I SLAJD PITANJA1) MJESTO I ULOGA FINANSIJSKOG SISTEMA U TRŽIŠNOJ PRIVREDI?2) OSNOVNI ELEMENTI FINANSIJSKOG SISTEMA?3) POVEZANOST FINANSIJSKOG I REALNOG SEKTORA PRIVREDE?4) FINANSIJSKA TRŽIŠTA U SKLOPU FINANSIJSKIH DISCIPLINA?

FINANSIJSKI SISTEMSastavni dio privrednog sistema, koji treba da obezbjedi nesmetan tok finansijskih sredstava između različitih učesnika u privredi i društvu Sistem kanala i vodiča koji povezuju razne sektore – Privredu – Stanovništvo....Neke od karakteristika – dinamičnost (mijenja se i usavršava); otvorenost (povezanost sa fin. sistemima drugih zemalja); kompleksnost (sastoji se iz više elemenata...)Razvijenost F.S. - zavisi od razvijenosti pojedinih elemenata – tržišta, institucija, instrumenata!!!Manje razvijeni sistemi à DIREKTNO FINANSIRANJE – bez posrednika – direktno povezivanje subjekata sa viškovima i manjkovima sredstavaRazvijeniji sistemi à INDIREKTNO FINANSIRANJE – preko posrednika2 grupe finansijskih sistema: 1) Bankarsko orijentisani 2) Tržišno orijentisani

FINANSIJSKI SISTEM FUNKCIJE1) Štednja – razvijeniji sistem nudi više kanala2) Blagostanja – očuvanje i uvećanje3) Likvidnosti – razvijeniji sistem – brže konvertovanje novca u finansijske instrumente i obrnuto4) Kreditna 5) Funkcija plaćanja6) Zaštita od rizika7) Makroekonomska – sprovođenje mjera ekonomske politike

FINANSIJSKI SISTEM ELEMENTI1) Finansijska tržišta2) Finansijski instrumenti3) Finansijski učesnici - institucije4) Regulativa, javnost....

FINANSIJSKO TRŽIŠTE – kao elemenat finansijskog sistemaF.T. - Organizovano mjesto gdje dolazi do susretanja ponude i tražnje za finansijskim instrumentimaNe postoji savršeno tržište. Više vrsta i različita shvatanja:1) BERZA – F.T. u užem smislu2) VANBERZANSKA TRŽIŠTA – u širem smislu

FINANSIJSKI INSTRUMENTI – kao elemenat finansijskog sistemaPredmet trgovanja na F.T. Fin. instrument predstavlja istovremeno:1) FINANSIJSKU AKTIVU – u rukama kupaca, vlasnika F.I. – Investitori – oni unosno ulažu sredstva2) FINANSIJSKU PASIVU – vezano za izdavaoce, emitente – oni prikupljaju sredstvaVeliki broj – Hartije od vrijednosti, Depoziti, Prava, Potraživanja, Devize...

1

FINANSIJSKI UČESNICI – u okviru finansijskog sistemaViše pristupa klasifikacijiI – ŠIRE I UŽE SHVATANJE Šire shvatanje – svi učesnici društvenog i privrednog života – 4 sektora:1) Javni – država, organi, agencije, preduzeća2) Privrede i vanprivreda – preduzeća, banke, neprofitne organizacije, itd.3) Stanovništvo – domaćinstva4) Ino subjektiUže shvatanje – vezano za poslove učesnika u okviru finansijskog sistema – banke, štedionice, osiguravajuća društva, penzioni fondovi, investicione kompanije, brokeri-dileri...NEFINANSIJSKI - FINANSIJSKI – Nefinansijski – djelatnost nije vezana prevashodno za finansijski sistem i poslove na F.T.U strukturi bilansa stanja dominira realna aktivaFinansijski – misija, ciljevi, postojanje vezano za finansijsko poslovanjeU bilansu stanja na strani aktive dominira finansijska aktiva – veliku ulogu imaju u indirektnom finansiranjuViše vrsta – Centralna banka; Depozitne institucije; Nedepozitne – ugovorne (Osig. društva, Penz. fondovi), investicione (fondovi, kompanije), Posredničke (Brokersko-dilerska društva – BBD), Ostale (finansijke kompanije, fondovi, zadužbine, fondacije,...)EMITENT – učesnik koji izdaje (emituje) finansijski instrument – radi prikupljanja sredstavaDržava, preduzeća, ino subjektiINVESTITORI – ulagači, kupci, investitori u F.I.2 velike grupe – Indidivualni (pojedinci); Institucionalni (finansijske institucije)IV – HEDŽERI - ŠPEKULANTI HEDŽER – Učestvuje u poslovima na F.T. sa motivom da se zaštiti od rizikaŠPEKULANT – motivisan zaradom, spreman da prihvati rizik

POVEZANOST REALNOG I FINANSIJSKOG SEKTORADvosmjerna veza – zbivanja u realnom sektoru imaju implikacija na finansijski i obrnutoRealni sektor – proizvodi proizvode i obavlja usluge kojima se zadovoljavaju različite potrebe4 grupe učesnika – Javni sektor, Privreda-vanprivreda, Stanovništvo... imaju svoje “bilanse”Aktiva sektora – Realna aktiva, Novac, Ostali finansijski instrumentiPasiva – Obaveze, Neto bogatstvo“Bilans uspjeha” – Prihodi – Rashodi = Saldo – Investicije = Krajnji bilansFinansijska teorija – vrlo složena i razgranataJAVNE FINANSIJE MEDJUNARODNE FINANSIJEPOSLOVNE FINANSIJE – FINANSIJSKI MENADŽMENTINVESTICIJE – ANALIZA INVESTICIJA U HARTIJE OD VREDNOSTIFINANSIJSKA TRŽIŠTA

II SLAJD PITANJA1) ŠTA SU FINANSIJSKA TRŽIŠTA?2) ZNAČAJ I ULOGE FINANSIJSKIH TRŽIŠTA?3) PODJELA I VRSTE FINANSIJSKIH TRŽIŠTA?4) BERZA KAO SPECIFIČAN OBLIK FINANSIJSKIH TRŽIŠTA? 5) ŠTA SU BERZANSKI POSLOVI?

2

6) KAKO JE TEKAO RAZVOJ FINANSIJSKIH TRŽIŠTA KROZ ISTORIJU?

FINANSIJSKO TRŽIŠTE - POJAMFT – sastavni element finansijskog sistema - jedan od najvažnijih postulata tržišne privredeŠta čini tržišnu privredu?1) Tržište roba i usluga2) Tržište faktoraFinansijsko Tržište - jedan od segmenata tržišta faktoraOrganizovano mejsto gdje dolazi do susretanja ponude i tražnje za finansijskim instrumentima – finansijskom aktivomTRŽIŠTE - jedan od osnovnih ekonomskih pojmovaViše definicija:Oblike razmjene proizvoda i uslugaRedovan odnos ponude i tražnjeMjesto gdje se okupljaju kupci i prodavci i gdje se kroz njihove transakcije određuje cjenaFinansijsko Tržište- specifičan oblik tržišta Više pristupa definisanjuU početku pojam vezivan za mjesto - grad, trg, zgradu, kafanu à BERZAŠIRE DEFINISANJE - svako mjesto gdje dolazi do susretanja ponude i tražnje za finansijskim sredstvimaUŽE - tačno odredjeno mjesto, vrijeme, prostor, pravila, učesniciRazličite definicije: “Mjesto gdje se trguje različitim oblicima finansijske aktive”“Organizovano mjesto i prostor na kome se susreću ponuda i tražnja za različitim finansijskim instrumentima”

ZNAČAJ I ULOGE FINANSIJSKIH TRŽIŠTAViše pristupa:PRVI PRISTUP SA ASPEKTA ZNAČAJA SAMOG TRŽIŠTA:Proces otkrivanja cijena - kroz interakcije učesnika formira se tržišna cijenaObezbeđenje likvidnosti - mogućnost promjene oblika finansijske aktive iz HoV u novac i obrnutoSmanjivanje informacionih, transakcionih i troškova traženja. II - SA ASPEKTA ULOGE CJELOKUPNOG FINANSIJSKOG SISTEMA:Povezivanje različitih subjekata - Smanjivanje transakcionih troškovaAlokativna funkcija - Mobilizacije sredstavaRazvojna funkcijaEfikasnosti - optimalno korišćenje sredstava i ocjena efikasnosti privrednih subjekataLikvidnost - određivanja cijenePoboljšanje životnog standarda - Smanjenje rizika

PODJELA I VRSTE FINANSIJSKIH TRŽIŠTAViše kriterijuma: I - SA ASPEKTA LOKACIJE - Lokalna, regionalna, nacionalna, internacionalnaINTERNO - domaće - domaći subjekt emituje instrument kojim se trguje u zemljiINTERNO - spoljno - ino učesnici na domaćem tržišu - Yankee, Bulldog, Samurai, Rembrandt...EKSTERNO - međunarodno, internacionalno, Emitovanje instrumenata u više zemaljaII - SA ASPEKTA VRSTE FINANSIJSKIH INSTRUMENATA:Tržišta instrumenata duga - odražavaju dužničko-povjerilačke odnoseTržišta vlasničkih instrumenata - akcijskog kapitala - odražavaju vlasničke odnose

3

Tržišta derivata - izvedenih hartija od vrijednostiIII - SA ASPEKTA VREMENA PLAĆANJA I ISPORUKE: Promptna i Terminska tržištaIV - SA ASPEKTA SEGMENATA: Tržišta novca, Tržišta kapitala, Devizna, Tržišta derivataV – SA ASPEKTA PRIRODE TRANSAKCIJE: PRIMARNA I SEKUNDARNAOSTALO:Berzanska - vanberzanskaAukciona - posredničkaVodjena nalozima - vodjena kotacijamaOtvorena - dogovornaRastuća (Bull) - Opadajuća (Bear)

BERZA KAO SPECIFIČAN OBLIK FINANSIJSKOG TRŽIŠTAPreteča berzi – okupljanja trgovaca – sajmovi, vašari, bazari, pijace...Korijeni – XIII, XIV vijek – gradovi Evrope – Italija, Francuska, Španija, Nemačka, Holandija1360 – Anvers – prva zabilježena berzaXV-XVI vek – Antvrerpen – 1531, Keln 1553, London, 1566XVI v. – Briž – van der BeurseEVROPA - različite verzije pojma - BOURSE- Bourse - Francuska, Belgija; Bolsa - Španija, Portugalija;- de Borsa – Italija; Borse - Nemačka, Austrija; Bors - skandinavske zemlje; Burza, BerzaUK, USA, Australia - STOCK EXCHANGEDEFINISANJE BERZE – razni pristupi:1) Ekonomski – specifičan oblik tržištaOrganizovano mjesto, vrijeme, prostor, pravila, učesnici – okupljaju se radi susretanja ponude i tražnje, obavlja se trgovina, zaključuju poslovi i formira cijena2) Etimološki – polazi se od tumačenja samog pojma Sistem trgovanja, Zgrada ili mjesto, Skup svih berzanskih poslova3) Istorijski – polazi od razvoja kroz istoriju, Sastanci se odvijaju u određeno vrijemeTrgovinu obavljaju posebno ovlašćeni posrednici - BROKERI I DILERIRigorozna pravila - pristup samo članovima4) Pravni - najkompleksniji“Zakonom uređene organizacije, koje se, pod pojačanom državnom kontrolom, na određenom prostoru bave organizovanjem pravnog prometa kotiranih predmeta po osnovu vršenja berzanskih pravnih poslova”Definišu se - Organizacija, Pravila, Imovina, Djelatnost, Prostor, Kontrola, Berzanski poslovi i Berzanski pravni promet (to je suština, obaviti pravni promet) DEFINISANJE BERZE – 3 bitna momenta:1) Mjesto trgovanja – poseban prostor2) Predmet trgovanja – standardizacija B.robe ili HoV3) Način – unaprijed definisana pravilaPrincipi nastanka – POVJERENJE I SPONTANOSTVRSTE: Robne, Finansijske, MješoviteKORISTI: Trgovanje, Sigurnost, Likvidnost, Investiranje,Odredjivanje cijena, Prikupljanje kapitala, Efikanost...

POSLOVI NA FINANSIJSKIM TRŽIŠTIMARazličiti pristupi

4

Uže - samo Trgovanje à kupoprodajni ugovoriŠire – radnje koje predhode i slijede trgovanjePromptni – terminski; Hedžing – špekulacija; arbitražaPrateći – listing, kotiranje, kliring, saldiranje

RAZVOJ FINANSIJSKIH TRŽIŠTA KROZ ISTORIJU2 moguća pristupa:I – Kroz razvoj samog tržištaII – Kroz razvoj novcaTrgovina – vrlo staraVavilon – Hamurabijev zakonik – definisani dužničko-povjerilački odnosiLidija – VIII v. p.n.e. – pojava novcaGrčka – trapezari – razmjenjuju novacDelfi – uzimanje i davanje kreditaRim – boginja Juno Moneta - Argentarijusi Srednji vijek – razvoj trgovine, zanatstva, Prve teorije novca - XII v. Toma AkvinskiItalija - prve banke - razvoj mjenjačkih i depozitnih poslovaXIV-XV vijek - pojava prvih berziXVII vek - Amsterdam - TulipomaniaPočetak XVIII veka - South See Bubble, Mississippi bubble - skandaliKraj XVIII veka – industrijska revolucijaXIX – centralne banke, razvoj berziLondon - svjetski finansijski centar do 1914 Njujork

III SLAJD PITANJA1.KOJE SU OSNOVNE KARAKTERISTIKE SAVREMENIH FINANSIJSKIH TRŽIŠTA?2) SVHRA I CILJEVI ZAKONSKOG REGULISANJA FINANSIJSKIH TRŽIŠTA?3) KOJE SU OSNOVNE FORME REGULISANJA?4) PRIMJERI REGULATIVE U POJEDINIM ZEMLJAMA?5) KOJI SU OSNOVNI PRINCIPI FUNKCIONISANJA FINANSIJSKIH TRŽIŠTA?6) EFIKASNOST FINANSIJSKIH TRŽIŠTA?

OSNOVNE KARAKTERISTIKE SAVREMENIH FINANSIJSKIH TRŽIŠTA1) Internacionalizacija i globalizacija2) Finansijske inovacije3) Deregulacija4) Tehnološke inovacije5) SekjuritizacijaI – INTERNACIONALIZACIJA I GLOBALIZACIJA – rušenje nacionalnih barijera, stvaranje svjetskog-globalnog finansijskog tržišta, Počeci – 60-e godine XX veka – evrodolariVelike mogućnosti – za emitente i za investitoreII – POJAVA I RAZVOJ FINANSIJSKIH INOVACIJA 2 grupe: 1) Novi proizvodi 2) Nove strategijeViše razloga: tehničko-tehnološki razvoj, povećanje neizvjesnosti i rizika, razvoj nauke...III - DEREGULACIONI TOKOVI – promjene u sferi regulative

5

Finansijska tržišta – vrlo regulisana oblast Smanjenje uloge države, povećanje nivoa konkurencije, kontrola...IV – TEHNIČKO-TEHNOLOŠKA UNAPREĐENJA – kompjuteri, sateliti, on-line sistemi, elektronske komunikacione mreže (ECN), internet... Omogućilo KONTINUELNOST – 7/24V – SEKJURITIZACIJA – proces kreiranja hartija od vrijednosti - npr. hipotekarnih hartija

SVRHA I CILJEVI ZAKONSKOG REGULISANJA FINANSIJSKIH TRŽIŠTAFinansijska tržišta– danas – veoma regulisana oblastRanije – manja regulativa (pravila berze, običaji, sudska praksa..)Klasično objašnjenje potrebe za regulativom – tržišni mehanizam nije savršen, tržište nije efikasno, malverzacije i finanasijske krizePočeci regulisanja – 30-ih godina XX veka – SADUzrok brojne manipulacije i gubitak povjerenjaManipulacija – vještina kontrole cijena finansijskih instrumenata - ima za cilj da se podstiče trgovanje po cijenama koje su iznad ili ispod onih koje bi se formirale kroz regularne odnose ponude i tražnje na tržištu (nema uvijek negativno dejstvo)Uloga države u regulisanju:1) Zaštita svih učesnika– Emitenata-Investirora; Povjerilaca-Dužnika...Više formi: Objavljivanje i otkrivanje (javno objavljivanje svih relevantnih informacija), Održanje likvidnosti i solvenstosti, Osiguranje depozita, Regulisanje i kažnjavanje nedozvoljenih radnji… Suština – afirmacija i očuvanja POVJERENJA2) Održavanje makroekonomske stabilnosti 3) Održavanje željenog nivoa konkurentnosti – podsticanjem ili ograničavanjem4) Održavanje solventnosti – npr. Banaka

OSNOVNE FORME REGULISANJA FINANSIJSKIH TRŽIŠTARegulacija finansijskih tržišta izuzetno kompleksna. Pravni sistem utiče na 4 načina:1) Jasnim definisanjem imovinskih odnosa i prava 2) Regulisanjem ugovora – poštovanja ugovornih obaveza3) Regulisanjem rada privrednih organizacija – privrednih društava (preduzeća) 4) Regulisanjem oblasti finansija – banaka, osiguravajućih društava,...U regulisanju postoji određena pravna piramida finansijskog sistema Regulisanje finansijskih tržišta – povezano sa pitanjem pravnih izvora:1) Zakoni – najviši nivo (razni sistemi – više zakona, 1 sveobuhvatan, u okviru drugih zakona) 2) Podzakonska akta – propisi koje donosi nadležni regulatorni organ – pravilnici, pravila, uredbe, procedure3) Samostalni poslovno pravni izvori – opšta akta i uslovi poslovanja koje donosi berza, udruženja brokera i dilera i brokersko dilerske kuće 4) Običaji – nepisana pravila ponašanja – nekad imala veći značaj5) Sudska praksa – takođe nekada imala veći značaj, posebno razvijena u anglosaksonskim pravnim sistemima Suština regulacije finansijskih tržišta– afirmacija, očuvanje i jačanje povjerenja – 2 pravca:I – Zaštita povjerilaca II – Zaštita vlasnika akcija (posebno manjinksih)Više formi regulisanja1) Objavljivanje i otkrivanja (Disclosure)!!! – obaveza emitenata HoV da javno objavljuju podatke, prospekt, finansijske i revizorske izveštaje – suština smanjivanja pojave informacione asimetrije

