije kadrovske probleme i ne znamošta će biti dalje sa Katedrom, ali uglavnompostoji generacija studenata koja završava bosanski jezik. Ova Katedra se nalazi na Katedri za balkanske jezike u Jedrenu,međutim, naš je cilj uprkos problemima da se otvore katedre u Istanbulu i Ankari.Da li će biti nešto od toga vidjećemo.Turska nažalost nije puno raspoložena za ulaganje u ove katedre, pa šta će biti tek ćemo vidjeti. Ali svakako treba pozdravitiovo, jer se radi o prvoj katedri za bosanskijezik izvan naših prostora.

25

Kad smo kod Sandžaka da ka-žemo nešto i o dijalektima kod bo-sanskog jezika. Koliko u Sandžaku ima bosanskog jezika. Meni kao la-iku se čini da je puno ekavice u jezi-ku kojim govore Bošnjaci u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu, pa možda i u Bijelom Polju, Prijepolju, Novoj Varoši i Priboju, ali manje?

Jahić: Mi smo nedavno imali pro-mociju upravo ovog Rječnika u Novom RPazaru i ja sam imao izlaganje, upravo o tome. Dijalekatska baza sandžačkog dijalekta u sklopu dijalekata bosanskog jezika je naravno specifična i tu se radi o prevladavanju govora koji u dugim slogovima imaju refleks “ije” (vrijeme, bijelo, mlijeko), a u kratkim slogovima imaju “e” (vetar, pesma). Znači to je di-jalekatska crta i sandžački, novopazar-ski Bošnjaci, pa i bjelopoljski, koji su u crnogorskom dijelu Sandžaka, govore

jednim dijalekatskim tipom koji u du-gim slogovima ima “ije”, a u kratkim “e”. I to samo na prvi pogled izgleda kao ekavski, on nije dosljedno ekavski, on je ijekavsko-ekavski. A taj ijekavko-ekavski refleks zapravo odlikuje nešto što bi se moglo i što je već nazvano u literaturi sandžakom ili istočnom vari-jantom bosanskog jezika. Zapravo, ja sam prvi iznio tu tezu 1999. godine u knjizi “Bosanski jezik – sto pitanja, sto odgovora”, o postojanju dvije varijantebosanskog jezika, bosanska i sandžačka. Govorio sam o odlikama po kojima se razlikuju te dvije varijante. U svom radu na ovom Rječniku ja sam počeo dobijati Rkonkretne potvrde te moje teze. Mnoge riječi koje imaju tu varijantsku izpolari-ziranost imaju obilježje “varijanta istoč-na” i “varijnata zapadna”. Međutim, tose ne pokazuje samo na nivou leksema, nego i refleksa “jata” možda i nekih ak-cenatskih osobina itd.

Da, Prijepolje je Prijepolje, a nije Prepolje.

Jahić: Prijepolje nije Prepolje, jer je dugi slog.

A zašto Sjenica nije Senica, kad je kratki slog!? Mada Sjeničaci ne govo-Sre Sjenica, nego Senica, sa karakteri-stičnim naglaskom!?

Jahić: To potvrđuje upravo ovo štogovorim. Znači u toj dijalekatskoj fazi jezaista odlika koja će se izgleda napokon pojaviti i u književnom djelu. Pojavljuju se pisci, razgovarao sam jednom sa Enesom Halilovićem, savremenim novopazarskim piscem, koji se nosio tom mišlju i pitao mene za savjet, kako da sve to pretoči u svo-je književno djelo. To je vrlo jednostavno i pojavit će se dakle književna djela koja imaju “ije” u dugim slogovima, a “e” u kratkim slogovima.

Bosanska i sandžačka varijanta bosanskog jezika


26

Leksikografski temelji pokoljenja

Društvo

Piše: Safet Kadić ([email protected])

J esu li sve riječi potrošene? Jeli lingvistika, jednako kaoi epistemiologija i f ilozofi-

ja, stavila tačku izvan (saznajnog)JJ

kruga. Da li je o jeziku sve reče-no? Da li je vas svijet rečen, objaš-njen, osmišljen u jeziku? Da li suiscrpljeni svi modeli produciranja smisla i da li je prepunjen libidov zakon supstance jezika, da li suiscrpljene sve mogućnosti jezičkeprojekcije ljudske nade? Neke od-govore na ova pitanja ponudit ćejedno trijumfalno djelo bosanskeleksikografije. Pojava prvih dvahutomova desetotomnog Rječnika bo-sanskog jezika profesora Dževada Jahića podkraj ove godine pred-stavlja naučni, kulturni i političkidogađaj brez presedana u novijojpovijesti, jer je, kako smatra glavniurednik ovoga izdanja, akademik Muhamed Filipović, “rječnik odre-đenog jezika jedan od prvih dokaza postojanja takvih kulturno i du-hovno osviješćenih zajednica kaootvorenih ljudskih zajednica i kaokulturnih sredina, odnosno kao

Ono što će sigurno ovajriječnik označiti kao prekretnicu u posmatranju,izučavanju i normiranjubosanskog jezika i postuliranju bosnistike jeste jedna smjela, javnoobznanjena teza ovoga filologa o dvovarijantnosti (dvoizgovornosti) bosanskog jezika: istočnoj ijekavsko-štakavskoj (sandžačkoj) izapadnoj ikavsko-šćakavskoj (bosanskoj)

proizvođača duhovnih vrijednosti”. Napominjući dalje da “sve ljudske kulture u svojoj osnovi imaju po-štovanje prema riječi i govoru, kao identifikacionom mjestu čovjeka, njegove svijesti i znanja i kao na-činu kojim do nas dolazi ono što je skriveni smisao postojanja svega oko nas”, akademik Filipović po-sebno iztiče: “U našoj kulturi riječ je oduvijek imala najbitnije znače-nje i predstavljala je iskon mišljenja i čina. Od nje je sve započelo, jer nam je prvotno rečeno da učimo, tj. da izgovaramo i ponavljamo riječi koje nam donose svjetlost znanja i istine, od kada se riječ mora pošto-vati kao izvor znanja i istine.”

Takvo shvaćanje uloge i znača-ja riječi dijeli i autor ovoga riječni-ka Dževad Jahić, iztaknuti filolog i ugledni profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu te u Edrenu, Mostaru i Novom Pazaru, koji u predgovoru, pored ostalog, napomi-nje: “Svaki jezik prepoznaje se prije svega po svom rječničkom fondu i taj fond jeste glavna odrednica svakog jezika, zapravo glavna ‘pre-poznanica’ svakog jezika.”

Neponovljivi poduhvat

Podsjećajući da u tomsmislu ni bosanski jezik nije nikakav izuzetak, već, naprotiv, tipičan i karakterističan po svome leksičkom bogatstvu i slo-jevitosti, Jahić zaključuje: “On je leksički bogat i slojevit sutog što je narod čiji je to matični jezik i sam kao historijska poja-va prošao kroz izuzetno složene i također slojevite faze svo-ga razvitka na svom teškome putu opstanka ili nestanka. Leksičko bo-gatstvo bosanskog jezika na sreću svjedoči ne o nestanku već upravo o opstanku toga naroda kao specifič-ne etničke posebnosti u evropskim razmjerama. U leksici bosanskog

jezika izrazito je svojastvo simbio-ze, a naučni je fakt da je u porodi-ci slavenskih jezika upravo bosan-ski jezik, kao jezik Bošnjaka, pa isvih onih koji Bosnu i Hercegovinuosjećaju kao svoj matični kulturniprostor, u leksičkom i frazeološkompogledu najslojevitiji jezik i da muu tom smislu premca nema čak ni uužoj porodici južnoslavenskih bal-kanskih jezika.” (Treba podsjetitida se areal bosanskog jezika pro-stire znatno šire od sadašnjih dr-žavnih granica BiH i da bosanskimjezikom od pamtivijeka govore imnogi ljudi koji nisu Bošnjaci.)

O motivima i razlozima ovakvog pregnuća autor svjedoči ovako:“Bosanskom jeziku kroz njegovuhiljadugodišnju historiju radilo seo glavi iz raznoraznih pravaca, na njeg se “pucalo” iz svakojakih bu-sija, podmetalo mu se sve i svašta,zbog mnogo čega mnogima njegovopostojanje i njegova neosporna hi-storičnost nisu nimalo odgovarali.A glavni razlog je bio uvijek taj štoim zbog mnogo čega nije odgovara-

la ni Bosna kao autentičnikulturni prostor, pa takoni bosanski jezik, čija jematica u toj istoj Bosni.Taj njen jezik u stvari jei glavni pokazatelj auten-tičnosti i samosvojnostitoga prostora i te i ta-kve Bosne, kao državnei kao kulturnohistorijskecjeline.” Jahić, nadalje, smatra da “naučnim ute-meljenjem i naučno ute-meljenim normiranjembosanskog jezika i sambošnjački narod uspijeva se u današnjim prilikama

kuturno revitalizirati i predstavi-ti kao savremeni evropski narodformiran na prostoru Balkana, a učijem formiranju značajnu uloguigraju ne samo slavenski korijeniveć i ilirski supstratski, a potom ibogumulski i orijentalno-islamskikao adstratski...”

Riječnik Riječnik bosanskog duhabosanskog duha


Nema nikakve sumnje

da je ovaj leksikografski

zahvat u bosanski jezik od presudnog

značaja i nedvojbeno predstavlja

podvig generacije.


Leksičko bogatstvo bosanskog

jezika na sreću svjedoči ne o nestanku

već upravo o opstanku toga

naroda kao specifične

etničke posebnosti

u evropskim razmjerama.

Ne umanjujući značaj i domete izuzetnih i neponovljivih umjetnič-kih ostvarenja u ovoj godini, ka-kvi su filmovi Belvedere Ahmeda Imamovića, zatim četverotomni historijski roman Dugo svitanje Halida Kadrića, ali i tradicional-ne kulturne manifestacije kao što su MESS Dine Mustafića, SFF Mirsada Purivatre, Sarajevski dani poezije Hadžema Hajdarevića, Sarajevo jazz-fest Edina Zubčevića, (pa i Sarajevska zima Ibrahima Spahića ili Baščaršijske noći Halida Kuburovića), mora se naglasiti da su za ovaj neponovljivi nauč-ni leksikografski poduhvat vezani sve sami ekskluziviteti. O kakvom se grandioznom ljudskom podvi-gu radi govori i činjenica da će se Rječnik sastojati od deset tomova u kojem će biti obuhvaćeno oko 80.000 natuknica, a unutar njih oko 350.000 razrađenih i opisanih jezičkih jedinica, a taj naučni pod-vig izveo je samo jedan čovjek to-kom desetogodišnjeg rada. Posebno ohrabruje činjenica da je na kraju, zahvaljujući razumivanju akademi-ka Muhameda Filipovića, prvi put najviša naučno-umjetnička institu-cija u državi, kao što je Akademija nauka i umjetnosti BiH, istina za-sad samo pokroviteljski, stala iza ovakvog projekta, što bi moglo nagovješćivati da će se pitanje bo-sanskog jezika odsad postavljati u najvišim i najodgovornijim nauč-nim projektima i planovima na-učnih kao i državnih institucija. Ovaj čin ravan je nekom velikom ljudskom odkriću: jednom se zbude i nikad više! Radi se o prvom na-učno utemeljenom opisno-norma-tivnom riječniku bosanskog jezika enciklopedijskog zahvata, u kojem se sveobuhvatno i sistematično, po uzusima savremene naučne akribije i najviših standarda moderne lek-sikologije, fundira bosanski duh u bosanskim riječima. U tom smislu primijenjen je i savremeni meto-dološki postupak. U okviru svake natuknice daju se etimologija, za-tim relevantni gramatički opis sa akcenatskim kategorijama u duhu standardnog jezika, značenja i de-finicije, a posebno sintagmatski i frazeološki izrazi. Kako napominje sam autor, u Rječniku je sakuplje-na ogromna građa bosanskog jezi-ka, kakva dosad nigdje, ni ublizu ovakvog obima, nije predstavljena ni objašnjena. U njemu je pri put cjelovitije, modernom leksiko-grafskom metodom, predstavljeno

leksičko bogatstvo bosan-skog jezika, autentično je-zičko naslijeđe. “Rječnik obiluje ogromnom građom, koja praktički zahvata sve nivoe i funkcionalne stilo-ve standardnoga bosanskog jezika. On obiluje također ogromnom građom primje-ra iz jezika bošnjačke usme-ne književnosti, što se prije svega odnosi na narodnu epsku pjesmu, a posebno na sevdalinku i baladu. U njemu je, kao potvrda upotrebe riječi u natuknici, veliki broj primjera iz jezika najznačaj-nijih bošnjačkih pisaca, od onih najstarijih do savremenih, što sve skupa služi kao svojevrsna i pouz-dana ilustracija izvornosti bosanske

jezičke tradicije i samo-svojnosti bosanskog je-zika. Značajan dio gra-đe Rječnika sačinjava i naučna, publicistička i druga slična literatu-ra”, objašnjava profesor Jahić.

Dvovarijantnost bosanskog jezika

Potrebno je podsje-titi da između nauke i umjetnosti postoji bitna

razlika: nauka traga za istinom, a umjetnost za ljepotom, naučnik je dužan govoriti istinu, a umjetnik lagati istinito, ali je, po Picassou, umjetnost laž koja nam služi da dođemo do istine, a bosanski jezik

je u ovom riječniku konačno našaosvoju istinu, a da se i ne govori onemjerljivom značaju i doprinosubosanskoj kulturi kroz susretanje idijalog bosanskog jezika i duha sa drugim jezicima, kulturama i na-rodima. Ono što će sigurno ovajriječnik označiti kao prekretnicu uposmatranju, izučavanju i normira-nju bosanskog jezika i postuliranjubosnistike jeste jedna smjela, jav-no obznanjena teza ovoga filologa o dvovarijantnosti (dvoizgovorno-sti) bosanskog jezika: istočnoj ije-kavsko-štakavskoj (sandžačkoj) izapadnoj ikavsko-šćakavskoj (bo-sanskoj). Slijedeći tu svoju ideju (imoju skromnu prijateljsku suge-stiju), Jahić, kao prvi jezikoslovacikad, daje u ovom riječniku norma-tivni legitimitet izvornim ikavsko-šćakavskim oblicima iz bosanskog organskog idioma, što će imatidalekosežne posljedice ne samo za unapređenje ljudskih prava nego iza razmah bosnistike, i smjer nor-mativistike, ali i kao prvi korak de-viktimizacije Bošnjaka. Istina, neradi se o ravnopravnim riječničkimodrednicama, nego samo o obavi-jesti o ikavskim i šćakavskim (ak-centovanim) oblicima u zagradi iza riječničke natuknice, na primjer:cijèna (ik. cína), cjelìna (ik. cilìna);

bìralīšte (šćak. bìralīšće), bòrilīšte (šćak. bòrilīšće), što je, mada prvi i nepodpun, značajan korak u pri-znavanju sobstvenog narodnog je-zika. U tome je pionirska zasluga profesora Jahića i po tome je ovaj riječnik, kao i po mnogo čemu drugom, ‘prvi’ i ‘pionirski’. (Kao nesvakidašnji primjer pregalaštva treba iztaknuti da je profesor Jahić uporedo sa radom na Rječniku, pi-sao i roman “Ustraga”, koji je, ta-kođer, ugledao svjetlo dana kada i Rječnik.)

Nema nikakve sumnje da jeovaj leksikografski zahvat u bo-sanski jezik od presudnog značaja i nedvojbeno predstavlja podvig generacije. Pojava ovog riječnika trajno će obilježiti jedno vrijeme i neizbrisivo označiti ovu godinu u povijesti Bosne i Bošnjaka, kao onu sudbonosnu tačku njihovog uzpravljanja nakon srbsko-hrvat-ske agresije na Bosnu i srbskog genocida nad Bošnjacima krajem proteklog stoljeća, jer “ jedan od najtežih aspekata naše tužne hi-storije jeste historija manipulacija našim bosanskim jezikom, čiji su pogubni rezultati vidljivi u mno-gim apsurdima našeg života”. U tome je epohalan značaj ovoga riječnika.

Kada i ako budu, na slobod-nom prostoru na Marindvoru ibudućem modernom centru me-tropolisa Sarajevo, uokolo pa lača Vlade i Skupštine BiH, izgra-đeni Muzej savremene svjetskeumjetnosti – ars aevi, reprezen-tativna koncertna dvorana, te uzpostojeći Zemaljsk i i Historijsk imuzej, također i Memorija lnimuzej genocida i Muzej obsadegrada, - značit će to da su zak lo-pljene strašne stranice strada l-ničke povijesti i otvorena nova stranica evropske budućnostiBosne i Bošnjaka. Budući da ćeBošnjaci kao autohtoni evropskimuslimani u budućem plura lnomevropskom društvu predstavljatieksk luzivitet, logično bi bilo pla-nirati na istom prostoru izgrad-nju reprezentativnog islamskog kulturnog centra za sve musli-mane ne samo Balkana nego iEvrope, a li o tom elementarnompravu Bošnjaci ni u rođenoj ze-mlji ne mogu ni sanjati, jer ba l-kansko i evropsko (pa i bosan-sko) okruženje još uvijek je tolikoksenofobično i islamofobično da to ne predstavlja samo neku da-leku blagu sjenku nad njima, većprijeteći holujni oblak na evrop-skom horizontu.


Sarajevski filološki susreti

Završetak ove godine obilježen je svojevr-

stnom “bosnističkom eu-forijom”. Nakon promocije Rječnika bosanskog jezika u septembru, u oktobru je odr-žana dvodnevna međunarod-na naučna konferencija: Sa-rajevski filološki susreti, a u decembru na zimskom sajmu knjige pojavio se i Oksfordski englesko-bosanski rječnik, što nepobitno svjedoči o ne-zaustavljivom razmahu bo-snistike.

Filološki susreti, koje su tako dalekovido osmislili, organizovali i vodili dvojica mladih univerzitetskih pro-

fesora Sanjin Kodrić i Isma-il Palić upravo nude model kako jedna mala nacionalna kultura može stupiti u kon-takt sa velikim kulturama, kako se određeni povodi mogu izkoristiti za afirmaciju bosanskog jezika i književno-sti. “Osnovni cilj konferenci-je bio je potaknuti izučavanje opusa trojice velikana bo-sanskog jezika i književnosti Meše Selimovića, Skendera Kulenovića i Derviša Sušića, a zatim povodom stogodišnji-ca, odnosno 85-togodišnjice njihovog rođenja prezentira-ti i afirmirati njihovo knji-ževno djelo i to na način da o književnim opusima ovih autora ne govore samo nauč-nici iz BiH već i naše kolege sa uglednih evropskih i svjet-skih univerziteta, a njih je ov-

dje 90 iz 13 država svijeta”, zasvjedočio je predsjednik Organizacionog odbora Sa-njin Kodrić. On je najavio i objavljivanje dvahu zbornika naučnih referata prezentira-nih na skupu od po 600 stra-nica, jedan iz oblasti književ-nosti, a drugi sa temama iz bosanskog jezika.

Oksfordski englesko-bo-sanski rječnik dovodi u direk-tnu i ravnopravnu komunika-ciju bosanski jezik sa velikim engleskim jezikom po najvi-šim leksikografskim standar-dima. Vrijedi ovdi navesti na-pomenu izdavača “o jezičkim varijantama”: “Rječnik pored izvornih riječi na bosanskom jeziku sadrži i najfrekventnije varijante riječi u upotrebi na srpskom i hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini.”

29

Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (2. dio)

Pogledi

Dejtonske institucije u koje se delegira volja entiteta nisu institucije države, nego unije država. Agencije, uprave i direkcije koje preuzimaju nadležnosti ministarstava, institucija monetarne i fiskalne politike sa nivoa države a zadržavaju ih na nivou entiteta, nisu organi države nego unije država - kakve imaju, npr., Francuska, Njemačka i druge države koje se mogu udruživati ali i razdruživati kroz organe EU.

Sarajevo, 7.11.2010.

Najviši status kojeg jednomnarodu daje ustavno pravo,je N ustavni narod (spomenut ud

ustavu). A konstitutivnost naroda, u svi-jetu je nepoznata; ovdje je to dizanje na-roda iznad građanina i teritorijaliziranjeduhovnosti uvedeno da BiH podijelena osnovu srpske autokefalne svetosav-ske dogme teritorijalizirane duhovnosti“narodne države” i sestrinske hrvatskerimokatoličke dogme teritorijaliziraneduhovnosti cuius regio, eius religio (čija oje regija/država, toga je i religija, i vice versa) – koje nemaju nikakvog uporišta au Povelji UN i Internacionalnom pra-vu. Konstitutivnost naroda na teritorijiBiH, kao i drastičniji ekskluzivitet re-ligija-narod-teritorija-država zacrtan u

Aneksu 4 u formi Republike srpske (RS) i dodatno zahtijevan u formi ‘Hrvatske Republike Herceg-Bosne’ ili njenih va-rijanti poput hrvatske federalne jedinice ili hrvatskih kantona, služe da građani RBiH ove dvije dogme - primjenom kojih bi se raspale skoro sve evropske i svjetske države - prihvate u globalu i nastave sudjelovati u podjeli BiH, jer je princip da je opći inte-res vrhovni državni interes, Aneksom 4 zadržan na nivou “srpskog entiteta”, čime se RS potvrđuje kao srpska dr-žava unutar koje i samo pre-ma odluci koje, nesrbi mogu eventualno dobiti minimum zvani ljudska prava ili opti-amum zvani građanska prava.U oba slučaja, Aneksom 4 je nesrbima čak i nadanje tom dobitku, ubijeno. Jedan od dokaza da je Dejtonski ustav (Aneks 4) nametnuo sveto-savsku “narodnu državu”, a kriminalno odbacio princip Univerzalnosti građanstva kao nadnarodnu kategoriju prema Povelji UN, je u stal-nom insistiranju na prista-nak RS na drugačija ustavna rješenja - premda se pravo RS na učešće u pregovorima i uvjetovanje ustavnih rješenja može la-gano osporiti jer su, uz njenu začetnu ilegalnost, i ona i ‘Dejton’ osuđeni na Svjetskom sudu i u rezolucijama Savjeta sigurnosti UN (kao rezultat agresije i ge-nocida), te da se od strane kojoj se sudi i presudi, ne traži suglasnost za pravni si-stem po kojemu joj se sudilo i presudilo, a prema kojemu ona, Republika srpska, ne može niti postojati. Nije na odmet spomenuti da su najniže adrese sa ko-jima Sarajevo treba razgovarati, Zagreb

i Beograd, a jedina ispravna adresa,East River New York, uz konsultacije uBriselu i Washingtonu.

