Sveučilište u Mostaru

Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti

Studij Zemljopis

Ivan Puljić

Glad u svijetu

Seminarski rad

Mentor: Dr. sc. Željka Šiljković, doc.

Mostar, ožujak 2013.

Sadržaj

Uvod......................................................................................................................................3

1. Siromaštvo i glad u svijetu..............................................................................................4

2. Hrana postaje rijedak resurs............................................................................................6

3. Proizvodnja hrane i problem gladi u svijetu...................................................................8

4. Statistički podatci o gladi u svijetu - FAO....................................................................10

5. Financijska kriza, GMO i glad u svijetu.......................................................................12

6. Afrika kao simbol gladi................................................................................................14

6.1 Zašto Afričke zemlje gladuju?....................................................................................14

6.2 Humanitarna pomoć...................................................................................................15

Zaključak.............................................................................................................................16

Popis kratica........................................................................................................................17

Popis slika...........................................................................................................................18

Literatura i izvori.................................................................................................................19

2

Uvod

Glad je osjećaj u organizmu izazvan nedostatkom hrane praćen osjećajem

neugodnosti, grčevima, mučninom, malaksalošću i psihičkom slabošću. To je česta pojava

u nerazvijenim zemljama svijeta u kojima je zbog ratova, vremenskih neprilika i zaostalog

načina obrade zemljišta stanovništvo izloženo gladovanju.

Danas je to jedan od najvećih problema suvremenog svijeta. Počeo se sustavno

istraživati i postupno rješavati osnivanjem i uspostavljanjem Ujedinjenih Naroda i njihove

posebne organizacije za poljoprivredu i ishranu (FAO) u Rimu 1945. godine. Prema

podatcima Organizacije Ujedinjenih Naroda za hranu iz kolovoza 2011. godine preko

milijardu ljudi u svijetu gladuje, što znači da je svaki šesti čovjek na Zemlji gladan. U

svijetu se proizvodi dovoljno hrane, ali se gubi trećina na putu od polja do potrošača.

U siromašnim zemljama Azije i Afrike, namirnice se, zbog vrućine, kvare još na

početku lanca, a mnogima su prijeko potrebne. Rog Afrike pogođen je najvećom sušom u

posljednjih pola stoljeća. Najgore je u Somaliji. Istraživanja pokazuju da svaki Europljanin

u prosjeku godišnje baci oko 100 kilograma hrane.

Svjetska industrija najavljuje nove strojeve za pakiranje namirnica i pametnu

ambalažu koja bi produžavala trajnost hrane. Dok se to ne dogodi, trebalo bi da naučimo

da ne bacamo hranu koja je sve skuplja, i mnogima potpuno nedostupna.

3

1. Siromaštvo i glad u svijetu

Od sredine devedesetih godina svjetska se politika na različitim razinama

višestruko obvezuje poraditi na smanjenju siromaštva u svijetu,a do 2015. godine

prepoloviti broj onih koji su u krajnjem siromaštvu. Na prvom mjestu je to više od 840

milijuna gladnih, od kojih svaki dan umire oko 25.000, ali je tu i oko 1,2 milijarde onih

koji jedva preživljavaju s dnevnim prihodom manjim od jednog američkog dolara, što se

uzima kao mjera krajnjega siromaštva. Razmjeri svjetskoga siromaštva postaju još

drastičniji kad se zna da više od 2,8 milijardi ljudi, od ukupno 6,4 milijardi, živi s

prihodima manjim od 2 američka dolara po danu. (Knezović, 2007.)

Prvo poluvrijeme, s obzirom na Milenijsku deklaraciju (2000.) i njezin cilj o

smanjenju siromaštva i gladi u svijetu makar za polovicu do 2015.godine, upućuje na vrlo

malo pokazatelja o napredovanju u tom nastojanju. Riječ je o problemu na svjetskoj razini,

pa se samo sustavnim planom razvoja i odgovornim sudjelovanjem svih zemalja, njihovih

vlada, međunarodnih organizacija, privatnih tvrtki i civilnoga društva mogu pokrenuti

strategije za ostvarenje milenijskih ciljeva razvoja, na što upućuje i nedavna inicijativa za