6

2) Regulisanje finansijskog poslovanja – pravila i propisa rada na berzi, itd...3) Regulisanje poslovanja finansijskih institucija –npr.definisanje kreditnog potencijala, plasmana banaka4) Regulisanje aktivnosti ino subjekata 5) Kreditno-monetarna regulativa

REGULATIVA U POJEDINIM ZEMLJAMAI - SAD – najduža tradicija regulative, počinje 30-ihDonijeto više zakona - Zakon o hartijama od vrijednosti - The Security Act (1933) - regulisao hartije od vrijednosti, njihovu emisiju i obaveze emitenta (Osnovni cilj zakona je bio da obezbjedi potpuno informisanje investitora kroz objavljivanje relevantnih informacije putem prospekta) -Zakon o trgovanju hartijama od vrijednosti - The Security Exchange Act (1934) Formirano prvo regulatorno tijelo - Komisija za hartije od vrijednosti i berze – The Securities and Exchange Commission (SEC) Niz drugih zakona – razdvojeno komercijalno od investicionog bankarstva, regulisano trgovanje obveznicama, investicione kompanije, holdinzi, zaštita investitora, penzije, krajem 90-ih modernizacija...II – VELIKA BRITANIJA – razlika u odnosu na SAD – postojanje samo 1 zakona -Zakon o finansijskim uslugama i tržištima (Financial Services and Markets Act) donet 2001. Ranije – više zakona, više regulatornih organa Uveden pojam finansijska usluga (financial service) i novi regulatorni organ - Financial Service Authority (FSA)III – NJEMAČKA – drugačiji finansijski sistem, bankarsko orijentisan, velika uloga banaka, velika uloga centralne banke – Bundesbank Organ tipa komisije kasno formiran, od 1995. - Federalna agencija za superviziju trgovanja hartijama od vrijednosti Das Bundesaufsichtsamt für den Wertpapierhandel – BAWsIV – JAPAN – bankarsko orijentisan sistem, velika uloga Ministarstva finansija, MITI (M. za industriju i trgovinu), Financial Service Agency (FSA)

OSNOVNI PRINCIPI FUNKCIONISANJA FINANSIJSKIH TRŽIŠTAMetodološko-analitička oruđa koja se koriste u finansijskim analizama – 4 oblasti:- Novac, cijene i kamatne stope - Vremenska struktura kamatnih stopa - Određivanje sadašnjih i budućih vrijednosti - Osnove prinosa i rizika NOVAC, CIJENE, KAMATNE STOPENovac – velika uloga - plaćanje, razmjena, bogaćenjeCijene – specifičan oblik tržišta – formiraju se cijeneKamata – jedna od cijena na finansijskom tržištu– pokazuje cijenu novca, kredita, prinose na instrumente dugaKrediti – ponuda i tražnja zavisi od kamatnih stopa Monetarna politika presudno utiče na odnose ponude i tražnje i visinu kamatnih stopaRestriktivna politika - rastu kamatne stope Ekspanzivna politika - padaju kamatne stope Važan faktor koji utiče na kamatne stope - inflacijaRealna kamatna stopa = Nominalna kamatna stopa – Stopa inflacije II – VREMENSKA STRUKTURA KAMATNIH STOPAPostoje 2 vrste strukture kamatnih stopa - Rizična i Vremenska

7

Rizična struktura (risk structure of interest rate) - vezana za postojanje različitih vrsta rizika između pojedinih instrumenata duga Vremenska struktura (term structure of interest rate) - opisuje odnose koji postoje između kamatnih stopa instrumenata (kredita, HoV) sa različitim rokovima dospjeća Poznajući visine raznih kamatnih stopa možemo konstruisati krivu prinosa (yield curve)III – SADAŠNJE I BUDUĆE VRIJEDNOSTIZa određivanje budućih vrijednosti – kapitalisanjeZnamo sadašnju vrijednost, a želimo da odredimo buduću (npr. imamo 100 evra, ulažemo ih u banku sa kamatom od 10% i oročavamo na period od 2 godine) KAPITALISANJE : SADAŠNJA VREDNOST (POZNATA) à BUDUĆA VREDNOST (?)

Bazična formula za odredjivanje buduće vrijednosti je: n 2

BV = SV x (1 + k) = 100 x (1 + 0,10) = 121Diskontovanje matamatička operacija za određivanje sadašnje vrijednosti od poznatih budućih vrijednosti DISKONTOVANJE : SADAŠNJA VREDNOST (?) <-- BUDUĆA VREDNOST (POZNATA) Primjena – u analizi vrednosti i cijena HoV – obveznica - akcijaIV - OSNOVI ANALIZE PRINOSA I RIZIKAPrinos se mjeri stopom prinosa

C + (Pt - Po) R = --------------------

Po C – prihod (kamata, dividenda); Pt-Po – kapitalni dobitakPostoje različite stope prinosaRizik se mjeri statističkim mjerama disperzije – Varijacija i Standardna devijacijaIV – OSNOVI ANALIZE PRINOSA I RIZIKAPrinos (return) - osnovni motiv investiranja – to je dobit koju investitor očekuje Ima različite oblike i opisiju ga razni pojmovi - kamata, dividenda, premija, itd. Rizik (risk) - vjerovatnoća trpljenja gubitka, štete ili povrede U finansijama i investicijama u finansijske instrumente - povezan sa oscilacijama cijena Maksimalan rizik – gubitak svega što smo uložili Zlatno pravilo (!) – visok prinos - visok rizik i obrnuto nizak prinos – nizak rizik Vrste rizika: Tržišni ili sistemski (zavisi od opštih dešavanja na tržištu) Sektorski rizik (vezan za zbivanja u određenoj grani) Kompanijski ili nesistemski (vezan je za faktore koji dotiču poslovanje kompanija u čije hartije se ulaže) Rizik zemlje –Inflatorni – Kamatni - …

EFIKASNOST FINANSIJSKIH TRŽIŠTA 3 OBLIKA:1) Alokativna – kako se raspoloživa sredstva alociraju na produktivne projekte 2) Operativna – vezana za operativno funkcionisanje finansijskih tržišta - izvršavanje naloga, visinu provizija, sigurnost... 3) Cjenovna ili informaciona – pokazuje kako i koliko brzo cijene na finansijskim tržištima reaguju na informacije3 forme – Slaba, Polujaka, Jaka – u zavisnosti od toga koji tip informacija utiče na cijene...

8

IV SLAJD PITANJA

1. TRŽIŠTE NOVCA – Pojam, značaj, karakteristike i način funkcionisanja2. TRŽIŠTE KAPITALA – Pojam, karakteristike, elementi i značaj i funkcije3. DEVIZNO TRŽIŠTE

TRŽIŠTE NOVCA

Mjesto susretanja ponude i tražnje kratkoročnih finansijskih instrumenata (aktive). Vrlo složeno, obuhvata:

Kreditno, eskontno, lombardno tržište, Tržiše žiralnog novca, Kratkoročnih hartija od vrijednosti

Ponekad i devizno tržište

Omogućava nesmetano odvijanje privredne aktivnosti,Obezbjeđuje kratkoročne izvore sredstava za održanje likvidnosti,Ostvarivanje ciljeva kreditno-monetarne politike,Dopunskih izvora prihoda mnogim učesnicima na finansijskom tržištu,Finansiranja državnog budžeta Lakše funkcionisanje bankarskog sektora.

POSLOVI NA TRŽIŠTU NOVCAJasna i jednoobrazna pravila, Jedinstven način poslovanja, Međunarodno prihvaćena pravila, Poštenje i fer odnosi, Efiksanost, tačnost, preciznost, Informaciona tehnologija, Visoka disciplina

FUNKCIONISANJE TRŽIŠTA NOVCANajvažniji učesnici: Centralna banka, Poslovne banke i Brokersko-dilerska društvaObuhvata dva segmenta: Tržište žiralnog novca i tržište kratkoročnih HOV

FUNKCIONISANJE TRŽIŠTA ŽIRALNOG NOVCADnevni novac – call money – pozajmice sa rokom 24hPrilivi 100 miliona, Odlivi 150 miliona, Pozajmica 50, Prilivi 120, Odlivi 50 – Plasman - 70

FUNKCIONISANJE TRŽIŠTA NOVCA2) Terminski novac – rok duži od 1-2 danaRok obično 7-360 danaNajvažniji dokument – zaključnicaII – Tržište kratkoročnih hartija od vrijednosti2 načina obračuna: Diskontni – zapisi i Kamatni - certifikati

TRŽIŠTE KAPITALAMjesto povezivanja ponude i tražnje za kapitalom, to jest dugoročnim finansijskim instrumentima. 3 izvora kapitala: Štednja, Priliv iz inostranstva I Pretvaranje novca u kapital – kroz bankarski sistem3 segmenta:1) kreditno – trguje se dugoročnim instrumentima duga – obveznice, bondovi...2) hipotekarno – nastalo tokovima sekjuritizacije3) akcijskih instrumenata – Berza akcija

FUNKCIJE TRŽIŠTA KAPITALATransfer kapitala – funkcija povezivanja, Mobilizacija sredstava, Selekcije projekata – preko cijene kapitalaEfikasnosti – TRŽIŠTE ZA KONTROLU PREDUZEĆATransfer rizika, Izgradnja povjerenja

9

DEVIZNO TRŽIŠTESegmenat finansijskog tržišta na kome dolazi do susretanja ponude i tražnje za devizama Valuta – efektivni strani novacDeviza – sva potraživanja izražena u stranoj valutiDevizno tržište– spona nacionalne privrede sa svijetom Vrlo osjetljivo na mnoge faktore: Političke prilike; Ekonomsku situaciju;Monetarne, kreditne i fiskalne mjere; Spoljno-trgovinska kretanja; Ponuda i tražnja

POSLOVNI NA DEVIZNOM TRŽIŠTUUzimanje i davanje deviznih depozita, kupo-prodaja deviza, trgovanje derivatima na bazi deviznog kursa,Notacija - izražavanje deviznog kursa DIREKTNA – Jedinica domaće valute izražena u stranoj INDIREKTNA – Jedinica strane valute izražena u domaćojV SLAJD МEĐUBANKARSKO TRŽIŠTE NOVCA I KRATKOROČNIH HoV – TRŽIŠTE NOVCA

Međubankarsko tržište žiralnog novca i kratkorocnih HoV, koje se u poslovnom žargonu naziva tržište novca je najznačajniji segment novčanog tržišta i predstavlja visoko specijalizovani oblik operacija kupovine i prodaje žiralnog novca i kratkoročnih HoV. Tri osnovna oblika organizacije tržišta novca: Institucionalizovano tržište novca, Neinstitucionalizovano tržište novca i Mješovito tržište novca

INSTITUCIONALIZOVANO TRŽIŠTE NOVCA

Naziva se jos i centralizovano tržište novca je posebna posrednička finansijska organizacija koja radi u svoje ime i račun svojih komintenata sve transakcije na tržištu novca. Prednost ovog oblika tržišta novca je u tome što su ponuda i tražnja novca koncentrisane na jednom mjestu i u isto vreme, što olakšava i ubrzava proces trgovanja i efikasnije i realnije određivanje kamatne stope kao cijene upotrebe ponuđenog novca.

NEINSTITUCIONALIZOVANO TRŽIŠTE NOVCA

Naziva se i slobodno ili otvoreno tržište novca, jer se na njemu pojavljuju svi privredni subjekti koji žele trgovati novčanim likvidnim sredstvima. Takođe na njemu se pojavljuje veći stepen konkurencije.

MJEŠOVITO TRŽIŠTE NOVCA

Predstavlja rezultat nastojanja industrijskih nerazvijenih zemalja da stvore tržište novca koje bi predstavljalo kombinaciju pozitivnih elemenata dva predhodno prezentovana oblika organizovanja tržišta novca.

Tržište novca u ovim zemljama je neinstitucionalizovano ali u isto vrijeme i centralizovano od strane najvažnijeg i najjačeg učesnika na njemu, od strane centralne banke.

PREDMET RADA TRŽIŠTA NOVCA

Kupovina i prodaja salda potraživanja na kontima poslovnih banakaKupovina i prodaja hartija tržišta novca od strane i između učesnika na tržištu novcaMeđubankarska trgovina viškovima obaveznih rezervi

MEĐUBANKARSKA KUPOPRODAJA NOVCA

Poslovi koji se obavljaju na tržištu novca su:

- poslovi na tržištu dnevnog novca - poslovi na terminskom tržištu novca

10

Dnevni novac predstavlja višak potraživanja, odnosno trenutni višak likvidnih sredstava koje poslovna banka ponudi drugim bankamaTerminski novac je saldo potraživanja na računu banke, odnosno višak likvidnih sredstava koje poslovna banka nudi na duži rok, uz određenu kamatnu stopu, na zajam drugim poslovnim bankama

HoV NA TRŽIŠTU NOVCANa institucionalizovanom tržištu novca trguje se samo sa onim hartijama koje izdaje CB ili koje ona tretira kao hartije pogodne za trgovinu na tržištu novca.Predmet kupoprodaje može postati samo ona hartija koja se uvijek može rediskontovati kod CB uz određenu diskontnu stopu U zavisnosti od emitenta, sve kratkoročne HoV možemo svrstati u tri grupe:1. HoV države ili posebnih paradržavnih institucija (državne mjenice, državne obveznice i državni

blagajnički zapisi)2. HoV centralne banke (blagajnički zapisi)3. HoV privrednih preduzeća, drugih firmi ili privatnih lica, koje su akceptirane od strane ovlašćenih finansijskih institucija (bankarski akcepti i privatne diskontne hartije raznih vrsta)

KRATKOROČNE DRŽAVNE OBVEZNICE

Kratkoročna državna obveznica (Treasury bills) je obligaciona HoV kojom se emitent obavezuje da će u određenom roku imaocu obveznice vratiti posuđeni iznos naznačen na obveznici uvećan za kamatni prihod. Izdaju se sa rokom dospjeća od 1,3,6 i 12 mjeseci, i imaju obilježja diskontnih kratkotočnih finansijskih instrumenata.

BLAGAJNIČKI ZAPISI

Blagajnički zapisi su diskontne HoV – instrumenti duga, koji se emituju u cilju prikupljanja slobodnih novčanih sredstava. To je kratkoročna hartija koja glasi na određeni novčani iznos deponovan u banci, sa rokom dospjeća kraćim od godinu dana i određenom kamatnom stopom Emitenti blagajničih zapisa mogu biti:- Država- Centralna banka- Poslovne banke- i druge finansijske organizacije

KOMERCIJALNI ZAPISIKomercijalni zapisi su kratkoročne HoV – instrumenti duga odnosno neosigurana sopstvena mjenica sa fiksnim rokom dospjeća. Emitovanje komercijalnih zapisa je motivisano prikupljanjem slobodnih novčanih resursa neophodnih za prevazilaženje problema nastalih kao rezultat povremenih novčanih nestašica, odnosno sezonskih oscilacija. Komercijalni zapisi se emituju na period od mjesec dana do tri mjeseca i mogu biti naplativi do godinu dana. Imaju višu kamatu u odnosu na kratkoročne obveznice.

BANKARSKA POTVRDA O DEPOZITU-DEPOZITNI CERTIFIKATBankarska potvrda o depozitu ili depozitni certifikat je pismena isprava kojom se ugovor o depozitu čine podobnim za trgovanje na sekundarnom tržištu.

11

Depozitne certifikate koji glase na određenu sumu deponovanu u banci na određen rok i po određenoj kamatnoj stopi, emituju poslovne banke. Rok dospjeća depozitnih certifikata je od 7 dana do 12 mjeseci.

BANKARSKI AKCEPTBankarski akcept je tipična kratkoročna HoV kojom se neopozivo naređuje isplata određene sume novca njenom imaocu, na određeni dan, a po naredbi izdavaoca. To je u stvari mjenica trasirana na banku i akceptirana od nje. Bankarski akcept se izdaje na period 30 do 90 dana

MEĐUNARODNA TRGOVINA VIŠKOVIMA IZ OBAVEZNIH REZERVIObavezne rezerve koje banke moraju držati kod CB predstavljaju jedan od najznačajnijih instrumenata monetarno kreditne politike svake zemlje. Operacije na otvorenom tržištu smatraju se fleksibilnim i kontinuelnim instrumentima monetarno-kreditnog regulisanja, dok je stopa obaveznih rezervi rigidan ali u određenim uslovima neizbježan metod efikasnog usklađivanja obima depozita i kreditnog potencijala banaka Visina stope obaveznih rezervi različita je u raznim zemljama i u raznim situacijama.Obično se kreće od 20-30%. Stopa obaveznih rezervi može da bude linearna, jednaka za sve banke i za identična sredstva ili se može odrediti selektivno. Tako je, zbog ograničavanja procesa kreditno-monetarne multiplikacije, za za depozite po viđenju predviđena viša, a na dugoročne (oročene) depozite niža stopa rezervi U razvijenim tržišnim ekonomijama tržište novca, sa širokim spektrom tržišnog materijala, predstavlja osnovni i najefikasniji mehanizam sprovođenja monetarne politike od strane centralne banke.