Država je definirana ustavom, gra-nicama i teritorijima na kojima se taj

ustav primjenjuje na načinjedinstva podjele vlasti na predstavničku/zakonodavnu(skupština - op. a., sinonimi:parlament, sabor), sudsku(pravosuđe) i izvršnu (pred-sjednik i vlada sa resornimministarstvima) – što RSsve ima, sa lokacijom cen-tralnih državnih institucija uBanjaluci. Svaki pokušaj da se zajednica (unija) dvije iliviše takvih cjelina – od ko-jih svaka ima vlastiti ustav ijedinstvo podjele ove tri vla-sti - proglasi državom, je bje-žanje od istine o dejtonskojuniji BiH. Čuvari

j‘Dejtona’,

a time i RS, u strankama koje okupljaju Bošnjake, točesto zamagljuju tvrdnjomda je BiH u Dejtonu saču-vala vanjski suverenitet a žr-tvovala unutarnji. To je laž,jer je suverenitet po definicijinedjeljiv – te ako se podv ijeliina vanjski i unutarnji, žrtvo-van je čitav, jer mu je oduzet

jedan od tri glavna atributa, nedjelji-vost. Uostalom, stalno pljušte dokazi da ttdejtonska BiH nije država nego tek ad hoc, privremena, nestabilna - i po ruši-ctelje RBiH oportuna - unija sastavljena od jedne države u procesu legalizacije,RS, i deset mini-država (kantona) la-bavo uvezanih u nestabilnu FederacijuBiH, koja nema niti vanjskog suvereni-teta: RS uvelike sklapa internacionalneugovore, po svijetu otvara predstavniš-tva i angažira lobiste, ucjenom uvjetuje

VraVratitititi B BiH iz područja iH iz područja dogovora u područje pravadogovora u područje prava

Ipak je ‘Dejton’ propao. Ne zato što nije “doveden do kraja” (iako

tom cilju hrle), nego zato što je njegov temelj

nezakonit i zato što su njegovi ciljevi lažni, protupravni.


30

vanjsku politiku BiH, ekskluzivno pri-ma svjetske i susjedne državnike, diplo-mate, emisare u Banjaluci… Sva priča dejtonskih političara o državnosti, su-verenitetu dejtonske BiH, propagandna je laž, korištena da se odane građane RBiH vara dok “Dejton dovedu do kra-ja”. To je prevara “drži bure vodu, dok majstori ne odu”.

Dejtonske institucije u koje se dele-gira volja entiteta nisu institucije drža-ve, nego unije država. Agencije, uprave i direkcije koje preuzimaju nadležnosti ministarstava, institucija monetarne i fiskalne politike sa nivoa države a zadr-žavaju ih na nivou entiteta, nisu organi države nego unije država - kakve ima-ju, npr., Francuska, Njemačka i druge države koje se mogu udruživati ali i ra-združivati kroz organe EU. Proglašavati “napretkom” ukidanje institucija RBiH u ‘Dejtonskom procesu’ uz izgradnju institucija koje legaliziraju diskontinui-tet države BiH putem udruživanja en-titeta i stvaranja pravnog osnova za ra-združivanje, je doista djelovanje u korist osnovnog cilja zbog kojeg su agresija i genocid počinjeni: diskontinuiteta dr-žavnosti jedinstvene BiH u korist novog kontinuiteta zajedničke (!) BiH, koja bi

svoj početak slavila kao ‘Dan ‘Dejtona’ - ustavne kapitulacije ’države BiH. HH

Institucije države se defi-niraju osnivačem i budžetom, a ne načinom kako se npr. plaća grija-nje muzeja. U institucijama kao što jeUIO, jedinstveni računi su po karakte-ru samo prelazni računi prema kvotama za pojedine entitete. Sredstva na prela-znim računima ne čine aktivu ni predu-zeća ni države, i još su jedna potvrda ne-postojanja suvereniteta (u ovom slučajufiskalnog). Ovaj primjer je spomenutkao tipičan zbog naglašenog korištenja u retorici o “napretku u reintegracijiBiH” po dejtonskoj formuli. Ovo seodnosi na sve institucije; pogotovo onekoje su u diskusiji povodom inicijativa EU o napuštanju ‘Dejtona’ i formiranja BiH po principima Države i Prava.

Pravno propali projekt

Ipak je ‘Dejton’ propao. Ne zato što nije “doveden do kraja” (iako tomcilju hrle), nego zato što je njegov te-melj nezakonit i zato što su njegovi ci-ljevi lažni, protupravni. Svi u BiH,EU i SAD, koji ga čuvaju i ratificiraju/

oživljavaju amandmanima (dogradnjama), obavljaju te-žak posao - jer su se zavjerili ne samo protiv prava RBiH na kontinuitet i opstanak, nego i protiv Prava uopće na

cijelom svijetu. Čuvari ‘Dejtona’ total-no derogiraju, odbacuju Povelju UN, Internacionalno pravo, Konvenciju o ge-nocidu, Presudu Svjetskog suda (organa UN!) i dosege svjetske civilizacije i insti-tucije tog domena. Za razliku od insti-tucija, protagonisti ‘Dejtona’ moraju slati šifrirane poruke “kako je RS ‘Dejtonom’ garantirana, te zbog toga ne može nesta-ti” i tajne koverte liderima stranaka (sa kojima prave i tajna sijela). Upravo zato što je Aneksom 4 garantirana, RS može nestati kao i sam Aneks 4 (nelegalan od nastanka, nelegalan po Presudi Svjetskog suda, a i neispunjen ugovor). Tada ne propada RBiH, nego propada RS koja je nastala Aneksom 4 - te se po imperativ-nim postulatima Internacionalnog pra-va, automatski vraća prethodno pravno stanje (status quo ante), Ustav RBiH koji je ionako nelegalno suspendiran.

Inozemnim čuvarima ‘Dejtona’ je otežan posao njegove obrane jer se moraju skrivati od svoje javnosti da bi

Konferencija u Augsburgu

1555. - Rimsko carstvo dijeli

zemlje

legalizaciju genocida prodali kao “pro-vedbu (ili izmjenu) Dejtona”. Zato mo-raju raditi kroz nezvanične institucije,nevladine organizacije, pa osnivaju iliangažiraju famozne NVO poput nekih“instituta za mir”, te sve to guraju prekopotrošivih, sluganskih političara. Njihov posao je mnogo teži nego onih koji jed-nostavno i javno mogu ‘Dejton’ suprot-staviti Povelji UN, te jasno kazati istinuupotrebom od naše javnosti skrivenog izraza koji omogućava direktno vraća-nje BiH iz područja dogovora u područje aprava. To je izraz nefunkcionirajući ustav, vkoji u izvještaju Venecijanske komisije iz2004., poziva na povratak slučaja državeBiH iz Poglavlja 6 (uvjetno-dogovornog,nagodbenog) u Poglavlje 7 (pravno ob-vezujućeg) Povelje UN. Mimo te spa-sonosne ponude, zagovaranje “dogovora domaćih snaga” i promjena ustava ilipravljenja novog ustava kroz “institucije a(dejtonskog) sistema”, znači držanje BiHu okovu u kojem RS ima pravo veta bezobzira što je sam taj okvir upravo razlog za stavljanje ‘Dejtona’ ad acta od strane aInternacionalnog prava.

Nakon izjašnjavanja Venecijanske ko-misije (referentnog pravnog organa Vijeća Evrope) i Kongresa SAD, u prah je 2006.pretvoren pokušaj odbrane ‘Dejtona’pod vodstvom nevladinog lobija oko ne-vladine organizacije ‘Institut za mir’ iz Washingtona i ambasadora UK i SAD,koji su, priključujući se NVO sektoru,pokušali obaviti prljav posao kao RichardHolbrooke, bez posljedica za vladin sektorvlastitih zemalja. Američki ambasadorDouglas McElhaney je 2006., inicijati-vom za legalizaciju Aneksa 4 kroz prihva-ćanje amandmana (‘Aprilski paket‘ ’), radio tajno jer je bio u sukobu sa Rezolucijom400, kongresa vlastite države.

Izvan bodljikave žice

Dejtonski ugovor i njegov Aneks4, nametnut u bunkeru unutar ogra-da bodljikave žice vojnog aerodroma,pokrenuo je proces kojeg su godinama analizirali, tumačili i eksponirali predanibranioci RBiH, uključujući i ovog autora,da bi u svjetlu dokumenata Venecijanskekomisije EU i Odbora za vanjsku politi-ku Američkog kongresa, u internetomdistribuiranoj analizi maja 2005., uka-zali na put proboja izvan tih aerodrom-skih bodljikavih ograda i povratak u do-men Internacionalnog prava, a naročitoKonvencije o genocidu i ostalih dostignu-ća civilizacije, te putem njihove primjene,odbrane države Bosne i Hercegovine -kako od susjednih agresora i njihovih su-rogata, plus internacionalnih hohštaplera,tako i od domaćih dejtonskih karijerista,

poltrona, lažova, profitera, glupana, lo-pova, šibicara. Zaključak analize je da u spašavanje države BiH treba ići putem Internacionalnog prava a ne putem van-sudskih nagodbi sa počiniocima agresije, ratnih zločina i genocida; situacija u BiH je nastala dvodržavnom agresijom na RBiH, te se ne može riješiti na lokalnom, nego isključivo na internacionalnom ni-vou; to je internacionalni problem.

Institucije, pravna tijela EU, Vijeća Evrope, Parlamenta EU i njihove ko-misije, kao i Odbor za vanjsku politi-ku Kongresa SAD, bilo eksplicite, bilo implicite su proglasili Dejtonski ustav nefunkcionirajućim! To je Venecijanska komisija obznanila 2004., a Kongres SAD implicite 2006. u Rezoluciji 400. Važnost tih akata i značenje termina ne-funkcionirajući, dejtonske snage skrivaju.U kontekstu Povelje UN, termin nefunk-cionirajući ukazuje da za smjenu takvog iustava ne postoji obaveza suglasnosti en-titeta - a posebno ne RS, čiji nastanak, postojanje i djelovanje je i povod i razlog zašto je taj ustav nefunkcionirajući.

Univerzalnost građanstva

Države, jest jednako nacije, su članiceOrganizacije ujedinjenih nacija (OUN). “Ujedinjeni narodi” ne postoje! Države su nadnarodne kategorije, pa OUN ne eokuplja narode, nego nacije - koje su sva-ka konvencija o (su)životu njenih građa-na, koji mogu pripadati ujedno i raznim narodima, vjerskim skupinama, rasama. Građani - jest jednako pripadnici nacije, jest jednako državljani - ujedno mogu pri-padati i jednom od više naroda u jednoj državi. Narod u državi može biti zašti-ćen, ali samo na nivou narodne kulture, etničkog identiteta, naslijeđa i prakse, ali ne na višem nivou ekskluzivne narodne teritorije organizirane u “(jedno)narodnu državu” sa pravom veta o pitanjima po-stojanja i funkcioniranja države. Kada bi dogma srpske autokefalne svetosav-ske teritorijalizirane duhovnosti “(jedno)narodne države” i sestrinska hrvatska ri-mokatolička dogma “čija je regija/država, toga je i religija, i vice versa” - na kojima se zasnivaju RS i zahtjev za nekom formom ‘Herceg-Bosne’ – bili prihvaćeni, OUNne bi brojala do 200 nego preko 2.000 članica, odn. koliko god naroda postoji na planeti; a građanske (ujedno i multiet-ničke) države bi se raspale. Realno, skoro su sve države na svijetu, multietničke: gra-đani ponaosob pripadaju nekom od više naroda u skoro svakoj državi. A uzdiza-nje građanina (državljanina) iznad naro-da (etnosa), vjere i rase, temelj je principa Univerzalnosti građanstva, na kojemu stoji svjetski poredak.

Nažalost, i pored svjetske šanse danedržavi BiH, u Sarajevu se godinama umedijima i strankama, te među “ne-ovisnim intelektualcima” (neovisnimod morala, znanja i hrabrosti), stvara ipodržava fama, nestrpljivo očekivanje,pa i paranoja u snebivanjima kako ćena bilo koji potez reagirati parlamentRS, Dodik, Tadić, Visoki predstavnik.Venecijanska komisija je 2004-2005naznačila da bi po pitanju ustava BiH“dobro bilo da se ... suglasi i Republika srpska”, ali njenu suglasnost ne zahtijeva.Američki kongres ide još dalje u koristBiH kada u Rezoluciji 400, etnitete nitine spominje, a time niti ne prepoznajekao relevantan faktor. Kongres spomi-nje, a time priznaje, jedino državu Bosnuoi Hercegovinu. Svjetskim pravnim tijeli-ma za pitanja ustava nije potreban prista-nak RS, a kamoli njen diktat. Naprotiv,EU i Kongres SAD su u periodu 2004-2006, dali do znanja da su principi, or-ganizmi i instrumenti nefunkcioniraju-ćeg ustava također nefunkcionirajući ilirazlogom nefunkcioniranja (države). Toznači da je po državu BiH destruktivnopozivanje i očekivanje odluka parlamen-ta RS o tome hoće li ili neće biti pošto-van nefunkcionirajući Dejtonski ustav ihoće li ili neće RS staviti veto na bilo što,pogotovu nakon Presude Svjetskog suda od 26.2.2007.!

U raspravama se farsa strmoglavlju-je do papagajskog “Dejton je dobar jerje zaustavio rat”, premda je zaustavioArmiju RBiH kada je oslobađala po jed-no naselje dnevno, od Ključa do pred-građa Banjaluke; a da se i ne spominjesuradnja sa HV-HVO u operacijama augusta 1995., koje su mogle osloboditiRBiH u tili čas. Kada su nezadržive for-macije legendarnih generala Mehmeda Alagića i Atifa Dudakovića u ljeto 1995.napredovale u Krajini, a četnici bili “na točkovima” u paničnom bijegu, Nikola Koljević je u Banjaluci za američki CNNTV, novinaru pred kamerom u mikro-fon histerično urlao da ako u narednih36 sati NATO ne zaustavi taj prodor,“dolazi do sloma srpske komponente uBiH!” Bolni su i pro-dejtonski mazo-histički argumenti predstavnika samihžrtava, kada kažu “Dejton je dobar jer jezaustavio genocid”, premda je totalni ge-nocid spriječila Armija RBiH, i to ranije;a upravo je prednacrt ‘Dejtona’ iz Ženeve

j

nazvan ‘Plan Kontakt grupe’, nakonparafa Muhameda Sacirbeya, direktno potakao pokolj u Srebrenici – enklavi koja je, zajedno s Goraždom onemogu-ćavala provođenje tog plana - tog zbira svih dotadašnjih planova o podjeli BiH, od Lisabona preko Sarajeva, Ženeve,

j p p j

Washingtona, New Yorka, do Dejtona.


32

Delinkvencija mladih, oblici individualnog ponašanja (V)

Mladi i društvoMladi i društvo

Neposredni društveni uzroci delinkventnog ponašanjaSvi opštedruštveni uslovi delinkventnog ponašanja mladih posredno se ispoljavaju putem neposrednih uzroka delinkventnog ponašanja. Među najvažnije takve faktore spadaju: 1. Uticaji porodične sredine; 2. Uticaji školske sredine i obrazovanja; 3. Uticaji slobodnog vremena i 4. Uticaj sredstava za masovne komunikacije

Piše: Džemal Subašić

Delinkventno ponašanjepredstavlja kompleksnudruštvenu pojavu koja se

može pravilno shvatiti i naučno obja-sniti samo ako se posmatra kao izrazdjelovanja, kako individualnog utica-ja, tako i svih faktora koje možemonaći u opštim uslovima života i druš-tvenim odnosima na kojima počiva određeno društvo. Ovi opšti uslovirađaju teške materijalne prilike, ne-zaposlenost, siromaštvo, zaostalost,primitivizam, deficijentnu porodicu,alkoholizam i druge pojave, međukojima svakako i emocionalne nape-tosti i lične devijacije. Prema tome,na kriminalitet i ujedno i na delin-kventno ponašanje mladih gleda sekao na izraz djelovanja opštih uslova koji karakterišu društvo kao cjeli-nu i djelovanja posebnih faktora kojiimaju karakter neposrednih uzroka ovakvog društveno neprihvatljivog ponašanja. Opšti uslovi kriminali-teta leže u društveno-materijalnimuslovima ekonomske, klasne i drugeosnovne strukture i protivrječnosti,

dezorganizacija društva kao cjeline i svih njegovih sastavnih elemenata i oni predstavljaju osnovnu snagu koja determiniše pojavu kriminalne dje-latnosti u krajnjoj instanci. Nasuprot njima, krajnji uzroci kriminaliteta se ostvaruju putem neposrednih fakto-ra, tj. onih faktora koji svo-jom snagom djeluju na po-jedince u pravcu njihove kriminalizacije dobijajući u konačnom ishodu svoj izraz u njihovom delin-kventnom ponašanju. (R. F. Mlađenović – Kupčević, Kriminologija, Sarajevo, 1982., str. , 163). Svi opšte-društveni uslovi delinkven-tnog ponašanja mladih po-sredno se ispoljavaju putem neposrednih uzroka delin-kventnog ponašanja. Među najvažnije takve faktore spadaju: 1. Uticaji porodič-ne sredine; 2. Uticaji škol-ske sredine i obrazovanja; 3. Uticaji slobodnog vremena i 4. Uticaj sredstava za ma-sovne komunikacije.

Uticaji porodične sredine

Prema prof. Bakiću, po-rodica je historijski oblik socijalnog i ekonomskog zajedništva ljudi različi-tog spola, uzrasta, raznih bioloških i kulturnih po-treba i težnji u okviru koje se odvijaju primarni biološko -edukativni procesi u funkciji produžetka vr-ste. Ovakvo određenje po-rodice zahvata i tri glavna elementa i procesa na koji-ma se zasniva i iz kojih izvodi svoje funkcije. To su: prirodno–reproduk-tivni (biološki), socijalno-kulturni i

ekonomski aspekt strukture porodice. Za nas su ovdje posebno interesantna dva posljednja elementa koja igraju veliku ulogu, odnosno koja imaju bi-tan uticaj na oblikovanje ličnosti mla-dih i proces njihova odgoja i socijali-zacije. Prema Personsu, porodica ima

dvije “temeljne i neraskidivefunkcije” koje su zajedničkeporodici u svim društvima.To su: primarna socijalizaci-ja djece i stabilizacija odra-slih ličnosti kao pripadnika društva. Ova prva funkcija se sastoji u socijalizaciji lič-nosti u djetinjstvu i to, kaoprimarna socijalizacija koja se ostvaruje u ranim godi-nama i to u okviru porodicei sekundarna koja se dešava u kasnijim godinama u ko-jima opada uticaj porodice, a jačaju uticaji škole i fak-tora u društvu. Primarna socijalizacija obuhvata dva temeljna procesa: interna-cionalizacija (usvajanje) kulture društva i struktu-iranje ličnosti. Usvajanje kulture, prema Parsonsu se shvaća kao skup zajed-ničkih vrijednosti i normi društva i oni se usvajaju kao dio strukture ličnosti. U skladu s tim Parsons po-rodicu naziva “tvornicom koja proizvodi ljudske lič-nosti” (Prof. dr I. Bakić, Sociologija, Sarajevo, 1997., str. 146.).

Neosporno je da je po-rodica kao jedna od pri-marnih društvenih grupa ta u kojoj se, prema različi-tim uticajima oblikuje lič-

nost mladih u širem smislu. Ona je društvena zajednica u kojoj se, pored obezbjeđenja materijalnih i drugih

Pri proučavanju samog

problema delinkvencije,

kao i u proučavanju

etiologije kriminaliteta

uopšte, posebna se pažnja poklanjala

siromaštvu, bogatstvu,

socijalnom i ekonomskom

statusu i pripadnosti određenom društvenom

sloju.


33

objektivnih uslova života mladih, ostvaruje i zaštitna odgojno-moralna funkcija. Međutim, mora se imati u vidu da ta funkcija ovisi i o cjeloku-pnoj strukturi porodice, položaju u određenoj društvenoj sredini, te nači-nu i kvalitetu ostvarenja ostalih mjer-nih funkcija. U porodici dijete gra-di svoj moralni lik, upoznaje se s osnovnim socijalnim idealima, stječe ljubav, sliku o vlastitoj vrijednosti i vrijednosti drugih osoba. U porodici vlada živa, složena i višestruka inte-rakcija i međusobna ovisnost članova porodica. Proces socijalizacije mladih upravo se odvija na osnovu te interak-cije, jer članovi porodice u ostvarenju svojih funkcija i uloga utiču među-sobno jedan na drugoga. Tako se so-cijalizacija shvata kao proces u kojem, uz pomoć kontrolne funkcije porodi-ce, mlada osoba prihvaća odgovaraju-će predodžbe, uzora i vrijednosti, te se u njemu izgrađuje i odgovarajuća etička kontrolna karika. (M. Singer i Lj. Miksaj-Todorović, Delinkvencija mladih, Zagreb, 1993., str.134). Mnogi naučnici su sebavili pitanjima porodice injene uloge u procesu socija-lizacije mladih razmatrajućiosnovne funkcije porodice.Međutim, poznato je da funkcija porodice nije ista urazličitim društvenim epo-hama, različitim sredina-ma i društvenim slojevima.Naime, porodične situacijekoje u nekim socijalnim,društveno-političkim ikulturnim uslovima moguizazvati različite sukobe, nemoraju iste posljedice imatiu drugim prilikama. Treba imati u vidu da se institu-cija braka i porodice nalaziu fazi velikih i dinamičkihpromjena u skladu sa bržimrazvojem demokratičnostidruštva. To je odvelo do situacije da na mjesto nekadašnje tradicionalne, u većini slučajeva patrijarhalne veli-ke porodice danas dolazi mala poro-dica koja se obično sastoji samo od roditelja i maloljetne djece. U takvoj situaciji javljaju se i popratne pojave koje se ogledaju kroz gubitak pojedi-nih funkcija porodice, u prvom redu odgojne funkcije. Također, dolazi i do opadanja autoriteta oca koji je sve manje vidljiv u porodici, jer ga rad i slobodno vrijeme van porodice sve više zaokuplja, pa majka preuzima odgovornost i brigu za dijete, što se pokazalo nedovoljnim za uspješan od-goj djeteta. Do problema u porodici

dolazi i usljed migracionih kretanja stanovništva prema urbanim sredi-nama, kao i prodora industrijalizaci-je i urbanizacije u ruralna područja.Pored napetosti koja proizlazi iz nepri-lagođavanja novim uslovima života,kao i pravilima ponašanja, ovaj procesdovodi i od sukoba gledišta i ideala između roditelja i djece, između mo-ralnih normi koji su roditelji prihva-tili i donijeli iz prijašnjih prebivališta i normi nove sredine u kojoj njihova djeca rastu. To dovodi do umanjenja i ugrožavanja odgojne funkcije po-rodice, pa čak djeluje i destruktivno.Povezanost između porodičnih prili-ka i devijacija u ponašanju djece bila je tema mnogobrojnih teorijskih kon-cepcija koje su pojedinim obilježjima porodice, kao što su: cjelovitost, so-cijalno-ekonomski status, ponašanječlanova porodice, odnosi u porodici,odgoj, asocijalne pojave u porodici idr., ne smije gubiti iz vida dinamička koncepcija djelovanja kriminogenihfaktora i multikauzalni pristup objaš-

njenju pojava kriminaliteta.

Socijalno-ekonomskistatus porodice

Socija lno-ekonomsk istatus delinkvenata, kao ipripadnost njegove porodi-ce određenim društvenimslojevima, bilo je predmetinteresovanja kriminolo-ga i sociologa još od sa-mih početaka razvoja ovihznanstvenih disciplina. Priproučavanju samog pro-blema delinkvencije, kaoi u proučavanju etiologijekriminaliteta uopšte, po-sebna se pažnja poklanja-la siromaštvu, bogatstvu,socijalnom i ekonomskomstatusu i pripadnosti odre-đenom društvenom sloju.

