saff [broj 291, 15.4.2011]

3

28

36

40

52

56

18

8

24

SAFF broj 291

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

Medina: Dr. Salah el-Budejr

“Kada bi vaši grijesi ispunili prostor između nebesa i Zemlje, a zatim se iskreno pokajali, Allah bi vam oprostio”

Kolumna

Borba za opstanak

Ivo Josipović ošamario Bošnjake (2)

Intervju

Elvir ef. Hodžić, glavni imam Medžlisa IZ-e Bratunac

Srpska politika se nije promijenila u odnosu na ratni period

Pogledi

Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (10. dio)

Kako je izvršena kriminalna prodaja 86 najjačih poduzeća

Pobožnost

Putevi duhovnog uzdizanja: Vrijednost vremena u islamu

Kod živih ima najviše nemara, a kod mrtvih najviše kajanja

Fetve

Aktuelna pitanja i dileme

Poduzimanje propisanih uzroka nije u suprotnosti sa tevekkulom

Islamnet

Šejh Al Tayeb: Dok se Papa zvanično ne izvini za izrečene uvrede na račun islama i muslimana, Al Azhar neće pristati na međuvjerski dijalog sa Vatikanom

Islamski svijet

Dr. Jasir Berhami, jedan od vodećih egipatskih selefijskih autoriteta

Zašto su selefije promijenile stav prema političkom angažmanu

15. mart - 12. džumade-l-ula

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Startala je dugo najavljivana zabrana nošenja nikaba u Francuskoj, koja će se realizirati putem

kaznenog represivnog mehanizma, što podrazumijeva nasilno otkrivanje žene muslimanke, plaćanje kazne od 150 eura i prisilne sate preodgoja. Muslimanke će biti tretirane kao najgori kriminalci, nad kojima se provodi sila i koji se šalju na prevaspitavanje. Višegodišnje polemike o ozakonjenju zabrane nikaba nisu urazumile političko biće Francuske da se time ulazi u ponor kršenja ljudskih prava na religijsku razliku, te da će ova generacija francuskih političara nositi historijski biljeg odgovornosti za rasističku mržnju prema muslimanima. Zabrana nečijih religijskih običaja, ma o kome da se radi, jednostavno ne može pripadati domenu demokratije i ljudskih prava. Francuska je imala dovoljno vremena, i dovoljno argumenata, da ustukne i da se predomisli, tako da ne treba vjerovati kako je ovo zlo Francuska počinila u neznanju. A to znači da se radi o svjesnoj i proračunatoj namjeri rušenja žene muslimanke, kao stuba muslimanske porodice. Znamo da jedna porodica, a time i društvo, umnogome zavise od uloge i statusa žene. Kada bismo samo razmatrali aspekt brige djece prema starim roditeljima, u muslimanskim i u zapadnim zemljama, uočili bismo velike razlike, jer muslimanske majke, koje su privržene kući, odgajaju djecu koja će brinuti o roditeljima. U islamu su te porodične veze ne samo prisne, već čine jedinstvo u poimanju života. A za to je zaslužan svjetionik porodice - žena muslimanka. Mnogobrojni su hadisi koji ogovore o vrijednosti i značaju ženidbe sa čestitom (kreposnom, čednom) ženom. U jednom od tih hadisa se kaže: “Koga Allah opskrbi čestitom (čednom) ženom, dao mu je pola vjere, a u pogledu druge polovice neka se boji Allaha (neka se sam pobrine za nju).’’ (Hakim). Ne treba,svakako, zaboraviti ni hadis u kojem se odabir čestite (pobožne) žene, između uglednih, lijepih i imućnih žena, poredi sa odabirom bisera. Naime, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ženu udaju četiri stvari: imetak, porijeklo, ljepota i vjera, a ti odaberi onu s vjerom, kao što se biraju vrjedniji od onih manje vrijednih bisera, pa ćeš postići svako dobro.” (Buharija i Muslim). Možda je to razlog što je Francuska postala začetnik represivnog utjerivanja žene muslimanke

u zapadne životne standarde. Francuzitako pokušavaju preko preoblikovanja identiteta žene muslimanke uspostavitikomandu nad muslimanskimporodicama koje ne robuju ni tržištu,ni raznim porocima, ni medijskim, nipolitičkim idolima, već u cijelosti, i tijelomi dušom - robuju Allahu, dž.š. Zalud je poručivati silnima i nepametnima kako vjera stanuje u duši, i kako se izduše ne može istjerati istjerivanjemforme. Francuska se uopće ne stidi svoga siledžijstva i ne krije krajnje razloge za zabranu nikaba. Poručuju kako žele na tajnačin spriječiti radikalizaciju muslimana.Upravo u ovoj rečenici se krije sve: i sila i glupost. Time se otvoreno poručuje da

je sam islam radikalna vjera. Progon islamskih običaja postaje negacija samog islama. A progon jedne religije, ma koje, suprotan je definiciji demokratije. To je progon same slobode, u najširem smislu te riječi. A Francuska će pristati i da bude s onu stranu slobode i demokratije, u ime uništavanja muslimanskog identiteta. Zašto? Znamo da su porodice u kojima

su muslimanke privržene svojoj vjerizaštićene od vanjskog utjecaja zapadnihsocijalnih običaja i subkulture, koja podrazumijeva svaku vrstu pojeftinjena ženskog dostojanstva, a time i samog javnog morala. Ako muslimani ukritičnoj masi dođu u stanje da im ženebudu privržene muslimanke, vjernicekoje će svojim ponašanjem, odijevanjemi sličnim tražiti samo Allahovozadovoljstvo, onda će muslimani doći ustanje da im neće moći neki drugi narodikomandovati, iskorištavati njihova dobra,onda će muslimani prepoznavati, voljetii braniti svoje interese. U tome leži bitfrancuske represije nad muslimankama koje nose nikab. Francuska buržoaska revolucija se predstavlja kao majka demokratije. Na njenim temeljima izgrađen je evropski sistem vrijednosti,koji danas Evropa baštini. Hoće liEvropa od Francuske naslijediti represijunad ženom muslimankom, ili će smoćisnage da u ovome što je ozakonila najstarija evropska demokratija prepozna ponavljanje nekih modela Hitlerovog antisemitizma? Islam ne može bitiuništen ili preoblikovan ovakvimrepresijama, jer islam stanuje u dušama i ne može se mijenjati. Gubitnik je samoFrancuska, i svako ko se na Francuskuugleda.

Impressum

UvodnikUvodnikFrancuska antiislamska revolucija

15. april - 12. džumade-l-ula

6

Hutba

Piše: Aljo ef. Cikoti

Hvala Allahu, Gospodaru svje-tova, koji nam je podario ne-brojene blagodati, upotpunio

nam vjeru, i koji nam je zabranio poisto-vjećivanje sa nevjernicima i licemjerima.Svjedočim da nema boga sem Allaha,Jedinog, koji nema sudruga, iskreno Muispovijedajući vjeru, i svjedočim da jeMuhammed, s.a.v.s., Njegov rob i posla-nik. Poslao ga je kao milost svjetovima,naredio mu je borbu protiv nevjernika ilicemjera, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu časnu porodicu, ashabei sve koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana. A zatim:

Draga braćo i cijenjene sestre, Allaha se bojmo i zahvaljujmo Mu na blagoda-ti islama, što nas je učinio sljedbenicima Muhammeda, s.a.v.s., i koji nas je učinio,ako se budemo pridržavali vjere i slijediliPoslanika, s.a.v.s., najboljom zajednicomljudi. Čovječanstvu smo potrebni da

j j j

mu pojasnimo nauku i uputu, a mi nio kome od ljudi ne ovisimo. Vjera naša se temelji na ispravnom uvjerenju, pra-vednom vjerozakonu i uzoritom moralu.Ona sadrži uputu za cijelo čovječanstvokojom se postiže sreća oba svijeta. Islamje vjera koja vrijedi za sva vremena i sva mjesta na Zemlji, za svakog pojedinca,zajednicu i generaciju. Uzvišeni veli: Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu...(El-Isra’, 9.); Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svje-tovima bio opomena. (El-Furkan, 1.); A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (El-Enbija, 107.).

Prve generacije muslimana kada suse čvrsto držale vjere bili su predvodnicisvijeta, osvajali su područja i na istoku ina zapadu, u kojima bi potom zavladala aktivnost, mudrost i pravednost. Postalisu vođe od ugleda kojih se neprijatelj bo-jao jer su ovisili samo o Allahu. Činili su

g j p j j

dobročinstva čovječanstvu jer su slijedi-li vjeru koja je objavljena od Mudroga i Silnoga, koji zna šta koristi a šta štetunanosi Njegovim stvorenjima. Uzvišeniveli: A kako i ne bi znao Onaj koji stvara,Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemuobaviješten. (El-Mulk, 14.).

Snaga je u Allaha, Poslanika i vjernika

S obzirom da islam obiluje časnimznanjem, mudrim i pravednim propi-sima, Allah, dž.š., nam je i naredioda ga se držimo, da njegove propise

poštujemo, da Poslanika, s.a.v.s., sli-jedimo, a zabranio nam je da slije-dimo druge pravce i zakone koji su u koliziji sa njim. Zabranio nam je slijeđenje nemuslimana u domenu vjere i običaja, jer to predstavlja po-istovjećivanje sa Allahovim i našim neprijateljima. Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! – A kako malo vi po-uku primate! (El-‘Araf, 3.);! I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći! (Hud, 113.); ! I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe za-borave; to su pravi grješnici. (El-Hašr, 19.).

Musliman se ponosisvojom vjerom i uspravno ide ma gdje bio. On se radi Allaha ne boji ničijeg pre-kora. I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pra-vi vjernici. (Alu ‘Imran, 139.); A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju. (El-Munafikun, 8.).

Vjernik se ne divi ne-vjernicima i ne poštuje ih jer su oni poniženi zbog svog nevjerovanja. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti.(El-Hadždž, 18.).

Isto tako, vjernik nijezadivljen onim što ne-vjernik posjeduje od ma-terijalnih dobara jer je to iskušenje dato u ograniče-nom vremenskom trajanju: Reci: “Naslađujte se, završit ćete sigurno u vatri!” (Ibrahim, 30.); I nikako ne gledaj dugo ljepote ovo-ga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna. (Ta ha, 131.). Vjernik smatra da je ono što je u posjedu nevjernika kazna za njih i na ovom svijetu. Koliko samo ulažu napora da bi sakupili i sačuvali imetak od koga neće nikakve koristi imati na ahiretu! Neka te ne ushiću-ju bogatstva njihova i djeca njihova!

Allah želi da ih njima na ovom svijetunamuči i da skončaju kao nevjernici.(Et-Tevba, 85.).

Vjernik je sretan u svom vjerova-nju. Ako posjeduje nešto od ovoga svijeta to mu je dodatno dobro i po-moć na putu pokornosti, a ako budeuskraćen ono što će mu Gospodar kaonagradu dati bolje je i vječno. Vjernik je sretan na oba svijeta. Sretan je na ovom svijetu jer koristi svoj život za činjenje dobrih djela, a sretan je na ahiretu zbog džennetske nagrade ukome će vječno ostati.

Nevjernik je nesretan na oba svije-ta: Izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, ui-stinu, očiti gubitak. (El-Hadždž, 11.).

On je nesretan na ovomsvijetu jer se načinom svog života udaljio od Allaha iDženneta. Nesretan je na ahiretu jer će mu boravišteVatra biti, u njoj će vječ-no ostati, a grozno li je toprebivalište.

Dakle, da li priliči vjer-nicima koje je Allah, dž.š.,uzdigao s islamom i uzvisioih nad ostalim stvorenjima da slijede i poistovjećujuse sa nevjernicima? Da lise bolji treba poistovijeti-ti sa lošijim, uspješan sa propalicom?

Kobne posljedice positovjećivanja

Poistovjećivanje podra-zumijeva da je onaj na koga se ugleda bolji od onoga kose želi poistovijetiti. Allah,dž.š., i Njegov Poslanik naszato upozoravaju da se nepoistovjećujemo s nevjer-nicima u ibadetu i običa-jima. Imam Ahmed, Ebu

Davud i drugi prenose od Abdullaha b. Omera, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s.,rekao: “Ko se poistovjeti sa narodomon mu i pripada.” (Albani ga ocjenjujekao sahih). Tirmizi bilježi predaju odAbdullaha b. Omera da je Poslanik,s.a.v.s., rekao: “Nije od nas onaj kose poistovjeti sa nekim mimo nas.Nemojte se poistovjećivati s Jevrejima niti sa kršćanima!”

Poistovjećivanje s nevjernicima ima kobne posljedice. One ukazujeda se time oni veličaju i uzdižu, jer se

Zabrana poistovjećivanja s nevjernicima

Musliman koji se

poistovjećuje s nemuslimanom

ponižava sebe i spušta na niži nivo, zamjenjuje

bolje lošijim. To predstavlja

negiranje blagodati i

izdaju islama. Islam je iznad i ništa ga ne nadvisuje.


7

inače ne bi poistovjećivalo s njima, a to ukazuje i da takav musliman ima osjećaj slabosti svoje ličnosti što ga stavlja u podređen položaj, što je ve-oma opasno.

Musliman koji se poistovjećuje s nemuslimanom ponižava sebe i spušta na niži nivo, zamjenjuje bolje lošijim. To predstavlja negiranje blagodati i iz-daju islama. Islam je iznad i ništa ga ne nadvisuje.

Poistovjećivanje s nevjernicima znači iskazivanje ljubavi i prijatelj-stva prema njima. Uzvišeni veli: O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi za-štitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.(El-Ma’ida, 51.).

Poistovjećivanje briše razlike izme-đu muslimana i nemuslimana, a Allah je napravio razliku među njima i na ovom i na budućem svijetu makar bili i u bliskim rodbinskim vezama.

U ovom vremenu poistovjećivanje s nemuslimanima prouzrokovalo je veoma negativne i opasne pojave:

- muslimani se poistovjećuju s nji-ma po pitanju izgradnje nadgrobnih spomenika što postepeno vodi do ve-likog širka. Buhari i Muslim bilježe predaju od Aiše, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., na samrtnoj postelji kazao: “Allah je prokleo Jevreje i kršćane, kabure svojih vjerovjesnika su uzeli za bogomolje.”

- muslimani su počeli da slave određene datume koji ne spadaju u muslimanske praznike. Nemuslimani imaju potrebu zbog udaljenosti od pravoga puta ispuniti nečim svoje slobodno vrijeme dok je muslimani-ma Allah, dž.š., podario vjeru koja im upotpunjuje vrijeme svakim haj-rom. A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju, jer te oni nikako ne mogu od Allahove kazne odbrani-ti; nevjernici jedni druge štite, a Allah štiti one koji Ga se boje i grijeha klone.(El-Džasija, 18.-19.).

A kako možete nevjernici postati kad vam se kazuju Allahovi ajeti i kad je među vama Njegov Poslanik? A ko je čvrsto uz Allaha, taj je već upućen na Pravi put. (Alu ‘Imran, 101.).

Koristiti se pozitivnimdostignućima i otkrićima koja su od koristi za čo-vječanstvo, a što je Allah,dž.š., podredio čovjeku,dozvoljeno je. To spada ujačanje snage što Allah na-ređuje. Sve što je u kosmo-su Allah je podredio da služi vjernicima, oni imajuprednost nad nevjernici-ma: Reci: “Ko je zabranioAllahove ukrase, koje je Onza robove Svoje stvorio, i ukusna jela?” Reci: “Ona suza vjernike na ovom svijetu, na onomsvijetu su samo za njih.” (El-‘Araf,”32.). Ovo je odgovor od Allaha,dž.š., svima onima koji zabranjujunešto od hrane, pića ili odjeće samo-voljno, bez valjanog argumenta odAllaha, dž.š.: Reci: “Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robo-ve Svoje stvorio?” (El-A’raf, 32.). Sve”je podređeno onima koji vjeruju uAllaha i koji Mu iskreno robuju na ovom svijetu, a tu skupa s njima uče-stvuju i nevjernici, s tim da će na bu-dućem svijetu to biti samo za vjerni-ke, u tome niko od nevjernika nećeučestvovati. Džennet je nedostupani zabranjen nevjernicima.

Kada se muslimani ulijene situa-cija se potpuno izmijeni. Nevjernicipreuzmu primat, bave se proizvod-njom i trgovinom, tako da u dobrom

dijelu blagodati oni uži-vaju a muslimane radi toga dovode u podređeni položaj.

Muslimani su dužniponovo se organizovati, fabrike i proizvodnju po-kretati, iskustvima drugih se okoristiti i sve blagodati na Zemlji staviti u funk-ciju za dobrobit islama i muslimana. Ovo nije na-čin slijeđenja nevjernika već postupak po naredbi naše vjere.

Muslimani današnjice su naža-lost potrošači ali ne i proizvođači. Postali su ovisni o drugima, ne sli-jede nemuslimane u proizvodnji već poprimaju od njih marginalne, bez-vrijedne ideje i loše običaje koji ih još više ponižavaju i slabe.

Islam nam ne zabranjuje uvozkorisnih i kupovinu dobrih proizvo-da, iako bi bilo puno bolje da proi-zvodimo a ne samo uvozimo. Islam nam zabranjuje uvoz loših i štetnih običaja, zabranjuje nam poistovje-ćivanje s nevjernicima u domenu njihovih običaja i onoga što je ka-rakteristično za njih. Mi se trebamo ponositi svojom vjerom i učenjaci-ma. Mi smo nosioci emaneta da’ve, mi predstavljamo snagu jer imamo ispravno vjerovanje a time i veliku odgovornost.


Koristiti se pozitivnim

dostignućima i otkrićima koja su od koristi za čovječanstvo, a što je Allah, dž.š., podredio čovjeku,

dozvoljeno je. To spada u jačanje snage

što Allah naređuje.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Dr. Salih b. Humejd Medina: Dr. Salah el-Budejr

Preveo i sažeo: Amir Dur-mi

Arapski poluotok je ko-AA ijevka i vrelo islama AAte dom dva Sveta ha-AArema. Na ovom poluotoku senalazi najčasnija građevina na Zemlji, tj. Kaba, na njemu jeobjavljena posljednja Allahova Knjiga i na njemu je okonča-na misija poslanstva. Na nje-mu je Muhammed, s.a.v.s.,rođen, na njemu je odrastao iposlanikom postao, na njemuje Hidžru izvršio i na njemuje i umro. Zbog svega pobro-janog, Arapski poluotok je na neki način domovina i rodna gruda svakog muslimana, a kako i ne bi bio, kada je on vrelo sa kojeg je potekla bistra i ničim pomućena rijeka koja se zove islam, a čija je blagoslovljena voda doprla do svih krajeva svijeta. Dova koju je učio Ibrahim, a.s., je Allahovomvoljom primljena, tako da srca svih vjer-nika istinski žude da posjete Kabu i sveta mjesta: “Gospodaru naš, ja sam neke po-tomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ni-šta ne sije, kod Tvoga Časnoga hrama, da

j j j

bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zatoučini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahval-ni bili.’’ (Ibrahim, 36.-37.). Arapski po-’luotok je, hvala Uzvišenom Allahu, većdugi niz godina i oaza mira i blagostanja,a korist od njega i njegovih stanovnika

Preveo i sažeo: Se-mir Imamovi

Najbolji po-NNklon kojeg NNčovjek možeNNdobiti je iman i bo-gobojaznost. U tomsmislu, Uzvišenikaže: O vjernici, boj-te se Allaha i govorite samo istinu. On će vas za vaša dobra dje-la nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti.A onaj ko se Allahui Poslaniku Njegovubude pokoravao – po-stići će ono što bude želio. (El-Ahzab, 70.-71.). To svakako neznači da je bogobojazan čovjek bezgrje-šan i da mu se ne može desiti da upadne ugrijeh. Štaviše, prema hadisu kojeg preno-

p

si Ebu-Hurejre, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se kune “da ukoliko ne bi činiligrijehe, Allah, dželle šanuhu, bi nas uzeo Sebi, a umjesto nas bi doveo druge ljude, koji bi griješili i tražili oprosta, a On bi im opraštao.’’ (Muslim). A u hadisu kojeg prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iznosi veliku istinu “da je svaki sin Ademov gri-ješnik, a da su najbolji grješnici oni koji se često kaju.” (Ahmed). Osjećaj poniženosti zbog grijeha, bol u grudima zbog učinje-nog zla, kajanje zbog prošlosti protraćene u nepokornosti Allahu, dželle šanuhu, žaljenje za propuštenim prilikama i pri-znanje grijeha je jedini ispravan put, put koji vodi popravku, vlastitom preispitiva-nju i povratku Allahu, dželle šanuhu, dok je temeljni uvjet i prethodnica pokajanja trenutno ostavljanje grijeha. Nema tevbe bez izvršavanja naređenog i ostavljanja zabranjenog, oslobađanja od nepravde i povrata nezakonito uzurpiranih prava. Zato požurite ka vratima pokajanja i oda-zovite se vašem Gospodaru. Oslobodite se svake izdaje i prevare, i ostavite svaki grijeh. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. Islamska braćo, tevba je predanost i skrušenost, poniznost i istigfar (traženje oprosta), te udaljavanje od povoda i uzroka grijeha, zlih ten-

imaju mnogi muslimani ši-rom svijeta. Vrli islamski učenjaci porijeklom sa ovog blagoslovljenog poluotoka već stoljećima svijetom šire svje-tlo ispravnog islamskog vje-rovanja, a njegovi stanovnici iz onoga što im je Uzvišeni Allah iz Svoga obilja daro-vao, nesebično dijele i poma-žu muslimane širom svijeta. Međutim, nisu svi zadovoljni ovakvim stanjem, već postoje veliki broj onih koji spremno u zasjedi čekaju i podmukle planove kuju i danonoćno spletkare kako bi narušili har-moniju, red i mir koji vladaju u gradovima Dvaju harema,

želeći i u njima potpaliti iskru smutnje i nereda. Ti podlaci vrlo dobro znaju da ukoliko uspiju posijati smutnju na izvoru islama, to će doprinijeti destabilizaciji u svim muslimanskim zemljama, te će za-vladati strah, panika i očaj. Uz Allahovu pomoć, njihovi pokušaji će ostati samo pokušaji, a Uzvišeni Allah će iz Svoje mi-losti sačuvati Sveta mjesta i njegove sta-novnike ali i muslimane diljem svijeta: A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista mo-ćan i silan – one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – A Allahu se na kraju sve vraća. (El-Hadždž, 40.-41.).

Odlike i posebnosti Arapskog poluotoka “Kada bi vaši grijesi ispunili a zatim se iskreno pokajali,

Arapski poluotok je

na neki način domovina i rodna gruda

svakog muslimana,

a kako i ne bi bio, kada je on vrelo sa kojeg

je potekla bistra i ničim

pomućena rijeka koja se zove islam,

a čija je blagoslovljena voda doprla do

svih krajeva svijeta.


9

Kuds: Muhammed Selim

Preveo i sažeo: EsadMahovac

A l lahovi robo-vi, znate l i zbog čega nam je po-

slan Poslanik, sa l la l la-hu a lejhi ve sel lem? Zarniste čuli za njegove ri-ječi kada kaže: “Poslansam da upotpunim ple-menite ćudi kod ljudi.”Svojim primjerom onje doista dokazao da jetakav. Nije bez osnove prozvanKur’anom koji hoda, jer Sam Allah Uzvišeni donosi Svoje svje-dočanstvo, pa kaže: ...jer ti si ,zaista najljepše ćudi (El-Kalem,4.). Dakle, ovakav je bio našPoslanik i ovakvi bi treba li bitimi ukoliko nam je sta lo do toga da budemo dobri vjernici, jer onje rekao: “Najpotpunijeg imana su oni vjernici koji su najljepšeg mora la.”Davanje muslimanima njihova prava i suđenje po Allahovom za-konu ubraja se u lijep moral našihvladara, ali njihovo ugnjetavanje isaradnja sa neprijateljima spada unajgori vid morala. Također, pri-pravnost na Allahovom putu i bdi-jenje na granicama islama spada u lijep moral, a izdaja ove vjere imuslimana nije ništa drugo do lošmoral.

dencija, sijela na kojima se potiče smutnja, puteva nereda, loših pri-jatelja i sljedbeni-ka strasti i svega što pobuđuje zlo u ljudskim duša-ma. Tevba je pot-puno nova (čista)

stranica, čistoća i blistavost, strah i stid, dova i ponizno dozivanje, strahopošto-vanje i plač, posramljenost i drhtaj srca, povratak i ambicija, odazivanje i nado-knađivanje propuštenog. Njena vrata su otvorena i njeno dobro je dostupno sve dok duša ne počne napuštati tijelo, kao što se navodi u hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu anhu: “Kada bi vaši grijesiispunili prostor između nebesa i Ze-mlje, a zatim se iskreno pokajali, Allah bi vam oprostio.’’ (Ibn Madže). PrenosiEnes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:e “Re-kao je Uzvišeni: ‘Čovječe, nikada Me nisi zamolio, nadajući se Mome opro-stu, a da ti nisam oprostio sve što si ura-dio! Čovječe, kada bi tvoji grijesi dose-

p

gnuli do nebesa, a ti nakon toga iskreno zatražio oprosta, oprostio bih ti sve gri-jehe! Čovječe, kada bi došao pred Mene

p p g

sa onoliko grijeha koliko ih na Zemlju može stati, a da Mi pri tome nikoga rav-nim nisi smatrao, Ja bih ti darovao isto toliko oprosta.’’ (Tirmizi).

Najbolji vid lijepog mora-la jednog muslimana je-ste lijepo vladanje prema njegovom Gospodaru, dok je nevjerstvo, grije-šenje i licemjerstvo ne-što što Allah prezire i loš moral. Nakon toga najbolji su oni koji su plemeniti i dobri svo-jim ukućanima, ženama i djeci. Mnogi misle da se to odnosi na hranu i odijevanje, a li prije toga od čovjeka se traži da ih

odgaja plemenitom moralu i da ih poduči vjeri. Nakon toga najbo-lje je da lijep moral pokažemo u ophođenju prema komšijama, jer, kao što Allahov Poslanik, sa lla l la-hu a lejhi ve sellem, kaže: “Neće ući u Džennet onaj od čijeg zla nisu sigurne njegove komšije.”Zar nije ružno da pred komšiji-nim vratima ili avlijom ostavlja-mo smeće ili da ga pak uznemira-vamo puštanjem muzike?!Ono čega se bojim za mnoge naše učene ljude, a zbog čega su uko-reni učenjaci izraelskog naroda, jeste to što ne traže da se nare-đuje dobro i ne odvraćaju od zla, kao što Uzvišeni kaže: Trebalo bi da ih čestiti i učeni ljudi od lažna govora i zabranjena jela odvraća-ju; ružno li je to kako postupaju!(El-Maide, 63.).

prostor između nebesa i Zemlje, Allah bi vam oprostio.”

Zbog čega je poslan Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem?!

Najbolji vid lijepog

morala jednog muslimana jeste lijepo

vladanje prema njegovom

Gospodaru, dok je nevjerstvo, griješenje i licemjerstvo

nešto što Allah prezire i loš

moral.

Nema tevbe bez izvršavanja

naređenog i ostavljanja

zabranjenog, oslobađanja od nepravde

i povrata nezakonito uzurpiranih

prava.

UBosni i HercegovinUU i veoma često se idogode lažne dojave o podmetnutim UU

bombama. Uglavnom, takve dojave, do sada, dolazile su od školaraca koji na taj način pokušavaju izbjeći odlazak u školu ili iz čiste dječije znatiželje. Od prije nekoliko dana taj dječiji mangupluk počeli su koristiti i pojedini bosanskohercegovački političari, tačnije HDZ i njegove pristalice. U nemogućnosti da spriječe funkcioniranje nove vlasti u Federaciji BiH, HDZ se počeo koristiti lažnim dojavama o podmetnutim bombama. Tako je proteklih dana HDZ pokušao spriječiti održavanje sjednice Vlade

Federacije BiH u Mostaru. Na njihovužalost, ministri Vlade Federacije BiH suih na vrijeme prozreli i uprkos njihovimdojavama održali planiranu sjednicu.Nijedan postupak HDZ nije oslikavavv oaanjihovu nemoć kao ovo dojavljivanje o podmetnutim bombama.

10

PolumjesecUređivačka politika FTV glavni razlog velikom padu naplate

Uvijek je bilo i biće dovoljno hrabrih Bošnjaka koji su sposobni odbraniti BiH od tipova kao što su Matthew Parish i njegov gazda Dodik

Dječije igre HDZ-a

Britanac Matthew Parish, bivši glavni pravni savjetnik Međunarodnog

supervizora za Brčko raspisao se ovih dana o sudbini Bosne i Hercegovine. Dobro obaviješteni i još bolje od Milorada Dodika plaćeni Matthew Parish prognozira da Bosna i Hercegovina nema šanse da opstane ili da izdrži agresivne rušilačke nalete Milorada Dodika. Osim toga, Matthew Parish sokoli srpski secezionizam svojim, navodno, dobrim i tačnim procjenama da se niko od Bošnjaka ne bi uhvatio oružja i branio suverenitet Bosne i Hercegovine u slučaju da se Srbi odluče za otcjepljenje Republike Srpske.

Priznajemo da je Matthew Parish pismen čovjek i da ima dosta zanimljivih informacija. Međutim, gospodine Matthew Parish u jednom ste se sigurno prevarili. Bošnjaci su uvijek branili Bosnu i Hercegovinu i uvijek će stajati na njenom braniku. Budite sigurni gospodine Matthew Parish da ima dovoljno odlučnih i hrabrih Bošnjaka koji su sposobni odbraniti BiH od takvih tipova kao što ste ti i tvoj gazda Milorad Dodik. Zato, gospodine Parish, ne gajite uzalud lažnu nadu.

Javni RTV sistem BiH

Britanska politika prema BiH

Hrvatska politika u BiH

Prema podacima o naplati RTV takse u posljednja tri mjeseca registrovano

je oko 60.000 pretplatnika manje, a broj neplatiša se sve više povećava u Federaciji BiH, stoji u informaciji sa kojom su prije nekoliko dana upoznati članovi Odbora Javnog RTV sistema BiH. Naplata RTV takse putem “BH telekoma” i HTMostar pala je za 17,2 posto u prva dva mjeseca ove godine, dok je naplata pu-tem “M:tela” porasla za 3,1 posto. U Odboru Javnog RTV sistema BiH ovakve podatke smatraju poražavaju-ćim, posebno što je naplata RTV takse za 2010. godinu zabilježila

pad od 23 posto. Pokušavajući odgonet-nuti razloge ovakvom padu naplate RTV takse Marija Putica, član Odbora sistema javnih emitera BiH kaže: “Moramo datiodgovor je li razlog tome i način izvješta-vanja javnih emitera”. Pa naravno da jerazlog izvještavanje javnih emitera, po-gotovo FTV-a. Znamo da većina bosan-skih Hrvata već od ranije ne plaća RTV taksu. Međutim, sramni odnos FTV-a

prema islamu i drugimbošnjačkim vrijednosti-ma razlog su što sve višeBošnjaka prestaje plaća-ti RTV taksu. FTV jena dobrom putu da po-kopa Javni RTV sistemBiH.

Umjesto da ga uhapse Sud, Tužilaštvo i OSA su svu svoju odbranu od Dodika bazirali na medij-skim jadikovkama

Milorad Dodik

Milorad Dodik iz dana u dan drsko ustrajava na rušenju

Bosne i Hercegovine. Osim što je uspio izglasati zakon o refe-rendumu u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Milorad Dodik trenutno drsko vodi aktivnosti na rušenju Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Obajveštajno sigur-nosne službe BiH, i niza drugih institucija. Napadnute državne in-stitucije pokazuju totalnu nemoć pred ofanzivnim velikosrpskim ci-ljevima Milorada Dodika. Umjesto da ga uhapse i pošalju na dugo-godišnju robiju Sud, Tužilaštvo i Obajveštajno sigurnosna služba BiH su svu svoju odbranu bazirali na medijske jadikovke u kojima gra-đane BiH obavještavaju da Milorad Dodik udara na suverenitet BiH i da ga neko mora zaustaviti u tome. Šta da se kaže na ovakve nebuloze. Nije ni čudo što je Milorad Dodik drzak u svojim rušilačkim aktivnostima. Šta mu drugo preostaje kada vidi da mu navedene represivne državne institucije ne smiju ništa. S druge strane, ne treba nas ništa čuditi, na-ročito kada vidimo da Ministarstvo sigurnosti BiH vodi kadar kakav je Sadik Ahmetović koji se boji svoje sjenke a kamoli Milorada Dodika, ili kada uzmemo u obzir da OSA-om rukovodi popularni Almir Džuvo, čovjek koji ima mandat da Bošnjacima montira terorizam. Kada se sve sabere i oduzme, pra-vo je čudo što se Milorad Dodik do sada nije odlučio na još drastičnije korake rušenja BiH.


11

Odnos SDA prema vjerskim institucijama u BiH: Katoličkoj crkvi 2 miliona, Srpskoj pravoslavnoj crkvi 1,5 a Islamskoj zajednici pola milona KM

H I T N O P O M O Z I M O SAMIRI BEČIĆ

Pozivamo sve ljude dobre volje da pomognu da se sakupi no-

vac za normalne troškove borav-ka u bolnici gdje treba pripremiti 20.000 eura.Tridesetogodišnja Samira Bečić, dijete šehida iz Zvornika, živi sa majkom i već 12 godina bori se za svoj život. Od 1999. godine pa do danas imala je dvije neuspjele transplantacije bubrega. 2000. go-dine je imala u Indiji gdje je tran-splantacija neuspjela. 2006. godi-ne drugu transplantaciju je radila u Austriji gdje je njena majka za nju dala svoj bubreg u zamjenu da Samira dobije odgovarajući ali je nažalost bio neuspjeh.Samiri je ostala još jedna šansa za ozdravljenje.Na listi čekanja je za kadaveričnu transplantaciju na AKH klinici u Beču. Želi pokušati i treći put, i vjeruje i nada se u Bo-

žiju pomoć i u pomoć dobrih ljudi koji će pomoći da uspije i spasi se ove patnje. Pomozimo Samiri da spremi 20.000 eura. Svi koji žele pomoći Samiri neka to urade pu-tem računa otvorenog kod Raiffe-isen Bank u Tuzli:Račun u konvertibilnim markamaTransakcijski račun: 1610250000000047, račun 09250448814Devizni računTransakcijski broj: 1610250000000047, račun 19250331206SWIFT CODE: RZBABA2SIBAN CODE: BA391612250016870769Otvoren je humanitarni broj kod BH Telecoma: 090 292 067 cijena poziva je 3 KMUNAPRIJED ZAHVALNA SAMIRA BEČIĆ

SDA

Apel za pomoć

Iako još uvijek ima dosta polemika oko legalnosti i legitimnosti konsti-

tuiranja nove vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, ova vlast polahko počinje raditi svoj posao. Iz rijetkih medijskih nastupa imenovanih ministara u Vladi Federacije BiH i njihovih političkih li-dera doznajemo kako će ta nova vlast raditi. Tako smo iz izjava Sulejmana Tihića, predsjednika SDA doznali kako će novi ministar kulture i spor-ta Samir Kaplan raspoređivati raspo-loživa finansijska sredstva. “Ministar Salmir Kaplan je već predložio u svom ministarstvu da seizdvoje dva miliona maraka za obnovukatoličkih vjerskihobjekata i 1,5 mili-ona maraka za ob-novu pravoslavnihobjekata, dok će seza obnovu islam-skih vjerskih obje-kata izdvojiti pola miliona maraka”. Kao razlog ova-kvoj nepravednoj

raspodjeli novca Sulejman Tihić na-vodi tobožnju želju SDA da pokažuHrvatima kako ova stranka vodi ra-čuna o hrvatskim interesima u BiH.Pa dobro, lijepo je to što SDA želivoditi računa o hrvatskim interesima,međutim kako razumjeti to što ćeIslamska zajednica u BiH od ministra SDA dobiti četiri puta manje novca od Katoličke crkve i tri puta manje odSrpske pravoslavne crkve? Osim toga,hoće li i druga ministarstva voditi istupolitiku prema bošnjačkim nacionalno– vjerskim bitnostima?