praćenje toga napretka. S druge strane riječ je i o hvale vrijednim, ali vjerojatno olako

danim, obećanjima predsjednika država i vlada na svjetskim konferencijama, s premalo

konkretnih strategija na nacionalnim razinama, zbog čega se sve više ljudi nezadovoljnih

takvim stanjem, mahom u zapadnim zemljama udružuje i diže svoj glas protiv takve

politike globalnoga razvoja i rasipanja novca u neprimjerene i odveć duge, često stranačke,

rasprave s premalo učinka na stvarnom rješavanju problema siromaštva i gladi u svijetu,

posebice u zemljama u razvoju. (Knezović, 2007.)

Upravo su zemlje u razvoju najviše pogođene siromaštvom koje već sad životno

ugrožava više od 20% njihovih stanovnika, a s obzirom na to da se 99% prirasta svjetskoga

stanovništva događa upravo u tim područjima, razmjeri se siromaštva i gladi iz dana u dan

povećavaju. Dvije trećine gladnih u svijetu živi u Aziji, od čega je gotovo polovica u Indiji.

Prate ih zemlje podsaharske Afrike, čije dvije trećine ukupnoga stanovništva trpi od

pothranjenosti i drugih oblika siromaštva. Budući da tri četvrtine gladnih i siromašnih u

svijetu naseljavaju ruralna područja, koja su inače proizvođači hrane, često se dovodi u

pitanje poljoprivredna proizvodnja i njezini sustavi, posebice u nepovoljnim klimatskim i

4

drugim uvjetima zemalja u razvoju. Iako svjetska poljoprivreda doista stoji pred velikim

izazovima prehrane neprestano rastućega broja stanovnika, uz sve slabije uvjete

proizvodnje i male mogućnosti povećanja priroda, neopravdano je prozivati je za glad,

neishranjenost i siromaštvo više od trećine svjetskoga stanovništva, jer već dosegnuti

poljoprivredni prirodi mogu hraniti i 12 milijardi stanovnika, a uz prikladnu promjenu stila

života, koja bi uključivala, primjerice, smanjenu potrošnju mesa, moglo bi zadovoljiti i

potrebe 20 milijardi stanovnika. Očito je da glad u svijetu nije uzrokovana pomanjkanjem

prehrambenih proizvoda (biljnih i životinjskih), nego slabom kupovnom moći stanovnika,

a njezine uzroke treba tražiti negdje drugdje, a ponajprije u preraspodjeli dobara koja ovisi

kako o svjetskoj političkoj volji tako i o gospodarstvenim, posebice tržišnim tijekovima.

(Knezović, 2007.)

5

2. Hrana postaje rijedak resurs

Danas se oko dvije trećine ljudi u svijetu ne hrani niti pravilno niti dovoljno, a

njihovo munjevito povećavanje predstavlja ozbiljan problem u budućnosti, i ne samo sa

stajališta životnoga prostora, nego i prehrane. Tako se godine 2050. očekuje porast svjetske

populacije na 10 milijardi ljudi, pa će se pojaviti problem ishrane naglo rastućeg broja

ljudi, a to zbog specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i praktično neograničene

industrijske tehničko- tehnološke mogućnosti proizvodnje hrane ipak može dovesti do

nestašice ovoga vitalnoga resursa, i to u svjetskim razmjerima. (Kovačević, 2003.)

Već su danas loša i nedovoljna ishrana, odnosno glad i umiranje od gladi, raširena

pojava koja ima ogromne razmjere u svijetu, a pojavljuje se kao jedan od najozbiljnijih i

najtežih problema s kojima se suočavaju, kako nerazvijene, tako i srednje i visokorazvijene

zemlje. Taj problem postaje to teži, zato što u nerazvijenim zemljama bilježimo i bilježit

ćemo sve veću demografsku eksploziju, pa se u uvjetima pada dohotka i fizičke nestašice

hrane, moraju očekivati veliki problemi. Nedostatak dovoljnih količina hrane ima za

posljedicu glad i lošu strukturu kvalitete prehrane, a to se danas smatra najvećim svjetskim

problemom. Primjetan je proces iscrpljivanja svjetskih rezervi hrane pa se aktualiziraju

pitanja poput: kako stvoriti hranu za sve veći broj ljudi na zemlji? Hoće li za to biti

dovoljni dosadašnji poznati i raspoloživi resursi? Postoje li druge mogućnosti u

proizvodnji hrane, zahvaljujući suvremenoj znanosti? (Kovačević, 2003.)

