Šeher banja luka 27

ŠŠ EE HH EE RRBBAANNJJAA LLUUKKAA

MMAAGGAAZZIINN SSAAVVEEZZAA BBAANNJJAALLUUČČAANNAA UU ŠŠVVEEDDSSKKOOJJ // MMAAGGAASSIINN UUTTGGIIVVEENN AAVV RRIIKKSSFFÖÖRRBBUUNNDDEETT BBAANNJJAALLUUKKAA II SSVVEERRIIGGEE

ŠŠEEHHEERR BBAANNJJAA LLUUKKAA -- BBrroojj 2277 -- SSEEPPTTEEMMBBAARR -- OOKKTTOOBBAARR -- 22001133.. -- MMOOTTAALLAA -- GGOODDIINNAA VV

Uvodnik

2

OSNOVAN/GRUNDAT 2009.

Izdavač/UtgivareSAVEZ BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ

RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ISSN 2000-5180

Glavni i odgovorni urednik/Chefredaktör och ansvarig utgivare

Mirsad Filipović

Urednik/RedaktorGoran Mulahusić

Grafička obrada/Grafisk arbeteArt-studio EMMA

Lektor/KorrekturläsareIsmet Bekrić

Blagajnik-Ekonom/Kassör-EkonomZlatko Avdagić

Redakcija/RedaktionGoran Mulahusić

Enisa BajrićFatima Mahmutović

Esmina MalkićHaris GrabovacNedžad Talović

Dopisnici/KorrespondenterIsmet Bekrić (Slovenija)

Slavko Podgorelec (BiH)Mišo Vidović (BiH)Kemal Coco (BiH)

Radmila Karlaš (BiH)Aida Bašić (Švedska)Rešad Salihović (BiH)

Adresa redakcije/Redaktionens adressŠeher Banjaluka,

Luxorgatan 12, 591 39 MotalaTelefon: +46(0) 739 872 284

Internet: www.blsavez.seE-post: [email protected]

List izlazi dvomjesečnoGodišnja pretplata:

6 brojeva 150 SEK plus poštarina

Pretplata i reklame+46(0) 73 98 72 284

E-post: [email protected], crteži i fotografije se ne vraćaju

Štampa/TryckNIGD “DNN” Banja Luka

Naslovna stranaBekir Misirlić: Ciklus: “Boja i oblik”, 1988. akvarel

Š E H E RBANJA LUKA

Riječ urednikaU SVJETLU NOGOMETAPoštovani čitaoci,

Počet ću ovaj uvodnik velikom čestitkom našoj fudbalskoj reprezentaciji koja se uspjela plasirati na prvenstvo svijeta,narednog ljeta u zemlji fudbala, Brazilu. Veliki je to uspjeh za našu domovinu, ne samo sportski. Slavilo se, do dugo u noć,na ulicama naših gradova, negdje više, negdje manje, ali i u mnogim državama svijeta, gdje sada žive prognani Bosancii Hercegovci.

Ovaj sportski događaj je zasjenio mnoge druge, na momenat ujedinio ovu našu napaćenu državu, koja će od ovoguspjeha imati mnoge koristi. U prvom redu poboljšanje imidža BiH u svijetu, ekonomski faktor također nije za zanema-riti, pozitivno mijenjanje svijesti na političkom planu, promicanje znanja o BiH, jer prvenstvo će gledati, putem ekrana,milijarde ljudi širom planete. Sam Fudbalski savez će inkasirati od FIFE oko milion dolara, i.t.d. Mnogi navijači se većpripremaju da putuju na lice mjesta i bodre Zmajeve. Nadamo se da će naši fudbaleri i tamo osvjetlati obraz i postići jošveći uspjeh.

Poslije 22. godine, između 1. i 15. oktobra, održan je dugo najavljivani popis stanovništva. Šta kaže zakon? Popisomse prikupljaju podaci o domaćinstvima i stanovima te njihovim obilježjima. Podaci koji se prikupljaju popisom stanovništvakoriste se isključivo u statističke svrhe. Povjerljivost svih podataka i informacija iz ovog popisa zaštićena je prema Zakonuo statistici Bosne i Hercegovine i Zakonu o zaštiti ličnih podataka. Pošto kod nas ništa ne može proći jednim normalnimputem, tako je i ovaj popis pretvoren u političke manipulacije, razna tumačenja koja su zbunjivala naše građane, puno nep-ravilnosti i opstrukcija, pogotovo u entitetu Republika Srpska. Bilo je čak i prijetnji, i od samog političkog vrha RS-a, paće biti zanimljivo vidjeti rezultate popisa i hoće li on dati bilo kakvu realnu sliku broja stanovnika u BiH. Raduje da su semnogi naši ljudi, trenutno na privremenom boravku u inostranstvu, pojavili u Banjaluci i popisali svoje najbliže i svojuimovinu. Nažalost, veliki je broj i onih koji nisu mogli, iz objektivnih razloga, biti na licu mjesta.

Popis je, nažalost, imao i negativan utjecaj na 19. tradicionalno okupljanje Banjalučana koje je održano u Nyše-pingu, 21. septembra. Bio je to do sada najslabije posjećen susret, ali uprkos tome protekao je u prekrasnoj atmosferi i am-bijentu sa relevantnim gostima iz BiH i naše Ambasade. Uz izvrstan kulturni i muzički program vrijedni domaćini izudruženja “Hand i Hand” su se potrudili da svima bude ugodno i zanimljivo. Slijedeće tradicionalno okupljanje će biti uGeteborgu i nadajmo se da će biti i bolje posjećeno.

Predstavnici našeg Saveza su bili učesnici veoma uspješnog seminara pod nazivom CONNEXCHANGE, održanogod 26. do 28. septembra u Neumu. Odlični organizatori su bili Stockholms stad, CLLD, APU-mreža i BMG. Na ovomWorkshopu učestvovale su mnoge nevladine organizacije iz BiH, Švedske, Austrije, Engleske i USA. Mentor i idejni tvo-rac ovog impozantnog skupa bila je neumorna Sarajka Emina Krzović, i svaka joj čast na pozivu našoj organizaciji daučestvuje na ovom seminaru.

I u ovom broju imate vi, naši vjerni čitaoci, nekoliko interesantnih priloga za pročitati. U našem Šeheru, nekako sunam i daleka Australija, Amerika, Kanada, Evropa blizu i nadamo se da ćemo u skorije vrijeme dobiti još dobrih sarad-nika.

Mirsad Filipović

Sadržaj

3

19. susret Banjalučana u Švedskoj: Šeher grade, Banjaluko mila...4Medaljoni u vremenu: Odlazak dr Keme Kemala Halimovića......8Međunarodni festival folklora u Motali...............................................10Politička scena: Varnice već“frcaju”............................................12Kolumna: Čuj, Dženet.....................................................................14Feljton: Poruke netolerancije i mržnje..........................................16Bilježimo: Kad ministar nema vremena.......................................18Održana konferencija Connexchange: Nove mogućnosti.........20Sjećanje: Frizerski salon ispod sata.........................................22Banja Luka kroz prostor i vrijeme: Rađanje grada..................24Kratka priča: Traže se utjerivači dugova......................................26Banjalučki roman, bajka: Ale nije sam.........................................28Sjećanje: Bešićeva prepelica........................................................30Jedna priča: Neodsanjani snovi....................................................32Priča iz Sitara: Hasnin mali prst....................................................34Nove knjige: Radmila Kulundžija-Note sjećanja.........................36Nove knjige: Azra Dedić-Odsanjani grad.....................................37Križaljka:..............................................................................38


ssttrr..44DDeevveettnnaaeessttii ssuussrreett BBaannjjaalluuččaannaa uu ŠŠvveeddsskkoojj

ŠŠeehheerr ggrraaddee,, BBaannjjaalluukkoo mmiillaa ssttrr:: 2288BBaannjjaalluuččkkii rroommaann,,bbaajjkkaa

AAllee nniijjee ssaamm

ssttrr..88Medaljoni u vremenu:

OOddllaazzaakk ddrr KKeemmee KKeemmaallaa HHaalliimmoovviiććaa

ssttrr..2200OOddrržžaannaa kkoonnffeerreenncciijjaaCCoonnnneexxcchhaannggee::

NNOOVVEE MMOOGGUUĆĆNNOOSSTTII

Reportaža

4 Š E H E RBANJA LUKA

Tradicija je nastavljena. U Nyköpingu,u organizaciji udruženja „Hand i hand" iSekcije građana iz grada na Vrbasu koji živeu ovom mjestu, održan je Devetnaesti susretBanjalučana. Došlo ih je više od 250, pona-jviše iz Stockholma, Vesteråsa, Vimerbya,Jönköpinga i Norveške, koji su predivneprostore Folkets parka 21. septembra is-punili pjesmom, igrom i sjećanjima.

Ove godine bilo je nešto drugačijeg pro-gramskog sadržaja, i opšti utisak je da je sveprošlo u dobroj zabavi, pjesmi, igri iodličnoj organizaciji domaćina, sekcije Ban-jalučana u Nyköpingu. Susret je otvorioMirsad Filipović, predsjednik Saveza Ban-jalučana u Švedskoj. Prisutne je pozdravila,u ime Ambasade BiH u Švedskoj, vele-poslanica Jadranka Kalmeta, a potom iEnisa Bajrić u ime domaćina. Gosti iz BiH -Emir Suljagić, predsjednik asocijacije „1.mart", i Kemal Gunić, predsjednikUdruženja građana povratnika u Banjaluku,govorili su o Popisu u BiH i drugim pitan-jima, a odgovarali su i na sva pitanja prisut-nih..

U kulturnom dijelu programa prijatno iz-nenađenje bio je nastup švedskog hora„Nicopiakören“, pod upravom SusanneForslund. Eva Göranss najavila je sadržajpjesama, a nakon ovih divnih trenutaka, hor- ”Zelena rijeka” iz Örebra, izveo je dvijepjesme uz pratnju harmonikaša HajreZukanovića.

Gromkim aplauzom nagrađen je i NenoMurić već nakon prve pjesme "Šeher grade,Banjaluko mila". Neno će uskoro postatimagistar istorije (Univerzitet u Sarajevu),dobar je pjevač, ima raznovrstan repertoar izna da pjesmom otvori sva srca, uz pratnjuAdisa Čovića, dugogodišnjeg suradnika i iz-vanrednog muzičara.

U književnom kutku predstavili su seŠemso Avdić i Mirsad Omerbašić, aSabahudin Bahtijaragić-Cober govorio jepjesmu Idriza Saltagića, Banjalučanina izLondona, a u spomen na nedavno preminu-log umjetnika Ahmeda Bešića. MuharemSitnica predstavio je životni put i dječijupoeziju Ismeta Bekrića koji je ove godinenominovan za književnu nagradu "AstridLindgren».

Bekrić je rođen 26. maja 1943. godine uBanjaluci, gdje je završio osnovnu školu igimnaziju. Diplomirao je na Filozofskomfakultetu u Sarajevu 1968. Objavio je oko

Šeher grade,

Tekst: Muharem Sitnica

Foto: Goran Mulahusić

Devetnaesti sus

5Š E H E RBANJA LUKA

, Banjaluko mila sret Banjalučana u Švedskoj

NNYYKKÖÖPPIINNGG,, 2211.. 99.. 22001133..

50 knjiga, a za svoj književni rad dobio jemnoge značajne nagrade i priznanja. Pjesmesu mu prevedene na mnoge jezike i uvršteneu školske lektire i udžbenike. Ismet Bekrićje rođen je u naselju Pobrđe, koje je jošdavno u pjesmi opjevano. Iako nas je uranom djetinjstvu dijelilo tek nekih stometara, život nas je rastavljao i ponovosastavljao. Sad živi u Ilirskoj Bistrici gdje jepokrenuo glasilo ”Runolist” i ediciju „Ban-jalučki žubori“. Dopisujemo se i surađujemogodinama, a svaka riječ je susret sa „Ban-jalučkim žuborima“, uklesanim u našimsrcima i vrbaskim sedrama. Njegove pjesmeposvećene su djeci, Banjaluci i Banjalučan-ima, svim onim dragim licima i uspome-nama, koje je pretočio u pjesme u svojimknjigama, da grade naš grad u nama, jer„Grad je otišao sa ljudima, sa onima koji gavole".

I u Nyköpingu Banjaluka je bila u namai u našim uspomenama. Vidjelo se tonaročito u trenutku kada je Alisa Ramićrecitovala Bekrićevu „Pjesmu Banjaluci",koju je kao djevojčica, kazivala na četvrtimsusretima Banjalučana u Jönköpingu, petogseptembra 1998. godine i digla na noge pre-punu salu, bilo je i suza, jer nas je tapjesma vratila u neka davna doba. To nijesamo pjesma, ti stihovi nas podsjećaju nadaleku 1969. godinu kada je, 27. oktobra,Banjaluku zadesio strašan zemljotres iporušio mnoge stambene objekte i škole, paje odlučeno da se đaci privremeno premjesteu druge gradove i nastave školovanje izvanBanjaluke. Tim povodom, autor pjesmeIsmet Bekrić je zapisao:

”Kada sam poslije zemljotresa, koji jezadesio Banjaluku 1969. god. , napisao sti-hove Pjesme Banjaluci, 1970. godine, da bije uglazbili i pjevali prilikom evakuacijeučenika i njihovih povrataka, niko ni slutionije da će nakon više od dva desetljeća te ri-ječi dobiti novo, još potresnije značenje - daćemo je pjevati ili u sebi izgovarati kaoprognanici rasuti bespućima svijeta. Srećna

Pozdravila prisutne: Ambasador BiH u Kraljevini Švedskoj Jadranka Kalmeta.

Domaćin susreta Enisa Bajrić je predstavila svoju knjigu "Put u nepoznato" i poželjelagostima ugodno druženje.

Švedski hor "Nicopiakören" iz grada domaćina.

Gosti iz Bosne i Hercegovine, Emir Suljagić i Kemal Gunić istakli važnost izlaska na izboreiduće godine.

proljeća, kad su cvali kestenovi, sad be-haraju samo u nama, u dubinama naših dušau kojima sad živi naš grad.»

I ponovo, i po ko zna koji put, na svimnašim susretima u Švedskoj, odzvanjali sustihovi

„Nosim te u srcu, čuvam te u ruci, pje-vam samo tebi, mojoj Banjaluci“.

Poseban doživljaj, sa puno emocija, bilaje i promocija knjige Enise Bajrić-Mundžić"Put u nepoznato", štampana dvojezično - nabosanskom i švedskom, Nadahnutu priču izprošlosti, koja slijedi trag jedne sevdalinke,o Nazifi i Kasimu, djedu i nani Enise Bajrić,dočarali su nam naši dragi gosti iz Zeniceveć dugi niz godina prisutni u Švedskoj.Uspostavili su uspješnu saradnju sa našimudruženjima i tako grade kulturni mostizmeđu BiH i Švedske, dijaspore i do-movine. Dramski studio „Bosnia folk" pred-stavio je igru „Čudila se aman ja“, prematekstu Saliha Džabića, u režiji Emine Horić,a igrali su: Emina Šehić, Violeta Brnjaković,Benjamin Mešinović, Aldin Ćehović iNedžad Heleg, u kostimografiji AhmedinaHuseinovića, predsjednika i koreografaAnsambla „Bosnia Folk“- Zenica.

Domaćin je zahvalan sponzorima,naročito „Plivit Trade" porodice Golalić,bilo je ćevapa „Brajlović“, banjalučkog„Nektar“ piva i puno vrijednih nagradaizvučenih na tomboli, i nagradna putovanjau BiH od sponzora, „ Adriatic bus“ i «Đu-mišić turist.“ Domaćini se zahvaljuju svimakoji su svesrdno pomogli da se susret orga-nizuju uspješno i na malo drugačiji način.

Veselju i vedroj atmosferi u Nyköpingusvoj doprinos je dao i sazlija Asim Hodžić, aposebno bend, „Ritam srca", koji je ovutradicionalnu manifestaciju produžio do ju-tarnjih sati, i opet je Banjaluka bila sa namai na ovim prostorima i svugdje tamo gdjesad žive Banjalučani, i trajat će do narednogjubilarnog 20. susreta Banjalučana u Šved-skoj. Vidimo se ponovo!

Ponovo sa nama: Alisa Ramić iz Jönköpinga.

Hor "Zelena rijeka" iz Örebra.

Svojim nastupom oduševio sve prisutne:Pjevač iz Sarajeva, Neno Murić.

Medaljoni u vremenu


Bijaše predivan, sunčan dan, 25.septembra, kada se oprostismo odprimariusa dr Keme Halimovića. UStupnici. Preselio je u 92. godini, a dozadnjega časa bijaše živa enciklope-dija Grada na Vrbasu.

