Šeher banja luka 26

ŠŠ EE HH EE RRBBAANNJJAA LLUUKKAA

MMAAGGAAZZIINN SSAAVVEEZZAA BBAANNJJAALLUUČČAANNAA UU ŠŠVVEEDDSSKKOOJJ // MMAAGGAASSIINN UUTTGGIIVVEENN AAVV RRIIKKSSFFÖÖRRBBUUNNDDEETT BBAANNJJAALLUUKKAA II SSVVEERRIIGGEE

ŠŠEEHHEERR BBAANNJJAA LLUUKKAA -- BBrroojj 2266 -- JJUULL -- AAUUGGUUSSTT -- 22001133.. -- MMOOTTAALLAA -- GGOODDIINNAA VV

Uvodnik

2

OSNOVAN/GRUNDAT 2009.

Izdavač/UtgivareSAVEZ BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ

RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ISSN 2000-5180

Glavni i odgovorni urednik/Chefredaktör och ansvarig utgivare

Mirsad Filipović

Urednik/RedaktorGoran Mulahusić

Grafička obrada/Grafisk arbeteArt-studio EMMA

Lektor/KorrekturläsareIsmet Bekrić

Blagajnik-Ekonom/Kassör-EkonomZlatko Avdagić

Redakcija/RedaktionGoran Mulahusić

Enisa BajrićFatima Mahmutović

Esmina MalkićHaris GrabovacNedžad Talović

Dopisnici/KorrespondenterIsmet Bekrić (Slovenija)

Slavko Podgorelec (BiH)Mišo Vidović (BiH)Kemal Coco (BiH)

Radmila Karlaš (BiH)Aida Bašić (Švedska)Rešad Salihović (BiH)

Adresa redakcije/Redaktionens adressŠeher Banjaluka,

Luxorgatan 12, 591 39 MotalaTelefon: +46(0) 739 872 284

Internet: www.blsavez.seE-post: [email protected]

List izlazi dvomjesečnoGodišnja pretplata:

6 brojeva 150 SEK plus poštarina

Pretplata i reklame+46(0) 73 98 72 284

E-post: [email protected], crteži i fotografije se ne vraćaju

Štampa/TryckNIGD “DNN” Banja Luka

Naslovna stranaKemal Širbegović, Okamenjeni zajednički pretci I, 1994.

Š E H E RBANJA LUKA

Riječ urednikaTolerancija, razumijevanje, dijalog...Poštovani čitaoci,

Nadam se da ste se uspjeli odmoriti tokom proteklog ljeta, na moru ili na banjalučkim ljepoticama Vrbasu, Vrbanji i Su-turliji. Nekoliko članova našeg Saveza Banjalučana uz odmor je imalo i dosta obaveza. Bili smo angažovani u pripremi irealizaciji tradicionalnog «Vezenog mosta» pomažući Zajednici udruženja građana Banjaluke da nam i ovogodišnja ma-nifestacija uljepša ljeto i boravak u zavičaju. Jubilarni, već deseti, “Vezeni most” je bio nešto drugačiji nego prošlih go-dina. Naime, trajao je vremenski kraće, ali sadržajem nije zaostajao za prethodnima. Možemo biti ponosni na ostvarenerezultate, jer treba imati u vidu da je manifestacija održana u mjesecu Ramazanu i da su mnogi učesnici i organizatoripostili, a bilo je veoma toplo i sparno.

Ovogodišnji «Vezeni most» protekao je u svečanoj atmosferi sa bogatim kulturnim i sportskim aktivnostima, održana je izapažena tribina predstavnika lokalnih vlasti i građana Banjaluke, većinom izbjeglih i raseljenih širom svijeta. Raduje ve-liko učešće omladine i djece u sportskim takmičenjima, a vrijedno je spomenuti šahovski turnir, izložbu svjetski poznatoglikovnog umjetnika Kemala Širbegovića, prekrasan nastup dječje grupe “Roda”, svečano otvaranje u kojem su prisutne,svojim odličnim interpretacijama, oduševile Dunja Simić i Marija Šestić, te završnu večer u restoranu “Slap”. O tim idrugim događanjima puno više ćete pročitati u tekstovima naših saradnika.

Treba pohvaliti i našeg sugrađanina, Atifa Turčinhodžića, koji je ponovo uspio organizovati simbolično bacanje ruža sagornjošeherskog mosta u vode Vrbasa, a u pomen na nevino stradale banjalučke civilne žrtve tokom protekog rata. U sva-kom slučaju, uprkos velikim vrućinama, moglo se na banjalučkim ulicama vidjeti mnogo poznatih dragih lica, pristiglihiz skoro svih krajeva svijeta. Obale Vrbasa su bile pune kupača koji su tražili spas u ledenoj vodi, a restorani i kafići subili podobro ispunjeni. Raduje i to, da se poslije 20 godina od rušenja najljepše banjalučke džamije Ferhadije, klanjao baj-ram namaz upravo u samoj Ferhadiji, iako je ona još uvijek u izgradnji. Muftija banjalučki, Edhem ef. Čamdžić, česti-tajući Ramazanski bajram, poručio je svim ljudima dobre volje, da su tolerancija, razumijevanje i dijalog osnov suživotana našim prostorima. Otvaranje banjalučke ljepotice je planirano za iduću godinu, pa eto dobre prilike da se opet sretnemou našem gradu.

Od 1. do 15. oktobra je popis stanovništva u našoj domovini. Veoma važan za sve nas. Apelujemo na sve naše građane, kojiprivremeno borave i rade u inostranstvu, da se po mogućnosti odazovu popisu i budu na licu mjesta. Dovoljno je da baremjedan član porodice bude prisutan i sa identifikacijskim dokumentom svojih ukućana - lična karta za odrasle i rodni listza djecu - popiše cijelu familiju i tako spriječi ovjeravanje etničkog čišćenja.

I na kraju, da vas sve pozovem na 19. tradicionalni susret Banjalučana koji će se održati 21. septembra u Nyköpingu!Dobro nam došli!

Mirsad Filipović

Sadržaj

3

Vezeni most: Poetska ozračja dobrote...........................................4Aco Ravlić, Još jedno prezime: Banjalučanin.............................10Bilježimo: Svi učesnici - pobjednici....................................................12Pitanja čekaju odgovore i - rješenja..............................................13Kolumna: Čardak ni na nebu ni na zemlji.....................................14Feljton: Poruke netolerancije i mržnje..........................................16Aktuelno: Pendrokologija banjalučke policije............................18“Vezeni most” 2013............................................................ ...........20Kemal Širbegović: Jedino voljeti, samo voljeti........................22Banja Luka kroz prostor i vrijeme: Željezničke stanice...........24Admir Lukačević: Gradio sam svoje snove.................................26Sjećanje: Vrijeme sevdaha............................................................28Umjetnik iz iste klupe.....................................................................30Ljeto u Geteborgu: Godišnji odmor uz mnogo zabave.............32Gdje je najbolje biti majka..............................................................33Reportaža: Donji Vakuf-Landskrona.............................................35Enisa Bajrić: Put u nepoznato.......................................................37Križaljka:..............................................................................38


ssttrr..44

PPooeettsskkoo oozzrraaččjjee ddoobbrroottee

ssttrr:: 66KKeemmaall ŠŠiirrbbeeggoovviićć““JJeeddiinnoo vvoolljjeettii ii ssaammoo vvoolljjeettii””

ssttrr..2222JJoošš jjeeddnnoo pprreezziimmee::BBaannjjaalluuččaanniinn

ssttrr..4400

AAddmmiirr LLuukkaaččeevviićć,, uussppjjeeššnnii bbiizznniissmmeenn::GRADIO SAM SVOJE SNOVE

4 Š E H E RBANJA LUKA

Poetsko ozračjPoetsko ozračj

5

Vezeni most


STIHOVI U AVLIJIPJESNIKINJENASIHEKAPIDŽIĆHADŽIĆ –»PONOSNI SMODA »VEZENIMOST« SIM-BOLIZUJE SPAJANJE MEĐULJUDIMA, MEĐUGRADOVIMA IMEĐUDRŽAVAMA« - POETSKO-MUZ-IČKI HOMMAGESAFIKADI- SA PISCIMA IKNJIGAMA – NAGRADA»NASIHAKAPIDŽIĆHADŽIĆ – VEZENI MOST«MUHIDINU ŠARIĆU

čje dobrotečje dobrote

Tekst: Ismet BEKRIĆ

Foto: Alija Beganović

Susreti Banjalučana i prijatelja Ban-jaluke, nazvani »Vezeni most«, po sti-hovima Nasihe Kapidžić Hadžić, postajusimbol multikulturalnosti, tolerancije, za-jedničkog života i uvažavanja pojedi-načnih i zajedničkih interesa, te očuvanjatradicije i istorijsko-kulturne baštinegrada Banjaluke. U tom ozračju bilo je iovogodišnje druženje, već deseto,održano u Banjaluci od 2. do 7. jula, sabogatim kulturnim i rekreativno-sport-skim programom, te tribinamaposvećenim društveno-političkom iprivrednom životu.

Poetske riječi, kazivane u okviru kn-jiževnih programa i pozdrava, te u ruhunota, još jednom su bile najljepši stubovimosta, i mostova, koji nas vezuju s rod-nim gradom, a i međusobno, bilo da smopokraj Vrbasa, sjevernih fjordova i jezeraili obala svjetskih mora i oceana.

MOSTOM, TKANIM OD PJESNIČKIH RIJEČI:

»Vezeni most« je i ove godine za-počeo stihovima Nasihe KapidžićHadžić, na spomen-ploči njene rodnekuće u Stupnici, kraj Vrbasa:

»Kada nam dođeš u grad od lišća,da budeš najdraži gost,preći ćeš i ti korakom lakimvezeni vitki most.«

Uz banjalučke stihotvorce, Enisu Os-mančević Ćurić, Nikolu Vukelića i Is-meta Bekrića, bili su tu i pjesnici EnesKišević i Šimo Ešić, koji su, osim svojihstihova, govorili i o svojim susretima sapjesnikinjom Nasihom Kapidžić Hadžić,koja je svoje poetsko sjeme posijala baš utoj avliji i bašti, u bosanskoj kući kojagleda na sve četiri strane, i uz vodu, i nizvodu.

»Mostom, tkanim od pjesničkih riječi,dolaze nam dragi gosti, mostom čiji sejedan krak naslanja na obalu Vrbasa, adrugi na obale Dunava, Save, Miljacke,Bosne, pa čak i ostataka Panonskogmora«, rekla je pjesnikinja Enisa Osman-čević Ćurić, ističući da ideja pjesničkogdruženja danas ima i svoj jubilej, punudeceniju pjesničkog veza. A u taj vez žel-jela je da stihove svoga prvjenca utka jošjedna pjesnikinja iz Male čaršije, AzraDedić, koja je, kao i velik broj njenihsugrađana i sugrađanki, morala otići iz

Vezeni most jeste Banjaluka: Dogradonačelnica Jasna Brkić

Predsjednik Saveza Banjalučana u Švedskoj Mirsad Filipović

Decenija pjesničkih veza:Pjesnikinja Enisa Osman-čević Ćurić

rodnog grada, ali koja je svoje aleje isedre, kao i Hadžihivzinu, o kojoj jenapisala i pjesmu, sačuvala i na strani-cama knjige »Odsanjani grad«.

I Nasiha Kapidžić Hadžić sanjala jesvoj grad, kao vječitu inspiraciju, o čemuje govorila i njena sestra Beba Kapidžić,likovna umjetnica i pedagoginja, kojebrine i o spomen-sobi pjesnikinje sa Vr-basa. A ta soba sada je, kako je naglasio ipjesnik Niko Vukolić, postala neko zajed-ničko poetsko ishodište. »Kada govorimpjesmu o svojoj sobi, negdje u dubinistiha osjećam boje i značenja i ovog uni-verzalnog prostora ljepote.«

SIMBOLIKA »VEZENOG MOSTA«:Stihovi iz avlije jedne bosanske kuće,

u kojoj je rođena pjesnikinja i u kojoj seneprekidno rađa poezija, preselili su se toveče, 2. jula 2013. godine, preko grafikaKemala Širbegovića, na izložbi u salonuKulturnog centra Banski dvor, u velikusalu ovog zdanja kojega se sjećamo kaoDoma kulture u kojem smo učili prveplesne korake i doživljavali prve ljubavi.Poslije evropske himne »Oda radosti«,skupu se prvi obratio Mirsad Filipović,predsjednik Saveza Banjalučana Švedskei govorio o sve neposrednijim vezamagrada i velikog broja njegovih stanovnikakoji žive u drugim zemljama, skoro nasvim kontinentima svijeta. Prognaničkiputovi upravo su najviše Banjalučana,skoro njih 15 hiljada, odveli u Švedsku,te skoro još sedam hiljada u druge zemljeSkandinavije, pa je i razumljivo da je našgrad živo prisutan i ovdje, i da smo, idušom, i fizički – kad god možemo, itamo, zapravo ovdje, na obalama svoje ri-jeke, nastojeći i da pružimo konkretnupomoć i podršku – sažetak je Filipoviće-vih riječi o potrebi stalnih, još čvršćihveza između grada i njegovih žitelja, i usamom gradu, i u drugim sredinama. Ra-dosne su bile i pozdravne riječi JasneBrkić, dogradonačelnice Banjaluke, kojaje između ostalog kazala:

»Vezeni most i svi događaji koji gakrase godinama unazad jesu Banjaluka.Vezeni most nosi puno simbolike. Ponosnismo da simbolizuje spajanje međuljudima, među gradovima i međudržavama. I svi mi, ma gdje god daživimo, nosimo u srcu dio Banjaluke i že-limo biti čvrsto povezani sa svojimgradom. Ova manifestacija nam topruža.«

Gost iz Zagreba: Pjesnik i glumac, Enes Kišević

Naš dragi prijatelj iz Tuzle: Pjesnik i izdavač, Šime Ešić

Ponovo oduševila publiku:Operska umjetnica,

Dunja Simić

U poetskom dijelu svečanog otvaranjadesetih »Vezenih mostova« sudjelovali supjesnici Enes Kišević, Šimo Ešić, EnisaOsmančević Ćurić i Ismet Bekrić, a muz-ički dio programa bio je u znaku inter-pretacija operske umjetnice Dunje Simići izvrsne pjevačice Marije Šestić, koja jeuz pratnju tamburaškog orkestra KUD-a»Pelagić« pjevala sevdalinke. Dugi,gromki aplauzi brojne publike bili su na-jbolji dokaz o nivou ove muzičke večeri,koja je svoj vrhunac imala u prezentacijivideo-fragmenata sa premijere opere»Safikada«, koju je na libreto SlavkaPodgorelca komponovao profesorMuharem Insanić.

»Nažalost, zbog nedostatka sredstavanismo bili u mogućnosti da uživoizvedemo našu banjalučku operu»Safikada«, kako smo željeli, pa smo seodlučili da publici bar fragmentarnoprezentiramo najljepše scene«, rekao jeInsanić. »Želimo, i nadamo se, da sli-jedeće susrete, uz pomoć vlasti, otvoriupravo ova opera, koja je i nastajala uzovu manifestaciju.«

SVETIŠTE LJUDI SVIH VJERA:»Pobjegne iz bajke. / Iz legende slova.