MEĐUNARODNO TRŽIŠTE KAPITALAMeđunarodno tržište kapitala je segment finansijskih tržišta na kome se trguje dugoročnom finansijskom aktivom. Na tržištu kapitala se nudi i traži kapital na dugoročnoj osnovi (primarno tržište kapitala) ali se i trguje već emitovanim dugoročnim HoV (sekundarno tržište kapitala)Na primarmom tržištu kapitala se obavljaju dvije bitne funkcije:

1. Kreiraju se nove emisije kapitala i omogućava njegova upotreba za privredne ciljeve emitenata dugoročnih finansijskih instrumenata

2. Inicijalna prodajaSekundarno tržište omogućava neprekidnu realokaciju finansijskih sredstava između različitih investitora.Tržište kapitala objadinjuje u sebi sledeća 3 tržišta:

1. Kreditno-investiciono tržište, na kome se nude i potražuju dugoročni, odnosno investicioni krediti2. Hipotekarno tržište, na kome se nude i odobravaju dugoročni krediti na osnovu hipotekarnih zaloga3. Tržište dugoročnih HoV koje se u praksi još naziva i tržište efekata.

VI SLAJD

POJAM I OBLICI FINANSIJSKE AKTIVEFinansijska aktiva podrazum j eva svaki imovinski oblik koji ima vr ij ednost koja se mo ž e razm j enjivati . Ona predstavlja neopipljivu aktivu, č ija vr ij ednost ne zavisi od vr ij ednosti fizi č kih dobara, ve ć predstavlja prava na neke budu ć e prihode i koristi .

12

Finansijski instrumenti predstavljaju aktivu – oni predstavljaju plasmane za subjekte koji ih pos j eduj u, pošto imaju prava na buduće prihode od njih – oni predstvaljaju odre đ ene obaveze za njihove emitente , jer ti instrumenti za njih predstavljaju finansijsku pasivu. (svaka aktiva ima svoju pasivu)Oblici aktive: HoV, Depoziti, Potraživanja , Finansijska prava, Žiralni novac, Devizna sredstva i Zlato i plemeniti metali

POJAM HARTIJA OD VRIJEDNOSTINastale u Srednjem vijeku. Njihov razvoj je otpočeo sa opštim razvojem privrede i industrijskom revolucijom. Nastanak modernih HoV se vezuje za Italiju, Španiju i Francusku; Najveći doprinos su dale SAD i V.Britanija; Za izgradnju velikih projekata (PTT, saobraćaj, energetska postrojenja) korišćena su sredstva prikupljena emisijom akcija i obveznica.Definicija – pisani dokument koji daje svojim vlasnicima određena prava; prema Zakonu o HoV, one predstavljaju “prenosivi elektronski dokument izdavaoca, koji glasi na ime” I “iz kojeg za zakonite imaoce proizilaze jednaka prava”. Osnovna obilježja HoV su: predstavljaju formalna dokumenta/pisane isprave, sadrže određena imovinska ili lična prava, omogučavaju svojim vlasnicima korišćenje prava koja iz njih proističu Osnovne podjele HoV:- po ročnosti (kratkoročne, srednjoročne, dugoročne (Srednjoročne i dugoročne HoV pripadaju trzistu

kapitala )- prema emitentu (državne (Emituju se kada postoji deficit u državnom budžetu; nizak rizik i stabilan

prinos.,) lokalnih organa, firmi) - prema mjestu emisije (domaće, inostrane) - prema načinu određivanja povjerioca (koje glase na ime, na donosioca, hartije po naredbi) - prema prirodi odnosa koje odražavaju (osnovne, izvedene) Osnovne HoV se dijele na: instrumente duga i vlasničke instrumente. Instrumenti duga su: obveznice, certifikati, komercijalni zapisi, note, bondovi, debenture Pojam (vrsta “akcije” koja predstavlja srednjoročni dug, koja se emituje osnivačima preduzeća i najvećim i najstarijim akcionarima. Debenture često posjeduju pravo glasa pri izboru rukovodstva emitenta. Instrumente duga mozemo podijeliti prema: - emitenta (državne HoV, HoV privrednih subjekata)- roku dospijeća (kratkoročne, srednjoročne, dugoročne) - porijeklu (domaće, inostrane, evroobveznice Evrodolarsko trziste, gdje je riječ o tržištu dolara kojima se

trguje izvan SAD, uglavnom u Evropi; imaju povoljan poreski tretman, stabilne su i imaju niže kamatne stope.)

- Osiguranju  (neosigurane, osigurane) - Osigurane: hipotekarne, kolateralne, certifikati o oprem - Neosigurane – kratkoročne su note, dugoročne su debenture) - Starosti duga (starije, mladje) - Načinu plaćanja kamate (instrumenti bez kupona, obveznice sa kuponom, konsoli) Specifični instrumenti duga:- Obveznice sa promjenjljivom kamatnom stopom (zaštita od inflacije)- Prihodne obveznice (visina kamate zavisi od prihoda firme) - Konvertibilne obveznice (zamjenjive za akcije) Pojam – obezbedjenje izvršenja obaveza Obezbjeđene zemljištem, zgradom, itd. Obezbjeđene obveznicama drugih preduzeća, akcijama, itd. Obezbjeđeni nekom opremom, koja se prenosi na kreditora dok emitent ne izvrši obavezu u potpunosti. Pojam – tip obveznice koji nikada ne dospjeva. Na primer, Banka Engleske je u 18. veku emitovala konsole (tzv. Engleske konsole) koji su i dan danas u opticaju.Najpoznatiji vlasnički instrumenti su akcije. Izvedene HoV: Fjučersi i forvordi, Opcije, Svopovi, Sporazumi o kamatnim stopama, Varanti, LYON-si

13

KARAKTERISTIKE AKCIJAAkcije predstavljaju vlasničku hartiju od vrijednosti, pošto predstavljaju udio akcionara u vlasništvu akcionarskog društva. Naime, kao što je poznato, ukupan kapital preduzeća, podijeljen je na određeni broj akcija i svaki vlasnik koji ih posjeduje, vlasnik je srazmjernog dijela datog preduzeća. Nekada su se akcije i fizički štampale, međutim danas je to veoma rijedak slučaj. Najveći broj akcija sada se nalazi u elektronskom obliku, a vlasnik posjeduje jednostavnu potvrdu na kojoj se nalaze podaci o datoj akciji kao i o samom akcionaru. Proces dematerijalizacije akcija zahvatio je gotovo sva tržišta kapitala, što u mnogome smanjuje troškove emisije, ali i samog rada sa akcijama.Jedna od najznačajnijih karakteristika akcija, koja je donijela veliku prednost korporativnog vlasničkog oblika u odnosu na druge, jeste ograničena odgovornost vlasnika.Naime, vlasnik udjela u akcionarskom društvu u slučaju gubitka ili poslovnog neuspjeha kompanije, ne može izgubiti više od onoga što je uložio u kupovinu datih akcija. Pored ove veoma značajne karakteristike, akcije svojim imaocima donose još veliki broj prava, što ih bitno razlikuje od drugih finansijskih instrumenata. Sama suština posjedovanja akcije leži u činjenici da je njen vlasnik ujedno i vlasnik srazmjernog dijela preduzeća čije akcije posjeduje. Ova činjenica mu daje pravo kontrole koje se sastoji u pravu glasa na skupštini akcionara, odnosno vlasniku akcija omogućuje da učestvuje u izboru menadžera koji ulaze u rukovodeće organe akcionarskog društva. Samim tim, akcionar posredno rukovodi preduzećem i tako utiče na buduće poslovanje kompanije, što može donijeti rast cijena akcija, ali i veću dobit. Dio dobiti koja nastane u preduzeću dijeli se među akcionarima, a srazmjerno njegovom udjelu. Ovo pravo na dio dobiti akcionarskog društva nije ništa drugo do pravo na dividendu. Ipak, ovo pravo se ne mora uvijek ostvariti, jer ponekad preduzeće može odlučiti da ne isplati dividendu, već da taj iznos dobitka reinvestira u preduzeće, u želji da u budućem periodu ostvari još veću dobit.Akcionarska društva svoj kapital mogu uvećavati i putem emisije novih akcija. U tom slučaju postojećim akcionarima se nudi da ostvare svoje pravo preče kupovine novoemitovanih akcija. Kako bi sačuvali svoj vlasnički udio, potrebno je da dokupe srazmjeran udio u novoj emisiji akcija, pa im se omogućava da taj proces urade prije ostalih zainteresovanih lica, i često po nižoj ceni.Da bi akcionar zadržao isti vlasnički udio kao i prije emisije, on mora da dokupi onoliki broj akcija koliko iznosi njegov udio u postojećoj vlasničkoj strukturi, pa tako, ukoliko je on do sada imao 1% vlasništva, prilikom emisije novih 10.000 akcija, da bi sačuvao isti udio, akcionar mora da dokupi 100 akcija (1% od 10.000). Akcionar može i da ne iskoristi ovo pravo, ali će se tada njegov vlasnički udio smanjiti.Prilikom stečaja ili likvidacije preduzeća, vlasnik akcija ostvaruje pravo na srazmjeran dio stečajne ili likvidacione mase. Karakteristika koja je akcijama dala, možda, primat na finansijskim tržištima jeste pravo na njihov transfer, odnosno slobodnu prodaju. Akcionari, najčešće, svoje akcije mogu prodavati bez ikakvih ograničenja, bilo kad i bilo kome. Ovo pravo čini akcije vrlo likvidnim finansijskim ulaganjem, omogućavajući brz ulazak i brz izlaza iz određenih vlasničkih pozicija. Postoje, međutim, i zatvorena akcionarska društva, kod kojih ovo pravo može biti malo složeniije, pošto je za prodaju svojih akcija potrebno dobiti odbrenje menadžera ili pak skupštine akcionara.

AKCIJSKI KAPITALZa bolje sagledavanje suštine akcionarstva, potrebno je pojasniti osnovne elemetne koji čine akcijski kapital preduzeća. Ono što se u anglosaksonskoj praksi naziva equity, kod nas zove akcijski kapital i čini ga nominalna vrednost akcija, kapitalni višak, odnosno emisiona premija ili ažio i neraspoređena dobit, odnosno akumulacija.Kada se vrši emisija akcija, obavezno se navodi i nominalna vrijednost akcije, što predstavlja vrijednost po kojoj se emitovane akcije knjiže u računovodstvu akcionarskog društva. Međutim, treba razlikovati nominalnu od knjigovodstvene vrijednost akcija. Ona nije ista, s obzirom na to da je knjigovodstvena vrijednost računska kategorija i mjenja se tokom vremena. Prvi element akcijskog kapitala – nominalna vrijednost akcijskog kapitala - predstavlja proizvod nominalne cijene pojedinačne

14

akcije i ukupan broj emitovanih akcija. Ukoliko je, na primjer, preduzeće emitovalo 100.000 akcija, nominalne cijene 100 km, ukupna nominalna vrijednost akcijskog kapitala iznosi 10.000.000 km. Postoje pak slučajevi kada se akcije emituju bez nominalne vrijednosti, kako bi spriječile vlasnike da se isuviše vežu za tu vrijedsnot i kako bi dobile mogućnost da prikupe veće iznose kapitala, pošto se akcije najčešće prodaju po višoj cijeni od nominalne. U tom slučaju, cijena po kojoj su akcije prodate uzima se kao nominalna i po njoj se evidentiraju u računovodstvu preduzeća. U praksi se veoma rijetko akcije prodaju po nominalnoj vrijednosti. To će se raditi u ranim fazama razvoja akcionarskog društva, kada je neophodno skupiti što više i što brže kapitala. Međutim, kako se preduzeće razvija i ostvaruje određene pozitivne rezultate, ono će nastojati da svoje akcije proda po cijeni koja je iznad nominalne cene. Razlika koja tom prilikom nastane, tj. razlika između nominalne i prodajne cijene akcija predstavlja drugi element akcijskog kapitala, koji se naziva kapitalni višak odnosno emisiona premija ili ažio. Ažio ne može biti negativna veličina, pošto preduzeće neće nikad dozvoliti prodaju akcija ispod nominalne vrijednosti.Treći element akcijskog kapitala predstavlja zadržani profit odnosno neraspoređenu dobit. Ovaj element je internog karaktera, odnosno nastaje zaslugama preduzeća, dok su prethodna dva eksternog tipa i akcionarsko društvo teško može na njih direktno uticati. Neraspoređena dobit nastaje kao rezultat uspješnog poslovanja preduzeća i riječ je o dijelu ukupne dobiti korporacije koju ona ne isplaćuje vlasnicima akcija u obliku dividendi. S obzirom na to da je zadržana dobit internog karktera, bez spoljnjeg angažovanja, to omugaćava njihovo korišćenje uz relativno niske troškove.

VRSTE I KLASA AKCIJAPostoji više vrsta akcija, pri čemu je najpoznatija ona podjela na obične i prioritetne. Ne postoji jedinstvena i univerzalno prihvaćena definicija običnih akcija. Jedan od pristupa njihovom objašnjavanju ih definiše kao elemenat akcijskog kapitala koji odražava vlasničku poziciju u preduzeću. Sa druge strane se obične akcije tako nazivaju pošto vlasnici nemaju posebnih preferencija u pogledu na dividendu ili bankrotstvo.Emisija običnih akcija za preduzeće predstavlja jedan od mogućih načina za sticanje dugoročnih izvora sredstava, to jest kapitala. Pri tome, preduzeće se odlučuje na prodaju jednog dijela svog vlasništva, dok novi vlasnici akcija stiču određeni procenat vlasništva nad njim. Na taj način akcije predstavljaju prava vlasnika na dio imovine preduzeća. Isplata dividende vlasnicima običnih akcija se vrši poslije izmirenja obaveza prema vlasnicima obveznica i prioritetnih akcija. Drugu veliku grupu akcija predstavljaju prioritetne, povlašćene ili preferencijalne akcije. One takođe odražavaju deo vlasništva nad vlasničkim oblikom preduzeća s tom razlikom što njihovi vlasnici obično ne uživaju pravo glasa. Zauzvrat se vlasnicima garantuje fiksna dividenda i povlašćen tretman u pogledu njene isplate. U poređenju sa običnim akcijama, to konkretnije znači da nijedna konvertibilna marka dividende ne smije biti isplaćena vlasnicima običnih akcija, dok se ne isplati dividenda vlasnicima preferencijalni akcija. Upravo, uslijed navedene prednosti prioritetne akcije su i dobile ime. U pogledu plaćanja dividende moguće je razlikovati dvije vrste prioritetnih akcija:

- kumulativne, i - nekumulativne.

Razlika se ogleda u tome da li se sve neisplaćene dividende iz ranijih godina kumuliraju ili ne. Pri tome one uvijek moraju biti isplaćene prije nego što se isplate dividende vlasnicima običnih akcija.Po važećem Zakonu o hartijama od vrijednosti predviđaju se vrste akcija prema redosljedu emitovanja i to;

- osnivačke i - akcije sljedećih emisija.

Prema pravu glasa razlikuju se: - akcije bez prava glasa i - akcije sa pravom glasa.

15

Postoje i garantovane akcije, čija je specifičnost da su garantovane od strane akcionarskog društva ili neke od finansijskih institucija. Pored dvije osnovne vrste akcija, moguće je u okviru svakog instrumenta razlikovati veći broj varijanti. Tako je u okviru običnih akcija moguće razlikovati više klasa akcija (A,B, itd.) koje svojim vlasnicima daju različita prava glasa, samim tim i kontrole, ali i različite prihode i rizike. Kreiranje više klasa akcija predstavlja jedan od načina kako akcionarska društva mogu akcije da koriste kao instrumente kontrole vlasničke strukture. Ne postoje univerzalana pravila u pogledu definisanja više klasa akcija, već se one kreiraju od slučaja do slučaja.

VRIJEDNOST AKCIJAAnaliza vrijednosti akcija predstavlja jedan od najosjeteljivijih aspekata vezanih za izučavanje akcija. Odmah treba istaći da kod običnih akcija mogu postojati tri vrste vrijednsoti, a to su:

- nominalna, - knjigovodstvena i - tržišna.

Nominalna vrijednost akcija se odnosi na vrijednost po kojoj akcionarsko društvo odluči da emituje svoje akcije i ona se uglavno određuje odlukama upravnog odbora. Nominalna vrijednost jedne akcije pomnožena brojem emitovanih akcija daje prvi element akcijskog kapitala – njegovu nominalnu vrijednost.Za razliku od obveznica i preferencijalnih akcija kod kojih je nominalna vrijednost jednaka njihovoj knjigovodstvenoj vrijednosti, kod običnih akcija to nije slučaj. Otuda je i druga vrijednost koja po pravilu sa izuzetkom momenta emisije, različita od nominalne vrijednosti, knjigovodstvena vrijednost običnih akcija. Ona je računska kategorija i mijenja se tokom vremena u zavisnosti od promjena osnovnih bilansnih kategorija. Dobija se prostim djeljenjem ukupne knjigovodstvene vrijednosti akcijskog kapitala i broja emitovanih akcija. Trgovanje svakom akcijom na berzi započinje od njene knjigovodstvene odnosno obračunske vrijednosti koja se dobija iz finansijskih bilansa kompanije. Ona može, ali i ne mora da ima velike veze sa tržišnom vrijednošću što se u svakom slučaju verifikuje odnosom ponude i tražnje kada otpočne trgovanje.Treća i ujedno najvažnija vrsta vrednosti akcija je njihova tržišna vrijednost ili cijena. Tržišna cjena je ona cjena koja se formira na sekundarnim tržištima akcija kroz odnose ponude i tražnje. Tržišna cjena je cjena po kojoj se obavljaju kupoprodajne transakcije između kupaca i prodavaca akcija. Ona je podložna čestim fluktuacijama i menja se ne samo iz dana u dan, već često i iz časa u čas. Na visoko efikasnim finansijskim tržištima cijena akcija reaguju na sve promjene iz poslovnog okruženja, promjene u poslovnoj politici i slično. Neki od najvažnijih faktora koji mogu uticati na kretanje cjena akcija su:

- poslovni rezultati preduzeća, - kretanje tražnje,- kretanje u grani djelatnosti i ukupnoj privredi, - opšti ekonomski faktori, - politički događaji i čitav niz drugih.