Na dženazi se okupilo stotinjakgrađana, a mladi imam ef. Terzić saKemom se oprostio riječima u najl-jepšem maniru banjalučkom. Jer našKemo je bio ne samo liječnik-stoma-tolog nego i kulturni pregalac, a oso-bito se vezao za Teatar...

Mada to nije baš praksa (u novijevrijeme) od Keme su se oprostili i nje-gove kolege – doktori stomatoloziJarmila Papić i Slavko Pećanac. Doktorica Jarmila pročitala je dirljivopismo Keminog učenika, a sada pen-zionisanog doktora Dragutina-DrageIlića koji je svoga mentora godinamaposjećivao i vodio brigu o njegovuzdravlju, a Kemina smrt ga je zateklau Crnoj Gori. Molio je i insistirao da senjegovo pismo pročita – što je i učin-jeno.

Pećanac je održao predivanposthumni govor i nazočne podsjetioda je upravo rahmetli Kemo 25. sep-tembra 1973. godine utemeljio ban-jalučku Stomatološku polikliniku (!!!)

Dr Pećanac je podsjetio da jeKomora stomatologa, 2011. godine,svečano obilježila 90. rođendan najs-tarijeg stomatologa u BiH – KemalaHalimovića, ali i naznačio kako je našKemica (tako su ga svi od milja zvali)’bio rođeni diplomata koji je odnemogućeg stvarao – moguće’ (!)

Autor ovoga teksta je, za života,tonski bilježio živa sjećanja Keminana staru Banjaluku i eminentne likove,

pa ih onda, od 2006. godine, repro-ducirao u radio-serijalu MEDALJONIU VREMENU koji je 471. emisijukompletnu posvetio ovom divnomBanjalučaninu.

Autor teksta se također, u Stupnici,halalio sa rahmetli Kemom – a čitaociŠehera neće hatoriti što ću taj govorovdje i objaviti...

Dragi Kemo:

Bio si ljekar, humanista vjerom idjelom, novinar, glumac-amater, pri-jeratni zaljubljenik, a poslijeratni ak-tivista obnove banjalučkog teatra,intelektualac širokog horizonta.

Sretao si se sa Ivom Andrićem i

Miroslavom Krležom, a družio sa Sk-enderom Kulenovićem i legendarnimvelikanom jugoslavenskog i srbijan-skog glumišta Dobricom Miluti-novićem. Prijateljevao si s rahmetlimuftijom Ibrahimom Halilovićem, ipokojnima - vladikom AndrejomFrušićem i biskupom Alfredom Pih-lerom.

Ti si, dragi Kemo, bio skromni Ban-jalučanin i živa enciklopedija Gradana Vrbasu. Rado su te u svomdruštvu sretali boemska banjalučkahotelijerska legenda Milkan Gojić iakademska legenda - etnomuzikologVlado Milošević.

Banjalučki umjetnici (Božo Nikolić,Lojzo Ćurić, Bekir Misirlić, EnverŠtaljo, Aleksandar Bojko, AhmedBešić i drugi) u svako su doba do-brodošli u Tvoj dom.

Drugovao si i sa našim sugrađan-ima –’marginalcima’ a zapravo os-obenjacima: Šarom – kočijašom,Kostom Grkom, Mujicom, Alom...

Posljednjih godina bogatog aliskromnoga života, podario si svomeGradu značajnu zbirku sjećanja naBanjaluku i njene eminentne likove,koja su zabilježena na magnetofon-skoj traci – i emitovana na Radiju.

Rječju – naš Kemo zaslužuje jošjedno prezime: on ostaje i traje kaodoktor Kemal-Kemo Halimović Ban-jalučanin.

Dragi naš Kemo: Sada si posigurnou raju il’ džennetu – kako god: jer nasGospodar Svjetova ne mjeri samoprema broju učinjenih namaza ilimolitvi – nego po djelima koja smočinili.

Dragi Kemo, neka je rahmet duši

NAPISAO: Slavko Podgorelec

Odlazak dr Kemala

In memoriam


a Keme HalimovićaTvojoj – i neka Ti je vječna slava.

**********

Rekoh (i napisah) kako se Kemodružio sa velikima – Andrićem i Kr-ležom, a za ovog potonjeg i jednaprelijepa epizoda.

Naime, bijaše januar 1972. godinekada je banjalučki Teatar u Zagrebugostovao Krležinim ’Aretejom’. Kemoje predvodio banjalučku delegacijuglumaca koji su, na Gvozdu, posjetiliMiroslava Krležu.

’Fric’ je (tako su ga zvali intimni pri-jatelji) Banjalučane divno primio, a

posebno ga je impresionirao upravoKemo Halimović koji je toga dana na-punio 50 godina – bijaše mu rođen-dan.

Krleža se posebno obradovao iKemu upitao ’a što Vam mogu pok-loniti?!’

A naš Kemica zamoli ... jednugrafitnu olovku iz obilja koje su usto-bočene stajale na piščevu radnomstolu.

Krleža reče da Kemo slobodno od-abere – i Kemica (koje li ’slučajnosti’!)odabra debelu olovku ... sa insigni-jama ruskoga KREMLJA.

Sve to je uslikao Dušan Kecman, a

tu olovku je naš Kemica 2011. godinepoklonio autoru ovog teksta. I još jed-nom – hvala dragi Kemo.

Život je bajka – ali samo za onekoji čine drugima dobro...

Zabacuj uzvodu – vraća senizvodu. To je Zakon za sve Ljude,ma kako se oni Gospodaru Svjetovamolili.

A Kemo je činio dobro – uvijek,svakome, bez ostatka ili kalkulacije.

Zato će on ostati u pamćenju svihkoji su imali čast poznavati ga, a oso-bito onih koje je počastvovao svojimdruštvom i ’storijama’ iz stare Ban-jaluke.

Književni velikan Miroslav Krleža u društvu sa Kemom Halimovićem.


To jutro, četrnaestog septembra 2013.,osvanulo je tmurno, maglovito i oblačno.Neka čudna hladnoća osjećala se u vazduhu.Nadala sam se, uprkos sivilu koje je vladalonapolju, da će dan biti topliji kad se maglaraziđe. Toplina i uzbuđenje, koji su taj danvladali u meni i u mnogim članovima BHUdruženja "Ljiljan", rastjerali su sivilo ioblake, i pred sam dolazak prvih gostiju pro-pustili prve sunčeve zrake nad Motala-om.

I ove godine, po treći put, BH udruženje"Ljiljan" iz Motala-e bilo je organizatorMeđunarodnog festivala folklora. Festival

folklora postao je poznat širom Švedske, kaozaštitni znak Udruženja "Ljiljan" i OpštineMotala.

Omladina i odrasli iz mnogih švedskihgradova punili su, već od pola dvanaest,prostorije Folkets Parka u Motali. Narodnenošnje iz Bosne i Hercegovine, Kurdistana,Brazila, Kosova, šarenilo i osmijesi pomi-ješani sa uzbuđenjem pred nastup os-jećali su se u vazduhu. Mnogi učesnicisu mi rekli da su dugo čekali ovaj dan,da bi pokazali svoj rad nastupanjem naFestivalu, sreli prijatelje iz drugihgradova sa kojima su se upoznaliprošle ili pretprošle godine i našli nekenove. Jedan od ciljeva Festivala folk-lora je da okupi omladinu i pruži impriliku da se sretnu, druže, uživaju za-jedno cijeli dan i da to druženje nas-tave u budućnosti, i on je već ostvaren.

Folklorne grupe su se, imeđu tri išest sati, smjenjivale na pozornici i sponosom, sigurnošću i vjerom u sebe idruge članove folklorne grupe pokazi-vali koliko mogu, znaju, koliko suspremni za nastup. Salom Folkets

Parka odjekivali su taktovi koji su dizali nanoge i mlađe i starije. Publika je svojeoduševljenje pokazivala burnim aplauzima,kako u toku tako i na kraju nastupa. Tiaplauzi su najveća nagrada onima koji suvježbali i radili cijele godine da bi moglipokazati koliko su uvježbani i složni u grupi.

Sastavni dio Festivala folklora je i fešta

Međunarodni festival folklora u Motali

OSMIJESI NISU SILAZILI S LICA

Piše: Azra Avdagić


Reportaža


koja je privukla gotovo sve učesnike. Učes-nici programa i veći dio publike nastavili sudruženje do kasno u noć, a onda su jedan pojedan grad počeli odlaziti na put kući. Poz-dravi, zagrljaji i obećanje da će se vidjeti iiduće godine na istom mjestu bili su na us-nama gotovo svih učesnika. Datum za sli-jedeći susret na Festivalu folklora mnogi suveć zapisali – 13. septembar 2014.

BH udruženje "Ljiljan" je po ko zna kojiput pokazalo da može, hoće i želi uložiti trudi rad da bi omogućilo omladini i odraslimada se druže, uživaju i vesele. Cijeli dan os-mijeh nije silazio sa lica članova Udruženjakoji su svojim trudom i radom doprinijeli dase Festival može održati. Nasmijana lica om-ladine i odraslih, koji su došli kao njihovapratnja, kao i riječi hvale upućene iskreno iod srca od mnogobrojnih gostiju, najbolja sunagrada za uloženi trud svim članovima BHudruženja "Ljiljan". Nastupile su bosansko-hercegovačke folklorne grupe iz Kristi-janstada, Arboge, Oskarshamna,Norrköpinga, Lidköpinga i Motale, albanskifolklorni ansambl “Ilirija” iz Norrköpinga,”Kurdistan” iz Motale i veoma atraktivnagrupa “Latin&World Rhytm VIVABRAZIL” iz Eskilstune.

Lijepo je bilo vidjeti taj četvorosatnimultikulturalni program, spoj mladosti i

iskustva, prekrasne narodnenošnje i brojnu publiku, koja ihje cijelo vrijeme bodrila i na-građivala burnim aplauzima.Treba pohvaliti vrijedne organi-zatore, na čelu sa ZlatkomAvdagićem, MirsadomKušljugićem, Nusretom Garče-vićem, Melkinom Filipović, Er-minom Smailagić i GoranomMulahusićem, te sponzore, Mo-tala Kommun, Distrikt Östergöt-land, Omladinski savez iStudiefrämjandet i Östergötland.Goste je, poslije završenog pro-grama, dugo u noć, profesionalnozabavljao Nadir Garčević.Na kraju su organizatorisvim učesnicima podijelilidiplome za njihov doprinosovoj manifestaciji. Programsu uspješno vodile AzraAvdagić i Melisa Filipović.

Sve vas, koji do sadaniste bili na Festivalu folk-lora, pozivam ovim putemda nam se pridružite idućegodine 13. septembra u Mo-tali na Međunarodnom festi-valu folklora!

Reportaža


U RS već počela predizborna kam-panja – opozicija optužuje vladajućustranku i Vlast za tešku socijalno-ekonomsku i privrednu situaciju, aovi se pravdaju da «možemo bitizadovoljni», ali ipak ne i «prezado-voljni»

Iako je do održavanja opštih izb-ora u BiH ostalo još godinu dana, poli-tička scena i odnosi između političkih

partija sve više poprimaju obilježjapredizborne kampanje. Možda i nije to-liko važno ko je prvi krenuo u «predi-zbornu trku», ali je činjenica da u RSuveliko «frcaju» varnice između opozi-cionih političkih partija i vladajućegSNSD-a: opozicija koristi svaki „slobo-dan“ trenutak i prostor da optuži vlada-juće za katastrofalnusocijalno-ekomonsku i privrednusituaciju, dok vlast optužbe na svojračun tretira kao „početak predizbornekampanje od strane opozicije“. Kako razoružati» sve glasniju opozicijuMeđutim, čini se da vlast, prije svegaentitetska vlada na čelu sa premijerkomŽeljkom Cvijanović, pokušava popril-ično izlizanim floslukulama „da RS bil-ježi napredak, jer je došlo do obimapovećanja proizvodnje i rasta izvoza“,donekle „razoružati“ sve glasnijuopoziciju, ali i isto tako, (ne)uspješno

smirivati i sve glasnije nezadovoljstvoobičnih ljudi i građana. Mada političkianalitičari, nevladine organizacije, aliponajviše obični građani upozoravajuda je „demagogija postala obavezanpredmet u stukturama vlasti“, u VladiRS i dalje tvrde da su povećanjempenzija u ukupnom iznosu od 5, 5posto, te vraćanjem iznosa plata za petposto (u vladi tvrde da se radi opovećanju-op.aut), ipak uspjeli „saču-vati redovnost isplata i demantovatipriče opozicije o bankrotu i kolapsu fon-dova i budžeta“.

S duge strane, iz opozicije i daljetvrde da je „vlada slijepa kod očiju“,potrekpljujući to navodima o javnimfondovima čiji se gubici i finansijske du-bioze mjere desetinama, pa i stotinamamiliona maraka, o neviđenom kriminalui korupciji gdje strukture vlasti imaju„prilična stepen učešća“, a deklarativno

POLITIČK

VARNICE VETekst i fotografije:M.VIDOVIĆ

Reportaža


se zalažu za borbu protiv ovih pojava.- Možemo biti zadovoljni, ali ne

i prezadovoljni, jer smo svjesni damnogi naši ljudi imaju problema i žive ustanju potrebe, i vlada osjeća obavezui potrebu da reaguje da se ti problemi ri-ješe, ali ne može se očekivati da vladaradi sve. Vlada treba da obezbijediodređeni ambijent, da ga popravlja, un-apređuje i uklapa u realnost - samo jejedna od «tvrdnji» iz bogatog repertoarapremijerke RS Željke Cvijanović, kojimasvakodnevno „bombarduje“ građane.Ovakve „jezičke konstrukcije“, pa i tokako „sve projekcije govore da sekonkretnija poboljšanja mogu očekivatitek tokom ljeta ili krajem slijedeće go-dine“, za mnoge je još jedna od potvrdada je aktuelna Vlada RS uvela dema-gogiju u ekonomsko-socijalnu iprivrednu sliku ovog bosanskohercego-vačkog entiteta.

Nema vremena za čekanjeNažalost, građani nemaju baš previševremena da čekaju, kako „slikovito“ na-javljuje premijerka, na „neka nova sis-temska rješenja, što podrazumijevanovu organizaciju za pojedine sub-jekte“, jer prema podacima Savezasindikata RS sindikalna potrošačkakorpa za četveročlanu porodicu u en-titetu u avgustu ove godine iznosila je1.785,78 maraka, a prosječna netoplata od 811 maraka pokrivala je sa45,41 posto. A sindikati su objavili da jeu RS trenutno više penzionera negoradnika, dok je optimalan broj tri rad-nika na jednog penzionera. I tako,moglo bi se u nedogled, a u ban-jalučkom parku „Mladen Stojanović“ponovo počinje „kamping-sezona“ ot-puštenih radnika, nezadovoljnih pen-zionera, prevarenih invalida idemobilisanih boraca, itd, itd, koji ovdje

i samo ovdje mogu i smiju izraziti svojenezadovoljstvo.

Za sada vlast (ne)uspješnoodrađuje „kozmetičko šminkanje“ ak-tuelne privredne, ekonomske i socijalnesituacije, a analitičari (pa i običnigrađani) poručuju da su propagandneporuke vlasti o izlasku iz recesije tolikotragikomične, da se više ne može naz-vati ni ozbiljnom propagandom. Vlastse ni između sebe ne može usaglasitikoju poruku želi poslati. Jer, ako pred-sjednik RS Milorad Dodik kaže da jeovaj entitet izašao iz recesije, a poslijeto „demantuje“ ministar finansija ZoranTegeltija, rekavši da će „RS do kraja go-dine izaći iz recesije“, pa se pojave i„tvrdnje“ da ovaj entitet nikada nije bio urecesiji, može se primijetiti, pa i govoriti,da vlast, nažalost, potcjenuje inteligen-ciju građana.