/ Sva je od boje njegovih očiju... / Nadlanu behara zaboravi usne, bestjelesna,tiho, u ljubav se zgusne...

Ovi stihovi posvećeni Safikadi, izpera Enise Osmančević Ćurić, bili suuvod u muzičko-poetski hommage ban-jalučkoj Juliji, dan kasnije, 3. jula, krajkamenog sarkofaga, spomena velikoj itragičnoj ljubavi lijepe Safikade sa Vr-basa. Safikadi, i ljubavi, pjevale suSamka Seferović i Atifa Duna, uz hor»Safikada«, svirali su Zvonko i DarioOlenjuk (violina i gitara), govorili svojestihove Enisa Osmančević Ćurić,Muhidin Šarić, Edhem Trako i IsmetBekrić, a polagali cvijeće i palili svijećebrojni Banjalučani koji su došli da sepoklone jednoj Banjalučanki »čija je sud-bina ušla u priču, i postala jedna od najl-jepših banjalučkih legendi«.

»Legenda o Safikadinoj ljubavipostala je bezvremena, i svevremena, isvačija«, rekla je u svojoj prigodnojbesjedi Enisa Osmančević Ćurić. »I odu-vijek je bila svetište ljudi svih vjera, et-ničkih i rasnih pripadnosti.«

Legenda o Safikadi postala je, za-pravo, svjetlost.

Sevdalinkom osvojila srca prisutnih: Marija Šestić

Legenda o Safikadi nepresušna inspiracija Banjalučana

9Š E H E RBANJA LUKA

PROMOCIJA NOVIH NASLOVA: »Pjesnički put« vodio nas je, zatim,

isto veče, u vijećnicu Kulturnog centraBanski dvor, na već tradicionalno pred-stavljanje novih knjiga, listova i pub-likacija. Prvo smo zajedno prelistali novi,već 25. broj našega magazina »ŠeherBanjaluka«, o kojem je govorio urednikMirsad Filipović, kao o još jednomznačajnom stubu u mostu naših druženja,saradnje i svakodnevnog života. Pred-stavljena je i 15. jubilarna knjiga Ban-jalučkih žubora »Rodni grad«, a uzurednika Ismeta Bekrića bili su tu i nekiod stalnih saradnika, autora objavljenihpriloga: Enisa Osmančević Ćurić, EdhemTrako, Ranko Pavlović, Slavko Podgor-elec, Tihomir Levajac, Bedrudin Gušić,Nijaz Durić, Slobodan Bajić, Mirsad Fil-ipović, te slikari Alija Sarač i AntoMiketa. Predstavljene su i nove knjige au-tora koji su, zapravo, svoj literarni put za-počeli na stranicama Banjalučkih žuborai magazina »Šeher Banjaluka«: »Dvori odsjećanja« Nedžada Talovića, »Iskeranepjesme« Sadete Sokol« i »Odsanjanigrad« Azre Dedić. Pjesnik i prozaistRanko Pavlović došao je na ovogodišnji»Vezeni most« s novom knjigom stihova,nazvanoj »Dublje od slutnje«, dok nam jepjesnik Kemal Coco poslao iz Bihaćaponovljeno izdanje svoje prve knjige –»Valova na Uni«, objavljene prije punih50 godina.

Svaki »Vezeni most« prilika je i danas »Bosanska riječ«, izdavačka kuća izTuzle, obraduje novim knjigama autora sbanjalučkog područja. Ovog puta uredniki pjesnik Šimo Ešić predstavio je novepjesničke zbirke Muhidina Šarića »Zrncasunca«, Kemala Handana »Arija iz akvar-ija« i Ismeta Bekrića »Jesen u gradu«.Šarić i Bekrić i sami su sažeto govorili osvojim novim knjigama, dok je Ešićukazao na vrijednost novih pjesama Ke-mala Handana, u kojima se na čudesannačin oživljava njegova Vrbanja, i nje-gova Banjaluka. Kao u pjesmi »KodŠukrije«, u kojoj se sjećamo njegove ču-vene boze.

NAGRADA »NASIHA KAPIDŽIĆHADŽIĆ – VEZENI MOST« - MUHIDINU ŠARIĆU:

Kruna večeri sa piscima i knjigama je– dodjela nagrade »Nasiha KapidžićHadžić – Vezeni most«, za domete u

poeziji za djecu. Žiri u sastavu: Enisa Os-mančević Ćurić, Šimo Ešić i NikolaVukolić ove godine ovo vrijedno prizanjedodijelio je Muhidinu Šariću, pjesniku izKozarca, koji već skoro 50 odina ispisujeosobenu poetiku djetinjstva i zavičaja.

Pjesnik Muhidin Šarić prvu zbirkupjesama za djecu, s naslovom »Spava lidan u mraku«, objavio je 1976. godine, azatim slijedi niz knjiga u kojima autorpomiče ne samo tematske nego i stvar-alačke granice, plijeneći prije svega lir-ičnošću i neposrednošću. U Šarićevimknjigama, kako stoji u obrazloženju žirija,»pred nama je rasprostrt svijet 'očuđene'zbilje«, a »dijete koje se igra pripada tomsvijetu: prepoznajemo ga, jer smo prošli

tim zelenim poljima djetinjstva, pa usvakom djetetu vidimo ponovo rođeni svi-jet«. Šarić je zastupljen u programmaškolske lektire.

Pjesnik Šimo Ešić je jednom prilikomrekao da je »Šarić uspio da oživi svijetsrcem djeteta«.

Nagradu »Nasiha Kapidžić Hadžić –Vezeni most« pjesniku Muhidinu Šarićuuručio je mr. Muhamed Kulenović, pred-sjednik Zajednice udruženja građanaBanjaluke, naglašavajući da je ovaj pjes-nik sa padina Kozare na »Vezenommostu« prisutan od njegovog početka,utkivajući svoje stihove u zajedničkuporuku, da su «prave ljudske i stvaralačkeniti one koje nas međusobno vezuju«.

Nagrada stigla u prave ruke:Pjesnik iz Kozarca Muhidin

Šarić i predsjednik zajedniceMuhamed Kulenović


U utorak, 20. rujna 2005. godine nagroblju Sveti Marko u Banjoj Luci pokopanje novinar, publicista, kulturni, javni i sport-ski radnik Aco Ravlić koji je, nakon kratke iteške bolesti, pet dana ranije preminuo uRijeci u 77. godini života.

Unatoč činjenici da je još od davnihšezdesetih – uvijek i svugdje – na prvommjestu bio novinar visokih profesionalnih ietičkih standarda, Aco je u podjednakojmjeri bio kulturni, javni i sportski radnik.Bio je, tih godina, dopisnik svih izdanjaugledne kuće "Vjesnik", ali i predsjednikSOFKE – Saveza organizacija za fizičku kul-turu Banja Luke.

Osim u zagrebačkim, Aco je sarađivao iu drugim listovima – Banjalučkim, kasnijeKrajiškim novinama odnosno Glasu, a bio jei u grupi utemeljitelja Radio Banje Luke – saĐorđem Čičom, Jarom Koleškom, VezuvomTinjićem...

Kao novinar, zdušno je pomagao svenapore za uzdizanje Banje Luke u svimpravcima – gospodarskom, urbanom, kul-turnom, sportskom... U tom smislu AcoRavlić će ostati zapamćen kao inicijator, or-ganizator i realizator nebrojenih humanih ihumanitarnih akcija širokog spektra, a nijekrio da mu je jedna od najdražih - izgrad-nja sportske dvorane Borik.

Kao predsjednik SOFK-e Ravlić je jošuoči banjalučkog potresa 1969. godine

ukazivao na potrebu izgradnje sportskedvorane u Banjoj Luci. Na čelu je organiza-cionog odbora i neumorno, tako rećidanonoćno, bosanskohercegovačku itadašnju jugoslavensku sportsku javnostanimira da pomognu izgradnju Sportskedvorane Borik. Bez namjere da se umanjizalaganje brojnog tima – ovdje morampodsjetiti da je Aco Ravlić svakodnevnoobilazio gradilište i – zašto ne reći – razno-raznim miloštama podsticao radnike daprebacuju "normu".

Organizacijski odbor je obećao graduda će dvorana Borik biti sagrađena za 18mjeseci. Obećanje je ispunjeno i ona je jesvečano otvorena 20. travnja 1974. godine,u sklopu obilježavanja Dana oslobođenjagrada.

Moram podsjetiti da je Aco zdušno po-magao napore još jednog entuzijaste –znamenitog Pere Perovića – u izgradnji Sta-diona sportskih igara u centru grada koji je,na žalost – a valjda i neminovno – svojemjesto ustupio nekim profitabilnijimgrađevinama.

Paralelno sa pobrojanim – Aco Ravlićneumorno bilježi, fotografira, istražuje...

I danas je mnogima neobjašnjivo kakoje samo koji mjesec nakon katastrofalnogpotresa 1969. godine uspio izdati knjigu"STO POTRESNIH DANA BANJE LUKE" čijefotografije su obišle globus.

Njegova knjiga-prvenac o rukometnom

klubu BORAC objavljena je 1959. godine, a1961. – monografija "35. GODINA BORCA",pa 1976. "POLA STOLJEĆA BORCA".

Veliku monografiju "BANJA LUKA" Ravlićdaruje gradu 1974., a pet godina kasnije –1979. - potpisuje se kao autor dopunjene iproširene monografije BANJA LUKA – RAZ-DOBLJA I STOLJEĆA. Obimna knjiga BANJALUKA – NAPORI I RADOSTI, izdana 1985.,postaje - baš kao i prethodne dvije – uo-bičajeni poklon uglednim ličnostima i dele-gacijama koje službeno posjećuju BanjuLuku.

Aco je priredio i monografije posvećenehotelu Bosna i livnici Jelšingrad, a 1990. iza-šlo je prvo (od dva izdanja) TOWN OFBANJA LUKA. Napravio je i veliku mono-grafiju o Bosanskoj Kladuši.

Osim pobrojanih, Aleksandar Ravlićautor je još desetak knjiga i publikacija odrugim gradovima, a ogroman opuszaokružio je ciklusom BANJALUČKI POVI-JESNI LISTIĆI ( I i II), ali ne i završio. Nažalost.

Rijetko se, uistinu rijetko, rode novinarikoji podjednako dobro vladaju perom ikamerom, a Aco Ravlić je bio jedan odtakvih. Izlišno je obrazlagati da je u svimpobrojanim publikacijama ogroman brojfotosa uhvaćen objektivom njegovekamere. Jedan od njih – kojim je reg-istrovao detalj "Karnevala na Vrbasu" -

Aleksander Aco Ravlić - bard banjalučkog novinarstva i publicistike

JOŠ JEDNO PREZIME: BANJALUČANIN

Slavko Podgorelec: Galerijazaslužnih Banjalučana, 4. jula

2013. – «Vezeni most»

Reportaža

ostao je zauvijek na prvom turističkomplakatu Banje Luke iz 1979. godine.

Naravno da takav ogroman doprinosgradu Banjoj Luci i Bosni i Hercegovini nijemogao ostati nezapažen: 1975. godine do-bija nagradu "Veselin Masleša", 1981.dvadesetpetosvibanjsku nagradu Bosne iHercegovine, a 1983. Udruženje sportskihnovinara Jugoslavije Aci Ravliću uručuje na-gradu za životno djelo. Uz sve pobrojanotu je i oko stotinu zlatnih i srebrnih plaketai priznanja društvnih, kulturnih i sportskihasocijacija. Pa i ordena.

Aco Ravlić bio je stalni gost hotela Palasi Bosna. U rano jutro sugrađani bi ga sretalisa ogromnim buntom dnevnih i nedjeljnihnovina koje je – uz prvu kavu – verzirano,žurno ali i temeljito iščitavao. I za to vrijemeuspijevao razgovarati sa prijateljima i poz-nanicima.

Aco Ravlić je bio intelektualac "par ek-selans" koji je ravnopravno umio komuni-cirati sa slikarima i inžinjerima, ljekarima inaučnicima, muzičarima i čistačima ulice...Bio je naš Aco i sujetan i tvrdoglav. Naime –nikada nije dopuštao da mu ’sole pamet’ in-telektualno i profesionalno inferiorne indi-vidue, pa makar oni bili ’brzopotezni’nosioci akademskih titula ili pak’novopečeni’ a visokorangirani političari-arivisti.

Kada je riječ o objektivnim istorijskimčinjenicama – Aco je tvrdoglavo uporno is-traživao i ’ukrštao’ izvore saznanja. A potom bi ih (nipošto selektivno!) prezentiraojavnosti odnosno čitaocu. Mnogi munikada nisu oprostili što je bobu govorio’bob’ a popu ’pop’. To se najbolje vidi iz nje-govih ’Povijesnih listića’ u kojima je, ne-milosrdno, prvo čistio smeće i šljam ispredvlastite nacionalne kapije...

Kamo lijepe sreće da su njegov primjerslijedili i druigi...

U utorak, 20. rujna 2005. od Ace se uBanjoj Luci oprostilo oko hiljadu prijatelja ipoštovalaca od kojih su mnogi – unatočlošem vremenu – ovim povodom doputo-vali iz cijele Bosne i Hercegovine, Hrvatske,ali i zemalja Evrope.

Kao Acin dugogodišnji saradnik i kolegazadobio sam čast da se s njim oprostim.

Tada sam, između ostalog, rekao:

Dragi Aco,

Prije 40 godina pisao si o meni, i tadasam te oslovljavao sa 'Čika Aco'. Prije 33godine (1972.) postao si mi 'šef' odnosno'drug Aco'. Početkom osamdesetih defini-tivno smo kolege, a usuđujem se reći i pri-jatelji koji se uzajamno, bez obzira na

godine, poštuju i uvažavaju.

Bili smo prijatelji, jer si mi u najtežimtrenucima savjetom pomagao. I dok smoradili zajedno, i kada si bio prisiljen otići izsvoga grada, i danas na ovome tužnommjestu – ja ponavljam: ti si me, dragi Aco,naučio osnovama našeg ukletog zanatakoji za cilj ima ISTINU, uvijek i samo ISTINU.

Dobro sam to zapamtio, a naročito usituacijama kada si zbog istine podnosioudarce, pa i od osoba kojima si bez-granično vjerovao. I sve to uspravan, iuzdignute glave. Jer – ko je poradi ISTINEspreman žrtvovati i karijeru i obiteljski mir– taj mora biti ponosan jer zna zbog čegase rodio.

Zajednički smo, sporazumno - ti u 'Vjes-niku' a ja u 'Večernjaku' javno žigosali po-jave, pojedince i grupe koji su, koristećifunkciju i političko zaleđe – pribavljali sebiili svojima materijalna dobra odnosno ko-rist.

Volio sam te jer nisi bio licemjer: sablaženim izrazom do u detalje si mi opisi-vao kako je bio divan Uskrs kod familije uDerventi, i kako si 'ozidao' kuvane šunke.Baš tim riječima. A i ja s tobom.

Onda su, početkom devedesetih, nas-tupila neka ružna vremena. Ne sjećam seda je iko tako teško podnosio nacionalnepodjele kao ti Aco. Grozničavo si okupljaointelektualce iz sve tri nacije u "Građanskiforum", uzdajući se u Banjalučane s 'pedi-greom'. Na čelo Foruma si - i opet iskreno ibenevolentno – doveo osobu koja je sve tosabotirala, i unatoč svome banjalučkom igrađanskom 'pedigreu' – kasnije popljuvalagrađansku Banju Luku. Sjećam se vrlodobro – to te strahovito pogodilo.