Zaključak o tome kakav je socijalno-ekonomski status neke porodice izvo-di se na osnovu niza podataka, kaošto su: visina prihoda porodice, zapo-slenje njenih članova, zanimanja, ra-zine njihovog obrazovanja, standarda stanovanja, predjela u kojem stanujui sl. Prilikom ocjenjivanja pojedinihobilježja kriminalitetu maloljetnika treba imati u vidu da se ta obilježja međusobno isprepliću i preklapaju.Tako, npr., pripadnost porodice so-cijalnim slojevima nižeg ekonomskog statusa često povlači za sobom lošijidruštveni ugled, slabije prihode, loši-je uslove stanovanja, veći broj djece,češću pojavu asocijalnog ponašanja

odraslih članova porodice itd. Prema tome, utvrđivanje kriminalno-etio-loškog značaja socijalno-ekonomskog statusa porodice je veoma složen i komplikovan problem. Mnogobrojna istraživanja kriminaliteta maloljetni-ka razmatrala su i materijalni položaj porodice u kojoj maloljetnik živi, kao uticaj siromaštva i bogatstva, materi-jalni položaj zemlje, predjela, grada, društvenog sloja na nastanak ove po-jave. Nastojalo se utvrditi da li postoji uzročno-posljedična veza između si-romaštva, odnosno lošeg materijalnog položaja porodice i vršenja krimina-liteta. Međutim, mišljenja o tom pi-tanju su različita i kreću se od onih kojima se ta veza potpuno negira, do onih koji tu vezu smatraju primarnim i neposrednim uzrokom kriminalnog ponašanja. Nezavisno od pomenutih neslaganja sigurno je da teške ma-terijalne prilike predstavljaju jedan od neposrednih društvenih uzroka delinkventnog ponašanja, ali koji se ne može posmatrati izolovano, nego samo u zajedništvu sa ostalim fakto-rima. Ukoliko je porodica suočena sa teškim materijalnim uslovima, to se odražava i na odgojno funkcionisanje porodice. U takvim uslovima rodite-lji su zabrinuti i okupirani teškoćama materijalne prirode, te nisu u stanju da posvete dovoljnu pažnju odgoju djece. Okupirani tim brigama rodi-telji u porodicu unose nemir, što se negativno odražava na djecu. Stoga djeca mogu, bilo usljed nedovoljnog odgoja ili zbog nemogućnosti da na društveno prihvatljiv način doprine-su poboljšanju materijalne situacije, pribjeći kriminalnim radnjama. U nekim slučajevima, siromaštvo može ostvariti presudan uticaj na vršenje krivičnih djela. Uticaj ovog krimino-genog faktora na pojavu kriminaliteta nije jednak kod svih krivičnih djela. On je, ipak, najprisutniji kod nastan-ka imovinskih krivičnih djela, kao što su krađe, prevare, razbojništva, itd. Teške materijalne prilike mogu uti-cati i na pojavu nekih drugih oblika delinkvencije, kao što je asocijalno ponašanje. Taj uticaj ima prvenstveno svoj odraz u psihičkom stanju lično-sti, što je naglašeno kod djece koja se u tim prilikama otuđuju od porodice, bježe iz škole, napuštaju dalje školova-nje, itd. Faktor koji stoji u uskoj vezi sa socijalno-ekonomskim statusom porodice jeste nezaposlenost. Upravo ona dovodi do opadanja materijalnih prilika pojedinih slojeva, što u kraj-njoj liniji dovodi do degradacije poro-dice i teškoća u uspješnom odgoju i obrazovanju djece.

Također, dolazi i do opadanja autoriteta oca

koji je sve manje vidljiv u porodici, jer ga rad i slobodno

vrijeme van porodice sve

više zaokuplja, pa majka preuzima

odgovornost i brigu za dijete, što se pokazalo nedovoljnim za uspješan odgoj

djeteta.


DuplericaFotopriča

Pripremio: Semir imamović

Četiri dana nakon izlaska ovog bro-ja Saffa, 28. decembra, navršit će se

tačno dvije godine od izraelske agresije na pojas Gaze, koja je, u nesmanjenom intenzitetu, trajala 22 dana. Tokom ovog zločinačkog poduhvata izraelske vlade, u opsadi kakvu novija historija ne pamti, i naočigled licemjerne zapadne i kukavičko -poltronske arapske politike, ubijeno je 1.400 nedužnih ljudi, od kojih čak 300 djece. Donosimo nekoliko fotografija iz tog perioda, kojima želimo osvježiti naše pamćenje i sjećanje na sve nedužno ubi-jene palestinske civile, kao i apelirati na savjest svih onih koji mogu spriječiti nove pokolje i pogrome nad tamošnjim stanov-ništvom, da to učine danas, jer će sutra već biti kasno.


Sjećanje na Gazu

36

Piše: Muhamed Nasirudin el-UvejdPreveo i prilagodio: AbdusamedNasuf Bušatlić

Tevekkul znači iskreno i pot-puno pouzdanje u Allaha u nastojanju da se ostvari

neka korist i otkloni šteta, uz pri-hvatanje i uvažavanje uzroka i po-sljedica koje se dešavaju kroz fizičkei hemijske procese i druge zakoni-tosti koje je Allah uspostavio u cje-lokupnom kosmosu, i na kraju za-dovoljstvo sa Allahovom odredbomma kakva ona bila. Tevekkul se nemože upotpuniti bez dvije temeljneodrednice. Prva je tzv. tefwid – štoznači potpuno povjeravanje svog slu-čaja Allahu, prije Allahove odredbe,za koju čovjek ne zna kakva će biti.Drugo, zadovoljstvo sa onim štoje Allah odredio i što mu se desilokao posljedica te odredbe. Onaj konije zadovoljan sa Allahovom odred-bom, njegov oslonac ili tevekkul jeništavan. Zbog toga je lijepo i pre-poručljivo da vjernik i vjernica prijeizvršenja nekog djela, prouče sljede-ću dovu: “Gospodaru moj, ja svoj

Onaj ko zna da su Allahoveriznice nepresušne, nećeočajavati ukoliko nešto izgubi ili ne ostvari kada on to želi.Vjernik svoje srce i svoj slučaj potpuno predaje Allahu i kaže isto ono što je rekao vjernik iz faraonove porodice: “A jaAllahu prepuštam svoj slučaj;Allah, uistinu, robove Svojevidi.”

slučaj Tebi povjeravam i zadovoljan sam Tvojom odredbom, pa učini da me prati dobro u svakoj situaciji.” Možda je najbolji primjer istinskog oslonca i pouzdanja u Allaha, prije i nakon odredbe, hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o istihara-namazu. Naime, Džabir ibn Abdullah je re rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao nas je istihari u svakoj prilici kao što nas je podučavao surama iz Kur’ana. Ako vas pritisnu brige, ili ako nešto želite učiniti, klanjajte dva rekata neobaveznog namaza, a nakon toga proučite ovu dovu: ‘Allahu Dragi, od Tebe tražim odgovor i rješenje pomo-ću Tvog sveznanja, i od Tebe pomoć tražim putem Tvoje svemoći. Molim Te za Tvoju neizmjernu dobrotu, jer Ti to možeš, a ja ne mogu, Ti znaš, a ja ne znam. Ti si jedini znalac taj-nog. Allahu Dragi, ako je ova stvar dobra po mene, po moju vjeru, moj život i moju smrt (imenovati o čemu se radi), onda omogući da se dogodi i olakšaj mi je, zatim me blagoslovi time. A ako je u ovome zlo po mene, moj život i smrt, onda to otkloni od mene i sačuvaj me. Učini mi u tome dobro kako god da bude, i učini da budem zadovoljan time.’” (Buharija).

Ko upotpuni takvaluk (bogo-bojaznost) i tevekkul (pouzdanje u Allaha), to mu je dosta za postizanje i ostvarenje dunjalučkih i ahiretskih blagodati. U tom smislu je kur’anski ajet: A onome koji se Allaha boji, Onće izlaz naći, i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. (Et-Talak, 2. i 3.) Prenosi se od Omera, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada biste se vi istinski po-uzdavali u Allaha, On bi vas opskr-bio kao što ptice opskrbljuje, one iz

svojih staništa odlaze gladne, a vra-ćaju se site.” (Tirmizi, Ibn Madže).Komentirajući ovaj hadis, Ebu Hatimer-Razi, rekao je: “Ovaj hadis je osnov tevekkula ili pouzdanja u Allaha, ijedan od najvećih uzroka opskrbe.” A Seid ibn Džubejr je kazao: “Tevekkulsadrži cjeloviti iman i vjerovanje.”Treba znati da tevekkul ili pouzdanjeu Allaha, ne negira uzroke i zakoni-tosti koje je Allah stvorio i po kojima se odvija život. Ponašanje u skladus tim zakonima, odnosno materijal-nim uzrocima i oslonac na Allaha usrcu, znači ispravno razumijevanjevjere. Na to aludira kur’anski ajet: O vjernici budite oprezni i nastupajte ili u četama ili odjednom svi. (En-Nisa,71.). Rekao je Sehl: “Ko potcjenjujei zanemaruje materijalne uzroke, onse izigrava sa sunnetom, a ko pot-cjenjuje i zanemaruje tevekkul, onse izigrava sa samim vjerovanjem.”Enes ibn Malik, r.a., prenosi da jePoslanik, sallallahu alejhi ve sellem,čovjeku koji ga je pitao hoće li svezatidevu ili će se pouzdati u Allaha, re-kao: “Prvo je sveži, pa se onda pouz-daj u Allaha.” To znači, vezanje deveje poštivanje zakona koje je Allahstvorio i to je sastavni dio tevekkula ipouzdanja u Allaha.

Suština pouzdanja u Allaha

Poznati učenjak, Ez-Zubjedi, usvom djelu Tadžu-l-arus, izmeđuostalog je rekao: “Suština tevekkula je u tome da si potpuno siguran uono što je kod Allaha, a nesiguran uono što ljudi posjeduju. To znači, sr-cem se pouzdati u Allaha, uz predu-zimanje svih potrebnih radnji i uva-žavanje zakonitosti putem kojih senešto dešava i ostvaruje, s potpunimubjeđenjem i znanjem da je Allah

Putevi duhovnog uzdizanja Tevekkul (pouzdanje u Allaha)

Ko se u Allaha pouzda, On mu je dovoljan


37

Opskrbitelj i Stvoritelj i da drugog boga osim Njega nema.” Tevekkul ima dvo-jako značenje: pouzdanje uAllaha u smislu da te po-mogne u djelu koje namje-ravaš uraditi, i pouzdanjeu Allaha u smislu da ti da ono što ti nisi kadar samsebi priskrbiti.

Kada se vjernik istinskipouzda u Allaha, On mu jedosta, On će odagnati zlood njega, podarit će muono što želi i sačuvat će ga od njego-vih neprijatelja. Uzvišeni je objavio: O Vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede. (El-Enfal, 64.)

Prenosi se da je neko upitao Šekika el-Belhija na čemu temelji

j p

svoj tevekkul, pa je on odgovorio: “Svoj tevekkul i pouzdanje u Allaha, temeljim na četiri spoznaje: Znam da imam obaveze koje niko za mene neće izvršiti, pa se trudim da ih u potpunosti izvršim, znam da moju nafaku neće drugi pojesti i zbog toga sam potpuno smiren u duši, znam da me Allah vidi u svakoj situaciji i u svakom stanju, pa Ga se stidim, znam da mi je rok određen i da me smrt čeka, pa se stalno pripremam za taj čas da me smrt ne iznenadi.” (Ebu Nuajm, Hilyetul-evlija). A u

istom djelu spominje se da je Hatimul-Esamm, rekao:“Ko osvane a kod njega se nalaze četiri stvari, onje u Allahovom zadovolj-stvu: iskreno vjerovanje uAllaha, tevekkul, iskrenosti spoznaja.”

Bez spoznaje Allahovihsvojstava savršenstvanema istinskog tevekkula

Ispravnom i istinskompouzdanju u Allaha, prethodi istin-ska spoznaja Allahovih svojstava savršenstva, a prije svega, Njegovesvemoći. Onaj koji nije dokučio zna-čenje Allahovih imena i svojstava,teško da se može istinski osloniti ipouzdati u Allaha. Zatim, istinskomtevekkulu prethodi i potvrda zakona kauzalnosti ili uzročno-posljedičnihveza u prirodi. Ko negira materijal-ne uzroke i zakonitosti koje je Allahuspostavio u životu, on dovodi u pi-tanje ispravnost svoga vjerovanja, a samim tim upitno je i njegovo pouz-danje u Allaha. Jer, ko ne posije žitoneće ga ni požnjeti, ko se ne oženi,uzalud će čekati da mu roda djecudonese. Poštivanje prirodnih zako-nitosti naređuje se u Kur’anu: Onvam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite

se onim što On daje, Njemu ćete po-slije oživljenja odgovarati. (El-Mulk, 15.); A kada se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahove blagodati tražite i Allaha mnogo spominjite da biste postigli što želite. (El-Džumu’a,10.). Onaj ko kaže: “Ja neću ništa raditi, ja ću se pouzdati u Allaha i čekati da mi dođe obećana nafaka”, on je obična neznalica, i to jasnim slovom Kur’ana. U Kur’anu stoji: Onzna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu putovati i Allahove blagodati tražiti, i onih koji će se na Allahovu putu boriti – zato izgovarajte iz njega(Kur’ana) ono što vam je lahko, i molitvu obavljajte, i milostinju udjeljujte, i draga srca Allahu zajam dajte! (El-Muzemmil,!20.). Dakle, Allah je odredio sva-kom nafaku, ali je naredio ljudima da putuju, trguju i da ulože trud kako bi došli do nafake koja im je obećana. Prenosi se od Saliha, sina Ahmeda ibn Hanbela, da je Ubejj upitan o onima koji ništa ne rade i kažu: “Mi se oslanjamo na Allaha”, pa je odgovorio: “To su pravi novo-tari.” Abudullah Ibn Abbas je ukorio i kritikovao hadžije iz Jemena koji su pošli na hadž bez hrane i vode, govo-reći: “Mi se samo na Allaha oslanja-mo”, a kada su došli u Mekku tražili su od drugih hadži ja hranu i vodu, pa je Allah objavio: I onim, što vam

Ko upotpuni takvaluk

(bogobojaznost) i tevekkul

(pouzdanje u Allaha), to mu je dosta

za postizanje i ostvarenje dunjalučkih i ahiretskih blagodati.


je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogo-bojaznost. (El-Bekare, 197.).

Osim spoznaje Allahovihlijepih imena i svojstava sa-vršenstva, a kao preduvjet za ispravnost tevekkula, vjer-nik mora imati lijepo mi-šljenje o Allahu i svoj životpotpuno povjeriti Njemu.To znači da vjernik i vjer-nica trebaju biti sigurniji uono što je u Allahovoj ruci,nego u ono što je u njihovimrukama. Vjernik se nećerazočarati ni očajavati ako izgubi ne-što od dunjalučkih blagodati, ili akone ostvari ono što je želio i očekivao.Njegovo stanje je poput onoga kojemje vladar dao kesu dirhema, pa mu ihneko ukrao, a onda mu je vladar rekao:“Ne brini i ne tuguj, jer u mojoj hazniima mnogo novca. Ako dođeš dobit ćešmnogo više nego što si izgubio.” Onajko zna da su Allahove riznice nepresuš-ne, neće očajavati ukoliko nešto izgubiili ne ostvari kada on to želi. Vjernik svoje srce i svoj slučaj potpuno predajeAllahu i kaže isto ono što je rekao vjer-nik iz faraonove porodice: “A ja Allahu prepuštam svoj slučaj; Allah, uistinu, ro-bove Svoje vidi.” (El-Mu’min, 44.).”

Važno je napomenuti da je suje-vjerje, koje se nažalost danas mnogoproširilo u muslimanskim sredinama,negacija tevekkula, ali i samog vje-rovanja. Mnogo je danas muslimana

koji, iako kažu da vjeruju u Allaha, kada im mačka pre-sječe put, vjeruju da će ih zlo zadesiti. Ili, ako kupu-jući avionsku kartu dobiju broj sjedišta 13, oni će od-goditi putovanje makar im bilo i važno, jer vjeruju da je broj 13 nesretan i zloslutan broj. Prenosi se da je neki astrolog došao kod Alije, r.a., u vrijeme kada je on pripremao vojsku za pohod, i rekao mu: “Vođo pravo-vjernih, ja sam na osnovu

zvijezda vidio da, ukoliko izvedeš vojsku u borbu, tebe i tvoju vojsku čeka nesreća i poraz.” Međutim, iskreni i ubijeđeni vjernik, kakav je bio hazreti Alija, r.a., nije poslušao astrologa i njegova proricanja, već je izašao s vojskom u borbu i izvojevao veličanstvenu pobjedu. Tako isto tre-ba postupiti svaki vjernik u svim si-tuacijama i raditi suprotno onome što kažu, nagađaju i proriču, vračari, ga-tari, sihirbazi, astrolozi i njima slični lažovi i obmanjivači. Prenosi se od Abdullaha ibn Ukejma da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko objesi talisman na vrat, bit će prepu-šten njemu.” (Tirmizi). Bez obzira šta pisalo na tom papiru ili koži (talisma-nu, zapisu, hamajliji), jer, čovjek svoje srce veže za talisman i u njega se uzda, a vjernik treba da se i srcem i dušom oslanja samo na Allaha.

Vrijednost tevekkula

Tevekkul je uzvišen stepen,jedna od najvažnijih naredbi i za-htjeva imana, najbolje djelo i iba-det kojim se približava Allahu inajveći stepen tevhida, jer se ništa ne može postići bez pouzdanja uAllaha i traženja Njegove pomoći.To je stepen prije inabeta (vraćanja Allahu i istinskog pokajanja), jerčovjek se pouzdava u Allaha da bipostigao ono što želi, i to je sred-stvo, a inabet je cilj. U tom smi-slu su i riječi Ibnul-Kajjima u dje-lu Medaridž es-salikin: “Tevekkul(pouzdanje u Allaha) je pola vjerea druga polovica je inabet (pokaja-nje i vraćanje Allahu), jer vjera jeibadet i istianet (traženje pomoćiod Allaha). Tevekkul je istianet, a inabet je ibadet.” Putem tevekku-la Allah tešku stvar čini lahkom ičovjek postiže ono što želi, nakončega mu srce postaje smireno i za-dovoljno Allahovom odredbom.

Rekao je Ibnul-Kajjim el-Džev-zijje: “Kada bi se u pomjeranjubrda sa njegovog mjesta, čovjek istinski oslonio na Allaha, a bilomu naređeno da to učini, uspio biga pomjeriti.”

Tevekkul je osobina istin-skih vjernika, koje je opisaoMuhammed, sallallahu alejhi vesellem, u svom hadisu kada je re-kao: “Pokazani su mi narodi i vidio


Rekao je Ibnul-Kajjim el-Dževzijje: “Kada bi se

u pomjeranju brda sa

njegovog mjesta, čovjek istinski oslonio na Allaha, a bilo mu naređeno da to učini, uspio

bi ga pomjeriti.’’

sam poslanika s kojim je bio samo jedan njegov sljedbenik, zatim sam vidio poslanik koji je imao samo dva sljedbenika, zatim, poslanika koji je imao manju skupinu sljedbenika, kao i poslanika s kojim nije bilo ni-koga. Onda sam vidio jednu ogro-mnu skupinu koja je zakrivala svod iznad sebe, i poželio sam da to bude moj ummet, pa mi je rečeno: ‘To je Musa, a.s., i njegov narod.’ Onda mi je rečeno: ‘Pogledaj’, pa kada sam pogledao gdje mi je bilo naređeno, ugledao sam također mnogobrojnu skupinu od koje se nijevidio svod iznad njih, irečeno mi je: ‘To je tvojummet, a među njima ima skupina od sedam-deset hiljada koja će ućiu Džennet bez polaganja računa.’ Nakon toga lju-di su se razišli, a Poslanik nije objasnio pojedinostio toj skupini. Ashabi sumeđusobno raspravljali otome, pa su neki od njihkazali: “Mi smo rođenikao mušrici, a onda smoprimili islam. Vjerovatnose to ne odnosi na nas, većna našu djecu.” Saznao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za njiho-ve rasprave i mišljenja, pa im je re-kao: “Nije tako kako vi govorite. To su oni koji nisu bili sujevjerni, već su se samo u Allaha pouzdavali.” Onda je ustao Ukaša ibn Mihsan i upitao: “Allahov Poslaniče, jesam li ja u toj skupini?” “Da”, odgovo-rio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Zatim je drugi ashab ustao i upitao: “A ja, Allahov Poslaniče?” Muhammed, sallallahu alejhi ve se-llem, odgovorio mu je: “Pretekao te Ukaša.” Dakle, tevekkul je svojstvo po kojem se prepoznaju iskreni vjer-nici. O njima je Allah objavio: Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svo-ga oslanjaju. (El-Enfal, 2.). Ibrahim, a.s., je zajedno sa svojim sljedbeni-cima upućivao dovu Allahu i molio: “Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti.” (El-Mumtahina, 4.) Zbog ”istinskog oslonca na Allaha i snage njihovog imana, Allah je naredio da ih uzmemo za uzor. Prenosi se da je Abdullah ibn Abbas rekao: “Riječi: hasbunnallahu ve ni’me-l-vekil – Dovoljan nam je Allah i divan je on zaštitnik, izgovorio je Ibrahim, a.s., kada je bio bačen u vatru, a također

i Muhammed, sallallahu alejhi vesellem, i njegovi sljedbenici kad suim ljudi rekli: “Neprijatelji se oku-pljaju zbog vas, treba da ih se priču-vate!” – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!” (El-Ahzab,”173.).”

Dokaz vrijednosti tevekkula jei u tome što ga Allah naređuje uznajveličanstvenija i najbolja djela.Tako Allah naređuje tevekkul uzibadet, na šta aludira sljedeći ajet:Allah zna tajne nebesa i Zemlje i

njemu se sve vraća, zatose samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono što radite. (Hud123.). Tevekkul je nare-đen uz da’vu i pozivanjeljudi u islam. U Kur’anustoji: A ako oni glave okrenu, ti reci: “Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samose uzdam u Njega, On je Gospodar svemira veli-čanstvenoga!” (Et-Tevbe, ”129.). Tevekkul je nare-đen u zakonodavstvu i

sudstvu: “Ma u čemu se razilazili,treba da presudu da Allah. To vamje, eto, Allah, Gospodar moj – uNjega se ja uzdam i Njemu se obra-ćam.” (Eš-Šura, 10.). Zatim, na-

j j

ređen je u džihadu: Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i po-uzdaj se u Allaha, jer On, uistinu,sve čuje i sve vidi. (El-Enfal, 61.).Zatim, prilikom međusobnog do-govaranja (šure) o važnim poslo-vima. U tom smislu je kur’anskiajet: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine.Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. Akada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Ali Imran,159.). Šura je jedan od vidova uva-

j j j g (

žavanja materijalnih uzroka, jer sumišljenja pojedinaca o određenompitanju bitna i ona mogu pomo-ći da se nađe pravo rješenje, alivjernik se ne smije osloniti samona to makar imao najbolje i naj-pametnije savjetnike i stručnjake,i ne smije zaboraviti oslonac samona Allaha, i onda kada se pobje-đuje i kada se gubi i kada su vjer-nici u većini i kada su u manjini.Tevekkul je također naređen prili-kom Hidžre. To potvrđuje sljede-ći ajet: Onima koji se isele Allaha

radi, nakon što su bili progonjeni, Mi ćemo još na ovom svijetu na li-jepo mjesto smjestiti; a nagrada na onom svijetu bit će još veća – kad bi oni samo znali! – onima koji budu trpjeli i u Gospodara svoga se uzda-li. (En-Nahl, 41.-42.). I na kraju, tevekkul je naređen prilikom skla-panja trgovačkih i bračnih ugovora i sklapanja drugih poslova. Kada je Musa, a.s., sklopio ugovor sa do-brim čovjekom iz Medjena, rekao je: “Neka bude tako između mene i tebe!” – reče Musa – “ koji god od dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili.” (El-Kasas, 28.). ”

Šta misliš o dvojici s kojima je Allah treći

Kompletan život Muhammeda,sallallahu alejhi ve sellem, bio je u znaku tevekkula i istinskog oslon-ca na Allaha, a ovdje ćemo navesti samo neke primjere da bi nam bilo jasnije njegovo značenje. Jedanput je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odmarao sa ashabima u jednoj dolini i legao je ispod sta-bla, a prethodno je sablju okačio o stablo. Njegovi ashabi su se bili razišli po dolini tražeći svaki sebi stablo sa dobrom sjenom da legne u njegovu hladovinu. Nedugo za-tim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao ih je, a kada su se okupili, vidjeli su pored njega ne-poznatog čovjeka sa sabljom u ruci. Tada im je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ovaj čo-vjek je došao dok sam ja spavao i uzeo je moju sablju, a zatim je sa isukanom sabljom prišao, probu-dio me i upitao: ‘Muhammede, ko će te sada spasiti od mene?’ Ja sam mu odgovorio: ‘Allah!’, i njemu je sablja ispala iz ruke.” (Buharija i Muslim) A u hadisu koji preno-si Enes ibn Malik, stoji da je Ebu Bekr, r.a., dok je s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, u toku Hidžre u Medini, boravio u pećini Sevr, a nevjernička potjera bila na ulazu u pećinu, rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada bi se samo sagnuli vidjeli bi nam noge.” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, smireno je od-govorio: “Ebu Bekre, šta misliš o dvojici s kojima je Allah treći!?” To je dokaz istinskog tevekkula i prepuštanja Allahu u najtežim tre-nucima. Poslanikovo srce je bilo potpuno predano Allahu i sigurno u Njegovu pomoć i zaštitu.