Nevolju u svim tim pitanjima čini poznati zakon o opadajućim prinosima. On se

najčešće veže uz poznato ime Roberta Thomasa Malthusa i uz njegovu knjigu, kratko

nazvanu “Esej o populaciji, kojom je, osobito u zaključcima, utjecao i na Charlesa

Darwina. Promatrajući američku populaciju svoga vremena, Malthus uočava jednu

zanimljivu činjenicu, a to je udvostručivanje američkog pučanstva svakih 25 godina. Iz tog

se primjera izvodi zaključak da se populacija povećava geometrijskom progresijom koja,

kao što znamo, izgleda ovako: 1, 2, 4, 8, 16, 32, 64, 128, 256, 512, 1024, 1.048.576 itd. Da

je to približno točno pokazuje i sljedeći grafikon:

6

Slika 1. Porast Svjetske populacije u razdoblju od godine 1650 do 2000 (Približni podaci)

Izvor: Kovačević, 2003.: Problematika proizvodnje hrane i glad u svijetu.

(27.3.2013.)

Promatramo li vrtoglavi porast populacije u Americi, ali i u svijetu, doći ćemo do

zaključka da je porast populacije, zapravo, varijabilni faktor u odnosu na fiksnu veličinu

površine zemaljske kugle. Drugim riječima: proizlazi kao da se zemaljska kugla smanjuje,

a znamo da u fizičkom smislu to nije točno. Na osnovi zakona o opadajućim prinosima

dolazi do porasta proizvodnje hrane, ali ona zaostaje za potrebama i prohtjevima bujajućeg

rasta populacije. Doduše, Malthus o tome fenomenu govori kao o mogućoj tendenciji, jer

uzima u obzir i faktore koji imaju suprotno djelovanje, odnosno koji tu tendenciju

sputavaju a to su: ratovi, masovne epidemije poput kuge, i napredak medicine i mogućnosti

za uspostavljanje kontrole rađanja. Kritičari Malthusovog pristupa populacijskom

problemu ističu da je on u svojim analizama zanemario posljedice industrijske revolucije

koja je dovela i do toga da krivulja proizvodnih mogućnosti iskazuje relevantno

poboljšanje životnoga standarda. (Kovačević, 2003.)

7

3. Proizvodnja hrane i problem gladi u svijetu

Smanjivanje proizvodnje hrane po stanovniku rezultat je, kako opadanja porasta

ukupne proizvodnje hrane, tako i sve bržeg povećanja svjetske populacije. Osim toga, sve

su veće razlike u proizvodnji, potrošnji i u raspodjeli poljodjelskih proizvoda u razvijenim i

u nerazvijenim zemljama, pa je i jaz između njih sve veći. Proizvodnja hrane po

stanovniku u svijetu veoma je neravnomjerno raspoređena. Porast proizvodnje hrane po

stanovniku u razvijenim je zemljama znatno veći od istoga u nerazvijenim zemljama. Isto

je tako porast ukupne proizvodnje hrane u nerazvijenim zemljama nedovoljan po

kvantiteti i po kvaliteti i ne može pratiti brz porast nacionalnih populacija. Velike su

razlike u opskrbljenosti prehrambenim proizvodima, odnosno u kvantiteti i kvaliteti

ishrane među pojedinim područjima u svijetu. Zanimljivo je kako se podjela zemalja po

opskrbljenosti hranom podudara s podjelom na ekonomski nerazvijene i razvijene zemlje.

Prema količinama kalorija koje dnevno troši populacija pojedinog područja (regije) ili

pojedinih zemalja u svijetu i prema kvaliteti ishrane, izdvajaju se tri skupine zemalja:

(Kovačević, 2003.)