Tadašnja Banja Luka okrenula ti je leđajer si rođen u 'pogrešnom narodu'. I unatočsvemu – grčevito si se držao svoga grada,sve dok te i fizički – batinama – nisu prot-jerali. Ipak im je to bilo uzalud, jer si ti Aconastavio služiti ISTINI. Na čast ovoga grada ina slavu tvog imena.

Aco je danas u njegovoj Banjoj Luci, de-finitivno i zauvijek. Za života je djelom osig-urao mjesto u galeriji sada već mitskih,zaslužnih Banjalučana – Jukića, Pelagića, fraAntuna Kneževića, patera Franje Pfanera,Svetislava Milosavljevića, Ibrahima Hadži-halilovića, Petra Kočića, Mate Džaje, VukaJelovca, Adema Ćejvana, Stojana Bijelića,Vlade Dijaka. Jer, kako kazah na jednoj ve-likoj svečanosti: Banjalučani nisu samo onirođeni u ovom gradu; Banjalučani su svikoji su djelom zadužili ovaj Grad...

I neka se od danas, 4. jula ljeta Gospod-njeg 2013. uz Acino prezime Ravlić dodajoš jedno: Banjalučanin. Dakle: AleksanderAco Ravlić – Banjalučanin.

Neka to ime, u bliskoj budućnosti,ponese i jedna ulica.

Banjalučka.

Tekst: Slavko Podgorelec Foto: Alija Beganović

Bilježimo


Sportski vez na «Vezenom mostu»

SVI UČESNICI - POBJEDNICI

«Eh, što nije Vezeni most bar jednom mjesečno?» zapitašemladi učesnici organizatore sportskog dijela ovogodišnje tradi-cionalne kulturne i sportske manifestacije "Vezeni most 2013".

Šta je to što podstiče toliku želju mladih da «Vezeni most»ne bude samo jednom u godini, nego još češće? Da li je to tasportska atmosfera u tih nekoliko toplih julskih dana na igrališ-tima, na šahovskom turniru i na našem Vrbasu, ispunjeni raftingspuštanjima, navijanjem, dodjelom simboličnih nagrada najboljeplasiranim ekipama, zajedničkim snimcima svih učesnika, dijel-jenjem sladoleda, čipsa, bonbona učesnicima do 10 godinastarosti, mislima da je jedan dio učesnika dobio jedinstvenu pri-liku da odigraju susret na stadionu FK «Borac», ili je to i zajed-ničko druženje i prijateljska ćaskanja za vrijeme i poslijetakmičarskog dijela? Pitanja mnogo, a vjerovatno i mnogoodgovora, koliko i učesnika sportskog dijela programa. A tamladost, i taj kolaž, i to šarenilo čine "Vezeni most" upravotakvim kakvo treba da bude .

U okviru godišnje tradicionalne kulturne i sportsko-rekreativne manifestacije 10. jubilarni Susreti Banjalučana„Vezeni most-2013” realizovan je sportski dio programa učes-nika svih nacionalnosti iz Banjaluke-centra, Šehera, Novoselije,Vrbanje, Karanovca, Jagara, Švedske, Norveške, Amerike,Kanade i drugih krajeva svijeta, u srdačnoj i sportskoj atmosferi,bez i najmanjeg incidenta.

Na igralištu OŠ „Milan Rakić” i u Desnoj Novoseliji, stadionuFK „Borac” i na rijeci Vrbas prodefilovalo je oko 200 uglavnommlađih učesnika, uključujući fudbalske veterane. Bili su to do-gađaji na zapaženom nivou u sportskoj, takmičarskoj, pravojnavijačkoj i veseloj atmosferi, protkanoj simbolom „Vezenogmosta”, obilježeno razglasnom muzičkom podrškom, sunco-branima, amaterski znatiželjnom i uzbudljivom osjećaju,posebno prilikom spuštanja čamcima, podijeli medalja, foto sni-manju, simboličnim novčanim nagradama: 30, 20 i 10,00 KM(prvo, drugo i treće plasiranim ekipama), sladoledom, bon-bonama i čipsom, najmlađim učesnicima do 7 godina, i mislimada je većina učesnika ekipa „Banjaluka u srcu” na revijalnimutakmicama dobila jedinstvenu priliku da možda prvi put odi-graju susret na stadionu FK „BORAC” i da se poslije zajedničkiveselo druže uz osvježavajuće sokove i prijateljska ćaskanja.

Iako su svi učesnici desetog jubilarnog «Vezenog mosta»pobjednici spomenućemo prvoplasirane ekipe u košarci imalom fudbalu :

U basketu slavila je ekipa" Novoselija" koja je sa 9-6 pobi-jedila ekipu "Novica".

Trećeplasirana ekipa " Narcisovi-Narcisi " pobijedila je ekipu«Tri Levata» sa 5-3.

U malom fudbalu poredak ekipa bio je slijedeći :Slavila je ekipa «Sljuvara» (u sastavu Arman Vidimlić,

Branko Jošić, Arman Džuherić, Ognjen Smiljanić) ispred drugo-plasirane ekipe "Dodaj kao prijatelju", te trećeplasiranog «Jedin-stva» iz Vrbanje i četveroplasirane ekipe "Orto plus B.O.".

Moramo spomenuti imena Sabine Tufekčić, Milice Dodik,Selme Hadžiselimović, te sestara Muhader koje su svojim fud-

balskim znanjem i hrabrošću izmamile dosta aplauza, ali nisuuspjele doći do same završnice turnira. Ko zna, možda je sli-jedeća godina baš njihova.

U revijalnim utakmicama na gradskom stadionu FK«Borac» i u omladinskoj i veteranskoj kategoriji bolje su bileselekcije FK «Borac», i to sa 6-1 u omladinskoj i sa 9-2 uveteranskoj kategoriji.

Uz čestitke svim takmičarima i učesnicima, prisutnim navi-jačima i posjetiocima, treba se zahvaliti za organizaciju Zajed-nici građana Banjaluke, Gradu Banjaluka, Savezu BanjalučanaŠvedske, koji je i ove godine bio generalni sponzor sportskogdijela programa, te spomenuti koordinatore, Mesuda Mu-laomerovića, Mersada Salkanovića, Narcisa Hadžiselimovića ilegendarnog predsjednika takmičarske komisije, MuhamedaIbrahimbegovića Paladu.

Tekst: Narcis Hadžiselimović i Muhamed Ibrahimbegović

Foto: Alija Beganović

Bilježimo


REZIME rasprave na tradicionalnoj tribini dijaspore- Otvoreni razgovori predstavnika dijaspore ipovratnika sa predstavnicima zakonodavne iizvršne vlasti Grada Banjaluka na temu: Značajmanifestacije „VEZENI MOST“ u povezivanju Gradasa dijasporom, održane 5. jula 2013. godine u Vi-jećnici Skupštine Grada.

U Otvorenim razgovorima, kojima su presjedavali modera-tor Tribine Mesud Mulaomerović i zamjenica gradonačelnika JasnaBrkić, učestvovali su: predsjednik Skupštine Grada Budimir Balabansa svojim saradnicima, zamjenik predsjednika Skupštine i načelniciodjeljenja administrativne službe Grada, zatim predsjednik UO Za-jednice Muhamed Kulenović i Mirsad Filipović, predsjednik SavezaBanjalučana Švedske sa saradnicima. Pored toga, na Tribini je bio iodređen broj zainteresiranih građana i povratnika.

S obzirom, da je ove godine manifestacija „Vezeni most“jubilarna, povodom njene 10-to godišnjice održavanja podpokroviteljstvom Grada Banjaluke, shodno zaključku SkupštineGrada od 13.07.2004. godine, ove godine predložena je tema raz-govora: „Značaj manifestacije VEZENI MOST u povezivanju Gradasa banjalučkom dijasporom».

U uvodnoj napomeni, moderator Mesud Mulaomerović jenaglasio da su proteklih devet godina veoma uspješno organizo-vane manifestacije „Vezeni most“, koje su postale tradicionalne iprepoznatljive po svom sadržaju, načinu organizovanja i interesugrađana, a zatim je istakao brojna pitanja koja su postavljana uprethodnim Tribinama dijaspore, kao što su: rješavanja problema uinfrastrukturi - ravnomjernom zastupljenošću po mjesnim zajedni-cama, zdravsvenoj i socijalnoj zaštiti, zapošljavanju i reintegracijipovratnika, stvaranju uslova za ekonomski održiv povratak,vraćanju naziva određenih naselja i ulica koji su iz neargumento-vanih razloga izmijenjeni, ostvarivanje prava konstitutivnih naroda,multikultularnost Banjaluke, stvaranje povoljne klime za suživot i tol-eranciju, uvažavanje različitosti i povezeivanje Grada sa svojimsugrađanima raseljenim širom svijeta, zastupljenost konstitutivnihnaroda u organima Grada i javnim institucijama, uzajamne posjete idrugo.

Na kraju uvodne napomene moderator Mesud Mu-laomerović je naglasio da je u proteklom periodu bilo obećavanja daće se rješavati ova pitanja, ali nažalost nisu rješavana iz namanepoznatih razloga, pored toga ukazao je na značajno umanjenesredstava od Grada, kao pokrovitelja, za manifestaciju „Vezenimost“ i finansiranje Zajednice i njenih članica, i da ova pitanja budupolazna osnova za današnji razgovor.Imajući u vidu da se u Zajednici pored manifestacije „Vezeni most“organizovana i biblioteka, čitaonica, Galerija, internet, i uslove zarad NVO: BSK „Preporod“, Šahovski klub „Ahmet Ćejvan“, Hor„Safikada“, Udruženje građana „Banjaluka u srcu“, i to beznaknade, a još se od Zajednice traži plaćanje poreza PDV (godišnje3000,00 KM) za poslovne prostore koje je dobila na korištenje beznaknade.

U raspravi su, pored presjedavajućih, učestvovali: ZoranNovaković, Muhamed Kulenović, Radenko Đurica, Džavid Gunić,Mirsad Filipović, Bojan Džaja, Ljilja Laks, župnik Davor Klečina iMitar Kovačević, kao predstavnik Ministarstva za izbjeglice i rasel-jena lica.

U raspravi je istaknuto: - nezadovoljstvo zbog nerješavanja svih do sada isticanih,gore pomenutih pitanja, a naročito onih problema koji se mogu re-alizirati bez značajnijih ulaganja sredstava, kao što su: vraćanjeodređenih naziva ulica i naselja po zahtjevu Zajednica, ispisivanjeinformativnih putokaza i obilježja svih kulturnih i istorijskih znameni-tosti svih naroda na oba pisma;- uključivanje predstavnika svih konstitutivnih naroda u or-gane Grada i javnih institucija (komisije, odbori, i sl.);- da se Statutom Grada obezbijedi instrument koji će za-garantovati učešće predstavnika sva tri naroda u Skupštini Grada iorganima zakonodavne i izvršne vlasti, s obzirom da je u toku izm-jena Statuta Grada;- posebno je istaknuto nezadovoljstvo neadekvatnom zastu-pljenošću svih naroda na poslovima u administrativnim službama ijavnim institucijama i javnim preduzećima Grada.

U završnoj riječi, presjedavajuća - zamjenica gradonačelnika JasnaBrkić je naglasila:- da razumije naše zahtjeve i da će pokušati sva ova pitanjau narednom periodu rješavati zajedno sa načelnicima odjeljenja,- da će insistirati da Komisija za imenovanje naziva ulica inaselja uzme u razmatranje zahtjev Zajednice za vraćanje nazivaodređenih ulica i naselja, - da je prilikom boravka u Švedskoj na Susretu Banjalučanashvatila da su sva pitanja vrlo značajna i da želi da radi da se istarješavaju,- da su prisutne emocije kod svih nas što treba uvažiti a svaova pitanja rješavati korak po korak,- da rješavanje pitanje PDV-a nije u nadležnosti Opštine i daje to problem i drugih nevladinih organizacija i da se pokušava to ri-ješiti na najbolji mogući način sa Upravom za indirektno oporezi-vanje,- da je manifestacija „Vezeni most“ značajna za sve građaneBanjaluke i Grad Banjaluku i da treba obezbijediti uslove za njenoodržavanje,- da treba sačiniti kratak rezime zaključnih konstatacija saove Tribine.

PITANJA ČEKAJU ODGOVORE I

- RJEŠENJATekst: Mesud Mulaomerović

Foto: Muharem Sitnica

Kolumna

Š E H E RBANJA LUKA14

Jednom davno, živjela je jedna prekrasnažena. Zvala se Meluzina. Pronašao ju je vitezkoji je jahao kroz mračnu šumu i tu se uzgu-bio. Privukao ga je zvuk vode, i doveo najednu čistinu na kojoj je, u sjaju mjesečine,ugledao ženu nevjerovatne ljepote kako sekupa u bijeloj fontani. Odmah se zaljubio unju, odveo ju je u svoj dvorac i s njom oženio.Prekrasna žena, a zvala se Meluzina, imala jesamo jedan uvjet, da je svaki mjesec morapustiti da se kupa sama. On pristaje. Živeprekrasno, dobivaju prelijepe kćeri i divljesinove. Unatoč godinama, Meluzina ne stari injena zanosna ljepota ne jenjava nikad. Zna -tiželjan, prikrada se jedne noći njenoj ku-paonici i ugleda svoju ženu prekrasnog tijelaod čijeg se pasa naziru peraje, ženu sirenu!„Ona nije bila biće s ovog svijeta“, reinterpre-tiraće kroz usta lady Jehanne, demoiselle(djeva, neudana žena, plemkinja, po kojoj jeJehanne poznata u istoriji) od Luksemburgaknjiževnica Philipa Gregory ovu priču. „Po -kušala je živjeti kao obična žena, ali neke ženene mogu živjeti običnim životom. Pokušala jeići običnim putem, ali neke žene ne mogukročiti na tu stazu. Ovo je muški svijet“, rećiće demoiselle Jehanne svojoj pranećakinjiJacquetta, u istoriji poznatoj kao čarobnici ipotonjoj majci prelijepe Elisabeth Woodville,supruge engleskog kralja Edvarda IV. Pričadalje kazuje kako muž nije mogao podnijeti damu je žena neko neobično stvorenje, a onanjemu to što ju je uhodio. Ostavlja ga, odvodisa sobom njihove prelijepe kćeri, a on ostaježivjeti sa sinovima, slomljena srca. Ali na nje-govoj samrti, ta prelijepa žena, vodena božica inimfa Meluzina vraća mu se i on je čuje kakooko zidina plače za djecom koju je izgubila, zamužem kojeg još voli i za svijetom u kojem zanju nema mjesta. „Neke žene su naslijedile moćiod Meluzine, moći s onog svijeta u kojem ona

živi. Moraš slušati Jacquetta, slušati tišinu,pogledom tražiti ništa i biti na oprezu. Meluz-ina mijenja oblik, poput žive je, može preći izjedne stvari u drugu. Bilo gdje je možeš vidjeti,ona je poput vode, ili ćeš vidjeti samo vlastitiodraz napinjući pogled ne bi li je ugledala u ze-lenim dubinama. Ali, moraš sama sebi bitivodilja kroz život.“ Priča o Meluzini, vodenoj

božici, inače je lijepo opisana u Luksem-burškom muzeju kao dio istorije te zemlje. Idanas turistički vodiči pokazuju kamenje krozkoji je iscurila voda Meluzinine kupke, kada jesuprug prekršio obećanje i potajice je gledao.Legenda o Meluzini korištena je u umjetnostitog razdoblja, kao i u alhemijskim procesimatokom srednjeg vijeka.