KA SCENA

Ć «FRCAJU»

Kolumna

Š E H E RBANJA LUKA14

Poznavala sam ga od rođenja. Virkala samza njim koji je mistično promicao šuškajućidugom galabom. A onda me jednom podigaojako visoko, svijet je bljesnuo iz te perspektivecikom mog smijeha. I postali smo prijatelji. Štamisliš, dijete, o dženetu, jednom me je upitao, aja sam ga povukla za rukav, jer sam baš tadugledala neobično lijepog leptira. Nasmijao se.Podsjećala sam ga na nju, govorio mi je sjajemu očima. Ona je bila samo sjećanje u vidu crno-bijelih fotografija istačkanih vremenom. Šiškicei jamice na obrazima. Vragolastom sjaju uočima ni vrijeme, kao ni požutjeli papir stare fo-tografije, nisu naudili. Nije stigla da poraste pre-više i zato je postala vječna. Bila je tekstudentica prve godine kada ju je na pješačkomprevozu zakačio automobil. Kako je kumstvomoglo da prenese DNA, pitala sam se mnogogodina kasnije pipajući uvijek po navici svojukosu, kao da je upravo tad reže makazama, kaoprvo obilježavanje. Imam i ja smo imali zajed-ničko uporište. Obilazila sam ga i kad je otišaoiz našeg grada. Još češće kada se vratio na ogn-jište. Sad stojim malo sa strane i posmatrammezar, spreman. Zrake sunca se pružaju prekoobližnjeg brda dok tonem u mrmor i šapat kojime okružuju. Ja se ne molim. Ne tako, zapravonikako. Draže mi je posmatrati oblutak u obližn-joj rijeci i pratiti let čaplje koja se niotkud izne-nada pojavila. Neko joj je dao ime Dobrila, aona se, odomaćivši se, graciozno zaljubila i ne-dugo potom pomolili su se i mali čapljići. Umojoj „molitvi“ sjetila bih se svog prijatelja inaše besjede. Ne znam ja to tako kao ti, jednommi je rekao, vrteći u rukama Kur;an. Šta to,pitala sam ga nespretno prelazeći iz faze djevo-jčice u neko djevojačko doba. Samo su mi misli

brzale naprijed. Tebe ne zavarava privid, uz-dahnuo je. Jednom se pomoli za mene, alionako kako najbolje znaš. Kako to ja,efendijo, znam, stala sam u pola pokreta. Ri-ječju, dijete, Riječju. Bog ti ju je dao savršenooblikovanu, nije štedio, pomeni me, napiši.Godinama poslije, dok sam ispijala kafu spogurenim likom preko puta, podsjetio me naobećanu „molitvu.“ Čuj, dženet, čula sam gakako mrmlja tiho, dok su mu oči bile uperenenegdje i ja sam slijedila trag. Onako kako na-jbolje znam.

Nanošena pomrčina valjala sepreko ceste presijecana kudikojim oreolomulične rasvjete, dok je glas odzvanjao. Jacijaje te noći započela kasno i imam, umoran odobaveza i života koji mu je nagomilavao boreoko očiju, uzdahnuo je. Šta se može. Ravna-jući vrijeme po svojim mjerilima, kao da seono može ravnati, ponovo uzdahnu, ljudi uvi-jek negdje zakasne, pa se zvuk, kao i djelo,krive stvarajući sasvim drugačiji dojam odonog koji bi trebalo da ima. Eh život, pomislis još jednim uzdahom protisnutim iz pluća,zagledajući rijeku kako valja talase, jer jeposljednjih dana nabujala, kao kvas za hljeb.Gdje je kasnio tad, nigdje, sav život se sjatiooko vječnosti u vidu skoka u zelenilo vode idovikivanja na drugu stranu. Život je imaorok neograničenog trajanja, vrtio ih je kao naringišpilu.

Sokak je odzvanjao šumom vode i tiši-nom u odsustvu ljudskih glasova. A onda, tui tamo bi se pored prozora pomolila sjenka,nedovoljna da pruži bar privid života. Samosu duše lelujale skrivene iza natrulih vratnica odcrvotočnog drveta, šušteći povremeno po sta-blima sa kasno sazrelim trešnjama. Ko je, upitakorake koji zaškripaše po basamacima. Tišinakoju naču odgovori mu i on klimnu gavom.Otac je imao običaj da se pojavi pred spavanje,zadivani jednu uz otvoren prozor i uputi mu parriječi. Ali njegovog oca nema već decenijama, ai on se polako sprema na ahiret, mada je uposljedne vrijeme sumnjičav u vidu njegovogpostojanja. Ahiret, hm, čudna mi čuda, mislio jenekad, a tek dženet, rajsko voće, med i mlijeko,rajske Hurije! Nije bilo sumnje, svjet se tadogledavao u dženetskim vrtovima. Sumnja sejavila nenadano kako je prvobitno mislio, alisada vidi da je negdje u njemu već bila šireći

prostor u njegovoj nutrini za još nedoumica.Čuj, dženet!

Vidi sad jasno kao da je samo za njegapostavljen reflektor iza kapaka povrh očnihjabučica. Svako buđenje je bilo čudo, dok sevoda talasala okupana sjenkom vrba sa obala, aon slušao glasove roditelja iz kuhinje, dok bi mumislima vitlali planovi kako što prije skočiti idenuti se. Čuj, dženet! Kapljice polegle po nji-hovim još mršavim tjelima i ushićenje kad curaiz sokaka kao slučajno svrne pogled pa se za-kikoće sebi u bradu, a on bi se zakleo da ga jesekund prije pogledala tako da je lebdio tri hefteposlije toga. Ahmede, zvala bi majka, Ahmede,

ČUJ, DŽENETČUJ, DŽENET

Piše: Radmila Karlaš

Ilustracija: Goran Mulahusić

Kolumna

Š E H E RBANJA LUKA 15

evo majka napravila doručak. Šnjita crnog i tvr-dog hljeba premazana pekmezom od šljiva i li-meni lončić iz kojeg se pušilo mlijeko u koje bimajka dodavala gutljaj kafe iz fildžana s ne-sumnjivim mirisom divke nestali bi za tren.Žurio je, već ih čuje dolje na obali, a mati bisamo odmahivala glavom ispod šarene šamije isiguran je sa poluosmjehom oko punih usana.Eno ih, skoro pa ćelavih glava po „modi“ tih go-dina, čekaju da krenu gore do mlina pa da sespuštaju na gumama koje nose po trojica. Čuj,

dženet! S obala mašu ribolovci dižući ruke uznak prijetnje da im ta dječurlija ne plaše ribe.A oni bi vrišteći uranjali u hladne brzake,ponosni što su već doveli do savršenstva opasnopresijecanje virova. Čuj, dženet! Babo bi običnodolazio pred noć, malo pod gasom, opterećennapornim poslom, veli, mora sebi dati malooduška. Skvrčene ruke u njegovom krilu sačuđenjem je poredio sa onim jakim mišićavimrukama koje su ga koliko juče podizale u zrak ibacale u brzake vode. Bio je to način da se maliočeliči i ili potone ili pliva. Majka bi pored

šporeta zvanog „kraljica“ prčkala oko večere iodmahivala glavom pod šamijom. Ama, čov-ječe, dođi kući pa jedi pa idi onda kud hoćeš,eto si se osušio gore do ona šljiva ispred kućestare Hasanovice. Babo bi pojeo malo, protegaose, časak odmarao, a onda išao u kovačnicu izakuće da još nešto završi, ima posla, ženo, a tebije do priče. Napravila se da ga ne čuje i počelaslagati tanjire u kredenac. Trčao je koliko ganoge nose. Danas, sigurno! Cijelu noć nijespavao lud od sreće što će napokon i to probati.Dok je uskakao, čamac se opasno zaljuljao,umalo ne prevrnuvši i sebe i dječaka u njemu.Zgrabio je ono jedino veslo, stao uspravno doksu mu noge klecale od uzbuđenja, em prvi put,em mala iz drugog sokaka opet kao slučajno tui taj osmijeh što klizi po licu. Zamah i pljus! Netako, kažem ti kako se vesla, drži veslo gra-ciozno kao damu na plesu, nježno, a ipak čvrstoda ti ne izmakne! Čuj, damu na plesu, on nikadnije bio na plesu, pogotovo ne bi znao šta je totačno dama. Možda ona curica što se onako ob-jesno, a opet stidljivo smješka. E, to već možezamislti. Ali, kako se pleše. Nema tu puno priče,prepusti se i opusti, hvataj joj ritam, sjedini se snjom, a onda je povedi. Lako je njemu pričati,pomislio je prestrašeno. A onda opet i opet.Veslo je rezalo brzake, a on se okretao ukrug.Dok jednog dana sve nije teklo kao mlijeko.Djevojčicu s osmjehom nije nikad provozao učamcu, vozio je mnoge druge uspravan i pre-planuo, ali nespretni pokušaji i vragolasti osm-jeh nikad nisu čilili. Čuj, dženet! Samo ne tražidženet predaleko, bilo je sve je što je babokazao kada je čuo da je naumio da postaneimam pri čemu je protrljao umorne i ogrubjeleruke. Majka se malo ponosila, sin će joj bitiučen i poštovan. Gurala je ruke nespretno u dže-pove dimija, sretno gledajući lice djeteta kojejoj pred očima nekako prenaglo poraste. Onje bio zadovoljan i ubacivši se u naukovanje sveje manje imao vremena. Ponekad danima ne bipogledao vodu ispod kuće kada bi dolazio izgrada gdje je knjiga postala dio njegovog živ-ota. Šaroliko društvo, djevojački osmijesi ipromijenjen način života davali su mu osjećajvažnosti. Čuj, dženet, kako ne bi postojao, tamoje negdje i čeka na svakog iole pravednog in-sana. Više je tumačo, a manje govorio, osjetioje moć riječi još prije do što su se glave oku-pljenih okrenule u njegovom pravcu. Džamijaje bila skoro pa krcata. Bilo je rano proljeće i onnije imao vremena da primijeti kako su krošnjeraskošno zelene dok su mu ini stiskali ruku.Babo je stajao po strani, pušio svoju „dravu“,gledao u krošnje. Idemo sine, bio je sve što jerekao. Majka ga je ponosno grlila, kao što ga jegrlila i kada je dolazio iz škole ili kada ga jespremala za odlazak kod daidžinice, one što jevoljela da joj u kući bude ko u apoteci, pa ga jeuvijek molila da ništa ne dira i da na sve što gapita ili ponudi odgovori da ne može, da je up-

ravo jeo kod kuće. Kako je lijepo što su ovodoživjeli , mislio je brzajući, sad ću da impokažem gdje živim, sve one lijepe predmete.Nije mu promakao očev pogled kad su se opraš-tali, pripisao ga je umoru. Počeo si da tražišpredaleko, rekao je otac, ali umoran je i on sadne može dokučiti šta to njegov otac misli kadmu se tolike mudre misli kovitlaju glavom baš uovom momentu. Otac je umro jedne jeseni i onga je spustio u zemlju. Na momenat mu seučinilo da zemlja krvari, ali je to bio samosunčev odsjaj. Prebirao je po glavi izgovoreno isvaka je bila na mjestu. Otac može biti spoko-jan, takvi ljudi poput njega svakako idu udženet. Majci je inače kućica postala prevelika.Nije znala kud bi sa sobom. Išla bi tamo-amočisteći nevidljivu prašinu ili tresući ponjave isvako malo gledala na sat kao da bi otac mogaosvaki čas na vrata, a ona samo treba da se okrenei kaže, pa možeš li prvo da dođeš kući da jedeš,pa onda da popiješ koju sa svojima. Koliko sesamo puta vrtila oko njega tobož ljutita, a on bije onda samo jednom pogledao kao nekada kadsu ašikovali i ona bi se ponovo zarumenjela kaoposve mlada djevojka. Ne bi ona ništa više i dase ponovo rodi do njega i ovo malo kućice. Ne-dostajao mu je otac u prvo vrijeme, tješio se za-mišljajući ga u dženetu. Jacija je odjekivala krozgotovo napuštenu mahalu. Zadnji rat je osamiokuće, a on stoji i gleda kroz prozor kao da će seotac sad pojaviti iza trošne kućice. Majka mu sepridružla koju godinu poslije. Sve do smrti pre-birala je po sjećanjima na muža oživljajući ihutoliko više što se kuća činila pustija. Njoj nijesmetalo. Sjedila bi na stolici i gledala u drugikraj stola tiho mu pričajući. On joj je svaki putkada bi je obišao rekao da će oca sresti udženetu. Ona je samo odmahivala rukom i tihomrmljala, čuj, dženet! Bila je spokojna kad jeodlazila, na licu su joj bile ispisane sve godinene otkrivajući nijednu boru gorčine. Zatvorio jeknjigu i protrljao umorne oči. Šta je on to uopštetražio unutar tih stranica. Posmatrao je rijekukroz prozor, a onda se teškim staračkim ko-rakom uputio na njenu obalu. I onda je sve došlona svoje mjesto. Udaljeni glasovi, šeretski osm-jeh ispod šiškica, prevrnuti čamac, ples navodi... opet je protrljao oči, jesu li to u njegovimdupljama očeve, a ne njegove sopstvene oči. Za-kleo bi se da mu je pogled drugačiji, a opet onnajbolje zna kako to sve funkcioniše. Prizori subivali sve intenzivniji, majka mijesi pitu i vičeda ni slučajno ne ulazi obuven, upravo je opralaponjave na rijeci. Otac ga gleda dok jede, a ondaga teškom rukom na tren dodiruje po glavi, takokratko da ne zna je li se zaista i desio taj neuo-bičajeni izljev nježnosti. Diže pogled premagustim krošnjama na obali. Otac ih je često pos-matrao. Uzdahnuo je i još težim korakomkrenuo ka kući. A sve vrijeme je bio tako blizu.Čuj, dženet!

Feljton


STUDIJA SLUČAJA PORUKA BANJALUČKIH GRAFITA I POLITIČKE ELITE

PORUKE NETOLERANCIJE

I MRŽNJERE/okupacija javnog prostora mržnjom

i etničkim čišćenjem – put u etno-fašizam

Apstrakt: Namjera ovog teksta je analizirati simboliku i značenja uličnih etno-vjerskih grafita, parola, stikera i konzumaciju (čitanje, recepciju) nji-hovih tekstova i podtekstualnih poruka u Banjoj Luci, nekada vojno-strateškom, a sada političkom centru Republike Srpske (RS). Etno-vjerskigrafiti su zapaljiva forma street arta čiji narativni i vizuelni kodovi sadrže dominantna nacionalna i vjerska obilježja, teme i mitove, u ovom slučaju,srpskog etničkog korpusa, i koji u postratnom kontekstu vrlo lako postaju govor mržnje kroz isticanje etno-vjerskih razlika, veličanje zločina i rat-nih uspjeha, vrijeđanje i netrpeljivost prema drugačijem. Sa njima se agresivno proizvodi vidljivost „našeg“ toliko snažno, da diskurzivno proizvodinevidljivost i autocenzuru drugog i drugačijeg. Tekst daje kontekstualnu interprentaciju značenja i društveno-političkih diskurza grafita, u svjetlugrađanskog rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu (BiH) i djelovanja političkih elita u RS. To čini propitujući prirodu, karakteristike, intenzitet ikvalitet veze između produkcije i konzumacije etno-fašističkog govora mržnje u grafitima na jednoj i poruka etno-političke elite u RS u javnom,regulativnom i medijskom prostoru na drugoj strani. Naglašavajući njihovu snažnu povezanost i interaktivnost, tekst ukazuje na još uvijek svježupolitičku namjeru populističke legitimizacije građanskog rata, zločina i etničkog čišćenja, ali i glorifikacije RS i podjele BiH kao legitimnih ratnihstečevina srpskog naroda u BiH. Ekstremna vidljivost i intenzitet veze između ulice i politike indukuje zaborav na multietničku prošlost – nudi“narodni i duhovni legitimitet” za opstanak RS baš u ovom gradu i za njegovo pripadanje baš srpskom etničkom korpusu. Nudi nategnuti kulturno-politički i ratno-emancipatorski „kontinuitet“ i „normalnost“ RS i otkriva pravu namjeru krvoprolića u kojem je nastala. U dosljednom maniru Um-bertovog „Ur-fašizma“.

Ključne riječi: street art, javni prostor, etno-vjerski grafiti, govor mržnje, nacionalizam, etničko čišćenje, etno-politička elita, etno-fašizam, BanjaLuka (BiH).

Umjesto uvoda

Ovaj tekst je dio autorovog magistarskog istraživanja na

Fakultetu za društvene nauke u Ljubljani i pokušaj da se

prikaže priroda, intenzitet i posljedice POVEZANOSTI

između produkcije i konzumacije etno-vjerskih uličnih

grafita, parola i stikera na jednoj strani i produkcije i

konzumacije poruka političke elite u javnom i medijskom

prostoru na drugoj strani. Pokušaj da se prikaže način na

koji ove poruke, u međusobnoj interaktivnosti, okupiraju i

osvajaju javni, društveni i politički prostor i proizvode et-

nokratiju u današnjoj Bosni i Hercegovini (u nastavku tek-

sta: BiH). Ovaj tekst predstavlja i pokušaj razotkrivanja

zabluda i mitova koje elita Republike Srpske (u nastavku

teksta: RS) nameće građanima, pripadnicima srpskog nar-

oda u autorovom dvorištu. Načina na koje elita zloupotre-

bljava ljudske emocije, ratne tragedije i žrtve, nacionalna

osjećanja, individualna i kolektivna sjećanja i kulturu, te

radikalizuje plebs do željenog stadijuma u kojem se totali-

tarne i etno-fašističke poruke elite mogu pravdati

raspoloženjem masa, a protekom vremena se više ne može

razabrati šta je prvo nastalo - poruka elite ili poruka ulica.