Važno je napomenuti da je sujevjerje,

koje se nažalost danas mnogo

proširilo u muslimanskim

sredinama, negacija

tevekkula, ali i samog vjerovanja.

40

Pripremio: Mr. Semir Imamović

Zekat na naslijeđenu imovinu

Selam alejkum. Imam pitanje u vezi zekata i mislim da mi možetepomoći. Problem glasi: imam odre-đeni iznos novca kod kuće ali i odre-đeni iznos novca u banci koji mi jeotac ostavio ali je preselio u među-vremenu i nije podijelio novac i sad to mora sud da odredi jer ima 5 na-dsljednika i ne znam koliko ću ja da dobijem i to se možda oduži do kraja godine ili do sljedeće godine, a mi-slio sam da dam zekat u mjesecu ra-mazanu. Šta da radim, da čekam do

j

pred kraj godine i da vidim hoće lise završiti suđenje ili da sad dam na trenutni novac?

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminAlejkemu selam! Vi izdvojite zekat

na imovinu koju trenutno posjedujete,ukoliko dostiže iznos zekata, a kada dobijete Vaš dio nasljedstva, onda iz-dvojite zekat i na taj dio ukoliko dosti-že iznos nisaba. (Izvor: www.rijaset.ba,pitanja i odgovori)

Protivljenje Božijoj odredbi

Kakav je šerijatski status osobekoja se protivi Božijoj odredbi, i toispoljava na različite načine?

Muhamed ibn Salih el-‘UsejminHvala Allahu, Gospodaru svjeto-

va i neka su Božiji mir i blagoslov na Poslanika, Muhammeda, sallallahualejhi ve sellem, njegovu porodicu i ča-sne ashabe i sve one koji ih budu slije-dili u dobročinstvu do Sudnjega dana.Vjerovanje u Allahovu odredbu dobra i zla, i znanje da ono što nas je snašlo,

nismo mogli izbjeći, i ono što nas je mimoišlo, nije nas nikako moglo snaći, spada u osnove (fundamente) islamskog vjerovanja. Musliman čvrsto vjeruje da je sve u Božijim rukama, i da sve što mu se dogodi, od dobra ili zla, ima svo-ju mudrost i obrazloženje, koji su samo Njemu Uzvišenom podrobno poznati. Shodno tome, nedaće s kojima Allah, dželle šanuhu, iskušava ljude, možemopodijeliti u dvije vrste: nedaće putem kojih Allah, dželle šanuhu, čisti čovjeka od grijeha i pogreški kojima je svakod-nevno izložen i usmjerava ga u pravcu popravljanja vlastitog stanja (duhovnog i moralnog), a o čemu, između ostalog,kazuju riječi Uzvišenog, u prijevodu značenja: Kakva god vas bijeda zadesi,to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti. (Eš-Šura, 30.); kao i

j

riječi: Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili. (Er-Rum, 41.), i ne-daće putem kojih Allah, dželle šanuhu,podiže čovjekov stepen (deredžu) kod Sebe, dželle šanuhu, i daje mu priliku da dostigne deredžu sabra (strpljivosti), za koju je On pripremio posebnu na-gradu, i zbog koje će On, one koji se budu okitili ovim svojstvom, bez raču-na nagraditi, kao što nam to sugerira ajet iz sure Ez-Zumer:a Reci: “O robovi “Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara MMsvoga! One koji na ovom svijetu do-bra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa na-građeni.” (prijevod značenja, Ez-Zumer, ”10.). U ovu vrstu spadaju nedaće koje su pratile Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kroz cijeli period njegovog po-slaničkog života. I kada je bio bolestan, to je bila bolest za dvojicu ljudi, i sva ostala iskušenja na koja je nailazio bila su samo iz jednog razloga – postizanja najvećih stepeni pobožnosti i strpljivo-sti, što je on i ostvario. Bio je najstrplji-viji u pokornosti Allahu, dželle šanuhu,u ostavljanju onoga što je On zabranio i u iskušenjima. Slijedom prethodno

kazanog jasno proizilazi da je strplji-vo podnošenje Božije odredbe stroga vjerska dužnost, a bilo kakvo negodo-vanje i protivljenje tome ukazuje na manjkavost čovjekovog vjerovanja uBožiji rububijjet – apsolutnu vlast, moći upravljanje. Jedna od nužnih poslje-dica Božijeg apsolutnog rububijjeta je ita da On radi šta hoće, On Svoga roba iskušava onako kako On to želi, ali ga inagrađuje ukoliko se strpi na tim isku-šenjima, nadajući se Njegovoj nagradi.Neki učenjaci su ljude, u njihovomodnosu prema iskušenjima i nedaća-ma, podijelili u četiri kategorije. Prva kategorija su oni koji se protive Božijojodredbi i iskazuju otvorenu srdžbuspram iskušenja koje ih je zadesilo, bilosrcem, riječima ili djelom, što je strogozabranjeno (haram). Srčano protivlje-nje ogleda se u tome da čovjek smatra da mu je Allah, dželle šanuhu, samimtime što ga je iskušao, nanio nepravdui da osobe poput nje ne zaslužuju takav tretman kod Boga. Ovo je izuzetnoopasna stvar, i njenog vlasnika izlažeočitoj propasti, a o čemu govori sljedećiajet: Ima ljudi koji se Allahu klanjaju,ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sre-ća, on je smiren, a ako zapadne i u naj-manje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, ui-stinu, očiti gubitak. (Prijevod značenja,El-Hadždž, 11.). Verbalno protivljenjeBožijoj odredbi ogleda se u paganskimnaricanjima, žalopojkama i kuknjavi, isvemu onome što nedvosmisleno uka-zuje na čovjekovo negodovanje, suprot-stavljanje i opiranje Božijioj volji i odre-đenju. Fizičko protivljenje ogleda se utrganju odjeće, udaranju po licu, čupa-nju kose i sl. Poslanik, sallallahu alejhive sellem, se odrekao onih koji tako po-stupaju, rekavši: “Nije od nas onaj kojitrga odjeću, udara se po licu i naričekao što nariču pagani.” Dakle, protiv-ljenje Božijoj volji i odredbi je zabra-njeno i spada u velike grijehe, a najgorioblik protivljenja je ono koje potiče izsrca. Druga kategorija su oni koji sve tostrpljivo (stoički) podnose, nadajući se

FetveAktuelna pitanja i dileme

Allah, dželle šanuhu, iskušenjima čisti čovjeka od grijeha i podiže mu stepen kod SebeSaff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina


41

Allahovoj nagradi. Svjesni su da strplje-nje, u ovom slučaju, nema alternativu, bez obzira na težinu i obim iskušenja i nedaće. Jer nasuprot strpljenju može stajati jedino srdžba, negodovanje i protivljenje, a to je, kako smo pojasnili, veliki grijeh. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio ženi, čije je dijete bilo na umrlu, a ona ga je prije toga za-molila da prisustvuje ukopu, da se strpi i nada Allahovoj nagradi. Treća katego-rija su oni koji su potpuno zadovoljni Allahovom odredbom. Postoji razi-laženje među islamskim učenjacima oko toga da li je zadovoljstvo Božijom odredbom i iskušenjima obaveza (vad-žib) ili je na stepenu pohvalnog djela. Ispravno je da je to bogougodan čin, ali ne i obavezan, jer predstavlja viši stepen u odnosu na strpljivost. Osnovna razli-ka između strpljenja i zadovoljstva je u tome što strpljenje ne isključuje prezir srca prema iskušenju i nedaći, i veću naklonjenost ka blagostanju i normal-nom životnom toku, dok zadovoljstvo znači prihvatanje iskušenja onakvim kakvo ono jeste, i gledanje na stanje blagostanja i iskušenja potpuno ravno-pravno, bez preferiranja bilo kojeg od njih, s obzirom da je iskušenje samo nužni produkt Božijeg postupanja i da je čovjek, u oba slučaja, samo Božiji rob. Moguća je i prihvatljiva pretpostavka da zadovoljna i predana osoba na isku-šenje gleda kao na potencijalni kapital, kojeg će “unovčiti” na Sudnjem danu, budući da je Allah, dželle šanuhu, obe-ćao onima koji se strpe na iskušenjima oprost grijeha i veliku nagradu, te da se na osnovu te računice kazna pretvara

u nagradu, a bol u užitak.Četvrta kategorija su oni koji

g

kada ih snađe kakvo iskuše-nje zahvaljuju Allahu, džellešanuhu, da li zbog toga što ihje sačuvao težeg i većeg isku-šenja ili zbog toga što je boliskušenja, bez obzira kolikočovjek živio, kratak i prola-zan, a nagrada koju je Allah,dželle šanuhu, pripremio za strpljive i zahvalne vječna ineprolazna. Nije nužno da seova zahvala desi odmah, priprvom udarcu, štaviše to jeu koliziji sa ljudskom naravi,ali je realno očekivati da sečovjek, nakon razmišljanja i pomnog analiziranja cijelog slučaja, ipak povučeii naknadno iskaže zahvalnost, pretpo-stavljajući da mu se moglo desiti neštoznatno gore i po njegovu vjeru kobni-je. Stepen zahvalanosti, je, bez ikakvesumnje, najveći stepen kojeg čovjek može postići u odnosu prema iskušenji-ma i nedaćama. A Allah najbolje zna! (Izvor: www. almoslim.net)

Zekat na nakit

Es-selamu alejkum! Moje pi-tanje se odnosi na zekat na zlato.Imam nakit, nešto od toga nosima nešto ne. Kako da znam koliki ze-kat moram dati jer taj nakit uglav-nom nije čisto zlato i u sebi ima kamenja, neko je vrijedno a drugonije. Koliko sam upoznata, zekat sene daje na bisere, ali molim da mipotvrdite.

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin

Alejkemu selam! Zekatna zlatni nakit je obavezan u našem mezhebu ako njego-va težina iznosi 91,6 grama i više. Ako zlato preteže u odnosu na druge primjese, u obzir se uzima preovlađuju-ći elemenat (zlato). Na biser i ostali nakit od dragog ka-menja ne daje se zekat osim ako se s njim trguje, kada se tretira kao trgovačka roba. (Izvor: www.rijaset.ba, pita-nja i odgovori).

Musafir i skraćivanje namaza

Es-selamu alejkum. Ja sam stalno nastanjen u Sarajevu, a mjesto rada i privremenog boravka tokom radnih dana je Banja Luka. U Banja La uku krećem ponedjeljkom ujutro, a vra-ćam se petkom prije džuma-aa namaza. Da li mogu ili da li trebam da skra-ćujem namaze dok boravim u Banja Luci?

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminAlejkemu selam! Ako imate smje-

štaj u Banja Luci i potreban komodi-tet za normalno obavljanje namaza, nema potrebe za skraćivanjem nama-za dok boravite tu na radu. Praktično, više provodite vremena u Banja Luci nego u Sarajevu. Trebate skraćivati četverorekatne namaze samo tokom putovanja između Sarajeva i Banja Luke. (Izvor: www.rijaset.ba, pitanja i odgovori).

Vjerovanje u Allahovu

odredbu dobra i zla, i znanje da ono što nas je snašlo, nismo mogli izbjeći, i ono što nas je mimoišlo,

nije nas nikako moglo snaći,

spada u osnove (fundamente)

islamskog vjerovanja.

42

Pravni propisi u hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Islamsko pravo

Piše: Mr. Semir Imamović

Ebu-Seid el-Hudri, radijallahuanhu, pripovijeda: “Neko jeupitao: ‘Allahov Poslaniče,

da li nam je dozvoljeno da se abde-stimo vodom iz bunara Budā’a?’, tj.bunara u kojeg su ljudi bacali ugi-nule pse, prljavštinu i ženske krpe(krpe koje su žene koristile u vrije-me mjesečnice). Poslanik, sallallahualejhi ve sellem, je odgovorio: ‘Voda je čista i ništa je ne može zaprljati(onečistiti)’.”1

Ocjena hadisa

Rekao je imam Tirmizi: “Ovaj hadisje dobar. Ebu Usame (prvi u nizu pre-nosilaca, Hammad ibn Usame) je svo-jim lancem prenosilaca podigao kvalitet ovome hadisu, i prenio je verziju koja je bolja i kvalitetnija od svih ostalih verzi-ja.”2 Šajh Nasirudin el-Albani ocijenio

j

je ovaj hadis vjerodostojnim.3 Hafiz Ibn Hadžer u Et-Telhisu zabilježio je predaju ukoja se može smatrati potporom (šahid) ovom hadisu, i naveo je da su Ahmed, Jahja ibn Mein i Ibn Hazm ovaj hadis ocijenili vjerodostojnim.4

Opća pravna pitanja

Neki teoretičari islamskog prava ovajhadis navode kao primjer za specifikaci-ju općeg kur’anskog ili hadiskog iskaza konsenzusom (jednoglasnim mišljenjem islamskih učenjaka). Naime, i više je nego očito da Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi “ništa je ne može zaprljati’’ sugeriraju općenitost, tj. nepo-stojanje situacije u kojoj se voda može zaprljati (onečistiti), bez obzira s čim se pomiješala i u kojoj količini i formi to bilo. Nasuprot tome, imamo jednogla-san stav islamskih učenjaka da se voda u koju je upala nečistoća i promijenila neko od njenih fizičkih svojstava (boju, okus ili miris) smatra nečistom, i izdvaja se iz ovog općeg propisa, tako da u ko-načnici imamo specificiranje općeg iska-za konsenzusom učenjaka.5

Drugi opet smatraju da uzrok speci-fikacije u ovom slučaju nije isključivo i jedino konsenzus, nego da postoje dru-gi iskazi koji ukazuju na to da je nečisto sve ono što, u kontaktu s nečistoćom, doživi fizičku promjenu, kao što su rije-či Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada voda dostigne količinu od dva vrča, nečistoća je ne može zaprljati.”6

Ovdje je bitno naglasiti da učenjaci koji

zagovaraju i podržavaju mogućnost spe-cifikacije općeg iskaza konsenzusom,dodatno pojašnjavaju da se ovdje ne radio specifikaciji svetog (božanskog) iskaza ljudskim (profanim) mišljenjem, u ovomslučaju mišljenjem do kojeg je više uče-njaka, neovisno jedni o drugima, došlosvojim subjektivnim tumačenjem, negoargumentom (iz Kur’ana i Sunneta), na kojeg su se tom prilikom pozvali.7 Nema 7

ništa sporno u tome da jedan vjerskiiskaz specifikuje drugi, ili da ga dodatnopojasni.

Propisi

1. Voda se, u šerijatsko-pravnom smi-slu, smatra čistom, i može poslužiti kaosredstvo za odstranjivanje fizičkih neči-stoća sa tijela i odjeće, bilo da se radi otežem obliku nečistoće, kao što je u slu-čaju pseće pljuvačke, bilo da se radi o bla-žoj formi, kao što je slučaj sa mokraćommuškog djeteta, koje se hrani majčinimmlijekom, bilo o formi između ovih dvi-ju, kao što je slučaj sa svim ostalim vrsta-ma fizičkih nečistoća. Također, vodu je,na osnovu navedenog hadisa, dozvoljenokoristiti i u svrhu pravnog čišćenja (abde-sta i gusula). Da voda ima ovakvu funk-ciju, slažu se sve relevantne pravne školeu islamu.8

2. Dvije su vrste vode, čista i nečista.Čista je ona koja je zadržala svoju osnovnu

j

formu ili je doživjela određenu promjenuu kontaktu sa nečim što je čisto, kao štosu sapun, zemlja, ali je i dalje zadržala opću formu vode, dok je nečista voda ona koja je doživjela promjenu u kontaktu sa nečistoćom. Na ovakvu pravnu klasifika-ciju vode ukazuju vjerodostojni hadisi, iz-među ostalog i ovaj hadis, s druge strane,klasifikacija koja spomenutim vrstama dodaje i treću a to je čista ali ne i čisteća voda9aa , nema jasno uporište u kur’anskimi Poslanikovim iskazima koji se baveovom temom, nego je plod pravničkog

Voda je čista i ništaVoda je čista i ništa jeje ne može zaprljati (onečistiti)ne može zaprljati (onečistiti)


Dvije su vrste vode, čista i nečista. Čista je ona koja je zadržala svoju osnovnu formu ili je doživjela određenu promjenu u kontaktu sa nečim što je čisto, kao što su sapun, zemlja, ali je i dalje zadržala opću formu vode, dok je nečista voda ona koja je doživjela promjenu u kontaktu sa nečistoćom. Na ovakvu pravnu klasifikaciju vode ukazuju vjerodostojni hadisi, između ostalog i ovaj hadis, s druge strane, klasifikacija koja spomenutim vrstama dodaje i treću a to je čista ali ne i čisteća voda, nema jasno uporište u kur’anskim i Poslanikovim iskazima koji se bave ovom temom, nego je plod pravničkog promišljanja i razumijevanja tih iskaza. Jer da je tako, da postoji ova međuvrsta, Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, ne bi kategorično ustvrdio “da je voda čista i da je ništa ne može zaprljati (onečistiti)”


promišljanja i razumijevanja tih iskaza. Jer da je tako, da postoji ova međuvrsta, Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, ne bi kategorično ustvrdio “da je voda čista i da je ništa ne može zaprljati (onečistiti).”10

3. U nekim verzijama ovog hadisa po-stoji dodatak: “... osim ukoliko nečistoća, koja upadne u nju, ne promijeni njen mi-ris, okus ili boju.’’11 Iz ovog dodatka razu-mije se da samo ona nečistoća koja dođe u direktni kontakt sa vodom, tj. upadne u nju, može zaprljati vodu, ukoliko pro-mijeni jedno od njenih svojstava. Ako bi voda promijenila okus, miris ili boju zbog nečistoće koja se nalazi van nje, u njenoj blizini (recimo da se u blizini rijeke ili mora nalazi lešina), smatrat će se i dalje čistom.

4. Ukoliko se voda zaprlja nečisto-ćom, ispravno je i legitimno poduzeti bilo koji korak koji će je vratiti u prvo-bitno stanje ili pomoći u odstranjivanju nečistoće, jer u teoriji šerijatskog prava važi pravilo “da propis važi dok postoji pravni razlog za to”. Recimo, dozvolje-no je nečistoću neutralizirati upotrebom hemikalija, ili pustiti da prirodni agensi (zrak, vjetar, sunce) djeluju u tom prav-cu, ili odstraniti samo onaj dio vode koji je zahvaćen nečistoćom, ukoliko je njen utjecaj ograničen na taj dio vode, ili za-prljanoj vodi dodati određenu količinu vode koja će joj pomoći da “prevlada” nečistoću ili je razgradi, ili na bilo koji drugi način.12

Bilješke: 1. Ahmed, 3/31., Ebu-Davud, br. 66., Tirmizi, br. 66., Nesai, 326.

2. Sunen Et-Tirmizi.

3. Irvaul-galil, 1/45.

4. Et-Telhisu-l-habir, str., 3., 4.

5. Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/58.

6. Ebu-Davud, br. 63., Tirmizi, br. 67., Nesai, br. 52., Ibn-Madže, 517.

7. Me’alimu usulil-fikhi ‘ inde ehli-s-sunneti vel-džemā’ati, 430.

8. El-Idžma’, Ibn el-Munzir, str. 2.

9. Ovo je mišljenje kojeg zastupaju pravnici hanbelijske, malikijske i šafij-ske pravne škole. (Pogledaj: hnabelijski mezheb: El-Hidaje, 1/10., El-Mugni, 1/13., El-Insaf, 1/21.; malikijski mezheb: El-Kafi, Ibn Abdulberr, 1/155., El-Išraf, 1/2, Ez-Zehire, 1/168.; šafijski mezheb: El-Umm, 1/3, El-Medžmu’, 1/84., Mugnil-muhtadž, 1/17.)


11. Ibn Madže, 521., Bejheki, 1/259, od Ebu-Umame el-Bahilija, radijalla-hu anhu. Lanac ovog hadisa je slab jer ga je samo Rešdin ibn S’ad – jedan od njegovih prenosilaca – prenio u formi merfu’a. Rekao je Ebu-Hatim: “Rešdin ibn S’ad nije pouzdan prenosilac hadisa, a ispravno je da je ovaj hadis mursel”, tj. postoji prekid u lanci između tabiina i Poslanika, sallalla-hu alejhi ve sellem. (Et-Telhis, 1/14., 15, ‘Ilelul-hadisi, 1/44.). I pored slabosti ovog dodatka, islamski učenjaci su složni u pogledu njegovog značenja, tako da se može reći da je ovo jedan od slučajeva u kojem su se učenjaci usaglasili oko značenja hadisa, kojeg su hadiski stručnjaci okvalificirali slabim.


44

Zelena transferzala Članovi Konsultativnog vijeća zajednica Kosova posjetili ranjenog

Piše: Refki Alija

Utorak, 21. decembar 2010.članovi Konsultativnog vi-jeća zajednica Kosova, iz

bošnjačke zajednice, Ćerim Bajrami,j j

potpredsjednik i Sahit Kandić, članVijeća, te Isak Meta, član predsjedniš-tva Bošnjačkog savjeta Kosova, posje-tili su u Kliničkom centru u Prištiniteško ranjenog Edina Islamovića.Ovaj Bošnjak je ranjen u nedavnomgnusnom napadu na sjeveru Kosova kada je ubijen Šefko Salković koji jeg p j

također bio komesar Centralne izbor-ne komisije Kosova. Prije dvije nedje-lje rahmetli Šefko Salković s ranjenim

j j j j

Edinom Islamovićem autom su kre-nuli iz rodnog sela Rvatske u općiniLeposavić noseći podatke potrebne za posmatrače za parlamentarne izborekoji su se održavali za tri dana, u CIK u Prištini.