Čardak ni na nePiše: Radmila Karlaš

Ilustracija i foto: Goran Mulahusić

Kolumna

Š E H E RBANJA LUKA 15

Krajem proljeća silazim sa čardaka u No -voseliji i nagnuta dugo posmatram Rijeku. Ko-risteći gostoprimstvo mojih drugih roditeljaNihadete i Enesa Redžepovića mogu da s ri-jekom komuniciram svaki dan. Kao i Meluzina,osjećam se iznevjerenom i izopštenom. Time mimoje moći nisu ništa manje, naprotiv.

Rijeka najavljuje i u njoj se pojavljuje suncezamijenivši gomilu oblaka koji su se tih danavaljali preko neba. Stariji potomak Redže-povića, Samir, Pola, moj buraz po izboru, stro -poštava se kao tornado pretvarajući nam dane inoći na i pod čardakom u obilje raspjevanosti.Đigi iskrom u oku „u inat životu i svim naka -

nama da mu ga ukradu“ djeluje kao eliksir.Stignem da koju „progovorim“ mailom i samlađim Redžepovićem, Esom, koji je tamonegdje u Berlinu i koji se na svoj način, baš kaoi mi na čardaku, pokušava zakačiti za Planetuunatoč turbulencijama. Lijepa Melisa i Džeskosvojom bujnom plodnošću (trojke po 12 godina)dopunjavaju naše noći divnim prijateljevanjemi sasvim prirodno moje i Melisine ruke dodirujuse sa rukama svih ostalih u nezaustavljivimplesovima. Krhka, inteligentna i neobična Alisasvaki dan prelazi Vezeni most i svaki dan gapređe i kad Rijeka prijeti. Držim joj fige zaubuduće! Toni Soprano nam donosi Lavandu uživote pomaljajući se tu i tamo, stalno u žurbi iželji da pruži pune ruke ne shvatajući dovoljnoda se iskra u oku prenosi kao požar i da se na-jvrednije stvari na svijetu ne mogu kupiti. To-liko nam je dao i ne znajući. I danima smo svimi u posvemašnjem kovitlacu, koji svakod-nevno zaustavlja majka Nihadeta, lancima ve -zana za zemlju. Podsjeća me na ruku kojazaustavlja polugu ringišpila i smiruje vra-tolomne krugove bar nakratko. Hvala ti, majko,bez takvih žena svijet bi se davno već rasprsnuo.Naš otac, dragi Enes Redžepović plovi sa nama,uljuljkan valovima prošlosti, bljesnuvši ponekadmladošću naočitog čovjeka. Noćni razgovori suposebna priča kada šum rijeke postaje inten-zivniji, a slike naših života nakon zamagljenostikoju im svjesno pravimo našom jurnjavom, umiru i tišini postaju izoštrenije i lakše za pod-nijeti i podijeliti. A mjesec Ramazana počinje.Hodam polako ulicom koja miriše na prošlost,takvi sokaci se sve više gube u razuđenosti gra -da i promjenama koje donosi vrijeme. Mala dr-vena džamija i jacija koja se miješa sa šumomrijeke ispod. Riječi same dolaze, dok sa svojimRedžepovićima stojim na maloj autobuskojstanici čekajući autobus za grad. Moja Knjigapriča te noći dopunjena je još jednom. Posma-tram čardak na pola puta ka rijeci, lebdi kaooblačić iznad. Krhkog je veza, miješaju se zvu -kovi, boje, mirisi. Lica promiču, neko se zaus-tavi u kadru. I dok sjedim na čardaku koji nije nina nebu, ni na zemlji, Meluzina se u meniponovo pomalja prije izgona iz svog raja, ali is-tovremeno traje i onaj njen dio koji susprežejecaj i sprema se za tihi obilazak voljenih na ko -načnom rastanku. Pomirena s tim, spuštam sena obalu, a Zelena rijeka šumi.

nebu ni na zemlji

Feljton


STUDIJA SLUČAJA PORUKA BANJALUČKIH GRAFITA I POLITIČKE ELITE

PORUKE NETOLERANCIJE

I MRŽNJERE/okupacija javnog prostora mržnjom

i etničkim čišćenjem – put u etno-fašizam

Apstrakt: Namjera ovog teksta je analizirati simboliku i značenja uličnih etno-vjerskih grafita, parola, stikera i konzumaciju (čitanje, recepciju) nji-hovih tekstova i podtekstualnih poruka u Banjoj Luci, nekada vojno-strateškom, a sada političkom centru Republike Srpske (RS). Etno-vjerskigrafiti su zapaljiva forma street arta čiji narativni i vizuelni kodovi sadrže dominantna nacionalna i vjerska obilježja, teme i mitove, u ovom slučaju,srpskog etničkog korpusa, i koji u postratnom kontekstu vrlo lako postaju govor mržnje kroz isticanje etno-vjerskih razlika, veličanje zločina i rat-nih uspjeha, vrijeđanje i netrpeljivost prema drugačijem. Sa njima se agresivno proizvodi vidljivost „našeg“ toliko snažno, da diskurzivno proizvodinevidljivost i autocenzuru drugog i drugačijeg. Tekst daje kontekstualnu interprentaciju značenja i društveno-političkih diskurza grafita, u svjetlugrađanskog rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu (BiH) i djelovanja političkih elita u RS. To čini propitujući prirodu, karakteristike, intenzitet ikvalitet veze između produkcije i konzumacije etno-fašističkog govora mržnje u grafitima na jednoj i poruka etno-političke elite u RS u javnom,regulativnom i medijskom prostoru na drugoj strani. Naglašavajući njihovu snažnu povezanost i interaktivnost, tekst ukazuje na još uvijek svježupolitičku namjeru populističke legitimizacije građanskog rata, zločina i etničkog čišćenja, ali i glorifikacije RS i podjele BiH kao legitimnih ratnihstečevina srpskog naroda u BiH. Ekstremna vidljivost i intenzitet veze između ulice i politike indukuje zaborav na multietničku prošlost – nudi“narodni i duhovni legitimitet” za opstanak RS baš u ovom gradu i za njegovo pripadanje baš srpskom etničkom korpusu. Nudi nategnuti kulturno-politički i ratno-emancipatorski „kontinuitet“ i „normalnost“ RS i otkriva pravu namjeru krvoprolića u kojem je nastala. U dosljednom maniru Um-bertovog „Ur-fašizma“.

Ključne riječi: street art, javni prostor, etno-vjerski grafiti, govor mržnje, nacionalizam, etničko čišćenje, etno-politička elita, etno-fašizam, BanjaLuka (BiH).

Umjesto uvodaOvaj tekst je dio autorovog magistarskog istraživanja naFakultetu za društvene nauke u Ljubljani i pokušaj da seprikaže priroda, intenzitet i posljedice POVEZANOSTIizmeđu produkcije i konzumacije etno-vjerskih uličnihgrafita, parola i stikera na jednoj strani i produkcije ikonzumacije poruka političke elite u javnom i medijskomprostoru na drugoj strani. Pokušaj da se prikaže način nakoji ove poruke, u međusobnoj interaktivnosti, okupiraju iosvajaju javni, društveni i politički prostor i proizvode et-nokratiju u današnjoj Bosni i Hercegovini (u nastavku tek-sta: BiH). Ovaj tekst predstavlja i pokušaj razotkrivanjazabluda i mitova koje elita Republike Srpske (u nastavkuteksta: RS) nameće građanima, pripadnicima srpskog nar-oda u autorovom dvorištu. Načina na koje elita zloupotre-bljava ljudske emocije, ratne tragedije i žrtve, nacionalnaosjećanja, individualna i kolektivna sjećanja i kulturu, teradikalizuje plebs do željenog stadijuma u kojem se totali-tarne i etno-fašističke poruke elite mogu pravdatiraspoloženjem masa, a protekom vremena se više ne možerazabrati šta je prvo nastalo - poruka elite ili poruka ulica.

Etno-fašizam u 4 slike Ovdje želim da kroz četiri grupe ili slike predstavim iuporedim poruke i narative ulice (etno-vjerskihgrafita, parola i stikera) i pop-nacionalističke porukei akte političke elite RS prikazujući ih u četiri grupeili slike. To su: poruke etno-političkog tradicional-izma, kontinuiteta i legitimiteta teritorije; porukestraha i prezira prema drugačijima, ugroženosti,frustracija i zavjera; poruke legitimizacije rata izločina, herojstva i opsesivnog perpetum bellum-a iporuke iracionalizma, odbacivanja modernizma islavljenja fašizma.

Materijal je složen tako, da svaka slika na početkuprikazuje poruke ulice – grafite, stikere i parole,zatim poruke političke elite, a onda i prateći autorovtekst. Zbog ograničenosti prostora, ovdje nisu moglibiti prikazani svi prikupljeni istraživački materijali,te su odabrani samo oni koji predstavljaju tipične iglavne poruke ulice i elite.

Piše: Srđan ŠUŠNICA

Feljton


OD UNIVERZALNOG DO VJER-SKOG, NARODNJAČKOG IMONONACIONALNOG: Stari (do 1992.) i novi (od 1992.) grb BanjeLuke. Na novom grbu su, pored konturatvrđave Kastel, kao centralni simbolipostavljeni temelji pravoslavnog sabornoghrama i u njima upisani krst sa četiri ocila,tzv. četiri S, kao vjerski simbol Srpskepravoslavne crkve, narodni simbol sa ko-jima se poistovjećuju pripadnici srpskognaroda i državni - nacionalni simbol Srbijeod početka 19. vijeka do danas. (VidjetiIzvore i literaturu - izvor pod rednim br. 6)

NASTAVLJAMO GDJE SMO STALI:Spomenik Banu Milosavljeviću u centru is-pred obnovljenog hrama, djelo Dragoljuba iMiodraga Dimitrijevića, otkriveni na krsnuslavu Banje Luke, Spasovdan, 20. 05.2004.i osveštanje obnovljenog hrama HristaSpasitelja u Banjoj Luci 2009. (hram jepodignut 1929. godine na zemlji koja je ku-pljena od Islamske vjerske zajednice,oštećen je u nacističkom bombardovanju 6.aprila 1941., srušen u ljeto '42. od strane us-taške uprave, od 1945. do 1992. tu je biopark i spomenik borcima NOB).

ZVANIČNE PORUKE ELITE NAULICI – BANJALUKA JE BILA I OS-TAĆE SRPSKA:Ulice i naselja koja nisu nosila dovoljno

„srpske“ nazive „morali“ su ih mijenjati. U2 godine rata srpska banjalučka elita promi-jenila je naziv oko 250 ulica, brišući musli-manska, hrvatska, slovenska, makedonska,komunistička i dobar dio NOB imena iidentifikacija. Promijenjeni su nazivi i 15mjesnih zajednica (vidjeti Izvore i literaturu- izvori pod rednim br. 7 i 8).

Ove poruke ulice, izgleda, ne samo daproizvode i otkrivaju značenja, već kao dasu i proizvod nastojanja srpske političkeelite da za RS i sebe obezbijedi kakvu takvuetno-političku tradiciju, kontinuitet i legit-imitet. Stiče se utisak da autori ovih grafitana ulici samo reprodukuju dominantnejavne poruke koje proizvode srpski političkilideri i vjerska elita. Kada pogledamoporuke političke elite u ovoj prvoj slici,vidimo da elita političko-pravnim sim-bolima, nazivima i objektima posrbljava,sakralizuje i unificira javni prostor u kojemje vrlo teško biti drugačiji, a oni koji to (nanjihovu nesreću) ipak jesu, u takvoj sabor-nosti se lako otkrivaju i marginalizuju (slikeA8, A11 i A12). U takvoj sabornoj juhi,elita povlači političke, kulturne i etničkeparalele, pa i znakove jednakosti izmeđuBanje Luke i RS danas i Vrbaske banovineu Kraljevini Jugoslaviji, što je posebnokarakteristično i reprezentativno zadanašnju Banju Luku kao glavni grad RS.Kao cigle selektivnog i povezujućegsjećanja između Vrbaske banovine idanašnje Banje Luke elita nudi simbole kaonpr: spomenik i ulica Bana Milosavljevića(prvi ban Vrbaske banovine), ulica BanaLazarevića (inače otac srpskog intelektualcaPredraga Lazarevića koji je početkom 90-tih žario i palio Srbe svojim etno-fašis-tičkim govorima o njihovoj ugroženosti, adanas je akademik Akademije nauka i um-

jetnosti RS), bista i ulica Kralja Petra IKarađorđevića, simbole Kraljevine Ju-goslavije i Srbije, obnovljeni hram HristaSpasitelja, novoizgrađene pravoslavnecrkve u centru Banje Luke, ali i druge (slikeA9, A10 i A13). Pomoću njih se BanjojLuci i RS pripisuje etno-politička tradicijakraljeve i srpske Vrbaske banovine, kojanedvosmisleno treba da proizvede oprav-danje za postojanje RS u ovom gradu iovom dijelu BiH i za pripadanje ovog gradai dijela BiH baš tom entitetu. Neki dijelovielite idu i dalje od Vrbaske banovine uprošlost, i po današnjoj RS markiraju stare i„nemanjićke“ manastire i zadužbine, otkri-vaju „srpske“ i „pravoslavne“ stećke i sred-njovjekovna groblja u temeljima džamija,govore o Bosni kao srpskoj nacionalnojbaštini Nemanjića ili Srpske pravoslavnecrkve, itd. Neki ne idu u prošlost, većproizvode prošlost u sadašnjosti, obnavlja-jući srušene hramove ili gradeći novepravoslavne bogomolje nadomak kulturno-istorijskih spomenika kao što je Kastel.Nova bogomolja na taj način crpi svoju pat-inu od Kastela, a Kastel odmah izgledamalo više „srpski“. Medijski i institu-cionalni narativi elite prate razvoj događajai podražavaju patinu i tradicionalizam RS,kao prirodnog nastavka Vrbaske banovine,nju kao prirodni nastavak Solunskog fronta,a njega kao nastavak Sarajevskog antetata,a ovog kao normalan nastavak Nevesinjskepuške, i tako dalje, i dalje. U ovom pravcuidu i nazivi i jubileji kulturnih institucijakao što su Zavod za zaštitu spomenika RS,Muzej RS (koji je skoro proslavio 80 god-ina) i Muzej savremene umjetnosti RS (kojije skoro proslavio 40 godina). Svi se ovinarativi podražavaju atributivnim nazivomrepublike „Srpska“ ,,ustavnim definicijamaRS kao „države srpskog naroda“, grbomRS, grbom grada Banje Luke ili novimnazivima banjalučkih ulica u kojima jeizbrisana skoro svaka muslimanska/bošn-jačka, hrvatska, slovenska i makedonskaidentifikacija. Naravno, novi nazivi namećujavnom prostoru isključivo srpska etno-vjerska i istorijski podobna svojstva i iden-tifikacije.