Četnik sa Radio-televizije Federacije BiH

Slobodan Vasković

O bjavljivanje najnovijih video snimka o novinar-

skoj ratnoj karijeri Slobodana Vaskovića u kojem on pokazuje svoju četničku ćud i iživljava se nad zarobljenim Bošnjakom iz Srebrenice otvorilo je nova pitanja o našoj medijskoj i svakoj drugoj aktuelnosti. Svi znamo da je Slobodan Vasković bio jedan od glavnih novinarskih asova FTV, odno-sno novinarskog tima Bakira Hadžiomerovića. Spomenuti Hadžiomerović se ovih dana pere od Slobodana Vaskovića, kao on nije znao za četnič-ku ćud Slobodana Vaskovića. Naravno da je Hadžiomerović znao ko je Slobodan Vasković. Hadžiomeroviću nisu trebali nikakvi video snimci da sazna ko je Slobodan Vasković, do-voljno je bilo da pročita pokoji broj magazina Patriot, maga-zina koji je uređivao i čiji je vlasnik bio Slobodan Vasković, a u kojem je svaka stranica smrdila na četničku ideolo-giju. Također, FTV je jedina televizija u BiH i medij uop-će koji nije ni sekunde obja-vio iz spornog video snimka u kojem Slobodan Vasković u Potočarima tjera zarobljenog Bošnjaka da priča kako mu on diktira. Ovakvo ponašanje FTV-a je za svaku osudu.


12

OSA nije u stanju zaštititi ni samu sebe, a kamoli da zaštiti suverenitet BiH

Obavještajno sigurnosna služba BiH

Objavljivanje brojeva mobitela koje prisluškuje ili je prisluškivala

Obavještajno sigurnosna služba Bosne i Hercegovine tokom proteklih tri go-dine izaziva ogromnu pažnju domaće javnosti. Nema sumnje da su banja-lučke Nezavisne novine i zagrebački Večernji list objavljivanjem spomenu-tih prisluškivanih telefonskih brojeva izvšili opasan udar na Obavještajno si-gurnosnu službu Bosne i Hercegovine, odnosno na državnost BiH a što im je vjerovatno bio cilj i zadatak koji su dobili od svojih političkih men-tora. Međutim, spomenuti medijski udar na OSA-u otkriva nam još jed-nu važnu činjenicu. Dakle, curenje tajnih informacija i objavljivanje istih u medijima, te nemoć OSA-e da na vrijeme spriječi objavljivanje spome-nutih informacija otkriva nam jednu gorku istinu da OSA kao najvažnija institucija države BiH za zaštitu suve-reniteta nije u stanju zaštititi ni samu sebe a kamoli da je u stanju zaštititi državni suverenitet. Osim toga, od ovakve obavještajne službe mi građa-ni BiH možemo i trebamo opravdano strahovati za svoju sigurnost. Olahko curenje tajnih informacija dovodi u opasnost sve građane BiH. Nije ovo prvi put da iz bh. sigurnosnih službi cure tajne informacije. Nedavno je Domagoj Margetić na svojoj web stra-nici objavio lične podatke sa cipsovim kartonima za 300 Bošnjaka. I nikome ništa, iako je jasno da je Margetić cip-sove kartone dobio od nekoga iz jedne od sigurnosnih službi i iako je jasno da je to klasično krivično djelo. Ovakvih curenja informacija i ugrožavanja gra-đana BiH ima na pretek. Za sve te nečasne rabote odgovorne su obavje-štajno – sigurnosne službe BiH.

Autentični prilozi iz zvorničke prošlosti “ZVORNIK NEKADA” koju je priredio Hrustan Noćić

Promocije

1.4.2011. god. u 17 h u Sali MIZ-e Zvornik u Zvorniku promovisana

još jedna knjiga koja govori o prošlo-sti ovog grada. Knjiga koju je priredioHrustan Noćić, a na osnovu fotografija austrijskog pukovnika Emila Balcareka, pod naslovom “Zvornik nekada - Au-tentični prilozi iz zvorničke prošlosti”. Promotori: Mustafa Muharemović, Ni-jaz Burbutović, Hrustan Noćić i doc. dr. Izet Šabotić su prisutnima približili ovu j

knjigu. Prvi promotor Mustafa Muha-remović je govorio o naporima koji suučinjeni u proteklom periodu kada je u pitanju istraživanje historije Zvornika. Također je ukazao na bogatstvo ponu-đenog za razumijevanje vremena i života iu Zvorniku na početku 20. stoljeća. Ni-jaz Burbutović prof. historije je govorio o važnosti učinjenog napora Hrustana Noćića za historiju Zvornika. Hrustan Noćić je naveo da ga je na priređivanje ove knjige motivisala želja da se historij-ski dokumenti približe javnosti, te dopri-nese rasvjetljavanju istine o Zvorniku,kakav je Zvornik nekada bio a kakav je nažalost danas. Direktor Arhiva Tu-

zlanskog kantona doc. dr. Izet Šabotićje pohvalio marljivost priređivača Hru-stana Noćića uz napomenu da je ovimizdanjem nadopunjena historijska pra-znina o ovom gradu na Drini. Takođerje kazao da su ovo važni historijski izvorikoji su nastali slučajno. U svom izlaganjuje govorio o važnosti Zvornika za Austro-Ugarsku monarhiju. Uz konstataciju da je svaka od fotografija u ovoj knjizi za-sebna historijska priča odaslao je poruku“da se moramo brinuti o našoj prošlosti”. U sali zgrade Medžlisa se desio još jedanugodan trenutak za ljubitelje knjige i kul-turnih dešavanja.


Posjeta Bošnjacima KosovaBiH – Kosovo

UpetUU ak, 8. aprila 2011. godine u po-sjeti Bošnjacima u Prizrenu (Koso-UU

vo) bila je delegacija iz BiH u sastavu: mr. sci. Edin Ramić, savjetnik za po-vratak i dijasporu Bakira Izetbegovića, bošnjačkog člana Predsjedništva BiH; Anes Džunuzović, sekretar Udruženja “Mladi muslimani”; te mr. sci. AdmirMulaosmanović, član Udruženja “Mladi muslimani” i uposlenik Instituta za hi-storiju Sarajevo. Povod za posjetu bio je popis stanovništva na Kosovu i podrška bošnjačkoj zajednici tokom popisa. U sklopu posjete Prizrenu obavljen je sa-stanak sa liderima bošnjačkih političkih partija, aktuelnim i bivšim bošnjačkim poslanicima u Parlamentu Kosova, in-telektualcima, predstavnicima NVO i novinarima. Pored ovog sastanka održa-na je i tribina “Identitet Bošnjaka” u Sali gradskog vijeća Prizrena, te na koncu i sastanak sa gradonačelnikom Prizrena prof. dr. Ramadanom Mujom u njego-vom kabinetu. Domaćini su upoznali goste o mnogim problemima koje bošnjačka nacionalna

zajednica ima u ovom trenutku: a) Ne-mogućnost putovanja u BiH zbog nepri-znavanja dokumenata Kosova od straneBiH. Ovo je posebno izražen problem za studente sa Kosova koji studiraju u BiH;b) Zatim problem nedostatka udžbenika na bosanskom jeziku za učenike Bošnja-ke; c) Razgovaralo se o popisu stanovniš-tva koji je u toku, a što je bilo razlogomposjete Bošnjacima Kosova; d) Bošnjačkipolitički lideri sa Kosova predložili su da BiH otvori svoje predstavništvo u Prišti-ni ili Prizrenu gdje bi se Bošnjaci Kosova mogli obavještavati ili mogli sređivati do-kumenta za putovanje u BiH.

U subotu, 16. IV 2011., u 20 sati, u klubu “Amina“ ”

u centru Pule (Leonarda da Vinčija 11), u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Pula, mr. sc. Fatmir Alispahić će održati predavanje na temu “Bošnjaci i islamofobi-ja”. Nakon predavanja bit će

predstavljena Alispahićeva knji-ga “Reisofobija” – selektivna analiza tretmana reisu-l-uleme iislamskih vrijednosti u dejton-skim medijima. Iduće sedmiceFatmir Alispahić će održati dva predavanja u Krajini, u petak (22. IV) u Cazinu, i u subotu(23. IV) u Bihaću.

13

Bošnjaci i islamofobija

M ediji u Srbiji ovih dana bave se jednim nesva-

kidašnjim sudskim proce-som koji se vodi u Sarajevu. Naime, riječ je o o drugostepe-nom procesu pred Općinskim sudom u Sarajevu pred kojim se odlučuje čiji je Ivo Andrić, je li srpski ili hrvatski pisac. Navodno, problem je nastao 2007. godine, kada je Matica hrvatska u Sarajevu objavila četiri Andrićeve knjige u sklo-pu edicije “Hrvatska književ-nost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga”. Hrvati su prije objavljivanja knjiga ponudi-li ugovor za otkup autorskih prava Zadužbini Ive Andrića iz Beograda, koja je to odbila uz obrazloženje da se Andrić “za života opredelio za pripa-danje srpskoj književnosti”, pa ne može biti objavljivan u edicijama koje imaju neki dru-gi nacionalni predznak. Ipak Matica hrvatska u Sarajevu je odlučila da objavi četiri sporne knjige. Nekoliko mje-seci kasnije, Zadužbina Ive Andrića podnijela je tužbu Općinskom sudu u Sarajevu, koji je 28. juna 2009. presudio u njihovu korist. Dok se čeka sudska odluka regionalna jav-nost se zabavlja nad situacijom u kojoj se Srbi i Hrvati sudski obračunavaju u bošnjačkom Sarajevu. Također, zanimljivo je i to što Hrvati imaju dokaz da je Andrić rođeni Hrvat a Srbi da je Andrić umro kao srpski književnik.

Srpsko – hrvatski sukobi


Ivo Andrić rođen kao Hrvat a umro kao Srbin

Kolumnist “Saffa” mr. Fatmir Alispahić u Puli, Cazinu i Bihaću

M inistarstvo uprave i lokal-ne samouprave Republike

Srpske u 2010. godini dodijelilo je tri hiljade KM proustaškoj or-ganizaciji “Croatia Libertas” koju vodi izvjesni Leo Pločkinić. Leo Pločkinić je jedan od onih liko-va, kao što je Dževad Galijašević, koji skoro svaki dan u medijima iz Republike Srpske iznosi razne ne-bulozne optužbe na račun držav-nosti Bosne i Hercegovine,Bošnjaka, islama i slično.Informacija iz prve rečeniceovog teksta još jednom nasje podsjetila i dokazala kakoje Milorad Dodik uspješnoispleo mrežu od svojih plaće-nika. Pločkinić, Galijašević,Margetić i slični likovi ćenas vjerovatno još dugo za-marati svojim plaćeničkimdjelovanjima. Ovi likovi ćetrajati na našoj javnoj scenisve dok Dodik bude plaćao

njihove usluge. Podsjećanja radi,Leo Pločkinić je prije dvije godi-ne najavljivao da će njegova or-ganizacija poslati jednu ustaškujedinicu u Izrael da se bore pro-tiv, kako to on reče, terorista uPalestini. Rajko Vasić, Dodikov megafon je na svom blogu napi-sao tekst o Leo Pločkiniću a kojije naslovio “Usputni ustaša i nis-putna kurva”.

“Usputni ustaša i nisputna kurva”Leo Pločkinić

Razgovarao: Ezher Beganovi

Muftijsko vijeće Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

je prošlog mjeseca upozorilo našu javnost da su muslimani Bošnjaci pod stalnim napadima na vjerskoj, nacionalnoj, kul-turnoj i institucionalnoj osno-vi. Slažete li se sa izrečenim procjenama našeg stanja i kako biste Vi opisali trenutni položaj Bošnjaka muslimana?

Šošić: Nacionalističke snage koje su učestvovale u oružanoj agresiji na BiH i njenom terito-rijalnom rasparčavanju nastavile su svoje destruktivno djelovanje i nakon neuspjele agresije, samo perf idnijim sredstvima i meto-dama. Međunarodna zajednica je formirala Haški tribunal da bi prikrila vlastitu odgovornost za najveću ljudsku tragediju u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Ne samo da je nije sprije-čila, već je dala nekoliko godina agresoru da dovrši svoj krvavi po-sao. I koje li ironije! Zločincima se sudi u Hagu, ali ne i njihovim projektima. Da su obavili svoju zločinačku zadaću na vrijeme i do kraja, vjerovatno im se ne bi ni sudilo za zlodjela. Legalizacija faktičkog stanja na terenu nakon genocida i etničkog čišćenja do-voljan je dokaz. Dodik je više puta izjavio kako od tri naroda jedino Bošnjaci žele BiH te da će bošnjački političari biti prisi-ljeni na velike ustupke srpskim i hrvatskim zahtjevima, a to zna-či da će se suočiti sa politikom ucjena i stalnih prijetnji. Budući da Bošnjaci predstavljaju kičmu opstojnosti BiH na sceni su ra-zni vidovi pritisaka i napada na

14

Glas bošnjačke ulemeHafiz dr. Dževad Šošić

Nesposobnost bošnjačkih političara i intelektualaca dovodi do očaja

naš narod

Islamski alimi su stub muslimanskih zajednica. BiH, odnosno bošnjački narod ima veliki broj islamskih alima, nažalost njihov glas nije dovoljno prisutan u našoj javnosti. Saff je uveo novu redovnu rubriku “Glas


bošnjačke uleme”, u kojoj tretiramo najvažnije društveno – političke aktuelnosti iz BiH i islamskog svijeta. Naš sagovornik je hafiz dr. Dževad Šošić, asistent za predmet Kirâeta na Fakultetu islamskih nauka Sarajevo

njihove nacionalne i vjerske in-stitucije kako bi se taj kičmeni stub oslabio. Nažalost, čini se da su Bošnjaci prilično dezor-jentirani svojim unutrašnjim nesuglasicama i podjelama da bi se mogli ozbiljnije suprotstaviti sve učestalijim nacionalističkim prijetnjama.

Opisujući društveno–politič-ki situaciju u BiH i stanje našeg naroda hafiz Ismet ef. Spahić je nedavno rekao da nema veće opasnosti za Bošnjake od Bošnjaka. Slažete li se sa ovom hafizovom konstatacijom?

Šošić: Zvuči poznato. Vjerovatno po onom pismu hali-fe Omera upućenom musliman-skoj vojsci u kojem kaže: “Više se za vas bojim vaših grijeha, nego snage vašeg neprijatelja!” Mi Bošnjaci smo, zasigurno, žr-tva velike nepravde, podmuklih zavjera, fašističkih projekata itd. U tom kontekstu ne bi se trebali osjećati krivim. To je, rekao bih, naš usud, zatečeno stanje. Nismo birali susjede ni domovinu; tu smo gdje jesmo. Nastojimo ostati svoji na svome, slobodni, pitomi i tolerantni. Ali, ako uzmemo u obzir koliko su Bošnjaci svojom nezrelošću, naivnošću, nesposob-nošću i neodgovornošću pripo-mogli stvaranju teške političke i ekonomske situacije u kojoj se na-lazimo, shvatit ćemo da konstata-cija našeg uvaženog hfz. Spahića, zaista, ima smisla. Nesposobnost naših političara, intelektualaca, funkcionera da se uhvate u koštac sa suštinskim problemima koji tište Bošnjake ponekad dovodi do očaja. Primjećujemo da oni više brinu o sebi, svojim foteljama i privilegijama nego što brinu o svome narodu i njegovim svakod-nevnim mukama. Ne bih krivio narod, već vođe, lidere, predvod-nike, ljude od kojih se očekuje da konačno urade nešto konkretno za izvjesniju budućnost.

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović je proteklih dana go-vorio o nemirima u arapskom svijetu ističući kako je zabrinut da bi zbivanja u tim sjevernoa-fričkim državama mogla utje-cati na radikalne muslimane u susjednoj BiH. Josipović je još rekao da je Hrvatska u osjet-ljivoj situaciji, jer u Bosni živi puno muslimana. Kako komen-tirate ovakav stav predsjednika Republike Hrvatske?

15 15. april - 12. džumade-l-ula

Šošić: Revolucije u arapskom svijetu nisu po-krenuli radikalni musli-mani, nego narod željan slobode i dostojanstva. Zašto bi legitimni zahtjevi običnih ljudi u arapskim državama utjecali na ra-dikalizaciju muslimana u BiH?! Kada su to musli-mani iz BiH, na bilo koji način, ugrozili Hrvatsku i njeno građanstvo?! Valjda su muslimani BiH u osjet-ljivoj situaciji jer od počet-ka agresije do danas nji-hovi susjedi s obje strane gledaju blagonaklono na uporne pokušaje svojih sunarodnika da dovedu državu u kojoj žive do dis-olucije! Mislim da se više radi o neodmjerenoj poli-tičkoj izjavi nego stvarnoj zabrinutosti hrvatskog predsjedni-ka. Uostalom, već smo se naslušali sličnih izjava. Zbog čega bi nas ova posebno uzbuđivala?! Vjerujem da će se gos. Josipović izviniti Bošnjacima uz opasku da njegove riječi nisu korektno protumačene.

Ima li islamofobije u BiH i ako je ima molimo Vas recite nam nešto više o tom fenomenu?

Šošić: Naravno da ima islamo-fobije. Širenje straha od islama i svega što podsjeća na islam odavno je prisutno na prostorima Evrope, Balkana pa tako i BiH. Medijsko tretiranje događaja u arapskom svijetu, Iraku, Afganistanu, Egiptu, Libiji, posebno na Bliskom Istoku, u Palestini, najbolje govori

o strateškom razvijanju islamofobije za “potrebe” evropskog stanovništva kršćanske provenijenci-je. Kakvu sliku zapad-ni mediji nude domaćoj javnosti o muslimanima? Neciviliziranost, nepro-svijećenost, zaostalost, agresivnost, terorizam... Naravno da će takve predodžbe izazvati strah, u najmanju ruku, oprez u komunikaciji sa musli-manima. Kako bi se ina-če u zemljama zapadne Evrope poduzimale mje-re za ustavno odnosno zakonsko ograničavanje prava muslimana u sferi personalnog ispoljavanja vjerskih propisa, kao što je, recimo, nošenje hid-žaba i burke na javnim

mjestima, obrazovnim institucija-ma i sl., ako se prethodno ne pri-premi teren ili, figurativno kazano, ne prostre tepih sa islamofobičnim šarama i bojama. Sve češće može-mo čuti ili pročitati kako su neki zapadni intelektualci, parlamen-tarci, stranački lideri, kolumnisti zabrinuti demografskom ekspan-zijom muslimanske populacije u tamošnjim društvima tražeći od državnih institucija da se ozbiljni-je pozabave tim problemom. Zašto bi BiH u kojoj živi autohtoni mu-slimanski narod bila izvan dome-ta strateškog raspirivanja islamo-fobije. Koliko smo samo čuli ili pročitali izjava, komentara, upo-zorenja o mogućoj radikalizaciji

Mi Bošnjaci smo,

zasigurno, žrtva velike nepravde, podmuklih

zavjera, fašističkih

projekata itd. To je, rekao

bih, naš usud, zatečeno

stanje. Nismo birali susjede ni domovinu;

tu smo gdje jesmo. Nastojimo ostati svoji na svome, slobodni, pitomi i

tolerantni.


bosanskohercegovačkih muslimana, o postojanju “bijele” el-kaide, o po-kušajima stvaranja muslimanske dr-žave, o nametanju šerijatskih zakona u pojedinim društvenim ustanova-ma!!... Prema tome, islamofobije ima i bit će je kad god se ukaže potreba da se ostvare neki ciljevi na štetu muslimana i države BiH. Dobro je pročitati knjigu “Reisofobija” vašeg kolumniste Fatmira Alispahića i vidjeti kako se planski, sistematski, beskrupulozno napada na najvažnije institucije IZ-e, sve u cilju slabljenja njihove uloge u vjerskom i nacional-nom životu Bošnjaka.

Posljednjih godina u BiH je primjetna pojava tekfirskih tu-mačenja islama. Koliko je ovaj problem ozbiljan i ima li načina da se ovaj riješi, odnosno da se, da kažemo, otkloni od Bošnjaka muslimana?

Šošić: Djelovanje tekfirskih grupacija u muslimanskim sre-dinama veoma je opasno. Ne bi ga trebali potcjenjivati. Iz isku-stva znamo da ono može dovesti do neugodnih situacija, razdora, mržnje pa i krvoprolića. Nema nikakve sumnje da su mnogi nji-hovi stavovi i postupci u koliziji

sa principima Kur’ana i Sunneta. Kod njih ne primjećujemo želju da sa ljudima sarađuju, već ne-shvatljivu potrebu da ih osude i ignorišu. O naravi tekfirskog po-kreta govorio je naš uvaženi alim dr. Štulanović u prošlom broju vašeg cijenjenog časopisa, stoga nema potrebe da ponovo ulazim u tu tematiku. Mislim da je je-dan od načina rješavanja tog pro-blema poučiti muslimane kako da prepoznaju nosioce tekfirskih ideja, kako da se prema njima ophode, odnosno kako da im se suprotstave.

Pozitivne promjene u arapskom svijetu mogle bi nam donijeti više političke i ekonomske podrške iz islamskog svijeta

Vjerovatno pratite aktuelna događanja u arapskom

svijetu. Mogu li se eventualne pozitivne promjene u arapskom svijetu odraziti na stanje u BiH i na položaj Bošnjaka?

Šošić: Možda će nam dobro doći pozitivne promjene u arapskom svijetu kao što su nam dobro došle promjene u Turskoj. Vidimo mnogo inicijativa turske vlade i diplomata na balkanskom prostoru koje su usmjerene ka stabilizaciji prilika u BiH i boljem funkcioniranju državnih institucija. Voljeli bismo da nam u tome pomognu i prijateljske arapske države. Demokratske vlade po pravilu osluškuju glas svoga naroda i njegove zahtjeve uzimaju u obzir prilikom kreiranja vanjske politike. Arapski narodi na nas gledaju blagonaklono, pogotovo nakon strašne agresije kojoj smo bili izloženi. Dakle, ako se dese pozitivne promjene, ako sve što se sada događa nije dimna zavjesa iza koje se pokušavaju ostvariti imperijalistički ciljevi, možda bismo mogli u nekoj bliskoj budućnosti očekivati više političke, diplomatske, pa i ekonomske podrške iz tog dijela islamskog svijeta. Molim Allaha da bude hajr i za njih i za nas!

Naša bosanskohercegovačka ulema se ne snalazi najbolje u postojećoj situaciji, baš kao što je to slučaj i sa našim političarima

BiH, odnosno bošnjački narod ima veliki broj islamskih alima, nažalost njihov glas nije u dovoljnoj mjeri prisutan

u našoj javnosti. Treba li bošnjačka ulema biti glasnija i više prisutna u javnosti, odnosno kako biste opisali aktuelnu ulogu i angažiranost bošnjačke uleme u životu Bošnjaka muslimana i Bosne i Hercegovine?

Šošić: Čini se da se naša bosanskohercegovačka ulema ne snalazi najbolje u postojećoj situaciji, baš kao što je to slučaj i sa našim političarima. Radije se posvećuju svojoj struci ili radnoj obavezi nego zahtjevnom da’vetskom pozivu. Ne mislim da bi naši alimi trebali nastupati u medijima kao slobodni mislioci, mudžtehidi, ukoliko iza njihovih nastupa ne stoji nekakva strategija ili usaglašeni stavovi. Veoma je važno da se u javnim nastupima poštuju odluke i štiti ugled institucija IZ-e. Žao mi je što moram konstatirati da postoji uočljiv vakum između naših obrazovnih institucija i običnog muslimanskog puka. Islamska zajednica ima vrlo dobru infrastrukturu na terenu pomoću koje se može ostvariti korisna komunikacija sa svakim muslimanom, ali ta infrastruktura nije dovoljno iskorištena. Predavanja se održavaju, negdje redovno, negdje povremeno, zatim tribine, promocije, ne manjka ni islamske literature, časopisa, periodike, tu su hutbe, vazovi, Internet... Hoću kazati da naš problem nije u nedostatku i nedostupnosti informacija o islamu, već je problem kako ih pretvoriti u konkretne životne vrijednosti, načela, postupke, da bi se desile pozitivne promjene, da bi konačno krenuli uzlaznom putanjom. Nedostaju nam konkretne inicijative, projekti, timski angažmani na terenu, među muslimanima u selima i gradovima, među povratnicima, radnicima, privrednicima itd. Jednostavno, želio bih angažman naših alima vidjeti kroz konkretne programske strategije, razrađene i usvojene u odgovarajućim tijelima IZ-e. Nama nedostaje sistem baziran na principu obaveza i odgovornosti. Samo takav sistem je održiv i funkcionalan, samo takav sistem može donijeti kvalitetne rezultate i omogućiti nam da krenemo napred. Na Allaha se oslanjamo i od Njega pomoć tražimo!

18

Borba za opstanak

Kolumna

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović je ravno prije godinu dana usred Ahmića optužio bošnjačku žrtvu za svoje stradanje, rekavši da je pripadala “zavedenom narodu”, što je drskost koja nadmašuje njegovu aktuelnu izjavu o “radikalnim muslimanima” u BiH. Ali, tada javnost nije uočila Josipovićev šamar Bošnjacima, jer su svi htjeli da vide “balkanskog Vilija Branta”

Piše: Fatmir Alispahi

Ovih dana mnogo je pisano oizjavi hrvatskog predsjedni-ka Ive Josipovića za Reuters,

kojom je Bošnjacima oduzeo nacionalnupripadnost, nazvao ih muslimanima kaoda su vjerska skupina, a ne narod, rekaoda ih ima puno (što ima genocidan pri-zvuk), te ih označio kao sigurnosnu pri-jetnju, da bi nakon burnih reakcija tuizjavu okrenuo naopačke, a nakon reak-cije SDA Hrvatske opet zaoštrio ton i na kraju pokazao kako nije političar od mo-ralnog integriteta i velike pameti. Ispodove teme krije se jedan ozbiljniji problem,a to je naša nemogućnost da prepozna-mo i razdvojimo neprijatelje od prijate-lja, već kompletnu percepciju stvarnostismještamo u domen naših želja. Za nasnije bitno šta jeste, već šta bismo mi želje-li da jeste. Stoga ćemo za neprijatelja našesvijetle budućnosti smatrati onoga kojinas upozorava da nema nikakve svijetlebudućnosti, već ima borba za opstanak,naspram konkretnih neprijatelja čija jeosnovna strateška prednost to što ih mividimo kao prijatelje. Snažnija je naša že-lja da vidimo nešto čega nema, nego mo-gućnost da prepoznamo istinu. Jednakoreagiraju narkomani koji dilere, svojeporobljivače i trovače, doživljavaju kaomilosrdnike, dok srodnike koji ih upozo-ravaju da je droga zlo, vide kao dušmane.U Bošnjaka su najveći dušmani danas

oni koji ih pozivaju na buđenje, oprez, nepovjerenje, jer narod koji je preživio genocid ne bi smio nikome više vjero-vati osim svome historijskom iskustvu. U kritične mase Bošnjaka uvukla se ova bolest iščašene percepcije, što je rezultat stoljetnog lutanja, svekolikih stradanja i pritisaka, napose, dejtonskog ispiranja mozga islamofobijom. Zato se i moglo dogoditi da Bošnjaci na vlast ponovo dovedu SDP Zlatka Lagumdžije, parti-ju koja se bestidno osvjedočila kao pro-gonitelj bošnjačke jednakopravnosti. U jednom momentu, kolektivna svijest u Bošnjaka je dosegla uvjerenje da je pros-peritet u samomržnji i samoprogonu, pa je najbolje izabrati vlast koja će vladati nama a protiv nas. ...Jer kad smo mi sami protiv sebe, onda je manja šansa da drugi budu protiv nas, a mi smo se umorili od te mržnje drugih prema nama, pa ćemo sami sebe mrziti, jer tako, va-ljda, manje boli, a siti smo po-niženja i boli.

U raznim povodima jekroz razne forme pošprdno govoreno kako Bošnjaci tre-baju biti zahvalni četnicima i ustašama što su im spasili i obnovili identitet, jer da nije bilo te komšijske mržnje, Bošnjaci bi se odveć rastoči-li po ateističkom bespuću i kristijaniziranim znakovima identiteta. A kako je identi-tet varijabilan entitet, tako se i ovaj u ratu obnovljeni identitet u Bošnjaka ubrzo našao na novim-starim uda-rima, jer je zanovljen onaj si-stem po kome je u Bošnjaka ispravan samo onaj Bošnjak kojega po svojim ukusima preporuče Srbi i Hrvati. A takav Bošnjak je uvijek bio jalhusojalhaso.

Otud malograđanski Bošnjaci ma-sovno upisuju djecu u katoličke školske centre, da im djeca budu Europejci dok ih Sveti Nikola pod križevima uči mul-tikulturi u kojoj ih neće biti kao mu-slimana, a to je samo paradigma kom-pletnog procesa razbošnjačenja Bosne i

Bošnjaka. Za uspješno okončanje ovog projekta samosagorijevanja potrebno jeda velikosrpske i velikohrvatske snagene naprave kakav ishitren potez, ko-jim bi razotkrile krajnje namjere svoga lažnog prijateljstva i partnerstva. Takav potez upravo je napravio hrvatski pred-sjednik Josipović, jer je samoponiženimBošnjacima, koji su, eto, pristali i da hodaju naglavačke, poručio da su opa-snost za Evropu. A prava opasnost za islamofobičnu Evropu je da Bošnjaciprestanu vjerovati da im je Ivo Josipovićprijatelj, pa da uspore svoje razmusli-manjivanje, u ime evropskih standarda i ljudskih prava - koja su ljudska samo

kad nisu muslimanska. Takose može dogoditi da islamo-fobijska mržnja hrvatskog Predsjednika bude sevep,ma kolikog, bošnjačkog otrežnjenja.

Garibski izbor

...A da smo prije godinudana prepoznali dvoličnostIve Josipovića, uštedjeli bi-smo godinu lutanja i zablu-da. Prije ravno godinu dana,Ivo Josipović je u sarajev-skim medijima - bez iznim-ke! - proglašavan VilijemBrantom, čovjekom pomi-renja i dijaloga, a sve to jerje otišao u Ahmiće, da senavodno pokloni bošnjač-kim žrtvama. Potom je uBanja Luci primio nekakvunagradu za uzvišene ciljeve,čime je funkciju hrvatskog Predsjednika srozao na nivotrulex krpe, kojom čisti svuonu genocidnu prljavštinugrada iz kojeg su protjeraniBošnjaci i Hrvati. Samo bipolitičar malog formata mo-gao vidjeti račun u zalaganju

funkcije hrvatskog Predsjednika za je-dan takav poduhvat, kakav je zamisaoda se od etnički očišćene Banja Lukenapravi regionalni centar pacifizima idemokratije. Da, to je dobra zamisao,ali ako se u taj grad vrate prognaniBanjalučani, i ako njihovo progonstvo

Ivo Josipović Ivo Josipović ošamario Bošamario Bošnjakošnjake (2)e (2)

Ispod ove teme krije se

jedan ozbiljniji problem, a to je naša

nemogućnost da prepoznamo

i razdvojimo neprijatelje od prijatelja,

već kompletnu percepciju stvarnosti

smještamo u domen naših

želja.


19

postane opće mjesto prevas-pitavanja, a potom, demo-kratske i političke kultureBanja Luke, onako kako suAušvic i Dahau opće mjestoopće kulture svih njemačkihgeneracija. Kako je mogu-će da Ivo Josipović sve ovonije vidio? A kako je mogu-će da Franjo Tuđman nijevidio kako u savezništvu sa Armijom RBiH može bitina pravoj strani historije, većje pristao da sa SlobodanomMiloševićem gradi partner-stvo po cijenu genocida nadBošnjacima? Isti nečasnimotivi vezuju Ivu Josipovića za Borisa Tadića, čije je ko-ketiranje sa četništvom bližeJosipovićevom SDP-ovskomprogramu, nego što mu je bliska ideja bosanske multilateralnosti. Jer, u bo-sanskoj paradigmi sudjeluju i nekakvi muslimani, a Josipović, kao i svaki kr-šćanski fundamentalist, dobije osip od pomisli da bude jednak sa muslimani-ma. Tako se dogodilo da Ivo Josipović odabere savezništvo sa velikosrbima, i da taj garibski izbor pokaže u više na-vrata, potvrđujući mudrost da se – budala ponosi sa onim čega se pametan stidi.

Ivo Josipović nije bio ga-nut, već je bio zblanut eufo-rijom sa kojom je ravno prijegodinu dočekan u Sarajevu.Ta iracionalna ljubav Sarajeva prema njemu djelovala je tje-skobno za ovog tuđmanov-skog pionira, koji je naučio da Hrvate vidi iznad bošnjačkeraje, kao što, uostalom, i hr-vatski roditelji u Vitezu iliStocu, svoju djecu vide iznadbošnjačke djece, pa istrajava-ju na dvije škole pod jednimkrovom. Ivo Josipović nije sa-čekao ni da ta sarajevska blen-tava ljubav prema njemu maloohane, ohladi, već je usred teljubavi ošamario Bošnjake,koji uprkos tom šamaru, ništa nisu vidjeli, niti razumjeli, već

su i dalje trabunjali o balkanskom VilijuBrantu.

Najrađe bih ovdje ponovio komple-tan tekst pod naslovom “Ivo Josipovićošamario Bošnjake”, objavljen 23. apri-la prošle godine, a koji je i danas do-stupan na internetu. Evo jednog citata:

- (...) Medijska euforija s ko-jom je propraćen dolazak hrvatskog Predsjednika u Ahmiće proizilazi izčežnje da se vidi nešto što ne postoji.