Prvi utisak, nakon posjete boš-njačkih predstavnika ranjenomIslamoviću jeste da se ovaj 25-ogo-dišnji Bošnjak, unatoč teškim po-vredama od šest metaka ispaljenihu njega, ipak oporavlja. “Očiglednonajkritičniji period oporavka ovog hrabrog mladića je iza njega, i on jesamo Božijom voljom ostao u živo-tu, s obzirom da je bio pogođen sa šest metaka po gornjem dijelu tijela”,naglašava Ćerim Bajrami, te prenosi

p g j j j

Islamovićeve riječi da je svo vrijemeposlije gnusnog napada i ranjavanja od vatrenog oružja, bio svjestan svedok je stigao u bolnicu u Mitrovici,da bi kasnije došao sebi tek u KBCu Prištini.

O p i s u j u ć ioružani napad na njih u po bijela dana, Islamović je pokušao da poslije prvog pogotka pobje-gne iz vozila, ali dvojica maskira-nih ubica su ga i dalje gađali i po-godili više puta. Prestali su sa pa-ljbom tek kad su vjerovatno pomi-slili da je ubijen, pošto je uspio da se skotrlja u rije-ku Lim.

Po njegovimriječima, na nje-ga kao vozača, pucao je suvozač iz omanjeg auta bez registarskih tablica koje se nalazilo ispred njih, dok je vo-zač tog auta pu-cao u rahmetli Šefku Salkovića, koji je bio pored Islamovića kao suvozač. Šefko je prvim hicem u lice bio smrtno pogođen. Islamović je još kazao da su, kako je u međuvre-menu saznao, rahmetli Šefku zločinci dodatno izrešetali na sjedištu nji-hovog automobila. Šefko

j j

Salković je ukopan u Novom Pazaru, gdje mu žive roditelji.

Č l a n o v ij

Konsultativnog vijeća su poželjeli Edinu Islamoviću brzi oporavak, sabur, i sa-vjetovali mu oprez. Inače Islamović je pod policijskim nadzorom 24 sata. Ćerim Bajrami i Sahit Kandić j p p j

su također uputili apel Bošnjacima gdje god da žive da budu solidarni, pruže podršku i pomognu Bošnjake sa sjevera Kosova.

Ponosnim Bošnjacima sela Rvatske i preostalimpripadnicima bošnjačkog naroda na sjeveru Kosova,članovi Konsultativnog vi-jeća i Bošnjačkog savjeta Kosova su uputili molbu da ne napuštaju svoja vjekovna ognjišta, ali i da budu opre-zni u svim vidovima javnihaktivnosti, s obzirom na ve-oma teške okolnosti i prili-ke u tom dijelu Kosova, kojije pod “ingerencijom” tzv.“paralelnih struktura” izBeograda.

Od organa reda Kosova, Eulexa iKfora još jednom su zatražili da za-štite Bošnjake na sjeveru Kosova te da istragu povodom zadnjeg gnusnog napada, ubistva Salkovića i ranjavanja Islamovića, dovedu do kraja i prona-đu zločince.

Edin Islamović se oporavlja!Edin Islamović je ranjen u nedavnom gnusnom napadu na sjeveru Kosova kada je ubijen Šefko Salković sa kojim je iz rodnog sela Rvatske u općini Leposavić nosio podatke potrebne za posmatrače za parlamentarne izbore koji su se održavali u Prištini


Očigledno najkritičniji

period oporavka

ovog hrabrog mladića je iza njega, i on je samo Božijom voljom ostao

u životu, s obzirom da je

bio pogođen sa šest metaka po gornjem dijelu

tijela.

45

Zelena transferzala Prenosimo radosnu vijest: Od Njemačke do južnog Sandžaka

Piše: Muhamed ef. Cecunjanin

D ana 20.12.2010. godi-ne pred mnogobrojnimvjernicima i imamima

Njemica Antonia Roschelman pro-učila je kelim i šehadet, i time po-tvrdila svoju pripadnost islamu. UStaroj džamiji u Plavu pred gl. ima-mom Sinan ef. Latićem i imamima Mersid ef. Halilovićem i Muhamedef. Cecunjaninom, te velikim bro-jem vjernika Njemica Antonia Roschelman je i zvanično primila islam i promijenila ime u Amina.Ljeta 2005. godine grad Plav jepostao bogatiji za još dva stanov-nika. Iz daleke Njemačke bračnipar Claus i Antonia Roschelmansu došli da na oštrom planinskomnezagađenom zraku nađu lijeka oboljeloj Antoniji. U Plav je došla u kolicima, a u džamiju prije dva dana na svojim nogama. Antonia nam je priznala da su i ona i mužpomalo bili uplašeni kada su došliu grad pun muslimana jer se danasislam i muslimani povezuju samosa nasiljem, bombaškim napadi-ma, terorizmom. Iznajmili su kućuu Rudom Polju i vidjeli koliko suljubazni i srdačne njihove komšije.

U Plavu Njemica Antonia Roschelman primila islamIz daleke Njemačke bračni par Claus i Antonia Roschelman su došli da na oštrom planinskom nezagađenom zraku nađu lijeka oboljeloj Antoniji. U Plav je došla u kolicima, a u džamiju prije dva dana na svojim nogama


Ali oni su muslimani!?Tek tada počeli su da upoznaju prvo muslima-ne ovog kraja i njihovukulturu i običaje koje suzavoljeli a potom su činilisve napore da dođu do li-terature o islamu na nje-mačkom jeziku. Jedinošto su uspjeli naći jesteprijevod dijelova Kur’ana na njemački jezik u au-dio formi. Sa ushićenjemsu slušali Božije riječi stalno pod-sjećajući svoje komšije koliko su sretni što su se rodili u islamu. Poput djece su se radovali bajram-skim danima i kao i svi muslimani pripremali i ukrašavali svoju kuću, pripremali hranu i pića i ono što ih je posebno veselilo kupova-li bonbone i čokolade dijeleći ih sretnoj i nasmijanoj djeci i veselili se zajedno s njima. U potpunosti su se osjećali dijelom plavsko-gu-sinjskog naroda. Živjeli su sretnim

j j p g

životom sa svojim novim komšija-ma, u svom novom gradu kojeg su zavoljeli. Claus nije nikada pomi-slio da se vrati u Njemačku. Kupio je plac i na njemu izgradio viken-dicu. Nažalost, dana 18. decembra 2010. godine Melek smrti je do-šao do njegovog uzglavlja. Njegov amanet je bio da se ukopa ondje


gdje i svim srcem pripa-da: među svojom braćomna muslimanskom me-zarju. Njegove komšijesu potvrdile da je za ži-vota očitovao šehadet imanifestovao islam. Dok je povorka polahko kora-čala za mejtom put me-zarja, Antonia je sjedila u autu i gledala. U jed-nom trenutku rekla je da je njen muž tamo umro,

na ukopu bi mu bilo svega 3-4 lju-di. A ovdje u ovoj dalekoj zemlji

toliko ljudi... i suze su se prolile dok se tabut spuštao u mokru ze-mlju. Antonia i Claus imaju četvo-ro djece. Samo sa jednom ćerkom su bili u kontaktu. Kada je svoju ćerku Antonia nazvala da je obavi-jesti o smrti njenoga oca ova je bila na poslu. Na vijest o smrti svoga oca kćerka je samo rekla: “Na po-slu sam, ne mogu sad” i prekinula vezu. “To je posljednji poziv kojisam joj u životu uputila”, kaže nam Antonia. Odnose u porodici na Zapadu opisala je jednom riječ-ju INTERES.

Antonia je ostala bez Clausa. Ali nije ostala sama.Ona ima novu porodicu,svoje komšije. I još veću,svoj ummet, svoju braću isestre, Plavljane i Gusinjane.

Za nju, novi život je po-čeo dolaskom u Plav, a sada još ljepše prihvatanjemislama.

“Sa Njemačkom je zavr-šeno”, kratko nam je rekla.

“Moje mjesto je među mojom novom braćom i se-strama, i ako Bog da, krajmog Clausa.”

Mol imo A l laha da im se smi luje i upi še ihmeđu dobre robove Svoje. A MIN!

Antonia je ostala bez

Clausa. Ali nije ostala sama. Ona ima novu

porodicu, svoje komšije. I još

veću, svoj ummet, svoju braću i sestre,

Plavljane i Gusinjane.

47

Zelena transferzala Sandžački putokazi

Piše: Almir MEHONIĆ

S vakako da se procesi kojisu se desili u Sandžakuu 2010. godini mogu na-

zvati historijskim. Prije svega zbog poraza srpske državne poli-tike, personif ikovane u srpskimministrima Rasimom Ljajićem iSulejmanom Ugljaninom.

Po ko zna koji put narodSandžaka je pokazao svoj slobo-darski duh, koji je sada, sasvim je jasno, historijsk i ukorijenjenu Sandžak lijama. No, primjetanje nastavak ignorantskog odno-sa zvanične srpske vlasti spramSandžaka, čak i otvorena op-strukcija pojedinih ministarsta-va i ministara u procesu verif i-kacije izborne volje sandžakihBošnjaka.

Jedan od ključnih momenata u 2010. godini sigurno je održa-vanje Bošnjačkog nacionalnog sa-bora i odluke koje su proizašle sa tog skupa. Treba istaći odluku o

Jedno je sigurno, autono-mija je trajno opredjeljenjevećine Sandžaklija. S toga,ako je autonomija sloboda,onda je sasvim logično dabez autonomije Sandžak iSandžaklije nikada neće bitislobodne

formiranju Inicijativnog odbora za obnavljanje Narodnog vijeća Sandžaka, organa koji svoj konti-nuitet crpi iz nekadašnjeg Zemaljskog antifašistič-kog vijeća narodnog oslo-bođenja Sandžaka, kao i isticanje zahtjeva za auto-nomijom Sandžaka.

Ispred Sandžaka senalazi 2011., godina koja će biti jednako turbu-lentna kao 2010. Pred Sandžakom su brojni oz-biljni zadaci. Prije svega vjerovatno izborna godi-na, zaokruživanje patri-otskog bloka, koji bi se trebao pojaviti naspram Ugljanina i Ljajića i bor-ba za internacionalizaciju sandžačkog pitanja, koja,čini se, nije dala veli-ke rezultate u izlazećoj godini.

Pored pomenutog,tu je svakako jedno od najznačajnijih pitanja, status Bošnjačkog na-cionalnog savjeta, ak-tivnosti prilikom even-tualnog raspisivanja izbora od strane srbi-janskog Ministarstva za ljudska i manjinska prava i aktivnosti već formiranog BNS.

Svakako da je autonomija Sandžaka cilj, kojem skoro 100 go-dina teže narodi Sandžaka. U 2011. godini očekivati je transformaciju

Inicijativnog odbora za obnavlja-nje Narodnog vijeća Sandžaka uNarodno vijeće Sandžaka, orga-

na koji bi trebao da sebavi rješavanjem statusa Sandžaka. Za očekivati jeda se u ovaj organ uključiširoki spektar intelektua-laca, ne zaboravivši i onajdio koji pripada srpskomi crnogorskom narodu.Autonomija Sandžaka nemože biti samo bošnjačkiprojekat, isto kao što tonije bio 1943. kada je na čelo Sandžaka, kao nje-gov predsjednik, izabranSreten Vukosavljević. USandžaku sigurno ima pripadnika srpskog i cr-nogorskog naroda kojibi podržali ovu histo-rijsku ideju. To bi omo-gućilo bolju poziciju irazumijevanje međuna-rodne zajednice za statusSandžaka.

Pred sandžačkim pa-triotsk im vođstvom je značajna godina i zna-čajne odluke i aktivno-sti. Jedno je sigurno, autonomija je trajno

opredjeljenje većine Sandžak lija.S toga, ako je autonomija slobo-da, onda je sasvim logično da bezautonomije Sandžak i Sandžak lijenikada neće biti slobodne. Zatoje autonomija ci lj kojem treba težiti.

Bez autonomije nema slobode


Autonomija Sandžaka ne

može biti samo bošnjački

projekat, isto kao što to nije bio 1943. kada

je na čelo Sandžaka, kao njegov

predsjednik, izabran Sreten Vukosavljević.

48

www.bošnjaci.net

Prenosimo

Piše: Adnan Balo

Usubotu 11. decembra čo-UUvjek po imenu Taimour UUAbdulwahab, porijeklom izUUIraka, detonirao je na sebi bombu u cen-tru Štokholma, usred subotnje gužve koja

j

je još tjesnija u ovo doba godine u švedskojprijestolnici zbog jurnjave za kupovinombožićnih i novogodišnjih poklona. Hvala Allahu, što osim samog Abdulwahaba koji je poginuo, niko drugi od civila nijestradao. Čin je izazvao burnu reakciju u

j j p g g jg

Švedskoj, kao i šok, s obzirom da je ovoj j

prvi put da je samoubilački napad izvedenna švedskoj teritoriji. Novine su još uvijek pune natpisa u vezi sa Abdulwahabovimkontaktima, porodicom, motivima, ži-votom itd. Abdulwahab, koji je uspiodetonirati samo jednu od tri bombe kojeje imao na sebi, zbog čega nije došlo dopuno većeg krvoprolića, ne samo da nijebio ekstreman tokom svog odstrastanja ušvedskom gradiću Tranås nego uopće nijebio, kako kažu, prakticirajući musliman.Tek sa odlaskom na studije u Englesku,mladić je po izvješću medija očito paopod uticaj radikalnih grupa sa vezama sa raznim terorističkim grupacijama uIraku i na Bliskom Istoku, uključujućimožda i sa zloglasnom Al Kaidom. Prijedetonacije, samoproglašeni “borac” za Islam je ostavio poruku u kojoj je poručioda će “švedski narod sada patiti kao štopati muslimanski narod”. Jedino možda Abdulwahab nije razmislio o tome da jeŠvedska spasila oko 400.000 muslimana

j j

od rata, bijede i loših ekonomskih prili-ka širom svijeta (uključujući oko 50.000Bošnjaka). Isto tako je možda zaboraviona to da je centar Štokholma gotovo pa

j ) j

obavezno i uvijek pun baš muslimana, i tomuslimana koje bi on, da je bio uspješan,pobio i osakatio.

Nema potrebe govoriti o silnim doka-zima iz Kur’ana i sunneta koji potvrđujukako ovaj čin nema nikakve veze sa isla-mom. Dovoljno je možda navesti neke odnajočitijih, kao ajet u kojem Allah, dž.š.,kaže: “Ko ubije samo jednog nevinog čo-vjeka, na Sudnjem danu će biti tretirankao da je pobio cijeli svijet. Ko spasi samo

jednog nevinog čovjeka, na Sudnjem danu će biti tretiran kao da je spasio cijeli svijet.” Ili na činjenicu da je Poslanik, s.a.v.s., kada je ostavio Aliju ibn Ebu Taliba, r.a., da spava u njegovom krevetu iste noći kada su ga Kurejšije naumile ubiti, naredio da se pobrine da im se svima vrate njihove stvari! Ako je ovako razmišljao Poslanik, s.a.v.s., o tuđoj imovini, šta li je tek mislio o tuđem životu? Svakako, stvarni džihad i bor-ba, onakav kakav je vođen u Bosni i Hercegovini, podrazu-mjeva ubijanje neprijatelja, ni-kako nevinih ljudi. Nažalost, i to prije svega za njega samog, čovjeka koji je upravo dobio svoje treće dijete, Abdulwahab to nije razumio ili nije htio da razumije.

No, sada su u švedskomdruštvu nastali drugi proble-mi. Islamofobičari i prikriveni rasisti su jedva dočekali priliku da navale sa lavinom napada na islam i muslimane. Skoro odmah poslije napada, u po-pularnim švedskim novinama Expressen, ultra-desničarski kolumnist Ulf Nilsson pisao je o opasnom opadanju natalite-ta etničkih Šveđana nasuprot

p p jp

doseljeničkih (muslimanskih) švedskih građana, završava-jući riječima “mi smo u ratu”. No, na Nilssonovu kolumnu se odmah izli-la kiša osu-da, kritika i napada od strane vode-ćih švedskih novinara, što je svakako ohrabrujuće. Švedska kao društvo i država je jako ra-

j

zvijena i uspješna, ali kao i svaka druga ima svoje probleme. To što ultra-desničari

pokušavaju uraditi je povezati sve od kri-minala do islamskog terorizma i svaliti na jednog krivca - imigrante. Svakako, oninisu brojni, i dobili su tek 5% glasova na prošlim izborima u septembru ove godi-

ne. Ali, svaka manjina možeprerasti u većinu.

Ovog petka nije bilo dža-mije u Švedskoj gdje nije drža-

g p j

na hutba o događaju koji se de-sio u ime islama, muslimanska udruženja su organizovala iprotest i marš protiv terorizma u glavnom gradu Švedske up p

danima nakon napada. Za sva-kog sa jasnim i dobrim namje-rama sasvim je jasno da islamnisu bombe, kao ni imigranti,a za onoga koji i nakon svega sumnja u to, svakako je lošihnamjera. Na švedskim musli-manima je da se nastave boritiprotiv neznanja i ekstremizma u vlastitim redovima, koji,ruku na srce, nije proširen (tek 200 individua prema raportušvedske tajne službe Säpo), i na širenju znanja o islamu onakav kakav on stvarno jeste. I to nesamo odstupanjem od jednog velikog harama (pretjerivanja u vjeri), već i svih drugih (kri-minala, poroka, laži...), i da sesvim silama bore sa drugim(većinskim) demokratskim

građanima Švedske pro-gg

tiv ekstre-mne desnicei njihovihlaži. Uz to,samo praviislamski od-goj i znanjeo islamu odmalih nogumože saču-vati budućemuslimane

od uticaja raznoraznih ekstremnih grupa,jer da se suprotstaviš lažnim argumentima potrebni su stvarni argumenti.

Samoubilački napad u Štokholmu Samoubilački napad u Štokholmu ii njegove posljedice u švedskom njegove posljedice u švedskom društvudruštvu


Nakon ovolikog niza laži i

demagogije u samo

jednom malom tekstu, i to još objavljenom u novinama koje važe za umjerene, 15 godina nakon agresije, da li je moguće

vjerovati u iskreno

pomirenje, suživot i svijetlu

budućnost na Balkanu ?

50

ZločinRatni zločini silovanja Bošnjakinja u Pounju

Pripremio: Ramiz Hodžić

Ovo su svjedočanstva iz knjige“Molila sam ih da me ubiju- Zločin nad ženom Bosne i

Hercegovine” u izdanju Centra za istraži-vanje i dokumentaciju Saveza logoraša BiH.

Šifra: “Velika Srbija”

Uhapšena sam u Prijedoru, početkomjuna 1992. godine, i odvedena na ispiti-vanje u policijsku stanicu. Poslije ispitiva-nja, koje je trajalo nekoliko sati, došao jeBrkić, vozač ATP, u maskirnoj uniformii rekao da pođem sa njim. Pošto sam po-znavala Brkića, upitala sam ga kuda mevozi. On mi je odgovorio da me vozi dokasarne “Žarka Zgonjanina”. Kada smo

j g

došli u kasarnu, uveo me je u hodnik gdjesu stajala dva čovjeka i rekao mi da sače-kam. Dok sam čekala, vidjela sam punovojnika u kasarni. Tada je neko povikao:“Suljanović!” Čula sam da se taj Suljanović

j j p

javio. Onda ponovo drugi glas: “Jesi li tidoktor Suljanović?” Ovaj je odgovorio da jeste i rekli su mu da uđe.

Čekajući da doktora Suljanovića ispita-ju, čula sam kako mu prijete: “Priznaćeš tinama sve!” Odjednom je utrčao vojnik uhodnik i viknuo: “Uza zid! Ruke na poti-ljak!” Čovjek koji je bio pored mene i ja,

p

stali smo uza zid. Prišao mi je s leđa, zave-zao mi oči i odveo me u neku prostoriju.Nisam znala gdje sam. Odmah potom su

u prostoriju ušla dvojica četnika i tu su me oborili na pod. Stegnuli su mi čvrsto povez na očima. Jedan me je čvrsto držao, a dru-gi me je svukao i silovao, obeščastio. U toj tami, dok su me zlostavljali, silovali, osjetila sam užasne bolove. Četnici su bili snažni

j j

i krupni, a iz usta im se osjećao alkohol. Onda su me zaključali i otišli. Skinula sam sebi krpu sa očiju. U prostoriji nije bilo pro-zora. Bila je mračna. Napipala sam jedan ćošak i tu sam zgrčeno i skupljeno sjedila i plakala.

Iz susjedne prostorije se čulo: “Zbor voj-sko!” i poče prozivka: Zoran Teić, Milan Pupavac, Rade Gnjatović, Milenko Žigić,

p p

Dragan Končar, Milan Janković, Brane Berić, Dragan Grahovac. “Idite na zadatak koga ste dobili od kapetana i ne vraćajte se dok ne izvršite naredbu.” Odjeknuo je od-govor: “Razumemo!” Čula sam da neko

j j

dolazi pred vrata prostorije u kojoj sam bila i brzo sam stavila krpu na oči, skupivši se u ćošku. Vojnik me je uzeo za ruku i odveo pred istu prostoriju u hodnik. Drugi voj-nik je otvorio vrata i rekao mi da skinem krpu sa očiju, upitavši me: “Koja je to bu-dala uradila?” Bio je u maskirnoj uniformi, srednjeg rasta, crne kose i zelenih očiju. Vidio je da plačem, da sam sva krvava, pošto sam dobila ženski odljev. Dao mi je ćebe da se zamotam i pitao me odakle sam, gdje stanujem. Odgovorila sam da stanu-jem iza autobuske stanice. Onda me je po-veo sa sobom, uveo u bijelog “stojadina” i dovezao me pred moj stan.

Putem radija su tih dana najavljivali pre-trese stanova i kuća. Ako se kod Bošnjaka i Hrvata nađe oružje, bit će mu pobijena cijela porodica, prijetili su. Onda su nas obavijestili da trebamo biti lojalni prema srpskim vlasima i da svi Bošnjaci i Hrvati u Prijedoru moraju objesiti bijela platna na stanove i kuće, što smo morali uraditi. Poslije se počelo sa pretresom stanova, kuća. Pred moj stan je došao Miodrag Kićanović sa još 2 – 3 vojnika u maskirnim uniformama JNA. Druga grupa je otišla pred kuću

Faruka Rizvića sa “Strikom” i još nekoli-ko vojnika u uniformama JNA. Miodrag Kićanović, vozač ATP, ušao je u moj stan,a ostali vojnici su hodali oko zgrade. Ušaoje i sve razbacao po stanu, prevrnuo kaučei izbacio sve iz regala. Stajala sam u hod-niku i sve nijemo i sa strahom posmatrala.Tada mi je prišao, udario snažno šakom uvilicu i oborio me na pod. Počela sam sebraniti, a on me je šamarao i opsovao mibalijsku majku. Svukao mi je trenerku i si-lovao me na podu. Kada je završio, ustaoje, obukao se i rekao: “Ako ikome kažeš za ovo, ja ću doći navečer i svu te iskasapiti.Ovo ti je iz osvete.” Nemoćna, pretučena,ponižena i prestrašena samo sam plakala.Poslije dva dana sam izašla napolje da po-kupim i unesem veš koji sam taj dan pra-la. Pred mojim stanom se zaustavio zeleni“mercedes”, koga je vozio milicioner, RadeStrika. Prišao mi je i rekao da sa njim mo-ram poći u MUP. Ušla sam u stan, ostavila veš, obukla drugu odjeću i pošla sa njim.Dok smo se vozili prema MUP-u udariomi je dva puta šamar i psovao mi turskui balijsku majku. Govorio je kako smo miBošnjaci i Hrvati protiv srpske vlasti, protiv Jugoslavije i Slobodana Miloševića i kakonas sve treba pobiti. Kada smo došli doMUP-a, Strika me je poveo iza zgrade pre-ma jednoj prostoriji koja se zvala “Buhara”.Prilazeći, vidjela sam kako Faruka Rizvića,njegovog radnika Osmana i još par ljudiizvode iz te prostorije i uvode ih u “maricu”.