Etno-fašizam u 4 slike

Ovdje želim da kroz četiri grupe ili slike predstavim i

uporedim poruke i narative ulice (etno-vjerskih

grafita, parola i stikera) i pop-nacionalističke poruke

i akte političke elite RS prikazujući ih u četiri grupe

ili slike. To su: poruke etno-političkog tradicional-

izma, kontinuiteta i legitimiteta teritorije; poruke

straha i prezira prema drugačijima, ugroženosti,

frustracija i zavjera; poruke legitimizacije rata i

zločina, herojstva i opsesivnog perpetum bellum-a i

poruke iracionalizma, odbacivanja modernizma i

slavljenja fašizma.

Materijal je složen tako, da svaka slika na početku

prikazuje poruke ulice – grafite, stikere i parole,

zatim poruke političke elite, a onda i prateći autorov

tekst. Zbog ograničenosti prostora, ovdje nisu mogli

biti prikazani svi prikupljeni istraživački materijali,

te su odabrani samo oni koji predstavljaju tipične i

glavne poruke ulice i elite.

Piše: Srđan ŠUŠNICA

Feljton


SAKRALIZACIJA PROSTORA I POSR-BLJAVANJE TVRĐAVE KASTEL: Novapravoslavna crkva kod tvrđave Kastel namjestu gdje nikada nije bilo sličnih bogo-molja (utvrda u ovom obliku je uglavnom izosmanskog perioda, ali sa bogatim an-tičkim, ranohrišćanskim i srednjovjekovnimslojevima). Na mjestu gdje je izgrađena ovacrkva postojao je mali park sa brončanomstatuom „Banjalučanka“.

SPEKTAKL ELITE – 80 GODINAMUZEJA REPUBLIKE SRPSKE: Jubi-larna izložba 2010. godine, povodom 80 go-dina Muzeja RS (ex Bosanske Krajine) satemom „Vrbaska banovina“ – „Ne obil-ježavamo samo 80 godina Muzeja RS, negoi 80 godina od kada se Banja Luka organi-zovano razvija u oblasti kulture i ono štoimamo danas je dio te tradicije iduhovnosti, koju ne smijemo da zaborav-imo. Banja Luka je prije 81 godinu prvi putpostala glavni grad tadašnje Vrbaskebanovine, a danas je glavni grad RepublikeSrpske koja krupnim koracima korača karazvijenoj evropskoj regiji', naglasio jeRadmanović“ (Nebojša Radmanović, članpredsjedništva BiH iz reda srpskog naroda,prim. autora) (vidjeti Izvore i literaturu -izvor pod rednim br. 9)

Pri ovom procesu nasilnog prisjećanja ilire/produciranja sjećanja, i ulica i elitapostižu to da predstave i memorije odrugim, manje bitnim, „turskim“, socijalis-tičkim, internacionalnijim ili uopšte „nesrp-skim“ epohama, događajima, ličnostima inarativima polako padaju u zaborav. A da bise novonastale „nesrpske“ rupe u kulturnojmemoriji popunile, elita proizvodi nespo-jive i sinkretističke kombinacije,(i)racionalizacije i parafraze istorijskih do-gađaja, narativa i tradicionalnih srpskih kul-turnih obrazaca i praksi, naravno uz njihovuneizbježno nategnutu re-interpretaciju i mi-tologizaciju. Na taj način elita stare mitoveprerađuje u novu pop-mitologiju, a grafiti jereproduciraju na ulicama uz nezaobilazangovor mržnje. Krug se zatvara i, gle čuda,Banja Luka je oduvijek bila srpski grad, itačka. Sjećanje je silovano, a etničkočišćenje je urodilo plodom. I to me podsjetina jedan vic koji od od rata kruži po BanjojLuci, a koji kaže: Oni koji su se rodili uBanjoj Luci, u drugoj polovini 70-tih, nepamte Tita; oni koji su se rodili u prvojpolovini 80-tih, ne pamte sarajevskuolimpijadu; a oni koji su se rodili u drugojpolovini 80-tih i kasnije ne pamte Musli-mane. Surovo, čak fašistički, ali nažalost is-tinito.

Slika 2:

Strah i prezir prema drugačijim, eliti-

zam, frustracije i zavjere

Slika o kojoj ovdje govorim nadovezuje sena 1. sliku, jer izgleda da sve prethodnoopisane predstave o kulturnoj, etničkoj i is-torijsko-političkoj tradiciji i temeljima RS,nekako upućuju na to da poruke elite i ban-jalučkih ulica, ustvari, govore o nekoj vrstikulturne i političke „emancipacije“. Eman-cipacija bi valjda trebala opisivati proceskulturno-političkog oslobađanja odnazadne, regresivne, konzervativne prakseili od podčinjenog statusa, praćen nekimpolitičko-pravnim mehanizmima i garanci-jama. I zaista, srpska politička i vjerskaelita u BiH već 20 godina insistira na tome idokazuje da je u socijalističkoj, aus-trougarskoj, a pogotovo u osmanskoj BiHsrpski narod bio ugrožen i podjarmljen i„biološki“, i „genetski“, i ekonomski, i kul-turno-politički, a da sada, eto, doživljavapunu nacionalnu „emancipaciju“.

© Študentska založba, prvi put objavljeno u Časopisu za kritiko znanosti,

godina XL, broj 251. 2013. godine

Nastavak u slijedećem broju

Slika 1:

Etno-politički tradicionalizam, kontinuitet i legitimitet teritorije

Fotografija A. 12

↑Fotografija A.13

Nastavak iz prethodnog broja

Grafiti, plakati i bedževi u centru grada, između 2005. i 2012. godine

↑Fotografija B.1

↑Fotografija B.4

↑Fotografija B.7 ↑Fotografija B.8




Da se u manjem BeHa entitetu nije ništa promijenilo oddolaska na vlast navodnog socijaldemokrate MiloradaDodika, kojem je ta demokratska odrednica dalja od Kine,situacija na terenu, naprotiv, potvrđuje da se stanje znatnopogoršalo, a isto je prokomentarisao Dodikov potpredsjednikEmil Vlajki ''kako se vlastima mora kazati da one ne mogustaviti pod kontrolu religijsku kulturu i vjerske običaje nekognaroda'', te dodao: »Analizom člana 6 Zakona o grobljima ipogrebnoj djelatnosti u RS-u, pokazuje se da je to većim di-jelom jedan suhoparan, birokratski tekst koji kao da izražavastrah vlasti od teorijski nepoželjnih posljedica prakse Bošn-jaka, od tekstova na nadgrobnim spomenicima o kojima od-lučuju porodice umrlih'', a ne Dodik ili Gavranović i upravozbog toga što takve odluke nisu po mjeri i odobrenju šefanepostojeće države srpske Milorada Dodika, porodice umrlihili roditelji učenika u Konjević Polju, Vrbanjcima i drugimmjestima, ni u kom slučaju ne mogu odlučivati šta će pisatina spomenicima, niti postavljati uvjete da se u RS-u uči

bosanski jezik i nacionalna grupa predmeta, drugačije negoje to RS-ovim zakonom propisano.

Tako je ministar prosvjete Goran Mutabdžija na sastankusa roditeljima koji su zahtijevali da se ispoštuje dogovoreno,da se bosanski jezik i grupa nacionalnih predmeta uče ponastavnom planu a ne vannastavnim aktivnostima, ultima-tivno postavio pitanje:

''Ko hoće da njegovo dijete ide u školu, neka ostane, ako neće, neka danas svoje dijete izvede i mi dalje idemo uškolu''.

Šta se drugo moglo očekivati, pa makar se radilo o min-istru ili Dodiku, nego reakcija roditelja, koji su prema izvješta-jima ovdašnjih medija izvrijeđali ministra i onog ko ga jeposlao da djeci zabrane ulazak u školu samo zato što tražeda se provede ustavno pravo jednakopravnosti na jezik. Štaviše, dogovora sa ministrom nije bilo, naveo je Vehid Dedić,član Savjeta roditelja, jer se on samo pojavio, vidio da li sudjeca u klupama i nakon deset minuta napustio sastanak. A u

Piše: Rešad SALIHOVIĆ

Kad ministar nema vremenaRoditelji traže ravnopravnost i žele da

bosanski jezik i grupa nacionalnih pred-

meta budu uključeni u nastavni pro-

gram – Kako je Mubera izgubila ime

Bilježimotih deset minuta roditelji su tražili da se ispoštuje dogov-oreno, a to je ono što su roditelji sasvim opravdano tražili, dase njihovoj djeci obezbijedi pitka voda, da bošnjačka djecaizučavaju grupu nacionalnih predmeta, da se izmijeni sastavŠkolskog odbora tako da od sedam članova Bošnjacima pri-padnu četiri mjesta, te da se procentualno prema broju bošn-jačkih učenika zaposli pripadajući broj Bošnjaka u školi uKonjević Polju. Kako od dogovora nije ništa ispoštovano,roditelji su sasvim opravdano postavili pitanje ministru - zbogčega ih je slagao, pa im ne preostaje drugo nego da djecuupišu u drugu školu.

Roditelji tvrde kako ministar Mutabdžija podržava direk-tora da od devetogodišnje napravi petogodišnju školu u Kon-jević Polju, pa bi djeca od petog do devetog razreda moralapohađati školu u Kravici, gdje je počinjen genocid i nadonima iz uže familije te djece. Ne asocira li ovakva izjava inakana ministra prosvjete na ratne uvjete čelnika RS-a, kojisu nesrpskom stanovništvu postavljali iste takve uvjete: koneće da ide u srpsku vojsku da se bori protiv neprijatelja, po-drazumijeva se protiv armije BiH, neka ide iz RS-a sa najlonkesom, a najčešće i bez nje. Uz to su se ovdašnji mediji istokao i u ratu listom obrušili na bošnjačke roditelje što nedozvoljavaju da bošnjačka djeca uče srpski jezik, i da govoreekavicom kako ih uče predavači iz Srbije. Sve to daje zapravo rditeljima da nastave bojkot nastave, jer kako bi se tajčin drugačije mogao nazvati, nego prisilno posrbljavanjebošnjačke djece. A da svesrpska igra oko bošnjačkihučenika nije samo slučaj u Konjević Polju, ništa boljasituacija nije u još jednom mjestu gdje su počinjeni najkrvavijizločini nad bošnjačkim civilima na području Kotor Varoša,gdje aktuelna vlast sada ponovni čini zločine nad potomcimaubijenih, učenicima osnovne škole u Vrbanjcima, ne prihvata-jući da se 130 učenika bošnjačke nacionalnosti školuje nasvom maternjem jeziku. Time se aktuelna vlast i javno deklar-isala da ovom entitetu niko neće naređivati hoće li ili nećeprihvatiti da kojim slučajem nesrbin bude izabran za bilokakvu vodeću funkciju u RS-u, pa sada ne dozvoljavaju djecikonstitutivnog naroda da pohađaju nastavu na maternjemjeziku u školama gdje imaju većinu.

A da se posrbljavanje ne vrši samo u školama, govorisamo jedan od hiljadu primjera ne samo u Srebrenici nego iu Banjaluci, čiji se dokazi nalaze u našem posjedu. Naime,Haurdić rođ. Šarić Mubera, rođena 1976. godine u Banjaluci,greškom CJB svih ovih godina nije imala Matični broj, pa je15. 7. 2013. u CJB Banjaluka dobila Uvjerenje na osnovukojeg se određuje JMB i upis u matične knjige. Istog dana ipod istim brojem određen je JMB i izdato uvjerenje ali ne naime Mubere nego Mileve Šarić sa potpisom Zorane Graho-vac, službenice ovog centra. Od toga dana pa do danas sevodi neravnopravna bitka i prepiska na relaciji CJB Ban-jaluka- porodica Šarić izmišljanjem nepostojećih problema očemu otac Mubere Dževad Šarić kaže:

''Ovim putem želim da upoznam svu svjetsku javnost štasve MUP u Banjaluci radi Bošnjacima. Sa njima se mjesec-ima borim kako bi za kćerku koja ima državljanstvo, rodni listi sva potrebna dokumenta dobio JMB. To je smišljena op-strukcija kojom su me toliko šetali i zavaravali da se riječimane može opisati.»

No, ostaje pitanje da li to oni koji treba da znaju šta sesve radi u ovom entitetu, poduzimaju odgovarajuće mjere daspriječe ovakvu di-skriminaciju kojom se Bošnjaciobeshrabruju kako bi odustali od vađenja ličnih dokumenatai popisa stanovništva.

Razočarana odgovorimamistra za prosvjetu u RS:Roditelj, Hava Varošić.

Bosanskohercegovačka dijaspora je jedan od najznačajnijih resursakojima raspolaže država Bosna i Hercegovina. Nefunkcionalan političkisistem u zemlji onemogućio je da taj resurs maksimalno pomogne opo-ravak i razvoj zemlje. Time je spriječeno uključivanje BH građana u tajproces, tako da su uspješni i obrazovani građani Bosne i Hercegovineširom svijeta ostali, kao bogat resurs, potpuno neiskorišteni, a jedini načinuključivanja ljudi iz dijaspore svodi se na slanje novčane pomoći porod-ici i prijatejima, koji su u Bosni i Hercegovini suočeni sa teškom ekonom-skom krizom. Ta podrška iz godine u godinu će biti sve manja istoga je neophodno na vrijeme poduzeti sis-temske korake kako bi se taj resurs stavio u

funkciju. Ekonomsko i kulturno povezivanje, sudjelovanje u izbornom procesu,

promocija države Bosne i Hercegovine u svijetu i privlačenje investicija,zadatak su koji u kontinuitetu mora biti primaran narednih godina.Nevladin sektor, kroz koji se ostvaruju prava i interesi oko milion isel-jenika širom svijeta, povezivanjem sa nevladinim sektorom u Domovini,može osigurati veću uključnost dijaspore u ključne procese u Domovini.Ovi stavovi iznijeti su kao dio zaključaka konferencije „Connexchange“,održane u Neumu od 26. do 28. septembra 2013. godine.

Da bi se snaga dijaspore stavila u funkciju, na konferenciji je oforml-jena mreža koja će okupljati nevladine organizacije koje se bave pitanjimadijaspore. Mrežu je osnovalo dvadeset

neprofitnih organizacija izBosne i Hercegovine i di-jaspore, a na inicijativuCLDD - Centara za lokalni

OdržOdrž

NOVE MOGNOVE MOGTekst i foto: Mehmed PARGAN

OSNOVANA MREŽA NEVLA-

DINIH ORGANIZACIJA KOJE SE

BAVE PITANJIMA DIJASPORE

razvoj i dijasporu, koji djeluju u pet gradova BiH pod pokroviteljstvomUreda za dobrovoljni povratak Grada Stockholma. Tokom trajanja kon-ferencije posebna pažnja posvećena je pitanjima mladih u dijaspori i nji-hovom povezivanju sa mladima u BiH. Na taj način će se osiguratipodrška obrazovanju, privlačenju investitora u BiH i promociji zemlje,kao bogatstva različitosti. Nevladine organizacije u zemlji i dijasporipokrenut će zajedničke demokratske procese, iskazujući da im je sudbin-ski važno da Bosna i Hercegovina ide putem ekonomskog i kulturnogjačanja, do kojega se može doći stvaranjem funkcionalne mreže nevla-dinih organizacija koje se bave pitanjem dijaspore.

-Susret nevladinih oranizacija u okviru „Connexchange“ Neum 2013,bio je prilika da se prvi put susretnu predstavnici nevladinih organizacijaiz dijaspore i matice. Ova konferencija je razbila brojne predrasude sa ko-jima smo živjeli godinama. Prvi put se sada pokazalo da posjedujemonevjerovatnu snagu organizacija u dijaspori koje nude jedan sasvim dru-gačiji kvalitet od onoga kakav smo navikli da gledamo decenijama. Izrasla

je jedna nova generacija građana BiH, koji svojim obrazovanjem, utica-jem i vezama, imaju snagu da Bosni i Hercegovini otvore novemogućnosti u svijetu. Također, mladi u zemlji, u saradnji sa dijasporom,moći će ubuduće stvarati ambijent u zemlji, u kojem je će biti prihvaćenii cijenjeni, dajući svoj maksimum za oporavak i razvoj BiH - kazala jeEmina Krzović, voditeljica Ureda za dobrovoljni povratak Grada Stock-holma.

Zaključeno je da će članice mreže „Connexchange“ naredne godinesudjelovati na Kongresu dijaspore koji će se, u organizaciji Svjetskogsaveza dijaspore BiH, održati u Sarajevu. Također, pozvana su i drugaudruženja, koja se bave pitanjima dijaspore, da se uključe u mrežu takošto će kontaktirati centre za lokalni razvoj i dijasporu u BiH. Rezulatidjelovanja mreže biti će predstavljeni u oktobru 2014. na trećoj konfer-enciji „Connexchange“. U radu ovog značajnog seminara važan doprinossu, među ostalima, dali i predstavnici Saveza Banjalučana u Švedskoj iudruženja “Ljiljan” iz Motale.