Jedno od osnovnih pitanja vezanih za analizu vrijednosti akcija je kako odrediti njihovu fundamentalnu ili pravu vrijednost. Ta prava, odnosno realna vrijednost je izuzetno bitna za investitore u akcije, finansijske analitičare, portfolio menadžere, finansijske menadžere u preduzećima i sve druge zainteresovane subjekte, pošto na bazi njenog poznavanja mogu zasnivati  donošenje svojih investicionih odluka.Tako, na primjer, investitor koji zna da je realna vrijednost akcije niža od njene tekuće tržišne cjene donijeće odluku da ih kupi. U suprotnom, ukoliko je cijena veća od realne najvjerovatnije će donijeti odluku da ih proda. Odnos knjigovodstvene i tržišne vrijednosti mjeri se pokazateljem odnosno raciom koji se naziva odnos tržišne i knjigovodstvene vrijednosti (P/C racio). On pokazuje koliko je tržišna vrijednost akcije kompanije veća od njene knjigovodstvene vrijednosti iskazane u bilansu stanja.

16

Ukoliko je odnos tržišne i knjigovodstvene vrijednosti manji od jedan to pokazuje jednu od sljedeće dvije stvari:

- ili investitori vjeruju da je vrijednost imovine precjenjena- ili kompanija ima lošu sposobnost ostvarivanja profita.

U prvom slučaju investicija je više nego rizična jer se može uskoro očekivati korekcija tržišne vrijednosti na dole usljed manje vrijedne aktive dok loša profitabilnost, u drugom slučaju, može biti poboljšana jedino novim menadžmentom ili reorganizacijom poslovanja i time dovesti do rasta tržišne vrijednosti. S druge strane kompanija sa visokim P/C raciom bi trebala da ostvaruje veoma visok prinos na sopstvenu aktivu. Ukoliko se eventualno kasnije objave dobri rezultati poslovanja ove kompanije, veoma je vjerovatno da su oni već ukalkulisani u tržišnu vrijednost ove akcije.

VII SLAJD- Osnovne karakteristike obveznica?- Vrste obveznica?- Prinos i rizik?- Cijena obveznica?- Obračunski i klirinški promet na tržištu?Osnovne karakteristike obveznicaObveznice su dužničke hartije od vrijednosti koje obavezuju izdavaoca (zajmoprimca) da investitoru (zajmodavacu) ili donosiocu, isplati iznos naveden na njoj sa određenom kamatom na dan dospjeća obveznice za naplatu. Obveznice, za razliku od akcija, jer ne daju pravo na učestvovanje u vlasništvu poduzeća i dobiti, ali daju pravo na povrat uložene glavnice uvećane za ugovorenu kamatu u ugovorenom roku.Plašt sadrži osnovne podatke o obveznici kao što su oznaka da je ta hartija od vrijednosti obveznica i koja je vrsta obveznice, naziv i sjedište emitenta, naziv i sjedište kupca ili oznaku da glasi na donosioca. Na plaštu se obavezno nalazi iznos na koji glasi obveznica (nominalnu vrijednost obveznice) i  visina kamatne stope. Datum i mjesto plaćanja kamate i glavnice (nominalne vrijednosti), mjesto i datum izdavanja, oznaku serije i kontrolni broj obveznice, faksimil potpisa ovlašćenog lica i pečat emitenta, takođe su sadržane u plaštu. Materijalizovana obveznica se sastoji od plašta i kamatnih kupona. U zemljama razvijenog tržišta obveznica, isplata kamata se vrši dva puta godišnje (moguće i jednom godišnje ili o toku dospjeća). Kamatni kuponi nose osnovne podatke o samoj isplati kamate. U te podatke spadaju oznake serije i broj kupona, visina kamate, datum dospjeća, mjesto, datum i način plaćanja kamata kao i potpis ovlašćenog lica i pečat emitenta. Kada dođe vrijeme za naplatu kamate, vlasnik odnosno imalac obveznice, mora pokazati kamatni kupon emitentu, zajedno sa plaštom. Polazeći od emitenta obveznica, iste se mogu svrstati u dvije velike grupe:

1. obveznice koje emituju državni organi i2. obveznice koje emituju firme.

Obveznice kao dugoročne hartije od vrijednosti pojavljuju se na primarnom i sekundarnom tržištu.Prije ulaska u postupak emitovanja obveznica, firme emitenti su dužni sagledati:

1. optimalni odnos između duga i aktive firme2. najbolju kombinaciju kratkoročnih i dugoročnih izvora sredstava3. visinu kamata na buduće emitovane obveznice4. oblike emitovanja obveznica (osigurane, neosigurane itd.)

Primarna emisija obveznica može se emitovati putem:1. javne emisije obveznica2. privatnih plasmana

U skladu sa postojećom regulativom, emitent može, umjesto štampanja obveznice, da izda potvrdu koja bi sadržala iste elemente kao i plašt obveznice s tim što ona onda mora biti ovjerena od strane banke kod koje emitent ima otvoren depo račun. Da bi se shvatila suština obveznica uporedićemo ih sa akcijama. Osnovna razlika je u tome što su akcije vlasničke a obveznice dužničke hartije od vrijednosti, odnosno zakoniti imaoci obveznica su kreditori emitenta, a imoci akcija njegovi vlasnici i mogu učestvovati u donošenju odluka.

17

Takođe, obveznice kao hartije od vrijednosti dospjevaju posle određenog vremena i tada ih emitent mora otkupiti od njihovog imaoca po njihovoj nominalnoj vrijednosti, dok akcije nemaju rok dospjeća i mogu ostati „neisplaćene“ sve dok postoji preduzeće emitent. Postoje i bitne razlike između prinosa na obveznice i akcije, tako kamata kod obveznica predstavlja ugovornu obavezu emitenta, dok dividenda ne predstavlja pravnu obavezu sve dok je upravni odbor akcionarskog društva zvanično i ne objavi. Bitna karakteristika kamate je i ta što je ona unaprijed ugovorena, dok iznos dividende koji će biti isplaćen zavisi od ostvarenog poslovnog uspjeha. Prednosti vlasnika obveznica su u tome što ukoliko dođe do likvidacije ili bankrotstva akcionarskog društva, vlasnici obveznica imaju prioritet u odnosu na vlasnike akcija u naplati svojih potraživanja iz likvidacione odnosno stečajne mase. Na finansijskim tržištima postoji široka lepeza dužničkih hartija od vrijednosti. Dijelimo ih prema sledećim kriterijumima:

1. prema emitentima2. prema načinu otplate3. prema roku dospjeća

Prema emitentima:1. državne obveznice2. municipalne obveznice3. korporativne obveznice

Obveznice državnog trezora su najsigurnije hartije od vrijednosti. Njih emituje država odnosno ovlašćeni državni organ, radi obezbjeđenja sredstava iz realnih izvora radi usklađivanja priliva i odliva budžeta odnosno za pokriće trenutnih buđžetskih deficita kao i anticipativne buđžetske potrošnje. Vlada svake države garantuje da će investitorima blagovremeno biti izmirivane obaveze. Stoga, ove hartije od vrijednosti nose mali prinos s obzirom na nizak rizik koji je sadržan u njima. Obveznice organa uprave (municipalne obveznice) emituju državni, regionalni i lokalni organi radi prikupljanja sredstava za finansiranje raznovrsnih projekata od javnog interesa. Njih emituju gradovi, regioni, škole, univerziteti i sl.Radi  obezbjeđenja potrebnih sredstava za finansiranje budžetskog deficita lokalnih organa vlasti, za izgradnju škole, bolnice, uličnog osvjetljenja, sportskih objekata.Ovaj tip obveznica je obično izuzet od poreza kako bi bio što privlačniji investitorima. Ukoliko dio prihoda koji se dobije stavljanjem realizovanih projekata u funkciju služi za isplatu duga, ove obveznice se nazivaju prihodovne. Obveznice sa generalnom obavezom, pak, emituju upravni organi koji imaju ovlašćenja za naplatu poreza i tako generišu prihod za izmirenje duga. Treća vrsta su korporativne obveznice i njih emituju preduzaća bilo da su to javna preduzeća, transportna i industrijska preduzeća, banke ili druge finansijske kompanije. Korporativne obveznice obično plaćaju veće kamate od prethodnih tipova obveznica, ali i nose veći rizik. S druge strane, one su manje rizične od akcija jer ukoliko korporacija bankrotira povjerioci (vlasnici obveznica) se prije isplaćuju iz likvidacione mase od vlasnika (akcionara). Korporativne obveznice mogu biti osigurane kada korporacija kao sredstvo obezbjeđenja koristi imovinu (opremu, nekretnine i sl.) ili kolateral (finansijsku aktivu) iz koje će se naplatiti povjerioci ako ne ispuni ugovorene obaveze. Neosigurane obveznice su garantovane ugledom emitenta i iako izgledaju rizičnije ponekad mogu imati i bolji rejting od osiguranih obveznica. Pored ove podjele postoje i još dosta drugih, tako da razlikujemo podjelu:

1. prema roku dospjeća, 2. prema načinu označavanja vlasništva, 3. prema načinu na koji se ostvaruje pravo na kamatu,4. prema načinu obračuna kamate,5. prema vremenu u kome se isplaćuje glavnica,6. prema načinu obezbjeđivanja otplate,7. prema mogućnosti otkupa prije roka dospjeća, prema tome ko se javlja kao emitent obveznica i sl.

18

Prinos i rizik

Ulaganje u obveznice motivisano je očekivanjem investitora da ostvari određeni prinos. Prinos, međutim, može ali i ne mora da bude ostvaren ili može biti viši ili niži od očekivanog. Iako su po definiciji najmanje rizične hartije od vrijednosti su opterećene nekim vrstama rizika. Rizici su:

1. rizik kamatne stope, 2. rizik reinvestiranja, 3. kreditni rizik,4. rizik inflacija, 5. rizik fluktuacije deviznog kursa,6. rizik likvidnost, 7. rizik promjene kamatne stope.

Jedna vrsta rizika je kreditni rizik koji se definiše kao vjerovatnoća da emitent ne izvrši svoje obaveze. Što je veći kreditni rizik, to je i veća kamatna stopa obveznice i niža cijena. Kod državnih obveznica ovaj rizik je, po konvenciji, jednak nuli. Druga vrsta rizika je kamatni rizik koji predstavlja vjerovatnoću promjene tržišne kamatne stope koja determiniše cijenu obveznica u sekundarnom prometu.Promjena tržišnih kamatnih stopa inverzno utiče na promjenu tržišne cijene obveznica. Ova relacija  tržišne kamatne stope/tržišne cijene obveznice izazvaće i promjene u zavisnosti da li tržišna kamatna stopa pada ili raste. Za investitora koji planira da obveznicu drži do roka dospjeća, promjene kamatnih stopa u okviru perioda ne izazivaju gubitke. Problem nastaje kada se obveznica mora prodati prije roka dospjeća. Povećanje kamatne stope nakon prodaje značilo bi kapitalni gubitak. Izvedeni rizik je rizik reinvestiranja koji se registruje samo kod dugoročnih obveznica i u slučaju značajnog varijabiliteta kamatnih stopa. Sledeći rizik s kojim se možemo suočiti je rizik inflacije koji predstavlja vjerovatnoću da će doći do neočekivane inflacije koja nije uzeta u obzir prilikom formiranja nominalne kamatne stope.Postoji i rizik likvidnosti koji se odnosi na vjerovatnoću da se ne ostvari sekundarni promet obveznice. Za investitora koji drži obveznicu do roka dospjeća ovaj rizik ne postoji. Rizik promjene deviznog kursa koji se javlja u situaciji kada investitor, koji uloži novac u obveznicu čiji se emitent obavezuje da će vršiti plaćanja u jednoj valuti, ne može sa sigurnošću znati kakav će biti novčani tok izražen u drugoj valuti.Sa druge strane, obveznice donose prinos koji motiviše investitore da ulažu u njih. Nominalni prinos jednak je nominalnoj kamatnoj stopi na obveznicu i on se ne mjenja tokom životnog vijeka obveznice, jer se ne mijenjaju ni kamatna stopa ni nominalna vrijednost. Nominalni prinos nije osjetljiv na tržišne faktore i zbog toga nominalni prinos ima relativno malu analitičku i praktičnu vrijednost za investitore. Investitora dominantno zanima stvarni prinos. Prva mjera stvarnog prinosa je tekući prinos. Stopa tekućeg prinosa se izračunava kao koeficijent kamatnog prihoda, odnosno kupona , koja se kod standardne obveznice ne mijenja, i cijene po kojoj je investitor kupio obveznicu, koja se u sekundarnom prometu mijenja, teorijski beskonačno mnogo puta. Tekući prinos je veći od nominalnog ili kuponskog, ako je cijena obveznica manja od nominalne vrijednosti, odnosno ako je obveznica kupljena uz diskont. Konsekventno, tekući prinos je manji od nominalnog ako je obveznica kupljena sa premijom. Stoga, tekući prinosa je veoma osjetljiv na tržišnu cijenu. Zbog toga je ovaj koeficijent pouzdan indikator trenutne rentabilnosti ulaganja u obveznicu. Mana je što se ne uzima u obzir vremenska vrijednost novca. Ta mana je eliminisana mjerenjem prinosa ,mjerenjem prinosa do dospeća. To je stopa koja izjednačava dvije vrijednosti: sadašnju vrednost novčanih tokova i cijenu obveznice. Dakle, prinos do dospjeća je interna stopa prinosa obveznice. Pri njihovom izračunavanju uzimaju se obzir:

1. cijene obveznice, 2. godišnje kamate i 3. rok dospjeća.

19

Zbog toga je upotreba ovog pokazatelja daleko pouzdanija. Još jedna stvar kojju treba napomenuti je da za istoprocentnu promjenu tržišne kamatne stope, dugoročne obveznice će reagovati sa varijabilitetom cijena od kratkoročnih.

Cijena obveznicaObveznica ima svoju nominalnu vrijednost, što predstavlja vrijednost na koju obveznica glasi, odnosno onaj iznos sredstava koji će vlasniku obveznice biti isplaćen o roku dospjeća. Međutim, ova nominalna vrijednost se po pravilu razlikuje od tržišne cijene po kojoj se ostvaruju kupoprodajne transakcije na berzi. Što je rok dospjeća bliži to je cijena bliža nominalnoj vrijednosti, na berzi se ona iskazuje u procentu koji se u tom trenutku dobija u odnosu na nominalnu vrijednost. Naravno, kao i bilo koja druga hartija od vrijednosti, tržišna cijena obveznice zvaisi od ponude i tražnje koja se u datom trenutku nalazi na tržištu kapitala.Obveznice su hartije od vrijednosti sa veoma raznolikim rokovima dospjeća, koji se kreću od nekoliko dana, pa čak do nekoliko decenija. Određivanje cijene obveznice veoma je složen i komplikovan proces, koji prije svega ima za cilj određivanje sadašnje vrijednosti buduće vrijednosti. Cijena obveznice zavisi i od vrste obveznice, odnosno da li je ona kuponska ili beskuponska. Cijena kuponskih obveznica formiraće se na osnovu dva osnovna elementa:

1. procjene očekivanog cash flowa i 2. procjene stope očekivanog prinosa.

Cash flow obveznice sastoji se od periodičnih godišnjih isplata kupona do dana dospjeća, kao i od nominalne vrijednosti na dan dospjeća. Stopa očekivanog prinosa utvrđuje se, najjednostavnije kao prinos koji ostvaruju slične obveznice na tržištu. Ova stopa se često definiše kao godišnja kamatna stopa. S obzirom na to da je cijena obveznice  sadašnja vrijednost cash flowa, ona se određuje zbirom sledeće dvije vrijednosti:

- sadašnje vrijednosti polugodišnjih ili godišnjih isplata kupona i - sadašnje vrijednosti glavnice na dan dospjeća.

Kod beskupnoske obveznice ne postoji periodična isplata kupona. Investitor će realizovati prinos od ulaganja kao razliku između kupovne i prodajne cijene, odnosno između nabavne cijene nominalne vrijednosti koja se isplaćuje po dospjeću. S obzirom na spomenutu činjenicu da ove obveznice nemaju kupon, cijena se određuje na isti način kao i kod kuponskih obveznica, s tim što se za vrijednost kupona uzima vrijednost nula. Cijena beskuponske obveznice, predstavlja, dakle, sadašnju vrijednost sume koja se dobija o roku dospeća obveznice.U sekundarnom prometu cijena obveznice je promjenljiva veličina, a osim ponude i tražnje, na nju utiče i promjena tržišnih kamatnih stopa. Kako kuponska stopa ostaje nepormjenjena, a tržišni uslovi se mjenjaju, jedina veličina koja se može promjeniti, kako bi ostvarila novi traženi prinos, jeste cijena obveznice. Suština promjene cijene obveznice jeste izjednačavanje prinosa na obveznice sa tržišnom kamatnom stopom, pa se tako pored kuponskog prinosa forimra i drugi prinos investitora – kapitalni dobitak, odnosno gubitak. Ukoliko dođe do toga da je kuponska kamatna stopa obveznice veća od tršišne kamatne stopa, cijena obveznice će biti veća od nominalne vrijednosti, jer ona generiše veći prinos od tržišnog. Tada se obveznice ove vrste prodaju sa premijom, i naravno, važi i suprotno, da ako je kuponska kamatna stopa niža od tržišne, oboriće se tržišna cijena obveznice i one će se prodavati sa diskontom Treba napomenuti da je jedna od osnovnih karakteristika obveznice inverzna veza cijene i prinosa, odnosno da se cijena obveznice mjenja u suprotnom pravcu od tržišnog prinosa. Ova pojava se dešava jer cijena obveznice predstavlja sadašnju vrijednost budućeg novčanog toka. Pa tako, sa rastom traženog prinosa, dolazi do pada sadašnje vrijednosti budućeg novčanog toka, odnosno cijene, i obrnuto, kada tržišni prinos pada, sadašnje vrijednosti budućeg novčanog toka raste. Rangiranje je način za ocjenu vjerovatnoće da dužnik neće izvršiti obaveze po osnovu emitovanih obveznica. Procjenjuje se finansijska snaga emitenta i kvalitet svake serije.Obveznice se svrstavaju u rangove (grupe), koje se kreću od AAA (najbolje) do D (najgore).