Danas je valjda jasno da Ivo Josipović

nije nikakav Vili Brant,

već je jeftina kopija Franje Tuđmana, koji je bio majstor zla i zločina,

toliko uspješan, da je uspio osloboditi

Hrvatsku od četnika – ali i od golorukih srpskih civila

- u njenim avnojevskim granicima.


Josipovićev govor otkriva da njegova priča nije naša priča. Svima, pa i boš-njačkim autorima, promakla je prva rečenica Josipovićevog obraćanja. Onje govor počeo riječima: “Zavedenisu narodi i pojedinci požnjeli rat,smrt i sakaćenje stotina tisuća, mi-lijun raseljenih, uništena gospodar-stva, uništene obitelji, a ovdje u BiHostavili za sobom rastrgano tkivo...”,itd. Formulacija “zavedeni narodi” jeuvreda za Bošnjake, koji svoje opre-djeljenje iskazano na Referendumu za nezavisnost RBiH ne smatraju nika-kvom “zavedenošću”, a zbog tog opre-djeljenja je buknula genocidna agresija i s lijeva i s desna. Može se govoritida su bh. Srbi i Hrvati bili zavedeniu podršci fašističkim ideologijama iz Drugog svjetskog rata, koje su uvidu Hrvatskog vijeća obrane i VojskeRepublike Srpske oživjele nakon me-đunarodnog priznanja RBiH. (...)

Nažalost, tada niko nije reagiraona Josipovićevu besramnu uvredu boš-njačkih žrtava u Ahmićima, koje jehrvatski Predsjednik optužio da su pri-padale “zavedenom narodu” pa su zatostradale. Može li uopće biti normalnoda se dođe na mjesto masovnog zloči-na, u Ahmiće ili Srebrenicu, i da se go-vori o žrtvama iz “zavedenog naroda”?Svako opravdavanje može biti samozločinačko opravdavanje – i ništa više.Ali, tada niko nije htio da čuje drskeriječi hrvatskog Predsjednika. Danasje valjda jasno da Ivo Josipović nije ni-kakav Vili Brant, već je jeftina kopija Franje Tuđmana, koji je bio majstor zla i zločina, toliko uspješan, da je uspioosloboditi Hrvatsku od četnika – ali iod golorukih srpskih civila - u njenimavnojevskim granicima. Ivo Josipovićje pojava skromne pameti i velike am-bicije, kod kojega je jedino konkretna ta strast da mrzi muslimane i da hrvat-stvo vidi kroz očale Ante Pavelića.

Šovinističke vratolomije

Kamo sreće da je Ivo Josipović mje-ra bošnjačkih želja da lideri u regionubudu posvećeni toleranciji i jedna-kosti. On je tek jedno od razočarenja koja nas očekuju. Kompletna južno-slavenska alternativa, oličena u ne-vladinim organizacijama iz Beograda i Zagreba, zapravo je prepakovanivelikosrpski i velikohrvatski fašizam.Oni se, kao i Milošević i Tuđman, a danas Tadić i Josipović, odlično ra-zumiju oko suštine svojih kontakata.Nema šta Beograd raditi po Zagrebu,i Zagreb po Beogradu, ali oba ova he-gemonistička legla imaju šta raditi poSarajevu, jer je Bosna razlog njihovih

prekograničnih ambicija. Tu se apsolutno slažu sve njihove vlade i sve njihove takozvane alternative. Nije slučajno da su u ovih 15-tak godina isključivi partneri tih medija i organizacija u susjedstvu sarajevski isla-mofobičari, umreženi oko projekta izgradnje geta za Bošnjake, u izvedbi SDP-a. Neće u Zagreb ili Beograd biti pozvan niko ko svjedo-či bošnjačku duhovnost i dostojanstvo, ko piše o ge-nocidu nad Bošnjacima i o srušenim džamijama, a pogotovo ne neko ko tvrdi da i danas traje uništavanje jed-nog naroda. Ovo s&h pobratimstvo, i u vlasti, i u opoziciji, veoma je određe-no prema sadržaju kakav može doći iz Sarajeva: tražimo ateizam koji izmišlja islamski fundamentalizam i bošnjački fašizam. Sjetimo se kako je na manife-staciji “Dani Sarajeva u Beogradu” re-isu-l-ulema dr. Cerić stavljan u istu ra-van sa kreatorom genocida Dobricom Ćosićem, što je popraćeno odobrava-

g

njem iskompleksiranih Sarajlija, tipa Dine Mustafića i Peđe Kojovića.

Dovoljno je prelistati priloge u“E-novinama”, gdje se okuplja navod-na yu-alternativa, a zapravo, uglancana koalicija iz Karađorđeva, koju alterna-tivom čini samo to što formalno nije bila uz Miloševića i Tuđmana, ali da-nas jeste uz Tadića i Josipovića. Tu se nadugačko i naširoko piše o tzv. boš-njačkom fašizmu, iza kojeg stoje aka-demici Mihamed Filipović, Nedžad Ibrišimović i još neki bošnjački intelek-tualci. Zanimljivo je da među “fašisti-ma” nema čelnika “Preporoda”, Šaćira

j j

Filandre i Senadina Lavića, koji se uklapaju u profil podobnosti. Autori se ne pitaju - je li ikad iko stradao, i može li ikad iko stradati od Bošnjaka, kad se Bošnjaci, više od stotinu godina, bore

da opstanu, uz stalne gubit-ke, u ubijenim i raseljenimljudima, u otetim zemljama i imovini, sa životnim pro-storom koji je 300 ili 400odsto manji nego prije 100ili 200 godina?! Govoriti ofašizmu kod jednog naro-da koji nestaje u širokoj za-vjeri, nije ništa drugo negoopravdavanje tog organizi-ranog genocida. Istinski in-telektualci i antifašisti diglibi svoj glas protiv uništenja Bošnjaka, makar kao što se

diže glas kad treba da nestane rijetka vrsta majmuna u afričkim šumama.Ali, iz Ferala i “E-novina” iz svih tzv.anezavisnih medija po Sarajevu, čiji suuzori razni Petri Lukovići, nema diza-nja glasa za istinu, jer se gromoglasnoizmišlja “fašizam kod Bošnjaka”. Takose tzv. yu-alternativa svrstala na stranufašizma, kao sljednik genocidnih pro-jekata Slobodana Miloševića i FranjeTuđmana. Šovinističke vratolomije hr-j j

vatskog predsjednika Ive Josipovića diosu ovog ušminkanog ambijenta, kojiproizilazi iz SDP-ovskog miljea, kaonavodne demokratske alternative naci-onalizmu. Ispostavlja se, na žalost, da jebestidni srpsko-hrvatski fašizam iz 90-tih samo promijenio kostim, zadržaoiste ciljeve, i sakrio se iza demokratskemaskare i proizvoda poput Petrovihi Njegoševih “E-novina”. Izmišljanjemuslimanske opasnosti postalo je de-mokratski standard u Evropi. Ko hoćeda bude demokrata i antiterorista mora biti islamofob. Tako su Adolf Hitler iAnte Pavelić demokratiju mjerili anti-semitizmom. To što yu-alternativa vje-ruje kako je demokratija u oponašanjuislamofobičnih trendova, neće je opratiod historijske odgovornosti u nastavlja-nju projekta genocida nad Bošnjacima.Napose, oni sami sebe otkrivaju. Kaošto se otkrio Ivo Josipović.


U Bošnjaka su najveći

dušmani danas oni koji ih

pozivaju na buđenje, oprez, nepovjerenje, jer narod koji

je preživio genocid ne bi smio nikome više vjerovati osim svome historijskom

iskustvu.


Bošnjački po-vratnici i Islamska zajed-

nica u Bosanskom Novom u posljednje vrijeme česta su meta napada. Sjećamo se prošlogodišnjih hapše-nja bošnjačkih povratni-ka, također posljednji na-padi na imama, džamiju i povratnike u džematu Urije i Suhača izvedeni su na veoma otvoren i drzak način?

Vakufac: Nažalost, da. U samo dva dana desila su se dva veoma ozbiljna i uznemiravajuća incidenta.

Prvo verbalni, ali zamalo i fizički, napad na vjernice koje su izlazile iz džamije, potom i na imama koji je pokušao smiriti situaciju. Ranije su se, također, dešavale provale u kancelarije Medžlisa, razbijanje prozora na Gradskoj dža-miji, vanjskih oglasnih tabli, obavljanja nuždi ispred džamijske kapije i imamske kuće, ba-canje flaša u džamijski harem, itd. To nas je prisililo da oko Gradske džamije postavimo i video-nadzor, pa su se ova dešavanja umanji-la. U samom početku našeg povratka jedan Bošnjak je i smrtno stradao od ručne bombe postavljene na ulazna vrata njegove kuće i, po mom saznanju, nikad nije otkriven počinioc/i tog akta, a bilo je i češćih fizičkih napada. Na konstantna verbalna provociranja više i ne obraćamo pažnju, niti obavještavamo policiju kada se radi o sitnijim incidentima. Moja su-pruga i njena sestra su jednom, također, bile meta drskog, prijetećeg i bezobraznog verbal-nog napada ozbiljnijeg karaktera, a mnogo puta verbalnog provociranja, jer obje nose ma-ramu. A dešavale su se slične stvari i drugim

muslimankama prilikom dolaska ili odlaska iz džamije. Svaki od prijavljenih incidenata, pa i ove zadnje, policija i tužilaštvo okvalifikuje kao obično narušavanje javnog reda i mira, iako je svakom jasno da je njihova pozadina vjerska i nacionalna mržnja i netrpeljivost. Ali, mi na to ne možemo utjecati, a u većini sluča-jeva ne dobijemo povratnu informaciju kako su ti slučajevi procesuirani, mada smo ošte-ćena strana u sporu. Što se tiče naših seoskih džemata situacija je bolja i nema napada i inci-denata kao u gradu, ali su česte krađe i provale u bošnjačke kuće naših džematlija u inostran-stvu. Nešto se od toga otkrije i procesuira, ali većina slučajeva ostaje na “nn počinitelju”.

Ako uzmemo u obzir posljednje napa-de u Urijama i Suhači stiče se dojam da su Bošnjaci u Bosanskom Novom potpuno nezaštićeni i da mogu biti meta napada u svakom trenutku. Da li je to tako i koliko takvo stanje utječe na ostanak i povratak Bošnjaka u Bosanski Novi?

Vakufac: Da, nažalost, stječe se takav dojam! Ili možeš biti priveden zbog neke “sumnje”, a to su neke naše džematlije doživ-ljavale i po nekoliko puta, a da nisu dobili ni zvanično izvinjenje za uznemiravanje, jer im nije ni pronađeno ni dokazano ono za šta su sumnjičeni, ili možeš biti napadnut svugdje uz najčešće “opravdanje” da je napadač malolje-tan ili pijan pa nije znao šta radi, ni koga na-pada. Naravno da sve to utječe i stvara osjećaj nesigurnosti, odbija potencijalne povratnike i, pored ekonomskih problema, jer nema održi-vog povratka, pojačava želju da se odlazi dalje. Ono što smo, do sada, mogli uočiti kao kon-stantu je da kad god se pojača retorika “velikih političkih igrača” o otcjepljenju, referendumi-ma, raspadu BiH i drugim sličnim temama, povećava se i broj incidenata na lokalnom te-renu. Da li su to “direktive odozgo” ili, jedno-stavno, pojedinici osjete da će biti amnestirani i zaštićeni za ono što urade ne znam, ali znam da je jedno s drugim, itekako, povezano.

22

AktuelnoElvir ef. Vakufac, glavni imam Medžlisa IZ-e Bosanski Novi

Uvijek nakon priče o otcjepljenju RS-a i referendumu slijede napadi na nas

Bošnjački povratnici i Islamska zajednica u Bosanskom Novom u posljednje vrijeme česta su meta napada. Elvir ef. Vakufac, glavni imam Medžlisa IZ-e Bosanski Novi u ovom intervjuu govori nam o glavnim problemima sa kojima se svakodnevno suočavaju Bošnjaci u Bosanskom Novom


Posljednjih mjeseci u BiH je aktuelna priča o pravima i ugroženostima pojedinih naroda. Kako je danas biti Bošnjak u Republici Srpskoj?

Vakufac: Sve što sam već re-kao jasno pokazuje da nije lahko biti musliman i Bošnjak u ovom entitetu. Naravno, tu su i mno-ge druge stvari koje na to utječu. Osim ovih incidenata jasna je neravnopravnost u svakom po-gledu: ne poštuje se Ustav o na-cionalnoj zastupljenosti u opštin-skim i entitetskim institucijama,


administraciji, policiji, sudstvu, školstvu. Na našoj opštini, kon-kretno, u opštinskoj administraciji rade svega tri ili četiri Bošnjaka, isto je u policiji, osnovnim i sred-njim školama, zdravstvu i niko od njih nije ni na kakvim važnim ili rukovodećim mjestima. U sud-stvu i lokalnom radiju nema ni jedan Bošnjak, a rijetki su Bošnjaci i u upravnim ili nadzornim odbo-rima nekih institucija.

Nezaposlenost i neodrživi povratak je, također, veliki pro-blem, mada je to karakteristika

cijele države, a još uvijek ima i neriješenih imovinskih pitanja oko povrata ili uzurpa-cije bošnjačke imovine, a pogotovo kada su u pitanju vakufi Islamske zajednice. Uprkos svemu Islamska zajednica nastoji, i u tome uspijeva, održati korektan odnos sa opštin-skom upravom, entitetskim institucijama i našim komšijama koji to žele, uz konstantan rad na njenoj što boljoj organizaciji i jačanju. Moram napomenuti i to da pored svih ovih navedenih problema mi, Bošnjaci, sami sebi smo često najveći neprijatelji i kamen spoti-canja. To je očigledno u radu naših političkih partija, udruženja, pa i u samoj Islamskoj za-jednici. Islamska zajednica je još uvijek najjači faktor homogenizacije Bošnjaka naše opštine, a mislim i u cijelo ovom entitetu, i baš zato je na udaru, kako vanjskih tako i unutraš-njih, elemenata koji je žele što više oslabiti i razjediniti. Najžalosnije je što još uvijek ima Bošnjaka koji ništa nisu naučili iz naše žalosne prošlosti. Neki ne shvaćaju ili ne žele shvatiti ili shvataju, ali svjesno drugačije rade, da je jedino efektivno djelovanje, svugdje, a poseb-no tamo gdje smo manjina i građani II reda, INSTITUCIONALNO djelovanje. Svaki pokušaj pojedinačnog, ličnog “dokazivanja” i djelovanja dugoročno je pogubno i bez uspje-ha. Smatram da kada bismo ovo shvatili mogli bismo riještiti većinu naših egzistencijalnih, pa i sigurnosnih problema.

Iako, Rijaset IZ-e u BiH nastoji pomoći koliko može smatram da će biti neophodno što prije uraditi i primijeniti strategiju opstan-ka i očuvanja naših džemata u ovom entite-tu. Zbog svih problema koje sam spomenuo postoji realna opasnost od gašenja pojedinih džemata. Povratak džematlija je, otprilike, završen, i on je, ionako, vrlo mali (procentu-alno je to maksimalno 1/3 nekadašnjeg broja), vrlo mali broj je rođenih u odnosu na umrle, a jaka je tendencija odlaska mladih i radno-sposobnih. Dugoročno gledano to je recept za završetak potpunog etničkog čišćenja ovih prostora. Islamska zajednica u BiH ne može raditi posao države i političara, ali u svom domenu mora pronaći način kako održavati i sačuvati izgrađene džamije i kako zadržati i pomoći, u svakom pogledu, imame u našim džematima, jer dok ima džamija i imama bit će, ako Bog da, ovdje i Bošnjaka.

Ono što smo, do sada, mogli

uočiti kao konstantu je

da kad god se pojača retorika

“velikih političkih igrača” o

otcjepljenju, referendumima,

raspadu BiH i drugim sličnim

temama, povećava se i

broj incidenata na lokalnom

terenu.

Velika je žrtva biti imam u RS-u, a i vjernik-praktičar uopšte

Kako je biti imam u gradu u kojem su njegove džematlije i kolege često meta napada?Vakufac: Svakako da nije lahko. Iz ratnih godina znamo da su džamije i imami bili prvi na spisku uništenja, a i danas je evidentno da su najčešće mete napada, upravo, džamije, imami i vjernici. Bez lažne skromnosti mislim da je velika žrtva biti imam u ovom entitetu, a i vjernik-praktičar uopšte. Hvala Allahu, dž.š., za velike žrtve očekuje se i velika nagrada i to je ono što nas tješi i daje nam snagu.


Posljednjih dana intenzivirani su napadi na bošnjačke po-vratnike u manjem entitetu.

Reis dr. Mustafa ef. Cerić je zbog sve češćih napada na Bošnjake i Islamsku zajednicu u RS-u morao pisati visokom predstavniku u BiH i drugim institucijama međuna-rodne zajednice. Ima li kod vas u Bratuncu i okolnim gradovima slič-nih problema?Hodžić: Smatram da smo na ovom području prevazišli određene proble-me, kakvi su direktni fizički napadi na imame ili povratnike. Doduše, bude tu povremenih lupanja džamija u kasnim večernjim ili ranim jutarnjim satima, bude tu poneki i incident da Bošnjak više ne da prolaziti preko svoje zemlje, jer su Srbi u našem odsustvu sve sebi otvorili i puteve napravili, ali to ipak završava na verbalnom konfliktu. Srbi u Bratuncu rade malo drugačije i per-fidnije. Ima tu nekoliko “ludih” osoba koji čaršijom dobacuju Bošnjacima i pokrivenim Bošnjakinjama, kada ih prijavimo, ovi iz policije kažu da ne za-mjerimo ludim i pijanim ljudima, da su oni neuračunljivi i da se ne smatraju normalnim, a takvi za pivu cijeli dan psuju Bošnjake i ezan, džamiju. Jedan takav neki dan priđe meni i nudi mi šišu i kaže: “Nije ‘odža ramazan”, ja mu ono šutnem, on pobježe.Kako žive bošnjački povratnici u Bratuncu?Hodžić: Po lokalnoj zajednici, odno-sno, Opštini Bratunac, Bošnjacima bi bilo dozvoljeno da naprave kuće i da se vrate u Federaciju. Uzmu oni ko-jeg poltrona Bošnjaka kako bi mogli uzimati novac i raditi infrastrukturne projekte od humanitarnih organizacija i to pravdati multietičnošću, a ustvari Bošnjaci koji rade sa njima rade samo za sebe. Niti ijednog Bošnjaka nema uposlenog, nprimjer, u Domu zdravlja, pošti, Elektrodistribuciji, Socijalnom, a u Stanici policije jedva rade četvorica policajaca-čuvara banaka i semafora, u opštinskoj administraciji od 75 upo-slenih samo dva su Bošnjaka stalno uposlena. Na naše upite i pritiske da se povjerenje gradi tako što će uposli-ti Bošnjake u javna preduzeća (prema

24

IntervjuElvir ef. Hodžić, glavni imam Medžlisa IZ-e Bratunac

Srpska politika se nije promijenila u odnosu na ratni period

Napadi na bošnjačke povratnike u Republici Srpskoj intezivirani su u posljednje vrijeme. Saff će od ovog broja uraditi seriju intervjua sa imamima koji svakodnevno dijele


dobro i zlo sa bošnjačkim povratnicima u RS-u. Imami su najpouzdaniji sagovornici na ovu temu. U ovom broju razgovaramo sa Elvir ef. Hodžićem, glavni imamom Medžlisa IZ-e Bratunac

posljednjem popisu Bošnjaci su činili 65 % stanovništva). U početku povratka, odgo-varali su nam da za to nema-mo potrebnog visokoobra-zovnog kadra, kao da tamo rade svi sa fakultetima, i šo-feri i čistači, ograđujući se i Zakonom o pravima radnika te da ne mogu tek tako ot-pustiti ljude koji će ih tužiti i dobiti na Sudu te će im mo-rati platiti i vratiti ih na po-sao, a danas je na Zavodu za zapošljavanje u Bratuncu 12 visoko obrazovnih Bošnjaka, ali i dalje za njih nema posla, a Zakon o lokalnoj upravi i samou-pravi nalaže ili preporučuje kod javlja-nja na konkurs da ukoliko kandidati


ispunjavaju uslove da se da prednost kandidatu iz dru-gog naroda. Mnogo je pri-mjera gdje se to nije ispošto-valo. Navest ću vam samo jedan. Prilikom prijema u radni odnos sekretara u OŠ “Petar Kočić” u Kravici, Bošnjakinja sa završenim pravnim fakultetom i po-loženim stručnim ispitom je odbijena a primljena je Srpkinja sa SSS, i tako se ovdje sprovodi zakon i dis-kriminiraju autohtoni sta-novnici. Međutim, Bošnjaci su shvatili i raskrinkali na-

mjere Srba ovdje, opredijelivši se na op-stanak, pokrenuli su niz veoma uspješ-nih projekata u poljoprivredi, tako

Srbi u Bratuncu rade malo drugačije i

perfidnije, ima tu nekoliko

“ludih” osoba koji čaršijom

dobacuju Bošnjacima i pokrivenim

Bošnjakinjama, kada ih

prijavimo, ovi iz policije

kažu da ne zamjerimo

ludim i pijanim ljudima.

Pitao sam djecu ko zna stihove “Hasanaginice”, pitali su me šta je to, a “Gorski vijenac” i “Caricu Milicu” su mi k’o iz rukava recitirali

Nedavno ste izjavili da su bošnjačka djeca toliko

asimilirana da još treba samo da se krste. Možete li biti malo detaljniji?Hodžić: Testirajući djecu u mektebima primijetio sam da djeca, većina njih, veoma loše pišu latinično pismo. Ispitujući ih o osnovamo, elementarnim stvarima, kao, ko zna stihove “Hasanaginice”, pitali su me šta je to, a “Gorski vijenac” i “Caricu Milicu” su mi k’o iz rukava recitirali. Bošnjačka djeca u bratunačkim školama latinično pismo ne uče do četvrtog razreda, nacionalno jezgro (grupa od 6 predmeta) apsolutno se ne poštuje jer se Odluka OSCE-a implementira doslovno, tako da se uvijek može iznaći opravdanje da se ne poštuje, a i u školama u kojima postoji jezgro (samo u školama gdje su bošnjačka djeca a nastavnici Srbi) sprovodi se veoma površno, tako da djeca uče Bosanski jezik a nastavnica im Srbijanka govori ekavicu, možete zamisliti kako to izgleda u glavama djece koja više ne znaju kako da pišu a kako da govore. Svaka škola ovdje, kao i sve ostale institucije, ima svoju krsnu slavu, a učenik generacije je vukovac, za svetog Savu je obavezno priredba u školi.... Škola koja ima duplo više učenika Bošnjaka je područna škola centalnoj školi koja ima za dva puta manje učenika. Primjera je veoma mnogo gdje se sistemski vrši segregacija i diskriminacija bošnjačke djece, njih približno 600 koliko ih pohađa osnovnu i srednju školu u Bratuncu. To je razlog moje zabrinutosti i povod izjave koju sam neki dan dao jednom mediju, da su naša djeca toliko asimilirana da još treba samo da se krste.


da je ova regija postala prepoznatljiva po kvalitetu i količini mlijeka (što su potvrdili mnogi eksperti, a i sam ot-kupljivač, hrvatska firma Dukat), gdje je tržište veoma dobro uređeno, ispla-te su na vrijeme i nekoliko desetina povratničkih porodica živi od vlastite farme, a ima Bošnjaka koji imaju i do 40 muznih krava. Kada sam već ovdje moram da naglasim, da smo mi uspjeli formirati jedan Fond “EL-maqtouf” u BBI banci od 300.000,00 $ koji di-jelimo u vidu beskamatnih kredita, te smo ovim farmerima omogućili da kupe mehanizaciju, što je svakako po-boljšalo i unaprijedilo samu proizvod-nju. Postoji još nekoliko segmenata u poljoprivredi kojim se bave povratnici, kao što su proizvodnja brojlera, proi-zvodnja meda, razne vrste tova, pilića, bikova, ali uglavnom pokušavamo da to bude organizirano i da proizvodi budu kvalitetni i konkurentni na tr-žištu. Bošnjaci se bave i proizvodnjom malina, kupina, jagoda, borovnica, višnje, zasađeno je i podignutno ne-koliko desetina standardiziranih voć-njaka, napravljen je i jedan centar u Konjević Polju za proizvodnju i otkup plasteničkih proizvoda. U pregovori-ma smo i sa vlasnikom lanca šoping centara, čije ime ne bih otkrivao, koji je odlučio da svoj 16. objekat otvori upra-vo u Bratuncu, što znači novih 30-tak radnih mjesta za Bošnjake u Bratuncu.Možete li nam opisati odnos srp-ske politike, policije i crkve prema Islamskoj zajednici i prema boš-njačkim povratnicima u Bratuncu i istočnoj Bosni?Hodžić: Srpska politika se ništa nije promijenila u odnosu na ratni peri-od, s tim što sada mirnim putem na-stoje braniti i u okvire zakona staviti ono što su ratom dobili. Ovdje lokalni parlament ima 15 nezavisnih odbor-nika koji su uvijek na prodaju i dići će ruku za “sve”, naravno uz dobru cijenu. Među ovima nažalost ima i nekoliko Bošnjaka kojima je sve na prodaju, prodaće i dušu ako treba za dobru lovu. Nažalost ta dvojica ljudi pripadaju političkim opcijama čije je sjedište u Sarajevu ali niti ijednim či-nom nisu nikada upozoreni da ne rade to što rade. Mi smo spremni i odoli-jevamo ovoj srpskoj politici, ali zaista više ne znamo kako da se postavimo spram ovih Bošnjaka koji otvoreno, bez imalo srama, javno rade za “srpsku stvar”. Sa policijom je slična situacija, tek kad smo pisali OSCE-u i OHR-u i Ministarstvu unutarnjih poslova da bratunačka policija ništa ne radi po pitanju napada i provala u vakufske objekte, te smo naglasili da slučajeve

više nećemo prijavljivati ovdašnjoj poli-ciji, uspjeli su pronaći provalnike ali za tri lupanja i demoliranja Gradske dža-mije istraga je još uvijek u toku. S SPC u Bratuncu nemamo nikakve kontak-te izuzev što na ezan odmah oglase zvona. Bilo je nekih pokušaja preko OHR- a da se povremano sastajemo što je završilo tako da se pop konsultu-je sa svojim pretpostavljenim i na tome je ostalo. Bilo je naravno i pokušaja da se Medžlis Islamske zajednice uvu-če u problem crkve u Konjević Polju, što smo naravno na vrijeme osujetili i neprikosnoveno podržali pravo na pri-vatni posjed imovine Fate Orlović.Vi imami nosite veliki teret na svo-jim plećima. Kako je biti imam da-nas u Republici Srpskoj?Hodžić: Imamski poziv u RS je kao i svugdje drugo veoma težak, naravno ako imam radi svoj posao i ako govori ono što osjeća potrebnim da kaže i da radi, a mi imami smo uvijek bili i osta-jemo uz narod. Moj prethodnik ra-hmetli Mustafa ef. Mujkanović je imao priliku izvući se iz ovog grotla 1992. godine, naravno nije to uradio, ostao je s narodom pa i po cijenu života. Čuo sam da su arkanovci u sali (logor u fi-skulturnoj sali OŠ “Vuk Karadžić“ u Bratuncu, u kojoj je ubijen Mustafa ef.) tražili ko će im pjevati pjesmu: “..od topole do topole pa do Ravne gore....”, pa kada niko nije znao tražili su hodžu, par Bošnjaka prstom su po-kazali na efendiju. Tog se naravno bo-jim, Mustafa ef. je naravno, odolio tom iskušenju i učio je odlomke Kur’ana, dao šehadet za ponos i vjeru, inša-allah, da mu Allah da lijepi Džennet. Biti imam, biti u službi naroda a bojeći se Dragog Allaha je nešto što je veoma časno, i nema tog tereta kojeg živ insan ne može, uz uzdanje u Boga, prenijeti i podnijeti, još ako je sudionik rezulta-ta svoga rada još na ovom svijetu, pa on je sretan čovjek.Koliko su realni strahovi ili tvrdnje da Bošnjaci polahko nestaju?Hodžić: Ja se držim one kur’anske maksime da Allah, dž.š., neće do-zvoliti da ummet bude uništen od strane gladi i neprijatelja, ali me za-brinjava ono što se kasnije spominje u ovom ajetu. Mislim da Bošnjaci u Bratuncu imaju dobre osnove koje treba nadograditi da u veoma krat-kom roku budu pola–pola sa Srbima. Ja zaista ne volim da razmišljam o nikakvim teorijama zavjere, i sma-tram da za ovakvo stanje nemamo pravo kriviti nekoga dugog, mnogo problema Bošnjaci mogu sami sebi olakšati (ovdje mislim na “visoke politike”).

Ima nekoliko bošnjačkih političara kojima je sve na prodaju, prodaće i dušu ako treba za dobru lovu

Kako biste opisali odnos bošnjačke politike

prema potrebama i brigama bošnjačkih povratnika koji žive u Bratuncu, odnosno u istočnoj Bosni?Hodžić: Mislim da je problem “velikih politika” (ovdje mislim bošnjačkih) njihova zatvorenost u velike centre, Sarajevo, Tuzlu,...i da smatraju da se za stolom mogu sa Srbima riješiti određene stvari. Ja sam ih davno upozoravao da samo sistemskom brigom i zakonskim olakšicama, stimulacijama, možemo vratiti ljude i udariti temelje državnosti Bosne i Hercegovine na svakom njenom dijelu teritorije. Danas, pak, nije tako, zakoni u Federaciji govore ili podstiču ljude, čini mi se na opstanak u Federaciji, pa gospodin Dodik i sam kaže, odnosno pita koliko je to kapitala uloženo u RS iz Federacije. Naši privrednici ulažu samo do entitetske linije i tu staju, umjesto da se podstiču, porezno olakšaju i stimulišu da ulažu u povratnička mjesta. Mislim da neću ništa novo kazati što već pametniji ljudi nisu kazali ali me zaista zabrinjava najavljeni popis koji bi nas Bošnjake u ovom dijelu BiH kao i cips projekat dokusurio. Zato još jednom pozivam ove “bošnjačke političke centrale” da se urazume, da otklone sporne zakone u Federaciji, da podstaknu ljude na povratak, da se ti ljudi ne sažaljavaju i da više ne budu “jadni”, nego da ti ljudi budu “prvi u Bošnjaka”, dok još nije kasno, a kasno sigurno nije za jednu sveopću mobilizaciju na ovom poslu, jer nama u Bratuncu (blizu 7.000 ljudi se vratilo) treba samo još malo, a to je da bar oni koji žive ovdje izvade lične karte kako bismo i politički bili značajniji faktor u odlučivanju.

28

Definicije borbe za Republiku Bosnu i Hercegovinu (10. dio)

Pogledi

Poduzeća koja nemaju snage za opstanak su ostala u tzv. certifikatskoj privatizaciji, dok 86 najboljih bh. firmi u privatizaciji (koje nisu uništene niti ratom) odlaze na tendersku privatizaciju. Tu se radi o prodaji, jer je u pitanju mogućnost dvotrećinskog otkupa gotovim novcem. A gotovinu imaju stranci, pa konzekventno, dvotrećinsko vlasništvo ide njima u ruke. Pošto dvotrećinsko vlasništvo podrazumijeva pravo smanjenja kapitala - tj. dalje prodaje kao i odlazak titulara iz zemlje - za ovih 86 najboljih bh. firmi smišljena je varijanta prodaje pod nazivom tenderska privatizacija

Piše: Sven RustempašiSarajevo, ...

Na osnovu ustavne uloge i ovla-NNštenja sila pobjednica, SRJ/NNRepublike Srbije i RepublikeNNHrvatske, u dejtonskoj BiH je ponekaddovoljan i novinski članak nekog amba-sadora da se preostale nade u opstanak i prosperitet ove raskomadane mizernečetvrtine teritorije BiH na kojoj tavoriuglavnom genocidu podvrgnuta grupa,bošnjački narod, pretvore u prah i pepeo.Tako je jednim novinskim člankom dej-tonska privatizacija pretvorena u tender-sku prodaju poduzeća koja su prijetila da i tu privatizaciju prežive kao poduzeća sa domaćim (relevantno: bošnjačkim) titu-larom vlasništva. Najjačih 86 poduzeća

- koja su prijetila da prežive i agresiju i Dejton - izdvojena su za prodaju umjesto za privatizaciju sa drskim opravdanjima: “privredi BiH potreban je svjež, gotov novac” i “bolje bilo kakva pri-vatizacija, nego nikakva”. Prvo opravdanje je teška i fatalna prevara, jer se radi o poduze-ćima kojima relativno nije bio potreban svjež novac - bar ne onoliko koliko je potreban onim koja su ostavljena za cer-tifikatsku prodaju. Dodatna lopovska podlost: prodaja nije ponuđena kao zadnji lijek za slaba, nego za jaka poduzeća!

Osim navedenog, pretva-ranjem privatizacije u prodaju se u Federaciju nije donio kapi-tal i slično, nego novi vlasnik. Novac nije došao poduzeću nego kantonu, dakle, ponovno državi - koja je u toku agresi-je postala nezakoniti vlasnik i čiji se vladajući partijski ko-mesari postavljeni u upravne odbore brinu o svom ostanku na vlasti, a ne o interesima po-duzeća i njegovih uposlenika. Komesari SDA i SBiH su od javnosti sakrili da je kanton obavezan samo 15% privatiza-cijom dobivenog novca uložiti u razvoj privrede, kao i to da u ovoj prodaji (a ne privatizaciji) 86 najboljih poduzeća, prema inicijativi Agencije za privati-zaciju iz 2002., BiH odjednom postaje “jedinstvena država” - pa stoga novac od prodaje u Federaciji treba investirati i u Republici srpskoj.

Boljševičko-komunistička nacionalizacija poduzeća

Da bi neprikosnovenost privatne svoji-ne kao prepreka ukidanju i podjeli države BiH bila izigrana, uvođene su čak i nove

knjigovodstvene kategorije kojima je imo-vina pravnih subjekata (poduzeća) preba-čena u vanbilansne evidencije i pasivnepodbilanse. Neprikosnovenost vlasništva negirana je i prihvaćanjem samo uplaće-nog kapitala dioničara prije agresije, a nei cjelokupnog upisanog kapitala kao mjerevrijednosti dionica. Iako su obje stavkebile kategorije imovine poduzeća, time je

44% neprikosnovene privatnesvojine (po titularu) svedenona nekoliko procenata samouplaćene svojine. Tako je po-sredno priznata agresija i kaometoda “tržišnog” vrednova-nja imovine građana, umjestoinsistiranja na potraživanjima prema agresoru. Upravo da bibila moguća dejtonska podje-la vlasništva na dva entiteta (države). Ova nezakonitost je“ozakonjena” izmišljanjem tzv.nulte kategorije u kontnomplanu poduzeća (“00”: upisa-ni, a neuplaćeni, kapital), koja je, suprotno internacionalnimračunovodstvenim kodeksima i standardima, izbačena iz ka-tegorije imovine poduzeća.