žana konferencija Connexchangeana konferencija Connexchange

GUĆNOSTIGUĆNOSTI


Sjećanje

22

Svi se Banjalučani vjerovatnosjećaju gradskog sata u Titovoj ulici kodprodavnice Drina. Ne pamtim je li to bioprvi gradski sat modernog vremena ili jebio prije toga jedan u Gospodskoj ulici, alije gradu svakako davao urban ton. Ek-sluzivno pravo na održavanje i servisiranjeovog sata, dodijeljeno mu od gradske ops-tine, imao je Meho Kovačević, poznatibanjalučki sajdžija, sa neuglednom radnji-com u haustoru tik ispod tog sata. Kasnijeje sat dobio mnogo poznatijeg brata, osobnipoklon gradu od Mehe, famozni Gradskisat na "Kastelovom ćošku", kasnije Trg Ed-varda Kardelja, zaustavljen tačno u 9 h i 11min. katastrofalnim zemljotresom u okto-bru mjesecu 1969. godine. Meho se odno-sio prema satovima kao prema rođenojdjeci. Oni su bili njegova kreacija, svo nje-govo urarsko umijeće, ponos, nešto zbogčega je živio.

Pored Mehine radnje i ulaza ustambenu zgradu iznad, upravo ispod satanalazio se drugi gradski simbol, muški friz-erski salon, kojega su svi zvali "Ispodsata". U tih tridesetak kvadrata, stalo su če-tiri radne stolice, pa red stolica pored pro-zora za mušterije koje čekaju sa malimstolom za štampu, preko puta desk i kasa zanaplaćivanje iznad koje je stajao poster-reklama sa najnovijim L’Oreal-ovim mode-lom, a u dnu salona uski paravan za osobljeda se presvuče. U tom salonu se šišao moj

otac, a kako sam kasnije saznao, i mnogidrugi građani Banjaluke: Sredoja, Barba,Željko Košpić iz Slavije, zatim Dr Bajić,rukometaši, fudbaleri, penzioneri, MlađoLutrija, glumci, novinari i još neki drugiviđeniji Banjalučani.

Rastanak sa infantilnim raz-dobljem moga života nastaje kad me je otacuzeo za ruku i, na veliko žaljenje mojemajke, odveo da se ošišam kod njegovog(muškog) frizera umjesto kod njenog (žen-skog), kao do tada. Imao sam pet godinakada sam prvi put ušao u ovaj "muški bas-tion" zvani Frizerski salon ispod sata, te odmene nije moglo ništa drugo ni nastati do"straight guy". Salon se bez ustezanjamogao zvati i "Masculin", "Macho man" ilislično jer za 30 godina, koliko sam se šišaotamo, ženska noga nije kročila unutra. Je-dini ženski svjedoci ovog muškogklubašenja su bili ljepuškasti L’Oreal-ovimodeli na zidu kod ulaza, koji su se mijen-jali jednom godišnje. Gotovo ista postavafrizera je radila skoro 20 godina: RezakŠarić, kapetan broda, uredno začešljan,tankih štucovanih brkova, u imidžu Mar-cello Mastroianni-ja iz filma "Jučer, danas,sutra", zatim Safet Vrbanjac-Sajo, kormilar,otprilike banjalučka verzija Rod Stewart-a,sa vec dobro prorijeđenim "mallet-om";uvijek sam se pitao nije li on možda izChelsea prije nego iz Vrbanje; te Hamula,stariji član posade bez puno zaduženja,jedan od onih tipova što čitav život čekapenziju, a kad taj dan dođe, onda ne zna štaće od dosade. Svima njima je bilo zajed-ničko da su umjetnost šišanja učili od majs-tora Mustafe, doajena "banjalučke frizerskeakademije", a nama djeci znan kao "crta"koja ostane na vratu kad majstor pritegnezaštitnu kecelju, prije nego što krene dašiša sa mašinom uz vrat. Svako je radio zajednom stolicom u hijerarhijskom redu, odizloga i mušterija, prema paravanu. Začetvrtom stolicom (onoj kod paravana) se

gotovo nikad nije radilo, jer je frizer naobuci, takozvani "naučnik", bio isuvišezabavljen donošenjem pića i kafe iz obližn-

FRIZERSKI SALOŠišanje i frizura su za neke ljude oduvijek bili vrlo važna i privatna stvar, pa su pojediniNa sredini jedne od glavnih Sydney-skih ulica, Oxford street, nalaze se dva frizerska salNe mogu da se odlučim gdje da uđem… A onda mi u sjećanje dođe Banjaluka,i šišanje

Napisao: Dr Severin D. Rakić

Ilustracija: Izeta Štaljo-Rakić


23

Sjećanje

jeg

"zdravljaka" (nekad poznati "Soko", dok gazemljotres nije srušio, a potom “Kozara”),kupovinom novina ispred Pošte i uplaći-

vanjem "sportske," da jednostavno nije sti-zao da uči šišati. Svake godine dobijali sunovog naučnika, ali nikad naučnicu.

Poslije prve "đačke", i razočarenjasa Rezakom, koju je moja majka zvala"frizura iz Pervana", prešao sam kod Saje.On je bio "good bloke", znao je šta volemladi i bilo je dovoljno da mu kažem ko jedežurni profesor na vratima Gimnazije pada me ošiša na dužinu koja može proći, ada opet "nisam iz Pervana", dok je Rezakbio više za one "važne građane u lister odi-jelima", a Hamula za penzionere (50 %off). Tako su ispod ruku ovih umjetnikanastajale frizure "Kennedy", "Daniken","Ronnie Regan" itd. Ja sam im, jedanput,predložio, da naprave frizuru "Gorbačov"tako što će na nečiju čelu zalijepiti"cenera".

Obično bih išao na šišanje sa svo-jim ocem subotom prije podne. On kodRezaka, ja kod Vrbanjca. Svaki put kad bihušao, zapahnuo bi me miris kolonjskevode, pakovane u velike flaše, pomiješansa duhanskim dimom, koji se u tom malomprostoru mogao nožem sjeći. Na pultudžezve i fildžani od davno popijene kafe,ispod pulta čašice sa konjakom, pretresajuse događaji od jučer; prvo sport, pa poli-tika. Čak su jednom i televizor postavili(mislim da je igrao Borac-Hajduk u finaluKupa), što je bila rijetkost u to doba. Kadase poslije zemljotresa napravila autobuskastanica i taxi stajaliste ispred, pored stalnihmušterija, svraćali su tu razni ljudi: stranituristi na proputovanju, gastarbajteri naputu u rodni kraj, taxisti itd.

Život u salonu je tako tekao; kadgod bih prošao, Rezak u svojoj uobičajenojpozi, šiša nekog i komunicira sa mušteri-jama, Sajo se smije i dobaci po koju,Hamula sjedi i puši, dok Meho Kovačevićstoji na vratima i brani se od njihovihpošalica. Napose, negdje osamdesetih, ci-jelu ekipu su razmjestili, prvo u Hotel

Bosnu, a onda po raznim dijelovima grada.Mušterije su, naravno, otišle za njima, takoda se moj otac šišao na Željezničkojstanici, a ja na Laušu. Pokatkad bih prošaoispod sata i provirio. Tamo su tri frizerkešišale, a Hamula je sjedio i čekao penziju,kao i uvijek, poluzainteresovan šta se priča.

Negdje krajem osamdestih, Sajose vratio da radi ispod sata. Odem da seošišam, kad tamo, Sajo sam sa tri čavke,koje ne zatvaraju. Šiša Macu Bezrodnika(jedan od starih mušterija), koji umire odsmijeha. Pošto se Sajo tek bio oženio, a većje bio u kasnim četrdesetim, one čavke gasatjerale uza zid i navaljuju da im pričakako se snalazi u braku. Pitam Saje šta jeovo? On mi odgovara da se vremena mijen-jaju, kako u privatnom životu tako i "Ispodsata".

Zadnji put odem da se ošišam"Ispod sata" negdje u junu 1992. i poz-dravim se sa Sajom. Poslije godinu dana,sretnem jednu od one tri Sajine kolegice izsalona i kaže mi da je Sajo otišao iz Ban-jaluke.

Odlučim se, ipak, da uđem uAldo’s, mali neugledni frizerski salon naOxfordu, tražeći u njemu djelić moje mla-dosti. Pitam frizerku orijentalnog izgledakoja čisti radnju, koliko košta šišanje? Izaparavana proviruje okrugla faca, kosihočiju i dovikuje: "Ten bucks!" Sjedam nastolicu i poslije pola sata šutnje i rada, evoga, ko’ ispod čekića. Jedina mušterija je go-tova. Kad sam htio da platim, frizerka meuputi glavonji iza paravana, a ona počistiza mnom. Na putu prema izlazu dadoh jojtrinkelt, a ona mi se lijepo zahvali. Izađemna ulicu, zatvorim oči, a prožme me onajisti osjećaj olakšanja, kao kad izađem sašišanja "Ispod sata". Pogledam na velikidigitalni sat: 01:00 p.m. Uh, mogao bihmalo do parkića.

ON ISPOD SATAi frizeri postajali artisti, a njihovi saloni kultna mjesta, gdje su zalazili viđeniji građani.lona, jedan do drugog. Iznad jedne radnje piše "Tony & Guy", a iznad druge "Aldo’s".“ispod sata”.


Iako su na prostoru današnje Banjaluke od mlađeg paleoli-tika pa nadalje postojala ljudska naselja, nastanak grada / še-hera vezan je za godinu 1528., kada su, nakon propastiJajačke banovine, Turci - Osmanlije ovladali i ovim krajevima.Po dolasku Osmanlija, na južnom lokalitetu današnje Ban-jaluke na lijevoj strani Vrbasa, a ispod tadašnje tvrđavepočinje se formirati grad pod nazivom Gornji Šeher. Polet iz-gradnje Gornji Šeher je doživio kada Banjaluka (1553.)postaje sjedište sandžaka (oblasti) i kada je za prvogsandžakbega/upravitelja sandžaka ustoličen Sofi Mehmedpaša, sin Abdul-Muinov. Za kratko vrijeme on je izgradio nizznačajnih objekata koji su u to vrijeme naselje činili šeherom /gradom, kao što su: čaršija orijentalnog tipa sa 59 zanatskih itrgovačkih dućana, han (spomenut u zapisima, ali dosadneutvrđenog lokaliteta) sa magazama u prizemlju i dvanaestsoba na spratu, nekoliko džamija, tri mlina na Vrbasu (jedan

na priobalju i dva na splavovima, javno kupatilo / hamam naizvorištu termalnih voda, mekteb, mostovi preko Vrbasa ipreko rječice Suturlije...

Prema katastarskom defteru iz tog perioda, grad je imao228 kuća, a s obzirom da su tadašnje porodice bile brojčanorelativno velike, može se po slobodnoj procjeni reći da je gradimao između 1500 i 2000 stanovnika. Čaršija se razvijala dužulice paralelne sa Vrbasom na njegovoj lijevoj strani, a sačin-javali su je u nizu obostrano poredane manje zanatske i trgov-ačke jedinice - dućani, najčešće sa ćefencima orijentisanimprema ulici. U prvo vrijeme u čaršiji su bili zastupljeni dućanisa djelatnostima koje su iziskivale vojne potrebe, kao sto su:sabljarski, tabački, čizmarski, mlinarski, sarački, da bi se vre-menom razvili i drugi zanati za potrebe stanovništva kao štosu: sapunđijski, mesarski, terzijski, pekarski, halvadžijski, ko-vački , kujundžijski...

BANJA LUKA KROZ PROSTOR I VRIJEME - ISTORIJSKA RETROSPEKTIVA

Rađanje gradaTekst: Adem Čukur

Sjećanje

Najznačajnije dvije džamije iz tog perioda su Carevadžamija (zvana i Hunćarija ) u čaršiji na lijevoj i Sofi Mehmed-pašina na desnoj strani Vrbasa, jedna nasuprot drugoj.Džamija na desnoj obali je bila kvalitetnije urađena, sa zi-danom munarom, u odnosu na skromniju na lijevoj obali, učaršiji, koja je imala drvenu munaru. Legenda kaže da je pašapo izgradnji džamija onu kvalitetniju na desnoj obali nazvaoCareva džamija, onu na lijevoj obali, u čaršiji Sofi Mehmed-pašina, i o tome izvijestio cara-sultana. Uskoro mu je od sul-tana stigao odgovor u kojem je (vjerovatno iz razloga što jesultan smatrao da će skromnija džamija zbog toga što senalazila u čaršiji biti posjećenija) pisalo: ”Ona što si je meninamijenio neka bude tvoja, a ona druga neka bude moja”, štoje Mehmed paša i ispoštovao pa džamija u čaršiji postadeCareva, a na desnoj obali Sofi Mehmed-pašina (zvana i Jamadžamija, po jednom nešto manjem četvrtastom udubljenju upodu).

U to vrijeme Sofi Mehmed-paša gradi prvi, drveni, mostpreko Vrbasa između ovih džamija. Iako car nije finansirao iz-gradnju mosta, on se, valjda radi blizine Careve džamije,ponekad nazivao i Careva ćuprija. Vrbas je na tom mjestudosta širok, ali i relativno plitak, pa time i pogodan za izvedbuoslonaca mosta. Takvih oslonaca je bilo pet, na koje su sepreko horizontalne grede oslanjala po tri drvena stuba, koja suse završavala sa ”sedlima” i košnicima. Preko tih sedala subile postavljene poduzne grede, a preko njih daščani pod. Saobe strane bila je izvedena i drvena ograda. Oslonci naobalama su bili urađeni od obradđenog kamena pravilnihčetvrtastih oblika. Kako je Careva džamija bila locirananeposredno uz obalu Vrbasa, pored mosta, na toj strani je prigradnji bio izveden i dosta visok njen potporni zid. Upoređujućitaj zid sa obalnim potpornim zidom mosta, nameće se za-ključak da su oni vrlo slični i da oba vjerovatno potiču iz peri-oda prvobitne gradnje mosta. Ti potporni zidovi na obe stranerijeke su iskorišteni kao oslonci rešetkastih stubova visećegmosta, gradđenog sredinom prošlog vijeka.

Istovremeno sa formiranjem čaršije izgrađen je i niz stam-benih naselja / mahala. Na lijevoj obali Vrbasa oko i iznadCareve džamije formirala se mahala Hunćarija (ili Careva ma-hala), na padinama jugozapadno od čaršije mahala Grab, asjeverno od čaršije uz samu obalu, nizvodno od ušća Suturlijeu Vrbas, Tabačka mahala koja je dobila svoj naziv po preradikože. Nizvodno od nje nadovezivala se Kubadagina mahala.Na desnoj strani Vrbasa ispod brda Šehitluka formirala se ma-hala Ilidža koja je dobila naziv po izvorištima termalnih voda.Nizvodno od nje nalazila se mahala sadašnjeg naziva Dolacsa Jama džamijom u središtu, a nizvodno mahala Sitarija.Kuće, najčešće jednospratne, građene su u tradicionalmombosanskom stilu sa prostranim dvorištima i zidom ili drvenomtarabom oko njih.

Najpoznatiji putopisac iz tog vremena Evlija Čelebija je uprvoj polovini XVII-og vijeka u nekoliko navrata boravio u Ban-jaluci (tada je već bio izgrađen i Donji Šeher) pa je, između os-talog, napisao:

”Stara varoš i šeher .- Šeher se stere od jugoistoka premasjeveru u dužini od jednog sata (hoda- pr.a.), s obe strane ri-jeke Vrbasa, ali i s jedne i s druge strane uzak. Pored toga štopored svih kuća teče živa voda, svaka bolja kuća (handan)ima vinograd, bašču i ružičnjak, divan kao zemaljski raj... ”.

Na sjevernoj rubnoj strani Tabaka dugo vremena postojiharem / groblje, a uz njega Halil-pašino turbe na kojem je svo-jevremeno pisalo: Ovdje pčiiva Halil-paša Ličanin bivši admiralturske mornarice umro 1590 g. (Halilpaša je, za kratko, naslije-

dio Ferhadpašu na mjestu paše / vezira Bosanskog pašaluka). Iako je kasnijim premještanjem centra grada u Donji Šeher

sam Gornji Šeher izgubio na značaju, bilo je to još uvijeknaselje koje narasta. Međutim, po upadu austrijske vojske ugrad na čelu sa Ludovikom Badenskim 1688. g., koja ga je nakratko osvojila, u gradu je najviše stradao Gornji Šeher kojegje austrijska vojska pri povlačenju zapalila i skoro u potpunostirazrušila. Iako se Gornji Šeher poslije toga postepeno obnavl-jao, nikad više nije povratio svoj prvobitni sjaj.