- Prvu skupinu čine visokorazvijene zemlje sjeverne Amerike, sjeverne,srednje,

dijelom istočne i posebno zapadne Europe, Japan, Australija i Novi Zeland i Argentina, i

sve zemlje svijeta u kojima se dnevno troši 3.000 i više kalorija p.c.i čija struktura ishrane

daje mogućnost optimalnog korištenja umnih i fizičkih sposobnosti čovjeka (oko 38%

svjetske populacije). Te zemlje imaju veoma nizak prirodni priraštaj populacije, ali i

veoma razvijenu, visokomehaniziranu poljodjelsku proizvodnju i veoma visoke prinose po

jedinici obradive površine. Ne samo da nemaju problem gladi, nego su i najznačajniji

izvoznici poljodjelskih proizvoda na svjetsko tržište. (Kovačević, 2003.)

- Druga skupina zemalja (oko 12% svjetske populacije) one su zemlje u kojima je

potrošnja od 2.500 do 3.000 kalorija po glavi stanovnika dnevno, odnosno zemlje u kojima

je veći problem poboljšanja strukture ishrane, nego količina upotrjebljenih kalorija. To su:

Rusija, većina zemalja srednje i južne Europe, Brazil, Urugvaj. U većini tih zemalja

prirodni su faktori relativno povoljni za stočarske djelatnosti,ali je stupanj razvijenosti

proizvodnih snaga još uvijek nedovoljan. Osim toga je u većini tih zemalja prirodni

priraštaj znatno veći u odnosu na kategoriju visoko razvijenih zemalja, manji je nacionalni

8

dohodak, znatno je niži opći standard, a značajniji su i problemi u organizaciji agrarne

proizvodnje (velika usitnjenost zemljišta, mala upotreba mehanizacije i umjetnih gnojiva).

(Kovačević, 2003.)

- Treću skupinu zemalja (oko 60% svjetske populacije) predstavljaju ona područja i

zemlje, gdje je pojava gladi osnovni problem i svakodnevna prijetnja. To su zemlje koje

karakterizira najveća stopa prirodnog priraštaja, to su prostori s najnižim stupnjem razvitka

proizvodnih snaga. U tim zemljama je poljodjelska proizvodnja na najnižem stupnju

obrade, uglavnom samoopskrba proizvodnja pa čak i skupljačka privreda, pa se može

zaključiti da razvijene zemlje svijeta, koje nastanjuje nešto više od jedne četvrtine svjetske

populacije i kojima pripada više od tri četvrtine svjetskog dohotka, raspolažu s više od

polovine od ukupne količine životnih namirnica u svijetu, a nerazvijenim zemljama koje

broje oko tri četvrtine svjetske populacije pripada manje od jedne četvrtine dohotka, to jest,

nepuna jedna polovina raspoloživih namirnica u svijetu. (Kovačević, 2003.)

Slika 2. U nekim zemljama svijeta, glad je svakodnevna prijetnja

Izvor: http://www.24sata.hr/svijet/africka-kriza-pola-milijuna-djece-je-u-zivotnoj-

opasnosti-228048 (27.3.2013.)

9

4. Statistički podatci o gladi u svijetu – FAO

U Africi, Aziji i Latinskoj Americi, oko 500 milijuna ljudi živi u potpunom

siromaštvu, kako to svjetska banka naziva. Svake godine 15 miliona djece u svijetu umire

od gladi. Za cijenu jedne raketne bombe bi oko 1500 gladne djece moglo jesti

svakodnevno u razdoblju od 5 godina. Tijekom 90-ih je u svijetu od gladi umrlo više od

100 miliona djece. Tih 100 miliona smrtnih slučajeva se moglo spriječiti za cijenu od samo

10 radarski nevidljivih minobacača ili za vrijednost koju sve svjetske vojske zajedno

potroše u 2 dana. (FAO)

Prema statistici svjetske zdravstvene organizacije jedna trećina svijeta je uhranjena,

jedna trećina pothranjena, a jedna trećina svijeta skapava od gladi. Samo indijski

potkontinent sadrži 50% gladnog, svjetskog pučanstva, Afrika i ostatak Azije sadrži oko

40%, a Latinska Amerika i ostatak svijeta sadrže 10% gladnog svjetskog stanovništva. 3

bilijuna ljudi u svijetu se bori da preživi sa samo dva dolara na dan. (WTO)

U SAD-u rasa i hrana imaju veze jedno s drugim. 46% Afroameričke djece u SAD-

u je pothranjeno i 40% Latinoameričke djece u SAD-u je također pothranjeno, a ta je

činjenica još strašnija ako se to usporedi sa samo 16% pothranjene bjelačke djece u SAD.