Najveći udarac imovini(portfoliju) države su nanijelibaš bošnjački protagonisti po-djele BiH, tako što su iskori-stili ratno stanje da za potrebedogovorene podjele BiH obavepotpunu boljševičko-komu-nističku nacionalizaciju po-duzeća, da bi nakon Dejtona umjesto povrata prava titu-laru (poduzeću!), učestvovaliu privatizaciji te imovine uFederaciji. Poznato je da supoduzeća kao titulari vlasniš-tva uobičajen oblik vlasništva u modernom kapitalizmu.

Ali su “zakleti neprijatelji komunizma” uvrhu SDA, 1994. izvršili boljševičku na-cionalizaciju poduzeća i u Dejtonu pola poklonili Republici srpskoj. Da je to ibio cilj nacionalizacije, dokazuje i otpis na dejtonsku definiciju entiteta kao nosioca poreske i budžetske funkcije i konzekven-tno cjelokupne ekonomske funkcije. Oninisu tražili da mirovni sporazum ima za

Kako je izvršena kriminalna prodajaKako je izvršena kriminalna prodaja 86 najjačih 86 najjačih poduzećapoduzeća

Da bi neprikosnovenost privatne svojine

kao prepreka ukidanju i podjeli

države BiH bila izigrana, uvođene su čak i nove

knjigovodstvene kategorije kojima je imovina pravnih

subjekata (poduzeća) prebačena u vanbilansne evidencije i pasivne

podbilanse.

29

logičnu posljedicu povrat vlasništva prav-nim subjektima (korporacijama), što je bila obaveza države po Konvenciji o za-štiti privatne svojine i svojine pravnih lica,Protokol 1, iz 1952. Nisu se pozvali ni na pravne osnove koje im stoje na raspolaga-nju iz ove Konvencije, a koja nacionaliza-cije strogo zabranjuje osim u izuzetnim slučajevima i to na ograničeni vremenski period u ime općeg interesa (relevantno: obranu države). Ali i takva izvanredna nacionalizacija podrazumijeva vraćanje imovine vlasniku čim za nju prestanu razlozi (relevantno: nastupi mir). Ali ova nacionalizacija nije bila ograničena na po-trebe odbrane nego je ostala definitivna, tj. vlasnicima imovina nije vraćena nego je podijeljena na dvije državne (entitetske) iimovine, da bi se zatim obavila konačno privatizacija nečeg što je kao korpora-tivna svojina i svojina dioničara već bilo privatno odn. privatizirano prije agresije. Ta obmana nažalost i danas uspijeva na osnovu zaglušujućeg propagandnog vara-nja javnosti da je “privatna svojina jedna-ka državnoj svojini”, ergo, njihova. Zarad pljačke i dejtonske podjele BiH i imovine njenih građana, komesari SDA i SBiH (donekle i SDP) instalirani u upravne od-bore poduzeća, odlučili su da ta poduzeća prodaju sami sebi ili strancima uz naplatu svoga “tala”, za desetinu knjigovodstvene vrijednosti (umanjeno za vrijednost koja bi se inače sudski kroz reparacije potra-živala od agresora). Za potrebe navodne privatizacije, iskorišteni su i rat i rezultati rata, kao i “legalizacija” rezultata agresije i genocida prema ‘Dejtonu’. Posebno jeiskorištena neupućenost građana u pitanja vlasništva - što je osiguralo da se kao pri-vatizacija predstavi de facto prodaja podu-ozeća i odlazak novca od prodaje u kanto-ne, dakle, opet u državu a ne u poduzeća.

Certifikatska privatizacija

Poduzeća koja nemaju snage za opsta-nak su ostala u tzv. certifikatskoj priva-tizaciji, dok 86 najboljih bh. firmi u pri-vatizaciji (koje nisu uništene niti ratom) odlaze na tendersku privatizaciju. Tu se radi o prodaji, jer je u pitanju mogućnost dvotrećinskog otkupa gotovim novcem. A gotovinu imaju stranci, pa konzekven-tno, dvotrećinsko vlasništvo ide njima u ruke. Pošto dvotrećinsko vlasništvo po-drazumijeva pravo smanjenja kapitala - tj. dalje prodaje kao i odlazak titulara iz ze-mlje - za ovih 86 najboljih bh. firmi smi-šljena je varijanta prodaje pod nazivom tenderska privatizacija.

Nameću se pitanja: 1. Zašto su veliki privredni sistemi koje ni rat nije uništio, dekretom iskomadani u dijelove radi te tenderske privatizacije? 2. Zašto se od

crnog tržišta nije zaštitio no-minalni iznos i titular certi-fikata, kada se zna da je kada nema tržišta vrijednosnih pa-pira, svako drugo tržište crnotržište? 3. Zašto je certifikatpredstavljen kao pravo, a onda izložen kao roba? 4. Zašto sudionice zamijenjene certifika-tom i vaučerom? 5. Najvažnije:zašto poduzeća nisu nakonprestanka rata vratili vlasnici-ma - skupštinama dioničara izaposlenih - nego su ih poklo-nili entitetima? 6. Zašto se dej-tonski potpisnik nije pozvaona konvencije o zaštiti imovinedržave-žrtve agresije, nego jesvojim potpisom legalizirao i ovaj i budući“pritisak” i genocid?

Odgovor na sva pitanja je jedan i je-dini: da se ukloni privatna svojina (koja uključuje i korporativnu, tj. svojinu po-duzeća) kao prepreka (samo)ukidanjui podjeli države Bosne i Hercegovine iosiromašenju njenih preostalih odanihgrađana.

Interesantno je da kritiku ove naciona-lizacije neki ambasadori i domaće pristaše‘Dejtona’ svode na srditu kritiku krimina-la i korupcije, umjesto da kritiziraju sistemkoji nužno vodi BiH u kriminal i korupci-ju – i to sovjetskog tipa: podjelu i nezako-nito podržavljenje ove imovine od stranedvaju entiteta (država). Počinioci krimi-nala i korupcije nisu “anti-dejtonske sna-ge”, kako mega-financirana propaganda

“ubojitih novinarskih pera” i pripadnika dejtonske kaste lažu javnosti. Naprotiv, upra-vo su dejtonske snage te koje čine kriminal i korupciju na osnovu toga što je sav sistem kriminalan i protežira lopove. Ovo je dokaz da i domaćim i inozemnim spasiteljima dej-tonske ustavnosti daleko veći prioritet predstavlja ukidanje i podjela države BiH od njiho-ve parolaške (tobožnje) borbe protiv kriminala i korupcije. Ti borci zapravo su gradite-lji “demokratske i snažne” Republike srpske i rušitelji države Bosne i Hercegovine.

Pravo pitanje za njih je: koliko koštaju željeznice, mostovi, Trebević, Jahorina, Vrbas, Sava … koliko koštaju i koliko se ukrade od hidrocentrala na Drini koje su sada preko RS u energetskom siste-mu Republike Srbije, a ne BiH? Ipak, svi domaći lopovi u proteklih 20 godina nisu mogli ukrasti, ušićariti, “hajrovati”… onoliko koliko Republici Srbiji donese hi-drocentrala na Drini ili rafinerija nafte u Bosanskom (Srpskom!) Brodu.

Tragikomičan primjer je prije desetak godina bio privatizacija hotela Holiday Inn u Sarajevu. Objekt koji je ne samo lokalno nego i svjetski značajan komad kapitala prve klase, u dejtonskom je pravnom sistemu potpuno legalno obez-vrijeđen bacanjem certifikata na crno tržište (bez uređenog tržišta svako tržište je crno tržište - pogotovo ako ni titular


Interesantno je da kritiku ove

nacionalizacije neki

ambasadori i domaće pristaše

‘Dejtona’ svode na srditu kritiku

kriminala i korupcije, umjesto da kritiziraju sistem koji

nužno vodi BiH u kriminal i korupciju.

ni nominalna vrijednost certifikata nisuzaštićeni), da bi ga otkupile osobe bliskevlasti - vlasti koja je za projekt zamjenebosanskih dionica za entitetske “namjen-ske vrijednosne papire” (certifikate i va-učere) dobila punu podršku inozemnihdiplomata. Ove dejtonske diplomate suovoj - kako je oni nazivaju “lopovskoj ikorumpiranoj” - vlasti dali, a sebi platili,projekte vrijedne stotine miliona dolara,kojima se ekonomski i pravni sistem jednečlanice UN razara. To je novac za kojeg poreski obveznici Amerike i Evrope misleda ide na “spašavanje Bosne”! Dok takva imovina zakonito prelazi u ruke lokalnog “tajkuna” (Bošnjaka), ino-diplomata lan-sira viruloznu kampanju protiv kriminala i korupcije - premda je sve urađeno po za-konu iz Dejtona. Da, ti lopovi su pljačkalii pljačkaju “po zakonu”, ujedno potvrđu-jući dva segmenta definicije pogrdnog na-ziva za pojedine Bošnjake: 1. balija je čo-vjek koji živi od sitnog šićara (iako je čak i oveći šićar političara, relativno je sitannaspram ogromne, nenadoknadive štetekoju takav političar čini državi, građani-ma, narodu); 2. balija je čovjek koji mislida se svačim može trgovati (iako država,građani, narod, čast, vjera, sigurnost, slo-boda, budućnost… nisu za trgovinu). A uzrok te povike nije bio rješavanje pravih(ustavnih!) uzroka korupcije, niti rješa-vanje problema certifikatske (domaće)privatizacije - nego zapravo zahtjev za ten-derskom prodajom tog hotela strancima.Ali iako je bošnjački faktor podmićen(sitni šićar), zahtjev stranaca za famoznihdvije trećine učešća u gotovini, uglavnomisključuje domaći (relevantno: bošnjački)faktor iz kupovine. U tome je, zapravo,pravi smisao povike na domaći kriminali korupciju.

Prodaja Bosne za bagatelu

Paralelno sa navedenim slučajemhotela, širom FBiH je počeo obračunsa nosiocima krupnog kapitala sa bh.(relevantno: bošnjačkim) titularom.U agenciji za privatizaciju smijenjenisu eksperti certifikatske privatizacijei dovedeni poslušnici - ne za privati-zaciju, nego za prodaju svega što valja u Federaciji. Od novaca “za pomoćBosni” se financira ova kampanja ra-sprodaje pod lažnim nazivom “ulazak svježeg novca”. Malo ko je u bh. jav-nosti pružio otpor ovim projektima ino-ambasadora. Uz pomoć sitnih ši-ćardžija je razbijen Energoinvest da bise prodavao. Prethodno su izgladnjenizaposleni, nezaposleni i oni na čekanju- da bi bili pretvoreni u udarnu pesnicu(“radničkog revolta”) koja traži “hitnuprodaju strateškom partneru (stran-cu)”, koji će im bar platu dati. Strani

ambasadori mogu biti zado-voljni: cijelo bh. društvo na-vija za prodaju Bosne za bilo kakve novce. Istovremeno, niko ne smije spomenuti glavni uzrok ove tragedije - Dejtonski ustav - jer su upra-vo strani ambasadori donijeli zakon o kleveti, po kojem se sve i svako može kritizirati, osim njih i Dejtona (npr. pomoću ucjena sa frekven-cijama i dozvolama za rad, uspostavljena je totalna kon-trola medija).

Ova podjela BiH me-todom otuđivanja imovi-ne u dva entiteta, može se zaustaviti i preokrenuti, tj. prevazići. Prema navodima OSCE-a u slučaju odbijanja zahtjeva za aktivno i pasivno biračko pravo na cijeloj teritoriji BiH, “specifične” ustavne norme (Republike srpske) su imune na konvencije o ljud-skim pravima. Specifične ustavne nor-me (dakle, Dejtonski ustav), međutim, nisu imune na konvencije o imovini (npr. Konvenciju o imovini iz 1952.). Državne, odn. entitetske granice i su-vereniteti u domenu imovine ne znače isto što i u konvencijama o ljudskim pravima. Zapadne korporacije, pozna-te i kao multinacionalne kompanije, vlasnici proizvodnih kapaciteta širom svijeta, davno su se pobrinule da kon-vencije o neprikosnovenosti imovine pravnih lica budu siguran garant protiv raznih nacionalizacija. Iz ovog proi-zlazi potreba i mogućnost da se pre-ko preostalih institucija kontinuiteta Republike BiH, pa čak i sa nivoa bilo

kojeg “neprivatiziranog”,odnosno još neprodanog po-duzeća, pokrene tužba predrelevantnim internacional-nim pravnim tijelima EU,UN,…, u cilju vraćanja imo-vine nacionalizirane 1994.godine. Tu imovinu je drža-va BiH trebala vratiti prav-nim licima, a upravni od-bori su trebali biti razduženionog trenutka kada su pre-stala ratna dejstva, tj. kada su prestali postojati razloziza nacionalizaciju po osno-vu “zaštite općeg interesa”.Razlog više za proglašenjeove nacionalizacije nezako-nitom je evidentna istina da je sam razlog nacionalizacijekompromitiran, odnosno da je umjesto zaštite poduzeća,ova nacionalizacija imala za

stvarni cilj podjelu imovine poduzeća na dva entiteta, uz ostale štete.

Uvjet zaštite ekonomske osnovepred-dejtonske BiH je savez nosilaca vlasništva, vještački suprotstavljenihu dejtonskom ekonomskom projektu.Savez se mora suprotstaviti rasproda-ji certifikata, certifikatsko-vaučerskojpodjeli i tenderskoj prodaji strancima – koji se odvijao i još i dalje odvija podfirmom privatizacije.

Uvjet zaštite je i pozivanje na od-govornost plaćenika na Ekonomskomi Pravnom fakultetu, i to ne po osnovidejtonskih principa, nego internacio-nalnih konvencija po kojima je i samDejtonski politički i ekonomski projektilegalan kao rezultat rata i genocida.


Tragikomičan primjer je

prije desetak godina bio

privatizacija hotela Holiday Inn u Sarajevu.

Objekt koji je ne samo

lokalno nego i svjetski značajan

komad kapitala prve klase, u dejtonskom je pravnom

sistemu potpuno legalno

obezvrijeđen bacanjem

certifikata na crno tržište.

Odmah prvoga dana smo sklopili ugovore sa prestižnom medicinskom trauma klini-kom o suradnji na re-laciji Baltimore-Tuzla-Sarajevo. Dogovorena je razmjena lijekara, stu-denata, besplatne ope-racije u našoj zemlji. Najbolja sudentkinja na medicinskom fakultetu je naša Bošnjakinja, koja je u Ameriku došla kao izbjeglica.

Nakon toga bosansku delegaciju je pozdravi-la američka nacionalna garda (opet momenat sa himnom) da bi nas onda u svojoj rezidenciji pri-mio guverner Marylanda O’Malley koji slovi za budućeg ozbiljnog pred-sjedničkog kandidata. Nakon toga vršene su završne pripreme za kon-ferenciju koja je po prvi put poprimila tako veli-ke razmjere jer se radilo o cjelokupnom regio-nu Zapadnog Balkana. Sve je bilo podijeljeno u sektore.

Zanimala ih je kom-pletna situacija bh. pri-vrede, bez uljepšavanja iliti kukanja, nego zai-sta realan presjek. Došli su također sa svojim analizama i željom da konkretno investiraju u BiH. Sektor informaci-onih tehnologija za koji sam bio zadužen ispred delegacije BiH, imao je veoma dobru posjećenost. Na sastanku su učestvovali ljudi predstavnici SAD-a, BiH, Crne gore, Albanije, Bugarske, Srbije,

Kosova. Cilj je bio predočiti tre-nutno stanje u BiH i približiti našu IT scenu američkoj javnosti.

Naglasio sam da po-red svega onoga što nam je uradio rat, mi još uvi-jek imamo 5 državnih i 15 privatnih univerziteta koji su svojevrstan inženjerski rasplodnik te da smo na-stavili sa tradicijom koju smo imali i u bivšoj YU, da nam školstvo njeguje jak matematički pristup i forsira inženjerske grane.

Naši stručnjaci godi-nama pokazuju svojim angažmanom zavidan nivo rada na globalnom planu gotovo u svim bit-nijim svjetskim kompa-nijama. Također je bilo interesantno naglasiti da smo prošlu godinu imali preko 240 miliona dola-ra prometa preko branze informacionih tehnolo-gija što znači da se pro-met u ovom sektoru više nego uduplao u zadnjih 5 godina. Zatim je grafički predstavljeno napredova-nje naše zemlje preko in-ternacionalnih indeksnih vrijednosti. Ukazao sam na taj konstantan rast, ar-gumentirajući sve grafič-kim prikazima.

Ambasadore, ovo je i Vaša zemlja

Na kraju sam predstavio kon-kretne zakone o oporezivanju, ci-jeni zakupnine poslovnog prostora, ličnog dohotka te mjesečnih troš-kova koje nosi sa sobom jedna IT firma. Kao rezultat, američka vlada

32

Piše: Dr. ing. Nedim Makarevi

Bosna i Hercegovina kojupokušavaju na sve načineblokirati, zaustaviti na putu

napretka, uništiti, osporiti, usporiti,dezintegrirati i štaviše ne.... jeste zaista država. Zaista!. Bila mi je čast, na po-ziv člana Predsjedništva BiH, Bakira Izetbegovića biti članom delegacije koja ja imala zadatak da na radnim sastan-cima prošle sedmice u Washingtonu,Baltimore-u, Anappolisu i drugdje poMarylandu, promiče ime naše zemljeu svakom pogledu, no u prvom redu,onom privrednom. Prva svjetska sila seodnosila sa respektom.

Baltimore-Tuzla-Sarajevo

Kada sam čuo zvuke naše himne,duboko u prsima sam osjetio neštošto nije često....nešto što sam goto-vo zaboravio, valjda čitajući i sluša-jući one koji, očigledno, za glavnizadatak imaju dokidanje ono malonade i optimizma u našem narodu,mislim da je to bio ponos, i to onajnepatvoreno patriotski.

DruštvoDiplomatska posjeta SAD-u: Samit o investicijama u zemlje Zapadnoga Balkana

Važni projekti za razvoj bosansko-hercegovačke privredeNaš aktuelni ambasador u SAD-u na to sve (a inače je fin momak, jer ga znam iz njegovog mandata u Berlinu) je, ne rekavši ni riječi za ove uspjehe, ponudio generala kahvom, i to bi bilo to. Ali valjda je to normalno, kada se čitave etnije ne osjećaju dijelom BiH u pravom smislu, bar ne onako kako bi trebalo


Naglasio sam da pored svega

onoga što nam je uradio

rat, mi još uvijek imamo 5 državnih i 15 privatnih univerziteta

koji su svojevrstan inženjerski rasplodnik, te da nam školstvo

njeguje jak matematički

pristup i forsira inženjerske

grane.


je odlučila otvoriti svoje prostorije/predstavništvo, što bi, najverovat-nije, trebalo biti realizirano u na-redna dva mjeseca.

Pored ovoga, izlagali su i predstavnici Hidrogradnje, Energoinvesta, BBI banke, gdje je ukazano na ogroman potencijal islamskog bankarstva. Na kraju domaćini su pokazali veliko intere-siranje za našu nekada veoma efek-tivnu vojnu industriju.

Po završetku ovoga samita vra-tili smo se u Washington gdje su nas čekali termini u Pentagonu i State Departmentu. U Pentagonu su nam ponu-đeni veliki projekti u gra-đevinskom domenu dok su u State Departmentu predstavljeni dodatni medicinski projekti.

Delegaciju je vrlo uspješno vodio ministar odbrane BiH general dr. Selmo Cikotić u pratnji tri generala svih konsti-tutivnih naroda, dok je zamjenik ambasadora Damir Džanko prije toga maestralno “pripremio” teren i svojski se potru-dio da sve prođe onako kako treba. Nakon toga, nešto tik prije odlaska na džumu, sjeli smo u ured ambasade BiH koji gleda direktno u State Department, gdje nam je dr. Cikotić prezentirao deta lje sa upravo zavr-šenih sastanaka.

Naš aktuelni amba-sador u SAD-u na to sve (a inače je f in momak, jer ga znam iz nje-govog mandata u Berlinu) je, ne rekavši ni riječi za ove uspjehe, ponudio genera la kahvom, i to bi bilo to. A li va ljda je to normalno, kada se čitave etnije ne osjećaju dijelom BiH u pravom smislu, bar ne onako kako bi treba lo.

Vratio sam se sa ovoga puta sretan, mada nisam računao na to. Teško mi je bilo ostaviti pro-jekte, o kojima se inače brinem i preko kojih privređujem, da bi išao na put u SAD, međutim, nisam se pokajao, jer sam vidio ljude koji vole svoju zemlju, koji mogu i koji hoće. A ima, mada manje, i onih koji neće i l i ne smi-ju, a obnašaju visoke diplomatske funkcije u ime BiH. Valjda će se i to jednog dana promijeniti, ako Bog da.

Delegaciju je vrlo uspješno vodio ministar

unutrašnjih poslova

BiH general Dr.Selmo Cikotić u pratnji tri

generala svih konstitutivnih naroda, dok je zamjenik Ambasadora

Damir Džanko prije toga

maestralno „pripremio“

teren i svojski se potrudio

da sve prođe onako kako

treba.

34

Korupcija - Intelektualna, moralna, socijalna prostitucija

Društvo

Piše: Saudin Gobelji

Ovjernici, Allaha se boj-te i nastojte da Mu se umilite...

Namjera nam je na ovim strani-cama ukazati na jednu bolest koja je oduvijek prisutna i koja je uvi-jek imala uspjeh na planu razgrad-nje društva, morala, no njen uspjehdanas je mnogo zapaženiji. Naime,riječ je o bolesti koja latentno ulaziu svaki kutak globalnog sela i koja postaje dio naše stvarnosti – jednomriječju korupcija ili, kako to popu-larno ima običaj kazati jedan našalim, socijalna, duhovna i intelektu-alna prostitucija...

Da li, uistinu, živimo uvremenu kada je sve, bukvalno, sve na prodaju, ima li išta sveto, ima liišta što gledamo kroz prizmu zajedničkog interesa ili je sve svedeno na otrcanu frazu: NEKAJE MENI DOBRO...Zar živimo u vremenu, ne želimo vjerovati da jetako, kada sposobnost,i svi kvaliteti koji se postižu trudom bivajunevažni i zar je došlovrijeme da najbolji bivaju van prioriteta i potreba društva, te na taj načinpotpuno marginalizirani. A samo zato što ne želeprodati ono što nije njihovo vlasništvo, dušu.

Sve je na prodaju

Nedavno sam bio u posjeti u jed-noj lijepoj bosanskoj čaršiji, i dok sam šetao, moju pažnju je privukao nat-pis na obližnjoj radnji koja je odaši-ljala sljedeću poruku: “SVE JE NA PRODAJU”...

Dvosmislenost iste me je ponu-kala da promislim o datoj sentensi u okvirima objektivne stvarnosti i realnog stanja u kome jesmo i u kome se realiziramo na više razi-na, zavisno od čovjeka do čovjeka i njegovih težnji. Nekoliko pitanja okupira moju svijest: Da li bismo trebali živjeti samo da bismo pre-živjeli-odlika animalnog svijeta, da li bismo trebali živjeti samo da bi doživjeli-odlika čovjeka, da li mi kao ljudska bića trebamo ži-vjeti da bismo nadživjeli-odlika istinskog vjernika, tj. izdići se iz uskogrudnih pogleda našeg nefsa i biti u službi dobra zarad Njegova zadovoljstva... No, priznat ćemo, jedno pitanje posebno privlači našu pažnju, a to je:

Da li, uistinu, živimou vremenu kada je sve, bukvalno, sve na proda-ju, ima li išta sveto, ima li išta što gledamo kroz prizmu zajedničkog in-teresa ili je sve svedeno na otrcanu frazu: NEKA JE MENI DOBRO...Zar živimo u vremenu, ne že-limo vjerovati da je tako, kada sposobnost, i svi kvaliteti koji se postižu trudom bivaju nevažni i zar je doš-lo vrijeme da najbolji bivaju van prioriteta i potreba društva, te na taj način potpuno marginalizirani. A samo zato što ne žele prodati ono što nije njihovo vlasništvo, dušu.

Nemojmo zaboraviti da je i samPoslanik bio na meti onih koji su mislili da je sve moguće imati i da to sve može da se dobije neznatnim dunjalučkim-prolaznim dobrima. Nemojmo zaboraviti da su velike duše samo one koje nemaju cijenu,

nemojmo zaboraviti da je bilo lič-nosti koje su znale koliko znaju tezbog tog saznanja odbijali velikepozicije koje su im bile ponuđe-ne. Takav je primjer Ebu Hanife,Malika, Ahmeda ibn Hanbela i dr.Ima li iko danas ko bi rekao...

Zar nisu upečatljive i dovoljnosnažne riječi odaslate iz nutrinebića našeg Miljenika: “Pa čak akobiste stavili u moju desnu rukuSunce, a u lijevu Mjesec da bisteme odvratili od moga puta - to senikada neće desiti” - ima li danasiko ko bi kazao: “Ne, hvala Vam,gospodine, nisam ja za to što mi nudite...”

Nekada su ove Poslanikove,s.a.v.s., riječi nekome značile i zvu-čale, a u današnjem vaktu samozvuče jer je malo onih kojima ne-što i znače. Ljudi se prodaju, zada-ju i pravdaju svim i svačim kako tošto je neko tu gdje jeste zbog tog što jeste eto samo akt Božije vo-lje, a zar ta volja ne bi mogla biti

i bolja da su oni odanisvome Poslaniku i nje-govim djelima i riječi-ma. Hladnoća nam tijeloosvoja kad znamo da je tako. Ne samo da misli-mo već znamo da našedruštvo diše uz kompozi-ciju zvanu ŠTELA.

Sljedstveno kazanomdonosimo jednu anegdo-tu koja ukazuje na izre-čeno. Jednom prilikomje jednog mudrog čovje-ka posjetio jedan njegov poznanik koji mu je želio

ponuditi posao na način koji nepriliči. Pa mu se počeo hvaliti kakoće on sve to regulirati i da se ni-šta ne brine. Mudrac mu odgovorikako on nije za takvo što i kako nepriliči da se tako dođe na položaj.Ovaj mu klimnu glavom kako ga razumije, ali nastavi i poče opetistu priču. Reče mudracu kako onima ljude koji su ugledni i koje onzna a koji će to srediti. Mudrac na te riječi odgovori: “A, reci mi“ , pri-jatelju, jesi li upoznao Gospodara,

SSve je vezom ve je vezom povezano povezano

Naše društvo vapi za ljudima

koji nemaju cijene, koji se

ne mogu kupiti, koji su spremni

zarad istine reći samo

istinu, zarad dobra činiti

samo dobro...


znaš li svog Stvoritelja, jesi li se Njemu umilio..i je li ti On blizak kao ti koje spominješ.” Nakon ovih riječi, čuo se samo glas tišine....

Jedan zapadnjak je izrekao slje-deću konstataciju na osnovu pre-gleda Poslanikova života i njegovih ashaba, on ističe kako su se riječi i djela Poslanika, kao i časni primje-ri ranih vladara islama sačuvani u tradiciji, snažno protivili privilegi-jama nastalim nasljedstvom, rođe-njem, statusom, bogatstvom ili čak rasom. Oni nalažu shvaćanje prema kojem su status i čast determinira-ni samo pobožnošću i zaslugama u islamu.

Sloboda uma

Naše društvo vapi za ljudima koji nemaju cijene, koji se ne mogu kupiti, koji su spremni zarad istine reći samo istinu, zarad dobra činiti samo dobro... Trebamo i sami teži-ti da budemo i da jesmo ljudi koji su spremni zarad svojih ličnih in-teresa i trenutnih užitaka težiti da istina bude uvijek samo ISTINA. Moramo vjerovati da je ovo vrije-me u kome se mladi, posebno njih akcentiramo, trebaju naoružati znanjem i moralnim odlikama kako bi sutra bili spremni da po-mognu sebi-zajednici na način da

samo sposobnost, znanje i moralne kvalitete budu kvalif ikacije koje će ne-kome davati prednost u odnosu na drugoga. Zar ćemo samo svjedočiti činjenici da se dešava odliv mozgova u druge zemlje, zar ćemo mirno gledati da iz dana u dan najveće fabrike propa-daju, zar ćemo kao ljudi samo gledati? Vrijeme je da pokušamo djelovati na ovo stanje u granica-ma mogućeg, jer smo to u isto vrijeme i dužni. Kroz odgoj svog djeteta, moralno uobličava-nje sebe i djelovanje na tim osno-vama. Svaki poslovođa, direktor, kroz funkciju koju sada obnaša, može preduprijediti i unaprijedi-ti naše okruženje tako što će na radno mjesto dovoditi osobe sa moralnim i obrazovnim backgro-undom. To su putevi za ozdravlje-nje i izlaz iz ovog učmalog stanja gdje većina ne vjeruje da se ra-dom, kompetencijom može obez-bijediti radno mjesto i dati svoj doprinos.

Nekada su ljudi bili robovi tijelima, a li ne i umom, jer kao što reče jedan mudrac: “Bilo gdje da me zatvorite moj um i misli su


gdje ja poželim.” Danas su ljudi potčinjeni jed-ni drugima na najper-f idniji način i danas su duše jef tinije negoli ikada. Kada sam vodio polemiku sa jednim pri-jateljem o našoj stvarno-sti i stanju u kome smo, spomenuo sam mu kako je duhovna i moralna prostitucija jako pri-sutna. Nije čekao ni da nastavim, prekinuo me i upitao šta podrazumije-vam pod tim, odgovorio

sam mu: “To ti je, dobri moj, kad platiš 5.000 za radno mjesto ili kada se služiš svakoraznim mal-verzacijama da bi stigao na odre-đenu poziciju, a i sam znaš da ne-maš kompetencije za isto.”

Svi smo ponaosob, a onda kao kolektiv, odgovorni i snosit ćemo odgovornost konsekventno teži-ni našeg udjela u takvom stanju. Činimo sve da se ne postidimo na Danu velikog suda kada ćemo biti pitani za učinjeno.

Naposljetku, Gospodar nam daje naputak koji će nam donijeti dobro ako isti budemo razumjeli i sproveli u našim životima.

Allah neće izmijeniti jedan na-rod dok on sam sebe ne izmijeni ...

Svaki poslovođa, direktor,

kroz funkciju koju sada

obnaša, može preduprijediti i unaprijediti

naše okruženje tako što će na radno mjesto

dovoditi osobe sa moralnim i obrazovnim

backgroundom.

36

Piše: Muhameda Nasirudin el-UvejdPreveo i prilagodio: AbdusamedNasuf Bušatli

Postoje mnogi šerijatski tek-stovi koji govore o značenju iznačaju vremena, a jedan od

njih je kur’anska sura koja nosi naziv Vrijeme – El-Asr, u kojoj stoji: Tako Mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.(El-Asr, 1.-3.).

Komentirajući ovu kratku suru,imam Er-Razi je rekao: “Allah se zakli-nje vremenom jer su u njemu pohranje-ne sve tajne života. U vremenu čovjek ostvaruje svoju sreću i doživljava nesre-ću, u vremenu živi zdrav i obolijeva,postaje bogat i osjeti gorčinu siromaš-tva. U stvari vrijeme ne počiva na ne-čemu što je samo po sebi veličanstve-no, već je to blagodat koju čovjek možeiskoristiti u dobru, a može je upro-pastiti čineći loša djela. To možemoobjasniti na sljedećem primjeru. Kada bi čovjek upropastio hiljadu godina živeći u grijehu, pa se iskreno pokajaoAllahu, i nakon pokajanja ustrajao na Istini do svoje smrti, makoliko to ne-znatan period bio, on će nastaniti vječ-ni Džennet. Dakle, tada čovjek shvatida je najvrjedniji trenutak u cijelomnjegovom životu od hiljadu godina,upravo onaj trenutak kad se pokajao,jer je to trenutak koji mu je obezbijedio

Muhammed, sallallahu alejhive sellem, je rekao: “Iskoristi petero prije nego te snađedrugo petero: život prije smrti, zdravlje prije bolesti, slobodnovrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti ibogatstvo prije siromaštva”

vječni život i vječnu sreću. Zbog toga se Allah zaklinje vremenom, i podsjeća čovjeka da su noć i dan prilika koju čo-vjek ne bi smio propustiti. Vrijeme kao blagodat, bolje je od mjesta, jer je to čista blagodat u kojoj nema nedostata-ka, a onaj ko stradava u vremenu je čo-vjek koji ne iskoristi tu blagodat kako treba.” ( Er-Razi, Tefsirul-kebir, 32/84.)rr

Upozoravajući na važnost i značajvremena, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Čovjek se neće po-

j

maknuti sa svoga mjesta na Sudnjem danu, dok ne bude pitan za četvero: za mladost kako ju je proveo, za život u šta ga je potrošio, za imetak kako ga je stekao i kako ga je potrošio i za znanje koje je stekao, šta je s njim uradio.” (Tirmizi)

Život moga ummetaje između šezdeset i sedamdeset godina

Kada čovjek spozna zna-čaj i vrijednost neke stvari, onda se trudi da je sačuva i iskoristi na najbolji način, a njen nestanak i gubitak kod njega prouzrokuje žalost i tugu. Na takav način se iskreni vjernici od-nose prema vremenu. Kada vjernik, na temelju Allahove objave, spozna i shvati vrijednost vremena, onda ulaže maksimum truda kako bi ga iskoristio u onome što će ga približiti Allahu. Ibnul-Kajjim el-Dževzijje je rekao: “Vrijeme je zapravo ono od čega je satkan kompletan ljudski život, i ono je bit njegovog vječnog života koji će biti u znaku užitka i sreće ili u znaku vječne patnje. Vrijeme prolazi i plovi poput oblaka, i onaj ko ga iskoristi u pokornosti Allahu osjetit će slast istinskog života, a onaj ko vrijeme troši u griješenju, to vrijeme se uop-će ne može nazvati životom, i za ta-kvog je smrt bolja od života.” Osim

što je cjelokupan ljudski život sazdanod vremena, ono što vjernik poseb-no treba imati na umu, a na što nasislam stalno podsjeća, jeste vremen-ska ograničenost i kratkoća ljudskog života. Tako u hadisu koji prenosiEbu Hurejre, r.a., stoji da je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Život moga ummeta je između šezde-

j

set i sedamdeset godina, malo je onihkoji pređu tu granicu.” (Tirmizi i IbnMadže). A šezdeset godina u suštini

je samo jedan tren. Ako tihšezdeset godina podijelimona tri djela, vidjet ćemo da se prva trećina završava sa napunjenih dvadeset godi-na, a to je cvijet mladostii period života koji većinuljudi obmani i on pretežnoprođe u igri, zabavi i udo-voljavanju strastima. Druga trećina se završava sa na-punjenih četrdeset godina,a treća sa napunjenih šez-deset godina, i ako od tihčetrdeset godina odbijemovrijeme koje čovjek prove-de u spavanju, jelu i piću iprivređivanju za sebe i svojuporodicu, kao i u liječenju

ukoliko oboli, bit će nam jasno kolikomalo života čovjek provede u ibadetui pripremanju za vječnost. Govoreći oprvim generacijama muslimana i nji-hovom razumijevanju vremena i nje-govom čuvanju, Hasan Basri je rekao:“Zapamtio sam ljude koji su više vo-dili brigu o svom vremenu nego što vivodite brigu o dinarima i dirhemima”.