Policijska marica

Strika me je uveo u tu prostoriju, ukojoj nije bilo prozora, već samo komadlima na oknu koji je bio izbušen. Biloje samo malo svjetla i vidjela sam da jeoko mene sve bilo krvavo. Krevet sa spu-žvom i na njemu dva ćebeta, bila su sva od krvi. Poslije je došao Željko Goronja

j

sa dva vojnika u maskirnim uniforma-ma i maskama na glavi. Željka sam i

j

prije poznavala. Prišao mi je, udario me

Kršile su ruke i molile se BoguNakon što smo u više brojeva detaljno obradili četničke zločine nad Bošnjacima u općinama Pounja nastavljamo sa ispovijestima silovanih Bošnjakinja iz istih oopćina


51

pesnicom u stomak i bradu irekao kako smo mi Bošnjacii Hrvati za sve krivi, jer neće-mo da poštujemo Slobodana Miloševića. Tada su mi dva snažna vojnika JNA prišla ipočela da me tuku i skidaju.Branila sam se, plakala, mo-lila milost, vriskala. Željko

p

se izmakao i prislonio se na vrata gledajući sve mirno. Na silu su me skidali i došli do gaćica. Nisam se dala, pa su mi gaćice rasparali nožem i ozlijedili me. Dok me je jedan vojnik silo-vao, drugi me je čvrsto držao. Svo vrijeme su vriskali, a Željko je sve to samo hladno

g j j

posmatrao.Sutradan je došao četnik Laić i do-

nio mi sendvič i plastičnu čašu vode. Zamolila sam ga da me pusti da odem do wc-a, što mi je dopustio. Umila sam se, oprala i ponovo se vratila u prostoriju. Predvečer je Strika došao po mene, uveo me u zeleni mercedes i odvezao pred logor “Keraterm”. Odmah zatim je stigla poli-cijska “marica” iz MUP-a, koju je vozio Bojić, Lugarev sin, i on me je pozvao da uđem, rekavši mi da ću da idem sa njim. Kada smo izašli iz “Keraterma”, skrenuli smo lijevo, tako da sam znala da idemo dalje. U “marici” nas je bilo četvero, ali

se sada ne mogu sjetiti ko jesve bio. Dok smo se vozili,nismo smjeli pričati. Kada smo stigli, već je bila noć, alisam bila sigurna da smo došliu logor “Omarska”. Vidjela sam puno ljudi kako stisnutijedan uz drugog sjede na tojpisti od betona, pod vedrimnebom, bez igdje išta. Većinuljudi sam poznavala. Uveli

su me u logor “Omarska”, u prostoriju za žene. Oko mene je bilo još nekoliko žena koje nisu spavale od straha. Kršile su rukei molile se Bogu. Tu noć, od velikog stra-ha, nisam mogla zaspati. Čula sam krike,

g g

jauke i zapomaganja ljudi koje su Srbitukli.

Tu večer je Mladen Radić došao unašu sobu i prozvao me da izađem. U tommomentu su mi se svakakve misli počelemotati u glavi. Plašila sam da će me ubi-ti dok idem niz stepenice za njim, jer suinače ispod tih stepenica tukli ljude. Uveome je u jednu malu prostoriju, gdje je na sredini bio postavljen sto i naredio mi da se skinem gola. Šutjela sam, jer sam znala

p j

da ni molba ni plač ne mogu da mi pomo-gnu. Prvo me je silovao potpuno golu na tom stolu, a onda se obrecnuo na mene:“Sada ćeš otići do ‘Bijele kuće’ da posjetiš

svoje balije.” Izveo me je na pistu i pozvao stražara Stakića da me odvede na par mi-nuta u “Bijelu kuću”.

Poslije nekog vremena, pozvao me jeopet Mladen Radić da očistim sto gdje su stražari večerali. Kada sam se vraćala kroz restoran i pošla kroz hodnik prema stepenicama, vidjela sam Mladena kako sjedi na stolici. Uhvatio me je naglo za ruku i uveo u onu istu prostoriju i opet me silovao na stolu. Kada je zadovoljio svoje strasti, izašao je u hodnik, a ja sam u sobi ostala plačući. Kada sam izašla iz prosto-rije, pred vratima, u hodniku, je stajao Mladen i komandir Željko Mejakić. Tada

j p j j

mi je Željko prišao, ošamario me, i rekao: j j

“Šta cmizdriš kurvo jednaj j p

!” Mladen me jeisto ošamario i rekao da idem u wc da se umijem i da se vratim u svoju sobu. Kada sam ušla u wc zatekla sam Sadiju Avdić kako pere ruke. Pitala je šta mi je, a ja sam odgovorila kako mi nije ništa. Ušla sam u sobu i legla. Nisam nikome ništa pričala, niti me je bilo ko od žena išta pitao.

Poslije par dana došao je stražar“Brko” i prozvao mene i Sadiju Avdić da izađemo do zelenog kombija. Nas dvije smo izašle. Znale smo od prije da onaj, ko ode sa tim zelenim kombijem, više se ne vraća. “Brko” je ušao u kombi i rekao da i mi uđemo za njim. Kada smo ušle, uzeo je naše podatke i nije nam ništa govorio. Izašli smo odatle i krenuli pre-ma Separaciji rudnika. Pred kapijom na Separaciji smo zatekli Dragana Janjića koji nas je preuzeo, odveo u restoran i rekao da treba da ga očistimo. Kada smo došli, ja sam odmah otišla da se operem sapunom. Vratila sam se u sobu, ali je vrlo brzo, Mladen Radić, zvani “Krkan”, došao i pozvao me da dođem kod njega na razgovor. Rekao mi je: “Idemo dole u sobu da popijemo kahvu.” Morala sam otići. Sišli smo i popili kahvu. Prišao mi je i silom htio da me poljubi. Branila sam se, a on mi je govorio: “Sad kad mirišeš, ja te moram.” Molila sam ga da me ostavi na miru, a on mi je rekao: “Još sad i neću više.” Onda me je natjerao, izvadivši nož iza pojasa, i igrajući se njime u rukama, da se ne opirem i na silu me ponovo uzeo.

Tu istu večer, negdje poslije deset sati,ponovo je došao Mladen Radić “Krkan” po mene da mu skuham kahvu. Morala sam izaći. Kada sam izašla iz sobe, uzeo me je za ruku i ponovo sveo dolje u sobu. Bio je sav rumen i znojav. Smrdio je na alkohol. Počeo je opet da me silom ljubi, a ja sam ga ponovo molila da me pusti. To ga je još više razbjesnilo, pa me je jako ošamario, udario šakom u stomak, povalio me na sto i silovao me na njemu. Onda mi je, kada se manijak zadovoljio, dao jedan mali sapun i smijući se rekao: “Evo da se možeš oprati posle seksa, jer vi balinke to radite.”


Ponovo je došao Mladen Radić

“Krkan” po mene. Bio je sav rumen i znojav. Smrdio je na alkohol. Počeo

je opet da me silom ljubi, a ja sam ga ponovo molila da

me pusti.

52

IslamnetOmar al Bashir - Ako se jug odcijepi uvest ćemo Šerijat

U 2010. talibani ubili preko 700 NATO vojnika

Sudan

Afganistan

K ako se bliži 9. januar 2011.godine, dan kada će se odr-

žati referendum o nezavisnosti južnog Sudana, situacija u ovoj zemlji se sve više uslož-njava. Sudanska vlada posljednjih dana upo-zorava da će najavljenireferendum imati ne-sagledive posljedice počitav region. Međutim,najoriginalniji u ubje-đivanju moćnih zapad-nih zemalja da će refe-rendum o nezavisnostijužnog Sudana proizve-sti novo stanje u Suda-nu i regiji jeste sudan-ski predsjednik Omaral Bashir koji je prijenekoliko dana poručiosvijetu da će Sudanomupotpunosti zavlada-ti Šerijat. “Ukoliko sesljedećeg mjeseca na referendumu jug našezemlje odluči za nezavi-

snost promijenit ćemo ustav. Šeri-jat i islam će biti jedini izvori na-šeg ustava, islam zvanična religija i arapski kao zvanični jezik.”

UA f g a -n i s t a -

nu uveliko teče deseta godina rata koji pred-vode SAD i Velika Bri-tanija. Ova, deseta godi-na ujedno je najf at a ln ija godina za okupatorske snage u Af-ganistanu. U 2010. godini talibani su uspjeli ubi-ti preko 700 okupatorskih vojnika. U godini koja je na isteku najviše je ubijeno ame-ričkih vojnika, tačnije ubijeno je 494 Amerikanca. Ukupan broj ubijenih zapadnih vojnika u Afganistanu to-

kom pro-teklih go-dina rata je 2.272v o j n i k a .Najviše jeu b i j e n oA mer ik a-naca, njih1.441, za-tim slijedeB r i t a n c isa 346poginulihv o j n i k a ,K a n a đ a -ni sa 154v o j n i k a itd. Onošto najviše

brine okupacijske snage u Afgani-stanu jeste povećanje broja ubijenihvojnika. Kako odmiče rat talibanipostaju uspješniji u ubijanju svojihprotivnika.

Mubarakova ulema izdala fetvu kojom se poziva na ubistvo dr. Al Baradeia

Egipat

Dr. Mohamed Mostafa Al Baradei, dobitnik Nobelove nagrade za

mir 2005. godine i nekadašnji gene-ralni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju, nakon napuštanja spomenute funkcije vratio se u Egipat gdje je obznanio svoju kandidaturu za predsjednika Egipta. Dr. Mohamed Al Baradei ovih dana vodi ozbiljnu javnu kampanju protiv vladajućeg egipat-skog režima, pozivajući građane Egip-ta da dignu svoj glas protiv diktature Hosnia Mubaraka. Dr. Mohamed Al Baradei svakim danom ima sve više pristalica što ga čini veoma ozbiljnim konkurentom Hosniu Mubaraku na predsjedničkim izborima koji će biti održani naredne godine. Nagli porast popularnosti dr. Al Baradeia je uplašio Hosnia Mubaraka koji je odlučio da uzme stvar u svoje ruke. Tako je ovih dana protiv dr. Al Baradeia izdata fetva kojom se poziva na njegovo ubistvo. Fetvu je izdao šejh Mahmoud Amer. U obrazloženju svoje fetve šejh Mahmo-ud Amer kaže da je dr. Al Baradei zbog pozivanja na građanski neposluh pre-ma predsjedniku Hosniu Mubaraku zaslužio da bude ubijen. Organizacije za ljudska prava u Egiptu pozivaju egi-patske sudske vlasti da procesuiraju šej-ha Mahmoud Amera. Dr. Mohamed Al Baradei ne krije svoju zabrinutost i strah za vlastiti život, jer Mubarak je spreman na sve.

53

Magazin “Islam u Rusiji” – prvi list na arapskom jeziku

Evropa se guši u islamofobiji

Rusija

Francuska

U Moskvi je ovih dana promovi-ran prvi magazin na arapskom

jeziku. Magazin “Islam u Rusiji”, je namijenjen za ruske muslimane, od-nosno za arapske zajednice koje žive u Rusiji a bavit će se svim bitnim temama i problemima koji se doti-ču muslima-na koji žive u Rusiji. Ta-kođer, maga-zin “Islam u Rusiji” ima za cilj da budemedijski mostizmeđu arap-skog svijeta iRusije. “Že-lja nam je da damo posebnu pažnju uloziarapskog svije-ta u Rusiji, od-nosno odno-sima Rusije iarapskog svije-ta po svim as-pektima”, kaže urednik maga-zina “Islam u

Rusiji” dr. Riad Mustafa. Prve kopi-je ovog magazina podijeljene se kaobesplatan primjerak svim važnimvladinim i nevladinim institucijama u Rusiji i ambasadama arapskih ze-malja. Za sada će magazin “Islam uRusiji” izlaziti jednom mjesečno.

Evropa se danas guši u islamo-fobiji. Postalo je “normalno”

da se u Evropi organiziraju čak i knoferencije protiv islama. Jed-na takva konferencija održana je ovih dana u Francuskoj gdje su se okupili evropski desničari po-put Holanđanina Gerta Wildersa. Spomenuta konferencija je održa-na pod nazivom“Stop islamiza-ciji Evrope”, a na ovoj konferencijiokupili su se de-sničari iz Fran-cuske, Švicar-ske, Holandije,Švedske, Velike

j

Britanije i dru-gih evropskihzemalja. Evrop-ski desničari na ovaj način, od-nosno putem

širenja islamofobije jačaju svojeredove i pripremaju se za zauzima-nje što boljih političkih pozicija uinstitucijama vlasti svojih zemalja,tj. institucijama Evropske unije.Evropski desničari svakim danompostaju brojniji i opasniji. Njiho-vim jačanjem jača intezitet islamo-fobije u Evropi.

Šejh Selman - A l Aw laki pres t ani sa krvavim pohodom u Jemenu

Saudijska ArabijaSaudijska Arabija

P rošlog petka, putem sate-litskog kanala MBC, šejh

Selman al Audah uputio je po-ziv Anwaru al Awlakiu, vođi Al Kaide u Jemenu da se boji Allah, dž.š., i Sudnjeg dana i da pre-stane sa krvavim pohodom u Jemenu. Šejh Selman je upozo-rio Al Awlakia da prestane sa aktivnostima koje neminovno vode ka međumuslimanskom sukobu u Jemenu. Šejh također upozorava da jednostrano vođe-nje borbe neće popraviti stanje muslimanskog naroda u Jemenu. U nastavku svog obraćanja šejh Selman je ispričao da je imao priliku da se lično upozna sa Al Awlakijem u Saudijskoj Arabiji. “Kada sam se prije mnogo go-dina sreo sa njim vidio sam da se radi o veoma utjecajnom da-iji. Međutim, ja sam iznenađen kako se on promijenio nakon 11. septembra”. Na kraju svog obra-ćanja, šejh Selman je podsjetio Al Awlakia da je hrabrost kada čovjek iskreno i kritički sagleda svoja djela i javno prizna svoju grešku kada je pogriješio. Nakon šejhovog obraćanja nije zabilje-ženo da je Al Awlaki odgovorio na ove prozivke.


54

Ortopedski ćilim za klanjanje!

Njemačka

U njemačkom gradu Karlsru-heu proizveden je poseban

ortopedski ćilim za molitvu. Kako prenosi “Deutsche Welle”, ideja je došla iz trgovine tepisima “Kuća tepiha Yenerer”, vlasnika Turgaya Yenerera, koji je zajed-no sa svojom braćom izumio or-topedski ćilim. Turgay Yenerer kaže da je na ovu ideju došao kada je primijetio da mu rodite-lji imaju problema prilikom sva-kodnevnog obavljanja molitve. “Počelo je s tim da su roditelji imali problema sa koljenima. Svaka molitva je za njih postala bolno iskustvo. I tada smo došli na ideju da razvijemo ovaj tepih i mislim da je dosada mnogima pomogao”. Glavni sastojak orto-pedskog ćilima je specijalna vr-sta pjenaste gume kakva se inače upotrebljava u rehabilitacijskim centrima. Međutim, za razliku od podloga za gimnasticiranje, materijal u ortopedskom ćilimu ima amortizaciona svojstva. Or-topedskim ćilimom su odušev-ljeni mnogi. U probnoj fazi pro-daje, prodano je više od 1.000 komada i to po cijeni od 70 eura. Međutim, potražnja i dalje raste. Narudžbe dolaze iz Indonezije, države sa najvećim brojem musli-mana na svijetu, ali i iz Australi-je. Tepih se najviše prodaje preko interneta. I u centralnoj džamiji u Karlsruheu je prostrto nekoliki ortopedskih molitvenih ćilima. Jedan je rezervisan i za hodžu.

Propagandi rat Amr Khaleda protiv Al Kaide

Holbrookove posljednje riječi – Morate zaustaviti ovaj rat u Afganistanu

Jemen

SAD

Amr Khaled, poznati egipatski islamski misionar proteklih

je dana u saradnji sa jemenskom vladom pokrenuo javnu kampa-nju stvaranja fronta protiv ideja koje propagira Al Kaida u Jemenu. Amru Khaledu je pomogla gru-pa islamskih misionara, a oni su djelovali u više pravaca. Mediji i džamije su bili glavno polje djelo-

vanja. Amr Khaled i njegova grupa su imali na raspolaganju skoro sveprintane i elektronske medije kao idžamije gdje su jemenskom naroduobjašnjavali ispravan islamski put.Drugo polje djelovanja bio je aktiv-ni rad sa jemenskom omladinom ina kraju rad i sradnja sa jemenskomulemom. Ova javna kampanja jetrajala oko mjesec dana.

Č lanovi familije Richarda Hol-brookea izjavili su za američke

medije da su Hol-brookove posljednje riječi bile: “Morate zaustaviti ovaj rat u Afganistanu”. Ovu vijest objavili su sko-ro svi američki i bri-tanski mediji. Hol-brookove posljednje riječi nisu bile u skla-du sa njegovim djeli-ma dok je bio živ. Po-sljednje sekunde svog života Holbrooke je proveo u Afganistanu gdje je kao specijalniizaslanik Sjedinjenih Američkih Država za Afganistan i Pa-

kistan sprovodio okupacioni plansvoje zemlje.


55

Wikileaks sije smutnju među muslimanima

Palestina

U prošlom broju Saffa zaključili smo da će Wikileaks objavlji-

vanjem navodnih tajnih američkih izvještaja nanijeti najveću štetu muslimanima. Svi Wikileaksovi iz-vještaji o muslimanima imaju jed-nu tešku notu. Ti izvještaji najčešće huškaju muslimane da se međusob-no obračunavaju. U jednom od na-vedenih izvještaja se navodi da je Fatah tražio od Izraela da napadne Hamas: “Članovi pokreta Fatah palestinskog predsjednika Mahmo-uda Abbasa tražili su od Izraela da napadne palestinski pokret Hamas 2007. godine”. Navode se izjave Yuvala Diskina, šefa izraelske be-zbjednosne agencije Shin Bet, koji je rekao američkim diplomatama da su zvaničnici Fataha “demo-ralisani” u Pojasu Gaze i da traže pomoć zbog jačanja Hamasa. “Oni se približavaju situaciji u kojoj neće imati šta da dobiju, niti da izgube, a ipak traže od nas da napadnemo Hamas. Očajni su”, rekao je Diskin američkim zvaničnicima.Ovakvi izvještaji su prevelika smut-nja. Niko sa sigurnošću ne može reći da su Wikileaksovi tajni iz-vještaji tačni, niti da nisu tačni. Jedno je sigurno, ovi izvještaji uba-cuju sjeme sumnje. Navedeni do-kumenti će vjerovatno unijeti još veći razdor među Fatah i Hamas. Očito je to i bio cilj autoru izvje-štaja i izvoru koji ih je plasirao u javnost.

Katolička crkva u Austriji ove godine izgubila 80.000 svojih vjernika

Austrija

K atolička crkva u Austriji ove godine je izgubila veliki broj

svojih vjernika. “Još od vreme-na nacizma nismo imali takav val odlazaka. Računam da će do kraja 2010. do 80 hiljada vjer-nika istupiti iz crkve”, izjavio je bečki nadbiskup, kardinal Chri-

stoph Schönborn u razgovoru za austrijski dnevni list Tirolertages-zeitung. Za usporedbu, lani je ka-toličku crkvu u Austriji napustilo53.216 katolika razočaranih k le-rom, pretprošle 40.596, a 2007.godine leđa ih je crkvi okrenulo36.858.

Foto islamnetaNajveća i najljepša džamija u zapadnoj Evropi

Holandija: U Roterdamu je otvorena džamija As Salam, najveća u zapadnojEvropi, sa dva minareta visoka 50 metara, koja može da primi 3.000 ljudi



56

Svijet medijaNjemačke dileme

Piše: Micha Brumlik*OBJAVLJENO U NJEMAČKIM DNEVNIM NO-VINAMA “Frankfurter Rundschau”15.12.2010PRIJEVOD S NJEMAČKOG: Senada Mešanović

Jer se uopće usudio usporedi-ti islamofobiju s antisemitiz-mom, uvaženog historičara

Wolfanga Benca, koji u apriluzbog starosti napušta funkciju direktora Berlinskog centra za istraživanje anti-semitizma, zapljusnuo je val mržnje uNjemačkoj.

Naročito blogosfera, odnosno inter-net stranice koje se poput “Politically incorrect” ili “Achse des Guten“ ” zau-zimaju za borbu protiv navodne isla-mizacije, raspirile su pravu hajku. Spravom?

Najbolji, obično samo nagoviještenirazlog je insistiranje na neponovljivosti– ali ne nacističkog genocida nad evrop-skim Židovima, već antižidovskim

g g p

stavovima uopće. To se striktno mora razlikovati od bilo kakve forme rasizma i seksizma. Tako je naprimjer pitanje jednog sociolga “ZAŠTO Židovi?

j p j pp” po-

grešno postavljeno, ali, upita li se “Zašto ŽIDOVI?

p j”, odmah

postaje jasno da nijedna dru-ga ideologija nije imala tako dug historijat kao antisemi-tizam: od pagansko-rimskih ismijavanja Židova, preko

p gg

krvavog, crkvenog antijudaiz-ma, rasističke prakse huška-nja i ubijanja u devetnaestom i dvadesetom stoljeću, sve do anticionista, čiji cij je takođernjihovo uništavanje.

Na to se nadovezuje jošnedokazana pretpostavka, da je islamizam, možda čak i islam kao cjelina u svakom slučaju neprijateljski raspolo-žen prema Židovima.

j p j j

Briga o navodnom “paralelnom društvu”

Svakako bi se moglo bo-lje pogledati i diferencirano pitati: da li zapravo strah od islama, strah koji se sva-kodnevno i na razne načine ispoljava, ili neprijateljstvo prema islamu nema-ju strukturne sličnosti s određenim oblikom antisemitizma. Svakako, ne s onim od SS-a, ali zasigurno s onim kakvog je imao veliki dio nacional-no-liberalne inteligencije Njemačkog carstva, osnovanog 1871. Također bise moglo istaknuti da je antisemitizam 19. stoljeća, tj. antisemitistički strah od “države u državi”, ispoljen u 18. stolje-ću, danas prisutan kod islamofoba. Danas se formula nastala u 18. stolje-ću, doduše zbog savremene sociološke zabrinutosti, zamjenjuje s navodnim “paralelnim društvom”.