20

Obveznice ranga BB nemaju investicioni status (nije dozvoljeno da institucionalni investitori investiraju u njih) (junk bonds). Njih karakteriše visok rizik i prinos. Svrha rangiranja je zaštita vlasnika obveznica.Nominalna vrijednost obveznica je jednaka knjigovodsvtenoj vrijednosti ili denominaciji. To je glavnica duga emitenta. Ona je važna zbog knjigovodstvene evidenceije i izražavanja tržišne vrijednosti.Tržišna vrijednost se izražava kao procenat njene nominalne vrijednosti. Ova cijena se formira na sekundarnim tržištima. Češći je slučaj da se prodaja vrši po cijeni koja je niža ili viša od nominalne.Kada je (nominalna kamatna stopa)=(kamatna stopa tržišta kapitala) --- tada se prodajuKada je (nominalna kamatna stopa)>(kamatna stopa tržišta kapitala) --- premijaKada je (nominalna kamatna stopa)<(kamatna stopa tržišta kapitala) --- diskont

VIII SLAJD

• Berze• Pojam i vrste berzi• Organizaciona forma berze efekata• Učesnici na berzi efekata• Organi upravljanja i rukovođenja berzom• Registracija efekata na berzi

Berze

Berza, najprostijim riječnikom, predstavlja mjesto gde se sastaju ponuda i tražnja za tačno određenom robom, u tačno određeno vrijeme, na tačno određenom mjestu. Moglo bi se reći da, kada je berza u pitanju, postoji mnogo toga „tačnog“, što je istina jer to predstavlja njenu glavnu osobinu koja je razlikuje od svih drugih neformalnih, susretanja ponude i tražnje U počecima berzanskog poslovanja ona se nalazila na mjestima gdje su se skupljali trgovci i poslovni ljudi jednoga grada i regiona. Počeci organizovane trgovine koja je ličila na  berzansku, vezani su za Flandriju i grad Briž, gdje su se ljudi još u XVI vijeku, okupljali u kući trgovca Van der Bursa radi trgovanja lukovicama lala i predpostavlja se da je po njegovom prezimenu svaka slična institucija i dobila ime.Berza danas predstavlja mjesto gde se susreću ponuda i tražnja za tačno definisanim predmetima trgovine, pri čemu taj predmet trgovine mora biti podložan tipizaciji i standardizaciji. Procesom standardizacije postiže se da predmet trgovine po svojim osobinama bude poptuno identičan u malim i u velikim količinama. Standardizacija i tipizacija su neophodni jer se na berzi trguje na rječ, odnosno na povjerenje. Razvitkom trgovine ovo “povjerenje” se institucionalizuje i biva zamjenjeno mrežom pravila po kojima se trguje.Mjesto susretanja ponude i tražnje se u mnogome promjenilo tokom vremena i kretalo se od trgova gradova, preko gostionica i specijalizovanih zgrada, pa sve do globalnog tržišta, međusobno povezanog putem savremenih tehnologija. Sve to danas omogućava da se trgovanje obavlja 24 časa dnevno, jer kada se jedna berza zatvori, na drugom kraju svijeta, druga berza tek počinje sa radom. S obzirom na to koji je predmet trgovanja na berzi one se dijele na:

1. berze HoV 2. robne berze i 3. mješovite berze.

Ako pričamo o počecima berzanske trgovine HoV, lako se može zamisliti da je prva transkacija, koja bi se mogla nazvati berzanskom, bila transakcija vezana za hartiju – najvjerovatnije neku vrstu pismene obaveze o budućoj naplati, koja je promjenila vlasnika prije roka dospjeća.Za razliku od berzi HoV, pretečom robnih berzi mogu se smatrati veliki sajmovi i vašari, na kojima se, između ostalih stvari, prodavala i roba. Ključna razlika između sajmova i berzi leži u tome što se na njima trgovalo na osnovu uzorka, odnosno robe na licu mjesta, dok se na berzi trguje na riječ. Iz svega navedenog možemo zaključiti da berza predstavlja organizovano mjesto, gdje u tačno određenom vremenu, dolazi do susretanja ponude i tražnje standardizovanog berzanskog materijala, po tačno određenim pravilima od strane tačno određenih lica.

21

Na pitanje koji su osnovni postulati berze može se reći da su to: povjerenje i sigurnost koji i proizilaze iz same njene definicije. Kad berza ne bi bila toliko precizna ne bi bilo ni njenih osnovnih postulata, a ni nje same. Korijeni prve trgovine iz koje je berza dobila ime, vezuju se za Flandriju, grad Briž i XVI vijek. Počeci Njujorške berze vezuju se za 1792. godinu, kada se 24 brokera okupilo i potpisalo Batonvudski sporazum, koji predstavlja osnivački akt najveće svjetske berze. Nekoliko godina kasnije, tačnije 1801, osnovana je još jedna velika berza – Londonska. Pored ovog formiranja berzi u institucionalnom smislu, paralelno su tekli tokovi kreiranja predmeta trgovanja. Tako su prve emisije „akcija“ nastale polovinom XVI vijeka, kada su se prikupljala sredstva za trgovačke ekspedicije. Firme su umjesto uzimanja kredita, emitovale potvrde (preteče akcija) i tako prikupljale novac za sprovođenje skupih putovanja.Time su kupci „potvrda“ postali i vlasnici robe koja treba da bude predmet trgovanja, a sa njom i svih rizika i benefita koje putovanje i trgovina donosi. Vlasnicima „akcija“ je ostalo da se nadaju očekujući dobar poslovni rezultat i tako ostvaren lični dobitak. Razlozi nastanka institucije berze najbolje se mogu sagledati ako se isprati razvoj elemenata berzanskog poslovanja. Jedan od osnovnih jeste prikupljanje manjih suma kapitala koje su se nalazile u više ruku, kako bi se ta sredstva koncentrisala radi finansiranja skupih projekata. Drugi bitan element jeste premošćavanje vremenskog perioda od ulaganja do profitiranja, što se često u literaturi označava kao kapitalizacija očekivanja.

Odnosno, mogućnost prodaje Hov pre nego ona dospije na realizaciju. Terminske transakcije su zabilježene još na glinenim pločicama, odnosno obaveza jedne strane da svoje dugovanje namiri određenom robom u nekom budućem periodu. U trenutku kada je povjerilac – posjednik dokumenta o budućoj isporuci robe, preprodao taj dokument da bi zaradio na razlici u cijeni, dobili smo i prvi posao koji bi se mogao nazvati berzanskom špekulacijom. Kao ni elementi berzanskog poslovanja, tako ni sama pravila ponašanja u trgovini, kao krucijalan uslov berze, nisu morala čekati flamanske trgovce da bi bila izmišljena. U vidu običajnog prava postojala su otkada i sama trgovina, ali su se prvi pisani dokazi pojavili u starom Rimu. Ustaljena praksa sastajanja na jednom mjestu dozvolila je i da se formiraju prva pravila trgovanja, ali i prvi standardi robe. Pravila koja su nastala iz običajnog trgovinskog prava, naslonjena i na pravila kojih su se pridržavali antički trgovci, a prije svega rimski, unose u organizovano trgovanje dva principa, koja su i danas nerazdvojna od razvoja institucije berze – povjerenje i sigurnost. Ova dva principa postaju neophodni uslovi berzanskog načina trgovanja, nešto bez čega je ono nezamislivo. Dok su se svi elementi berzanskog poslovanja sklopili u jednu cjelinu i formirali berzu koju mi poznajemo, prošlo je dosta vremena, a priča o berzi, kao načinu organizovanja i unošenja reda i pravila u trgovanje, mnogo je starija. Pojavom industrijske revolucije berza dobija sadašnje konture: zgradu, pravila poslovanja, organe upravljanja, arbitražu itd. Država se (1929-1933) umješala u ono što je do tada bilo autonomno berzansko pravo nastojeći da poveća sigurnost poslovanja a da pri tom ne ugrozi osetljivi berzanski mehanizamSedamdesetih godina XX vijeka dolazi do snažnog razvoja berzi finansijskih derivata (fjučersa i opcija).Naglom kompjuterizacijom berzanskog poslovanja, „mjesto“ kao sastavni dio definicije berze gubi na značaju. Sada se može trgovati sa bilo kog mjesta elektronskim putem gotovo kontinualno u vremenu. I pored ovih promjena berza je zadržala svoje osnovne funkcije.Mogu da se izdvoje sljedeće osobenosti berze:

1. organizacioni oblik;2. poslovanje preko ovlašćenih lica;3. predmet prodaje;4. berzanska pravila;5. zaključenje poslova promptno ili na termin.6. Berza se osniva kao akcionarsko društvo.

Berza može da otpočne sa radom pod uslovom da su prethodno pribavljene dvije dozvole: dozvola za osnivanje berze i dozvola za rad berze. Na berzi se posluje prema preciznim pravilima ( u pogledu učesnika,

22

načina trgovanja, izvršenja obaveza, obustavljanja trgovine ), čime se nastoji da se smanji rizik i učesnicima na berzi pruži potrebna sigurnost pri berzanskom poslovanju. Poslovi se obavljaju preko berzanskih posrednika koji dobro poznaju određena tržišta i kretanja na njima.Oni mogu manje upućene klijente, sa slobodnim novčanim sredstvima, da relativno sigurno uvedu u trgovinu određenim materijalima. Sve to doprinosi da berza može da ispuni niz zadataka od značaja za uspostavljanje stabilnih. Zadaci od značaja za uspostavljanje stabilnih trgovinskih tokova na berzi su:

1. stvaranje kontinuiranog tržišta;2. stvaranje uslova za formiranje objektivne tržišne cijene;3. izjednačavanje cijena u vremenu i prostoru;4. standardizacija predmeta trgovanja;5. informisanje;6. predviđanje privrednih kretanja7. trgovinskih tokova.

1. Stvaranje kontinuiranog tržišta: Berza predstavlja specijalizovano tržište na kome se trguje određenim materijalima, kojih ima u velikoj količini i koji imaju određene karakteristike. Takvi materijali omogućuju da se ostvari kontinuiranost berzanskog tržišta.Kada se radi o hartijama od vrijednosti, bez berze, kaao sekundarno tržište ne bi moglo da se govori o nekom tržištu, a naročito ne o kontinuiranom tržištu hartija od vrijednost( kupci akcija bili bi prinuđeni da ih drže neograničeno, a imaoci obveznica do dospjelosti). Inače da bi moglo da se govori o kontinuiranosti tržišta u vezi sa određenim hartijama nužno je da postoji određen stepen učestalosti transakcija.Tako na Njuorškoj berzi se smatra da one hartije sa kojima se ne obavi nijedna nedjeljno transakcija nemaju kontinuirano tržište. 2. Stvaranje uslova za formiranje objektivne tržišne cijene: Cijene robe i drugog berzanskog materijala predstavljaju rezultat nadmetanja velikog broja kupaca i prodavaca koji se susreću na berzi. Dakle, na berzi se koncentrišu ponuda i tražnja, čijim se sučeljavanjem formira objektivna cijena koju službeno lice berze kao takvu samo konstatuje.3. Izjednačavanje cijena u vremenu i prostoru: Zahvaljujući ročnim poslovima, na berzi se mogu prodavati robe koje će se tek kasnije, poslije nekoliko nedjelje ili mjeseci isporučiti, a što doprinosi nivelisanju cijena po vremenu. Zahvaljujući otvorenosti berzanskog tržišta, djelovanja arbitražista i zakona ponude i tražnje ostvaruje se nivelacija cijena u prostoru. Želja da se kupljeni materijal proda skuplje na berzi gdje je formiran viši kurs za isti materijal, i tako ostvari dobit a što nastoje da ostvare svi berzijanci dovodi, usljed povećane ponude, do smanjenja kursa, odnosno do nivelacije cijena za isti materijal u prostoru.4. Standardizacija predmeta trgovanja: Imperativ berzanskog poslovanja – brzina i efikasnost – uslovio je da se iskristališe koji materijal, kog kvaliteta i u kojim osnovnim količinama jedino može da bude predmet trgovanja na pojedinim berzama. Standardni kvalitet omogućava da se trguje robom koja nije fizički prisutna na berzi koja tek treba da bude dovezena, proizvedena, ili ubrana iz dolazećih prinosa. Pitanja standardizacije materijala sa kojima se trguje na berzi reguliše se berzanskim pravilima, kao i odgovarajućim zakonskim propisima. Tako, kvalitet robe , koja se kupuje i prodaje na robnoj berzi određuje Ministarstvo za trgovinu.5. Informisanje: Berza snadbjeva tržište informacijama o obimu zaključenih poslova, o postignutim cijenama. Time se pomaže zainteresovanim licima pri donošenju poslovnih odluka. Objavljivanjem kurseva berza sugestivno djeluje na one koji žele da kupe određeni materijal, odnosno da plasiraju svoja slobodna novčana sredstva. Bez informacije ne može da se utvrdi strategija trgovanja, kao ni da se ostvari zaštita od rizika koje sobom nosi berzansko poslovanje.

Vrste berziSve berze mogu da se klasifikuju na više načina, zavisno od kriterijuma koji se uzima kao osnov klasifikacije. Prema načinu nastanka sve berze mogu da se podjele na spontane i na zakonu zasnovane. Većina uticajnih berzi u svijetu su nastale spontano bez prethodno donjetih specijalnih propisa koji bi ih regulisali. Nasuprot ovim berzama stoje one koje su nastale na osnovu donjetih propisa od strane države (kao što je slučaj sa beogradskom berzom).

23

Zavisno od prirode njihovog položaja berze se djele na: javnopravne i privatnopravne. Javnopravne berze osniva država, i berze su pod njenim uticajem i kontrolom. Država obezbjeđuje sredstva za rad i poslovanje, a posrednici, koji rade na berzi, su državni službenici. Zbog vezanosti za državu ove berze se nazivaju nesamostalne berze. Kako one uglavnom postoje u državama sa evropsko-kontinantalnim pravnim sistemom ( Španija, Portugalija, Italija ), govori se o kontinentalnom tipu berzi. Privatnopravne berze predstavljaju privatne institucije, koje posluju samostalno, kao udruženja privatnika (brokersko – dilerskih kuća) ili kao trgovačka društva. Imovinu berze stvaraju njeni članovi, a ne država.Kako one uglavnom postoje u državama anglo-saksonskog pravnog sistema ( SAD, Engleska ), govori se o anglo-saksonskom tipu berzi. A, zbog svoje samostalnosti u odnosu na državu nazivaju i samostalnim berzama. Između ove dvije vrste berzi nalaze se berze koje predstavljaju mješavinu anglosaksonskog i kontinentalnog tipa berzi ( Njemačka, Švajcarska i Austrija ), pa se nazivaju polusamostalnim berzama. Berze ovog tipa osniva država ali uslove rada i način poslovanja uređuju članovi berze. Može se reći da naš Zakon o berzama postavlja pravni okvir za osnivanje berzi mješovitog tipa. Prema obliku organizacije razlikuju se tri organizaciona oblika berze. Prvo, berza kao dobrovoljno udruženje članova neprofitnog tipa.Ovako se organizuju berze u Engleskoj, a članovi berze su ujedno i berzanski posrednici koji svojim poslovanjem na berzi stiču prihode. Drugo, berza kao specijalizovano akcionarsko društvo neprofitnog tipa. Ovaj organizacioni oblik je usvojen u našem ZOB. Akcije berze glase na ime i nedonose dividendu, a ako berza ostvari dobit, koristi je za unaprjeđenje svog poslovanja. Treće berza kao državna ustanova, kojom upravljaju država i njeni posrednici, kao državni službenici. Ovako su organizovane berze u Italiji.Prema cilju poslovanja, berze mogu da se podjele na: profitne i neprofitne. Profitne berze prihod koji ostvare poslovanjem dijele među svojim članovima ( ovoj vrsti pripada većina njemačkih berzi ). Za razliku od profitnih, neprofitne berze ne djele ostvareni prihod svojim članovima. Članovi berze ostvaruju dobit naplatom provizijre od zaključenih poslova. Ovako se organizuju berze u Njemačkoj, Austriji i kod nas. Najvažnija podjela je ona koja se vrši prema predmetu berzanske trgovine.Na osnovu ovog kriterijuma razlikuju se:

1. robne (produktne) i 2. efektne (finansijske) berze.

Prema ZOB na robnoj berzi se trguje robom i finansijskim derivatima, a na finansijskoj hartijama od vrijednosti, devizama, plemenitim metalima, valutama, finansijskim derivatima, kapitalom. Najznačajnije robne berze za promet pamuka nalazi se u Liverpulu, Njuorku,Bremenu; u Londonu, Njuorku, Hamburgu za šećer; za vunu u Londonu, Njuorku, Anversu; za žitarice u Njuorku, Čikagu; za nemetale u Njuorku, Londonu; za zlato u Londonu; za obojene mezale Čikagu, Njuorku, Londonu; za kalaj u Maleziji; za kafu u Patizu. Razlikuju se dvije vrste finansijskih berzi.Prvo, berze kojima dozvolu za rad izdaje Centralna banka , a na kojima se trguje mjenicom, devizama, kratkoročnim hartijama od vrijednosti, zlatom i drugim plemenitim metalima. One mogu da se nazovu devizne ili novčane berze. Drugo, berze kojima dozvolu za rad izdaje nadležni savezni organ ( Komisija za hartije od vrijednosti ), a na kojima ser trguje kapitalom, akcijama, dugoročnim hartijama od vrijednosti i finansijskim derivatima.Prema raznovrsnosti predmeta sa kojima se trguje na berzi se razlikuju se:

1. specijalizovane i2. mješovite berze.