Zaustavi sunce da ne zalazi, paćemo razgovarati

Islam nas uči da je vrijeme glavnica ljudskog imetka koju čovjek mora pa-metno uložiti i iskoristiti. U tom smi-slu su i riječi Hasana Basrija: “Čovječe,ti si zbir određenih dana! Znaj da,kada ode jedan dan, otišao je dio tebe.”

PobožnostPutevi duhovnog uzdizanja: Vrijednost vremena u islamu

Kod živih ima najviše nemara, a kod mrtvih najviše kajanja

Kada čovjek spozna značaj

i vrijednost neke stvari,

onda se trudi da je sačuva

i iskoristi na najbolji

način, a njen nestanak i gubitak, kod njega

prouzrokuje žalost i tugu.


37

Zatim, osobina vremena je da brzo prolazi i da se više ne vraća. Prenosi se da je neki čovjek rekao poznatom uče-njaku iz generacije tabiina, Amiru ibn Kajsu: “Želio bih da razgovaramo”, a on j g j

mu je odgovorio: “Zaustavi sunce da ne zalazi, pa ćemo razgovarati.”

Poznatom emevijskom halifi, Omeru ibn Abdul-Azizu, neko iz njego-ve svite je rekao: “Odmori se malo i da-našnji posao ostavi za sutra.” Halifa mu je odgovorio: “Mene umori posao koji trebam obaviti za jedan dan, pa kako bi me tek umorio posao za dva dana koji moram uraditi u jednom danu.”

Prenosi se da je učenjak Muhamed ibn Selam, u vrijeme svog studiranja islamskih nauka, jedne prilike, dok je zapisivao ono što im je šejh diktirao, slomio olovku, pa je uzviknuo: “Dajem zlatnik za jednu olovku!” U tom tre-nutku prema njemu je bilo ispruže-no mnoštvo ruku sa olovkama. On je kupio jednu običnu olovku za zlatnik za koji je inače mogao kupiti stotinu olovaka, ali je taj trenutak za njega bio skupocjeniji i nije želio da ga propusti i napusti nastavu zbog kupovine olovke.

Islam nam također skreće pažnju na još jednu važnu činjenicu koja se odno-si na vrijeme, a to je da nijedan čovjek

ne zna kada će doći trenutak njegovog odlaska sa ovog svijeta. Taj trenutak sva-kom dođe iznenada. Zbog toga Allah, dž.š., u mnogimkur’anskim ajetima naređujevjernicima da požure sa do-brim djelima i podstiče ihda im ne dosadi natjecanjeu dobru. A islamski učenja-ci su stalno upozoravali na pogubnost odgađanja dobrihdjela. Rekao je Hasan Basri:“Čovječe, čuvaj se odgađa-j jj

nja i ‘sutra ću’, jer, ti si tvojedanas, a ne tvoje sutra, pa ako doživiš sutra iskoristi ga u dobru kao što si u dobruiskoristio i tvoje danas, a akotvoje sutra ne dođe, onda senećeš kajati zbog onoga štosi propustio danas.” A Ibnul-Kajim el-Dževzijje je rekao: “Odgađanje je glav-nica imetka svakog bankrota.”

Odmor i uživanje u dozvoljenimstvarima nije gubljenje vremena

Čuvanje i iskorištavanje vreme-na u dobrim djelima, korisnoj naucii ibadetu, ne znači da čovjek ne treba

nikad da odmori svoju dušu. Odmor i relaksacija u ono-me što je islamom dozvolje-no, ne smatra se gubljenjem vremena, već je to prilika da se, nakon umora i posu-stajanja, skupi nova snaga koja je čovjeku potrebna za nova pregnuća i pobjede. Ljudska duša se umara kao što se umara i tijelo, pa joj je potreban odmor. Rekao je Alija, r.a.: “Odmarajte vaša srca (duše) i osvježite ih novim mudrostima, jer se ona umaraju kao što se i tijela umaraju.” Prenosi se od Vehba ibn Munebiha da je rekao: “U mudrosti-ma Allahovog poslanika, Davuda, a.s., zapisano je i

ovo: ‘Pametan čovjek neće zapostaviti četiri časa: čas u kojem će se posvetiti ibadetu, čas u kojem će svoditi račune sa sobom, čas koji će provesti sa svo-jim prijateljima koji će ga posavjetovati i ukazati mu na greške i čas u kojem će dati oduška svojoj duši u dozvolje-nim dunjalučkim užicima. Razumnog i mudrog čovjeka nećeš naći osim u jednom od tri posla: pripremanju za


Rekao je Hasan Basri:

“Čovječe, čuvaj se odgađanja i ‘sutra ću’,

jer, ti si tvoje danas, a ne tvoje sutra,

pa ako doživiš sutra iskoristi ga u dobru kao što si u dobru

iskoristio i tvoje danas, a ako tvoje sutra ne dođe, onda se nećeš kajati zbog onoga što

si propustio danas.”

ahiret, zarađivanju dunjalučke opskr-be i uživanju u dozvoljenim stvarima.Razborit je onaj ko upozna vrijednostvremena, ko čuva svoj jezik i ko se pri-prema za ono što dolazi nakon smrti’.”(El-Bejheki)

Neki islamski učenjaci su kazali:“Duša je poput jahaće životinje, akoje umaraš tri dana, a ne daš joj da jedei pije, ona će umrijeti, a ako si blag prema njoj, hraniš je i paziš, onda ćete odnijeti do cilja.”

Dokaz da ljudska duša ima po-trebu za odmorom, nalazi se i usljedećem hadisu. Naime, Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, je pobra-timio Selmana Farisija i Ebu Derdu,r.a., pa je Selman jedne prilike posje-tio Ebu Derdu i između ostalog zate-kao njegovu ženu vrlo neraspolože-nu, potištenu i u pogužvanoj odjeći.Upitao ju je za razlog takvog stanja,a ona mu je odgovorila da njen mužEbu Derda nema potrebe za dunja-lučkim stvarima i da se isključivo po-svetio ibadetu. Nakon toga došao jeEbu Derda i Selman mu je ponudioda jede hranu koja je njemu bila do-nešena, pa je Ebu Derda rekao da onposti. Na to mu je Selman rekao: “Ja neću jesti dok mi se i ti ne pridružiš.”Ebu Derda ga je poslušao i prekinuoje dobrovoljni post. Kada je nastupi-la noć Ebu Derda je ostao da klanja iibadeti, pa mu je Selman rekao da idespavati. On ga je poslušao, ali je na-kon izvjesnog vremena ponovo ustaoda klanja, a Selman mu je ponovo re-kao da ide spavati. Kada je nastupila zadnja trećina noći, Selman je ustaoi rekao mu: “Sad ustani i klanjaj”, idodao: “Ebu Derda, tvoj Gospodarima pravo kod tebe, tvoja duša ima pravo kod tebe, tvoja supruga ima svoje pravo kod tebe, pa daj svakomnjegovo pravo.” Nakon toga otišli sukod Poslanika, sallallahu alejhi ve se-llem, i ispričali mu taj događaj, pa jeon rekao: “Istinu je rekao Selman.”(Buharija). U drugom hadisu koji pre-nosi Džabir, r.a., Poslanik, sallallahualejhi ve sellem, rekao je: “Sve što nespada u zikr i veličanje Allaha je igra i zabava, osim četiri stvari: čovjekovoigranje sa suprugom, vježbanje jaha-nja konja, streljaštvo i vježbanje pliva-nja.” (Sahihul-džami’). ’’

Skupine ljudi u pogleduiskorištavanja vremena

Na osnovu toga kako se odnoseprema vremenu, ljude bi mogli podi-jeliti u tri skupine. U prvu skupinuspadaju oni koji svaki trenutak koristeda učine nešto dobro, tako da njihova

dobra djela često pre-vazilaze i njihov ži-votni vijek. A koliko su takvi vodili računa o vremenu, svjedo-či i sljedeća predaja. Naime, prenosi se da je poznati islamski učenjak Džemaludin el-Kasimi prošao je-danput pored ljudi koji su igrali karte, šah i pili alkohol, pa je rekao: “Da se vrije-me može kupiti ja ga nikada ne bih kupio od ovih ljudi.” Druga skupina su oni koji su zauzeti onim u čemu nema mnogo koristi ni za njihov dunjaluk ni za ahiret, ili su se maksimalno posvetili ovosvjestkim blago-datima, tako da se one postale njihov jedini cilj, pa su zbog toga potpuno zaboravili na smrti i ahiret. Ibnul-Kajjim el-Dževzijje je zabilježio priču koja govori upravo o ovoj skupini ljudi. U priči se navodi da je jedan musliman cijeli svoj život potrošio trčeći za dunjalu-kom i gomilajući bogatstvo, pa kada je bio na samrti, njegova rodbina i prijatelji su ga podsticali da izgovori šehadet prije nego umre, a on je samo govorio: “Ovo platno je pet dirhema, ovo je deset!” Ponavljao je te ri-ječi sve dok nije umro.

U treću skupinu spada-ju oni koji ne znaju šta bi s vremenom, pa ga troše samo onako, da ubiju dosa-du. U tom smislu zanimlji-vo je ono što je zabilježio imam Ibnul-Dževzi (umro u Bagdadu 597. h.g./ 1201. po Isau, a.s.) , koji je, opisujući sta-nje muslimana i njihov odnos prema životu u to davno vrijeme, kazao: “Svojim očima sam gledao kako ve-ćina ljudi troši vrijeme uzalud. Noći provode u dugim i ispraznim sijelima prepričavajući priče od kojih nema nikakve koristi, a onda većinu dana prespavaju. Kad se probude odlaze na obalu Tigrisa i nastave dembelova-ti, ili se pak dosađuju po tržnicama i pijacama. Posmatrajući njihov način života, uporedio sam ih sa putnicima

koji sjede u lađi i ispredajurazne priče, a nemaju pojma kud ih lađa nosi i kud sukrenuli. Bilo je onih kojima je Allah podario imetak ibogatstvo, a oni su, ne zna-jući šta će od sebe, po cijelidan sjedili na ulici i buljili uprolaznike, ne razmišljajućio tome koliko su samo gri-jeha učinili za jedan dan ta-kvog života. Zapamtio sami one koji su po cijeli danigrali šah i druge igre, i onekoji su na trgovima pričaliljudima priče o prijašnjimvladarima ili ih na druginačin zabavljali. Tada mi jebilo potpuno jasno da onaj

kome Allah srce nije osvjetlio svje-tlom upute i imana, ne može shvatitivrijednost vremena i vrijednost ljud-skog života.”

Dunjalučki život je sadržan u tridana

Nakon što musliman i musliman-ka shvate vrijednost vremena koje jezapravo cijeli život, oni ne smiju do-zvoliti da ih bilo šta obmane i spriječiu iskorištavanju vremena u dobrim


Neki čovjek je na dženazi

rekao Abdullahu ibn

Mubareku: “Šejh, reci nam nešto i posavjetuj nas”, a on

mu je rekao: “Čovječe,

veličaj Allaha, jer ovaj kome

danas klanjamo dženazu

nema više mogućnosti za

to.”

djelima. Jer, ako se čovjek maksimal-no trudi da stekne što više imetka i želi da ga sačuva i zaštiti od propada-nja kako bi se okoristio njime, iako zna da će imetak jednog dana svakako propasti, onda se vjernik još više mora truditi da iskoristi vrijeme svoga živo-ta u dobru i onome što će mu koristiti na dunjaluku i na ahiretu..

Posebno mora voditi računa o tome da svoje vrijeme ne upropasti i ne protraći uzalud, jer će na taj način protraćiti cijeli život. Upozoravajući na tu stvarnost, Hasan Basri je kazao: “Čovječe, tvoj novi dan je tvoj gost,

j

pa lijepo s njim postupaj. Ako budeš s njim lijepo postupio on će otići za-hvalan, a ako budeš ružno postupio, on će otići koreći te i proklinjući.” Također je rekao: “Dunjalučki ži-vot je sastavljen od tri dana: od juče koje je već prošlo i sve ono što je u njemu učinjeno, od sutra koje možda nećeš ni dočekati, i od danas koje je tvoja prava prilika, pa je iskoristi.” A Ibnul-Kajjim el-Dževzi je kazao: “Upropaštavanje vremena je gore od smrti, jer je upropaštavanje vreme-na uzrok prekida veze sa Allahom i gubljenja nagrade na ahiretu, a smrt čovjeka rastavlja samo od dunjaluka i njegovih stanovnika.”

Organiziraj i iskoristislobodno vrijeme

Obaveza musli-mana je u odnosu na vrijeme da ga dobrorasporedi i organizira,tako da ne zapostavlja dunjaluk na račun ahi-reta niti obrnuto, nitida daje prednost ono-me što je manje vri-jedno nad onim što jevrjednije. Jedan islam-ski učenjak je rekao:“Postoje samo četirivremena: vrijeme kojeje u znaku blagodati,vrijeme koje je u zna-ku iskušenja, vrijemekoje je u znaku pokor-nosti Allahu i vrijemekoje je u znaku griješe-nja. U svakom od tihvremena čovjek možeimati udio robovanja Allahu koje Allah tra-ži od ljudi. Onaj čijevrijeme je u znaku po-kornosti, on će osjetitiužitak istinskog živo-ta i upute koju će muAllah podariti. Onajčije vrijeme je u zna-

ku dunjalučkih blagodati, na njemuje da zahvaljuje Allahu, onaj čije vri-jeme je u znaku griješenja, njegovo jeda se pokaje Allahu kako bi mu Allahoprostio, onaj čije vrijeme je u znakuiskušenja, na njemu je da iskaže zado-voljstvo s onim što mu je Allah dao ilida bude strpljiv i da se nada Allahovojnagradi.”

Musliman i muslimanka posebnomoraju voditi računa o slobodnomvremenu, jer je to vrijeme u pogledukojeg je većina ljudi obmanuta, kakostoji u hadisu u kojem je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Većina ljudi je obmanuta u pogledudvije blagodati: zdravlja i slobodnog vremena.” (Buharija).

Ibn Hadžer el-Askalani spominjeda je Ibn Bettal u komentaru gor-njeg hadisa, rekao: “Značenje ovog hadisa je da čovjek u stvari ne možeimati slobodnog vremena osim akoje zdrav, i ako se kod njega spojete dvije blagodati, neka ne dozvolida ga obmanu, pa da ne zahvaljujeAllahu na njima. Onaj ko zahvalju-je Allahu pokoravajući Mu se, onje iskoristio vrijeme, a ko Mu budenepokoran, on je sam sebe obma-nuo tim blagodatima.” (Fethul-bari,XI/230).

A u drugom hadisu, Muhammed,sallallahu alejhi ve sellem, bodri i podstiče vjernike da iskoriste slo-bodno vrijeme prije zauzetosti i kaže: “Iskoristi petero prije nego te sna-đe drugo petero: život prije smrti, zdravlje prije bolesti, slobodno vri-jeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i bogatstvo prije siromaštva.” (Sahihul-džami’). ’’

Radi prije nego ti smrt prekinesvaku nadu

Jedan od najvećih podsticaja vjerni-cima da iskoriste vrijeme svoga života u dobrim djelima, jeste svijest da će im smrt prekinuti svaku mogućnost da poprave i urade ono što su propustili.

Ibn Ebi Dunya prenosi predaju odMutrefa ibn Abdullaha da je rekao: “Klanjao sam dženazu jednom musli-manu, a nakon toga, kada su se ljudi razišli, malo sam se udaljio od mezara-ja i klanjao dva rekata nafile i učinilo mi se da nisam bio dovoljno skrušen u namazu. Onda sam se okrenuo prema mezarju i kao da sam čuo glas mejta kojeg smo tek ukopali: ‘Klanjao si dva rekata s kojima nisi zadovoljan.’ ‘Da’, odgovorio sam, a on mi je rekao: ‘Vi znate, a ne radite po onome što znate, a mi znamo a nemamo više mogućno-sti da radimo. Da mi je da klanjam samo dva rekata namaza, draže bi mi bilo od dunjaluka i svega što je na nje-mu.’” Neki čovjek je na dženazi rekao Abdullahu ibn Mubareku: “Šejh, reci

j j

nam nešto i posavjetuj nas”, a on mu je rekao: “Čovječe, veličaj Allaha, jer

p j j

ovaj kome danas klanjamo dženazu nema više mogućnosti za to.” A Ibn Redžeb el-Hanbeli je u svojoj knji-zi Ehvalul-kubur spomenuo predaju ro Amru ibn Ujejni koji je svaku noć odlazio na groblje i govorio: “O sta-novnici kaburova, listovi djela su sklopljeni, nema više mogućnosti za dobra djela!” Zatim je sve do zore kla-njao nafila-namaz, a onda bi se vra-tio kući. Jedanput je sanjao jednog umrlog muslimana koji mu je u snu govorio: “Znaj da kod vas živih ima najviše nemara, a kod nas mrtvih naj-više kajanja.”

Zbog toga kažemo da je čuvanjevremena osnov svakog dobra, a nje-govo upropaštavanje osnov svakog zla. Zapravo, upropaštavanje vremena je smrtonosna bolest, to je uzburka-no more u kojem će se, onaj ko njime bude plovio, sigurno utopiti. Jer, ako se vrijeme, odnosno život upropasti, on se više neće vratiti i čovjeku ostaje samo bolno kajanje od kojeg također nema nikakve koristi.


40

Oslonac na Allaha, dželle šanuhu

Kakav bi trebao biti naš oslonac na Allaha, dželle šanuhu?

Dr. Salih el-FevzanHvala Allahu i neka je mir i spas

na posljednjeg Božijeg poslanika,Muhammeda, sallallahu alejhi ve se-llem. Istinski oslonac na Allaha, džellešanuhu, je da se uzdaš u Njega, čvrstovjerujući da je u Njegovim rukama svodobro i da On upravlja svim stvarima.Takvom poimanju tevekkula Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, nas uči, krozsavjet upućen Abdullahu ibn Abbasu,dok je on još bio dječak: “Dječače, po-dučit ću te nekim stvarima, a ti ih do-bro zapamti! Pazi na Allaha, i On će na tebe paziti; pazi na Allaha, i imat ćešGa uvijek na svojoj strani. Kada budeštražio, traži isključivo od Njega, i kada budeš tražio pomoć, traži je isključivood Njega. Znaj da kada bi se svi ljudiokupili, kako bi ti priskrbili neku ko-rist, oni će to moći samo u onoj mjerikoju je Allah odredio, i kada bi se sviljudi okupili kako bi ti štetu nanijeli,oni će to moći samo u onoj mjeri kojuje Allah odredio.” (Ahmed, 1/239.,Tirmizi, 7/203.). Ukoliko ispoštuje ovepostulate, čovjek se smatra istinskimmutevekkilom (onim koji se oslanja na Allaha, dželle šanuhu). No treba znati da tevekkul (oslonac na Allaha,dželle šanuhu) nije u suprotnosti sa po-duzimanjem objektivnih uzroka, kojeje Allah, dželle šanuhu, učinio uzro-cima. Štaviše, poduzimanje uzroka,j

bili oni materijalne ili vjerske naravi,je sastavni dio tevekkula, bez kojeg on nije potpun, kao što je sastavni diovjerovanja u Božiju mudrost i svrsis-hodnost Njegovih postupaka i propisa.

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, je sva-koj stvari i pojavi odredio uzrok. Treba li nam veći dokaz za prethodnu tvrd-nju od prakse našeg Poslanika, sallalla-hu alejhi ve sellem, koji, iako je bio predvodnik mutevekkila, a ne samo je-dan od njih, poduzimao sve dozvoljene uzroke u različitim životnim situacija-ma, u kući i van nje, u sferi privatnog i javnog života, u ratu i miru. Prenosi se da je u Bici na Uhudu nosio dva vojna oklopa, kako bi se zaštitio od neprija-teljskih strela i kopalja. Oni koji misle da je suština tevekkula u ostavljanju uzroka, i oslanjanju na Allaha, dželle šanuhu, prave veliku grešku, jer Onaj koji nam je naredio tevekkul, i Koji je sve mudro stvorio, odredio i pro-pisao, upravo je On propisao uzroke i sve stvari vezao za njih. Ako bi neko rekao: ja se oslanjam na Allaha u sti-canju opskrbe, a zatim na tom putu ne poduzme konkretne korake, za njega se slobodno može reći da je promašio svrhu i cilj tevekkula i da je on (samo)obmanjen u pogledu ovog ibadeta. Allah, dželle šanuhu, koji ti je naredio da se osloniš na Njega, naredio ti je i da hodaš predjelima njezinim (zemljom) i hraniš se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljenja odgovarati. (prije-vod značenja, El-Mulk, 15.). Također, ako bi neko rekao da se on oslanja na Allaha u zasnivanju porodice i potom-stva, a zatim se ustegne od činjenja bilo kakvih uzroka koji tome vode, smatrao bi se odgovornim za sve negativne ko-mentare koje bi u tom smislu dobio od ljudi, jer je to poigravanje i sa Božijom mudrošću, a i sa ljudskom pameću. Ili, zamislimo čovjeka koji u rukama drži otrov, spreman da ga svakog momenta upotrijebi, i to opravdava svojim oslon-cem na Allah, dželle šanuhu – ako mu je Allah odredio, umrijet će, a ako ne, onda neće. Šta reći takvoj osobi osim j j

da krši jasan kura’nski imperativ: Ve la taktulu enfusekum, innallahe kane bikum rahima / I ne ubijajte sami sebe (jedni druge)! Allah je, doista, prema vama milostiv. (Prijevod značenja, En-Nisa, 29.). Prema tome, poduzimanje

propisanih uzroka, nije u koliziji sa osloncem na Allaha, dželle šanuhu,(tevekkulom), naprotiv ono je njegov neodvojivi dio, s druge strane izlaganjeopasnostima nije tevekkul, ono je su-protstavljanje Božijim naredbama i kr-šenje Njegovih zabrana. Allah najboljezna! (Izvor: www.almoslim.net)

Kupovina preko interneta

Selam alejkum. Interesuje me da lije dozvoljeno kupovati na aukciji pre-ko interneta. Naime, svjetski poznata stranica www.ebay.com omogućujekupovinu preko neta, s tim da tu po-stoji mogućnost prilikom prodaje da prodavač stavi svoj proizvod na aukci-ju, i nakon toga onaj ko do određenog roka ponudi najviše, dobija proizvod (naravno ako se desi greška kod nuđe-nja cifre postoji mogućnost da se otka-že kupovina)...

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminEs-selamu alejkum! Nema smetnje

kupovati putem internet-aukcija ukolikose radi o kupovini dozvoljene robe i akonije riječ o kamatonosnoj transakciji, tj.ako se ne kupuje zlato, srebro, strana valu-ta, hurme, sol i žitarice, jer se u tom sluča-ju uvjetuje trenutna primopredaja. (Izvor:www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori)

Prodaja i kupovina ukrasnih ptica

Interesuje me kakav je stav Šerijata u vezi sa prodajom i kupovinom živo-tinja koje se koriste za zabavu, ukras,kao kućni ljubimci i sl. Ovdje konkret-no mislim na određene vrste ukrasnihptica, kao što su papagaji, fazani, zatimodređene vrste gmizavaca kao što su zmije i gušteri, te određene vrste zvije-ri, kao što su vukovi, lavovi, lisice. Sveone koriste se ili zbog lijepog izgleda,ili zbog skupocjenog krzna, čuvaju se u kavezima, a trgovanje njima je unosanposao?

Stalna komisija za fetveHvala Allahu i neka je mir i spas

na posljednjeg Božijeg poslanika,Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

FetveAktuelna pitanja i dileme

Poduzimanje propisanih uzroka nije u suprotnosti sa tevekkulomSaff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina


41

Prvo: Prodaja ukrasnih ptica i ptica pjevačica je dozvoljena, s obzirom da se gledanje u njih i slušanje njihovog lije-pog glasa smatra šerijatski opravdanom svrhom, a i budući da nema zakonskog teksta koji to eksplicitno zabranjuje i os-porava. Naprotiv, postoje tekstovi pot-puno suprotnog značenja, tekstovi koji sugeriraju dozvolu držanja i zatvaranja životinja, uz obezbjeđenje osnovnih ege-zistencionalnih uvjeta (potreba), kao što su hrana i piće. U jednom od tih tekstova se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj pitati Ebu-Umejra, mlađeg brata Enesa ibn Malika, radijalla-hu anhu, o ptičici koju je držao u kući i skojom se često igrao: “Ebu-Umjere, kako je ptičica?’’ (Buharija). Nabrajajući kori-sna pitanja koja se mogu naučiti iz ovog hadisa, Ibn Hadžer el-Askalani, kaže: “Hadis je dokaz dozvole igranja djece sa pticama, da roditelji ne trebaju sprječavati i ograničavati svoju djecu u dozvoljenim igrama, da je dozvoljeno kupiti djeci ono čime će se igrati, da je dozvoljeno držati ptice u kavezu i sl.” Također, hadis Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, u kome se kaže da je žena ušla u Džehennem zbog mačke, koju je držala zatvorenom dok nije uginu-la, niti je je ona hranila i pojila, a niti ju je pustila da se sama hrani. Iz ovog hadisa se razumije da je dozvoljeno držati životi-nju zatvorenom ukoliko joj se obezbijede osnovne životne potrebe.

Drugo: Od uvjeta ispravnosti kupo-prodajnog ugovora je da predmet ugo-vora ima svoju prometnu i upotrebnu

vrijednost mimo stanja nužde(ono što ima svoju vrijednostsamo u nuždi u islamskompravu nema status imovinekojom je dozvoljeno trgovati),što nije slučaj sa zmijama i gu-šterima, jer one nemaju takvuvrijednost, naprotiv donose iuzrokuju štetu. Stoga se ugo-vor o prodaji ove vrste životinja smatra ništavnim i ne proizvo-di pravni učinak.

Treće: Zabranjeno jeprodavati i kupovati zvijeri(vukove, lisice, lavove), jer jePoslanik, sallallahu alejhi vesellem, to zabranio, a može sepodvesti i pod nepotrebno ra-sipanje imetka, kojeg je islamizričito zabranio. A Allah naj-bolje zna!

Stavljanje pirsinga

Selam alejkum. Kakav odnos ima islam prema pirsingu?

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin

Esselamu alejkum! Pirsing je po-kuđen običaj sa stanovišta islama izviše razloga:

1. Bespotrebno, pa i štetno i po-tencijalno opasno probadanje dijelova tijela,

2. Nekritičko oponašanje i povo-đenje za nemuslimanskim običajima imodom,

3. Vanjsko ukrašavanjetijela s ciljem privlačenja pažnje i pogleda prolaznika,

4. Može se tretira-ti kao ekstravagantni vid ponašanja.

Zbog spomenutih razlo-ga smatramo da musliman-ke ne bi trebale prakticirati običaj tzv. pirsinga. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori)

Kurban-akika odrasloj osobi

Selam alejkum. Da li se može kurban klati odrasloj osobi kao akika i da li je dozvoljeno kla-nje kurbana na Kurban-

bajram ili se može klati neograni-čeno, neoznačenog dana?

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin

Es-selamu alejkum! Kurban - aki-ka je dozvoljeno zaklati i za odraslu osobu ako se to nije učinilo rani-je, prilikom rođenja. Taj kurban se može zaklati u bilo koje vrijeme, ali je najbolje da to bude 7., 14. ili 21. dan po rođenju djeteta. Nakon toga može u bilo koje vrijeme. Može i na Kurban-bajram, ali akiku treba odvo-jiti od običnog kurbana koji se kolje za Kurban-bajram. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

Oni koji misle da je suština tevekkula u ostavljanju uzroka, i

oslanjanju na Allaha, dželle šanuhu, prave veliku grešku, jer Onaj koji

nam je naredio tevekkul, i Koji je sve mudro

stvorio, odredio i propisao, upravo je

On propisao uzroke i sve

stvari vezao za njih.


42

Zelena transferzala Srpska historija asimilacije Bošnjaka

Piše: Ferko Šanti

Kada je Srbija, poslije 1912. god.KKzauzela i svojoj teritoriji priklju-KKčila oblasti južno od linije Niš-KKČačak, tj. dijelove današnje Južne Srbije,

j j

a potom i prostor Sandžaka i Kosova,tadašnje srpske vlasti su zauzele stav da ješkolovanje i podizanje svijesti kod potla-čenih naroda “u protivnosti sa interesima naše državne politike jer dok su oni u oba ova pravca, političkom i obrazovnom, na današnjem nivou, lako je sa njima uprav-ljati”. (Milorad Ekmedžić – Stvaranje Jugoslavije 1790-1918, Beograd, str. 105).Ta srpska težnja da se potlačeni što dužezadrže na najnižem nivou obrazovanostidugo je primjenjivana prema Albancima,pa je, kao navodno uspješan model, potomprimijenjena i na Bošnjake u Sandžaku.No, već se oko 1920. god. u vladajućojsrpskoj strukturi počelo shvatati da takva politika ipak ne obezbjeđuje stabilnost dr-žavnog režima već da produbljuju sukobeizmeđu potlačenih Bošnjaka, Albanaca,Turaka… na jednoj strani i Srba koji drževlast. Tada srpski vlastodršci uviđaju da takvo stanje protivurječi srpskoj nacional-noj misli koja se zasnivala na tome da će sesrbizacija Bošnjaka, posebno u Sandžaku iCrnoj Gori, najbrže ostvariti putem škole.

Jovan Cvijić, geograf, etnograf…, naj-važniji srpski intelektualac toga doba, pišečitave studije i knjige o tome “kako odnesrba napraviti Srbe, gdje sve žive Srbi,

koliko ih ima, ko su sve Srbi…“ Cvijićev sljedbenik Jefto Dedijer (otac Titovog bi-ografa Vladimira i Stevana) tada izdaje knjigu “Nova Srbija” u kojoj, kada govori o Albancima, Bošnjacima, Turcima…, piše: “Mi ćemo ove pretvoriti u Srbe, ali ne bati-nom, nego školom i drugim načinima.“ (J. Dedijer, Nova Srbija, Beograd, str. 87)

Velika medresa kralja Aleksandra I

Tada je u srpskom režimu preovlada-lo stanovište da treba pronaći nove forme za pridobijanje Bošnjaka da svoju djecu šalju u srpske škole u koje ni Bošnjaci, ni muslimani sa Kosova nisu imali povjere-nja. Iz tog razloga je, na prijedlog srpskog Ministarstva vjera, kraljevskim ukazom od 24. aprila 1924. god. formirana poseb-na srednja škola koja je bila namijenjena Bošnjacima, Albancima i Turcima. Da bi bila bolje prihvaćena od onih kojima je namijenjena, nazvana je “Velika medresa kralja Aleksandra I“ i otvorena 1925. god. u Skoplju. Tadašnji srpski ideolozi dobro su znali šta Bošnjaci i ostali muslimani podrazumijevaju pod riječju “medresa”. Zbog toga su, iako se radilo o srpskoj gi-mnaziji, upotrijebili naziv “medresa” kako bi na taj način privukli bošnjačke i ostale muslimane da u nju upisuju svoju djecu. Da bi podvala bila potpuna, u toj srpskoj “medresi” su uz gimnazijske predmete, koji su se tamo izučavali, dodali i izučavanje

Kur’ana, nekog od orijentalnih jezika, ali uformi kako je to režirano u školskim pro-gramima sačinjenim u Beogradu.

Polaznici ove škole imali su besplatansmještaj i ishranu u školskom internatu.Besplatne i obavezne su bile i školske uni-forme. Pored ostalih gimnazijskih predmeta učenici ove Kraljeve “medrese” bavili su semuzikom, pa su imali dva svoja hora i tri or-kestra, dramsku, sportsku, literarnu grupu.Šta su predstavljala srpska sokolska društva

p g p

u najkraćem objašnjava ovaj citat: “Srpskosokolstvo je predstavljalo nacionalni pokretkoji je fizičkom vežbom pokrivao svoj pra-vi cilj, tj. ujedinjenje svih srpskih zemalja ujednu celinu…” (N. Žutić, “Sokoli, ideolo-

j j j j j p j

gija u fizičkoj kulturi Kraljevine Jugoslavije”,Beograd, 1991. god. str. 5). Nevjerovatno,Bošnjaci koji kroz “medresino” sokolskoudruženje služe “ujedinjenu svih srpskih ze-malja”. Od “Knina do Tokija”.

Sokolsko pravilo je bilo da se svi članovisokolskih udruženja, bez obzira odakle jeudruženje, između sebe oslovljavaju sa “bra-te”, a jedini pozdrav je bio “zdravo”. Znači,Bošnjaci, Albanci, Turci iz skopske Kraljeve“medrese”, kao članovi “medresinog” sokol-skog udruženja, morali su zvati “bratom” sveone koji su im o glavi radili. Istovremeno, te1924. godine ta “braća” spališe, zaklaše, na ražnjeve nabiše…, između šest i sedam stoti-na Bošnjaka u Šahovićima (Milovan Đilas:

j

„Land Without Justice“ - Zemlja bez pravde, eeLondon, 1958. str. 42).

Srbizacija Bošnjaka kroz sistem školstvaU ovom broju Saffa objavljujemo intervju sa Elvirom ef. Hodžićem, glavnim imamom Medžlisa IZ-e Bratunac a u kojem on iznosi zapanjujuće detalje o asimilaciji bošnjačke djece kroz školstvo u Bratuncu. Srbima je ovakva praksa dobro poznata. Tekst koji prenosimo iz Glasa islama vjerodostojno predstavlja srpsku historiju posrbljavanja Bošnjaka kroz sistem školstva


“Softe” sa puškama, kuburama, srpskim hajducima… Teatarska grupa u Kraljevoj “medresi”


Književni list pitomaca Kraljeve “me-drese”, kako je navedeno i na ovoj naslov-noj stranici. Da li je ikad postojala, da li danas igdje na dunjaluku postoji medresa u kojoj se njeni učenici nazivaju “pitomci-ma”? Uz to još i “Vesnik” (ćirilicom) kao naziv za “medresin” list. “Vesnik” čega?

No, uz ovaj književni list u “medresi” je postojala i literarna družina “Južna vila”.