Kao i tada, tako i danas prisutanje strah od mješavine “strane religi-je” i “strane kulture”. Tako je ThiloSarrazin 7. decembra u intervjuu za

dnevne novine Taz priznao zda je u svom manuskrip-tu, po nalogu lektora, riječ “rasa” zamijenio sa “etničke skupine”, obrazlažući da: “Mora biti jasno da se onikoji se ovdje dosele moraju pomiješati. Mi, Nijemci, ismo uvijek bili spremni na to, također i Židovi pretež-

j p

no.” Pretežno!Židovi su za sebe, ali i za

druge, uvijek davali sliku skupine, koja je kako na-cionalno tako i religiozno determinirana. To danas ne izgleda drugačije, jer, u islamofobičnom diskursu se islamska religija i turska nacionalnost obično miješa-iju jedna s drugom. Najbolji primjer za to je bivši kance-lar Schmidt, koji je 23. no-vembra za Bild-Zeitung, na ggpitanje da li ima pozitivnu prognozu za integraciju na milione muslimana, izja-

vio: “Ne, ne za sve muslimane i ne za naredne godine. Ja naravno znam da su se mnogi muslimani integrisali i da ih zbog toga ne primjećujemo nešto posebno. Međutim, ja pogotovo ne-mam pozitivnu prognozu ukoliko se nastavi zalaganje za pristup Turske u EU, jer tada će desetine miliona mu-slimana imati slobodan pristup cijeloj Evropi, koji će preplaviti naše tržište rada i naše socijalne sisteme. Onda bismo mogli omogućiti pristup i Alžiru, Maroku, Libanu i Siriju. I nji-hovi konflikti, kao naprimjer između Turaka i Kurda, će se prenijeti u naše gradove.”

Svakako bi se moglo bolje pogledati i diferencirano pitati: da li zapravo strah od islama, strah koji se svakodnevno i na razne načine ispoljava, ili neprijateljstvo prema islamu nemaju strukturne sličnosti s određenim oblikom antisemitizma. Svakako, ne s onim od SS-a, ali zasigurno s onim kakvog je imao veliki dio nacionalno-liberalne inteligencije Njemačkog carstva, osnovanog 1871.

Da li je islamofobija

novi antisemitizam?

Na to se nadovezuje još

nedokazana pretpostavka,

da je islamizam, možda čak i islam kao cjelina u

svakom slučaju neprijateljski raspoložen

prema Židovima.


57

Antijudaizam postajeantisemitizam

Ali, izraženi strah od “pre-plavljivanja” s istoka, iz kojeg danas desničarske strankeu svim susjednim zemljama Njemačke crpe svoju snagu ikoji im omogućuje mjesta uparlamentima, bio je već jed-nom na ovim prostorima, i toonih 1880-ih godina, kada suse pri osnivanju Bismarkovog (Njemačkog) carstva pojavi-le prve društvene napetosti,politički sukobi i ekonomskekrize, ugrožavajući euforijuiz prvih godina osnivanja.U to vrijeme su se pojavilerazne skupine i stranke, čijije najvažniji cilj bio agitacija protiv Židova. Najmodernijij j j j g j

među njima su se oprostiliod tradicionalno-crkvenog antijudaizma i svoju mržnjusu postavili na, navodno na-učno dokazane, rasne i jezič-ke temelje: 1879. je novinarWilhelm Marr uveo pojam“antisemitizam” s ciljem da se pitanje Židova više ne po-

j

smatra s tačke “konfesional-nih pozicija”.

Vrlo značajni nacio-nalno-liberalni historičarHeinrich von Treitschke seprihvatio ove teme, povezaoje sa strahom od imigraci-je i tako isprovocirao tzv.Berlinski antisemitističkisukob. Treitschke u zlogla-snom članku iz 1879. godineu Preussischen Jahrbuechernpiše: “Preko naše istočnegranice iz godine u godinuiz neiscrpne poljske kolijev-ke prodire čopor odlučnihmladića, čija djeca i unucitreba jednog dana da zavla-daju njemačkim burzama imedijima. Imigracija ubrzano raste, i sve ozbiljnije se postavlja pitanje kako mi možemo spojiti stranu kulturu s našom.”

Zbog toga zahtijeva Treitschke od “naših židovskih sugrađana” jedno-stavno da: “Postanu Nijemci, krat-ko i jasno rečeno da se osjećaju kao Nijemci, bez prava bilo kakvog pogor-šavanja njihovog vjerovanja i njihovih drevnih, svetih uspomena, koje svi mi poštujemo. Jer, mi ne želimo da na eru hiljadu-dugogodišnje njemačke civi-lizacije slijedi era njemačko-židovske mješovite kulture”.

Od Treitschka do Sarrazina

Heinrich von Treitschkeje tada znao ono što danaszna Thilo Sarrazin – da sesa žustrim židovskim, od-nosno neprijateljima islama,ne smije isuviše poistovije-ititi, ali da se njihova srdž-ba može koristiti u svakomslučaju kao povod za rušenjenavodnog tabua: “Prirodnoj reakciji njemačkog osjećaja pripada zasluga da od nasodstrani jednu neistinu; po-bjeda je da se o zlu, kojeg svako osjeća ali ne želi da

mu se posveti, sada otvoreno govori.Ne smijemo se zavaravati (...) Do naj-viših obrazovnih krugova, kod ljudikoji bi svaku pomisao o crkvenoj neto-lerantnosti ili nacionalnoj nadmenostis prezirom odbacili, danas se misli kaou jedan glas ‘Židovi su naša propast’.”

U svemu ovome mora biti jasno da se pri dokazu strukturalne identično-sti tadašnjeg antisemitizma i današ-nje islamofobije ne radi o tome da setadašnja židovska imigracija izjedna-čava sa današnjom muslimanskom,već se radi o poređenju reagovanja.Današnji desničarski populisti sa

svojom stravstvenom ljubavi za prava žena i homoseksua-laca, ali i svojom naklonosti Židovima, tvrde da je pre-

j

sudna razlika u tome da je odbojnost prema Židovima

j

u to vrijeme bila neosnova-na, dok je sadašnja borba protiv muslimana potpuno opravdana, te da su paralele sasvim slučajne.

Sedmicu dana nakon in-tervjua Helmuta Schmidta za Bild su u berlinskim dpoštanskim sandučićima osvanuli leci desničarskog pokreta Pro-Berlin, koji su sa slikom bivšeg kancelara i njegovih izjava reklamira-li da se “od Njemačke, koja ipak ima hiljadugodišnju tradiciju od vremena Otta I., ne može naknadno pra-viti mjesto miješanja kul-itura”. Citat koji bi također mogao biti napisan perom Heinricha von Treitschkea.

Mnoge indicije

Da simbioza filosemi-tizma i islamofobije ipak ne funkcioniše, pokazu-ju zahtjevi pokreta Pro-

Berlin: “Sloboda vjeroispovijesti neznači i pravo na izgradnju džamija i minareta; prisilnog braka maloljetnih; dozvolu obrezivanja žena; ubistva iz časti; dozvolu ritualnog klanja životi-nja”. Šta li bi centralno vijeće Židova

g jg j

u Njemačkoj reklo za zahtjev zabrane rituala životinja?

Bilo kako bilo, u stukturi identiteta antisemitizma kasnog s kraja 19. stolje-ća i današnje islamofobije, te u seman-tičkim sličnostima izjava Treitschkea, Sarrazina i Helmuta Schmidta, nailazi se na veliki broj indicija, tako da je jed-na naučna konferencija kakvu je Benz organizovao, ne samo dopuštena, već zapravo potrebna.

Uspjeh Sarrazinove knjige, tog Treitschkea ranog 21. stoljeća na-knadno Wolfgangu Benzu daje za pravo. Istraživanja Detlefa Pollacka i Wilhelma Heitmeyera dvojici sociolo-ga religije iz Münstera potvrđuju da u poređenju s ostalim europskim susjed-nim zemljama u Njemačkoj je prisutan znatno viši stepen islamofobije.

*Micha Brumlik je profesor peda-gogije na univerzitetu u Frankfurtu. Od 2000.-2005. je bio direktor FritzBauer instituta za dokumentaciju holokausta

Od Treitschka do Sarrazina

Heinrich von Treitschke

je tada znao ono što danas

zna Thilo Sarrazin – da se sa žustrim

židovskim, odnosno

neprijateljima islama, ne

smije isuviše poistovijetiti,

ali da se njihova srdžba može koristiti.


58

Svijet medijaKontroverzne knjige političara Thila Sarrazina

PIŠE: Hülya GürlerOBJAVLJENO U NJEMAČKOM SEDMIČNJA-KU “Der Freitag” 09.12.2010PRIJEVOD S NJEMAČKOG: DizdarevićSejfuddin

Iprije knjiga Thila Sarrazina Nijemci su imali više predra-suda naspram muslimana od

drugih Evropljana. Sada ih samo slo-bodnije ispoljavaju. O ovome svjedočene samo islamske krovne organizacije.

I opet napad na džamiju. Krajemnovembra je vatra zahvatila “Al-Nur” džamiju u berlinskom kvartuNeukölln. Malo prije toga na redu jebila Şehitlik džamija – po četvrti putza 6 mjeseci. U međuvremenu ovo spa-da u njemačku svakodnevnicu – kaoi brojna prijeteća pisma upućena nesamo muslimanskim organizacijama nego i sekularnim udruženjima migra-nata, kao što je npr. Turska zajednica u Njemačkoj (Türkische GemeindeDeutschland (TGD)). Protiv njiho-vog predsjednika je na fejsbuku na-pravljena stranica: oko 130 korisnika tamo je potpisalo peticiju za “protjeri-vanje Kenana Kolata” u kojoj se kažeda “zbog anti-njemačkih izjava ovajparazit mora bezuvjetno biti protje-ran”. Osnivač grupe je Franz HerbertSchneider, član desno-ekstremnestranke “Pro-NRW”.

“Uvjek kada u se u javnosti poja-ve negativni klišeji o muslimanima,Turcima ili Arapima, tada nam češćestižu pisma mržnje”, komentariše je-dan glasnogovornik Centralnog savje-ta muslimana Njemačke (Zentralratder Muslime). Ovo potvrđuje i ErolPürlü iz Koordinacijskog savjeta musli-mana Njemačke (Koordinationsrat derMuslime). Mržnja naspram muslima-na se pokazuje sve očiglednije: na gra-dilištu jedne džamije u Neckarsulmubačeni su dijelovi svinje i naslikanikukasti križevi. Ali ovo nisu samopojedinačni slučajevi: u jednoj koor-diniranoj akciji su ovog proljeća na

adrese mnogih džamija poslani paketi sa odrezanih svinjskim ušima, stoji na islamskom portalu islam.de.

Prijeteći mailovi i pisma mržnje suinspirisana aktuelnim upozorenjima od terorističkih napada: “Ako u pone-djeljak izvedete bombaški napad, onda ćemo vas još isti dan sve iskorijeniti”. Poziva se i na zadnje izjave političara kao onu od predsjednika socijal-kršćana Horsta Seehofera o tzv. ‘kulturnim krugovima’: “Gubite se u vaš kulturni krug. Tada ćemo i mi i vi biti sretni.” Očigledno da desno-populističke izjave pojedinih političara već sada donose plodove: “Posebno nakon izlaska kontrover-zne knjige političara Thila Sarrazina su mailovi posta-li bezobrazniji i direktniji nego ranije”, kaže Kenan Kolat.

“Otvorena mržnja prema muslimanima”

Jedno istraživanje uni-verziteta u Münsteru, objav-ljeno prošlog vikenda, je došlo do zaključka da su Nijemci islamofobičniji od četiri druge nacije obuhvaćene u stu-diji – Francuza, Danaca, Holanđana i Portugalaca. Predrasude i mržnja naspram muslimana su postojale i pri-je izlaska Sarrazinove knjige. Skoro istovremeno je sociolog Wilhelm Heitmeyer iz Bielefelda objavio rezul-tate svoje dugoročne studije o “rasizmu grupa”. Došao je do rezultata da se isla-mofobija posebno ukorjenjava u sredi-ni društva kao i kod političke ljevice.

Centralni savjet muslimana Njemačke (Zentralrat der Muslime) je i nakon 11.09.2001. dobivao pisma mržnje, “ali ona nisu ni izbliza dose-gnula silinu sadašnjih pisama”, kažu

nam u Centralnom savjetu. Osim toga pisma nakon 11.09.2001. su veoma brzo splahnula, što danas nije slučaj.Ovakva pisma i mailovi muslimanskeorganizacije predaju policiji, ali koja je“zbog obima mailova preopterećena”.

Kenan Kolat zahtijeva “da snage sigurnosti siste-matski i statistički obuhva-te količinu antiislamskihkrivičnih djela”. Policija di-ferencira između krivičnihdjela naspram “stranaca”i “antisemitskih motivi-ranih krivičnih djela”. Alise posebno ne obuhvaćajuantimuslimanska krivična djela. Ovo se konačno mora promijeniti. I ne samo to.Sljedeći korak bi mogao bitipolicijska zaštita džamija,kakve uživaju i sinagoge.Policija i društvo morajubiti svjesni krivičnih djela motiviranih islamofobijom.Krivično gonjenje i kažnja-vanje počinilaca moraju bitiprisutni i u medijima.

Vrijednim krivičnog go-njenja ne treba smatrati či-njenicu da se ljudi etiketira-ju kao “paraziti” – kako suse nekada nazivali Jevreji. U

međuvremenu u Njemačkoj se jednomu mjesecu izvrši teroristički napad na džamiju, bez da to javnost uopće pri-mi k znanju. Zar nije iritirajuće da je“postalo normalno, pa ljudi o tome ine pričaju kada se na muslimanke sa hidžabom u po bijela dana pljuje”,kako kaže Bekir Yilmaz, predsjednik berlinskog ogranka Turske zajedniceu Njemačkoj (Türkische GemeindeDeutschland (TGD)). Krajnje je vri-jeme da se dosljednije zaštite ljud-ska prava religioznih i sekularnihmuslimana.

* Hülya Gürler je diplomirani pe-dagog i piše o diskriminaciji

Sa rigoroznom politikom protiv

imigranata je desnica

odnijela već tri pobjede a socijal-demokrati i socijalisti su iz straha od daljnih

poraza također prešli na

antiimigrantsku retoriku.

Njemačka kao najveće uporište islamofobije

60

Skrivena disertacija: Šta je sve pogrešno a šta nije nikako napisano u disertaciji (IV dio): Umjetnost knjige

Feljton

Bosanci nisu bili ni glupi ni lijeni, kako ih prikazuje Andrić uporno u svojim “istorijskim romanima”. Naprotiv. Bili su iznenađujuće znatiželjni i kreativni. Istočnu kulturu i umjetnost osjetili su bliskom svom vlastitom duhu i dali veliki doprinos. Osim obilne književne djelatnosti na bosanskom ali i na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, Bošnjaci su uzeli učešća i u “umjetnosti knjige”

Piše: Kemal Zukić

Ako bismo htjeli biti toliko na-AAivni do gluposti pa sve onoAAružno i odvratno što je AndrićAAnaizmišljao o Bosni u tursko doba, kaoi sve ono pozitivno što je sistematskizaobilazio i prešućivao, ako bismo sveto pokušali objasniti samo Andrićevimneznanjem i neobavještenošću, onda nje-gov odnos naspram “umjetnosti knjige”nikako drugačije ne možemo objasni-ti nego zlom namjerom i nemoralnimodnosom.

Remek djelo petorice umjetnika

“Umjetnost knjige” je specifičan fe-nomen vezan isključivo za islamski svi-jet, koji je i u Bosnu došao preko Turaka.To je skup od pet različitih umjetničkihgrana. Pet umjetnika rade zajednički ikoordinirano da bi napravili jedan ma-nuskript. Prvo tekstopisac napiše fabulu,umjetnički je uobliči riječima. Zatim tajtekst ispisuje kaligraf. Kaligrafija je opetspecifična, imanentno islamska grana

umjetnosti, koja ne postoji u drugim kulturama. Postojalo je oko četrdesetak raznih vrsta ukrasnih, kaligrafskih nači-na ispisivanja, svaka za posebne potrebe. Nakon kaligrafa stranice knjige dođu u ruke iluminatora koji ukrašava zaglavlja, margine, interpunkciju. Slikar minija-turist slika ilustracije teksta o kojem je riječ ili tako što na cijeloj posebnoj stra-nici radi minijaturu u vezi s tekstom ili tako što sa kaligrafom, na jednoj stranici, kombinuje, ispreplete tekst i ilustraci-ju. To islamsko minijaturno slikarstvo je ustvari prvo ap-straktno slikarstvo u svijetu. Islamski slikari su radili ap-strakciju nekoliko stoljeća pri-je nego će Evropa trijumfalno otkriti apstraktno slikarstvo. Konačno, tako završenu knji-gu poseban specijalista koriči u kožni povez na kojem re-ljefno utisne naslovnicu u for-mi kompozicije figura ljudi i životinja, ili spletom biljnih ili geometrijskih dekoracija. Sve se to pažljivo i boji vodeći ra-čuna o tome koja boja ide na koju kožu i kako će se ponaša-ti boja i koža nakon izvjesnog vremena.

Tako se dobije jedna knji-ga, najčešće remek-djelo pe-torice umjetnika, na radost i uživanje čitalaca.

U vrijeme nevjerovatnog uspona islama tokom više od jednog milenija blistave kulture svijeta islama, knjiga je bila beskrajno cijenjena i voljena. Zato ih je pravljeno jako mnogo a za to je bilo po-trebno imati velike ateljee. Razvilo se šest velikih škola islamskog minijaturnog sli-karstva sa kojim su bile povezane i ostale umjetničke grane uključene u “umjet-nost knjige”. Pored velikih ateljea širom islamskog svijeta, u dva navrata su bila

izgrađena i čitava dva grada namijenjena i izgrađena samo za “umjetnost knjige”,jedan u Iranu a drugi u Mogulskoj Indiji.

Ta “umjetnost knjige” došla je sa Turcima i u Bosnu. Bosna nije bila uOsmanskom carstvu zabačena i zatu-cana provincija. Naprotiv! Začuđujućeje to koliko je narod Bosne bio otvoreni primjemčiv za ono najljepše i najvrjed-nije što je sa Istoka došlo preko Turaka.Knjiga se volila i poštovala u starimbošnjačkim porodicama tokom stolje-ća. Tako je naprimjer u Sarajevu bilosačuvano sve do posljednje agresije na BiH 1992.-1995. g. izuzetno vrijednodjelo “astrološki spisi” koje je napisanoi ilustrovano negdje u Iranu najmanjedva stoljeća prije nego su Turci i došli uBosnu. Izgorili su u “Orijentalnom in-stitutu” u Sarajevu kada su Karadžićevidivljaci zapaljivim granatama uništiliovu vrijednu instituciju, ali, taj divni ma-nuskript neki je bosanski ljubitelj knjigedonio čak iz dalekog Irana i to je brižnočuvano stoljećima.

Bosanci nisu bili ni glupi ni lijeni,kako ih prikazuje Andrićuporno u svojim “istorijskimromanima”. Naprotiv. Bilisu iznenađujuće znatiželjni ikreativni. Istočnu kulturu iumjetnost osjetili su bliskomsvom vlastitom duhu i daliveliki doprinos. Osim obilneknjiževne djelatnosti na bo-sanskom ali i na arapskom,turskom i perzijskom jeziku,Bošnjaci su uzeli učešća i u“umjetnosti knjige”.

Oči mu “iskapale” odtraženja

U Istanbulu, za vrijeme sul-tana Sulejmana Zakonodavca, postojao je veliki atelje u ko-jem su rađene knjige. Jedan odnajvećih tekstopisaca za ova dje-la bio je jedan Bošnjak iz Foče.Bilo je kaligrafa, iluminatora iminijaturista iz Bosne. Postojenepotvrđene indicije da je utom velikom sultanskom ate-lju, u kojem su radili brojnislikari raznih nacionalnosti,glavni slikar bio Bošnjak.

Kad je prošlo zlatno doba islamskog svijeta, sa kojim je bila povezana i ljubav za knjigu, dolazi period svakolike krizei odmah opadanje interesa za knjigu.Sa kolonizacijom sve najljepše knjige sa ilustracijama našle su se na Zapadu, u

Ljepota kojoj moguLjepota kojoj mogu odoljeti samo sitne dušeodoljeti samo sitne duše

Umjesto da se otvori prema

javnosti, Andrić se panično

žalio Jandriću šta bi se desilo da se novinari

dočepaju nekih podatka

o njemu, “Razapeli bi me na krst“, tako je pretjerano

kukao.


61

Evropi i Americi ali i u Rusiji. Niko ne objašnjava kako se to desilo pa je jedino logič-no objašnjenje da je to dio sveopće kolonijalne pljačke. Posljednih godina Iranci po-kušavaju da otkupljuju vri-jedne manuskripte sa minija-turama, koje su davno radili njihovi preci, ali sada po astro-nomskim, ustvari stvarnim cijenama.

Turska imperija, pa i Bosna u njenom sklopu, di-jelila je u svemu sudbinu ci-jelog islamskog svijeta. Tako su se najvrjedniji brojni ma-nuskripti iz Bosne “preseli-li“ u biblioteke u Zagrebu i Beogradu. Iako je to za žalje-nje, ipak ima u tome i sreće. Naime, tamo niko još ne uništava te vri-jedne knjige dok je dobar dio od onog malog broja koji je ostao u Bosni stalno na udaru. Tako je najveći dio planski uništen u zapaljenom “Orijentalnom in-stitutu”. Tako sa gorčinom moramo reći, neka ih u Zagrebu i Beogradu, umjesto u Sarajevu, ako je to uslov da prežive na nesretnim prostorima Balkana.

Andrić se hvalio kasnije Jandriću kako je svoje oči iskapao po arhivama, između ostalih, i u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu i Istanbulu. I tu je jedna čudna stvar. Kako je moguće, ako je tačno da je oči iskapao, kako je moguća da nije nabasao niti na jednu jedinu od ovih divnih knjiga sa ilustracijama, i ako jest nabasao, kako je uspio da se ne oduševi i bar nešto o tome ne napiše u disertaciji ili kasnije u nekom djelu? Andrić se ba-vio historijom Bosne u osmansko doba a nije znao ni arapski, ni turski ni perzijski

jezik. Bez poznavanja tih jezika on se nije mogao na pravi način baviti historijom Bosne. Ali, mogao je konsul-tovati Bašagićeve knjige, ili njega lično, jer je bio u Beču u vrijeme kad je Andrić bio u Gracu. Ali, Andriću nije stalo do istine. I ne trebaju mu fak-ti i dokumenti. On izmišlja sve najgore o svojoj domovini i zaobilazi sve ono što bi mo-glo bar malo ublažiti mračnu ružnu sliku Bosne koju on šalje u Evropu, prema kojoj teži i Bosna od austrougarske okupacije.

Kako je sve svoje držao u potpunoj tajnosti Andrića niko nije nikad mogao upi-tati za sve ružne stvari koje je

radio. Posebno bi bilo interesantno čuti objašnjenje kako je zaobišao i prešutio “umjetnost knjige” u Bosni, s obzirom da je on književnik. Niko od njegovih brojnih apologeta, najčešće Srba, nije mu nikad postavio ovo teško pitanje, niti je iko od njih i pokušao objasniti ovaj fe-nomen. A sada je kasno, jer o mrtvima sve najbolje.

Još jedan detalj vezan za knjige može ilustrovati koliko je Andrić bio uporno i dosljedno zlonamjeran. Naime, brojna pravoslavna jevanđelja su ukrašena, ilu-minirana tako da se svi stručnjaci slažu da su to radili umjetnici-iluminatori Bošnjaci. To se lahko zaključuje po sti-lu, ornamentici, motivima i tehnici rada pa ovo još niko nije pokušao osporiti. Nije osporio ni Andrić, ali jest prešutio. Zašto? Upravo ovaj mali primjer sarad-nje na svetim knjigama mogao bi baciti malo pozitivnog svjetla na odnose raznih

religijskih zajednica u Bosni. Već ovaj de-talj bi pokazao kako ti odnosi nisu bili toliko prepuni mržnje kako to Andrić predstavlja u svojoj disertaciji. Pokazalo bi to i toleranciju koja je očito vladala u to davno doba a koju Andrić uporno pre-šućuje, i u disertaciji i svim svojim “hi-storijskim romanima”.