Foto: Iz arhive Šehera


Piše: Kemal Coco

(Porodica Hatke i Mumina do agresijena BiH živjela je u jednom naselju dese-tak kilometara daleko od grada. Onda suizbjegli u grad. Uselili su se u tuđi stan iželjeli tu ostati. Poznata je Hatkinarečenica: „Jedna me je granata dovela ugrad, stotinu me iz njega neće istjerati“.Čak su promijenili i prezime. Dok su živjeliu gradu prezivali su se Izbjeglići. Prijenekoliko godina, ne svojom voljom, vratilisu se u svoje naselje. Žive od Muminoveminimalne penzije i pomoći koju dobiju odsina i kćerke koji žive i rade u zemljamaZapadne Evrope. U slobodno vrijeme,kojeg dosta imaju, razgovaraju i razmišl-

jaju na svoj način, uglavnom kritikujućivladajuće stranke.)

Penzije zakasnile, a hladnoća po-ranila. U kuhinji Hatke i Mumina ugodno.Vatra svjetluca i zagrijava prostoriju ukojoj Mumin sjedi na kauču i prelistavaneku knjigu. Hatka loži vatru, a zatim, us-tajući, obraća se suprugu:

„Čuli ti onu što vrši popis šta me jejutros pitala. Koliko kvadrata ima kuhinja?

„Šta tu ima čudno. Pročita li ti pitanjena popisnoj listi?“, dok prelistava knjiguodgovori Mumin.

„Ova država baš je ostala sa bu-dalama. Pitaju koliko kuhinja ima

kvadrata, a ne pitaju šta kuham i da liimam šta kuhati.»

„TAKI NAM GRAH PAO“, glasno iz-govori Mumin, naslov knjige aforizamapoznatog humoriste BanjalučaninaMuharema Omerovića koji već podugoživi u Zenici.

„Kakav te grah spopao! Vidiš li da jošza ručak ništa nisam počela spremati. A ine znam šta da kuham. Nemam ni graha,ni makarona, ni riže.“

„Ne govorim ja o našem jelu nego na-glas čitam naslov knjige aforizama, a onje Taki nam grah pao“,odgovara Mumin isupruzi pročita jedan od aforizama u kn-

Kako Banjalučanim Muharem Omerović nasmijava stanovnike BiH

Nikada nisam bionarkoman, a postao samovisnik.Sve više ovisimod pomoći iz dijaspore.

(Muharem Omerović)

TRAŽE SE UTJERIVAČI DUGOVA

Kratka priča

jizi: TRAŽI SE VERZIRANI UTJERIVAČ

DUGOVA DA SAMOHRANOJ MAJCI UT-JERA JEDAN DUG.

„Taj pisac, kao naši političari. Brine osamohranim majkama, a o nama niko“,zagrmi Hatka.

Mumin je začuđeno pogleda. Ona tektada shvati šta je rekla. Pokuša se smijati,ali je Mumin prekide oštrim riječima: “Očemu ti razmišljaš u tim godinama!?»

„Kada ti svašta možeš čitati mogu i jasvašta govoriti“, glasno će Hatka.

„Odavno je u našoj kući prisutnauzrečica Niti se hodža boji djece ni djecahodže“, izgovori Mumin i nastavi glasnočitati knjigu aforizama

„PROFESORE, MRCINO STARA!DOŠLA SAM DA ME ISPITAŠ, A NE ISPI-PAŠ.“

„NOĆNA DAMA I UZIMA PARE UN-APRIJED BAŠ ZBOG IZREKE KASNOSE JEBENOJ KAJATI.»

„Ko o čemu Mumin o ženama“, glasnokomentariše Hatka kojoj su se aforizmiveoma dopali i koji su je nasmijali.

„Neću, valjda, o muškarcima“, smijućise odgovara Mumin.

„Što u toj knjizi ne nađeš neki aforizamkoji govori i o ženama i o muškarcima?»veselo će Hatka.

«Kada već želiš evo jednog:„DOK JE VLADAO ČEKIĆ I SRPBILO JE I ONDA: HAMZIGA HOP,

HAMZIGA DRP... SADA NEMA NI ČEKIĆA NI SRPAALI SE SADA LOPATAMA DRPA.»„Uh, Mumine brate, što je dobro

rečeno. Svaka mu čast kada takopametno misli i piše.»

Mumin se smije, a onda poluglasnoporuči supruzi:

„Čim neko o političarima loše piše, tebije odmah i pametan i pošten. Ne pitaškakvi su oni što to pišu.»

Mumin nastavi čitati:„IZGUBIO SAM PRIJATELJA. KO GA

NAĐE NEKA GA SE DOBRO ČUVA.“„Eto, Mumine, zar čovjek ne piše up-

ravo ono što ti govoriš. Onaj tvoj Midho.Dolazio ti svaki dan dok mu nisi pozajmio460 maraka. Kada je pare stavio u džep,ni njega ni maraka.»

Mumin odloži knjigu na sto, a onda će: „Jest, jest uze pare i nestade. Napravi

od mene budalu veliku.“Poslije ovih riječi ponovo otvori knjigu

i nastavi čitati. Hatka otvori frižider da vidičega ima da skuha ručak.

„Uh nemam ni grama mesa“, glasnoće Hatka.“ Ne znam šta ću skuhati zajelo.“

„Imaš li graha, makarona, krompira,riže“, pita Mumin.

„Nemam ničega“, odgovara Hatka.„E to baš nije dobro jer se od ničega

ništa i ne može skuhati. A vrijeme je damalo živimo od ljubavi“, veselo će Mumin.

„Tebi je sve ovo smiješno, a kadadođe vrijeme ručka tražit ćeš da jedeš“,ozbiljno će Hatka.

„Zovi djecu i reci im da penzije kasne“,smijući se sadržaju pročitanog aforizmareče Mumin.

„Prije bih umrla nego od djece tražila.“Uvidjevši da mu je supruga uporna u

svoj želji da ne zove djecu i traži pomoćMumin ode u svoju sobu. Vraćajući sepokaza novčanicu od 100 eura.

„Dao mi zet ljetos“, reče Hatki dajućijoj novčanicu.

„Neka zeta makar i u Švedskoj živio“,reče Hatka i žurno krenu prema obližnjojprodavnici.

Mumin ostade u kuhinji čitajući bi-ografiju Muharema Omerovića u kojoj je,između ostalog, zapisano da je ovaj kn-jiževnik rođen u Banjaluci 1940. godine,da je radni vijek proveo u Doboju, da je1996. godine protjeran u Zenicu gdje isada živi, da je do sada objavio 28 knjigapjesama i priča za djecu i humorističkihtekstova, a najviše knjiga aforizama.


Mi, Banjalučani, volimo pričati o našim sugrađanima, a često seu našim razgovorima dotaknemo žive banjalučke legende - Ale.Predložen je Ale i za plaketu grada Banjaluke, kao zaslužnigrađanin.

Sjećam se Ale, kada sam bio dječak, kao veseljaka, sa fran-cuskom kapom na glavi, velikim štapom odnosno letvom na kojojsu bili slijepljeni okviri čokoladica životinjskog carstva. Svi smo sezafrkavali sa njim da nam kaže ime životinje, zapravo broj sličice.Vjerujte mi, znao je svaki broj sličice, a u albumu bilo je, mislim,256 sličica. Sve brojeve sa imenima životinja znao je napamet.

Mnoge sličice životinjskog carstva dobio bih od njega za svojalbum, one koje su mi nedostajale. Znao je stajati na cesti gleda-jući u vozila i osobe koje voze,i pamtio im registracije.

Često bi, kada vas sretne, znao reći: «Ti voziš vozilo regis-tracije te i te...» I stvarno nije bilo čovjeka u ono vrijeme koji bi up-amtio toliko automobilskih registracija kao naš ALE.

Nikada nije tražio pomoć, iako nikada nije radio. Uvijek je bio«pod starateljstvom», a što bi dobio, trošio je za čokoladice i drugeslatkarije, i dijelio svoj djeci, kao da je samo živio od dječjeg osmi-jeha, to mu je bila najveća zahvalnost.

Bez obzira na vremenske prilike možete ga vidjeti kako hoda pogradu gledajući lijevo i desno, da nađe neki novčić. Danas više nenosi francusku kapu kao u moje vrijeme, već kačket okrenutnaopako.

Početkom devedesetih godina, kada je bjesnio rat na područjubivše Jugoslavije, nije bilo dženaze na kojoj nije bio i proučio, što idanas radi. Sjećam se, kada je umro moj dajdža, nitko nije smiodoći na dženazu, čak ni hodža, samo je Ale došao i proučio dže-nazu.

Sjećam se, plakao sam kao dijete, prvo zato što mi je dajdžaumro mlad, a drugo, kada sam vidio Alu da je došao na dženazu,bez ikakvog straha, jer to je bilo u maju 1993. godine.

U ono doba, kada sam bio dječak, grad je imao 70.000-80.000stanovnika, svi smo se skoro poznavali, tako da bi mi bilo čudnoako bih prošao gradom, a ne bih vidio grafit: 'KO ALU VOLIO STOGODINA ŽIVIO". Pisalo je to i na automobilima, uz ono"Molim teoperi me».

Sada malo o biografiji naše legende Alije Mahmutovića.Alija je rođen 1942, godine u Gornjem Šeheru, na Grabu. U os-

novnoj školi bio je jedan od najboljih učenika, a onda je napustioškolovanje, nitko ne zna zašto. Ne razumijem zašto se nije baviograđevinarstvom jer Banjaluku, osim po historijskim spomenicima,svi znaju i po ALIJINOM OSTRVU. To je istina, na najbržem dijelurijeke Vrbas postoji Alijino ostrvo koje je on svojim rukama izgra-dio.To je ostrvo kojem bi se divio i Mark Twen,a posebno TomSoyer i Haklberi Fin.

To ostrvo dominira na Vrbasu, samo je Ada veća od njega.Ostrvom dominira raslinje i velika topola iznikla nasred toga lje-

potana ,a temeljac ostrva KAMEN.Sjećam se, Ale je skoro bez prestanka bio na Vrbasu i gradio

svoje ostrvo, koje je često znao divlji Vrbas odnijeti, ali on je biouporan da ga ponovo izgradi. Danas, pored Hakijinog ostrva koje jemnogo manje od Alijinog, postoji veliki broj manjih, ali Alijino je na-jveći ukras.

I danas možete vidjeti Alu kako obilazi kafane u kojima sjediSADAŠNJA banjalučka raja, i banjalučke dame, dijeleći bombone.Najčešće kaže neku šaljivu dosjetku, nikad namršten, nikad nevol-jan, uvijek crvenog lica sa osmjehom koji odaje njegovu ličnost, ato ima samo naš ALE.

Ale policajac! Sigurno se pitate - kako Ale policajac? Bogami li-jepo. 1960. godine kod Ferhadije džamije sudariše se praga reg-istracije BL-16-77 i vojni kombi registracije 8885. Srećom, nitko nijebio ozlijedjen. Da bi Banjalučani bili sigurni na raskrsnici kod Grad-skog mosta, po lijepom vremenu saobraćaj od 9.maja 1960. godinereguliše Ale, saobraćajac-amater. Vjerujte mi, da ga svi vozačislušaju kada reguliše saobraćaj.

Veliko poštivanje prema Aliji iskazao je veliki broj Banjalučana,učestvujući u rekonstrukciji njegovog stana u Boriku. Stan se nalaziu prizemlju i nastradao je poplavom, pa je bio pun vlage i memle.Uz pomoć 1505 članova sa Facebook, a pod nazivom grupe"Pomoć za Alu-Ale nije sam", mnogi su pomogli da se obnovi Alinstan. Na čelu te grupe bio je Fikret Smajić.

25.Septembra 2013. godine renoviran je stan živuće banjalučkelegende ALIJE-ALE MAHMUTOVIĆA.

BANJALUČKI ROMAN, BAJKA

Piše: Nerko GALEŠIĆ

Foto: Mirsad Filipović

ALE NIJE SAM

U sanaciji Alijinog stana, pored grupe sa Facebook-a, učestvo-vali su brojni umjetnici, muzičari, slikari, pjesnici, pisci, plesači, nov-inari, odnosno Jugoslavija u malom. Organizovani su humanitarnikoncerti, a najvećim donatorima uručene su povelje "Pro Alina gol-uba". Prodavali su i majice s likom našega Ale, a u akciju seuključila i zagrebačka fabrika "Kraš", koja je Ali poklonila paket sabajaderama koje je on, naravno, podijelio svojim sugrađanima, i400 KM za obnovu stana. Urađena je kompletna rekonstrukcija sapromjenom cijevi, instalacije, prozora, keramike, podova. Rekon-strukcija je trajala više mjeseci, a u međuvremenu Ale je živio kodsvoje rođake i starateljke Bibe Delić-Puškar. Ukupni troškovi rekon-strukcije iznosili su nešto više od 19.000 KM sa PDV-om. To je bilavelika zahvala Aliji za njegovu veliku dobrotu, nesebičnost, ljubavkoju ispoljava sve ove godine prema svim sugrađanima i djeci. Aleje jedna od živih banjalučkih legendi. I sada dolazi na sve sahrane idženaze gdje se moli, i baci grumen zemlje.

Poruka ekipe koja je obnovila Alin stan glasi: Ale je jedan roman, i banjalučka bajka. Nije mu ostalo 100 god-

ina života, ali neka ih sada proživi u renoviranom i mirisnom stanubez vlage i memle! Neka se tamo vraća sa svojih šetnji u kojimahrani golubove, pse i ribe, sa dženaza, sahrana i banjalučkih ulicana kojima djeci i sugrađanima dijeli masu slatkiša i milion kompli-menata.

Bio je krajem prošle godine pogođen smrću svoje sestre, takoda je bio prijatno iznenađen akcijom Banjalučana u rekonstrukcijinjegovog stana, jer ipak treba znati da veliki broj banjalučkih porod-ica više ne živi u svome rodnom gradu, ali da se veliki njih odazvaoakciji "Pomoć za Alu - Ale nije sam".

Hvala svima, koji su se odazvali akciji pomoći banjalučkoj leg-endi ALIJI-ALI MAHMUTOVIĆU, jer treba znati da naš Ale živi odmale invalidske penzije.

"KO ALU VOLIO 100 GODINA ŽIVIO".

Čest gost kod "Mrvice": Alija Mahmutović.Ale među svojim Banjalučanima Mesudom, Suadom, Melki-nom i Muhamedom-Paladom.

Sjećanje


Prije skoro četrdeset godina bio sam udelegaciji koja je posjetila nordijske zemlje,Dansku, Švedsku i Norvešku, kako bismoupoznali kulturni i umjetnički život ovih na-j kulturnijih evropskih zemalja.

Prilikom posjete Štokholmu, u programusmo imali i posjetu parku skulptura i fontanaistaknutog švedskog vajara Karla Millesa.Prva misao mi je bila – kako bi bilo lijepoda moj prijatelj Ahmed, saradnik ubrojnim kulturnim i mikrour-banim projektima, posjeti ovajpark-izložbu na otvorenomprostoru.

Brzo su prošle godinemladosti i dužeg mira naBalkanu. Negdje okoponoći, u Njemačkoj,1995. godine, sablasnoje zazvonio telefonkoji je uglavnomdonosio crnehabere opogibijama,smr-tima,

progonima, izgonima, hajmovima u dalekimhladnim i sivim zemljama, novim telefon-ima sa puno brojeva i novim adresama koje,u izgovoru, lome jezik čudnim glasovima.Prepoznajem glas kojeg u ovom nevremenunisam čuo već nekoliko godina. GlasAhmeda Bešića. Pitam ga odakle se javlja, a

on tiho odgovara: »IzŠtokholma!«

Prvo što samga upitao, bilo je– da li je posjetioMillesov parkskulptura?

»Nisam jošstigao, ganjamoneke papire, a i

smješ-

tamo se u novi stan, gdje se ponovo kućimoposlije pljačke u Banjaluci.«

Vesna, iz kreveta, bunovno mi govori danisam normalan, jer treba da ga pitam gdjemu je kćerka Adna, pa majka, braća i sestreiz Starog Majdana, i gdje mu je njegovaratna saputnica Zejfa. Odgovor je bio – svisu živi i zdravi, i rasuti po cijelom dun-jaluku.

I on je prošao kalvariju hiljada i tisućaBanjalučana i Banjalučanki, od naših sug-rađana sa Veselog brijega do profesora Uni-verziteta. Izbacivanje, gubitak potvrde zakretanje po svom gradu, pa put u crnim čam-cima preko Save u neizvjesnost Bijelog svi-jeta, na dalekom sjeveru. StrahovladaBrđana i Župljana po direktivama izAkademija i Matica na Istoku i Zapadu i do-govora u lovištu Mračaj, našla je brojneizvršioce i među kulturnim radnicima, um-

jetnicima, novinarima i ljudima iz obrazo-vanja!