Jedno od dvanaestero djece u SAD ide gladno u krevet, svake noći. Polovica od sve djece

ispod 5 godina u južnoj Aziji i Podsaharskoj Africi je pothranjeno. 1997. je 300 000 života

mladih ljudi spašeno u zemljama u razvoju, dodavanjem vitamina A u hranu. Oko 183

milijuna djece u svijetu ima mnogo manju težinu od normalne. Sve higijensko-

prehrambene potrebe cijelog svijeta koštale bi samo 1,3 milion dolara, toliko Europljani i

stanovnici SAD-a potroše godišnje na parfeme. (FAO)

Da bi se u buduće stanovništvo nahranilo, poljoprivrednici će do 2050. god. morati

proizvoditi milijardu tona žitarica više, 3 milijarde umjesto 2,1 milijarde danas. Do 2050.

godine svijet će morati proizvoditi 70 posto više hrane kako bi nahranio novih 2,3 milijardi

ljudi kojih će tada, prema UN-ovim predviđanjima, biti 9,1 milijardu, ocijenila je svjetska

organizacija za hranu. (FAO)

10

Slika 3. FAO logo. Izvor:

http://www.fao.org/ (27.3.2013)

"FAO je oprezno optimističan o potencijalu svijeta da nahrani stanovništvo do

2050.", rekao je Hafez Ghanem, zamjenik generalnog direktora FAO-a, prenijela je

agencija AFP. Organizacija sa sjedištem u Rimu sazvala je za 12. i 13. listopada Forum

stručnjaka koji trebaju razmotriti strategije za budućnost. Predviđa se da će do 2050. broj

stanovnika sa sadašnjih 6,8 milijardi narasti na 9,1 milijardi, pretežito u zemljama u

razvoju, što je velik porast u odnosu na sadašnju brojku. Najveći rast stručnjaci predviđaju

u subsaharskoj Africi i to 108 posto, odnosno 910 milijuna ljudi. Najslabiji rast bio bi u

istočnoj i jugoistočnoj Aziji: 11 posto ili 228 milijuna ljudi. (FAO)

Da bi se to buduće stanovništvo nahranilo, poljoprivrednici će do 2050. morati

proizvoditi milijardu tona žitarica više, 3 milijarde umjesto 2,1 milijarde danas.

Proizvodnja mesa morat će porasti više od 200 milijuna tona i doseći 470 milijuna tona,

navodi FAO. Rast će i potražnja za biogorivom, ovisno napose o cijeni energije i

politikama pojedinih vlada. Proizvodnja hrane povećat će kroz 90-postotno povećanje

prinosa. No za veću proizvodnju hrane trebat će povećati obradive površine za 120

milijuna hektara u zemljama u razvoju, napose u subsaharskoj Africi i Latinskoj Americi.

U svijetu ima dovoljno zemlje da se prehrani buduće stanovništvo, no velik dio te buduće

obradive zemlje neupotrebljiv je zbog kemijskih i fizičkih zapreka, endemskih bolesti,

nepostojanja infrastrukture i drugih teškoća. Globalni izvori svježe vode dostatni su, ali

nisu ravnomjerno raspoređeni. (FAO)

11

5. Financijska kriza, GMO i glad u svijetu

Prema podacima svjetske organizacije „world food“ program milijardu ljudi u

svijetu je kronično pothranjeno. 18 000 ljudi umre od gladi svakog dana. Svakih 6 sekundi

od gladi umre jedno dijete, velika većina od tog u Africi i Aziji. U isto vrijeme preko 30%

Amerikanaca je pretilo, kao i sličan broj Europljana. Trenutna financijska kriza digla je

troškove hrane/srezala financiranje u toj mjeri da se procjenjuje kako će te brojke samo

rasti, a sve je šira pojava gladi i u razvijenim državama poput SAD-a. (Blažević, 2010.)