“Vesnik”, “Južna vila”, “Pomol”

Poslije svih onih, k’o bajagi, literarnih, književnih “srpskih vila” iz perioda srbi-zacije pravoslavaca u Bosni i Hrvatskoj, došla je i ova, “medresina”, “Južna vila”, što je značilo “južna srpska zemlja”. Od svih ovih “vila” do one današnje “Srpske vile”, koja od 1995. god. izlazi, nigdje drugo do u Bosni, u Bijeljini.

U skopskoj Kraljevoj “medresi” izlazio je časopis “Pomol”. Pomislilo bi se da je naziv dolazio od “pomoliti se”, te da su ov-dje tretirane vjerske teme. Ne, naziv je do-lazio od “pomaljati se, osvitati, dolaziti…” Ovdje su objavljivani radovi onih koji su se pomaljali, koji su osvitali, koji su dola-zili kao “osvješteni, savremeni…”, u stvari koji su se pomaljali kao posrbljeni musli-mani. I ovaj “medresin” časopis “Pomol” je bio “vesnik” posrbljavanja, srbizacije muslimana, u prvom redu Bošnjaka.

“Velika medresa kralja Aleksandra Karađorđevića I” u Skoplju imala je osnovni zadatak da sistematskim guše-njem nacionalnih i vjerskih osjećanja od svojih učenika oblikuje ljude koji će vjerno služiti srpskom režimu. Najbolja potvrda tome je u činjenici da su skoro svi pitomci ove Kraljeve “medrese” na-stavljali svoje “školovanje” na nekom od srpskih fakulteta, a skoro nijedan od njih

nikada nije postao imam,niti je bilo ko od njih ikada radio neke poslove vezane za Islamsku zajednicu. Kada suse, kao svršeni “medresanti”,vraćali u svoja mjesta ovi po-srbljeni muslimani su u timmjestima osnivali tamburaš-ke družine i sl., a ne islamskeinstitucije.

Da li je slučajno to što jeu ovoj srpskoj “medresi” uSkoplju najmanje bilo Albanaca i Turaka, a najviše Bošnjaka izSandžaka? Moglo bi se pomislitida je to zbog toga što se nastava u ovoj Kraljevoj “medresi” izvo-dila na srpskom jeziku, pa je toonda bilo pogodno za Bošnjake.Uz ovaj razlog, najviše Bošnjaka u ovoj srpskoj “medresi” bilo je izbog toga što su Bošnjaci najbrže

i najlakše prihvatali takve stvari kao što učenje Kur’ana uz tru-bačke orkestre i sl.

Zbog takvog odnosa Bošnjaka prema očiglednoj sr-bizaciji koju je režim nametao, među albanskim i turskim naro-dom na Kosovu otvoreno se go-vorili da će im “Bošnjaci posrbiti djecu”. Ovo je posebno isticano na skupovima “Džemijeta”, političke stranke koja je oku-pljala sve muslimane sa prosto-ra Sandžaka i Kosova. Zbog toga su Aćif Hadžiahmetović (Aćif-efendija) i Ferhat-beg Draga pokrenuli inicijativu da se u Skoplju osnuje pra-va medresa. To je i učinjeno 1925. god. kao jedini način da se suprotstavi režimskom posrbljavanju muslimana.

Ovo je snimak škole koja je u svojem nazivu imala riječ “medresa”, a iznad či-jeg je ulaza i na ovalnom dijelu krova bio postavljen, kao državni grb,

bijeli dvoglavi orao. Teatarska grupa u Kraljevoj “medresi”

Prva generacija “pitomaca” muslimana na završetku “školovanja” u Kraljevoj “medresi”

Književni list pitomaca Kralje-ve “medrese”

Sokolsko pravilo je bilo da se svi članovi sokolskih

udruženja, bez obzira odakle je udruženje, između sebe oslovljavaju sa “brate”.

Znači, Bošnjaci, Albanci, Turci

iz skopske Kraljeve

“medrese”, kao članovi

“medresinog” sokolskog udruženja,

morali su zvati “bratom” sve

one koji su im o glavi radili.

44

Crna Gora – popis stanovništva

Pripremio: Nusret Hodži

Početkom aprila mjeseca, tač-nije 1. aprila u Crnoj Gori jepočeo popis stanovništva, uz

to i popis kuća i stanova… Popis ćetrajati do 15. aprila. Crnogorci su sebizacrtali cilj da putem ovogodišnjeg popisa crnogorska nacija i crnogorskijezik podignu na više od 51%. Usredostvarenja ovog crnogorskog cilja na-laze se crnogorski Bošnjaci nad kojimse ovih dana vrše strašni pritisci da se izjasne drukčije, odnosno da se neopredjeljuju kao Bošnjaci. Nažalost,prema izvještajima sa terena popisivači,prodane duše iz redova Bošnjaka i dru-gi vrše konstantne opstrukcije onemo-gućavajući Bošnjacima da se opredijelepo vlastitom izboru. U nastavku pre-nosimo nekoliko izvještaja sa terena,izvještaja koje su sami građani poslalisandžačkim medijima.

“Znatan broj Bošnjaka u Beranama je pod posebnom crnogorskom presijomi prismotrom kako bi im opet ‘u ime dr-žave’ (koja nikada nije poštovala njihova prava) i ovog puta izašli u susret i pisalise Crnogorcima i na taj način zapečatilisvoju sudbinu. Kako u Beranama tako i uPetnjici i drugim dijelovima Bihora, slič-na je situacija. Na Bošnjake vrše pritisak kako članovi popisne komisije tako i ‘uti-cajni’ pojedinci, koji za vladajući režimobavljaju najprljavije poslove. Čak im se

j p j j j

prijeti da oni koji se izjasne Bošnjacima i da govore bosanskim jezikom, moguseliti u Bosnu!”

U Rožajama i okolici, DPS-ovcisu odani podgoričkom voždu koji biuskoro trebao sjesti na optužničkuklupu za zločine i mafijaštvo. MiloviDPS-ovci pojedinim neposlušnimBošnjacima prijete oduzeti ono maloposla što imaju.

U slavnom Akovu, današnjemBijelom Polju, crnogorski nacionalisti Bošnjake ubjeđuju, da je tekući popis stanovništva “statistička kategorija”, koji se naravno tiče isključivo bošnjač-ke populacije, dok su Srbi i Crnogorci privilegovane kategorije te za njih popis predstavlja sudbinsko pitanje. Tačno je 99 godina nakon nasilnog pokrštavanja Bošnjaka u plavsko-gu-sinjskom kraju pod vođstvom zločin-ca kralja Nikole, sada u tzv. europskoj Milovoj prćiji nasilno pokrštavanje Bošnjaka poprima sva obilježja završne faze genocidne vladavine doživotnog premijera.

Kako Bošnjaci.Net sa-znaju provjereni bjelopolj-ski kadar DPSDP koalicije brižljivo je odabrao popisi-vače stanovništva. Birani su samo lojalni i beskrupulozni jurišnici. Falange i kolabo-racionisti fašističkih crno-gorskih vladara u vidu popi-sivača izbacuju Bošnjake na sijaset raznih načina. Jedne upisuju kao Crnogorce, druge Muslimane, treće Bosance, te četvrte one koji trenutno nisu u CG, a za njih znaju da su Bošnjaci, njih ne upisuju ni pod koju cijenu, dok peti – nikada neće saznati da su upisani kao Crnogorci. Jer kao emi-granti žive daleko od rod-nog kraja, ali se ne pika kada su ma-nipulacije podataka u pitanju. I tako gdje zločinci Radovan i Ratko stadoše ’95. Milo Đukan nastavi, sve do dana današnjeg. Doduše sa perfidnijim me-todama i preko bošnjačkih domaćih izdajnika koji za mrvice prodaju na-ciju, jezik i vjeru za Milovu večeru. Kako nam naši sugovornici iz Bijelog Polja rekoše, kad popisivači pokopa-ju Bošnjake u Crnoj Gori u masovne “popisne” grobnice, onda će vjerovat-no biti nagrađeni sa novim poslom, u preduzeću za komunalije.

Slavna Taslidža će se od ovog po-pisa s pravom zvati Pljevlja. Nakon svih pritisaka, straha i ucjena u ovom gradu Bošnjaci će se moći prebroja-ti na par šaka… Najzad, ako su rat-nih 1992/95. srpsko-crnogorski fa-šisti na čelu sa Dobricom Ćosićem i

p gg

Slobodanom Miloševićem sjedne, te Momirom, Milomi Svetozarom s druge strane,poubijali desetak Bošnjaka i istrijebili oko 35 bukovič-kih sela, te da za ovaj ratnihzločin niko od njih nije od-govarao. Još uz to ako ima-mo u vidu da su u sramnomsudskom procesu, koji je za-vršen uoči Nove godine, svioptuženi za ovaj ratni zločinoslobođeni odgovornosti,onda nas ne trebaju čudi-ti popisnici, koji potezomolovke zatiru tragove po-sljednjih Bošnjana u ovom

kraju. Uz ove gradove ćemo nagla-siti mučnu i ucjenjivačku situaciju uPodgorici, a o Baru i cijeloj Boki da negovorimo. Kako nam je javio jedan naščitalac “u ovim gradovima ko se upišeBošnjakom, upamtite da je to veliki ga-zija”. Isto tako dobili smo informacijuda je “na sarajevskoj Ilidži bilo kupovi-ne, odnosno da je Bošnjacima iz Bihora nuđeno po 500 eura da se porodičnoizjasne kao Crnogorci ili bar da se izja-sne da govore crnogorskim jezikom!?”

“BS ukazuje na sve brojnije pri-mjere onemogućavanja građana da seizjasne o svim pitanjima na popisnici.Evidentno je da se sve više građana,od strane Monstata i državnih in-struktrora, dovodi u neravnopravanpoložaj, time što im se zabranjuje da se izjašnjavaju dalje od 6. pitanja sa popisnice.”

Popisna ofanziva na BošnjakeZnatan broj Bošnjaka u Beranama je pod posebnom crnogorskom presijom i prismotrom kako bi im opet “u ime države” i ovog puta izašli u susret i pisali se Crnogorcima i na taj način zapečatili svoju sudbinu


Uz ove gradove ćemo naglasiti

mučnu i ucjenjivačku situaciju u

Podgorici, a o Baru i cijeloj Boki da ne govorimo.

Kako nam je javio jedan

naš čitalac, “u ovim gradovima

ko se upiše Bošnjakom,

upamtite da je to veliki gazija”.

45

Sandžački putokazi

Piše: Almir MEHONIĆ

R ješavanje statusa Sandžaka je pitanjesvih pitanja u san-

džačkoj politici. U tom pitanjuleži i odgovor o porobljavaju-ćem i diskriminatorskom po-ložaju sandžačkih Bošnjaka.Ko ovo ne shvata, nema mumjesta u nacionalnom bošnjač-kom saffu. Zanimljivo je kakoBeograd i Podgorica preko svo-jih Bošnjaka žele obesmislitiovu ideju. Svako spominjanjeautonomije Sandžaka, svaka izjava i inicijativa, mora se u be-ogradskim i podgoričkim medi-jima začiniti izjavama nekakvihMeha, Rifata, Rasima, Adema ... Želi se time poslati poruka da je sama rasprava o tom pi-tanju nemoguća, a kamoli još irješavanje.

Svaka ideja, da bi bila ostva-riva, mora imati ljude koji suspremni boriti se za nju i mora biti realna. Ideja o autonomijiSandžaka, sasvim je to jasno,ima svoje pobornike i ima svo-je protagoniste. Ta ideja je hi-storijski utemeljena i skoro 100godina je preokupacija apsolut-ne većine građana Sandžaka.Mijenjali su se ljudi, ideologije

i režimi, ali je ideja o rješava-nju statusa Sandžaka uvijek bila prisutna. I taman kad bi se po-mislilo da je ta ideja mrtva, ona bi se pojavljivala u novom ruhu sa novim protagonistima. Tako je bilo od 1912. godine , preko 1917., 1943., 1990., pa sve do današnjih dana. Ova ideja je i realna. Sposobna da se oblikuje u skladu sa vremenom a da ne izgubi na aktuelnosti. I danas je ona u skladu sa evropskim tenden-cijama, sposobna je da se uklopi u evropske standarde i modele i da kao takva bude jedna od tekovina moderne Evrope.

Ideja o autonomi-ji Sandžaka je sve su-protno recimo od ideje Velike Srbije, koja je i dalje prisutna u srp-skom akademskom kru-gu, tom istom krugu koji želi osporiti ideju o

autonomiji Sandžaka. Iako ideja o Velikoj Srbiji nije realna, nijeu skladu sa evropskim standar-dima, historijski kontekst joj jesporan, genocidan, srpski “oci”ne odustaju od nje.

No, šta je sa našom akadem-skom elitom? Naši akademskikrugovi ne trebaju imati strah odborbe za autonomiju Sandžaka.Svugdje u svijetu ta borba je

humana borba, borba da ljudi budu jednaki iravnopravni. Naša ideja nije etnički ograničena,mi ne tražimo slobodusamo za svoj narod, netražimo jednakost samoza Bošnjake. Naše vri-jednosti su univerzalnevrijednosti. Historija borbe za autonomiju jemjesto u kome ćete naćiljude svih nacija i vje-ra. Zato je autonomija realnost i neminovnostdo koje ćemo doći bezobzira na prepreke.

Realnost ideje o autonomijiIdeja o autonomiji Sandžaka, sasvim je to jasno, ima svoje pobornike i ima svoje protagoniste. Ta ideja je historijski utemeljena i skoro 100 godina je preokupacija apsolutne većine građana Sandžaka. Mijenjali su se ljudi, ideologije i režimi, ali je ideja o rješavanju statusa Sandžaka uvijek bila prisutna


Zanimljivo je kako Beograd i

Podgorica preko svojih Bošnjaka žele obesmisliti ovu ideju. Svako

spominjanje autonomije Sandžaka, mora se u

beogradskim i podgoričkim

medijima začiniti

izjavama nekakvih Meha, Rifata, Rasima,

Adema.

46

ZločinUloga Srpske pravoslavne crkve u agresiji na BiH

“Pravoslavlje”: Može rat biti i dobar

Pripremio: Ramiz Hodži

I ako je Srpska pravoslavna crkva imala veliku uloguu pripremama i izvođe-

nju agresije na Republiku Bosnu iHercegovinu ova tema je do sada veoma malo obrađena. Također, ninadležne sudske institucije u BiHse uopće ne bave ulogom SPC uagresiji na BiH, odnosno ni jedan“velikodostojnik” SPC-a nije po-zvan na odgovornost niti je pote-zano pitanje njihove odgovornosti.Najpotpunije istraživanje o zloči-načkoj ulozi Srpske pravoslavnecrkve u huškanju srpskog naroda na borbu za “Veliku Srbiju” uradioje Milorad Tomanić, koji je svoja istraživanja sabrao u djelo naslov-ljeno “Srpska crkva u ratu i ratoviu njoj”. U narednih nekoliko bro-jeva prenijet ćemo najzanimljivijedijelove Tomanićevog istraživač-kog djela, dijelove koji su vezani za agresiju na BiH.

Sve je srpsko

“Dobar Srbin, to je kategorija koja danas razmišlja ovako: treba učiniti nešto što je korisno za srp-stvo kao celinu, a ne nešto što biu svakom trenutku bilo pravedno.”(Brana Crnčević, 1991)

Da bi što ornije dočekali ratnedevedesete i da bi ih što bolje pod-nijeli, Srbe je trebalo dobro psihič-ki pripremiti. Iako se za tu vrstuposlova uvijek koriste izuzetno jed-nostavne metode, njih ipak mogukvalitetno primjenjivati samo ljudivični riječima, tj. govoru i pisanju.A takvi su ponajviše regrutovani iz

“srpskog trolatičnog eveta” (UKS - SAND - SPC). Njihov osnovni zadatak bio je da Srbe ubijede u određene “istine” i da među njima uklone određene “zablude”. Zato, pogledajmo kakve je to “istine” trebalo da sazna srpski narod, i ka-kvih je “zabluda” napokon trebalo da se oslobodi?

Prije svega, trebalo je razjasni-ti pravo vlasništva nad prostorima bivše SFRJ. Po tom pitanju među srpskim vođama vladala je gotovo apsolutna sloga. Razlike su postoja-le tek u kojem kvadratnom kilome-tru gore ili dole, zavisno od zahtjev-nosti pojedinaca. U svom pismu lordu Karingtonu, patrijarh Pavle je jasno dao do znanja da se velik dio hrvatskih prostora mora “naći pod zajedničkim državnim kro-vom sa današnjom Srbijom i svim srpskim krajinama”. U svom apelu od 5. jula 1994. srpski episkopi su poručili cijelom svijetu da ne mogu da ostanu “bez svojih: Žitomislića p j j g

na Neretvi, ili Saborne crkve u Mostaru, ili crkve Sopotnice na Drini, manastira Krke ili Krupe u Dalmaciji, Ozrena ili Vozuće u Bosni, Prebilovaca u Hercegovini ili Jasenovca u Slavoniji”. To su, dakle, bile crkvene teritorijalne pretenzije u Hrvatskoj i Bosni i

Hercegovini. Priča o “svojini srp-skog naroda” i pokušaj srpskihvođa da je oduzmu od onih koji suje do 90-ih godina “bespravno ko-ristili” prouzrokovali su najviše kr-voprolića, patnji i uništenja na pro-storima bivše SFRJ. Tamo gdje sebrzo odustalo od oružane svojinskerasprave, kao u Sloveniji, stradanja su bila neznatna, a gdje se ta raspra-va nije ni povela, kao u Makedoniji,krvi i rušenja nije bilo. I ponovimojoš jednom ono veoma važno pravi-lo: Isti princip nije važio za sve te-ritorije nad kojima se željelo doka-zati srpsko vlasništvo. Ili, kako toreče Olivera Milosavljević u svomduhovitom, ali rijetkom komenta-ru: “Za Kosovo je jedino istorijskiprincip bio demokratski, za Srbe uHrvatskoj etnički, za Srbe u BiHkatastarski, za Dubrovnik su argu-menti traženi u kratkoj pripadnostiHrvatskoj, za Vojvodinu opet etnič-ki, za Zadar, Karlovac, Vukovar...argumenti nisu ni traženi.”

Srpska “istina”

Predstavnici Srpske pravoslavnecrkve su planski prešućivali srpskezločine u Bosni i Hercegovini a bili su uporni u širenju svoje laž-ne verzije ratnih zbivanja u BiH.“Boraveći u jesen 1992. u SAD, vla-dika Atanasije Jevtić je pred američ-kim kongresmenima rekao da on nenegira ‘izvjesna zla koja su počiniliSrbi u Bosni i Hercegovini, ali tosu bili uglavnom slučajevi gnjevneosvete i izbezumljenosti pojedina-ca. Takvih slučajeva ima i među sa-mim Srbima, pa je na primer jedanSrbin u Gacku, u raspamećenosti,pobio automatom svoju porodicu’.”Pet meseci ranije, vladika Atanasijeje govorio da je “posle borbe, ko-liko znamo, u Zvorniku pobijenooko 400 Muslimana, a čuje se da jei u Foči bilo toga. Nije srpski obi-čaj da se posle borbe ubija, pljačka,a čini se da nećemo izaći iz ovog rata čista obraza, pa makar je totrebalo i po cenu naših većih žrta-va.” Tokom boravka u SAD vladika je ubjeđivao kongresmene i da je“većina džamija (u Hercegovini -prim. aut.) ostala netaknuta, samo

Nakon što smo u više brojeva obradili ratne zločine protiv Bošnjaka u općinama Pounja i u općini Kotor Varoš napravit ćemo malo zaokret i početi se baviti ulogom Srpske pravoslavne crkve u zločinima i agresiji u BiH


47

ponegde su mecima oštećene fasa-de. Muslimani u Trebinju i okolini žive sasvim mirno sa Srbima.”Ove riječi vladike Atanasija, kao i mno-ge druge koje je izgovorio tokom 80-ih i 90-ih godina, uskoro su se pokazale kao neistinite. U januaru 1993. iz Trebinja je prognano, po-bijeno i opljačkano oko 1.800 ta-mošnjih Muslimana, a džamije su porušene.

Još jedna “istina”, koju smo ta-kođe saznali od vladike Atanasija Jevtića, glasila je: Srbi nisu agre-sori. “To je Jugoslovenska vojska bila agresor, ja to mogu da kažem. Napada Dubrovnik, onda se kuka-vički povuče, a nama ostavi sramo-tu i tragediju. Isto je uradio Perišić (Momčilo, general) sa Mostarom. Gruvao, tukao, i sad će on da go-vori da Srbi bombarduju Sarajevo.” Nažalost, ovakva tumačenja vladi-ke Atanasija nisu mogla da zadovo-lje međunarodnu javnost, a poseb-no ne one koji su bili bombardovani i granatirani. Oficiri JNA koji su rušili Vukovar, gađali Dubrovnik, Mostar, Zadar itd. bili su Srbi. Pripadnici dobrovoljačkih jedinica koje su dejstvovale zajedno sa JNA takođe su bili Srbi. Cijevi tenkova i topova JNA nikada se na ratištu nisu okretale protiv srpskih jedi-nica, nego su im bile pomoć i po-drška. Nijedan grad u Srbiji i Crnoj Gori od njih nije stradao, ali su zato u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini stradali mnogi. (U “Srpskoj reči”, broj od 10. maja ’93. godine, data je izjava Dragana Rogojevića, člana Glavnog odbora SPO iz Loznice: “Dame i gospodo, rekao bih nešto u vezi tačke 2 dnevnog reda. Radi se o situaciji u opštini Zvornik. Nekad jedno od najbogatijih me-sta u Bosni i Hercegovini, gde je pre ovog rata živelo 70% musli-manskog življa, bilo je izloženo napadima vojske JNA, Šešeljeve,

g j j

Arkanove i ostalih vojski. Epilog je stravičan. Izmasakrirano je i po-bijeno, sada ćete se zaista zgranuti, između 4.500-7.000 Muslimana! Ljudi su bacani u jame, buldo-žerima zakopavani, porušene su džamije, preživelo muslimansko stanovništvo je opljačkano i prote-rano!” Takođe, iz svedočenja jedne Srpkinje iz Zvornika saznajemo da se dva dana pred zvorničku opera-ciju, koju su 8. aprila ’92. izvršili JNA i srpski dobrovoljci, ništa nije naslućivalo. Međutim, otac joj je iz Srbije poslao poruku da se nešto sprema i da se skloni, pa je otišla

kod svoje sestre u obli-žnji Čelopek. (“Vreme”,

j

15. novembar ‘93. godi-ne). Uostalom, evo kakoje vladika Atanasije, uistom intervjuu na NTV Studio B, govorio o op-koljavanju i napadima na srpska sela u Bosni: “Da ne govorim o bežanju na-roda iz Bosne. Meni ćeiz Vareša doći 20 žena sa decom na rukama, jer suopkoljena srpska sela odParaginih HOS-ovaca.Traže hitno iseljavanje,inače će da ih likvidiraju.Šta radi vojska?” (Pitao

j

se vladika Atanasije. Kaošto smo vidjeli, prilikomopkoljavanja onog hrvat-skog sela u Hrvatskoj vladika nijepitao šta radi vojska. Selo je trebaloosvojiti -vladika bi vjerovatno re-kao “osloboditi”), jer “strateški jebilo nemoguće ostaviti ga”. Dakle,u prvom slučaju, kada su srpskiborci htjeli da uđu u hrvatsko selo,vojska nije trebalo da interveniše,jer je vladika to opravdavao “stra-teškim” razlozima. U drugom slu-čaju, kada su hrvatski borci htjelida uđu u srpsko selo, vojska je tre-balo da interveniše, jer vladika nijenalazio nikakva opravdanja za na-mjere HOS-ovaca, a ponajmanje“strateška” opravdanja.

Rat u “Pravoslavlju”

“Mozgovna pomoć” stizala je Slobodanu Miloševiću i iz cr-kvenih redova. Poput patrijarha Pavla, koji je 1991. ustvrdio da

za hrvatske Srbe “trećeg nema”, nego ili oruž-je u ruke ili put podnoge, tako je i glav-ni i odgovorni urednik “Pravoslavlja” DraganTerzić tvrdio da bosan-ski Srbi “ne žele da žive udžamahiriji sličnoj Libijii da bi oni pod vlašćumudžahedina imali ististatus koji imaju hrišća-ni u islamskim zemlja-ma, tj. bili bi robovi, štosu već iskusili tokom pe-tovekovne islamske oku-pacije”. U “Pravoslavlju”od 15. marta 1992, da-kle tri nedjelje predpočetak rata u Bosni,teolog Božidar Mijač je

objasnio čitaocima patrijaršijskog lista da određivanje pravog zna-čenja pojmova “rat” i “mir” nije tako jednostavno. “Stvar je mnogo komplikovanija. Nije sve što miru-je dobar mir, i nije sve što ratuje zao rat. Može mir, kao takav, da bude zlo, a može rat, kao takav, da bude dobro - zavisno od sadržaja kojim su jedan i drugi fenomen is-punjeni.” “Ako je mir, ili težnja za njim, ispunjen nepravdom”, onda je on “kloaka i establišment duše-gubstva i bogogubstva, ali i činilac mnogih socijalnih nedaća i osu-novraćenosti.” (Upravo na takav mir pozivali su episkopi SPC Srbe u njihovim međusobnim sukobi-ma tokom 90-ih godina.) Poslije ovakvih tumačenja, srpski narod je mogao mnogo spremnije da do-čeka sva iskušenja koja su uskoro uslijedila.


Dakle, prva decenija rada na ostvarenju

“novog srpskog poretka”

uspješno je završena. Psi

rata bili su raspomamljeni

opojnim mirisom srpskog

trolatičnog cvijeta (UKS - SANU - SPC)

i režeći, iskeženih zuba, trgali su lance kojima su bili

vezani.

Piše: Semir Imamovi

T ekuća 2011 (1432. h.g) go-dina ostat će

upamćena u historiji kao godina u kojoj je pokre-nuta sveopća arapsko-muslimanska revolucija (ustanak, bunt) protiv diktatorskih (autokrat-skih) režima, koji su de-cenijima, potpomognuti podrškom izvana, suve-reno vladali geografskim područjem kojeg pre-težno naseljavaju mu-slimani Arapi, njihovim životima i sudbinama, i koji su islamski ummet doveli na rub ponora i propasti. Bez obzira na izvjesne političke, soci-ološke, demografske i kulturološke razlike koje postoje među arapskim državama, revoluciju u svima ovim državama pokrenuli su jedinstveni motivi, zahtjevi i ciljevi a oni su - odlazak dik-tatorskih režima, slobo-da, ljudska prava i izbor

narodnih vlasti na slobodnim i nezavisnim izborima. Ono što će također ostati upisano u historij-ske anale, kao jedinstven slučaj, jeste da je jedan arapski vladar, u namjeri da ostane na vlasti, upotrijebio sva raspoloživa vojna sredstva protiv vlastitog naroda i vlastite države, ne libeći se, pri tome, da čitave gradove pretvori u prah i pepeo, a njihovo stanov-ništvo do posljednjeg istrijebi, naravno ako mu se za to ukaže prilika. Ono što se ovih dana de-šava u Libiji, u režiji njenog pred-sjednika, pukovnika Muamera el-Gadafija, koji, žareći i paleći sve

48

Islamski svijetArapsko-muslimanska revolucija

Stanovnik Tripolija: “Znali smo da je Gadafi lud, ali ne toliko da bi angažirao plaćenike protiv vlastitog naroda”

U nedostatku vlastitog vojnog i oficirskog kadra, koji ga svakodnevno napušta u velikom broju i priključuje se opozicionim snagama, Gadafi je “prisiljen” u svoje redove angažovati strane plaćeničke odrede, poznate kao “Afrički korpus”, koji prema pisanjima britanskog Gvardijana, dolaze iz Konga, Čada, Nigera, Malija,


Sudana, a ima ih iz Azije, i Istočne Evrope. “Većina plaćenika su Afrikanci”, kaže za Rojters Ali el-Isavi, libijski ambasador u Indiji, i dodaje, “oni govore francuski jezik, i njihovo angažiranje od strane vladajućeg režima je bilo razlogom da se čitave jedinice libijske vojske priključe opozicionim snagama”


pred sobom, želi po svaku cijenu zadržati konce vlasti u svojim ru-kama, najviše podsjeća na ono što je davno uradio rimski impe-rator Neron, koji je zapalio Rim, a zatim iz svog dvorca sa jednog od obližnjih rimskih uzvišenja, nadmeno i bez imalo žaljenja po-smatrao kako njegova bivša pre-stolnica nestaje u plamenu vatre. Gadafi svoj narod gađa tenkovi-ma, avionima, teškim oružjem i raketama, ali im, i pored toga, svakodnevno poručuje, da je on njihov neprikosnoveni “vođa”, kojem moraju vjerovati, a ne ni-kakav predsjednik, da nema na šta dati ostavku i da svi oni koji njega ne vole zaslužuju smrt.

No, u odnosu na početne po-zicije vlasti i opozicionih snaga u Libiji, situacija se umnogome pro-mijenila, i “nesalomljivi” Gadafi sve više popušta pred pritiscima domaće i strane javnosti, spreman je na pregovore i određene ustup-ke. Izgleda da je i on kao i Ben Ali, po prvi put shvatio svoj narod, da tek sada razumije njegove muke i probleme, i njegovu odlučnost da se bori do kraja, samo što to nije otvoreno kazao u lice javno-sti kao što je to učnio preminuli tuniški predsjednik. Do naglog zaokreta došlo je nakon što su mu njegovi dojučerašnji saveznici, prije svih Amerika i Italija, kao strateški partneri, okrenuli leđa, tj. izdali ga, tražeći od njega da u što kraćem vremenskom roku napusti vlast, te nakon što su za-leđeni njegovi bankovni računi u Americi, Britaniji, Luksemburgu i drugim državama, a tu su i op-tužbe za ratne zločine koje je, naočigled svjetske javnosti, poči-nio protiv vlastitog naroda a koje spremne čekaju u fiokama među-narodnog tužilaštva.

Pravo lice libijskog diktatora

Nakon što su zatvorena sva vrata pred njim, ostale su samo dvije opcije: pregovori ili “samo-ubistvo”, a i jedna i druga opci-ja znače prihvatanje činjeničnog stanja. Sasvim je izvjesno da Gadafi odbrojava posljednje dane svoje četrdesetogodišnje vlada-vine. U prilog takvom razvoju događaja govori i formiranje po-sebne Kontakt grupe za Libiju, u čijem radu učestvuju evropske sile, SAD, saveznici sa Bliskog Istoka i ključne međunarodne

organizacije, a koja od Gadafija traži bezuvjetno napuštanje vlasti i otvaranje puta stabilizaciji pri-lika u zemlji i uspostavljanju traj-nog mira. Na svom prvom rad-nom sastanku, održanom u Dohi (Ujedinjeni Arapski Emirati), Kontakt grupa je insistirala na nužnosti Gadafijevog odlaska i odlučila je izraditi f inansijski mehanizam za pomoć opozici-onim snagama. “Mehanizam bi trebao osigurati Nacionalnom prijelaznom vijeću i međunarod-noj zajednici sredstva kojim će se odgovoriti na hitne potrebe regija koje kontroliše opozicija”, navo-di se u završnom saopćenju kojeg je novinarima pročitao katarski premijer i šef diplomatije šejh Hamed bin Džasim bin Džebr el-Sani. U saopćenju se poziva na trenutni prekid vatre i traži se od Gadafijevih trupa da se povuku iz svih gradova koje su zauzeli silom.

Paralelno sa ovom inicijativom vode se tajni pregovori, u kojima “Gadafijeva strana” želi isposlo-vati dodatne garancije za sigurno napuštanje zemlje za kompletnu vladajuću porodicu i odlazak u egzil u Srbiju ili Abu Dabi, a o kojima su izvjestili neki arapski mediji i internetski portali. Prema navodima ovih medija Gadafija u pregovorima zastupa Ebu-Zejd Omer Durda, šef vanjske oba-vještajne službe, dok se na čelu opozicionog pregovaračkog tima nalazi bivši ministar vanjskih po-slova Abdurrahman Šelkam, koji je sve donedavno obnašao funk-ciju stalnog predstavnika Libije u UN-u. Opozicija je odbila dati garanciju za Gadafijevog zeta Abdullaha Senusija, šefa obavje-štejne službe, kojem se stavlja-ju na teret mnogobrojni zločini, od kojih je najteži onaj počinjen 1996., kada je, prema njegovom nalogu, pogubljeno 1.200 protiv-nika režima u zatvorskom kom-pleksu Ebu-Sulejm, u blizini li-bijskog glavnog grada. Kako bi izbjegao eventualne reakcije zbog prihvatanja ovog uvjeta Gadafi je Senusija udaljio iz vlasti, i na nje-govo mjesto doveo svog sapleme-nika Nusura Davulkahsa. Ovo samo dodatno raskrinkava pravo lice libijskog diktatora, koji je za lične i interese svog porodičnog klana, spreman žrtvovati i naj-bliže ljude, koji su mu ponizno služili sve ove godine i zahvaljući

čijoj pomoći se uspio održati če-tiri decenije na vlasti. To nas neo-doljivo podsjeća na primjer kojeg Kur’an navodi u suri El-Kasas, o Karunu koji se na zemlji osi-lio i svaku granicu u zlu prešao, i koji je sve blagodati i sva dobra koja je uživao pripisao isključivo sebi, svojoj umješnosti, znanju i snalažljivosti, zaboravljajući na istinskog Vlasnika i Darovaca tih blagodati, ali i na ljudske po-magače, oličene u slugama, sviti, prijateljima, rodbini, bez kojih on ne bi mogao istinski uživa-ti, i bez kojih njegova vladavina praktično ne bi imala smisla. U vezi s tim Uzvišeni veli: Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snaž-nih ljudi. “Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!” - govorili su mu ljudi iz naroda njegova - “ i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.” “Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim” - govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili, - a zločinci neće o grije-sima svojim ni ispitivani biti. (El-Kasas, 76.-79.). No da i Abdullah Senusi nije za starog gvožđa, i da su njegovo zločinački af initeti time samo ojačali, pokazao je neposredno nakon smjene, kada je u rodnom Sirtu i južnom gra-du Sebhi organizirao masovna pogubljenja pobunjenika, sa na-mjerom da ličnu odgovornost za zločine proširi na cijelo pleme El-Mukariha, iz kojeg potiče, no u plemenu su prozreli njegove namjere i na vrijeme se ogradili od njegovih zločina, te javnosti predočili podugačak spisak pri-padnika njihovog plemena koji su se priključili opoziciji. U opoziciji čak ne isključuju mo-gućnost unutarnjih previranja i sukoba u Gadaf ijevim redovima zbog spomenutih uvjeta i oko konačnog spiska osoba, koje bi uz međunarodne garancije, u društvu vladajuće porodice, mo-gle napustiti Libiju nakon po-stizanja sporazuma o primirju i predaji vlasti.