Strah od istine

Umjesto da se otvori prema javnosti, Andrić se panično žalio Jandriću šta bi se desilo da se novinari dočepaju nekih po-datka o njemu, “Razapeli bi me na krst”, tako je pretjerano kukao.

Zbog objektivnosti, moramo reći da je dio krivice i na bošnjačkim inte-lektualcima koji su, zabavljeni svojim elementarnim preživljavanjem i opstan-kom, zaboravili na veliko zlo koje im do-nosi Andrić. Istina, i kad je to pokušao Šukrija Kurtović, srbofil, solunski borac i veliki komunista, i on je bio spriječen da objavi u Jugoslaviji svoju raspravu u kojoj je raskrinkavao Andrićevu mržnju pre-ma Bošnjacima izraženu u romanima. Ovaj iskreni i pošteni društveni radnik pitao se zašto se dozvoljava Andriću da tako bestidno udara na bratstvo i jedin-stvo bez ikakvih posljedica. Posljedice je imao Kurtović, pa je svoj rad mogao objaviti tek mnogo kasnije, u inostran-stvu, uz pomoć bošnjačke dijaspore. Ali, to je omalovaženo i obezvrijeđeno, kao i sve što dovodi u sumnju Andrićev mo-ralni lik.

Tek će kasnije, jedan od Andrićevih apologeta, Aleksandar Popović blago kritikovati ovo Andrićevo pogrešno tu-mačenje i tretiranje slikarstva u islamu. Ipak, i ovo je više u službi odbrane svega lošeg u duhu Andrića nego što bi bila oš-tra kritika Andriću, kakvu on zaslužuje.

Mora se naglasiti, kad je riječ o “umjetnosti knjige” da su rijetki ljudi koji su u rukama imali takve knjige a da nisu ostali zadivljeni. Andrić je morao nabasa-ti bar na neke od tih knjiga ali, on je jedi-ni čovjek od umjetnosti koji je ostao hla-dan na tu ljepotu. Da li su arapska slova bila ta koja su ga odmah odbila od tih knjiga? Ili je za to krivo njegovo potpu-no odsustvo likovne kulture i talenta za vizuelne umjetnosti? Rijetki su svakako književnici koji su sami sebe do te mjere oslijepili za ljepote minijature kako je to uspio Andrić.

Osnova svega lošeg što je Andrić uradio je patološka mržnja prema isla-mu, islamskom svijetu uopće a naro-čito prema bosanskim muslimanima, Bošnjacima, koje on uporno naziva Turcima, uz sve najgore što uz to ime ide u njegovoj huškačkoj guslarsko-desete-račkoj svijesti i Njegoševskoj mržnji.

Mora se naglasiti,

kad je riječ o “umjetnosti

knjige” da su rijetki ljudi koji

su u rukama imali takve knjige a da nisu ostali zadivljeni.

Andrić je morao nabasati bar

na neke od tih knjiga ali, on je jedini čovjek od umjetnosti koji je ostao hladan na tu ljepotu.


62

Memorija ćelija Časni KurČČ ’an, Vječna Knjiga, ’

Knjiga je koja vodi ka vjerova-ČČnju u Boga, ne ostavlja prosto-ČČra za sumnju. Čitajući Časni Kur

j g j pg’an

vidjet ćete i osjetiti ajete prepune nad-naravnosti - među tim nadnaravno-stima je i znanstveni i’džaz.

Elektromagnetno polje

Električna komponenta srčanog po-lja je oko 60 puta veće amplitude iprožima svaku ćeliju u tijelu. Ma-gnetna komponenta je oko 5.000 puta jača od magnetnog polja moz-ga i može biti detektovana osjetlji-vim magnetometrom na nekolikometara od tijela.Slika br. 1 prikazuje elektromagnet-no polje srca, koje je najdjelotvor-nije u ljudskom tijelu; ne samo da obuhvata svaku ćeliju u tijelu već,također, izlazi na prostor koji ga okružuje. Polje se može otkriti i iz-mjeriti osjetljivim magnetometromna nekoliko metara od tijela. Crtež nam pokazuje kako, kada se dva čovjeka približe jedan drugom ili se do-taknu, srce jednog pobuđuje moždanetalase drugog.Na desnoj strani crteža (slika br. 2) mo-žete vidjeti da, kada se dvije osobe drže za ruke, prijenos električne energije vrši se izsrca osobe B u mozak osobe A, što možebiti “uhvaćeno” na EEG-u. Trenutno na Univerzitetu Arizona jedanTTod znanstvenika provodi istraživanjena 300 osoba kojima je transplantiranosrce nastojeći da potvrdi kardio-električ-nu teoriju koja kaže da postoji razmjena energije i informacija između srca i mozga posredstvom elektromagnetnog polja. Onpokušava doznati koliko primatelja osjeća promjene u svojoj osobnosti ili načinu pre-hrane te nastoji odgovoriti na pitanja koja se tiču etičke tačke gledišta: ako neko pri-mi srce zločinca šta će se dogoditi s njim? Naš zaključak je, na temelju svih navede-nih riječi, da je Kur’an Knjiga istine i tokako Allah, dž.š., opisuje:Laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale Dostojnoga.(Fussilet, 42.).Svi argumenti koje smo priložili dokazujuSSvezu između srca i svih duhovnih stanja iobilježja vjere. To će nam obezbijediti jačupodlogu za razumijevanje sljedećih ajeta:Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na

srcima katanci! (Muhammed, 24! .); iNa Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihoveza ono što su radili. (En-Nur, 24.).Provest ćemo pojedinačna istraživanja, ako Bog da, koja će govoriti o svojstvima koja srce posjeduje u skladu sa Kura ’anom i u skladu sa znanstvenim stajalištem. Vi-djet ćemo da je svaka riječ spomenuta u Kur’anu znanstvena istina koja dokazuje ’da vjera nije mit kako je definirana u ne-kim enciklopedijama. U stvari, Časni Kur

p j’an je Božija ’ Knjiga;

svaka riječ, svaki harf sadrži u sebi i’džaz koji pojačava iman onih koji vjeruju u njega i privlači njihovu pažnju na nadna-ravnost u svemiru i čovjekovom stvaranju. On prosvjećuje i obraća se svim obrazov-nim stepenima. I nepismen i neobrazovan može pronaći ono što će ga uvjeriti u bo-žansko porijeklo Kur’ana i ojačati njego-vo vjerovanje. Suprotno drugim svetim knjigama, on stoji sam naspram ateizma i opovrgava njegove tobožnje koncepte. Ljudi iz vremena poslanstva istrajavali su u druženju sa Kur’anom i mnogi od njih su umrli zarad njegove odbrane, a isto su činile i generacije poslije njih. Danas, uz sve znanstvene spoznaje o kojima slušamo svakog momenta, Kur’an stoji sam, nepo-’kolebljiv, dok sa ostalima to nije slučaj. To je jedina knjiga koja je ostala nepromije-

njena i netaknuta, bez ijedne ubačene ri-ječi ili harfa. Ova Sveta knjiga obraća se ljudskoj duši. Ona izgrađuje i oblikuje lik muslimana pojedinim ajetima koji se fo-kusiraju na ulogu čovjeka u ovom svemi-

ru. Bog čovjeku pokazuje njegovu ulogu u svemiru kako bi shvatio svoj značaj u njemu. U tom smislu, Bog u Časnom Kur’anu kaže u prijevodu značenja:A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postavi-ti!” (El-Bekara, 30).U islamu, čovjek nije samo biće koje provede neko vrijeme, a zatim odla-zi. Prema Časnom Kur’anu čovjek je počašćen i uvijek je pod Božijom paskom. Čovjek nije prepušten sam sebi u ovom svemiru. U tom smislu Bog kaže u Časnom Kur’anu, u pri-jevodu značenja:Mi smo sinove Ademove, doista, od-likovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili. (El-Isra’, 70).Kur’an je jedina knjiga koja pruža istinsku sliku o Bogu. U Časnom Kur’anu Bog nije utjelovljen niti po-čovječen.Reci: “On je Allah – jedan! Allah je

utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!”. (Al-Ihlas, 1.-4.).Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Pri-mjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se uži-že blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj ono-ga koga On hoće. Allah navodi primjere lju-dima, Allah sve dobro zna. (En-Nur, 35.).Kad čitate Kur’an možete osjetiti kao da milosrdna ruka blago dodiruje vaše srce uklanjajući tugu i beznađe. Kur’an obu-hvata sve znanosti i znanje do kojeg je čovjek došao, pa čak i ono do kojeg još nije, stoga kada ga čitate, vaše vrijeme nije uzalud provedeno. Oni koji sumnjaju u Božiju egzistenciju mogu pronaći odgovo-re na svoja pitanja. Bog kaže u Časnom Kur’anu, u prijevodu značenja:Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostran-stvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten? (Fussilet, 53.).Izvor: www.quran-m.netAutori: Dr. Noha Abo-Kresha & Abd AlDa’em Al-Kaheel uz prilog Magdy Abd Al-Shafyja Prijevod teksta: Muamer Neimarlija

Islamske teme


63

T ada je bilo dosta posla. Išl i smo po selima i za djevo-jačko ruho pravili jorgane

i dušeke. Eh, kakvo bi to veselje bilo. Narod nas je f ino dočeki-vao. A sada više ne, kupi se go-tovo.Ulaskom u jorgandžijsku rad-nju Avde Palaske, na Baščaršji, u Ulici Prote Nenadovića na broju 13, čovjek dobije želju da sve one industrijske madrace, l io i druge jorgane od sintetičkih materija-la, jastuke sa si l ikonskim i spu-žvenim punjenima - kroz prozor izbaci iz kuće. Da se više nikad ni u snu ne vrate. Jer baš snu i smetaju.

U Bosni je najcjenjenija vuna

Ovaj stari dućan, čiji su zidovi zapamtili mnogo mušterija koji cijene ručni rad, dobri čovjek Avdo ima od 1965. godine. Tu je sa svojom suprugom, koja je otiš-la na bolji svijet 1981. godine, zarađivao hljeb čineći ljude od-mornima i sretnima, koji su ga, nema nikakve sumnje, često bla-gosi lja li nakon lijepo prospavane noći. Mnogi još spavaju u njego-vim svilenim jorganima, jer ruč-ni rad dugo traje; ovakvi jorgani mogu ispratit i i dvije-tri genera-cije a da se, uz l ijepo čuvanje, ne pohabaju.Ovaj posao radi još od 1952. godine kada je napustio rodnu Đakovicu, i trbuhom za kruhom stigao u Sarajevo. U magazi svoje kuće kod Pivare, zajedno sa svo-jom hanumom češljao je vunu - koju je prije toga pažljivo oprao, osušio – na f ine tanke, vazduša-ste niti, zbog kojih kasnije, kada njome Avdo napuni dušek, može-te na trenutak pomislit i da plovi-te na oblaku. Danas to radi sam.Tog sunčanog decembarskog dana, zatek li smo ga na kamariji dućana, gdje sa ahbabom ispreda

Ožiljci vremena

Jorgandžija Avdo i lijepa vremena djevojačkog ruha

Čitajte i gledajte na IslamBosna.baAktuelno iz BiH i svijetaAzerbejdžan zabranio mahrame u školama Islamska zajednica u Srebrenici odbila nagradu

Tekstovi U jednom srcu se ne može naći zavidnost i iman Malezijsko ekonomsko čudo


još jednu priču iz svoje svakod-nevnice. Sa jednostavnošću kojumože imati samo čovjek sa ovog t la, pokazivao je sve faze rada na jednom jorganu.“Vuna je moja i konac, a brokat-svilu i pamučni materija l mušteri-ja kupuje sam, jer je najsigurnijekada on izabere dezen i boju koja mu paše. To ga može koštati oko40 maraka. A ja naplaćujem vunu,konac i rad. Konac mora biti dobari jak, pamučni... A vuna... ona jeu nas najcjenjenija, jer je jeftina,zdrava i topla”, govori Avdo dok se namješta u poluležeći položajnaslanjajući se na lijevu podlak-ticu. Jer, tako je jedino mogućevladati jorganom koji ima zamaš-ne dimenzije, sa tri do tri i po ki-lograma vune sa vlašićkih ovaca.Za jedan jorgan, ako je za jedankrevet, Avdo utroši oko četiri sata rada. Prvo opšije krajeve pa onda radi sredinu. Mustra, koja nasta-je prošivanjem konca kroz jorgan,može biti na baklave, na kvadra-te, ili na bademe, već prema voljimušterije. Nekada se radilo i sa perjem, pa i pamukom, ali ih višenema na tržištu.

P o s l j e d n j i s a r a j e v s k i j o r g a n d ž i j a

Avdo Palaska nekada je bio jedanod pet jorgandžija na Čaršiji.

j j

“Tada je bilo dosta posla. Išli smo po selima i za djevojačko ruho

pravili jorgane i dušeke. Eh, ka-kvo bi to veselje bilo. Narod nas je f ino dočekivao. A sada više ne, kupi se gotovo, i ostao sam samo ja na Baščaršiji. Ali, fa la Bogu, ljudi su vidjeli da kineska roba ne valja.”Najtraženije su, Avdo ih zove –štep deke. To su malo deblji jor-gani koji su manjih dimenzija i služe kao dušeci. U njih ne ide mnogo vune, pa su pri l ično savit-ljivi i zauzimaju malo prostora. Stare dušeke više niko ne traži.Ovaj skromni majstor svoga za-nata ima i nekoliko savjeta za sve one koji poznaju vrijednost ova-kve robe. Nema potrebe u duše-ke, jorgane i jastuke stavljati naf-ta lin. Da bi spriječi l i moljce da izjedu njima tako omiljenu vunu, dovoljno je jednom u dva-tri mje-seca prespavati u njima.“Nafta lin guši i od njega se ne može spavati. A li, ako ne koristi-te svoju posteljinu duže vremena, onda je dovoljno ubaciti u vunu malo lavande, i l i je poprskati sa bilo kojom kolonjskom vodom, jer moljac ne voli jake mirise.”I, na kraju, ovaj majstor je na usluzi i svim ljubiteljima vune-nih jastuka: Ako se jastuk zbije,što se mora desit i nakon dvije-trigodine upotrebe, donesete ga li-jepo Avdi i on će, na svojoj ma-šini vunovlačari, tvrdi grumen vune ponovo pretvoriti u oblak.

Nauka i zanimljivoDa li postoji lijek protiv starenja?Qatar-1b, prva planeta arapskog svijeta

IB TVDr.Zakir Naik - Prava žene u islamu Islam i nauka

64

No comment

Banovići - Rudara pokosio infarkt dok je igrao u kolu

Dnevni avaz, 17. decembar 2010.

Sarajevo nije ni blizu islamizirano, kolikoje Banja Luka pravoslavizirana

Bojan Bajić, Depo.ba, 12. decembar 2010.

Udario pješakinju i semafor, izašao iz au-tomobila pa šakom slomio nos prolazniku

Sarajlija K.M. skrenuo u desnu stranui na trotoaru zahvatio i oborio pješaki-nju a potom udario u stup semafora.Odmah nakon nesreće, K.M. je bezikakvog povoda fizički napao B.M.iz Sarajeva, koji se zatekao na mjestudogađaja, nanijevši mu teške tjelesneozljede.Bljesak.info, 22. decembar 2010.

Puši 15 odsto osnovaca

Aida Ramić-Čatak, federalna koordi-natorica za kontrolu duhana - Oko 15 odsto učenika osnovnih škola u FBiH konzumira cigarete. Poražavajući su podaci da je oko 60 odsto stanovniš-tva svakodnevno izloženo duhanskom dimu na radnom mjestu, a oko 90 od-sto djece pasivnom pušenju u kući.Nezavisne novine, 20. decembar 2010.

Američki policajac kupio ženu u BiH za1.000 dolara

Kathryn Bolkovac, bivša službenica IPTF-a u BiH, čija dužnost je bila is-pitivanje žena žrtava seksualnog isko-rištavanja, napisala je knjigu u kojojnavodi konkretne slučajeve. Jedan odnjih je da je američki policajac kupiojednu od tih žena za 1.000 dolara, te jedržao zaključanu u svom stanu i seksu-alno iskorištavao kad mu se prohtjelo.SRNA, 21. decembar 2010.dd

Cigarete skrivao u mrtvačkim kolima

Vozač mrtvačkog vozila sa bh registra-cijama je rekao carinicima da nema ni-šta za prijaviti te su oni krenuli u pre-tragu automobila. U podu su pronašliskriveni dograđeni prostor koji se pro-tezao cijelom dužinom vozila u kojemsu bile cigarete.Index.hr, 20. decembar 2010.

Renovirajući kuću pronašao 300.000eura i prijavio policiji

Renovirajući kuću u Ghentu, u kojojje prije deset godina bila smještena banka, Turčin, koji godinama živi u Belgiji, pronašao je blizu 300.000 eura.Sarajevo-x.com, 20. decembar 2010.

Desetine hiljada KM za čestitke i prijeme

Većina kompanija u državnom vla-sništvu i organa vlasti u BiH ne želise odreći formalnosti slanja novogo-dišnjih čestitki i održavanja svečanihprijema u korist humanosti i društve-ne odgovornosti. Za prijeme i čestitkepotrošiće desetine hiljada KM i tvrdeda je to stvar opšte kulture, jer je iznoskoji se u ovu svrhu izdvaja mizeran.Nezavisne novine, 22. decembar 2010.

Šta sa Kur’anom ispisanim krvlju SaddamaHusseina

Sadašnje iračke vođe pokušavaju doni-jeti najbolju odluku o Kur’anu koji jeispisan krvlju bivšeg iračkog diktatora Saddama Husseina.Guardian, 21. decembar 2010.

Oklopne gaće

Najnoviji komad visokotehnološke bor-bene opreme koji su dobile britanskevojne snage stacionirane u Afganistanuje oklopni donji veš koji štiti genitalijebritanskih vojnika i neutralizira dejstvositnih komada šrapnela. Oko 45.000 ko-mada veša već je podijeljeno vojnicima.Dnevni avaz, 18. decembar 2010.

Velika je razlika između komunista i komunjara

Josip Joška Broz, zurnal.info, 19. decem-bar 2010.

Alkalaj namješta konkurs za sina Karadžićevogsaradnika!Šef bh. diplomatije Sven Alkalaj na-mješta posao za Stefana Grkovića, sina Ljube Grkovića, prvog šefa kabineta ratnog zločinca Radovana Karadžića!Dnevni avaz, 21. decembar 2010.


Koliko je muškarac izložen riziku od raka KKprostate dobar pokazatelj može biti i KKrazlika u dužini kažiprsta i domalog prsta, tvrde britanski naučnici. Rezultati istraživa-nja pokazali su da, što je prednost domalog prsta veća, to je veća sklonost ka oboljevanju. Više od 50 posto učesnika u istraživanju imaloje kraći kažiprst od domalog prsta. Ustanov-ljeno je da su uče-snici čiji je kažiprst duži od domalog prsta izloženi 33 posto manjoj opa-snosti obolijevanja iod raka prostate od ostalih.

65

NaukaPomozite organizmu redovnim unosom cvekle Dužina prstiju pokazatelj

rizika od raka prostate!?

Dobro čuvajte žutu mrlju oka

Programirane bakterije

Savjeti za istrajnost u vježbanju

Tokom zimskih mjeseci pomozite TTorganizmu da se izbori sa stalnim TTnaletima mikroorganizama redovnim unosom cvekle. Bordo korjenčići tijelo snabdijevaju energijom, mineralima, vi-taminima... Svježe iscijeđen sok pravi je ilijek za organizam koji je izmoren bor-bom sa mikroorganizmima. U njezinim korjenčićima ima dosta ugljenih hidrata koji u kratkom roku osiguravaju veliku količinu energije. Natrijum, magnezi-jum, kalcijum, gvožđe i fosfor samo su neki od veoma važnih minerala koje unosom cvekle snabdijevamo organi-zam. Vitaminima A i C, nijacinom i

vlaknima nagradićemo tijelo svaki putkada pojedemo salatu od cvekle, navodenutricionisti, ističući prednosti tog korje-nastog povrća u svježem obliku.

Najvažniji dio oka, žutu

mrlju, treba pošte-diti dugotrajnog rada na računaru, ukazuju oftalmo-lozi. Makula ili žuta mrlja, centar je vida uz pomoć kojeg stvaramo sliku o pokretima, oblici-ma i bojama. Zbog toga treba znati kako prepoznati simptome bolesti. Simptomi poput iskrivljene slike, slabije vidne oš-trine, poteškoća sa čitanjem, poteškoća u razlikovanju boja znak su da se treba javiti ljekaru. Propadanje žute mrlje jedan je od gorućih problema u oftalmologiji. Veo-ma je česta kod starije populacije.

Cigarete su neprijatelji ljepote

Duhanski dim veoma brzo naruša-va zdravlje, ali i izgled zuba i kože. DD

Od pušenja koža postaje siva i bez sjaja, a zubi dobijaju žućkastu boju. Dokaza-no je da pušači imaju 10 puta više bora od nepušača. Bivši pušači već poslije ne-koliko mjeseci primijete da im je koža iljepša, zategnutija, sa boljim tonusom, a da im lice prosto sine. Prerano starenje i bore, žuti prsti, tanja kosa, samo su neke od negativnih strana ove loše navike, pa zaključak da pušenje zaista narušava vaš izgled nije bez osnova. A dokazano je da su žene pušačiizložene i pove-ćanom riziku na-stanka raka dojkei grlića materice.

Grupa američkih naučnika uspje-la je „napraviti” bakteriju koja se

može programirati poput kompjuter-skog programa. Ovo predstavlja osnov

za dalji napredak i povezivanje biološ-kog i digitalnog svijeta, kao i moguć-nosti ostvarivanja ćelijske komuni-kacije nalik onoj na kompjuterima.Istraživači sa ogranka kalifornijskog Univerziteta u San Francisku uspjelisu od genetske strukture napraviti „lo-gičke kapije”, glavne gradivne kompo-nente elektronskih kola, i integriratiih u nizove bakterijske DNK struk-ture Escherichie coli. Iako su funkcijećelije za sada svedene na najosnovnijeistaživanje je postavilo osnov za daljinapredak i povezivanje biološkog idigitalnog svijeta, kao i mogućnostiostvarivanja ćelijske komunikacije na-lik onoj na kompjuterima.

Brojne blagotvorne efekte fizičkih aktivnosti možemo osjetiti tek

kada uporno i redovno odlazimo na treninge. Ipak, često i najistrajniji pre-skoče odlazak u vježbaonicu. Uz neko-liko savjeta stručnjaka odo-ljećete izazovima. Vježbajteuvijek ponedeljkom. To ćevas navesti da od samog po-četka nedjelje naviknete na tuobavezu. Ukoliko je moguće,fizičke aktivnosti planiraj-te za prijepodnevne časove.Kako odmiče dan nalazićetesve više razloga da ne odetena trening. Nikada nemojtedva puta zaredom preskakatitermin. Iako je riječ o najma-njem mogućem uspjehu, uvi-

jek to prihvatite kao napredak i buditezadovoljni zbog toga. Vježbajte nekoli-ko puta tokom sedmice. Nije dovoljnoigrati košarku sa drugarima dva puta mjesečno...

NOVOSTI IZ NAUKE

Pripremio: Saladin Kovačević


saff [broj 283, 24.12.2010]

Documents