Proizvodnja hrane u svijetu u zadnjih par godina ne prati porast stanovništva iz

nekoliko razloga. Do prije godinu dana, proizvođači hrane bili su pritisnuti rastućim

cijenama energenata s jedne, te sve težim tržišnim uvjetima s druge strane (iskrivljenim

sustavima poticaja, sve većim regulacijama i administrativnim preprekama) te je

poljoprivreda bila prilično neprivlačan posao za prosječnog poduzetnika. S dolaskom

financijske krize cijene poljoprivrednih proizvoda pale su, a uvjeti financiranja pogoršali,

tako da poljoprivrednici sve teže financiraju svoju poljoprivrednu proizvodnju. Zalihe

žitarica i riže u svijetu su na niskim razinama, i raznorazni stručnjaci i investitori već

očekuju visoke cijene hrane u budućnosti i kupuju velike količine svjetskih robnih zaliha

pšenice, ječma, šećera i druge žitarice. (Blažević, 2010.)

Danas se u svijetu mogu kupiti i koristiti mnogobrojni GMO proizvodi, poput soje,

rajčice, graha, krumpira, kukuruza, tikvica, pšenice, riže, pamuka, repice, kao i njihovih

derivata: škroba, sirupa, stočne hrane. Prema odredbama zakona Europske unije, GMO

hranu bi trebalo ispitivati pet godina prije izdavanja dozvole za uporabu. U stvarnosti se te

dozvole dobivaju nakon dvije godine. Također, proizvodi koji sadrže genetski modificirane

sastojke u većem postotku od 0,5 posto moraju biti vidno označeni. Međutim, to se rijetko

radi, iz straha da bi potrošači te proizvode mogli bojkotirati. (Blažević, 2010.)

Najveća njena prednost je u skraćivanju procesa selekcije. Za klasičnu selekciju

sorti i hibrida potrebno je najmanje 10 godina, a genetskim modifikacijama to vrijeme se

znatno skraćuje. Zatim, uzgojene GMO biljke otpornije su na insekte, parazite i korov, pa

se time smanjuje uporaba pesticida. Osim toga, GMO biljke stvaraju vlastite toksine i

supstance, koje uništavaju viruse. Spomenimo i činjenicu da su pojedine GMO biljke,

važne za ljudsku prehranu, obogaćene korisnim tvarima i vitaminima. I naposljetku,

12

prinosi GMO uzgojenih kultura su veći, s dužim razdobljem sazrijevanja i produženom

svježinom. (Blažević, 2010.)

Najveći problem s GMO hranom je potencijalna opasnost da se izazovu alergije, da

GMO biljke budu alergeni. Također, važno je da se ne proizvode biljke otporne na

antibiotike, jer to bi značilo da bi i ljudi koji ih koriste postali otporni na antibiotike.

Potencijalna opasnost postoji i u lancu prehrane – da se gen za otpornost ne ubaci u neku

divlju vrstu, neki korov, koji će postati otporan na herbicide i insekticide i tako zauzeti

prostor na štetu uzgajanih biljaka. (Blažević, 2010.)

Slika 4. Simboličan prikaz GMO hrane

Izvor: http://doznajemo.com/2012/05/22/hrvatski-strucnjak-tvrdi-genetski-modificirana-hrana-izaziva-neplodnost-i-niz-anomalija/ (27.3.2013)

13

6. Afrika kao simbol gladi

Subsaharska Afrika jedan je od najsiromašnijih dijelova svijeta; za razliku od

ostalih dijelova Svijeta gdje se raspravlja o razvoju i napretku, ovdje je glavni cilj

preživjeti. (Cvitanović, 2004.)