Afrički korpus

U nedostatku vlastitog vojnog i oficirskog kadra, koji ga

svakodnevno napušta u velikom broju i priključuje se opozicionim snagama, Gadafi je “prisiljen” u svoje redove angažovati strane plaćeničke odrede, poznate kao “Afrički korpus”, koji prema pisanjima britanskog Gvardijana, dolaze iz Konga, Čada, Nigera, Malija, Sudana, a ima ih iz Azije, i Istočne Evrope. “Većina plaćenika su Afrikanci”, kaže za Rojters Ali el-Isavi, libijski ambasador u Indiji, i dodaje, “oni govore francuski jezik, i njihovo angažiranje od strane vladajućeg režima je bilo razlogom da se čitave jedinice libijske vojske priključe opozicionim snagama.” Prema prethodnom izvoru, plaćenici upadaju u kuće i nasumice ubijaju žene i djecu.Glasnogovornik libijske vlade Musa Ibrahim, na konferenciji za novinare održanoj 4. aprila, oštro je dementirao ovakve navode, optužujući neke zapadne zvaničnike da se iza njihove odlučne želje za svrgavanjem Gadafija, krije čista ekonomska računica i lični interesi, a ne zabrinutost za libijski narod. “Odgovorno tvrdim da mi ne napadamo civile, i da od početka krize nije zabilježen niti jedan incident takve vrste. Zar bih ja stojao na ovom mjestu i govorio u ime vlade koja ubija civile. Je li vi smatrate da smo mi zvjeri, ili šta već?”, rekao je ovaj zvaničnik, pokušavajući uvjeriti libijsku i svjetsku javnost da više vjeruju njegovim rječima nego vlastitim očima i svim tim silnim izvjaštajima sa lica mjesta koji govore o neviđenim zločinima koje su nad nedužnim libijskim građanima počinile Gadafijeve snage. El-Džezira je ovih dana objavila prilog iz Misrate, u kojem tamošnje stanovništvo preživljava u gotovo nemogućim uvjetima, bez vode, struje, prehrambenih namirnica, goriva i uz kišu granata i raketa kojima ih svakodnevno “časti” njihov “nepriksonoveni” vođa. Niti jedan od intervjuisanih sagovornika nije znao odgovor na pitanje kakav je to grijeh kojeg su počinili prema režimu pa da ih tako kažnjava. Možda izjava jednog stanovnika Tripolija koju je prenio Rojters najbolje oslikava kakvo je mišljenje običnog libijskog građanina o Gadafiju i njegovim “miroljubivim” komandosima. U izjavi se kaže: “Sve što smo mogli vidjeti dosada govori nam da nema kraja Gadafijevom ludilu. Znali smo i prije da je lud, ali nas je šokirala njegova spremnost i odlučnost da u borbi protiv vlastitog naroda upotrijebi strane plaćenike.” Ako se malo vratimo unazad, vidjet ćemo da je Gadafi i ranije koristio afričke plaćenike za ostvarenje ličnih ciljeva, a jedan od njih je uvezivanje kompletnog afričkog kontineta u jedinstvenu snagu, koja će moći odoljeti svim izazovima i utjecajima sa strane, posebno onima sa Zapada. Više puta je naglašavao da bi Afrički kontinet trebao postati strateškom odrednicom cjelokupnog arapskog ummeta, a Libije posebno. Posljednji put Gadafi je “Afrički korpus” koristio u neuspjelom državnom udaru u Čadu osamdesetih godina prošlog stoljeća. Interesantno je da plaćenici dolaze upravo iz onih država sa kojima Libija ima jake ekonomske i finasijske veze. Uz “Afrički (plaćenički) korpus”, okosnicu Gadafijevih snaga trenutno čine tri grupe: revolucinarni komitet, državni bezbjedonosni aparat te Gadafijeva bliža i dalja rodbina i tazbina. Revolucionarni komitet formiran je 1977. godine i smatra se ideološkom kičmenom moždinom Gadafijevog režima i njegovim duhovnim čuvarima. Imaju vlastite medije, Sud časti i Sud revolucije. Posebno negativnu ulogu komitet je odigrao u vremenu ekonomske krize izazvane ekonomskim sankcijama koje je Libiji nametnula Međunarodna zajednica zbog slučaja Lokerbi, pokretanjem vlastitog krijumčarskog lanca koji je njegovim članovima donio ogromnu materijalnu i finansijsku korist. Taj lanac se zadržao do unazad nekoliko godina kada su konačno ukinute sankcije Libiji i ponovo uspostavljena slobodna ekonomska zona, što u Komitetu nisu prihvatili blagonaklono, jer je time okončana njihova višegodišnja pljačka libijske države i naroda. Bezbjedonsoni aparat u svom ustrojstvu, obučenosti i opremljenosti nalikuje vojnoj organizaciji, potpuno spremnoj i sposobnoj za izvršenje svih vojnih zadataka i vođenje svih oblika borbe, više od bilo koje druge vojne formacije. Na čelu ovih formacija nalaze se Gadafijevi najbliži ljudi (generali, njih 32), a jednom od njih lično upravlja Gadafijev sin. Nejasno je otkud ovolika vezanost vojske za Gadafija, kada se zna da Gadafi već duže vrijeme gaji otvorene sumnje prema vojsci, a samim time i spomenutim formacijama i generalima, ponukan strahom da bi se ona jednog dana mogla okrenuti protiv njega i izvršiti državni udar. Ne treba zaboraviti i to da Gadafi svoju trenutnu snagu crpi i iz saveza kojeg je sklopio sa jednim od najvećih libijskih plemena, plemenom El-Verfele. Ovo pleme, iako je zvanično objavilo prekid svakog vida saradnje sa Gadafijem i uskraćivanje daljne pomoći i podrške njegovom režimu, još uvijek ima nejasan stav prema narodnoj revoluciji, kao da čekaju da jedna od strana pobijedi pa da joj se tek onda priključe. Gadafiju ova neutralnost, bar kako sada stvari stoje na terenu, ide u prilog, jer znači neprijatelj manje u teškoj borbi za opstanak.


Ko su libijski revolucionari?

S druge strane, u svjetskoj javnosti dosta se špekuliralo oko strukture, starosne dobi, političkog i ideološkog opredjeljenja pripadnika opozicionih snaga (revolucionara), i u eter su odaslane poprilično oprečne informacije, koliko zbog nepoznavanja stvarnog stanja

na terenu i neposjedovanja pravih informacija, toliko i zbog namjere nekih zapadnih krugova da libijsku revoluciju predstavi u krivom svjetlu i na taj način spriječi njenu širu medijsku eksploataciju, od onih da su opozicione snage većinom sastavljanje od džihadskih odreda iz Libije i susjednih arapskih država, ili kako ih većina svjetskih medija voli nazivati pripadnika El-Kaide (u tom smislu bitno je podsjetiti da je Gadafi u svom prvom javnom obraćanju, neposredno nakon otpočinjanja ratnih dejstava, izjavio da je pobuna protiv njega djelo ekstremističkih vojnih grupa, drogiranih pripadnika El-Kaide), preko onih da revolucijom upravljaju pojedinci motivisani ličnim interesima, pa do onih da izrazita većina revolucionara dolazi iz reda običnog libijskog puka. Kako bi otklonuo sve nejasnoće koje su se pojavile u medijima u vezi sa ovim pitanjem, američki novinar i dopisnik New Yorkera iz Bengazija Jon Lee Anderson, je, za spomenuti medij, napisao posebnu kolumnu pod naslovom: Libijska revolucija ima plemenite i opravdane ciljeve, ali nailazi na veliki broj prepreka: Ko su, ustvari, libijski revolicionari? Na samom početku Anderson se opravdano pita ko su ljudi kojima je, nakon početnog odugovlačenja i neodlučnosti, ipak data zračna potpora međunarodnih koalicionih snaga, i koji su u prvim izvještajima zapadnih medija, na dosta nejasan i sumnjiv način, označeni kao “pobunjenici”, a u jednoj od Obaminih izjava kao “ljudi koji traže bolji život’’, a zatim pokušava dati svoj odgovor, utemeljen na informacijama koje je dobio na licu mjesta, boraveći među libijskim revolucionarima u Bengaziju i drugim priobalnim gradovima koji se nalaze pod njihovom kontrolom. U tom smislu Anderson kaže: “Tokom mog višesedmičnog boravka u Bengaziju i drugim libijskim gradovima, u svojstvu vanjskog dopisnika i izvještača, značajan dio svog vremena proveo sam među opozicionim snagama (revolucionarima), koje se sastoje uglavnom od mladih ljudi koji su polovinom februara pokrenuli antirežimske demonstracije. Većina njih su studenti univerziteta i posjeduju specijalizaciju u području različitih društvenih grana, a ima i onih koji su već odavno napustili školske klupe i većinu svog vremena provode na ulicama. Ovi mladi ljudi u svoje redove pridobili su veliki broj trgovaca, vlasnika firmi, mehaničara, nezaposlenih osoba, bivših vojnika i oficira, stranih radnika u libijskim naftnim kompanijama, prevodioca, inženjera. Jedan manji broj ovih snaga čine pojedinci sa jasno izraženim religioznim stavom i praksom, imaju brade, obavljaju skupnu molitvu, i spremni su biti u prvom bojnom redu. Mala je vjerovatnoća da ovi ljudi pripadaju El-Kaidi. U gradu Raslanufu sam ih vidio kako zajednički obavljaju molitvu, a jedan od njih mi je priznao da je, kao mudžahid, učestovao u ratu u Iraku, ali mi je isto tako rekao da se ne protivi američkoj intervenciji protiv Gadafijevih snaga, jer je, prema njegovom mišljenju, libijski predsjednik otpadnik od vjere. Na izlazu iz grada Al-Adždebija sreo sam čovjeka po imenu Ibrahim, povratnika u zemlju, nakon dugogodišnjeg izgnanstva, koji mi je rekao “da su stanovnici Libije uvijek bili muslimani”, misleći pri tome na “umjereni islam”, koliko ja razumijem ovo pitanje. Ljudi u Libiji inače sebe smatraju časnim i religioznim ljudima, i to svojom praksom često potvrđuju, privrženi su islamskoj tradiciji, ali niukom slučaju nisu ekstremisti. Ono što je zajednička odlika svih ovih frakcija jeste neorganiziranost i neuvezanost. Niko od njih mi nije znao objasniti na kojim principima se odvija saradnja između Prelaznog nacionalnog vijeća i Kriznog štaba, koje je nedavno oformljen u Bengaziju, i između njihove dvojice predsjednika Muhammeda Džibrila i Mustafe Abduldželila.

Uloga islamista u i nakon revolucije

Slično kao i u Egiptu, Muslimansko bratstvo predstavlja najjaču islamsku organizaciju (partiju), koja bi u periodu, nakon revolucije, mogla imati jednu od ključnih uloga u procesu političke transformacije Libije iz totalitarnog u demokratsko

društvo, kao što je izjavio Muhammed Abdulmelik, jedan od čelnih ljudi organizacije, za arapski kanal El-Hivar, gostujući u dijaloškoj emisiji na temu “Libijska revolucija, prednosti i slabosti”. On je naglasio da je revolucija izuzetna prilika da se od Libije napravi slobodno i demokratsko društvo, u pravom smislu te riječi, sa svim institucijama civilnog društva, slobodnim medijima, organizacijama za ljudska prava, kao i prilika da islamisti konačno uđu u vlast i daju svoj doprinos razvoju istinske demokratije, a ne fiktivne demokratije koja ne bi donijela nikakve značajnije promjene na planu poštivanja osnovnih ljudskih prava i sloboda. “Da bi se desila bilo kakva značajnija promjena, ovi temelji moraju biti ispoštovani’’, bio je kategoričan u svom izlaganju lider libijskih islamista. On je, također, istakao da kopnena intervencija međunarodnih snaga ne bi donijela ništa dobro Libiji, jer bi to, sa druge strane, značilo ulazak El-Kaide u Libiju i vjerovatno još jedan dugogodišnji rat u kojem bi kolateralna šteta mogao biti ponovo jedan muslimanski narod i država. Abdulmelikov nastup na El-Hivaru je možda i prvi zvanični javni nastup islamista od početka revolucije, koji nagovještava njihovo aktivno učešće u političkom procesu nakon okončanja ratnih dejstava i odlaska Gadafija sa vlasti. Interesantno je primijetiti da je Muslimansko bratstvo i u slučaju Tunisa, i u slučaju Egipta, a evo sad i u slučaju Libije, slijedilo jedinstvenu stretegiju pružanja moralne i svake podrške revolucionarima, ali bez javnog eksponiranja i preuzimanja vodeće uloge, a sve sa ciljem očuvanja narodnog karaktera revolucije i izbijanja svih aduta Zapadu da iza revolucije stoje islamisti i El-Kaida, koji će umjesto “liberalnog” sistema napraviti “kruti’’ islamski sistem i samim time ugroziti međunarodnu sigurnost.

52

IslamnetEgipatska vlada više neće prodavati gas Izraelu po bagatelnim cijenama

EU daje 140 miliona eura Tunisu za povratak državljana te zemlje deportiranih iz Evrope

Izrael

Tunis

Niko ne žali sa Hosniem Mubara-kom kao Izrael. Izrael je zahva-

ljujući Mubaraku decenijama dobivao najeftiniji gas u svijetu. Da bi prikaza-li koliko je Mubarak bio velikodušan prema Izraelu navodimo podatke koje je obznanila egipatska vlada a vezano je za ponudu Rusije da kupuje gas od Egipta. Tako Rusi Egiptu za jedan milion BTU daje 13,6 dolara, a Egi-pat trenutno istu količinu Izraelu proda-je za 70 centi. Zbog ovako nepovoljnog s p o r a z u m a sa Izraelom Egipat dnev-no gubi devet milona funti. Međutim, svi su izgledi da je došao kraj

izraelskoj kupovini gasa po bagatel-nim cijenama. Nove egipatske vlastiveć su pokrenule proces uspostavlja-nja novog trgovinskog sporazuma sa Izraelom. Egipatska vlada je uvjerena da će novim sporazumom godišnja ci-jena gasa za Izrael biti veća za četirimilijarde dolara.

Evropska unija dodijelit će 140 miliona eura pomoći Tunisu

za povratak državljana te zemlje deportiranih iz Evrope, saopštioje ovih dana predsjednik Evropske komisije Žoze Manuel Barozo. j p j

“Od Tunisa očekujemo snažnu i otvore-nu akciju kada je u pitanju ponovno p r i h v a t a n j e državljana te zemlje koji su u Evropi boravili ile-galno, kao i kada je riječ o borbi pro-tiv ilegalne i m i g r a c i j e ”, naglasio je Barozo po-slije sastanka sa premije-rom Tunisa Bedžijem Ca-

idom Esebsijem. Oko 23.000 ile-galnih imigranata, većinom dr-žavljana Tunisa, došlo je do obala Italije od polovine januara, kada jeu toj zemlji svrgnut višedecenijskipredsjednik Zin el-Abidin Ben Ali.Samo u martu 78 brodova stiglo jeiz Tunisa do ostrva Lampeduze.

Šejh Al Tayeb: Dok se Papa znanično ne izvini za izre-čene uvrede na račun isla-ma i muslimana, Al Azhar neće pristati na međuvjer-ski dijalog sa Vatikanom

Vatikan

Michael Gerald, ambasador Va-tikana u Egiptu pokušao je

prošle sedmice dogovoriti ponovno pokretanje međureligijskog dijalo-ga između najpoznatijeg egipatskog univerziteta Al Azhar i Vatikana. Odnosi između Al Azhara i Vati-kana već duže vrijeme su narušeni, odnosno nakon što je aktuelni papa Benedikt VI, po preuzimanju pap-ske dužnosti, izrekao niz uvreda na račun islama Al Azhar je prekinuo sve kontakte sa Vatikanom. Kako sada stvari stoje ni najnovija inici-jativa Vatikana neće dati željene re-zultate. Veliki imam Al Azhara, šejh dr. Ahmed al Tayeb je Vatikanovom ambasadoru rekao da je za ponovno uspostavljanje međuvjerskog dija-loga između Al Azhara i Vatikana neophodno da se papa Benedikt VI zvanično izvini za vrijeđanje islama koje je učinio. To je uvjet preko ko-jeg ulema Al Azhara neće preći. Šejh dr. Ahmed al Tayeb je podsjetio am-basadora Michaela Geralda na poli-tiku bivšeg pape Ivana Pavla II koji je znao uspostaviti dijalog sa musli-manima.


53

Pripadnici šiijske Mehdi armije svezali na munaru sunijskog mujezina a onda eksplozivom srušili tu munaru

Irak

Ramzan Kadirov na silu vraća čečenske izbjeglice u Čečeniju

Čečenija

Mnogo je medijskih izvještaja napisano o zločinima okupa-

torskih vojski, prije svega američke vojske u Iraku. Međutim, u Iraku strašne zločinene čine, odnosnonisu činili samoamerički vojnici.Jedna od ozlo-glašenih vojski ilioružanih grupa u Iraku je Mehdiarmija. Mehdi ar-mija je vojna jedi-nica iračkih šiita.Ovom jedinicomkomanduje nji-hov šiitski vjerskilider Muktada al Sadr. O ka-kvim zločincima

se radi najbolje svjedoči video zapiskoji je postavljen na internetu ( vidi- http://www.islammemo.cc/vedio-images/vedio/2011/04/13/121398.

html), a na ko-jem se vidi kakosu pripadniciMahdi armijena munari jednesunijske džamijesvezali mujezina a nakon toga ek-splozivom srušilitu munaru za-jedno sa mujezi-nom. Nažalost,ovo je samo diozločina koji izvo-di oružana jedi-nica Muktada alSadra.

P roruska administracija Če-čenije na čelu sa Ramzanom

Kadirovim vodi agresivnu kam-panju vraćanja čečenske dijas-pore u Čečeniju. Zločinački t im p j j j

Ramzana Kadirova u nekoliko zemalja vodi nasi lnu kampanju gdje prisi ljavaju čečenske izbje-glice da se vraćaju u Čečeniju. g j p j j j

Najgore stanje je u Turskoj, od-nosno u Istanbulu gdje zločinci Ramzana Kadirova ubijaju sve one koji se usprotive njihovim

prijetnjama da se moraju vratit iu Čečeniju. Mark Brod, novinarp j j jj

,sastavio je izvještaj u kojem na-vodi slučaje kao što su ubijanječečenskih izbjeglica čak i snajpe-rom. Ramzan Kadirov nasi lnimpovratkom čečenske dijasporeželi ostaviti lažan dojam da sestanje u zemlji normalizira. Na-ža lost, čečenski narod je, kako sevidi, uvijek žrtva. Čečeni od zlo-

j

čina ne mogu na miru ostati ni udrugim zemljama.

Milijarder i mogući budući predsjednik Amerike koji ne krije da mrzi islam i muslimane

SAD

S ljedeće godine održat će se novi predsjednički izbori u Sjedi-

njenim Američkim Državama. Predizborna utrka je već počela. Trenutno je najzanimljivije u Re-publikanskoj stranci gdje traje izbor predsjedničkog kandidata. Iako je još rano za iznošenje pro-gnoza ko će biti kandidat Repu-blikanske stranke, za sada najviše šansi ima poznati američki mili-jarder Donald Trump. Ono što je za nas najzanimljivije kada je u pitanju Donald Trump jeste nje-gov odnos prema islamu. Islam je jedna od glavnih predizbornih tema Donalda Trumpa. U želji da se dodvori glasačima Trump otvoreno širi mržnju prema isla-mu i muslimanima. U intervjuu za američku televiziju CBN, Donald Trump je govorio kako je Kur’an knjiga puna mržnje i kako su sa-moubilački napadi, kako on kaže, vjerovatno utemeljeni na Kur’anu. Osim toga, Trump je još jednom potvrdio da su muslimani problem u Americi. Trumpova predizbor-na kampanja dokaz je da će novi predsjednički izbori u Americi biti puni govora mržnje prema islamu i muslimanima.


54

Za vrijeme podne-namaza u svetom haremu Mekki tridesetogodošnji Egipća-nin uzeo mikrofon i progla-sio se imamom Mehdijem

Saudijska Arabija

U svetom haremu Mekki ovih dana dogodio se nesvaki-

dašnji incident. Naime, u vri-jeme podne-namaza, kada je imam počeo da predvodi podne-namaz, odjednom je iza njego-vih leđa prišao jedan muškarac koji je uzeo mikrofon i počeo da viče da je on imam Mehdi (El-Mehdi je čovjek koji će se, Allahovom dozvolom, pojaviti pred Sudnji dan i povesti islam-ski ummet ka konačnoj pobjedi. Allah, dželle šanuhu, će ga ob-dariti svojstvima istinskog vođe, dat će mu uputu i učiniti ga mu-slimanskim predvodnikom. U njegovo vrijeme pojavit će se i Isa, alejhi-selam. Isa, alejhi-se-lam, će zateći Mehdija kako se, zajedno sa ostalim muslimani-ma priprema za sabah-namaz, a zatim će i sam stati u saff, na-kon što prije toga odbije ponu-du da on predvodi namaz. Isa, alejhi-selam, će ubiti Dedždža-la, a zatim će zajedno sa Meh-dijem izvojevati pobjedu protiv njegovih sljedbenika). Policija je brzo intervenirala i uhapsila osobu koja je napravila ovaj ne-svakidašnji incident. Riječ je o tridesetogodišnjem Egipćaninu. Nakon ovog incidenta vjernici su nastavili sa obavljanjem pod-ne-namaza.

Bashar al Assad nemilosrdno ubija svoj narodSirija

Tokom dosadašnjeg trajanja arapske TTrevolucije imali smo priliku doznati o TTrazličitim vidovima zločina diktatorskih režima protiv arapskog naraoda. Sjetimo se kako su Mubarakovi zločinci automo-bilima gazili demonstrante. Međutim, sirijski diktator Bashar al Assad je otišao još korak dalje. Ovaj zločinac ne bira način kako da pobije što više onih koji se bune protiv njegove vladavine. S obzirom da je sirijsko društvo jasno podijeljeno na sunije, druze i alevite, Assad koristi ove podjele i uz pomoć novca pokreće sektaške sukobe.

Assad je naoružao i dobro platio alavitskuomladinu i gurnuo ih na sunije. Naravno,krvoproliće je neizbježno u ovakvim situa-cijama. Osim podsticanja sektaških sukoba Assad je naredio svojim vjernim ubicama da ubijaju svakog vojnika koji odbije da puca na pobunjeni narod. Nažalost, to se idešava. Na youtubu se može naći ispovijestranjenog vojnika kojeg su pokušale ubitikolege vojnici jer nije htio pucati na narod.Sirijski narod će na kraju vjerovatno pobije-diti svog diktatora, međutim danak u krviće očito biti velik.


Konačno, Hosni Mubarak završio u zatvoruEgipat

Svrgnuti Hosni Mubarak i njegovi sinovi konačno su smješteni gdje

im je mjesto. Kako javljaju egipatski mediji egipatsko tužilaštvo odredilo je petnaestodnevni pritvor za Hosnia Mubaraka i njegova dva sina. Nakon što mu je saopćena odluka da mora u pritvor Mubarak je doživio srčani na-pad. Mubarak nije ni slutio da bi život mogao okončati u zatvorskoj ćeliji. Jošjučer je mislio da je gospodar života i smrti svoga naroda. Mubarak je to-kom decenija svoje vladavine pobio i na dugogodišnju robiju zatvorio hilja-de Egipćana. Saff je u prošlom brojufobjavio intervju sa Imadom al Misri-

jem koji nam je ispričao kakvi su biliMubarakovi zatvori. Ne sumnjamo da ima mnogo onih koji su izuzetno sretništo su doživjeli da vide Mubaraka kakosjedi u zatvoru.

55

Palestinci konačno počinju raditi na nacionalnom je-dinstvu

Palestina

D iktatorski režim Hosnia Mubaraka najzaslužniji je

za podjelu Palestinaca na razne frakcije. Mubarakov režim je u koordinaciji sa Izraelom spro-vodio aktivnu politiku razbija-nja Palestinaca na više frakcija. Osim toga, Mubarak i njegove sluge vješto su održavali čak i oružane sukobe između Ha-masa i Fataha što je pokopalo svaku nadu za palestinskim jedinstvom. Međutim, padom Mubarakovog režima sve se više govori o potrebi uspostavljanja palestinskog jedinstva. Jedin-stvo Palestinaca sada se postav-lja kao najvažniji zadatak. Egi-patsko političari i vjerske vođe danas otvoreno i bez straha ak-tivno pomažu Palestincima da postignu nacionalno jedinstvo. Ovo je Palestincima poručio i glavni imam Al Azhara šejh dr. Ahmed al Tayeb koji je ovih dana primio delegaciju Hama-sa iz pojasa Gaze. Palestinsko jedinstvo je godinama razbija-no. Nema sumnje da će treba-ti još mnogo godina da se to jedinstvo uspostavi jer su cio-nistički pipci zavučeni duboko u političko tijelo palestinskog naroda.

U 2011. godini zabilježeno 745 rasistička napada na muslimanke sa hidžabom

Austrija

Napadi i diskriminacija muslimanki koje nose

hidžab u Austriji iz godine u godinu konstantno se poveća-vaju. Prema podacima iz iz-vještaja organizacije ZARA u prošloj, 2010. godini dogodila su se čak 745 slučajeva napa-da i diskriminacija musliman-ki koje nose hidžab što je za 50 više nego u 2009. godini. ZARA navodi da su musli-manke suočene sa problemima pri zapošljavanju jer ih poslo-davci tjeraju da skidaju hidžab sa glave. Također, zabilježen je porast širenja mržnje prema muslimankama sa hidžabom na internetu. A najveći broj napada na muslimanke sa hi-džabom odnosi se na verbalne napade.

Foto islamnetaFrancuska antiislamska revolucija


Prema tome, sveobu-hvatno akceptiranje živo-ta svih ljudi – kao poje-dinaca, zajednica i država – aksiomna je stvar kod svih islamskih sljedbi, uz svu njihovu različitost. I sam tekst Kur’ana po-tvrđuje da islam dotiče i tretira sve aspekte života. Tako je, u pogledu poje-dinca, krajnji cilj posto-janja čovjeka izvršavanje onoga što mu je Uzvišeni Allah naredio, a radi čega ga je i stvorio: Ljude i dži-ne stvorio sam samo zato da Me obožavaju! (Ez-Zarijat, 56.), dakle kao pojedinci i kao kolektiv. Obožavanje pojedinca odvija se kroz islam, iman i ihsan, a obožavanje ko-lektiva kroz uređenje i oblikovanje ži-vota sukladno načelima islama. To je Allahov obrazac (života), a ima li ljep-šeg obrasca od Allahovoga! (El-Bekare, 138.). Sistemi kojima se uređuje život postoje u svakoj ljudskoj zajednici.

Prema tome, svaka zajednica mora imati sistem za vlast, ekonomiju, društveni život, rat, mir, nagrađivanje, ka-žnjavanje, rješavanje sporova među ljudima, suđenje, in-formiranje ljudi... Tako je to bilo kroz sva vremena.

Sa tim sistemima došao je i islam.

Prema tome, politički si-stem zasnovan je na autentič-nom načelu – Uzvišeni kaže: Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanja-te samo Njemu! (Jusuf, 40.); I sudi im prema onome što Allah objavljuje! (El-Maide, 49.). Vlast u islamu, u po-retku islamske države, ima

samo jedan cilj: realizaciju obožavanja Allaha, brigu o tome da se uspostav-lja vjera i zaštitu vjere. Ona, dakle, treba da štiti vjeru u njenoj teorijskoj ravni, u sferi bogosluženja, morala i svim drugim islamskim postojanim elementima. Istovremeno, ona treba da uređuje i stvari vezane za život na

56

Izvor: Internet portal Savtu-s-selefPrijevod: Mustafa Prljaa

Hvala Allahu, mir i blagoslo-vi Božiji neka su na naše-mu Poslaniku!

Termin: politički islam

Činjenica da se nekim islami-stima imputira nešto što se naziva političkim islamom sugerira da postoji i nešto što se zove nepo-litički islam, odnosno da postojijedna grupacija koja drži da islamnije u dosluhu s politikom. To je,nesumnjivo, neutemeljeno razvr-stavanje, jer nema nijednog mu-slimana a da ne zna da je UzvišeniAllah islam objavio s ciljem da život ljudi oblikuje na potpuni sveobuhvatan način. Na ovoupućuju riječi Uzvišenoga: Reci: “Klanjanje moje, i obredi moji,“i život moj, i smrt moja doista suposvećeni Allahu, Gospodaru svje-tova svih, koji nema saučesnika uBožanstvenosti svojoj; to mi je na-ređeno i ja sam prvi musliman!”(El-En’am, 162.-163.).

Islamski svijetDr. Jasir Berhami, jedan od vodećih egipatskih selefijskih autoriteta

Zašto su selefije promijenile stav prema političkom angažmanuTekst kojeg objavaljujemo je pisani oblik intervjua koji je šejh Jasir Berhami dao televizijskom kanalu El-Halidžijja. Pošto je poprilično opširan, a tretira iznimno važnja pitanja iz oblasti islamskog aktivizma i političkog djelovanja, objavit ćemo ga u dva dijela, u ovom i narednom broju


Također, među razlozima zbog kojih se ranije nismo politički

angažirali jeste taj što je plaćana

iznimno visoka cijena,

a rezultat unaprijed

bio poznat. Svi raniji

referendumi imali su poznat

rezultat – odgovor je uvijek bio pozitivan.


ovome svijetu shodno napucima vjere. Prema tome, svi sistemi društvenog ži-vota trebaju biti oblikovani islamom.

Podjela islama na politički i ne-politički islam bazira se na pogrešnoj premisi. Naime, islamske organizacije i orijentacije međusobno se razlikuju po svojim prioritetima pa ljudi mi-sle da su oni kontradiktorni među sobom, da neki od njih zagovaraju odvajanje ili apstiniranje od politike i sl. Međutim, radi se samo o priori-tetima - kako u ranijim fazama tako i u ovoj današnjoj – u procesu izgrađi-vanja revnosne muslimanske ličnosti, koji će, kako rekoh, rezultirati time da osoba bude musliman, vjernik i do-bročinitelj. To je za nas kamen teme-ljac, prva cigla u zdanju koje želimo sagraditi.

Distinkcija između šerijatskih i političkih ciljeva

Politički ciljevi moraju biti u sasta-vu šerijatskih ciljeva. Kada obavljamo neki posao mi pri tome moramo imati namjeru da taj posao radimo u ime Allaha, težeći Njegovu zadovoljstvu,

pa on stoga treba da bude sukladan onome što kazuje Šerijat. To je uvjet da bi to djelo bilo ispravno pa se tako, radi ostvarenja tih ciljeva, postavljaju prioriteti u djelovanju: šta mi je, na-ime, najpreče da radim u ovom vre-menu, u ovoj društvenoj sredini, u ovim okolnostima? Ja mislim da su prioriteti ovo, a neko drugi misli da su ono, međutim u konačnici svi oni pred sobom moraju imati jedan jedini naum: realizaciju obožava-nja Allaha, i biti kompati-bilni s onim s čime je došao Poslanik, s.a.v.s.

Zašto smo pristali na referendum o Ustavu?

Činjenica je da su braća selefije, svi oni, kao i pri-padnici drugih islamskih orijentacija – hvala Allahu - listom pristali da se izvr-še izmjene u Ustavu zemlje. To nije iz razloga što mi mislimo da će se tim izmje-nama postići sve ono što mi želimo, ili što mislimo

da sadašnji Ustav obuhvata sve naše zahtjeve, već iz razloga što ima mno-go stvari koje se moraju mijenjati. Mi držimo da su te izmjene samo jedan korak na putu stabilizacije prilika u zemlji.

Neki su konkretno izišli sa zahtje-vom da se izmijeni drugi paragraf. Pojedini političari su eksplicitno go-vorili o tome da taj paragraf treba samo preformulirati, tj. napisati da je

“islam osnovni izvor za do-nošenje zakona”, umjesto: “osnovni izvor za donoše-nje zakona je islam”, kako je bilo do sada, no to nije prihvaćeno. Iza toga for-mirana je druga komisija s dr. Tarikom el-Bišrijem na čelu, i ta komisija je zaobiš-la taj paragraf, kojim se de-finira identitet Egipta. Mi smo, dakle, željeli odaslati poruku kojom smo htjeli kazati kako je za nas pita-nje svih pitanja: očuvanje identiteta zemlje u smislu da je njena zvanična vjera islam, a njen jezik arapski,

Naše apstiniranje od političkog

angažmana nije dolazilo otuda

što smo mi držali da vjeri

nije mjesto u politici, ni

politici u vjeri, jer po našem

vjerovanju islam uređuje

sva pitanja života pa,

prema tome, i političko

ispoljavanje.


te da je islamski vjerozakon osnovni izvor u donošenju zakonskih propisa. Iz tog razloga insistirali smo na tome da se taj paragraf ne dira, osobito sto-ga što su neki političari, potencijalni kandidati za predsjednika države, predlagali vraćanje na Ustav iz 1923. godine, koji je donesen neposredno nakon revolucije iz 1919., a u kojemu se naznačavalo da je islam zvanična vjera države, no nije se naznačavalo šta je ishodište zakonodavnih propi-sa. Sljedstveno tome, Pravilnik koji je taj Ustav tumačio objašnja- vao je da to znači da je na prvom mjestu Ustav, zatim, na drugom mjestu, Pravilnik, a na trećem mjestu običaj. To zna-či da bi sudac, kad u tom trome ne bi našao regulativu kojom bi se rukovodio u do-nošenju presude, mogao presu-diti po islamskom vjerozakonu. Islamski vjerozakon je, dakle, po redoslijedu bio na četvrtom mjestu, dok je kod nas Allahov zakon iznad svega drugoga.

To je ono čime se izražava vjero-vanje nacije. Neki to zovu krovnim načelima Ustava, odnosno općim kodeksom kojim se izražava vjerova-nje nacije. Vjerovanje nacije je, da-kle, islam i čitav muslimanski narod Egipta ne ostavlja nikakvu alternativu tome. Neki pak traže upravo to, dok drugi idu tek za neznatnom korek-cijom: da se jedna te ista stvar samo malo drukčije formulira.

Prema Ustavu iz 1923. godine islamski vjerozakon bio je na zadnjem mjestu među izvorima zakonodav-stva, što znači da je vlast imao neko drugi mimo Allaha. Allahova riječ se uvažavala samo u nuždi: kad sudac ne bi našao uporišta u drugim naznače-nim izvorima tek tada bi mogao pri-bjeći Allahovom vjerozakonu. Ustav iz ’71., prije nego će biti izmijenjen 1980., naznačavao je da “islamski vje-rozakon spada među osnovne izvore za donošenje zakona”, što implicira da postoje i neki drugi osnovni izvori, a to znači da Allahu ne pripada baš sva vlast. Sljedstveno tome, to je zakono-davnom vijeću ostavljalo mogućnost da donosi i zakone koji su u konfron-taciji sa Šerijatom, a koji svoje uporište imaju u nekim drugim zakonima.