Ako se na berzi trguje samo sa jednom vrstom materijala, onda je ona specijalizovana, a ko se na njoj trguje sa više vrsta materijala onda je ona mješovita. Po pravili na mješovitoj berzi se trguje sa različitim robama ili efektima. Može se što je rijedak slučaj na mješovitoj berzi i istovremeno trgovati robama i efektima Prema načinu rada i značaju elektronskih sredstava za poslovanje, sve berze mogu se podjeliti na: klasične i elektronske. Klasične berze odlikuje postojanje berzanskog službenog prostora koji se naziva ring, pit ili parket, na kome se trguje materijalima u okviru berzanskog sastanka, po pravilu uz prisustvo berzijanaca i na aukcijski način što je rijetkost. Za razliku od klasičnog tipa elektronski tip berze je potpuno kompjuterizovan i automatizovan.

24

Kotacija trgovanje i informisanje obavljaju se uz upotrebu kompjutera. Berzanski sastanak i prisustvo berzijanaca na njemu nemaju nikakav značaj za odvijanje berzanskog poslovanja.

IX SLAJD

• Berze• Pojam i vrste berzi• Organizaciona forma berze efekata• Učesnici na berzi efekata• Organi upravljanja i rukovođenja berzom• Registracija efekata na berzi

Organizaciona forma berze efekata Berza se definiše kao mjesto na kome se vrši kupovina i prodaja robe i ovlaštenih vrsta HOV. Danas su berze visoko organizovane neprofitne institucije u vlasništvu države ili učesnika u trgovini. One imaju javna ovlaštenja, što znači da mogu donositi obavezujuća pravila Prema metodu trgovine berza može biti organizovana kao aukciono ili kontinuirano tržište.Aukciono tržište je berza gdje se nalozi klijenata grupišu i izvršavaju simultano uz formiranje jedinstvene cijene. Aukcija može biti usmena ili pismena (kroz djelatnost specijalista koji usaglašavaju ponudu i tražnju u svojim knjigama). Rezultat aukcije je utvrđen kurs instrumenata. Kurs je fiksiran pa se aukcija često naziva i „fixing“. Na kraju radnog dana utvrđuje se prosječan dnevni kurs za pojedine instrumente ako je bilo više dnevnih aukcija. trgovine i kontrolisati njihovo poštovanje od strane učesnika.Berza može biti organizovana i kao kontinuirano tržište, gdje se izvršavanje naloga obavlja tokom cijelog radnog dana. Zbog toga se cijene stalno mijenjaju održavajući priliv i realizaciju naloga. Ovdje nije potrebno fizičko prisustvo učesnika, već oni mogu da trguju i iz svojih kancelarija. Najveći broj berzi je prihvatio ovaj metod. One učesnicima obezbjeđuju komunikacionu povezanost i centralni kompjuter koji automatski upoređuje naloge i formira kurs koji odgovara ponudi i tražnji.

Učesnici na berzi efekata

Na berzi se pojavljuju sljedeći subjekti:

a. kupci (investitori) robe i berzanskih efekata,b. prodavci robe i berzanskih efekata, ic. posrednici u berzanskom trgovanjuAktivni učesnici na berzi su samo članovi berze koji imaju pravo da zaključe berzanske transakcije. Oni treba da imaju minimum kapitala, znanja i sposobnosti kako bi se obezbijedilo da se transakcije odvijaju na način utvrđen pravilima berzanskog poslovanja. Berza može zaštititi finansijski integritet svojih članova. Na berzi se formira zaštitni fond iz kojeg se nadoknađuje šteta učesnicima berze koja je nastala zbog njihovog bankrotstva ili nepoštenog poslovanja drugih učesnika Kupci se pojavljuju na berzi u ulozi investitora sa namjerom da kupe robu ili berzanske efekte (gotovinu ili HOV) radi ostvarivanja što većeg profita. Prodavci se pojavljuju u ulozi ponuđača berzanskih vrijednosti kako bi njihovom prodajom obezbijedili nedostajuće izvore finansiranja. Njihov cilj je da prodaju berzanske vrijednosti po što većoj cijeni. Brokeri su berzanski posrednici u trgovanju sa HOV i mogu nastupati

• u svoje ime, a za račun svojih klijenata (komisionari), ili • u ime i za račun svojih klijenata (agenti).

Za svoje usluge naplaćuju proviziju čija visina zavisi od broja i vrijednosti HOV koje su predmet trgovanja. Provizija se naplaćuje po završetku berzanske transakcijeDileri su berzanski posrednici koji se u određenim segmentima mogu razlikovati od brokera i mogu nastupati:

25

• u svoje ime a za račun svojih klijenata; • u ime i za račun svojih klijenata i • u svoje ime i za svoj račun (principali).

U trećem slučaju oni kupuju i prodaju HOV da bi ostvarili zaradu po osnovu razlike u cijeni. U tom slučaju snose i rizik od potencijalnog gubitka, ako prodaju HOV po nižoj cijeni od one po kojoj su ih kupili. Svi učesnici u berzanskim transakcijama predstavljaju profesionalna lica i mogu se svrstati u tri osnovne grupe:

• berzanski posrednici (brokeri, makleri, kartijeri),• berzanski trgovci (dileri, hendleri),• ostali učesnici (novinari, posjetioci)

Berzanski posrednici su interni učesnici na berzi i često se nazivaju i „mešetarima“. U Engleskoj se zovu „brokeri“, u Njemačkoj „makleri“ (ili „senzali“), a u Francuskoj „kartijeri“.Berzanski trgovci su predstavnici banaka, investicionih fondova i drugih posredničkih institucija. U SAD ih zovu „dileri“, u Engleskoj „džoberi“, a u Njemačkoj ih zovu „handlerima“. Ostali učesnici su bankarski i drugi posrednici koji nemaju ovlaštenja za trgovanje na berzi. Oni obuhvataju predstavnike banaka, novinare i posjetioce na berzi efekata.Svi učesnici na berzi su uključeni u berzanske špekulacije. Špekulativne radnje na berzi vezane su za ostvarivanje profita ulaganjem kapitala uz prisustvo velikog rizika. Za berzanske „špekulante“ je karakteristično da danas kupuju određene HOV, uz očekivanje da će im u narednom periodu cijena porasti, ili ih prodaju očekujući da će im cijena u narednom periodu pasti, pa će oni moći da ih kupe po nižoj cijeni. Berzanski trgovci su eksterni učesnici na berzama efekata. Dozirana špekulacija na berzi je neophodna kako bi se stvorio motiv za kvalitetnije obavljanje berzanskih transakcija i kako bi se te transakcije razlikovale od klasičnih bankarskih transakcija.

Organi upravljanja i rukovođenja berzom

Finansijska berza predstavlja pravno lice koje je organizovano u obliku akcionarskog društva ili društva sa

ograničenom odgovornošću radi obavljanja poslova u vezi trgovine sa HOV i finansijskim derivatima. Može da je organizuje država ili pravna lica koja posjeduju dozvolu za obavljanje poslova brokersko-dilerskog

društva. Dozvolu za rad berze odobrava Komisija za HOV. Berzu treba da organizuju 2 komisije:

komisiju za listing HOV i komisiju za kotaciju HOV. Ove dvije komisije imenuju upravni odbor berze. Da bi berza dobila dozvolu za rad dužna je podnijeti zahtjev Komisiji za HOV i podnijeti sljedeće dokumente:

• statut berze• ugovor o osnivanju,• pravila poslovanja,• tarifnik berze,• pravilnik o listingu i kotaciji HOV,• podatke o akcionarima,• podatke o kadrovskoj i organizacionoj osposobljenosti, • podatke o tehničkoj opremljenosti,• podatke o članovima upravnog i nadzornog odbora,• i drugu sličnu dokumentaciju.

Berzom upravlja upravni odbor. Berza je obavezna da vrši nadzor nad poslovima zaključenim na berzi što je zadatak nadzornog odbora i o tome mora obavještavati Komisiju za HOV. Trgovanje sa HOV može se vršiti samo ako su one primljene na listing berze. U postupku kontrole nad poslovanjem berze Komisija za HOV može da pregleda akta, poslovne knjige i izvode sa računa berze, a može da traži i dodatne informacije o pojedinim pitanjima u vezi sa poslovanjem berze. Ako Komisija za HOV utvrdi nepravilnosti u poslovanju berze može:

• privremeno obustaviti rad berze, ili • zabraniti raspolaganje sredstvima na računu berze, ili • zabraniti isplatu dijela dobiti, ili

26

• izreći mjeru javne opomene, i • oduzeti dozvolu za dalji rad.

U posljednjem slučaju Komisija za HOV pokreće stečaj i likvidaciju berze. Berza je dužna da u odgovarajuće vrijeme dostavlja Komisiji sljedeće podatke:

• trgovanju sa HOV (na kraju radnog dana),• o prijemu i prestanku članova berze (u roku od tri dana),• o prijemu HOV na listing (u roku od tri dana),• mjesečne izvještaje o poslovanju (do 15. u mjesecu za prethodni mjesec).

Registracija efekata na berzi

Ako preduzeće želi da izvrši emisiju akcija, ono mora preko institucije za berzansko posredovanje, koja je registrovana za poslove prometa na berzi, da uputi zahtjev Komisiji za HOV berze u čijoj je nadležnosti

registracija emisije akcija. Obrazac za registraciju emisije treba da sadrži sljedeće elemente:

• obim emisije,• emisioni kurs,• posrednika u emisiji,• prospekt emisije sa potpisom izdavača,• procenat provizije za izdavane HOV• ukupan iznos i namjenu HOV,• način emitovanja,• način obračuna i raspodjele dobiti,• rok u kojem se vrši primarna emisija,• objavljivanje poziva kupcima,• naziv preduzeća, sjedište i njegov pravni status,• imena rukovodilaca,• trendove cijena HOV u posljednje 3 godine,• motiv emisije,• detaljnu finansijsku situaciju preduzeća, i• statut, upis u sudski registar i ostala dokumenta koja Komisija za HOV naknadno propisuje.

Zahtjev za registraciju predaje se Komisiji za HOV 20-30 dana prije oglašavanja prodaje akcija u sredstvima javnog informisanja. Komisija za HOV je dužna da u skladu sa propisanim rokom donese pozitivnu ili negativnu odluku o registraciji. Ako Komisija donese pozitivnu odluku, preduzeće putem prospekta i oglasa obavještava javnost o datumu početka prodaje svojih HOV, mjestima gdje se mogu kupiti i o uslovima kupovine.

X predavanje

• Način trgovanja i nalozi na finansijskom tržištu• Vrste transakcija• Marginska kupovina• Nalozi• Izvori finansijskih informacija• Finansijske publikacije

Nalozi

Nalog je instrukcija berzanskom posredniku da kupi ili proda određeni finansijski instrument.Izvršavanje naloga moguće je realizovati nakon uspostavljenog kontakta između brokersko-dilerskog društva i njegovog klijenta nakon otvaranja računa od strane klijenta u tom društvu.Postupak trgovanja počinje izdavanjem naloga

27

Pojam naloga: Berzanski nalog predstavlja uputstvo koje klijent daje posredniku da mu kupi ili proda po određenim uslovima materijal označen u nalogu.U polusamostalnim (germanski sistem) i nesamostalnim (romanski sistem) berzama posrednici su obavezni da prihvate klijentov nalog. Za razliku od toga, u samostalnim berzama članovi nisu dužni da prihvate klijentov nalog.Prema pravilima koja se tiču poslovanja Tržišta novca – ovlašćeni broker cijeni ispravnost, realnost i mogućnost za izvršenje naloga u svakom konkretnom slučaju imajući u vidu situaciju na tržištu, okolnosti vezane za samog klijenta i njegove mogućnosti da izvrši obaveze iz eventualno zaključenog posla. Ako ga ne prihvati, dužan je da o tome odmah obavjesti klijenta. Ovakvo rješenje je u skladu sa opštim pravilom obligacionog prava prema kojem ako posrednik neželi da prihvati nalog dužan je da o tome odmah obavijesti klijenta, inče će se smatrati da je prećutno prihvatio nalog. Sadržaj i forma naloga: Nalog treba da bude precizno formulisan kako bi mogao da se uzvrši. Njime treba da bude preciziran:

1. smisao posla koji posrednik treba da izvrši ( prodaja ili kupovina), 2. vrsta berzanskog posla (promptni ili terminski, uslovni ili bezuslovni), 3. vrsta naloga (pod najpovoljnijim uslovima, sa limitiranom cijenom, stop nalog,...),4. vrsta berzanskog materijala, 5. količina materijala, 6. cijena, 7. rok važenja naloga.

U pogledu pitanja koja nisu regulisana nalogom, posrednik je dužan da se ponaša savjesno i pošteno, kao dobar stručnjak, nastojeći da u najvećoj mjeri ostvari klijentove interese, a uz poštovanje berzanskih pravila.Nalog može da dat usmeno ili pismeno. Ako se daje usmeno, po pravilu, berzanskim pravilima se propisuje obaveza za nalogodavca da svoj usmeni nalog pismeno potvrdi. Prema pravilima berze nalog se mora dati obavezno u pismenoj formi. Prema rješenjima prihvaćenim u polusamostalnim i nesamostalnim berzama nalogodavac može da modifikuje ili poništi nalog u svakom momentu prije nego što bude izvršen. Takvo rešenje je u skladu sa našim opštim pravilima o nalogu (od trenutka kad je posrednik primio nalog klijent nema pravo da ga povlači, niti mjenja bez posrednikove saglasnosti).Vrste naloga: Klijenti mogu da daju različite vrste naloga za kupovinu ili prodaju berzanskog materijala. Prema vrsti posla, razlikuju se: nalog za kupovinu i nalog za prodaju berzanskog materijalaU zavisnosti od polaznog materijala, svi nalozi mogu da se klasifikuju u nekoliko grupa. S obziroma na veličinu naloga, razlikuju se:

1. nalozi putem kojih se vrši trgovina u lotovima ( svežnjevima) i2. pojedinačna trgovina.

Lot predstavlja standardnu jedinicu mjere na osnovu koje se može izvršiti kupovina ili prodaja. Veličina lota varira zavisno od aktive koja je predmet trgovine. Može da se izrazi brojem novčanih jedinica ( npr. Obveznice u vrijednosti od 1000 $) ili hartija (500 akcija), kada se radi o efektima, odnosno određenom mjernom jedinicom, kada se radi o robi (lot pšenice na Njujorškoj berzi iznosi 5000 bušela).Manjim investitorima se omogućuje da kupe manju količinu materijala od one na koju glasi lot putem pojedinačne trgovine. Po pravilu cijena tako kupljenog materijala je veće nego kada se kupuje kroz lot.Prema tome kako je određena cijena po kojoj se može izvršiti nalog, razlikuju se :Nalog pod najpovoljnijim uslovima ("Što bolje"): Izraz "što bolje" znači da nalog ne sadrži nikakvu naznaku o cijeni i da posao treba zaključiti po najpovoljnijem kursu koji materijal bude imao tokom kotacije. Posrednik je dužan da izvrši kupovinu što jeftinije (kupovni nalog), odnosno da proda što skuplje (prodajni nalog). Ova vrsta naloga češće se primjenjuje kod naloga za prodaju nego kod naloga za kupovinu.S obzirom da klijent ne precizira cijenu, ovaj nalog karakteriše brzina i izvjesnost realizacije.Svako zakašnjenje kod izvršenja ove vrste naloga zbog promjene kurseva može da prouzrokuje štetu za klijenta. Zbog toga se može postaviti pitanje odgovornosti posrednika prema klijentu.Limitirani nalog: "Prema limitiranom kursu" znači da kupac određuje maksimalnu cijenu koju hoće da plati, a prodavac minimalnu cijenu po kojoj je spreman da proda određeni materijal.Ako je u pitanju nalog za kupovinu, posrednik je dužan da izvrši nalog po cijeni koja može da bude samo niža ili jednaka cijeni koja je navedena u nalogu (primjer kurs 10, nalog plasiran sa cijenom za kupovinu 8,