Društvo »Hercegovina«, i novibrojni sapatnici i saputnici

omogućili su mu da dobije svojatelje, i da ponovo vaja, ovog

puta švedsku glinu. Kao rezul-tat tog prijateljstva sa po-duzetnim Hercegovcima,nastalo je više od 300 skulp-tura i figurina, prepoz-natljivih po Ahmedovojeleganciji i poetskoj ljepotioblika, pretvorenih vr-baskih oblutaka! Zaredalesu izložbe – Utstallningizajedno sa prognanim um-jetnicima iz Banjaluke iBiH i novim prijateljimaiz Švedske.

Kruna tog neu-

Fuad BALIĆ (u desetoj knjizi Banjalučkih žubora)

BEŠIĆEVA PREPELICA

Sjećanje

31

mornog rada i talenta – svečano otkrivanjeAhmedove skulpture u jednom štokholm-skom parku, poetizovana ptica prepelica-Ripa u bronzi, 5. maja 2001. godine, uzbosanskohercegovačke igre i pjesme, uizvođenju folklorne grupe »Nur«, kore-ografa, Banjalučanina Muhameda Tufekčića,u autentičnim nošnjama njegove Emine iSafikadune!

Na svome tranzistoru, te na TV-stani-cama, švedskim i stranim, na stranicamanaših novina koje su se teško dobijale nakioscima, u »Bosanskoj pošti«, koja izlazi uNorveškoj i Švedskoj a čita se, kao i naši»Banjalučki žubori«, po čitavom svijetu,Ahmet je redovno pratio sve što se događa unjegovoj Bosni. Brinuo se za sudbinu nje-govih pedeset bronzanih portreta antifašista,heroja, revolucionara, istaknutih velikanakulture i umjetnosti. Plašio se da barbarizamneofašista i neonacista ne uništi njegovespomenike narodno-oslobodilačkoj epopeji iantifašizmu, njegovi monumenti na Gligi-nom brdu pokraj Dobrljina, na Orlovcima naputu Prijedor – Kozarac, na raskršću putovana Ahmedov Stari Majdan, i na drugimmjestima.

Poslije Dejtonskog sporazuma došao je uBanjaluku, pa smo zajedno otišli da posje-timo ostarjelu majku Fatimu koja se, poslijeizbjeglištva kod kćeri u Mostaru i Zagrebu,vratila u svoj Stari Majdan, gdje joj je ipak, ipored svih patnji i čežnji, najljepše, i gdje jebila najrahatnija. Na zid iznad sećije ponovoje stavila veliku uokvirenu fotografiju, nakojoj Ahmet i ja predsjedniku Titu uruču-jemo Ahmetovu bronzanu skulpturu pjetlića.Majka je bila i na postavljanju kamenatemeljca za obnovu za-paljene i porušenečaršijske džamije.Nismo ni znalida je to bioposljednji sus-ret sa majkomFatimom,koja

je presvisla od tuge za rasutom djecom i un-učadi.

U Banjaluici, prije njegovog novog od-laska-povratka u Štokholm, napili smo sehladne vode iz ibrika njegove bronzaneEmine-Safikadune, koju je samo za nas»donijela« sa obližnjeg Studenca. Bila jeponosna da mnogim putnicima-namjer-nicima, a posebno djeci i starima, danonoćnogasi žeđ, stojeći ponosno u malom parku, natemeljima Ferhat-pašinog konaka i Gradskeopćine. Postavljanje ove biste na mjesto kojeje i pripada, omogućili su ranije Društvo pri-jatelja banjalučkih starina, Opština Ban-jaluke i preduzeće »Cvjećar«.

Bili su to, nažalost, posljednji gutljaji izEmininog-Safikadinog ibrika.

Urbicid i kulturocid se nastavljao, alisada drugim metodama. Nisam imaohrabrosti da mu telefonski saopćim osudbini njegove i naše Emine iSafikadfune. Neko od Banjalučanaipak je putem interneta prenio svijetutužnu vijest:

»Obezglavljen spomenik kodGradskog mosta. Nestala u noći –Vandalizam: glava plivala Vrba-

som«, »Glas«, Banjaluka,21. novembra

2003.Novinarka Žana Božić pita se u svome

tekstu: kome je zasmetala legenda ljubavi?»Blic«, 6. juli 2006. Ipak se pitalo i pisalo,jer su godine 1992.i 1993., na svu našusreću, bile za nama!

Skulpture Ahmeda Bešića su, na svusreću, ponovo u Banjaluci – na izložbi uokviru petog susreta Banjalučana (ll. – 18.jula 2008. godine). Najveću podršku ovojspecifičnoj izložbi dali su Ahmedova kćerkaAdna, koja živi i radi u Franfurtu na Majni,Slobodan Rašić Bobara i brojni prijatelji.Izložbu shvatamo kao prvi korak za velikuretrospektivu Bešićevog stvaralaštva u Ban-jaluci i Štokholmu, zatim za pripremu i ob-javljivanje prigodne monografije irevalorizaciju Ahmedovog stvarlaštva u stal-noj postavci Savremene umjetnosti Bosne iHercegovine u Umjetničkoj galeriji BiH uSarajevu, gdje nije zastupljen ni s jednimsvojim radom, a dobio je svoje mjesto uŠtokholmu, gradu sa najvećim brojem skulp-tura na svojim prostorima i dijelovima grada.

Bešićeva prepelica uštokholmskom parku uRagsvedu najbolji je dokazda ljepota i umjetnost ne-

maju granica, i da uvijeksvojim porukama nad-

mašuju zlo.


Napisao: Aljoša MUJAGIĆ

Staniša je bio u jedinici koja je čuvala skladište municije.Na stražu su obično dolazili vojnica sa minimalnim obrazo-vanjem, osnovnom školom, neki i sa samo sa četirirazreda. A Staniša je bio izuzetak, imao je, kako se to kaže,znatno više škole od ostalih.

Smješteno na blagoj padini, na vododelnici u blizinigrada, skladište je bilo zaštićeno bukovom i hrastovomšumom, ali je - pretrpano ubojnim sredstvima svih vrsta –predstavljalo opasnost za grad i okolicu. Pristup je biomoguć sa dvije strane, od glavnog puta i od obližnjeg za-seoka, iz kojega je poticao ovdašnji biskup.

Mala grupa vojnika, iz raznih krajeva tadašnje do-

movine, živjela je ustaljenim ritmom, u kojem su se smjenji-vale dnevne i noćne smjene straže, ponekad ojačane istražarskim psima, da se pokriju pravci koje je teško bilonadgledati. Povremeno su dobivali izlazak u grad, ali su senajčešće opuštali u birtijama kraj pivare, u kojima se oku-pljalo sve i svašta.

Promjene, koje su se kao tamni oblaci počele nazirati nahorizontu, uskoro su dovele do toga, da su nas prvo na-pustili vojnici iz bivše sjeverne republike, a malo zatim pob-jegli su i vojnici iz zapadnog susjedstva, pa i iz ostalihdijelova zajedničke države. Uskoro ostade jednonacionalnisastav jedinice, sa sve većim obavezama, a sa smanjenimosobljem. Uskočismo u čizme i počesmo cijelo vrijemeprovoditi u jedinici. Nazirala se mobilizacija sa promjenama

NedosoanjaniNedosoanjaniFoto, ilustracija: Goran Mulahusić

Jedna priča


koje su uslijedile nakon secesije zapadnih republika. Mediji,posebno televizija, čije su se emisije mogle pratiti iz glavnihcentara susjednih osamostaljivanih republika, maksimalnosu se trudile da podstaknu buđenje i narastanje nacional-izma. U hladu stražare, pokušavajući da savladamo omorukoja nas je obavijala, razgovarali smo o svemu. Mladići subili zabrinuti, zbunjeni kontraverznim informacijama, tako dasam, koristeći sve svoje znanje, pokušavao da predočimkakve sve posljedice može imati sukob u našoj zemlji,posebno u ovom okruženju. Šutnja je često bila njihovodgovor, kada sam im objašnjavao nelogičnosti oko nosanjamoštiju cara Lazara i huškačkih govora nekih novih vođa.

Teške teme često smo svjesno izbjegavali i pričali oplanovima nakon odsluženja vojnog roka. Za mnoge je tobio ispit zrelosti, jer su, po povratku iz armije, dobivalinepisanu diplomu spremnosti za osnivanje porodica, što je

mnogima i bio cilj. Neki su sa završenom srednjom školomplanirali da traže posao, a Staniša je želio da nastavi obra-zovanje na višoj poljoprivrednoj školi, te da se bavivoćarstvom, na imanju naslijeđenom od djeda.

Oružani sukobi u susjednoj republici, gdje se manjinskostanovništvo otcijepilo od centralne vlasti, potpomognutoidejom o jednoj teritoriji u kojoj bi živjeli svi pripadnice jednenacije, doveli su do mobilizacije. Armija, do juče zajednička,polako se pretvarala u jednonacionalnu, pogotovo što jepredsjedništvo naše republike objavilo da se bojkotuje mo-bilizacija, jer je to naredba koja nije izdalo predsjedništvonego armijski vrh lociran u drugoj republici.

Počeli su pristizati prvi rezervisti i, iz naoko nesređenoggibanja, jedinica je prerastala u bataljon tehničkog snabdi-jevanja. Prvi dan je protekao normalno, u podizanju šatorana platou sred drveća i pripremom svega onog što tako bro-jan sastav očekuje.

Staniša, kao pismeniji, radio je na prijemu poziva i usm-jeravanju novopridošlih u intendantsko skladište gdje su do-bivali potrebnu opremu i gdje su komandiri zadužilinaoružanje za potčinjene jedinice.

Sunčan dan je omogućavao da poslovi teku priličnouhodano. Sjedeći u komandi i rješavajuci papirni dio posla,iznenada sam čuo pucanj. Pomislih - koja to budala puca,jer se dešavalo da novozaduženi vojnici, spuštajući se viju-gavom cestom prema mostu, ispale nekoliko rafala u zrak,kao, tobože, “stari borci” koji su osjetili miris baruta ratujućiprotiv dojučerašnjih komšija.

Dežurni oficir upade u kancelariju i istrese iz sebe da jeranjen vojnik kod skladišta.

Dok sam ja došao do mjesta pucnja, ranjenik je već biotransportovan u obližnju bolnicu, opremljenu i hirurškomsalom, gdje mu se mogla pružiti sva potrebna pomoć.

Sto i prevrnuta stolica, poprskani krvlju, te rasuti pozivikao da su govorili o drami. Automatska puška je ležala nazemlji a, okružen vojnicima, u šoku uplakanih očiju stajao jeStanišin najbolji drug, tada razvodnik straže. Nesvjestan, daje zrno u cijevi, šaleći se sa Stanišom i uperivši pušku unjega, povukao je obarač. Sa pucnjem srušiše se i dvamlada svijeta.

Ubrzo me obavijestiše da je Staniša podlegao. U očeki-vanju vojne policije i isljednika pobrinuo sam se za vojnikana čijem su lici bili vidni tragovi šoka. Naredni dani prolazilisu mi kao u bunilu, trebalo je roditeljima i rodbini objasnitišta se desilo, i da njihov jedinac dolazi kući u sanduku.

Skrhani bolom, došli su roditelji obojice vojnika, da bi odnas čuli šta se desilo. Oči pune suza i tragovi neprospa-vanih noći govorili su o njihovoj unutrašnjoj borbi, nesvjesnida se iza brda valja nešto mnogo strašnije, što će ostavitimnoge majke uplakane.

Stanišini snovi ostadoše nedosanjani, kao i mnogih kojiće otići uskoro za njim. Osta u meni tuga. I pitanje - zaštose sve to nije spriječilo. Nažalost, ni danas se ne čuje, do-voljno, jasno, glas onih koji su izgubili svoje voljene. I imen-ovanje, osuda jedne sulude ideje puštene iz Pandorinekutije.

Razrušena zemlja, mnogo stradalih i protjeranih, inva-lidi i djeca bez roditelja, ostaće bez odgovora na pitanje:“Zašto nam je sve ovo trebalo?!”

i snovii snovi


Godina je 2007., mjesec juli. Ovdje, uAustraliji, zima nije bila tako teška imatome pedeset godina. Ljudi liježu od gripe,od obične prehlade ili od, samo Australijisvojstvene, viroze koja te zna baciti ukrevet i po deset dana...

A meni ova zima više dođe kao naše,bosansko, proljeće. Cvjetaju ruže, mirišumimoze, a kineski jasmin, australskomklimom zbunjen, cvjeta evo već po treći putove godine. Ima u zraku nekih mirisa kojinajavljuju mogućnost proljeća.Ali, opet,mnogo toga nedostaje za potpunu sliku. Daje ovdje Hasna, moja komšinica iz Sitara,sve bi se to uklopilo i popunilo, i proljeće bimoglo...

Jer, bez Hasne, proljeća nisu nikaddolazila u Sitare...

Proljeća u Sitarima ipak će morati bezHasne, jer je Hasna, pravo Hasnija Potur-ović, umrla u Danskoj. Cvijeće u saksijama,bez kojeg ni u Danskoj nije mogla, zalijevasad neko drugi, a naša sjećanja na nju bićezalijevana svakog proljeća, jer Hasna i prol-jeće u našim sjećanjima idu nekako za-jedno. Niko joj ne napisa nekrolog uBosanskoj pošti, novinama koje izlaze uSkandinaviji, ali to je normalno – iako sepreselila, njeno prisustvo se i dalje osjećakao da je među nama, živima, naročito uproljeće...

Iako je za nas, mlađe od nje, Hasna bila

neko ko je oduvijek tu i ko će uvijek tu biti,razabrali smo postepeno i dio njezine is-torije. Rodila se kao druga, poslije sestreHanumice, a poslije nje Poturoviće jošobradovaše sestre Tahira i Vasva, pa braćaHajro i Fahro. Sestre se poudaše, braćapoženiše, a Hasna ostade curom, kako je iumrla u Danskoj, gdje je našla utočišteposlije progonstva. Najstarija od njih, Han-umica, ostade udovica iza Drugog svjetskograta te se s jednim djetetom vrati u rodnukuću i preuze ulogu oca i majke. Najbližajoj po starini, Hasna, pomagala je koliko jemogla i znala, a to nije malo. Posebno jepazila na mlađu braću, bdjela kad sunapolju, u igri, ili kad bi htjeli prema vodi.Tu naviku je zadržala čak i kad su završilizanate i zaposlili se. Ako bi izbila kakvagužva ili tuča među mladićima, što je bivaločesto kad se igra loptom, Hasna bi odmah»izvlačila« svoju braću izvikujući njihovazvanična imena:

»Hajrudine! Fahrudine! Ovamo! Ukuću!«

Tako smo naučili zvanična, prava imenanjene braće i sestre joj Vasvije, koju smosvi zvali Vasva. Hasna se nije nametljivo is-ticala svojim manirima, ali ih je pokazivalai tako bila prihvaćena. Stekla ih je, naučila iprihvatila, radeći i pazeći djecu po gospod-skim kućama, pridodajući zaradu socijalnojpomoći, kako bi mogli što normalnije živ-

jeti. Pravila lijepog ponašanja prenosila jekasnije na sestrinu i bratovu djecu, od kojihje najmlađe vazda vodila sa sobom. To di-jete je često i spavalo kod nje, u njenommalom stanu. Taj njezin stan je priča zasebe: kao i većina porodica u Sitarima, i Po-turovići su živjeli u kući sa dvije prostorijeu koje se ulazilo iz hajata što se pruža duži-nom kuće. Taj hajat se pretvarao u primaćusobu, ljetnju kuhinju, perionicu – kako jekada trebalo. Kad se Fahro ožernio i odije-lio, prezidao je dio hajata uz svoju sobu.Tako je uradila i Hanumica, a Hasnij je pri-pao srednji dio hajata – prostorija otprilike2,5 x 2,5 m. Otvoren joj je poseban ulazpored kojeg je ugrađen mali prozor. Iznadulaza je napravljena nadstrešnica, da nekisne obuća pred vratima. Djeca su zadivl-jeno gledala ovaj mali stan iz bajki, načijem se prozoru kočila mala saksija sa cr-venim geranijama. Hasna je bila sretna. Do-bila je svoj vlastiti stan i ponosnopokazivala poveliki

ključ starinske brave. U njen sobičakstali su krevet, šporet i orman – sve jednouz drugo, ostavljajući tek frtalj kvadratnogmetra slobodnog prostora. Tu sam i ja bio, iHasninu kahvu pio. Da bi bez ustezanjamogla ići u posjete, Hasna je zahtijevala dase i njoj dođe. Moja majka, sestra i ja sjedili


Piše: Sakib SALAMA

Sjećanje


smo na krevetu koji je služio i kao sećija.Bilo je vrlo udobno, jer je ispod nas bila svaHasnina posteljina prekrivena koperdekom.Kahvu smo pili sa šporeta koji je bio na do-hvat ruke i zamjenjivao sto. Poslije su nared dolazile Hasnine čuvene hurmice. Najl-jepše od svega bila je vesela atmosfera kojaje uvijek okruživala Hasnu i one koji su snjom bili. Radovala se svemu iskrenomdječijom radošću. Zidovi njenog malo stanabili su prersiveni fotografijama njenih ses-tara, braće, sestrića, bratića, te komšija i nji-hove djece. U velikoj kutiji za cipele bilo jejoš mnogo fotografija koje nisu našlemjesto na zidu. Pregledanje fotografija biloje popraćeo Hasninim šaljivim komen-tarima, pa se njena mala prostorija brzopunila smijehom koji se prelijevao i čuodaleko napolju. Zbog njene dobre naravi, uSitarima bez nje nije mogla proći ni jednasvadba, ni jedno veselje, pa ni tužnaprigoda. Voljela je sve ljude i iskrenoplakala kad bi neko od komšija umro. Zažalost je glavu pokrivala maramom, a zavesele prilike je ponosno pokazivala svojeduge, debele pletenice. Ipak, više je voljelada ljude razveseli pa je, iako rastom naj-manja, na veseljima bila najuočljivija, jer jebila najveselija. Sjećam se da je na mojojsvadbi igrala tako živo i okretno, da su senjene pletenice zaplitale oko ruku susjednihigrača u kolu. Nije dala da kolo bude

šutljivo. Povremeno bi lupnula nogom opod, i podvrisnula, razbijajući posljednjeostate nelagode, navodeći suigrače da seprepuste uživanju u igri i muzici...