© Študentska založba, prvi put objavljeno u Časopisu za kritiko znanosti,

godina XL, broj 251. 2013. godine

Nastavak u slijedećem broju

Slika 1: Etno-politički tradicionalizam, kontinuitet i legitimitet teritorije

Ilustracija A. 8

↑Fotografija A.9 i A.10

↑Fotografija A.11

Nastavak iz prethodnog broja

Aktuelno


B.Luka, jula 2013.Nakon nedavnih ''preslišavnja''

novinara i studenata, sada su na red,na nešto drugačiji način, došli vlasnicizemljišta na čiju su imovinu «bacili oko»gradski i politički moćnici, koji uz pomoćpolicije RS-a već duže vremena nadnjima treniraju strogoću.Tako smo, ovih dana, bili svjedocipremlaćivanja porodice Vulić, u čemusu učestvovale brojne policijske snageRS-a, a došle su na poziv administra-tivne službe grada Banjaluke.''Mi smo postupili u skladu sa za-konom'', kazali su Radislav Jovičić,ministar MUP-a, i Darko Ćulum, načel-nik policije, dok se administrativnaslužba Grada ograđuje od incidentapored kuće porodice Vulić, tvrdnjomkako nisu tačne informacije policije daje grad, odnosno gradonačelnik Gavra-nović, zatražio asistenciju policije kojaje danas svojom brojnošću, opremom ibrutalnošću više ličila na ratnu nego namirnu asistenciju. Međutim, tačno je inepobitno, da su upravo ove dvije insti-tucije isključivi krivci napada na članoveporodice Vulić, u kojem su nečijomnaredbodavnom greškom stradali iVulići i policajci. Nesporno je da se tomoglo izbjeći, da je prije nemilih do-gađaja, kao i dan ranije, policija privelana razgovor članove porodice Vulić, iza to vrijeme su službe bez problemamogle odraditi određene poslove naterenu. Zbog čega tako nije postu-pljeno, pokazat će neka buduća vre-mena kada nalogodavcima iz sjedećegdijela tijela pristigne pamet u glavu, alije izvjesno da je u ovu priču svoje prste

umiješala politika koja je u tu igrubespotrebno uvukla policiju, pa se sadatraže načini, da se prikriju svi ti pro-mašaji, pa i zločini, o čemu uplakanastarica Slavka Vulić s pravom negoduje:«Mi nismo ušli u posjed policije, a našposjed je na silu zauzeo interventni vodspecijalne policije, kako bi radnicimakompanije ''Grand trejd'' omogućili dapočnu izgradnju alternativnog puta, tena taj način zatvore pristupni put našojkući kojeg smo koristili 40 godina. Aonda će nakon mjesec ili dva tu odlukuukinuti nadležne službe grada, pa ćenaš posjed postati ostrvo, i to je samojedan korak više da nas istjeraju sanašeg posjeda.''

No, ko ovdje vodi brigu o pravu,i što policija tuče vlasnika imovine gorenego kriminalce, samo zato što jebranio svoju imovinu, o čemu samo ukratkim crtama sa lica mjesta do-gađanja prenosimo glas građana up-ućen policiji: «Sram vas bilo u čijoj ste službi, nekavas je sramota te uniforme!»Potom su se gotovo sve stranke, osimrežimskih političkih partija, zgražale dosada neviđenim ponašanjem policije.

PDP je osudila brutalno pon-ašanje i upotrebu sile nad porodicomVulić, optužujući predsjednika Skupš-tine grada da nije htio sazvati skupštinupovodom ovih događaja, čime je ban-jalučka vlast samo potvrdila da ne štitigrađane, već interese tajkuna.

Napad policije na porodicuVulić najoštrije je osudio i DraganČavić, poslanik u Narodnoj skupštiniRS-a, i istakao kako je ovaj slučaj na-

jbrutalnija potvrda da u RS-u vladarežim koji pokazuje svoju brutalnost nasvakom koraku. Suština cijelog sistemaje da je Srpska privatno vlasništvo ljudikoji su spremni da otimaju imovinu,silom, pendrekom, zatvaranjem, oti-manjem i sprječavanjem da ljudi zaštitesvoju imovinu.

Slobodan Popović je jedan odrijetkih koji je na ovakav scenarij upozo-ravao: ''Ovo je zaista jedna stravična blamažavlasti i gradske uprave u jednom sporukoji još uvijek formalno pravno nije za-vršen i čiji se konačan ishod ne zna.Onda se objektivno postavlja pitanje:Čemu danas policija, čije interese ikoga je danas štitila, a to je najopasnijeu čitavoj priči, da se proizvodi jednapravna stravična nesigurnost građana,jer nakon ovoga danas svaki građaninmože da očekuje da mu policija dođena vrata i da provali, zato što je nekodao nalog nekome, jer ima neki razlogkoji nema veze ni sa pravom, ni sapravdom ni sa pravnom državom.''Takvo mišljenja podijelili su gotovo svipolitičari, poput Vlajkija i Bosića koji je

TRENING STROGOĆE

PENDREKOLOGIJABANJALUČKE POLICIJE

PENDREKOLOGIJABANJALUČKE POLICIJE

Piše: Rešad SALIHOVIĆ

zatražio ostavku ministra policije. Od Dodika se nije ni mogla očekivatiosuda, nego bezrezervna podrška poli-ciji, što je izazvalo nezapamćenonezadovoljstvo među građanima.

I umjesto da pravna država,ako je uopšte ima, «potegne» pitanjeodgovornosti policije koja je prije izv-jesnog vremena najstarijem članuporodice Vulić guranjem prsta u okonanijela teške tjelesne povrede, koja jebez dopuštenja vlasnika upala na pri-vatnu imovinu i tukla sve koji su se našliu blizini, za takav zločin se morao pron-aći krivac, a to je Željko Vulić. Nasramotu države, tačnije entiteta koji uovom slučaju nije reagirao na načinkako je trebao, protiv Željka Vulića jepodignuta optužnica da je počinio kriv-ično djelo sprječavanjem službenog licau vršenju službe u Vulićevoj avliji. Usvakom slučaju jedno je sigurno - daće, zbog stanja u pravosuđu, najdebljikraj izvući napadnuta porodica Vulić, čijisu svi muški članovi više puta zatvaranii premlaćeni na svome posjedu, ali jenajsramnije što je od samog početkaovog divljanja, policija mjesto zločinazaklanjala raznim ''ometačima'', teškimkamionima i kombijima, kako bi odgrađana i svijeta prikrili tragove sile.

I, na kraju pregleda bahanalija u režijiovdašnjih režimskih političara, policija jenavodno pokrenula unutrašnju istragukako bi utvrdila da li je u slučaju Vulićbilo prekomjerne upotrebe sile, čiji serezultati prema dosadašnjoj praksi un-aprijed znaju - kako je to bio klasičninapad sa predumišljajem tri člana

porodice Vulić na dvije stotine do zubanaoružanih policajaca.A onda će policija na osnovu njihovihsnimaka nastaviti «trenirati strogoću»nad svima nama, svjedocima događaja,pa nimalo ne čudi što su danas od svognaroda ''nagrađeni'' gromoglasnimpovicima: Ubice! Ubice!

“Vezeni most”Banja Luka

jul 2013.Pripremili Alija Beganović i Muharem Sitnica


Reportaža

22

»JEDINO VOLJETI, SAMO VOLJETI...«


23

Reportaža

Kemal Širbegović je još kao učenik Gimnazije u Banjaluci(1953.-1957.) pokazivao izuzetno slikarsko nadahnuće, pa su galikovni umjetnici iz grupe Četvorice – Enver Štaljo, Alojz LojzoĆurić, Dušan Simić i Bekir Misirlić – podsticali da nastavi likovnoobrazovanje, što je i učinio upisom na Akademiju likovnih umetnostiu Beogradu, koju je uspješno i završio 1962. godine, nastavivši ipostdiplomski studij.

Svoja banjalučka, prvotna, likovna promišljanja i traganjaŠirbegović je krunisao i prvim samostalnim izložbama, na kojima jedokazivao svoju izvornost i osobenost, svoju prepoznaljivost, za kojuje, kao mladi umjetnik,već dobivao značajne nagrade. Slikati, zanjega već tada nije bio samo stvaralački zanos, »ugođaj«, pejzaž, diokrajolika, već, još više, i još dublje, poniranje i uzdizanje, misao,osjećaj, otkrivanje tajni, zapis bojom, dubina vode i boje... Tu svojulikovnu filozofiju Širbegović je produbljivao i širio pola stoljeća, svedo danas, osjećajući potrebu da o tome kazuje i riječju, zapisom, jerza njega je boja, slika, i riječ, pjesma, esej, zgusnuti roman... Slikanije samo ono što vidiš, nego i ono što osjećaš, što promišljaš, štoutjelotvoruješ i raščlanjuješ.

Širbegovićevo likovno danas, a ono se proteže od prvih šeherskihi zmijanjskih motiva, do pariških, svjetskih dosega, djelimično jepredstavljeno na njegovoj izložbi grafika, otvorenoj 2. jula 2013.godine u malom salonu Kulturnog centra Banski dvor (Dom kulture)u Banjaluci, u okviru programa 10. susreta Banjalučana »Vezenimost«. Bila je to Širbegovićeva 120 i neka samostalna izložba, kojojtreba dodati i još više od 200 sudjelovanja na grupnim izlaganjima utrideset zemalja svijeta. Bio je to vrhunski likovni doživljaj, jedanizuzetan krug bojom, od onog gimnazijskog, studentskog,»jesenjesalonskog« (jer je autor bio i jedan od pokretača banjalučkog»Jesenjeg salona«), do univerzalnog, svjetskog. O tome ne svjedočesamo nazivi nekih izloženih grafika – Sena prozorska, Iz mape OmeraHajama, Fjord, Mediteran, Pirineji, Pejzaž ljeta, Notre Dame,Putovanje, Bosanska elegija..., još više je to »otvoreni prozor« u jedansvijet u kojega ulaziš i kao promatrač, i kao sudionik.

Kustoskinja ove jedinstvene izložbe Ljiljana Perduv Misirlić spravom uvrštava Širbegovića među najznačajnijebosanskohercegovačke umjetnike (ili one koji su iz svoje Bosne iHercegovine otišli u svoj svijet ), koji nikada nije zaboravio svojeporijeklo i koji nije težio samo stvaralačkim vrhovima, nego ipodizanju svijesti o likovnoj umjetnosti.

Na Širbegovićevim grafikama dominiraju pejzaži, ali ne kao cilj,nego prije svega kao »inspirativni podsticaj kojeg transformiše uduhovne prostore otmjenog kolorita, gdje svaki element ima svojemjesto i značenje, i doprinosi harmoniji djela visokih estetskihdometa«.

»Svijet prirode je neiscrpan kao realitet, asocijacija s lirskimprizvukom, ili idealizovano utočište umjetnikovih uspomena«, pišedalje Ljiljana Perduv Misirlić u katalogu ove izložbe. »Kada slikapejsaž u bilo kojoj tehnici, Kemal otvara prostor kontemplacije, kojaje prisutna na svim njegovim radovima i koja, čini nam se, dolazi iznataloženih slojeva svjetskih civilizacija.«

Širbegović je duboko proživljavao i bosanskohercegovačkutragediju, 1992.-1995., »što rezultuje nastankom nekoliko grafika, dotada neviđenog sadržaja u njegovom opusu«. A njegov opus jeizuzetno bogat, od slika, tapiserija, mozaika, do grafika, koje gapredstavljaju »u najboljem svjetlu poete, filozofa, humaniste, maestralikovnog umijeća«.

Ispod jedne Širbegovićeve grafike, nastale kao odgovor ratnomzlu, piše: »Jedino voljeti, samo voljeti, 1994.«. To bi mogla biti ijedna od poruka ovog njegovog grafičkog predstavljanja, u njegovomgradu, koji je oduvijek bio dio njegovog, i našeg, svijeta.

Izložba grafika Kemala Širbegovića u Banjaluci

Piše: Ismet BEKRIĆ


Izgradnja prve željezničke pruge od Mančestera do Liverpulau Velikoj Britaniji, sa parnom lokomotivom »Roket« DžordžaStivensona, 1829. godine, donijela je svjetsku revoluciju u sao-braćaju, kako u putničkom, tako i u teretnom. Nakon toga dolazido intenzivne izgradnje željezničkih pruga širom svijeta, anaročito u Evropi i Sjevernoj Americi.

Iako je Osmanlijsko carstvo u 19. vijeku pokazivalo znake sta-gnacije i opadanja, vlasti su uočile značaj željezničkih veza sa za-padnom Evropom. Urađeni su i prvi nacrti za transbalkanskuželjezničku prugu od Istanbula do Bosanskog Novog, samogućnošću spajanja s južnim krakom austro-ugarske mreže žel-jeznica na potezu Dobrnjin (kod Bosanskog Novog) – Sisak. Prva,

i jedina izgrađena, etapa planirane pruge bila je dionica od Ban-jaluke (Predgrađe – kasnije zvana i Stari Banof) do Dobrnjina kodBosanskog Novog, duga 1o9 km, a izgradnja je završena 1873. Ufinasiranju izgradnje ove pruge učestvovao je i francuski kapital, aradovima su rukovodili francuski stručnjaci. Tokom okupacionihoperacija 1878. pruga je znatno oštećena, a popravak su obavileinženjerijske jedinice austro-ugarske vojske, pa je pruga ponovopuštena u saobraćaj krajem 1879. Kasnijom izgadnjom dioniceBosanski Novi – Sisak pruga je bila povezana sa ukupnom evrop-skom željezničkom mrežom, čime je Banjaluka, kao početna des-tinacija prema Evropi, dobila još veći značaj za promettračnicama.

BANJA LU

Željezničke

Tekst i foto: Adem Čukur


25

Sjećanje

Godine 1893. izgrađena je pruga od Predgrađa do centragrada, sa željezničkom stanicom koja je imala perone i reprezen-tativnu zgradu sa biletarnicom, čekaonicom i pratećim sadržajima.Sama zgrada, u kojoj se nalazila i uprava željeznica za ovo po-dručje, imala je dvije etaže i isticala se neorenesansnim stilom,kao i većina javnih i administrativnih objekata u to vrijeme. Ulaz uzgradu iz grada bio je sa istočne strane, dok su pruga i peroni bilina zapadnoj. Svoju funkciju zgrada je obavljala sve do 1968. go-dine, jer je u planovima grada (već u 60-im godinama) bilo pred-viđeno ukidanje pruge na relaciji Banjaluka/Grad –Banjaluka/Predgrađe. Posljednji voz iz gradske stanice krenuo je

31. januara 1968. u 23 sata i 15 minuta, nakon čega je pruga de-montirana. Na tom lokalitetu bila je predviđena izgradnje glavnemeđugradske autobuske stanice, a postojeću zgradu trebalo jeadaptirati za nove potrebe. Na zapadnom dijelu bili su novoiz-građeni peroni sa izdignutim prostorom za dispečera. Radovi naadaptaciji zgrade, te izrada čelične konstrukcije za nadstrešniceperona, bili su već u punom jeku, ali ih je prekinuo iznenadnimoćni zemljotres oktobra 1969. godine.