Subsaharska Afrika područje je koje obuhvaća većinu afričkog kontinenta, tj. sve

afričke države osim Alžira, Maroka, Tunisa, Libije, Egipta i Južnoafričke republike, a broji

oko pola milijarde ljudi. Često se naziva 'prava' ili 'crna Afrika' – područje romantične

mističnosti iz doba velikih istraživača Livingstonea i Stanleya, kolonijalne potlačenosti i

izrabljivanja, pozornica uzbudljivog postkolonijalnog razdoblja stvaranja novih zemalja i

novih nacija, ali i pravi Gordijev čvor poljoprivredne, socijalne i humanitarne krize

današnjeg vremena. Složenost faktora koji su uzrokovali mnoge krize Subsaharske Afrike

može se mjeriti samo jednostavnošću tragedije koja je nastala kao posljedica naslijeđenih

problema, ali i kao posljedica neuspjeha 'novih vođa' koji su ranih 60-ih naslijedili svoje

bijele vladare. (Cvitanović, 2004.)

"Zelena revolucija" 60'ih i 70'ih godina prošlog stoljeća pomogla je mnogim

državama Azije i Latinske Amerike u njihovoj borbi protiv gladi, ali nije uspjela u Africi.

Milijuni ljudi u 23 afričke sub-saharske države na rubu su gladi ovoga ljeta. (UN, 6. srpanj

2004.) Tragično, ali ovakve i slične vijesti navikli smo slušati kada god se spomene Afrika.

Veliki dio Afrike upravo sada gladuje, bilo kao posljedica nepovoljnih klimatskih uvjeta

(nedovoljna količina padalina, suša u sub-saharskoj i Istočnoj Africi posljednjih godina) ili

ratnih sukoba i nasilja (u Sudanu gdje je usprkos uspješnoj žetvi nastupila humanitarna

kriza izazvana progonom 1.2 milijuna ljudi iz njihovih domova). (Lukić, 2004.)

6.1 Zašto Afričke zemlje gladuju?

Nema jednoznačnog odgovora na pitanje zašto Afrika na početku 21.st., u vrijeme

razvijene znanosti i tehnologije, gladuje. Splet okolnosti povijesno-geografskog razvoja

pretvorio je kolijevku čovječanstva i nekad prostor razvijenih kultura, pjesme i plesa, u

neka od najtužnijih mjesta na Zemlji. Granice koje su na karti Afrike povukli

kolonijalizatori u pravednoj podjeli prirodnih bogatstava su poništile stare plemenske međe

izazivajući sukobe i ratove i dan danas. Iscrpljivanje rudnih blaga, zakašnjeli procesi

stvaranja neovisnih država, demografska eksplozija, ovisnost o međunarodnoj

14

humanitarnoj pomoći, epidemija HIV-a/AIDS-a, samo su neki od procesa koji su

pridonijeli osiromašivanju Afrike. (Lukić, 2004.)

Glad i neishranjenost zasigurno su neki od najvećih problema Afrike danas. Iako je

posljednjih godina došlo do porasta proizvodnje hrane, broj stanovnika rastao je još brže

tako da u usporedbi s npr. Azijom i Latinskom Amerikom, gdje je dostupnost hrane po

stanovniku porasla između 20 i 30 %, u Africi je od 1990. zabilježen pad od 3 %. Više od

60 % nedovoljno ishranjenih živi u Istočnoj Africi, a u teškoj situaciji nalaze se i Kamerun,

Angola i Demokratska Republika Kongo. Koffi Annan, generalni tajnik UN-a prije, dvije

godine postavio je znanstvenicima pitanje: Kako Afriku osloboditi gladi? (Lukić, 2004.)

6.2 Humanitarna pomoć

Humanitarna pomoć o kojoj su neka područja Subsaharske Afrike postala ovisna

također su izvor problema. Iako su mnoge države uputile zahtjev za humanitarnom pomoći

u obliku nekakvih ulaganja, pomoć u hrani služila je kao vatrogasna mjera u razdobljima

velikih kriza. Uz manipulacije donacijama hranom i švercom za oružje, humanitarna

pomoć imala je i učinak dampinga na domaće poljoprivredne proizvode što je još više

unazadilo poljoprivredu. (Cvitanović, 2004.)