Svaki početak proljeća bio je i znak zadječji izlet u prirodu. Hasna je voljela dabratova i sestrina djeca imaju društvo, pa jes njom na izlet išao čopor djece. To nije biloobično dječije lunjanje bez cilja. Odroditelja se morala tražiti dozvola i komadkruha namazan slatkim. Takav izlet je bioonda kad počnu cvjetati ljubičice, jer znase: kad cvjetaju ljubičice nema iznenadnogsnijega, kao u vrijeme cvjetanja visibaba(drimovca). Prema odredištu išli smo uzstrmi put koji se zvao Puća, sa dugim »u«.Počinje od desne strane potoka koji žuboriispod kuće Halila Karahalilovića, te vodi uzbrdo prema Šehitlučkom puitu. Puća je takostrma, da se moraš oslanjati rukama navlastita koljena kako bi savladao tu strminu,a niz brdo si se morao držati za granježbunja, da ne bi završio na »južnom dijeluleđa«. Na suhom mjestu, odakle se najljepšeširio pogled, Hasna bi prostirila deku, da semalo odmorimo nakon trčkaranja i potrageza stidljivim ljubičastim cvjetovima. Sabuketićima, razdraganih lica, okupljalibismo se oko Hasne. Tu su već sendviči ikolači, poredani kao na izložbi. Dok sudjeca jela, Hasna bi zapjevala, javljajućitako onima dolje u Sitarima da je proljeće

počelo. Čulo se ne samo do naših kuća,nego čak i preko Vrbasa. Uz pjesmu, djecasu uživala u lijepom vidiku u koji su se sm-jestili Gornji Sitari, pa Vrbas i most prekoSuturlije u Gornjem Šeheru, pilana, Kur-jakov kamen, Halil-pašino turbe, Hiseta i,napokon, centar grada sa munarom Fer-hadije i Sahat-kulom. Pogled je dopirao i doZelenog mosta, dok Stupnicu nismo vidjeliod zelenila, ali smo razaznavali dio Podgajaoko gostuionice Alibaba. Hasna bi pjevalaozbiljno i zaneseno, najavljujući proljećeveličanstvenim glasom: »Kamen gori, biserodgovara...«

Jednom, za Bajram, bio sam u grupi os-novaca koje je Hasna povela u slastičarnukod Šukrije. Ulazili smo mi i prije u tuslastičarnu, ali je to bilo trkimice, da se os-tojećke popije boza ili kupi zamotanahalvica. Ovog puta, za Bajram, išli smo dasjednemo i budemo posluženi kolačima iobaveznom bozom. Hasna je svakome po-magala pri izboru jer je tu bilo puno raznihkolača koje smo htjeli probati, ali im nismoznali imena. Zbog opšte poznatog pravila li-jepog ponašanja, da se ni u koga i ni u štane pokazuje kažiprstom, birajući za nas ko-lače, Hasna se služila malim prstom, štosmo zapamtili za cijeli život...

I danas, kad ulazim bilo gdje uslastičarnu, uvijek mi na um padne Hasninmali prst!

Priča iz Sitara

HASNIN MALI PRST

Piše: Sakib SALAMA

Nove knjige

Događaj za pamćenje u gradu na Vrbasubila je promocija knjige „Note sjećanja“ au-torice Radmile Kulundžije, novinarke i publi-cistke, održana 22. augusta 2013. g. uKulturnom centru Banski dvor (vijećnici Domakulture) u Banjaluci. Iako je bio pretopal dan,vijećnica je bila popunjena do posljednjegmjesta. Prisutni su uživali i u muzičkim deša-vanjima, uz učešće Sanje Čolić – klavir, IvankeJanjanin – vokal i Draška Kecman – saksofon,u gotovo svečarskoj atmosferi. Kao promotori,pored autora R. Kulundžije, učestvovali su:Milorad Kenjanović, recenzent, Irfan Nurudi-nović i Milenko Petrović, članovi uređivačkogodbora. Moglo bi se reći da je to bio susret bro-jnih sugrađana – dragih lica naših uspomena isjećanja.

Autorica knjige napisala je u predgov-oru pored ostalog:

«Ova publikacija ispričaće jednu novumuzičku priču o Banjaluci, njenim ljudima,oduševljenjima, radostima, druženjima, oodrastanju i mladosti brojnih generacija,stasalih u nekim drugim vremenima, o pri-jateljstvima koja traju decenijama...»

Ideja da se napiše knjiga o muzičkomživotu Banjaluke poslije Drugog svjetskog rata,i to prevashodno o zabavnom muzičkom živ-otu, rođena je mnogo ranije, a grupa entuzi-jasta, aktivnih učesnika u tom muzičkom životu(Irfan Nurudinović, Antun – Tončo Marković,Milenko Petrović, Veljko Dukić...) zajedno saautorom publikacije, vrijedno je radila godi-nama da bi došlo do njenog ostvarenja.

Knjiga „Note sjećanja“ stvarana jenekoliko godina uz «porođajne muke» odpočetne ideje do konačne realizacije uz gotovo

filigransko prikupljanje raznolikog materijala(tekstova , fotografija i drugih dokumenata ) štoknjizi daje dodatnu vrijednost. Najveći diocjelokupnog posla vrlo uspješno je obavila au-torica R. Kulundžija, čime zaslužuje najvećepriznanje i pohvalu.

Knjiga „Note sjećanja“ ostaće stalnizapis o jednom vremenu razdragane mladosti,zanosa i entuzijazma, druženja i prijateljevanjanekoliko generacija Banjaluke, grada zelenila,lijepih djevojaka, uzdaha momaka, grada na Vr-basu. Knjiga je također vrlo lijepo tehničkiurađena i ukusno oblikovana, a zasluga za topripada autorici i izdavaču, te štamparu - ban-jalučkoj firmi «Grafid» D.O.O.

Autorica Radmila Kulundžija je um-ješno i maštovito organizirala i promociju svojeknjige „Note sjećanja», koja je protekla u lije-pom ozračju za pamćenje, što Banjaluka i za-služuje.

NOTESJEĆANJACRTICE IZ MUZIČKOG ŽIVOTA BANJALUKE

Napisao: Irfan Nurudinović

Nove knjige

Azra Dedić. jedna od mnogobrojnih Ban-jalučanki (i Banjalučana) koja je morala na-pustiti rodni grad, sve ove godine zapravoje i dalje živjela sa svojom Malom čaršijom,sa Vrbasom, sa prijateljima, komšijama,sugrađanima, grijući svoj »ledeni san« uz»vatru od sjećanja«. Uz te proplamsaje,negdje na sjeveru, javljale su joj se slike za-vičaja, ali ne kao bolećiva nostalgija, negokao smisao života, lišen patetike i lažnihsuza. Ona je tako i budna sanjala svoj grad,i u onome što je već bilo, prošlo, i što se nemože vratiti, ali još više u svakodnevnomkapanju vremena, u linijama života. To suone čudesne linije u nama, linije koje izviruiz naše prošlosti, iz našeg disanja i bitisanja:»Na podu ponjava / sa linijama života Staremajke«.

Te unutrašnje linije života i sjećanja sli-jede i pjesničke riječi Azre Dedić, sabrane unjenoj zbirci »Odsanjani grad«. Već samnaslov ovog njenog prvjenca doima se kaoslika sa više nijansi, kao metafora. Da li smograd već odsanjali? Ili ga odsanjamo usvakodnevnim treptajima sjećanja i os-jećanja? Da li ga treba prepustiti zaboravu,prolaznosti? Ili s njim i dalje živjeti, zato štoje naš, satkan od sanja, od detalja kojedoživljavamo kao cjeline? Odgovore na ovapitanja svako će otkrivati sam, jer svako svojgrad nosi u sebi na svoj način. Pjesnikinjanam ne nudi izlaze, ona nas samo poziva,uvodi u taj svijet, u taj pjesnički i životni

dosluh, prepuštajući nas sebi i svome »os-jećaju grada«, koji više nije samo određeniprostor, mjesto rođenja i odrastanja, spletulica i parkova, sedri i obala, nego – jošviše, još upečatljivije – ono što je duboko unama, kao vlastiti rukopis. U tome je i draž,izvornost ove zbirke, koja je i neki mogućipoetski dnevnik, i svojevrstno traganje zajednostavnim odsjajima života.

»San nad mojim gradom bdije«, kažeAzra Dedić u pjesmi »San nad gradom«. Tajsan je satkan od svjetlucavih niti - »iskrirodnog grada«, koje smo ponijeli sa sobom,u sebi, odlazeći na sve strane svijeta. »Aliživot moj / I život prijatelja mog / Ponijet je unama / Uzalud nam gledaju prtljag« (1993.)A rijeka, kao simbol grada, i našeg bivanja,naše stalnosti i kad »protičemo«, ostajetamo, ispraćajući nas i dočekujući, kao ma-jčina riječ na kućnom pragu. »Ali rijeka os-taje / Neće imati drugi tok / Neće pristati natuđe korito / Niti bez obe obale biti...«

(Vrbas) Zbirka »Odsanjani grad« podijeljena je

u dva ciklusa, koji se zapravo prepliću, jerse prepliću i inspiracije, sazdane od »ban-jalučkih besjeda«. U prvom ciklusu - »Iskrerodnog grada« - više je prisutno vrijeme dopočetka zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća,kad je naš miran život grubo prekinut i kadsu nas putevi progonstva odveli u neizvjes-nost, u mnogobrojne zemlje svijeta u kojimasmo mogli samo sanjati, priželjkivati slikezavičaja: »A svaka noć tuđine / popali sv-jetla mojih sjećanja«. »Koracima sjećanja«,kako se naziva drugi ciklus, dolazili smo usvoj grad, prvo u mislima i željama, a zatimi stvarno, ali sada kao stranci, koji ponovotraže, i prepoznavaju, odsjaje zavičaja usebi: »Čekamo, mi, živeći tihe dane / Sus-rete naše nenadane / Ulicom krenemo puninade / Da ćemo / Prepoznati / Jedni druge /U sebi«.

A onda se, možda, pitamo: Je li to, jošuvijek, onaj grad satkan od našeg disanja?Je li to ona rijeka sa čamcima naše mla-dosti? Jesu li to ona ista draga lica koja većtako dugo nismo susretali? I tu počinju iprestaju pitanja, jer pjesnikinja nas ne želiuvlačiti u neku bolećivu sentimentalnost.Treba, jednostavno, prihvatati te trenutke,živjeti, i ići dalje, sa blagim ironičnim smi-ješkom na licu. »I onda zaokreneš / UzSitare, uz Vrbas / I sjedneš kod Alibabe / Ipričekaš da svrati neko / Pričekaš kao nasebe.« A onda, kad se dočekaš, kad seponovo sretneš sa gradom, kao sa nekimkoga dugo nisi vidio, ostaješ tu, ostajemo tu,i onda kad ponovo odlaziš/odlazimo nanove svjetske adrese - »Uprkos svemu /Kao da te nikad ni napustili nismo«. I ovaknjiga pjesama Azre Dedić, ovaj »Odsanjanigrad«, još jedan je, i lični, i zajednički, sus-ret sa zavičajem, sa rodnim gradom. Ovimstvarnim, i onim u nama. A ni ovaj ni onaj nemogu jedan bez drugoga. Kao i mi, »oviodavde, i oni odande«.

Vatra od sjećanja

»Odsanjani grad«,poetski prvjenacAzre Dedić, Banjalučanke u Danskoj

Napisao: Ismet BEKRIĆ

Foto: Alija Beganović

1

1

2

2

3

4

5

6

7

8

9

10

3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

BIJELA UKR TENICA-KRI ALJKAŠ Ž(sami upisujete crna polja, broj crnih polja dat je na kraju svakog retka)

Dinko Osman evič ć Naš grad

VODORAVNO:1. Noviji dio grada, mjesna zajednica -- Rima (1)2. Ljudi velikih obrva (prov.) -- ensko ime odmila (1)Ž

Š š3. Vrsta turskog jela (mn.) -- pijun --Oznaka za auto kolu (2)4. Pribor za rad (mn.) -- Izvor -- Kineska teniserka Na (2)5. Slabo gorjeti -- Srp. musko ime (1)6. ensko ime -- Oznaka za Ugljik -- Uho (prov.) (4)Ž7. Savez komunista (skr.) -- Vrsta jela s mesom -- Pro drljiv (3)ž8. Oznaka za litar -- Grad u Egiptu (1)9. Planinski masiv u J.Americi -- Gr ki fudbalski klub -- Cirkuski klovn, klaun (2)č10. Beskona no duga linija -- Vilju kasta kost kod ptica (Znam za ...) (3)č š

USPRAVNO:1. Dio prsta -- Kaskada na Vrbasu i istoimeni restoran u Novoseliji (1)2. Kameni spomenik, etvorobridni stub koji se ka vrhu suzava -- Narodna republika (skr.) (1)č3. Banjalu ko prigradsko naselje, mjesna zajednica -- Dio Banjaluke, mjesna zajednica (1)č4. Poznati SF �lm -- Glumica Tajler (1)5. Dozivati se (prov.) -- Prvo slovo (1)6. Glumica irardo -- Odisejeva postojbina (2)Ž7. Auto oznaka za Rijeku -- Rimski broj pet -- Pjeva , pjesnik i kompoz. Dedic (2)č8. Kiseonik -- as, sat -- Na veliki pjesnik Dizdar (3)Č š9. Ponajstariji dio Banjaluke (grad tur.) -- Ad notam (skr.) -- Oznaka za Jod (2)10. Dio na eg grada uz Crkvenu i Vrbas, nasuprot Kastela -- Direct Polytechnic Admissions (skr.) (2)š11. Feni ki grad -- Grad u Rumuniji (1)č12. Total Nonstop Action (skr.) -- ensko ital. ime (1)Ž13. Inicijali glumice Kolesar -- Banjalu ki knji evnik, profesor gimnazije, Tihomir (1)č ž14. Dio Banjaluke uz rijeku Vrbas, nasuprot usca Crkvene (1)

RJEENJE: ŠVODORAVNO:NOVAVARO#STIH ŠOBRVANI#EDINKAKEBABI#UHODA#LALATI#VRELO#LITINjATI#ARANEL Đ#SARITA##C#UVOSK##SARMA#ALAVL#ALEKSANDRIJAANDI#AEK#PAJACPRAVA#N#JADAC#

linds

trom

rombo

.se

Ingredienser:Gräslök, chili, peppar, majs, hackad lökTortillabröd, 16 stArgeta Kycklingpastej, 1 burk (95 g)Argeta Kalkonpastej, 1 burk (95 g)alternativt Argeta Pikant, 1 burk (95 g)

Blanda Argeta kycklingpastej med majsoch gräslök och krydda med peppar efteregen smak. Fördela ut blandningen paatta tortillabröd och vik ihop dem.Fortsätt vidare med Argeta Kalkonpastej eller välj Argeta Pikant om du vill ha en starkare smak, och blanda tillsammans med chilin och löken pa resterande torti-llabröd. Grädda i ugnen pa 175 gr. i ca 15 min. Klart att servera!

Tortillas med Argeta

..

..

Smakar lika gott i matensom pa smörgasen!

Šeher banja luka 27

Documents