Potom je, 1980., izvršena korek-cija Ustava kada je naznačeno da je “islamski vjerozakon primarni izvor”. Oko tog paragrafa, iznesenog pred Ustavni sud, čitavih šesnaest godi-na je vođena rasprava, da bi, nakon ubistva Sadata za vrijeme parade, bila

dovedena u pitanje ustavnost kazne-nog zakona u procesu suđenja, budući je oprečan Šerijatu! Sud je pak taj prigovor odbacio, zaključivši da odrednica “primarni izvor” dopušta da mogu postojati i neki drugi, sekundarni izvori, što znači da se u nekim slučajevi-ma može o d -

stupiti od islamskog vjerozakona.

Nakon toga je Ustavni sud, 1996. godine, nakon duge rasprave konač-no presudio da izraz “primarni izvor” znači i svođenje na nj, u smislu da se ne ostavlja prostora nijednom se-kundarnom izvoru da se konfrontira s primarnim. Dakle, prema relevan-tnom tumačenju ovog paragrafa, svako nesuglasje s islamskim vjero-zakonom ima se smatrati ništavnim, a svaki zakon koji donese Parlament ili Skupština, a koji nije sukladan sa Šerijatom, ne može stupiti na snagu i biti validan.

To je bilo veliko ostvarenje. Zahvaljujući tome, onemogućeno je donošenje čitavog niza zakonskih pro-pisa koji su Egiptu diktirani sa stra-ne. Naime, Egipat je bio potpisnikom više sporazuma s Međunarodnom konferencijom o stanovništvu koji su sadržavali i neke klauzule koje su dra-stično odudarale od Šerijata a koji su za zemlje potpisnice bile obavezujuće u smislu da su morale donijeti određe-ne zakone koji bi bili usklađeni sa nji-ma. Egipat je te sporazume potpisao samo preliminarno, zbog nekih stvari koje su bile apsolutno neprihvatljive, kakvo je npr. formiranje porodice, pod čim se u običaju svih muslima-na podrazumijevaju muškarac i žena i bračna veza među njima. Međutim, Konferencija o stanovništvu dopušta i formiranje porodice od muškarca i

muškarca, od muškarca i žene bez sklapanja braka te žene i žene.

Među tim klauzula-ma bila je i ona da se prednost

muškarca nad ženom u podjeli zaostavštine ima smatrati ugnjetava-njem žene, što je očigledno oponiranje jasnom slovu Kur’ana. Potom je sve to izneseno pred Akademiju za islamske studije od koje je zatraženo da mora biti usklađeno sa Šerijatom, pa je Skupština te zakone odbacila budući

su bili u konfrontaciji sa Šerijatom, tako da zahvaljujući ovom para-

grafu nisu usvojeni. Tako je taj paragraf bio, nesumnjivo, velika stečevina.

Upravo ovaj paragraf čini da se egipatskim zakonodav-nim instancama ne može im-putirati preotimanje vlasti od Uzvišenog Allaha. On nazna-

čava da se te instance ne mogu otimati sa Allahom oko Njegove

vlasti, te da niko nema pravo ata-kovati na nešto za šta se ustanovi

da je Allahov propis. Isto tako, kada predsjednik države, premijer, vojni i policijski oficiri ili članovi Parlamenta polažu zakletvu, oni se zaklinju na poštivanje Ustava, koji decidno na-laže da nije dopušteno protusloviti Allahovom propisu, što je nešto doista veličanstveno.

Alternativa je da se zaklinju da će poštivati Ustav koji kaže: Dopušteno je postupati drukčije od Allahovog propisa; dopušteno je donositi zakone koji su konfrontirajući s Allahovim zakonom. Prema tome, ovo nije be-značajno pitanje pa, sljedstveno tome, mora se odbiti zahtjev za izmjenom ovoga paragrafa, ili za njegovim izuzi-manjem, i pored toga što onih koji se zalažu za to ima povelik broj. Borba oko toga se nastavlja i trajat će nared-nih šest mjeseci, kada će biti napisan novi ustav.

Svi se slažu u tome da ima za-kona koji se moraju promijeniti, ali naš stav je da se ovaj paragraf mora zadržati takvim kakav jeste, zarad očuvanja identiteta nacije, ili da se on još i pojača i preciznije formulira, jer je naznaka da se identitet Egipta nalazi u tome da je on: islamski, da je arapski i da pripada arapskom i islamskom svijetu stvar od velikog značaja. Naime, svi drugi paragrafi bili bi oblikovani po njemu budući da bi se on nalazio ispred svih njih. Taj paragraf spadao bi u krovna na-čela nacije, pa i samog Ustava, tako da bi svako odstupanje od njega bilo neustavno.

skih propisa. smo na tome , osobito sto-potencijalni

nika države, stav iz 1923. neposredno

, a u kojemu am zvanična naznačavalo avnih propi-ravilnik koji ašnja- vao je m

-om ativu u do-presu-

zakonu. akle, po tom mjestu,zakon iznad

ražava vjero-ovu krovnim osno općim

nog zakona u procesu suđenja, budući je oprečan Šerijatu! Sud je pak taj

g p j

prigovor odbacio, zaključivši da odrednica “primarni izvor”dopušta da mogu postojati i neki drugi, sekundarni izvori, što znači da se u nekim slučajevi-ma može o d -

stupiti od islamskog vjerozakona

bež

ma bilamuškarca n

zaostavštine imnjem žene, što jejasnom slovu Kuizneseno pred Astudije od koje biti usklađeno

j j

Skupština te zasu bili u konf

p

tako da zahgrafu nisu paragraf bistečevina.

Uprada se enim insputiratiUzvišen

čava da sotimati sa A

vlasti, te da kovati na nešt

da je Allahov ppredsjednik držpolicijski oficiripolažu zakletvu

kakve religijske pripadnosti i koje orijentacije mora biti predsjednik države – zašto bi se nama name-talo da nam predsjednik bude ne-musliman? Nas pak sumnjiče za vjersku netrpeljivost!

Isto tako kod njih se mora biti saglasan sa seksualnom raspusno-šću i s bezvjerstvom, inače ne mo-žete biti demokrata, dok mi pri-hvatamo sve blagodati demokratije koje su kompatibilne s onim što je Allah propisao. Demokratija je, naime, usvojila neke lijepe stvari iz islamskog sistema a onda je pod to podvela i načelo koje nama nije pri-hvatljivo, a to je da se zakonodav-na vlast, odnosno pravo donošenja zakona, prepušta ljudima. Srednji vijek je poznavao jedan vid ljudske promulgacije zakona s Božanskim obolom. To je kod Evropljana bila vjerska država, što je značilo da vladar vlada s Božanskim pravom, a ne na temelju činjenice da je on obični čovjek, ili opunomoćenik društvene zajednice. Prema tome, oni ne poznaju drukčiju vjersku državu osim teokratske u kojoj se ono što bi rekao vladar tretiralo Gospodnjom odlukom, a kad bi izrekao presudu, smatralo se da to presuđuje samo Bog, tako da bi onaj ko bi se tome usprotivio bio prognan iz Raja, budući je Raj bio u rukama vladarevim, bio on vjer-ski ili svjetovni.

Iz te teokratije oni su pobjegli u demokratiju. Rekli su: Vlast pri-pada većini!, dok kod nas vlast pri-pada Uzvišenom Allahu; i vladar i podanik podvrgnuti su Allahovom zakonu. Tako su preuzeli i usvo-jili i lijepe stvari iz islamskog si-stema kakva je, npr. ona da zajed-nica imenuje sebi vladara i da ga smjenjuje. Ona ima pravo da ga nadzire, da mu naređuje i zabra-njuje. Prema tome, to što sada ima kod njih, bilo je ranije kod nas. Naime, Poslanik, s.a.v.s., umro je a iza sebe nije imenovao nekog ko će ga naslijediti u vođenju države, pa su ashabi, r.a., izabrali Ebu Bekra za njegova nasljednika. Ljudi koji donose odluke su predstavnici za-jednice. To bi tako moralo biti kod nas. Ljudi koji donose odluke su ljudi od iskustva i konsultativno-sti, oni su ti koji biraju predsjedni-ka države, ali oni ga imaju pravo i


N aše apstiniranje od po-litičkog angažmana nije dolazilo otuda što smo

mi držali da vjeri nije mjesto u po-litici, ni politici u vjeri, jer po na-šem vjerovanju islam uređuje sva pitanja života pa, prema tome, i političko ispoljavanje. Nisu selef ije bili jedini koji su se distancirali od politike, već se od toga u biti bio distancirao sav narod. Svi, naime, znaju da broj onih koji su izlazili na izbore i referendume nije prela-zio milion. Sada, nakon revolucije, stvari su se drastično promijenile, a mi smo ponajprije dio egipatskog muslimanskog naroda, a potom imamo i svoje ranije iskustvo, jer smo– zajedno s drugim islamskim asocijacijama – bili stvarna opozi-cija, zbog koje je i doneseno “van-redno stanje” i zbog čega se mno-go ljudi našlo iza rešetaka. Zbog toga sam i sam triput bio zatvaran; zbog toga su šikanirani revnosni vjernici, osobito oni s bradama, u velikom broju radnih sredina, čak i u školstvu, i za vrat su im puhale sigurnosne službe čitavih trideset i pet godina.

Mjerila su se zatim promijenila. Ljudi sada osjećaju kako je refe-rendum pozitivan korak, kako se njime poštiva volja naroda, i da se, istovremeno, pruža prilika da se nešto promijeni kroz to pozitivno učestvovanje. Ranije – prije revo-lucije – od svakoga ko je uzimao učešća u politici traženo je da se odrekne nekih postojanih vjerskih načela, kojih se mi nismo mogli odreći. Svako je, npr., morao biti spreman prihvatiti i glasački listić s koptskim predsjednikom države, ili s nekim ko je izišao iz vjere, a ja se ne stidim kazati: Uzvišeni Allah kaže: A Allah neće dati priliku ne-vjernicima da unište vjernike! (En-Nisa’, 141.).

Isto onako kako je sav svijet prihvatio da predsjednik i premi-jer Izraela može biti samo jevrejin, i kako ste prihvatili činjenicu da kraljica, odnosno kralj Engleske bude istovremeno i čelni čovjek Protestantske crkve, da predsjed-nik države Vatikan neminovno mora biti katolički papa... i kako prihvatate, npr. da ustavi se-dam evropskih država – članica Evropske unije – jasno naznačavaju

Selefije i glasačke kutije ranije i sadasmijeniti. Učenjaci su to tako pro-pisali u slučaju izraženijeg nasilja, otimačine, nepravde i u slučaju izraženijih oblika pokvarenosti i korupcije – tada su ga ljudi koji donose odluke dužni smijeniti s tog položaja, jer bi njegovo daljnje zadržavanje na tom položaju bilo najpogubnija stvar, kakvu sada imamo u Libiji, gdje daljnji op-stanak aktuelnog vladara znači ra-zaranje cijele zemlje i prolijevanje narodne krvi. Tamo se, dakle, ne može tražiti od ljudi da se preda-ju i prestanu se boriti, pravdajući to njihovom obavezom da slušaju i pokoravaju se vladaru.

Mi sada imamo značajan ste-pen slobode i zahvaljujući tome ne mogu nam se nametati odstupanja od Božijega zakona. Ako bi nam se nekada nametalo takvo odstu-panje, odstupanje od nekog po-stojanog vjerskog načela, mi tada ne bismo učestvovali u političkom angažmanu.

Također, među razlozima zbog kojih se ranije nismo politički angažirali jeste taj što je plaćana iznimno visoka cijena, a rezultat unaprijed bio poznat. Svi raniji re-ferendumi imali su poznat rezultat – odgovor je uvijek bio pozitivan, a niko nije mogao biti optužen za falsif iciranje. Stoga su neki ljudi bili odbijeni, jer su sredstva infor-miranja: printani mediji, državna televizija i satelitski kanali, a s nji-ma i laicisti i liberali, listom pozi-vali ljude da se negativno izjasne o referendumu o ustavnim promje-nama, ali je narod odgovorio po-zitivno, suprotno očekivanju svih njih. Tako je plaćena previsoka cijena, dok je dobitak bio beznača-jan, jer je falsif ikovanje rezultata u pogledu konačnoga rezultata bilo očevidno. Na koncu smo bili samo dekor jednom režimu koji je želio imati samo dekorativnu opozici-ju i unaprijed odlučene rezultate. Ono što se dogodilo na zadnjim izborima učinilo je da se velik broj islamski orijentiranih ljudi povu-če, jer je ionako neznatni procenat koji im je dodjeljivan bio još više umanjen: nakon što su dobili samo trideset posto od ranijih osamde-set, to je smanjeno na 3 ili 2%, pa je njihovo bojkotiranje imalo pozi-tivan, a ne negativan ishod.

“Neka opiše tog inspektora” – rekla sam prevodiocu. “Imao je ožiljak na licu. Krupan čovjek. Dolazio bi u Floridu i pio. Ponekad bi mu vlasnik davao novac. Ali prošle noći vlasnika nije bilo kada je on došao.” Onda je imao odnose sa Viktorijom i drugim djevojkama. Bez da je platio. Kada se makro vratio bio je bi-jesan na tog policajca, stavio mu je pištolj na glavu a onda ga je bacio u podrum. Nakon toga je makro svoj bijes iskalio na Viktoriji. Kada je otišao do podruma, Viktorija je iskoristila priliku i pobjegla.

Znala sam ovog policajca – on se proti-vio mojoj istrazi u Azrinom slučaju.” (str. 83).

Druge djevojke iz Floride su bile manje koo-perativne. Davale su neja-sne opise IPTF-ovih služ-benika, lokalnih policajaca i vojnika koji su posjećivali lokal. Uprkos njihovim izjavama:

“Moje misli su kruži-le oko kutije sa američkim dolarima. Jedino mjesto u Bosni gdje se može doći do dolara su bile američke voj-ne baze, gdje bismo i mi iz DynCorp-a unovčavali naše platne čekove. Svi drugi IPTF-ovci su bili isplaćivani u njemačkim markama. Ovdje je nešto smrdilo.” (str. 83).

Nakon kriminalističke obrade, dje-vojke su odvedene u Sarajevo, gdje su smještene u sigurne kuće. Malo zatim uhapšen je vlasnik Floride ali “ne zbog toga jer je držao žene zatočenima ili zbog trgovanja ljudima nego jer ih je ‘upošlja-vao’ bez ispravnih radnih dozvola. Što se tiče krupnog inspektora koji je bio pretu-čen u Floridi, on je priznao da je uzimao mito u zamjenu za upozorenja o predsto-jećim racijama. Navodno je ovo radio jer je imao bolesnu ženu čije liječenje je bilo skupo. Otpušten je sa radnog mjesta.” (str 84.).

Nakon ovog događaja Kathryn je odlazila u blizinu američkih baza i tek sada je primijetila mnoštvo lokala koji su i po samim imenima bili orijentirani ka američkim posjetiocima, kao što su:

“Marlboro, Harley-Davidson, Crazy Horse, Atlanta, pa čak i hooters (eng. ‘grudi’). Upitala sam jednog čovjeka koji je u bli-zini živio od kada su ti lokali tu. ‘Nakon što su došli vojnici’.” (str. 85).

U međuvremenu se pro-čulo da IPTF-ova stanica u Zenici nudi pomoć djevojka-

ma koje su izložene na milost ili nemi-lost svojim makroima te ih se sve više počelo javljati kod Kathryn. U aprilu 2000. godine joj je isticao jednogodiš-nji ugovor sa DynCorp-om kada joj je Madeleine Rees, šefica UN odjela Visokog Predstavnika za Ljudska Prava, ponudila da preuzme mjesto dužno-snika za pitanja nasilja nad ženama u Glavnoj bazi UN-a u Sarajevu. To bi joj otvorilo novi krug djelovanja, i pored rada u Bosni, predstavljala bi svoj rad na konferencijama diljem Evrope. Iako je ponuda zvučala primamljivo ona se nećkala. Daljnim ostankom u Bosni bi se smanjivale šanse za novim poslom kada se vrati nazad u SAD. Nakon sa-vjetovanja sa svojim životnim partne-rom je ipak prihvatila posao u Bosni i ostala ovdje…

Nastavit će se

61

Pripremio: Sejfuddin Dizdarevi

Iza noćnog bara “Florida” se na-lazila još jedna kuća koja je bila zaključana. Nakon što niko nije

otvarao, Kathryn je provalila vrata:“Unutra, u ćošku sobe nalazilo se

skvrčeno sedadd m djevojaka sa uplašenimizrazom lica. Na sebi su imale kratke šorceve i majice koji nisu bile ni velike ni male. Na licima im je bila razmaza-na šminka. Jedini namještaj su bila dva dušeka na podu na kojima su njih sedadd m spavale. U plastičnim kesama su se na-lazile mini-suknje i potkošulje sa šljoki-cama – njihovo ‘radno’ odjelo. U sobi je ’bila i korpa za otpatke u kojoj se vidio korišten kondom.” (str. 81)” .

Na podu se nalazila i sveska u ko-joj su djevojke bilježile svoje uslugemušterijama kao i iznos novca koji suza to dobijale. Skala se kretala izme-đu 25DM i 100DM. Na Kathryninopitanja da li na ovom mjestu ima jošdjevojaka, kojima je potrebna pomoć,jedna “plavokosa i djevojka plavih očiju“je pokazala na prozor, u pravcu rijeke Bosne. Drhtajućim glasom je sa jakimakcentom rekla: ‘Ne želimo da završimoNNplutajući.’” (str. 82)” .

Kathryn je obavijestila lokalne ivlasti o ovom događaju. Po povratkuu IPTF stanicu, Viktorija je ispriča-la kako ju je njezin makro držao za-tvorenom, tukao i zlostavljao. Čak je

j j j

rekao da će ubiti lokalnog policijskog inspektora.

Knjige“The Whistleblower: Sex Trafficking, Military Contractors, and One Woman’s Fight for Justice”

Mito u zamjenu za upozorenje o racijamaU nekoliko narednih brojeva, SAFF će ekskluzivno i po prvi put na bosanskom jeziku objavljivati djelove knjige „The Whistleblower: Sex Trafficking, Military Contractors, and One Woman’s Fight for Justice” (Informant: trgovina ljudima, privatne vojske i borba jedne žene za pravdu) autorice Kathryn Bolkovac


Nakon ovog događaja Kathryn je odlazila u blizinu

američkih baza i tek sada je primijetila

mnoštvo lokala koji su i po

samim imenima bili orijentirani ka američkim posjetiocima.


62

RazmišljanjaHugo Gutmann i Zahide Sarikas

Piše: Sejfuddin Dizdarević

N akon Prvog svjetskog rata, poručnik HugoGutmann, koji se

nalazio u istoj vojnoj formacijikao i Adolf Hitler – 16-om pje-šadijskom rezervnom puku – jeigrao važnu ulogu u naknad-noj Hitlerovoj slavi na kojoj ćeovaj graditi svoj mit o ‘hrabromvojniku’, predlažući ga za or-den “Čelični krst prve klase”,

j p g

kojeg je Hićo na kraju, zahva-ljujući Hugovom lobiranju, idobio. Iako je svojim učešćemu ratu odigrao veliku ulogu za Njemačku, Hugo je imao sre-ću te nije završio u jednom odHitlerovih koncentracionih lo-gora, sa zadnjim vozom je prekoBelgije i Portugala uspio po-bjeći u SAD. On je bio jedanod 49-orice jevrejskih vojnika 16. puka koji su se u Prvomsvjetskom ratu dobrovoljno ja-vil i da služe svojoj domovini.Iako su se sa Hitlerom bori-li rame uz rame, većina ih jezavrši la u gasnim komorama,kako u svojoj, nedavno objav-ljenoj knjizi “Hitlerov prvirat” piše njemački historičarThomas Weber.

Postoji li veći stepen patri-otizma, integracije i asimila-cije od dobrovoljnog javljanja u redove vojske društva koje jebilo prožeto antisemitizmom usvim svojim porama?

Ne znam da li muslima-ni Njemačke danas znaju za Hugu Gutmanna i brojne nje-mačke asimilirane Jevreje kojisu se svojih i luzija o sopstve-nom stepenu prihvatljivosti unjemačkom društvu odloži-li tek onda kada su se za nji-ma zatvorile kapije Aušvica,Buhenvalda, Dahaua?

Moderni islam

Zahide Sarikas je političar-ka turskog porijek la njemač-ke stranke socija l-demokrata (SPD), koja se kandidovala za mjesto izaslanika u pokra-jinskom parlamentu Baden-Virtemberga. Živi i radi u j p

njemačkom gradu Konstancu koji se nalazi na istoimenom jezeru na jugu Njemačke na tromeđi Njemačke, Austrije i Švicarske. Po biografskoj iner-

j j

ciji unutar svoje stran-ke slovi za ‘stručnjaka’ za teme o imigranti-ma. Biti uspješan po-litičar u njemačkom društvu sa ‘hendike-pom’ svoga porijek la, odagnavajući sumnje u svoju loja lnost, onda to u prvoj liniji po-drazumijeva prežvaka-vanje predrasuda koje javnost gaji prema muslimanima. Tako se i Zahide, koja se za la-že za “moderni islam i la icističku Tursku” u decembru prošle go-dine jasno izjasnila protiv poznatog daije Pierrea Vogela koji je trebao da nastupi u Konstanci. Tada je izjavila:

“Islamistički misionar Pierre Vogel , koji je pod prismotrom Ureda za zaštitu državnog po-retka će nastupiti u subotu 18.12.2010. Izražavam žaljenje i nerazumijevanje da on svo-je netrepeljivosti može širiti u jednoj hali pod upravom grada. On podučava da je samo islam prava vjera i zahtijeva distan-ciranje od ne-islamističkog [sic!] svijeta. Vogel govori da je protiv nasilja, ali u kontekstu njegovih

radikalnih izjava ovo je samoprazna priča. Njegova poruka je mržnja.”

Na kraju Vogel nije gostovaou hali. Grad je zbog navodnevelike količine snijega na kro-vu hale, te zbog opasnosti za sigurnost posjetilaca, otkazaonjegov nastup.

Zahide se nakon toga ža-lila da je dobijala prijetnje od“islamista”, te je izjavila da sene da zastrašiti i da će i se daljenastaviti boriti za ‘toleranciju’

– ma šta god taj pojamoznačavao u njezinomvokabularu.

A onda sredinommarta njezini stra-hovi su se obistinili;Zahide je 15.3. pre-tučena ispred svojekuće u Konstancu. Za javnost je stvar bila jasna. Počinilac je ili“soba iz desnoekstre-mnih turskih krugova:‘ sivi vukovi’ su opasna,fašistički orijentirana skupina, koja se bru-talno bori protiv dru-gih mišljenja” (lokalne”novine Südkurier od 16.3.2010) ili “Sarikas

je govorila da joj se često prijeti-lo iz islamističkih krugova” (isti”izvor).

Time se i završava vidokrug njemačke javnosti o pozadinipotencijalnog počinioca. Da isti možda potiče iz njemač-kih nacističkih krugova; to sunezavisni i objektivni novinariu samom startu isključili. Da Nijemci premlaćuju strance, pa makar imali i njemački pasoš,je dimenzija u njihovim razmi-šljanjima koja – iako najbliža stvarnosti – je i najirealnija.Na antiislamskim blogovima

Asimilacijom do integracije

Biti uspješan političar u

njemačkom društvu sa

‘hendikepom’ svoga porijekla,

odagnavajući sumnje u svoju lojalnost, onda to u prvoj liniji podrazumijeva prežvakavanje

predrasuda koje javnost gaji prema

muslimanima.


63

su špekulacije dobile groteskne dimenzije. Složni su bili u uvje-renju da se mora raditi o osobi van-germanske ideologije.

Ali priča je dobila zaokret koji sigurno nije odgovarao postojećim predrasudama; kada je Zahide nakon nekoliko dana izašla iz bolnice dala je i opis osobe koja ju je napala a koju policija ni do danas nije uhvatila:

“Starosne dobi od 20 do 26 godina, visok oko 1,85cm, plave oči, kratko ošišana kosa. Nosio je crne hlače, zelenu majicu i sivo kariranu jaknu. Osim toga, pričao je književnim njemačkim i imao je crne rukavice i pirsing na desnoj obrvi.”

I pored jasnog opisa poči-nioca, Christoph Hettenbach, glasnogovornik državnog tuži-oca u Konstancu, ipak ne gubi nadu da će se predrasude koje su gajili, obistiniti:

“Njezino tursko porijeklo i opis počinioca ukazuju na mo-gućnost da napadač potiče iz desnoekstremističkog miljea. Ali nije isključujeno, da počinilac ima tursko-islamističku pozadi-nu. Ali to su samo pretpostavke, izjavio je Hettenbach.“ (see-on-line.info 21.3.2011)

Možda se neko od konverti-ta-islamista prerušio u nacistu i pretukao Sarikas. Oni su to u stanju. Tome ih podučavaju u afganistanskim kam-povima za obuku.

Islamisti su granati-rali Markale i to onda svalili na Srbe. Njihosam hiljada je izvršilomasovni harakiri u vr-letima oko Srebrenice,samo da bi bosanskiislamisti kasnije optu-žili Srbe za to.

Gutman kao opomena

Ako je cilj njezinog distanciranja od islama i muslimana bio ku-povina naklonosti nje-mačke javnosti onda je

taj projekat pao u vodukada je dobila prviudarac.

Ulazak muslima-na u politiku na za-padu i borba za vla-stita prava tim putemje legitimno sredstvoza poboljšanje soci-j g

jalnog statusa unutarj j

društva. Prepuštanjej g

javnog prostora drugi-j

ma, i polaganje nadej g gg

da će se oni boriti za g j

naša prava je stvar koja je podložna mnogim

j j

razočarenjima. Ali ako će ta borba biti po cijenu izdavanja

j

sopstvenih ideala, odnosno j jj

uvjerenja da ćete se za svoja prava boriti ako ih izdate, jer

j j j

je upravo to ono što ljudi á la jj

Sarikas rade je kontradiktor-j jj

na, a strategija da “ne budu j

šejtanu mrski a i Bogu dragi” g jg j

odnosno nada da će ih asimi-j g gj g

lacija učiniti ravnopravnim Nijemcima u društvu, pokazala

j

se neuspjelom. Ali to nisu morali iskusiti na

svojim kožama. Trebali su pita-ti Gutmanna.

taj projekat pao u vodu razočarenjima Ali ako će ta

Ali ako će ta borba biti

po cijenu izdavanja

sopstvenih ideala, a strategija

da “ne budu šejtanu mrski

a i Bogu dragi” odnosno

nada da će ih asimilacija

učiniti ravnopravnim

Nijemcima u društvu,

pokazala se neuspjelom.

64

No comment


U BiH 527.749nezaposlenihPosljednjeg dana februara ove godi-ne u BiH je bilo 527.749 nezaposle-nih. U odnosu na 31. januar, broj nezaposlenih povećao se za 1.048 ili 0,20 posto. Evropska komisija nedavno je saopćila da je BiH sa 42,7 posto nezaposlenih radno spo-sobnih građana rekorder među ze-mljama regiona.Dnevni avaz, 14. februar 2011.

Uvozimo lišće, granje,ruže, pa čak i golubove

Da BiH uvozi “sve i svašta”, poka-zuju i podaci da među stotinama hiljada artikala koji pređu grani-ce iz inostranstva stiže čak i lišće,grane, golubovi, ruže, čekinje do-maćih ili divljih svinja, te ljudska kosa.Depo.ba, 10. april 2011.

Cura ga ostavila, a on do-bio na lotu 18 milijuna funtiKerry Graves i Matthew Breach bili su u vezi čak 14 godina,a onda je Kerry dosadilo te ga je ostavila. Kerry je svoju sreću pokušala naći s vlasnikom pro-palog internet cafea s kojim sada živi, a Matthew je dobio na lotu18 milijuna funti koje ne zna na što bi potrošio.Dnevnik.ba, 9. april 2011.

Banjaluka: Pas nasrnuo na bebu u kolicimaBanjalučanin Boris Mićić u uobičaje-noj šetnji gradom s osmomjesečnim si-nom doživio je šok kada je na njih na-išao pas i nasrnuo na bebu u kolicima. Srećom, do fizičkih povreda nije došlo, a Mićić je zapanjen što se sve to deša-valo u prisustvu vlasnika psa, koji ništa nije preduzeo da životinju spriječi.Nezavisne novine, 9. april 2011.

Ruskinja rodila 69 djeceValentina Vassilyeva, supruga Feodora Vassilyeva, ruskog se-ljaka koji je živio u 18. stoljeću,tokom života rodila je 69 djece.Ruskinja je 16 puta rodila blizan-ce, sedam puta trojke i četiri puta četvorke.Ginisova knjiga rekorda, 10. april 2011.

Danila Petrovića sam ime-novao za savjetnika prije nego što mi je postao zetNebojša Radmanović, predsjedavaju-ći Predsjedništva BiH: Odnosi se naDanila Petrovića a, kojeg sam imenovaoza sa avjetnikaa a ka ada mi nije bio zet. Zetami je postao više od godinu dana po-aslije toga. Svi predsjednici imenuju za savjetnike ljude u koje imaa aju povjerenja ai za koje misle da zna aju ra aditi određenu vrstu posla, da će pomoći predsjedniku.aTaTT ko sam i ja ra adio.Frontal, 7. april 2011.

Titov unuk Josip JoškaBroz: Partizani su ubilimalo onih koje su trebaliStudio B, 8. april 2011.

Kakanj: A. D. sam sebiprerezao grkljanDnevni avaz, 10. april 2011.

Naučila kravu da pre-skače preponePetnaestogodišnja Njemica Regina Majer nije dobila od roditelja dugo že-ljenog ljubimca za jahanje, stoga je od-lučila da od svoje krave napravi konja.Mlada Regina naučila je svoju kravuLunu da preskakače prepone.Blic, 10. april 2011.

25-godišnjak se utopiou septičkoj jamiU mjestu Guberu kod Livna dogodila se tragedija u kojoj je smrtno stradaoOsman M., rođen 1986. godine u KotorVaroši, inače nastanjen u Guberu.Nastradali Osman upao je u bunar,koji je prenamijenjen u septičku jamu,u dvorištu obiteljske kuće. Naime, be-tonska ploča na bunaru je pukla dok jenastradali prelazio preko nje. Vijesti.ba, 13. april 2011.

Stanko Đorđević mjese-cima spavao sa mrtvomženomPrije nekoliko dana u kući u Ulicicara Dušana 65, gotovo u strogomcentru Kraljeva, otkriven je StankoĐorđević (56) koji je u istoj kući,puna dva i po mjeseca - živio pokrajtijela svoje prijateljice?! Đorđevićje “ljubomorno” čuvao tijelo svoje dragane, čak i kad su se nepodno-šljivi mirisi širili po kraju.

Blic, 13.c april 2011.

Tužio samog sebeVojkan Ružičić iz Gornjih Palačkovaca,kod Prnjavora osim što je tužio pr-vog komšiju i bliskog rođaka, Vojina Ružičića, Vojkan je tužio i - samog sebe!Večernje novosti, 14. april 2011.

Policajac sa devetero djecePolicajac Samir Terzić iz sela Glavica kod Sanskog Mosta jedini je policajac u BiH koji ima devetero djece.Nezavisne novine, 14. april 2011.

Osnovnu školu u BiH go-dišnje ne upiše i ne za-vrši 6.000 djece a sva-ke godine oko 20.000 mladih ne završi sred-nju školuDnevni avaz, 9. april 2011.

R ok trajanja ne važi za neke namirnice. Ukoli-

ko ih čuvate pravi lno, šećer, so, r i ža i med i mnogo posl ije da-tuma označenog na pakovanju mogu se korist it i bez bojazni, t vrde stručnjaci. Pošto ne omo-gućava razvoj bakterija šećer se teško može pokvarit i. Važ-no je samo da se nije st vrdnuo, ist iču stručnjaci. A u dobro za-t vorenoj vrećici r i ža je sigurna skoro zauvijek ! Pravi med nećeizgubit i nijedno svojst vo uko-l iko ga čuvamo u zatvorenoj teg l i na tamnom i ne previše h ladnom mjestu. Sadržaj slani-ka, navode stručnjaci, nikad se neće pokvarit i.

Proizvedeni prvi sperma-tozoidi u laboratoriji

G rupa japanskih naučnika sa Univerziteta u Jokohami

proizvela je prve spermatozoide u laboratoriji. Sredina koja je ko-rišćena za njihovu proizvodnju je ona embrionalnih matičnih ćelija. Spermatozoidi su bili funkcional-ni i od njih su vještačkom oplod-njom dobijeni mali miševi.

65

NaukaPoremećaji u radu štitne žlijezde Namirnice koje nemaju

rok trajanja!

Orahe bi trebalo jesti češće

Otkriveno pet novih gena koji podstiču Alchajmerovu bolest

H ormoni tireo-idne ili štitne

žlijezde upravljaju ra-dom skoro svih ćelija u našem organizmu. Međutim, kada dođe do poremećaja u raduove žlijezde, posljedi-ce su brojne, od znoje-nja i drhtanja ruku do problema sa težinom i radom srca. Kako bi

izbjegli poremećaje preporučuje se konzu-miranje jodirane soli, morske ribe, mrkve i brokula. Pravi uzro-ci poremećenog rada štitne žlijezde još nisudovoljno ispitani, a li se zna da genetika, hro-nična infekcija i stres predstavljaju faktore rizika.

O rasi su najzdraviji koštu-njavi plodovi i trebalo bi

ih jesti češće, tvrde američki na-učnici. Rezultati ispitivanja su pokazali da je orah prema količini i kva-litetu izuzetno ko-risnih antioksidan-tnih materija znatno ispred sličnih voć-nih vrsta. Američki stručnjaci ustanovili su, međutim, da je količina antioksida-nata veća u orasima nego u drugim ko-štunicama, a kvali-tet takvih supstanci znatno bolji. Antiok-sidansi su izuzetno

korisni za organizam, jer sprje-čavaju lančane reakcije koje ošte-ćuju ćelije prilikom oksidativnihpromjena.

G rupa f rancusk ih i br itansk ih i s t ra ž ivača uspjela je ident i-f ic i rat i pet nov ih gena koji kod sta r ijih ljud i podst iču ra-

zvoj najče šćeg obl ika demencije , A lchajmerove bole st i . Otk r ićepredstavlja va žan po-mak u ra svet ljavanju mehanizma bole st i, a l i i osnovu za da-lji ra zvoj terapija i prevenciju oboljenja .Nakon ana l i ze geno-ma oko 60.000 oso-ba , među kojima jet reć ina bi la obolje la od A lchajmerove bo-le st i, s t ručnjaci suupored i l i rezu ltate i uspjel i i zol i rat i nove gene odgovorne za na stanak te bole st i .

Pripremio: Saladin Kovaevi


saff [broj 291, 15.4.2011]

Documents