Poslije zemljotresa pristupilo se izradi novog i sveobuhvatnogurbanističkog plana grada, u kojem je izgradnja glavne autobuskestanice predviđena na saobraćajnom čvoru pored željezničkestanice u Predgrađu, što je kasnije i realizirano na tom prostoru.

S obzirom na atraktivnost lokacije i značaj objekta kao dijelagraditeljske baštine grada, preostalo je da se objektu nekadašnježeljezničke stanice odredi nova namjena. Nađeno je sretnorješenje – da se sanira i adaptira u Umjetničku galeriju, a autorprojekta bio je arhitekt Dušan Bajić iz »Projekta«. Na zgradi je upotpunosti sačuvan vanjski izgled, jedino nije obnovljena prvo-bitna nadstrešnica nad peronima na zapadnom dijelu objekta.

Svojevremeno, pruga od Grada do Predgrađa presijecala jeglavnu cestovnu saobraćajnicu kod Tvornice duhana, pa je natom dijelu postojala rampa i stanična postaja, jedan mali zanimljivobjekt iz tog perioda, koji je i danas očuvan.

Krajem 80-ih godina počelo je projektovanje i izgradnja noveželjezničke stanice na Predgrađu, na lokalitetu stare. Projekt jedjelo arhitekata Živorada Jankovića i Saida Jamakovića iz Sara-jeva, čije se ostvarenje može svrstati među najbolja u arhitekturiobjekata ove vrste. Na objektu dominira čelična prostorna krovnakonstrukcija sa jako zaobljenim vijencem od aluminijskog lima kojije po obodu oslonjen na moćne okrugle i vertikalno profilisane an-imirano-betonske stubove, pri čemu je u cjelosti ostakljen osnovnigabarit staničnih prostora, nešto uvećanih u odnosu na stubove.Na stanici je urađen i podhod, a peroni su natkriveni.

UKA KROZ PROSTOR I VRIJEME:

e staniceTekst: Adem Čukur

Reportaža


Admir Lukačević i njegova poprodicaspadaju među one koji su se izuzetno usp-ješno uklopili u švedsko društvo. RodnuBanjaluku napustio je 1993. sa starijimbratom Almirom, tatom Feridom i mamomSenijom. Imao je samo deset godina. Živi uNorrköpingu sa suprugom Vy (28), Vijet-namkom iz Saigona i četverogodišnjimsinom Kingsleyem, dok rođenje drugogdjeteta očekuju u januaru 2014.

Admir Lukačević je diplomirao soci-ologiju na Lund univerzitetu 2006., poznatje bh. dijaspori i javnosti jer je 2008. dobiokraljevu stipendiju (od 250.000 kruna) zarad u amaterskim sportskim udruženjima,nakon čega su mu mnoga vrata bilaotvorena: kompletna obrazovanja za vođukroz putovanja u Južnu Afriku i školovanje uduhu Nelsona Mandele na Biznis školi zavođe, pa do školovanja za vođu na Före-tagets Ekonomi na IFL HandelshögskolanStockholm, Mentorskap för entreprenörerna IFL Handelshögskolan, StockholmVärdebaserat Ledarskap... Samo za obra-zovanje, pored kraljeve stipendije, koristioje 381.000 kruna kroz različite škole i pro-jekte. Profesionalno je aktivan u Rotaryclubu i Bris Board Member (prava djece),govori tri jezika, a o njemu su objavljeni

članci u svjetskim publikacijama.Spomenimo i neke druge nagrade: RotaryLeaders Scholarship 2004., Rotary YouthCoach Scholarship 2010., Skåne SportsAwards 2007. - The Year Equality Price,Enthusiasm of the year (2008.) - Bosniannewspapers, International Visitor Leader-ship program, USA (Swedish Representa-tive), Global Responsible Leaders Initiative,South Africa (Swedish Representative…

Porodicu Admira Lukačevića susrećemkod oca Ferida u Landskroni, na Admirov30-ti rođendan. Interesirao nas je njegovput pet godina nakon dobivanja kraljevestipendije:

- Sreo sam se više puta s NjegovimVeličanstvom Kraljem, za kojeg mogukazati da je izvanredna osoba, ono što pišumediji uopće ne odgovara stvarnosti. Kralj

GRADIO SAM SNOVESvijet je mali za mlade i ambiciozne

AdmirLukačević,uspješnibiznismen:

Tekst i foto: Fikret Tufek

Reportaža

mnogo pomaže djeci i mladima, meni jepuno pomogao savjetima i zahvalan sammu za sve što sam poslovno ostvario.

- Šta radiš i koja je Tvoja osnovna dje-latnost?

- Osnivač sam i direktor firme Sport bezgranica (Idrott utan gränser Sverige AB -IUG), sa još troje zaposlenih, sa godišnjimprihodom od oko tri miliona kruna. Firma jevezana za sport kao moju ljubav (od malihnogu sam se bavio košarkom i plivanjem),što sam pretvorio u poslovni biznis.Pokrenuo sam firmu 2000. jer sam želiodati djeci i mladima mogućnost da samigrade budućnost, da izbjegnu socijalnaograničenja i društvenu izoliranost. Mnogodjece i mladih ima poteškoće u osnovnoj isrednjoj školi, te kasnije teško dobije posaobaš zbog izoliranosti, što je samo korak odnegativnih ponašanja, droga i drugihporoka, što društvo košta onda daleko više.Jedino je rješenje stvaranje dobrih relacijau djetinjstvu, za što je potrebno angaži-ranje, prije svega u sportu. U početku je po-drška vezana za školu, kasnije pričamo okarijeri. Kroz Sport bez granica napraviosam društvenu mrežu koja pomaže djeci imladima da ostvare vlastite mogućnosti.Potvrdilo se da to funkcioniše!

- Kako je sve počelo? - Kao dijete izbjeglica u Landskroni, za-

hvaćenoj segregacijom, nije bilo lako ni za-

misliti svijetlu budućnost. Gradio sam snovebaš na mogućnostima u okruženju, inačebih mogao raditi samo kao radnik napripremi pizze, biti na socijali ili završiti udestruktivnim krugovima. Zahvaljujući prijesvega ocu Feridu počeo sam sportom iotvorili su mi se vidici. Sport nije bio znača-jan samo meni, zahvaljujući sportu uvidiosam koliko on znači i drugoj djeci imladima, bio je spas za mnoge.

- Često putuješ? - To je dio moga posla i mreže koju sam

kroz firmu stvorio, što znači da radimoposao koji je u ekspanziji i ima efekte.Prošle sam godine nominovan od američkeambasade u Stockholmu za petosedmičnoputovanje u Ameriku, na prestižni Interna-tional Visitor Leadership program, te samtako ”upisan” među 23 biznismena iz cijelogsvijeta, kao jedini Bosanac, u knjigu Hall ofFame, gdje je npr. Fredrik Reinfeldt išao2002., te mnogi drugi predsjednici ili min-istri. Američko iskustvo u vođenju firmi meobogatilo, proglašen sam najboljim. U no-vembru 2012. bio sam na Global Responsi-ble Leaders Initiative u Kapstaden, JužnaAfrika, sa 40 mladih vođa. U junu 2013. biosam u Londonu, gdje sam imao susret i sgradonačelnikom, te se u Mansion Houseupoznao s radom socijalne mreže u En-gleskoj. Karl Johan Persson (direktor H&M)lično se angažirao da podrži moju djelat-

nost i firmu. 2013. su još planirana puto-vanja u BiH, Vijetnam, Irsku, Finsku...

- Planovi?- Radimo puno na strateškom razvoju i

proširenju. Tokom 2013/14. i dalje ćemo seširiti na još najmanje dvije komune. Plani-ram napisati knjigu koja treba izaćipočetkom 2014. Planiram se uključiti i unekoliko drugih firmi, koje čak nisu istogsmjera kao moja. Posljednjih mjeseciprovodio sam dosta vremena u švedskomparlamentu, gdje sam sreo značajne osobei već dobio velike ponude. Jedan od onihkoji su mi dali podršku je i Michael Wolf (di-rektor Swedbank)...

- Imaš li vremena i za porodični i ličniživot?

- Oženio sam se sretno sa najljepšom inajspretnijom ženom na svijetu, koja mi jepružila ljubav, podršku i pametne savjete ikojoj sam zahvalan za ono što sam posti-gao u životu. Sin priča švedski, bosanski ivijetnamski. Najmanje godišnje odemo i uVijetnam, gdje smo započeli investirati, jerto je divna zemlja, s predivnom prirodom,hranom i ljudima. Švedska, Bosna i Vijet-nam su nam domovine.

- Tvoja poruka čitaocima?- Ako mogu ja, možeš i ti! Svijet je mali,

posebno za mlade, još više za nas iz BiH,koji smo radom uspjeli da na sebe skren-emo pažnju svjetske javnosti.

Kada se u našoj Bosni priča oSevdahu, i kad kažemo Sevdah ili Sev-dalinka, u banjalučkom ozračju, onda sebaš ima o čemu i pisati i pričati, i čega sespominjati i sjećati, pa i moja priča odišesjećanjem na još uvijek vedru, dragu i,hvala Bogu, našu zeničko-banjalučkudušu Sevdaha, našu Selmu Hajdarević.

Priča je započeta jednog lijepogpredvečerja, tamo gdje često zalazim naposeban kapućino "od lješnjaka" unašem Mejdanu, pa još u društvu našegBakira i njegove supruge Selme, zvi-jezde prave banjalučke pjesme, kojurado slušamo i uz Vrbas, mezetluke iakšamluke, kakva se samo mogla čuti uona davna vremena i koja se utapala uveć pospani Vrbas, kad se još samoponegdje javljala pokoja štica dajakanaših čamaca, koji su se lagano spuštalinašom biser-rijekom, od Alibabe pa doljekraj Studenca ili kraj Hilmijine kafane iKastela prema Alijinom ostrvu i našemHalilu.... Pa poneki rani svjetlac .... i većponegdje pjesme naših banjalučkihkafanskih meraklija i muzičara, sa onimuvodom i prebiranjima po tipkama našihBanjalučana Mesuda (Ragiba) ili Budim-lića (Hođe ) Saliha, Nanuta, IrfanaGalešića, Muhe..., koji su nosili sav tajslatki "teret", te strunama gitara u teknastali sumrak i uz poznati glas našegHamke Delalića ili naše Selme, i mnogihdrugih... Bila su to samo neka imenanaših, slobodno možemo reći, "Ban-jalučkih doajena Sevdalinke" uz koje sunoći i noći naše meraklije provodile uznanim kafanama, kao našeg Golba-hera, pa Avde Kukavice (Alibaba), Aziza iHilmije... i mnogih drugih kojih višenema,a koje ne možemo zaboraviti, kaoni našeg Budimlića i njegovu "Podgoru"te braću Kuljuhe, Gunića i sadašnji Slap,

Priča o jednom banjalučkom uzdahu

VRIJEME SEVDAHA

Piše: Atif TURČINHODŽIĆ

Sjećanje


pa našeg Rekića, pa onda i Motel uGornjem Šeheru, gdje je i naš IbrahimKurjak, poznati Sevdalija, mamio svojimglasom...

Priča o banjalučkim Sevdalijamatoga vremena traje, i zaslužuje da se tovrijeme Sevdaha, naše vrijeme, obilježina poseban način. Obično kažemo da"svako vrijeme ima svoje breme", no ovajput riječ je o slatkom "bremenu", kakvonosi i naša Selma Hajdarević, zajednosa suprugom Bakirom Hajdarevićem,takođe zaljubljenikom u Sevdah imuziku, pa otuda i njegovo amaterskosviranje harmonike, kako i sam reče,"bez nota". A ja se nadovezah i rekoh:"Ima majka priroda, i ni note ne pomažuako te majka priroda time ne obdari."

Selma Hajdarević, rođenaZeničanka, zaputila se nekih davnih go-dina u svijet muzike, i tako našla i uBeogradu, u nadi, kako reče, da nanekim audicijama potraži šansu. Tako je,između ostalog, dobila i diplomu "umjet-nika-pjevačice”, da može pjevati najavnim nastupima kao profesionalka,iako je imala i zvanje dječije njegov-ateljice. Ipak, prevagnula muzika, boljereći Sevdah, i to onaj sa velikim S, pa jetako i njen život bio vezan za pjevanje utadašnjoj Jugi, i u Novom Sadu, i okolo,te u još nekim mjestima. I tako, sve dodolaska u Bosnu, u Sarajevo.

Sarajevsko vrijeme Sevdaha, izkojega mnogi, nažalost, više nisu međunama kao i, takođe naš Banjalučanin,kako sam Bakir reče - iz našeg Potoka,Bajro. Tu nađe i mene, jer sam i ja čuo, imislio, da je naš Bajro rođen u Cazinu.Ali, eto, i on je naš, Bajro, koji je svojukarijeru okončao u Sarajevu. Tada jeBajro bio poznati harmonikaš, kakav jebio i Ismet Alajbegović Šerbo, paMustafa Krilić, Jovica Petković, MiloradTodorović. I naša Selma upravo nastavljapjevati sa Bajrom u poznatim sara-jevskim restoranima i kafanama, kao štosu "Beograd”, "Arena" i mnoge druge. Itako, sve do dolaska u Banja Luku i krajnašeg "biserli" Vrbasa, neke sada većdavne 1971. godine. I njen glas potečeniz rijeku, od motela u Gornjem Šeherupa do Alibabe, pa na "Studencu", te kodHilmije preko puta Kastela, Da spomen-emo i našeg Adema na Laušu koji jedržao kafanu sa svojim sinovima.

To vrijeme možemo slobodnonazvati procvatom Sevdalinke i Sev-daha, kad su Banjalučani uživali u pjes-mama naše Selme. Ja se sjećam da ječesto sjedila i za bubnjevima, a i sviralaje, te na taj način zaokupljala jos višepažnje među svojim kolegama muz-ičarima. U to vrijeme pjevale su sepjesme "Kafu mi draga ispeci" ili "Vrbasvoda nosila jablana", pa "Evo ovu rumen

ružu", "Niz polje idu babo Sejmeni","Čudila se Aman ja" i mnoge druge sev-dalinke, pa i ona "Haj, od kako je BanjaLuka postala"... Bilo je naše Selmesvugdje, pa tako i u Bosanskoj Gradišci,u Trapistima kod Marka Trtića.

U razgovoru sa njenim supru-gom Bakirom saznajem da su ga mnogimijenjali, po izgledu, sa našim doajenomrah. Omerom Pobrićem koji je našegBakira pozvao u Visoko, da mu budegost te da se pobliže upoznaju. Nev-jerovatna sličnost i obostarno zado-voljstvo, pa još i to da su harmonikaši,još više učvrstiše to dugotrajno pri-jateljstvo, sve do Pobrićeve iznenadnesmrti .Bakir i Selma imali su nekoliko značajnihnastupa i u Banjoj Luci, pogotovo kadasu se uzeli 1971, godine. I njihova ljubavje baš začeta kroz pjesmu i Sevdah unašoj Banjoj Luci, da bi se nastavila iposlije protjerivanja iz njihove BanjeLuke u grad Hamstad u Švedskoj, gdje i

sada sretno žive i rado se odazivaju napozive i svih naših klubova. Bakir upravoovih dana slavi svoje druženje sa har-monikom - punih 45 godina. ”Ja imamdvije duše, i to moju Selmu i moju har-moniku, koje nas vode kroz naš i mojživot, pa ima li šta ljepše”, priča Bakir.”Još samo da mi je malo više moje inaše Banje Luke, te naših nekadašnjihakšamluka i sevdaha, harmonika i mer-aka..., a brate i Vrbasa.”