Osim toga, WTO dozvoljava subvencioniranje poljoprivrednih proizvoda što

bogatim zemljama izuzetno pogoduje. Tako su SAD subvencijama god 2001. stimulirale

proizvodnju domaćeg pamuka da bi viškove po dampinškim cijenama izvezle na svjetsko

tržište. Afrički proizvođači pamuka (inače važan afrički izvozni proizvod) pretrpili su

udarac od 300 milijuna dolara. Na isti su način europski proizvođači šećera uništili

mozambičku šećernu industriju. (Cvitanović, 2004.)

15

Zaključak

Mi danas živimo u svijetu bežičnog interneta, svemirskih putovanja, automobila sa

satelitskom navigacijom... U istom tom svijetu sa problemom gladi danas se suočava preko

850 milijuna ljudi. Iako nema potrebe da itko na svijetu gladuje, kada hrane ima dovoljno

za sve. Mi ljudi, kao civilizacija, još smo jako primitivni, po mnogim pokazateljima.

Najbolji pokazatelj jeste problem gladi u svijetu. Razmišljamo li dok bacamo hranu, koliko

je danas gladne djece u svijetu? Koliko ljudi svaki dan umre od gladi? Problem očito nije u

nedostatku hrane nego u nedostatku volje, koliko političke toliko i vlastite, jer ponekad

zaboravljamo da svatko od nas ima moć da ovaj, sve gori svijet, pokuša učiniti ljepšim

mjestom.

Svijet se bori protiv gladi raznim humanitarnim akcijama, ali i dalje u siromašnim

dijelovima od gladi umiru mnogi ljudi, a posebno djeca. Mnoge zemlje imaju hrane na

bacanje dok neke zemlje nemaju za vlastite potrebe. Dakle, na svijetu ima dovoljno hrane,

te nema potrebe da itko gladuje. Na svijetu sigurno ima riže, pšenice i ostalih žitarica

dovoljno da svakog čovjeka opskrbe s 3.500 kalorija dnevno. Najveći problem je to što si

mnogi ljudi ne mogu priuštiti dovoljno hrane za život. Ukratko, ako najsiromašniji nemaju

novaca da kupe hranu, povećana proizvodnja im doista ništa neće značiti. Uvođenje novih

tehnologija doprinosit će sve većoj koncentraciji i jačanju moći, te novca u razvijenim i

bogatim zemljama, a samim time i negativnim posljedicama za zemlje u razvoju i

siromaštvo u njima. Tragična posljedica svega će biti još više proizvedene hrane u svijetu i

još više gladnih!

16

Popis kratica

1. FAO – Food and Agriculture Organization (Organizacija za hranu i poljoprivredu)

2. GMO – Genetski modificirani organizmi

3. SAD – Sjedinjene Američke Države

4. UN – Ujedninjeni Narodi

5. WTO - World Trade Organization (Svijetska trgovinska organizacija)

6. itd. – i tako dalje

7. god. - godina

17

Popis slika

Slika 1. Porast Svjetske populacije u razdoblju od godine 1650. do 2000. ...........................7

Slika 2. U nekim zemljama svijeta, glad je svakodnevna prijetnja........................................9

Slika 3. FAO logo.................................................................................................................11

Slika 4. Simboličan prikaz GMO hrane...............................................................................13

18

Literatura i izvori

1. Blažević, D., 2010.: Financijska kriza, GMO i glad u svijetu

http://www.hrsvijet.net/ (28.03.2013.)

2. Cvitanović, M., 2004.: Poljoprivredna kriza u Subsaharskoj Africi

www.geografija.hr/ (28.03.2013.)

3. Knezović, K., 2007.: Agrogenetički inženjering u suzbijanju siromaštva i gladi u

svijetu., Nova prisutnost: časopis za intelektualna i duhovna pitanja, Zagreb., str.

271-286.

4. Kovačević, B., 2003.: Problematika proizvodnje hrane i glad u svijetu., Ekonomski

pregled, Mjesečnik Hrvatskog društva ekonomista, Zagreb, br. 3-4/2003., UDK

330, str. 299-324.

5. Lukić, A., 2004.: Dugine revolucije za spas Afrike od gladi? www.geografija.hr/

(27.03.2013.)

6. FAO: Food and Agriculture Organization of the United Nations, for a world

without hunger http://www.fao.org/ (27.03.2013.)

19