28

što znači da se nalog izvršava kada kurs padne na 8 ili niže). Nalog za kupovinu sa limitiranom cijenom nalogodavac daje kada smatra da će doći do pada cijena materijala koji želi da kupi.Prodajni nalog može da se izvrši samo po cijeni koja je viša ili jednaka cijeni koja je navedena u njemu (primjer: kurs 10 nalog plasiran sa cijenom za prodaju 12, što znači da se nalog izvršava kada kurs dostigne 12 ili više). Posrednik ne smije da zaključi posao po kursu koji je nepovoljniji od onog koji je označen u nalogu (podrazumjeva se da posrednik može da prihvati bolju cijenu od limitirane). U suprotnom smatraće se da je postupao kao neovlašćeni zastupnik, osim ako klijent naknadno ne odobri zaključeni posao.Ako je posrednik djelovao kao klijentov komsionar, klijent može odbiti da prihvati zaključeni posao (pod uslovom da o tome odmah obavijesti posrednika), osim ako posrednik prihvati da mu odmah isplati razliku izneđu kurseva i prouzrokuvanu štetu). Prednost naloga sa limitiranom cijenom je ta što klijent ima mogućnost da kupi materijal po nižoj ili da proda po višoj cijeni u odnosu na cijenu koja je formirana na berzi u momentu kada je nalog plasiran. Ali, suprotno nalogu "pod najpovoljnijim uslovima", za nalogodavca koji plasira limitirani nalog ne mora da bude izvjesno da će nalog da bude izvršen.Stop nalog: Ovaj nalog predstavlja vrstu suspendovanog naloga "pod najpovoljnijim uslovima".Naime, u njemu se određuje stop cijena. Ako je u pitanju prodajni nalog stop cijena mora da bude ispod tržišne cijene u trenutku kada je nalog plasiran. A ako je u pitanju kupovni nalog, stop cijena mora da bude viša od tržišne cijene u trenutku kada je nalog plasiran. Nalog će biti izvršen kada tržišna cijena bude jednska ili kada pređe cijenu navedenu u nalogu. Stop nalog je po sadržaju sauprotan limitiranom nalogu. Dok se stop nalog za prodaju daje ispod tekuće tržišne cijene dotle takav limitirani nalog sadrži cijenu koja je viša od tekuće tržišne cijene.Obrnuto, stop nalog za kupovinu se daje po cijeni koja je ispod trenutne tržišne cijene. Stop nalozi se koriste da bi se sačuvo profit i ogrničio gubitak investitora. Zaštita profita se ostvaruje tako što investitor, koji očekuje pad vrijednosti materijala koji je kupio (kupovina izvršena po kursu od 90 km; nakon kupovine kurs se poveća na 100 KM), daje prodajni stop nalog npr, 99 KM. Ako se očekivanje ostvari, stop nalog trenutno postaje nalog prodati "što bolje". Zaključenjem posla npr, na 98 KM, ostvaruje se profit od 8 KM. Gubitak se ograničava putem ovog naloga u slučaju kada vrijednost kupljenog materijala nije porasla (kao u prvom slučaju) već je naprotiv pala. Tako ako je materijal kupljen po kursu od 100 KM, a zbog očekivanja da će kurs pasti bude dat prodajni stop nalog 99 KM, prodajom na recimo 98,50 KM gubitak se ograničava na 1,5 KM. Iako je funkcija ovog naloga zaštitna, on ima i nedostatke. Jer, malo variranje kursa, u negativnom smjeru za nalogodavca, može da dovede do realizacije naloga, a što se može pokazati nepotrebnim (štetnim). Neke berze s vremena na vrijeme zabranjuju stop naloge kada se plaše da bi stop nalozi mogli dovesti do tržišne nestabilnosti.Stop limitirani nalog: U stop limitiranom nalogu nalogodavac određuje dvije cijene – stop cijenu i limitiranu cijenu. Limitirana cijena može da bude ista (prodati po 10 stop i limit, što zanči da se prodaja može izvršiti samo po 10 ili više) ili različita od navedene stop cijene (prodati po 10 stop, limit 9, što znači da se prodaja može izvršiti kada kurs padne na 10 s tim što se ne smije izvršiti ispod 9). Stop limit nalog se aktivira čim na tržištu kurs dosegne ili probije stop cijenu s tim što posao ne može da bude zaključen po kursu koji bi prekoračio navedeni limit. Ovaj nalog predstavlja jednu vrstu uslovnog limitiranog naloga. On prerasta u nalog po tržišnoj cijeni onog momenta kada je stop cijena dostignuta.U vezi sa vremenom važenja naloga razlikuju se:Dnevni nalog: Automatski prestaje na kraju dana kada je plasiran. Predpostavlja se da je nalog dnevni, ako nešto drugo u njemu nije označeno.Nedeljni nalog: Prestaje na kraju kalendarske nedjelje.Mjesečni nalog: Prestaje zadnjeg radnog dana u mjesecu.Do opoziva: nalog je valjan dok ga klijent ne opozove. Po pravilu, ovakvi nalozi se u određenim vremenskim intervalima potvrđuju (obnavljaju). Ako se ne obnove, oni prestaju da proizvode pravno dejstvo.Obaveza informisanja: Berzansko poslovanje karakteriše načelo javnosti. U tom smislu berza je dužna da organizuje:• informacioni sistem preko koga se javnost obavještava o obimu ponude i tražnje na berzi; • obimu zaključenih poslova na berzi po vrsti tržišnog materijala; početnoj, srednjoj i zaključnoj cijeni

pojedinog tržišnog materijala; • kotacijama na berzi;

29

• tržišnom materijalu kojim se trguje na berzi; • drugim podacima za koje upravni odbor odluči da su značajni i da utiču na rad i stabilnost berze.

Berzanski izvještaj: Berza obavještava javnost:• materijalima sa kojima se trguje, • njihovim kursevima,• objavljivanje kursne liste, koja se svakodnevno, u određenoj formi, sastavlja po isteku radnog

vremena.Kursna lista ima značaj javne isprave i u sluačju spora, koji nastane povodom obavljenih poslova, služi kao dokazno sredstvo.Objavljivanjem berzanskih izvještaja omogućuje se širokom krugu poslovnih ljudi da steknu uvid u kretanje berzanskih kurseva povodom određenog berzanskog materijala, kao i da dobiju druge informacije koje su neophodne za donošenje odluke o zaključenju posla. Berzanski izvještaji su naročito značajni za tzv. "on kol" (on call) poslove. To su poslovi koji se zaključuju između poslovnih partnera pri čemu se cijena u ugovoru o prodaji određuje pozivom na kurs koji je notiran na određenoj berzi. Tako berzanski izvještaj za akcije Njujorške berze sadrži sledeće podatke: • skraćeni naziv izdavaoca najvišu i najnižu cijenu u poslednjih 12 mjeseci, • dividendu po akciji,• broj prodatih akcija u paketu po 100, • najvišu cijenu u toku dana, • najnižu cijenu u toku dana, • cijenu u momentu zatvaranja berze, • razliku između zaključnog kotiranja tekućeg i predhodnog dana.

Pri tome, upoređivanje najviše i najniže cijene u poslednjih 12 mjeseci služi da se ocijeni stabilnost cijena akcija određenih kompanija u datom periodu – ukoliko je odstupanje između najviše i najniže cijene veće, utoliko je veći rizik ulaganja u njih. Do sličnih informacija se dolazi upoređevanjem kurseva postignutih u toku jednog dana, kao i između zaključnih kurseva tekućeg i predhodnog dana.Podatak o procentu zarade po akciji se dobija kada se dovedu u odnos dividenda i kurs ostvaren određenog dana. Odnos tržišne cijene i profita po akciji (PE- earnings per share) pokazuje da li je akcija skupa ili jeftina u odnosu na ostatak tržišta. PE se dobija tako što se tržišna cijena akcije podijeli sa ostvarenim prihodom po akciji. Visok PE imaju akcije sa niskim prinosom, i obrnuto, nizak PE imaju akcije sa visokim prinosom. Oni koji nastoje da ostvare zaradu na promjenama u kursu opredjeljuju se da ulažu u akcije sa visokim PE.

To znači da dividenda ne mora da bude glavni razlog ulaganja u akcije. Pored kurseva, u okviru berzanskh izvještaja objavljuju se:• odluke i mišljenja nadležnih berzanskih i državnih organa, • odluke o novim emisijama hartije od vrijednosti,• komentari o kretanju konjunkture za periode koji dolaze i • drugi privredni pokazatelji (pregled zasijanih površina, očekivanja prinosa, potrošnja i drugo).

XI predavanje

• Berzanski indeksi• Čitanje berzanskih izvještaja i informacija• Kotacija efekata i način formiranja kurseva• Vrste berzanskih poslova• Pojam i faze berzanskog poslovanja

Berzanski indeksi

30

Za informisanje javnosti o kretanju berzanskih cijena veliki značaj imaju berzanski indeksi. Oni predstavljaju prosjek cijena hartije od vrijednosti koji je izražen u odnosu na ranije utvrđenu bazičnu tržišnu vrijednost. Međusobno se razlikuju po vrsti i brojčanoj zastupljenosti hartija koje indeks predstavlja, kao i po korišćenoj metodologiji uprosječavanja. Svaki indeks prati se u tri vremenska perioda: u odnosu na prethodni dan, u odnosu na prethodnu godinu i u odnosu na protekli period tekuće godine.Među indeksima najstariji je (izračunava se od 1884. godine) i najpoznatiji Dau Džonsov indeks koji pokazuje kretanje cijena akcija na Njujorškoj berzi. Porast indeksa pokazuje zaradu, a pad indeksa gubitak za vlasnike akcija koje se kotiraju na berzi. Danas se pod ovim imenom objavljuje više indeksa: • indeks industrijskih kompanija, na osnovu kotacije akcija 30 korporacija, među kojima su Dženeral

motors, Ekson, Vesting haus, Ameriken ekspres, Kodak,....;• indeks transportnih kompanija, na osnovu kotacije akcija 20 korporacija;• indeks komunalnih kompanija, na osnovu kotacije akcija 15 korporacija;• opšti privredni indeks koji se izračunava na osnovu predhodno navedenih indeksa.

U Japanu se koristi Nikei indeks, koga objavljuju dnevne novine Nikkon Keizai Shimbun, odakle potiče i njegovo ime. Ovaj indeks se izračunava od 1949. godine a predstavlja uprosječenu cijenu 225 akcija sa Tokijske berze. Jednom godišnje vrši se revizija akcija koje su obuhvaćene indeksom. U Njemačkoj se koristi Daks indeks koji objašnjava kretanje cijena akcija na Frankfurtskoj berzi. Ovaj indeks obuhvata30 akcija u Njemačkoj a izbor je izvršen s obzirom na izvršen promet i kapitalizaciju akcija. U Francuskoj se koristi CAC indeks. Izračunava se od 1981. godine sa baznom vrijednošću 100 a obuhvata 250 akcija.Obavještavanje: Berzanski izvještaji se objavljuju na različite načine: u berzanskom biltenu, specijalizovanim časopisima, dnevnim novinama kao i na svaki drugi način koji ima javni karakter. Pri tome u nekim zemljama postoji obaveza berze da učini javnim sve vrste kurseva koji su formirani, a u drugim ta obaveza za sve berzanske kurseve na postoji. U nekim zemljama se objavljivanje vrši samo u berzanskom bltenu, negdje samo u novinama, a najčešće u biltenu i na svaki drugi način koji zadovoljava kriterijum javnosti.

Čitanje berzanskih izvještaja i informacija Uspješnost poslovanja na berzi zavisi od pravovremenog raspolaganja informacijama. Zbog toga je neophodno da se od velikog broja informacija odaberu prave, da se one obrade i disponiraju širem krugu korisnika. Berzanske informacije treba obraditi sa:• valutnog,• kamatonosnog, i• vlasničkog aspekta.

U berzanskim izvještajima daju se podaci o stanju i promjenama tržišta akcija u odnosu na prethodni dan. Pozitivne vrijednosti iskazuju se u zagradi, da bi se lakše uočile. Kretanje kamata iskazuje se preko podataka o kamatama na međubankarskom i euro tržištu. Izvještaji sa tržišta valuta su tipski i odnose se na glavne valute kojima se trguje na promptnom i terminskom tržištu. Za te svrhe treba znati oznaku valuta i jedinice mjere. Čitanje se vrši tako da se na tabli pronađe ta valuta i horizontalnim i vertikalnim posmatranjem odredi njen odnos sa drugim prikazanim valutama. Takođe, može se utvrditi i kretanje kursa jedne u odnosu na drugu valutu, upoređivanjem zadnje cijene kursa na zatvaranju trgovine i cijene kursa prethodnog dana.Kod dužničkih HOV (obveznica) prati se kretanje kamata. Na novčanom tržištu formira se bazična kamatna stopa za sve novčane transakcije sa rokom do godinu dana.Na Londonskom međubankarskom tržištu ova kamatna stopa nosi naziv LIBOR. Kod terminskih tržišta najčešće se koriste podaci sa Pariske i Londonske terminske berze. U izvještajima se navodi: sa kog tržišta potiču, koliki je obim i dnevna promjena transakcija, koji se obim procjenjuje, cijena i mjesečna premija izvršenja opcije, i sl.Kod tržišta državnih obveznica navode se: datum otkupa, kamatna stopa, cijena po kojoj se obveznica može prodati, prinos i njegove promjene, rejting i valuta u kojoj je emitovana obveznica.

31

Izvještaji sa tržišta korporativnih obveznica (objavljuju se u Fajnenšel Tajmsu), pored gore pomenutih, sadrže i podatke o kreditnom rejtingu vodećih svjetskih korporacija. Izvještaj je klasifikovan po oblastima i valutama u kojima su emitovane obveznice. Za čitanje ovog izvještaja treba znati i skraćeni naziv korporacija. U posljednjoj koloni navode se podaci o razlici prinosa koji su prisutni upoređujući korporativne i državne obveznice. Korisnicima mogu biti dostupni i izvještaji novih emisija HOV. U ovim izvještajima se navodi: obim emisije, dospijeće emisije, troškovi emisije, prinos u odnosu na državne obveznice, posrednik koji vodi evidenciju o plasmanu nove emisije. Prinos po obveznicama iskazuje se putem broja baznih poena u odnosu na prinos državne obveznice ili kamatne stope koja je utvrđena na određeni dan. Ako neka obveznica ima 100 baznih poena, to znači da je njen prinos za 1% veći od prinosa državne obveznice. Kod korporativnih vlasničkih HOV pojavljuje se više berzanskih izvještaja.edan od prvih izvještaja koji treba da privuče pažnju korisnika berzanskih informacija jeste izvještaj o kretanju berzanskih indeksa. Na Njujorškoj berzi navode se indeksi Dau Džons (Dow Jones) i Nasdak (Nasdaq). Na Londonskoj berzi je to indeks „Futsi“ (FTSE-100), na Frankfurtskoj berzi su to indeksi Hetra i Daks, na Pariskoj CAC-40, a na Tokijskoj Nikkei-225, i sl.Indeksi se pojavljuju u Fajnenšel Tajmsu, gdje se navode podaci o njihovom kretanju u posljednja tri radna dana (datumi su označeni u zaglavlju tabele). U izvještaju se navode podaci o najvišoj i najnižoj vrijednosti indeksa u tekućoj kalendarskoj godini (npr. High/Low 2005), kao i podaci o najnižoj i najvišoj vrijednosti dotičnih indeksa od njihovog uvođenja na berzu. U izvještajima se mogu pronaći i prinosi (yield) akcije, odnosno cijena akcije prema ostvarenom prinosu (P/E – price earning ratio). U posebnim izvještajima mogu se vidjeti:• obim (volume) trgovanja u posljednja tri radna dana na berzi, • podaci sa čijim se akcijama najviše trgovalo,• obim akcija koje su promijenile vlasnike,• cijene akcija na zatvaranju trgovanja (close price), • promjena cijene akcija u toku trgovačkog dana (day's change), • kao i korporacije čije su akcije imale najveće cjenovno pomjeranje.

Berzanski izvještaji koji se odnose na opcije prikazuju odvojeno kolone kupovne od kolone prodajne opcije.U izvještaju se navode mjeseci u godini u kojima važi opciono pravo, kao i podaci o visini premije koja se plaća po opcionom ugovoru. Visina premije zavisi od cijene opcije i mjeseca do kojeg važi opciono pravo. Navodi se i kvalitet HOV i referentna berza na kojoj se trguje tim HOV. Izvještaji koji se odnose na fjučerse sadrže:• podatke o cijeni kojom je otvoreno i kojom se zaustavilo tržište,• dnevne promjene, • najviši i najniži dnevni nivo cijena, • promjena obima transakcija i prinos.

Vrste berzanskih poslovaBerzanski poslovi se mogu podijeliti u 2 grupe:• promptni (keš ili spot) poslovi, i• terminski (fjučers) poslovi.Promptni poslovi obavljaju se odmah po zaključivanju kupoprodajnog ugovora ili najkasnije u roku od 2 – 5 radnih dana. Pošto se obavljaju u izuzetno kratkom roku ne sadrže rizik za učesnike u poslu. U ovim poslovima je obaveza kupca da prodavcu, u naprijed navedenom roku, uplati novčani iznos na koji glasi zaključeni berzanski posao, a obaveza je prodavca da u istom roku dostavi berzanske efekte na depo-konto kupca.Postupak obavljanja ovih poslova sastoji se u sljedećem: investitor koji želi da kupi neke HOV saznaje prodajnu cijenu od svog lokalnog brokera i ako mu ta cijena odgovara daje mu nalog za kupovinu. Lokalni broker obavještava brokera na podijumu, a ovaj broker specijalistu o kupovnoj cijeni HOV koju nudi kupac. Sa druge strane, vlasnik HOV kontaktira lokalnog brokera i daje mu informaciju o prodajnoj cijeni koju lokalni broker prenosi brokeru na podijumu, a ovaj brokeru specijalisti. Broker specijalista

32

upoređuje naloge i ako se oni poklapaju upućuje brokera prodavca i brokera kupca da zaključe kupoprodajnu transakciju. Ako to nije slučaj, broker kupca i broker prodavca obavještavaju svoje lokalne brokere o odstupanju kupovne i prodajne cijene HOV, a ovi stupaju u kontakt sa kupcem, odnosno prodavcem i čekaju novi nalog. Berzanski posrednik putem posebnog elektronskog uređaja ispisuje na specijalnoj kartici naziv, serijski broj i postignutu cijenu HOV, zatim te podatke ubacuje u optički čitač koji posebnim kompjuterskim sistemom zapisuje podatke u svoju memoriju i distribuira ih svim korisnicima usluga ovog sistema. Investitor pored kupljenih HOV mora da plati i proviziju lokalnom brokeru koji zadržava jedan dio, a ostatak uplaćuje učesnicima u transakciji (brokerima).Kod terminskih (fjučers) berzanskih poslova obaveze kupca i prodavca se ne izvršavaju odmah po zaključenom poslu već se izvršavaju u nekom dužem vremenskom periodu, pri čemu je rok izmirenja obaveza unaprijed određen. Vremenski rok najčešće iznosi 15 – 30 dana po zaključivanju posla između kupca i prodavca berzanskih efekata. U tom roku cijena može da poraste ili padne tako da se u ove poslove obično uključuju berzanski špekulanti. Ako se obaveze izvršavaju na tačno određeni dan radi se o bezuslovnom terminskom berzanskom poslu. Ako se obaveze izvršavaju u okviru dogovorenog vremenskog roka, radi se o uslovnom berzanskom poslu.Kod bezuslovnog se ne mogu, a kod uslovnog posla se mogu mijenjati ugovorene obaveze partnera. Učesnici u terminskom berzanskom poslu su: besisti i hosisti.Strategija trgovanja besista je pad cijena HOV, a hosista rast cijena HOV. Besisti nemaju u posjedu HOV, već vrše njihovu prodaju na termin, s ciljem da te HOV prije isteka roka dospijeća kupe po nižoj cijeni u odnosu na prodajnu. Dakle, kod njih je prodajna cijena veća od nabavne i upravo po tom osnovu oni ostvaruju zaradu (pozitivnu razliku u cijeni).Hosisti kupuju HOV na termin (ili dan unutar termina), s namjerom da iste prodaju po višoj cijeni nego što je bila cijena utvrđena kupoprodajnim ugovorom. Njihova strategija trgovanja zasniva se na višim prodajnim u odnosu na kupovne cijene HOV, i po tom osnovu oni ostvaruju dobitak.Terminski berzanski poslovi se ostvaruju na specijalnim berzama. Ako se oni realizuju na efektnim berzama (koje su karakteristične za promptne poslove), kupoprodaja HOV se organizuje u posebnim prostorijama i na posebnim berzanskim sastancima. Uspješnost rada besista i hosista zavisi od informacija sa kojima raspolažu. Između promptnih i terminskih poslova postoje sličnosti i razlike. Sličnosti su:• i jedni i drugi se odvijaju na finansijskim berzama,• predmet transakcija su HOV koje se kotiraju na listingu finansijske berze,• svrha obavljanja transakcija je ostvarivanje pozitivne razlike u cijeni (profita).