Pitam je za njene omiljenepjevače toga vremena. Odmah spomenuZoru Dubljević, pa pjesmu "Misle ljudi dasam sretna" Lepe Lukic. I danas poželizapjevati, onako za sebe i za svogaBakira. A i za prijatelje. Poželimo našoj Selmi i Bakiru još punosreće i zdravlja u životu, a i akšamluka isevdaha kraj našeg Vrbasa.

Ova moja, i naša, priča obanjalučkom Sevdahu svakako ima svojnastavak, jer to je priča koja traje. KaoVrbas.

Selma Hajdarević u Domu armije 1968.g

Nastup u Kladnju 1967.g


Sjećate li se čuvenog banjalučkog korza?I djevojaka koje su se dugo uređivale za tusvetkovinu ljepote i prvih pogleda. I mo-maka koji su palili i žarili lijepim stasom,dobrim glasom, uvijek skockani, obrijani,dotjerani po špagi, a tek kose, duge valovite,pa povrh svega još i sviraju gitaru…

Bilo je to najljepše doba ovog jedin-stvenog šetališta i gledališta, koje je tadaživjelo po nekim čudnim pravilima.

Moja generacija izlazila je oko šestpopodne i šetalo se od bivšeg hotela ”Slav-ija” do hotela ”Bosna”, po pravilu desnestrane, a u pauzama tih krugova, kako smoih zvali, stajalo se po strani, najviše kodgradskog parka. U Gospodskoj ulici korzo jepočinjalo oko sedam sati, a bilo je određenoza starije, punoljetne osobe, parove i bračneparove i svu staru gradsku raju. I tu se šetalogore - dolje, pa je najčešća uzrečica bila,”hajmo još jedan krug”.

Nakon šetnje Gospodskom ulicom, izaosam sati išlo se u poznate restorane, hotelei kafane, i takođe po nekoj prirodnoj skali,znalo se gdje ko pripada, gdje ko i sa kimsjedi. Uglavnom, sva se gradska raja, na obestrane uvažavala i pozdravljala. Tako smo sei upoznavali u svakodnevnom korzovanju.

Dolazilo je do spontanih druženja ”zajed-ničkih krugova”, simpatija prvih pogleda,pa sve do prve ljubavi. Korzo je bilo jezgroi srce grada, ali i izvor svih informacija. Zatose i išlo u krug, lagano pričalo, pogledima setražilo, očima se razgovaralo, srce u grudimaludo kucalo, a usput sve se saznavalo po sis-temu ”je si li bolan čuo da...», ili ”znaš li daje ”ona” sa ”onim” od sinoć” , tako da si uvi-jek imao pravu informaciju koja cura nemamomka, ko na koga oko baca, ko je komesimpatija …

Ja sam imao veliku sreću, da sa svojihpetnaest godina izgledam kao da mi je os-amnaest, pa sam se uspijevao provući i pokoji krug kroz Gospodsku, a tamo, ljudi

moji, ja ljepote, ja cura…, ah meraka uvečeri rane…

Odlasci na ples subotom bili su uvijekdogađaji za pamćenje, i na to se spremalo ičekalo od subote do subote. Nisu sve cureimale mogućnost izlaska u večernjim satima,pa je ples bio organizovan i do podne, i ukasno popodne, a plesne večeri održavale suse u ljetnim baštama. Glavno plesno večebilo je u Domu kulture, pod nazivom ”Sub-otom u osam”. Nisi mogao tek tako ući,morao si biti pristojno obučen i uredan, a tusam ti ja prednjačio.

Još od šesnaeste godine počeo samnositi, u prvo vrijeme, jedno tatino odjelo ikravatu, a kasnije sam ih imao za svaku pri-liku…I bio sam hrabar, a nije bilo lako, curesu sjedile u glavnoj dvorani na stolicama uzzid, a kad bi orkestar zasvirao laganumelodiju, svi su čekali da neko dođe po nekuod tih ljepotica i otvori ples. Obično bi tajpar nekoliko minuta bio u centru pažnje,potom bi se prostor ispunio svim drugimplesnim parovima (nisi mogao plesati sam,

morao si imati partnericu ili je pronaći usali).

E, tu sam ti bio glavni, prvo ja, pa svi os-tali, išao sam hrabro sam kroz dvoranu, bira-jući među najljepšim onu koja me nećeodbiti … Koje su to plesne večeri bile, a teksnovi poslije toga, pa opet na korzo, unaredne dane, pa u krug, pa sve do subote,hoće li opet doći, hoću li je vidjeti … Bilo jeto doba romantike, dobre muzike iljubavi…

Vrbas i njegove obale su oblikovale iovjekovječile svu tu ljepotu, uz zvuke gitarai ljubavnih pjesama, a izleti na Šehitluke(Šehitluci, visok greben...), a tek starinaKastel, kad bi on mogao da priča… A um-jesto priča, gorjele su svijeće na grobuSafikade, u ime ljubavi i za sve ljubavi .

Tako sam se i ja zaljubljivao, ludovao,volio, išao stazama ljubavi, kroz život i vri-jeme, i sačuvao ih u najljepšim sjećan-jima…

22. april 2013.

Banjalučko korzo

JOŠ JEDAN KRUG...

Piše: Muharem SITNICA SIĆA

Šetnja banjalučkim korzom 1951. g: Aco Jurela, Sulejman Ibrahimbegović, AcoRavlić, Enes čauš i Muhamed Ibrahimbegović Palada


Iza nas je još jedan godišnji odmor, možda najdraži, jersmo ga toliko iščekivali. I ove godine, kao i prethodnih,vjerovatno ste jedva dočekali da spakujete kofere i odputu-jete u našu lijepu BiH, da bi bili i uz svoje najmilije, a onda damalo skoknete do plaža Jadrana i rashladite se od izuzetnovisokih temperatura koje su vas dolje dočekale. Uživali ste, isada je došlo vrijeme da se vratite svakodnevnimobavezama. No, možda niste svi imali tu sreću, da tako is-planirate i provedete svoj godišnji odmor, neki od vas su sig-urno, poput mene, bili prinuđeni ostati u Skandinaviji. Sadakada je godišnji zaklopio svoje dane, moram priznati da i nijetoliko strašno nigdje ne putovati, i u Skandinaviji se možemodobro zabaviti i odmoriti, pa stoga u ovom tekstu želim davam pokažem kako ljeto i u Geteborgu može biti izuzetno li-jepo. Naravno, prije svega, bilo je izvrsno zbog sunca koje jeove godine odlučilo da zamijeni hladne i vlažne ljetne dane,a to je i najvažnije kada su u pitanju ljetni godišnji odmori.

Moj odmor je počeo i završio u Geteborgu, jer ovaj gradnudi zaista mnogo zabave i događaja tokom ljetnih dana, panije bilo potrebno da posjećujem druge obližnje gradove, stone znači da i svaki drugi grad ne nudi podjednako dobruzabavu. Prije svega, pomenula bih mnoobrojne plaže koje suizvrsno uređene. Oni hrabriji zasigurno će izabrati nekumorsku obalu, a za one sa slabijom cirkulacijom možda je ku-panje u jezerima bolji izbor.

Ove godine u Geteborgu je održano Evropsko prvensvo ufudbalu za žene što je privuklo mnogobrojne turiste a time jei ponuda zabavnih sadržaja u gradu bila znatno bolja. U istovrijeme se održavao i Gothia cup, fudalski kup za djećake idjevojčice iz cijeloga svijeta. Iz naše BiH na ovom Kupu suučestvovale dvije ekipe dječaka iz fudbalskih klubova «Pod-grmeč» i «Sarajevo», tako da su fanovi ovoga sporta imaliza koga navijati. Ukoliko imate djecu, zasigurno ćete posjetitiLiseberg, najveći luna park u Švedskoj, ili možda neka drugamjesta, poput Universuma, kina, pozorišta, u svakom slučajudovoljno je samo da potražite vodič kroz kulturna dešavanjau gradu, i sigurna sam da ćete pronaći mnogo toga intere-santnog. Ljubiteljima prirode srdačno preporučujem da pos-jete Botanički vrt koji svojom ljepotom liječi i dušu i tijelo, aukoliko vas privlači roštiljanje sa prijateljima, najbolje je da seuputite Slottskogen, veliki gradski park koji posjeduje igralisteza djecu i mini zoološki vrt, a ako vam dijete voli jahati konje,onda je to zaista idealno mjesto za vas.

Ono što vam još želim predstaviti u ovom tekstu, što je imeni bilo najzanimljivije ovoga ljeta, jeste way Out west,

jedan od najpopulrnijih muzičkih festivala u Švedskoj. Festi-val se održava od 2007. svake godine u mjesecu avgustu itraje tri dana. Na tri velike scene, smještene u "Dvorac sumi"tj. parku u centru Geteborga, ove godine, kao i pethodnih,predstavile su se najveće zvijezde svjetske muzićke scene.Way Out West je tokom svih ovih godina postojanja ugostioneke od najpopularnijih izvođača iz domena rock, funk, elek-tronske i hip-hop muzike, neki od njih su Prince, Man Chao,Tiesto, Erikah Badu... Najveća zvijezda ovogodišnjeg festi-vala je zasigurno Alicia Keys, no pored nje izvrsne nastupeimali su i Public Enemy, The knife,Daniel Adams-Ray, OmarSouleyman, Alabama Shakes, Miguel, Danny Brown, AngelHaze, Rodrigez, Sibille Attar, Say Lou Lou i drugi.

Muzički dio festivala svake godine dopunjavaju i drugi kul-

Ljeto u Geteborgu

Godišnji odmor, uz mnogo zabave

Piše: Aida BAŠIĆ

Foto: Goran Mulahusić

Reportaža


Prema nedavnom istraživanju organizacije SaveThe Children o tome gdje je najbolje biti majka, svezemlje Skandinavije ušle su u «top 6» - najpogodnijezemlje za majčinstvo. Ovo istraživanje je vršeno na os-novu ekonomskog, socijalnog i političkog statusa. Na-jviše poena za majčino i dječije zdravlje, obrazovanje,jednakost i politički stabilitet dobila je Finska, kojaprednjači na rang listi, a odmah iza nje nalazi se Šved-ska, slijede Norveška, Island, Holandija i Danska. Is-traživači su u prvom redu uvažavali koliko je kojazemlja uspješna u spašavanju života majke inovorođenčeta, a potom su se bazirali na ocjenjivanjuzdravlja, smrtnosti, nivou obrazovanja, prihodima tepolitičkom statusu majki. Istraživanje je pokazalo dadjeca obrazovanih majki imaju veće šanse da prežive ida budu zdrava. Politički status se mjerio tako što seuzeo u obzir broj žena u državnoj vlasti u svakoj od ze-malja. Zemlje podsaharske Afrike nalaze se na posljed-njim mjestima prema ovom istraživanju, što zači da jeu tim zemljama najnepoželjnije biti majka. Razlog tomesu loša prehrana djece i veliki broj maloljetničkih trud-noća što dovodi do veće stope smrtnosti kako djecetako i majki. U Dominikanskoj Republici Kongo, kojaprema istraživanju zauzima posljednje mjesto na listi,jedna od 30 majki umre u trudnoći a jedno od sedmerodjece prije svoga petoga rođendana.

U konkurenciji od 176 zemalja BiH se našla na 47.mjestu. Od zemalja u okruženju u prvih 25 našla sesamo Slovenija, međutim ispred BiH se nalaze iHrvatska, koja zauzima 34. mjesto, Srbija 36., Make-donija 40. i Crna Gora kao 42. na rang listi. Od napred-nih zemlja USA se nalazi najniže na listi. U USA jednaod 2400 majki umre u trudnoći ili pri porodu. Samo 5naprednih zemalja imaju visoku stopu smrtnosti. Apola svjetskih zemalja imaju veliki dio žena u vlasti.

Rezultati istraživanja su pokazali i to da je posljed

njih godina učinjen značajan napredak u smanjenjubroja smrtnosti djece i majki u cijelome svijetu. Među-tim, bez obzira na vidljivi napredak, i dalje veliki brojdjece u svijetu umire pri porodu, i jedan od najvećihproblema je neuhranjenost koja često dovodi do smrt-nosti.

Pokazatelji jednog istraživanja

GDJE JE NAJBOLJE BITI MAJKASkandinavske zemlje najpogodnije za majčinstvo, BiH tek na 47. mjestu

turni sadržaji, kao što su filmske prezentacije, grafiti, poezija.Iz domena filmskih ostvarenja ove godine izdvaja se "Rein-carnated: SnooP Lion", film koji govori o životu Snoop Dogg-a. I posljednji dio filmske trilogije "Easy Money", koji nosinaziv "Life Deluxe", svoju svjetsku premijeru doživio je up-ravo u sklopu Way Out West festivala. Way Out West zatvo-rila je fenomenalnim koncertom Alicia Keys, koja je zahvalnoji izbirljivoj publici u Geteborgu pjevala svoje najveće hitove iponudila fantastičan scenski nastup. Ukoliko volite muziku ipratite muzičke trendove, zasigurno morate dolaziti na ovajfestival.

Ukoliko ikada budete spriječeni da otputujete za ljetnigodišnji odmor, ne očajavajte - uz malo dobre volje i vodičkulturnih programa u vašem gradu, odmor vam može bitiizvrstan!!!

Ponedjeljak 05.08.2013.Pripreme za polazak se polako privode kraju. Zajedno sa

koferima sprema se i naš posljednji ovogodišnji iftar. Sve jespremno.

Okupljamo se na autobuskoj stanici. Polazak - u ponoć.Živo je, riječi bruje, mnogo je rođaka i prijatelja koji su došlida nas isprate.

Utorak 06.08.2013.03:45. Ulazimo u Hrvatsku! Neki nezanimljiv film na TV-u,

ali ipak ugodna atmosfera. Čini se da još niko nije pospan,svi su uzbuđeni zbog dana koji predstoje. Kroz prozore pos-matramo jedinstven prizor..., tanki sloj magle je prekrio tamneravnice dok se na horizontu javlja crvenkasti odsjaj.

06:30. Ulazimo u Sloveniju! Kratko nas zadržavaju nagranici, kao da tek ulazimo u EU.

07:30. Austrija! Uskoro pauza za odmor! Između 08:30 i09:30 prošli smo kroz nekoliko dugih tunela. Za mnoge odnas ovo je bila prilika da prvi odrijemaju.

Ne sjećam se ulaska u Njemačku, ali to nadoknađujemcjelodnevnim putovanjem kroz tu zemlju. Odbrojavam kilo-metre, brojim vjetrenjače, posmatram mora pšenice i fo-tografišem zanimljive prizore. Polako postajemo nestrpljivi iiscrpljeni. Naša najmlađa putnica, Lejla, tako žarkopriželjkuje taj „projekt“ koji će nas prebaciti do Danske.

Srijeda 07.08.2013.Tek malo iza ponoći stižemo u Rostock, odatle treba tra-

jektom do Danske. Razočarani smo... Saznali smo da sli-jedeći trajekt ide tek u šest ujutro. Imamo pet sati do tada!!!Pomalo smo iznervirani jer moramo čekati, ali smo sretni dasmo dobili priliku izaći iz autobusa.

No, baš kada pomislite da ne može gore, razmisliteponovo! Nakon više od sat vremena čekanja (ili eufem-izirano: odmora) odemo kupiti kartu za trajekt. Gospodin našalteru nas podrugljivo pogleda jer nismo rezervisali mjesto.

Dakle, svi trajekti su puni do sutra u ponoć. Krasno!!!Ubrzo zaključujemo da nam je jedina opcija vratiti se

nekih 200 km u Puttgarden odakle ćemo, valjda, moći nas-taviti dalje. „Drage volje“ smo se vratili u bus... sjedenje sečini kao najgora kazna, ali nemamo drugog izbora.

Lagano sviće i mi smo konačno u Puttgardenu. Ništa nezvuči ljepše od izjave: „Trajekt je za 20 minuta.“

Sljedećih 45 minuta je proteklo tako brzo. Vožnju trajek-tom smo iskoristili za fotografisanje mora, sunca, galebova ijedni drugih, kupovinu i razgledanje shopova, punjenje mo-bitela i slično.

Povratak u autobus je lakši nego prije. Imam osjećaj dasam tada prvi put pravo zaspala. Sljedeće čega se sjećam jeda negdje u pola sna čujem: „Gde je ona mala?“ Znala samda mene traže. Policija nas je zaustavila, objasnili smo razlogputovanja i pustili su nas dalje. Do momenta kada sam vid-jela: „Landskrona 35 km“ sve je bilo lako... tih zadnjih 35 kilo-metara mi je bilo duže nego cijeli dan kroz Njemačku.

Konačno, poznato lice na jednom od stajališta. Dočekujenas čika Ferid! On nas vodi u prostorije Bosna LA Basketgdje smo se osvježili i nakratko odmorili. Tu su nam sepridružile Šejla, Naida, čika Mustafa i Samir, koji će nam unarednih nekoliko dana biti vodiči i domaćini. Kratko obilaz-imo plažu i odlazimo u Västervångskolan gdje ćemo biti sm-ješteni. Raspoređivanje, razmještanje i raspakivanje prijeručka u McDonald´s-u sa Tomom i Almom. Vratili smo se u

Reportaža

Dnevnik putovanja: Donji Vakuf – Landskrona

MALO KIŠE, PUNO SUNCA I NAJVIŠE PRIJATELJSTVA

Bilježila: Aida MLINAREVIĆ


Reportaža

35

školu, odmaramo, a naše momke čeka utakmica u pet sati. Vidjelo se da su iscrpljeni od puta, ali momci su dali sve

od sebe. Na žalost velikog broja navijača koje su imali izgu-bili su od domaćina 4:2.

Četvrtak 08.08.2013.Malo drugačije bajramsko jutro. Muški dio ekipe se rano

spremio i otišao klanjati Bajram-namaz. Djevojke suodspavale koji sat duže. Spremile smo se i čekale kako našeda se vrate iz džamije tako i doručak.

Na dnevnom redu je kupanje na bazenu. Nekoliko oblakanije nas obeshrabrilo... idemo pješice do bazena... Tek štosmo zakoračili izvan kruga škole, dočekao nas je pljusak kojinije namjeravao prestati. I prije nego smo ušli u bazen bilismo potpuno mokri. Najbolja opcija je bila kupanje, iako je zanaše „standarde“ to bio jedan jako hladan dan. Ručak je biozakazan malo prije dolaska broda „Tri Krune“. Nakon toga jena redu mini golf. Raštrkali smo se po cijelom terenu, zezalijedni druge zbog promašenih rupa i loših pokušaja, i sve bibilo super da nismo pokisli i drugi put danas. Sreća pa sviimamo suhe majice koje moramo obući za defile. Jedvačekamo da naši predstavnici, Ena, Sumea i Ahmed, predajuzastavu načelniku Lennartu Södebergu da možemo otići navečeru. Ništa ne podsjeća na to da je Bajram, sve dok nasnakon večere ne ponudiše baklavom.

Hvala čika Feride!

Petak 09.08.2013.

Nakon doručka dogovoreno je da idemo na plažu gdjenas očekuju cjelodnevne sportske aktivnosti. Za neke se nijelako prilagoditi drugačijim pravilima u igrama koje su seodržavale tamo, ali su ipak poštovali suparnike.

U 12 sati imamo zakazan sastanak s načelnikom Land-skrone Lennartom Söderbergom. Gospodin Lennart nas jedivno ugostio i, bez obzira na sve njegove obaveze, uspio jeizdvojiti vrijeme za nas. Oduševio nas je svojom direktnošću ijednostavnošću. Razmijenili smo poklone, dogovorili nas-tavak saradnje i okvirno zakazali njihovu uzvratnu posjetu.

Danas ručamo na plaži. Vrijeme je potpuno drugačije odonoga jučer, čak je prevruće. Izgleda da će večeras bitiopekotina. Nakon odmora u školi, večere i šetnje krozCitadellu idemo na beach party.

Sunce zalazi stvarajući kompoziciju najljepših nijansi. Ovoje prilika da napravim nekoliko dobrih fotografija. U pozadinije već muzika koja, doslovno, tjera na ples. Ništa neobičnoda smo upravo mi, Bosanci, napravili pravi dernek. Našedjevojke su plesale cijelo veče. Šveđani su nas prvo čudnogledali sa strane, a kasnije su se i sami pridružili.

Subota 10.08.2013.Danas smo opet cijeli dan na plaži. Zakazana su tak-

mičenja u trčanju i odbojci na pijesku. Vrijeme prije tak-mičenja koristimo za šetnju, obilazak Citadelle, stoni tenis,vožnju motorom i kanuom. Naši momci i djevojke su se

36

odlično pokazali u sportskim aktivnostima i zauzeli prvamjesta.

Vrijeme se opet promijenilo pa ostatak dana koristimo zaslobodne aktivnosti, jedni igraju košarku na terenu iza škole,drugi odmaraju u holu škole ili se izležavaju u razredima.Nakon večere slijedi kratka šetnja kroz centar grada odaklese autobusom ponovo vraćamo u našu rezidenciju.

Nedjelja 11.08.2013. Danas slijedi obilazak sportskih terena. Košarkašice imaju

kratki trening prije revijalne utakmice, dok ostatak ekipe ide uledenu dvoranu na klizanje. Uz pomoć instruktorice ubrzosmo činili svoje prve korake na ledu, neki uspješniji oddrugih. U sklopu istog sportskog kompleksa zajedno sTomom, Feridom, Mustafom i Samirom obilazimo park sa živ-otinjama, prelijepe konje, atletsku stazu, teniske terene i, nar-avno, stadion Landskona BoIS-a. Uskoro smo počeli maštatio takvim terenima u našem gradu i prilikama za najrazličitijesportove kakve imaju mladi u Landskroni.

Večeras pripremaju veliki oproštajni roštilj za nas na plaži.Ćevape i pljeskavice smo jedva dočekali, iako je i prethodnihdana hrana bila izvrsna. No, druženje je trajalo kraće negošto smo očekivali... bez obzira na nekoliko dana provedenihovdje još nismo naučili kako izgleda švedsko ljeto. Vjetar nasje uskoro „otpuhao“ nazad u školu. Tu smo održali jednumalu ceremoniju uručivanja zahvalnica jedni drugima zasaradnju i odlično druženje.

Ponedjeljak 12.08.2013.Poslije, za mnoge, neprospavane noći i malog «inci-

denta» kojeg smo imali u kasne sate s lokalcima koji su raz-bili prozor u jednom od razreda u kome su bile djevojčice, svisu rano na nogama i spremni za polazak kući. Nakon slikanjai opraštanja s našim dragim domaćinima ponovo „put podnoge“. Sada to izgleda mnogo drugačije jer znamo da sevraćamo kući. Ali prepuni najljepših utisaka i slika koje se nezaboravljaju. Do skorog viđenja! I veliko, veliko Hvalaljubaznim domaćinima!

Enisa Bajrić, potpredsjednica SavezaBanjalučana Švedske i predsjednica ud -ru ženja “Hand i Hand” iz Nyköpinga, do-bitnica mnogih nagrada i priznanja za svojpredani dugogodišnji društveni volonter-ski rad, uzorna supruga i majka i nadasveskromna i poštena Gornješeherčanka,ostvarila je još jedan uspjeh. Njena du -gogodišnja želja, da svoj životni put pre-nese na papir, urodila je plodom i nakonmukotrpnog rada, izašla je ljetos njena in-teresantna životna priča među koricamadvojezične, bogato ilustrovane knjige, podnaslovom “Put u nepoznato” - “Vägen motdet okända”. Knjiga u svome prvome di-jelu s posebnom toplinom govori onjenom nadasve sretnom odrastanju unajljepšem i najstarijem dijelu Banjaluke,Gornjem Šeheru, u veoma cijenjenoj po -rodici Mundžić. Drugi dio je posvećenstvaranju vlastite porodice, školovanju,idiličnom životu u predratnoj Banjaluci, atreći dio ima tamnije boje, jer govori o rat-nim zbivanjima i progonstvu. Dolazak uŠvedsku ipak joj pruža nove mogućnosti,koje je ona znala da iskoristi predanimradom. Ovaj dio

njene životne priče je sigurno i najin-teresantniji za mnoge potencijalne či-taoce, jer govori o fantastičnoj upornosti ivolji za uspješnom integracijom, ne samoličnoj, u novoj zemlji, kulturi, jeziku, tradi-ciji i mnogo čemu, te njenoj istinskoj borbiza ponovno okupljanje svoje porodice.

O tome u svojoj recenziji ove knjige,Azra Lokvančić, inače dugogodišnji lektorŠehera, između ostalog piše: “Cijela pričaustvari prikazuje socijalno-psihološko ok -ru ženje u kojem je ona imala svoju ulogu,svoju važnu ulogu, u kojem je ona pron-ašla i potvrdila sebe. Na jedan nevje -rovatan način ona u tom istom okruženju

gubi sebe. Svaki odlazak njoj dragih oso -ba ustvari je cijepanje njene ličnosti.Jedan po jedan dio nje odlazio je iz Ban-jaluke iz koje je na kraju morala otići isama. Zatim ponovo, skupljala je djelić podjelić sebe, tako što je svoju porodicuokupila i ponovo pokušala da profun -kcioniše.”

Enisa je organizovala dvije ve -oma uspješne promocije. Prva je održanau Banjaluci, u prekrasnom ambijentu, udvorišta autentične bosanske kuće, jedneod najljepših u Banjaluci. Uprkos velikojvrućini, okupilo se tog julskog danamnogo njenih prijatelja, komšija i ljubiteljalijepe riječi. Moderator je bila naša sarad-nica Radmila Karlaš, koja je u svom pred-stavljanju ove knjige, biranim riječima,posebno pohvalila Enisinu hrabrost i željuda svoju životnu priču ispriča kroz vri-jednu knjigu. U mjesecu augustu održana

je i druga promocija, namijenjena Šve -đanima, u gradu u kojem Enisa radi i bo-ravi, Nyköpingu. U prekrasnom zdanjupod nazivom “ NK Villa”, okupilo se tri -desetak gostiju, koji su sa zanimanjemslušali predstavljanje Enisine knjige.Prisutnima su se obratili iz udruženja NKvillans vänner : Torbjörn Andersson, Fre -drik Lindeborg, Birgit Eriksson, ÖstenNilsson, iz ABF-a Niclas Eriksson, u imeSörmlands museuma Nathalia Berggren,te Saveza Banjalučana Mirsad Filipović.Šveđani su postavljali mnogobrojna pi-tanja, jer ih je Enisa, čitajući odlomke izknjige, duboko potresla i nagnala narazmišljanje.

Kao Enisin dugogodišnji prijatelj i sa -radnik, našim čitaocima toplo preporuču-jem ovu lijepu i vrlo zanimljivu knjigu, jersvako od nas prognanika u njoj će i sampronaći jedan dio svoje životne priče.

Životna priča Enise Bajrić

PUT U NEPOZNATO

Tekst: Mirsad Filipović

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13

1

2

3

4

5

6

7

8

9

VODORAVNO:1. Tradicionalna banjalu ka kulturno-sportska manifestacija -- Uzvik za tjeranje kokošiju, (1)č2. Beogradska voditeljica Farago -- Plo a od otpadnog drveta, (1)č3. Grad u Italiji -- Izaslanik, (1)4. Pripadnici poznate bh porodice -- Industrija tepiha Ivanjica, (1)5. Poznata pjesma Željka Joksimovi a -- Mali pas, (1)ć6. Prvo slovo -- Pokazna zamjenica -- Prvi samoglasnik -- Bivši teniser Janik, (6)7. Navodi -- Dio ko nice automobila, (2)č8. SF roman Jevgenija Jamjatina -- Luk, svod (lat.) -- Jupiterov satelit, (3)9. Naš magazin. (0)

USPRAVNO:1. ovjek koji vari -- Zadnje slovo azbuke, (1)Č2. Ime naše pjesnikinje Osman evi - uri -- Naziv, (1)č ć Č ć3. Vrijeme, doba, epoha, razdoblje (tur.) -- Miran, (1)4. Naljepnica -- Drugi samoglasnik, (1)5. Milijarditi dio metra, (0)6. Veznik -- Pijanista Pogoreli -- Investiciono-razvojna banka (skr.), (2)ć7. Zamjenica -- Ruska glumica Arepina -- Prema, (2)8. Poveliko -- Ostatak posje enog drveta, (1)č9. Finski fudbaler Hipia -- Poznata džez pjeva ica Kneževi , (1)č ć10. Prost broj -- Pehar, kup, (1)11. Izvu en sisanjem -- Zadnji samoglasnik, (2)č12. Štucati -- Nadimak generala Ajzenhauera, (1)13. Bh književnik, ovogodišnji dobitnik nagrade Nasiha Kapidži -Hadži , Muhidin -- etvrti i prvi samoglasnik. (2)ć ć Č

RJEŠENJEVODORAVNO:1. vezenimost#is2. aneta#iverica3. rimini#emisar4. isakovii#iti ć5. lane moje#psić6. a##te#a#noa##7.itati#pakna# č8. #mi#arkada#jo9.šeherbanjaluka

BIJELA UKRŠTENICA/KRIŽALJKA(Sami upisujete crna polja, broj crnih polja dat je na kraju svakog reda.)

BANJALU KA MANIFESTACIJAČ

Nigdje ljepše nema...

Ida i Frida

linds

trom

rombo

.se

Ingredienser:Gräslök, chili, peppar, majs, hackad lökTortillabröd, 16 stArgeta Kycklingpastej, 1 burk (95 g)Argeta Kalkonpastej, 1 burk (95 g)alternativt Argeta Pikant, 1 burk (95 g)

Blanda Argeta kycklingpastej med majsoch gräslök och krydda med peppar efteregen smak. Fördela ut blandningen paatta tortillabröd och vik ihop dem.Fortsätt vidare med Argeta Kalkonpastej eller välj Argeta Pikant om du vill ha en starkare smak, och blanda tillsammans med chilin och löken pa resterande torti-llabröd. Grädda i ugnen pa 175 gr. i ca 15 min. Klart att servera!

Tortillas med Argeta

..

..

Smakar lika gott i matensom pa smörgasen!

Šeher banja luka 26

Documents