Razlike između promptnih i terminskih poslova su:• ostvarivanje visine profita i izloženost transakcija riziku,• terminski poslovi se zaključuju na termin, kod njih je rizik veći nego kod promptnih poslova,• promptni poslovi se zaključuju odmah ili najkasnije za 2 – 5 radnih dana pa je kod njih rizik manji.

XII SLAJDPrimarno trgovanje hartijama od vrijednosti na finansijskoj berziSekundarno trgovanje hartijama od vrijednosti na finansijskoj berziMetod preovlađujuće cijeneMetod kontinuiranog trgovanjaMetod minimalne cijeneMetod blok trgovanjaPrimarno trgovanje hartijama od vrijednosti na finansijskoj berziPribavljanje sredstava na tržištu kapitala realizuje se emisijom i plasmanom dugoročnih HOV (efekata). Emisija dugoročnih HOV obavlja se na primarnom tržištu. Primarna emisija može biti:

- direktna,- indirektna, i- interna emisija.

33

Kod direktne emisije HOV eminent (izdavaoc) i investitor (kupac) su u direktnoj vezi. Najčešće je primjenjuju velike korporacije koje imaju veliki kapital i visoki rejting.Kod indirektne emisije HOV su prisutni posrednici, najčešće investicione banke preko kojih se vrši: priprema emisije, emisija i plasman HOV. Ove banke mogu učestvovati u direktnoj kupovini HOV ili obavljati komisione poslove.Interna emisija HOV se vrši na osnovu ostvarene dobiti u preduzeću.Postupak izlaska korporacije na primarno tržište naziva se procedurom otvaranja (javnog nastupa). Obično se prva javna ponuda HOV prodaje uz diskont jer one nemaju ni formirano tržište ni formiranu cijenu.Plasman emisije HOV predstavlja najznačajniju transakciju na primarnom tržištu kapitala.Primarna emisija HOV na tržištu kapitala može se plasirati u obliku:

- javnog,- privatnog, i- privilegovanog plasmana.

Izbor načina plasmana primarne emisije HOV isključivo je u nadležnosti njihovih eminenata (poslovnih banaka, korporacija, javnih fondova i državnih institucija).Javni plasman se obično sprovodi kod velikog broja investitora. Najčešće, kupovinu HOV prvo vrši investiciona banka koja kupljene HOV prodaje dalje, drugim investitorima. Ona može ponuditi prodaju emisija HOV na dva načina:

- tradicionalnim upisom, i - ubrzanim upisom.

Kod tradicionalnog upisa, investiciona banka se pojavljuje kao principal, što znači da vrši prodaju HOV u svoje ime, za račun emitenta. Takođe, ona se u prodaju može uključiti i kao agent, što znači da prodaju vrši u ime i za račun eminenta. U ovom drugom slučaju investiciona banka ne snosi odgovornost ukoliko prodaja HOV ne uspije.Kod ubrzanog upisa, skraćuje se rok dobijanja saglasnosti od državne Komisije za HOV, vezano za emitovanje istih. Ubrzani upis se obavlja tako da eminent daje skraćenu izjavu o emitovanju koju prihvata državna Komisija za HOV. Na ovaj način eminent registruje samo dodatnu emisiju HOV čime se skraćuje vrijeme dobijanja saglasnosti sa nekoliko mjeseci na nekoliko radnih dana.Privatni plasman HOV predstavlja njihovu prodaju ograničenom krugu institucionalnih investitora. Obzirom da se investiciona banka ovdje pojavljuje kao agent ona ima pravo na proviziju.Umjesto prospekta (kao dokumentacije), eminent upućuje potencijalnim investitorima memorandum o emisiji HOV, na osnovu kojeg oni procjenjuju rizik svog investicionog ulaganja. Memorandum ne zahtijeva saglasnost državne komisije za HOV. Ovako emitovane HOV nisu predmet dalje prodaje, već ostaju u porfetlju investitora i povećavaju vlasništvo nad dotičnom korporacijom. Kod ovakvih prodaja, cijena HOV se povećava za 4-5%.Privilegovani plasman HOV odnosi se na pravo preče kupovine HOV. To znači da eminent emitovane HOV prvo nudi na prodaju postojećim akcionarima. Na ovaj način on sprječava smanjenje vlasničkog udjela postojećih akcionara. Obično, eminent HOV šalje poštom jedno pravo kupovine (dodatne akcije) za svaku akciju koju akcionar posjeduje kod eminenta. Akcionar može da iskoristi dotično pravo (da kupi dodatne akcije), da proda svoje pravo (isto je prenosivo), ili da pusti da ono istekne (da ne iskoristi svoje pravo).

Sekundarno trgovanje hartijama od vrijednosti na finansijskoj berziZnačajna funkcija sekundarnog tržišta kapitala je da ono obezbjeđuje kontinuitet trgovanja sa HOV. Upravo taj kontinuitet smanjuje oscilaciju cijena HOV i povećava njihovu likvidnost, odnosno mogućnost da se brzo konvertuju u gotovinu.Trgovanje na sekundarnom tržištu može biti promptno (dnevna kupovina i prodaja HOV) i terminsko (transakcije sa HOV se izvršavaju o određenom, odloženom, roku).Tehnologija rada na sekundarnom tržištu (tehnologija trgovine kapitalom) odvija se u 4 faze:

- Prijem i izvršenje kupoprodajnih naloga- Isporuka efekata

34

- Obračunski i klirinški promet na tržištu- Poslovi depoa efekata

Metod preovlađujuće cijeneMetodom preovlađujuće cijene trguje se akcijama najvećeg broja preduzeća na berzi, pa stoga predstavlja veoma bitan segment trgovanja. Koji će se metod koristiti za akcije nekog preduzeća zavisi od brojnih faktora, od kojih su najbitniji učestalost trgovanja tim akcijama, njihova likvidnost, stabilnost samog preduzeća...Trgovanje metodom preovlađujuće cijene sastoji se iz:

- predotvaranja, - aukcija, - trgovanje i/ili trgovanje na zatvaranju.

Faza predotvaranja služi za ispostavlje naloga za trgovanje i sastoji se od prijema naloga i random perioda. Random fazu karakteriše ograničen prijem naloga za trgovanje i ograničen prikaz informacija. Trajanje podfaze random utvrđuje se pomoću nekontrolisane procedure bazirane na tablici slučajnih brojeva, što praktično znači da random period svakog dana  različito traje. U podfazi prijem naloga, članovi Berze mogu ispostavljati naloge za trgovanje, uključujući naloge za povlačenje i naloge za promenu naloga, dok se u random periodu ispostavljaju samo nalozi za trgovanje. U predotvaranju se ne utvrđuje preovlađujuća cena, niti je dozvoljeno uparivanje naloga, odnosno zaključivanje transakcija.Preovlađujuća cena se utvrđuje u fazi aukcije, a na osnovu ispostavljenih naloga za trgovanje. Prilikom njenog utvrđivanja rukovodi se ciljem maksimiziranja obima prometa, i teži se minimiziranju razlike između cene koju je moguće utvrditi i indikativne cene.Za preovlađujuću cenu proglašava se cena po kojoj se ostvaruje najveći obim prometa, meren količinom predmetne hartije od vrednosti. Zona fluktuacije utvrđuje se na nivou +/-20% od indikativne cene, sem u slučaju prve aukcije kada se zona fluktuacije utvrđuje najmanje na nivou od -20%/+50%. Ukoliko se jednako najveći obim prometa može ostvariti po više cena, kao preovlađujuća cena utvrđuje se cena koja je bliža indikativnoj ceni, osim u slučaju prvog trgovanja kada će se kao preovlađujuća cena utvrditi viša cena. Ukoliko je moguće utvrditi dve cene po kojima se može ostvariti jednako najveći obim prometa, a koje su jednako udaljene od indikativne cene, kao preovlađujuća cena utvrđuje se viša cena.Preovlađujuća cena predstavlja indikativnu cenu za naredni berzanski sastanak U fazi trgovanja zaključuju se transakcije. Transakcije mogu biti zaključene samo po preovlađujućoj ceni. Ukoliko postoji debalans količina između strane kupovine i prodaje po utvrđenoj preovlađujućoj ceni, odnosno ukoliko se svi nalozi za trgovanje kojima to dozvoljavaju uslovi cene iz naloga ne mogu izvršiti po utvrđenoj preovlađujućoj ceni, uspostavlja se sledeći redosled prioriteta izvršenja naloga: 1) tržišni nalozi; 2) nalozi sa limit cenom »povoljnijom« od preovlađujuće cene, 3) nalozi sa limit cenom koja je jednaka preovlađujućoj ceni. Između naloga jednakih po ceni, prednost pri realizaciji dodeljuje se ranije ispostavljenom nalogu za trgovanje.U fazi trgovanja na zatvaranju moguće je zaključivati transakcije samo i isključivo po utvrđenoj preovlađujućoj ceni, odnosno po indikativnoj ceni, ukoliko preovlađujuća cena nije utvrđena.

Metod kontinuiranog trgovanjaKontinuirano trgovanje karakteriše činjenica da se transakcije mogu zaključivati u toku berzanskog sastanka po različitim cenama. Kod kontinuiranog utvrđivanja cena transakcije mogu biti zaključene na osnovu naloga koji sadrže limit cene ili oznaku „po svakoj ceni“. Naime, cena na otvaranju formira se kao jedinstvena cena po kojoj se ostvaruje maksimalan obim prometa.

35

Kada se ta faza završi odmah započinje faza kontinuiranog trgovanja koja se sastoji u tome da se u toku 3 sata kontinuirano uparuju nalozi prodaje i nalozi kupovine. To praktično znači da se nalozi kupovine i prodaje koji međusobno odgovaraju po ceni odmah i realizuju po ceni iz naloga koji je duže u sistemu za trgovanje (tzv. Contributor). Nalozi za kupovinu ili prodaju „po svakoj ceni“ se izvršavaju po ceni koja je najpovoljnija na nalozima koji su uneti u sistem ali još nisu izvršeni. Pri tom, deo naloga „po svakoj ceni“ koji nije izvršen postaje automatski nalog sa limit cenom koja je jednaka tržišnoj ceni po kojoj je izvršena poslednja transakcija.Prilikom sređivanja naloga koji čekaju na realizaciju prvi kriterijum koji određuje mesto u redu je limit cena (kod naloga prodaje od najniže do najviše, a kod naloga kupovine od najviše do najniže cene). U slučaju istih cena uzima se vreme podnošenja naloga.Za razliku od metoda preovlađujuće cene gde se formira samo jedna jedinstvena cena i svi nalozi koji se po toj ceni mogu realizovati se i realizuju,Kod metoda kontinuiranog trgovanja se formira onoliko cena koliko to dozvoljavaju nalozi kupovine i nalozi prodaje u rasponu od +/- 20% od indikativne cene, pa stoga imamo i cene na: otvaranju (Open), najvišu (High), najnižu (Low) i na zatvaranju (Close). Trgovanje metodom kontinuiranog trgovanja sastoji se iz nekoliko faza. Prva faza je predotvaranje i ova faza trgovanja ista je kao kod metoda trgovanja preovlađujućom cenom i predstavlja vremenski period namenjen za ispostavljanje i prijem naloga članova Berze.Druga faza je otvaranje koja predstavlja vremenski trenutak u kome se utvrđuje cena otvaranja i identična je fazi aukcije kod metoda preovlađujuće cene. Nakon toga sledi trgovanje na otvaranju – vremenski trenutak u kome se zaključuju transakcije po utvrđenoj ceni otvaranja i identična je fazi trgovanja kod metoda preovlađujuće cene. Iz te faze se prelazi u fazu kontinuiranog trgovanja. U ovoj fazi kontinuirano upoređuje cene i količine prethodno ispostavljenih, a nerealizovanih naloga, i novoispostavljenih naloga za trgovanje, i kada uslovi iz naloga to dozvoljavaju zaključuju se transakcije. Po završetku ove sledi faza zatvaranja odnosno trenutak u kome se utvrđuje cena na zatvaranju. U ovoj fazi primenjuju se pravila koja se odnose na fazu trgovanja na zatvaranju kod metoda preovlađujuće cene. Odmah sledi trgovanje na zatvaranju tj. vremenski period namenjen prijemu naloga po utvrđenoj ceni zatvaranja i zaključivanje transakcija po ceni zatvaranja. Za naredna trgovanja indikativnu cenu predstavlja cena na zatvaranju, utvrđena na prethodnom berzanskom sastanku.     

Metod blok trgovanjaBlok trgovanje predstavlja blok transakciju čiji je predmet hartija od vrednosti kojom se trguje na berzanskom ili na vanberzanskom tržištu. Blok transakcija je transakcija dogovorena van berzanskog sastanka na kome se trguje metodom preovlađujuće cene ili metodom kontinuiranog trgovanja, u bilateralnom odnosu jednog kupca i jednog prodavca, a prema uslovima propisanim Pravilima poslovanja berze.

Sve hartije od vrednosti i finansijski instrumenti kojima se trguje u okviru berzanskog i vanberzanskog trgovanja, osim fjučersa i opcija, mogu biti predmet blok transakcije. Ukoliko je predmet blok transakcije hartija od vrednosti kojom se trguje metodom preovlađujuće cene, blok transakcija može biti zaključena ako su kumulativno ispunjeni određeni uslovi Prvi uslov je da najmanje jedan član Berze podnosi u isto vreme nalog kupovine i nalog prodaje za istovetnu hartiju od vrednosti, u istovetnoj količini, po istovetnoj ceni i sa istovetnim datumom saldiranja. Zatim, bitno je da je količina hartija od vrednosti iz blok transakcije jednaka najmanje zbiru trgovane količine datom hartijom od vrednosti na poslednja tri berzanska sastanka, a najmanje 3% od ukupno emitovanog broja datih hartija od vrednosti, izuzimajući trgovanu količinu na berzanskom sastanku na dan zaključenja blok transakcije. Kao treći uslov je propisano da najviše odstupanje cene hartije od vrednosti iz blok transakcije u odnosu na prosečnu ponderisanu cenu zaključenu na prethodna tri berzanska sastanka (izuzimajući berzanski sastanak na dan kada se zaključuje blok transakcija), je do 10%, osim u slučaju kada je količina hartija od vrednosti u blok transakciji najmanje 20% od ukupnog broja izdatih hartija od vrednosti iste vrste i klase predmetnog

36

izdavaoca, kada je dozvoljena razlika cena do 20%.U slučaju da je predmet blok transakcije hartija od vrednosti kojom se trguje metodom kontinuiranog trgovanja, moraju takođe biti ispunjeni uslovi blok transakcija da bi ona bila zaključena. U odnosu na trgovanje metodom preovlađujuće cene se razlikuje po vrednosti blok transakcije, a ona može alternativno biti najmanje 200 miliona KM, ukoliko je predmet blok transakcije akcija, ili 10 miliona KM, ukoliko je predmet blok transakcije dužnička hartija od vrednosti, a kao treći slučaj je 10% od ukupno izdatog broja hartija od vrednosti iste vrste i iste klase, izdate od strane predmetnog izdavaoca. Sledeći uslov je da najviše odstupanje cene hartije od vrednosti iz blok transakcije u odnosu na cenu na zatvaranju na prethodnom berzanskom sastanku može biti do 3%, osim u slučaju kada je količina hartija od vrednosti u blok transakciji najmanje 10% od ukupnog broja izdatih hartija od vrednosti iste vrste i klase predmetnog izdavaoca, kada je dozvoljena razlika cena do 5%. Još jedan vrlo bitan uslov je da količinu hartija od vrednosti iz blok transakcije nije moguće kupiti, odnosno prodati po ceni iz blok transakcije u toku trajanja berzanskog sastanka za vreme kojeg se dostavlja Berzi na odobrenje i registraciju. Broker prodavca inicira blok transakciju u berzanskom indeksu unoseći u nalog za blok trgovanje sve elemente transakcije, osim podataka o kupcu i isti upućuje brokeru kupca na konfirmaciju.Konfirmacijom blok transakcije od strane brokera kupca smatra se unos zahtevanih podataka o kupcu i dostavljanje tako konfirmirane blok transakcije Berzi u roku od 15 minuta od trenutka kada je broker prodavca uputio brokeru kupca blok transakciju na konfirmaciju. Konfirmacija blok transakcije od strane brokera kupca mora biti izvršena na istom berzanskom sastanku na kojem je broker prodavca inicirao blok transakciju, a najkasnije do vremena utvrdjenog kalendarom berzanskih sastanaka.Službenik Berze ovlašćen od strane Direktora Berze, odobrava, odnosno, ne odobrava blok transakciju u roku od 60 minuta od vremena kada je Berzi dostavljena konfirmirana blok transakcija od strane brokera kupca.Ukoliko službenik Berze odobri blok trgovanje, zaključuje se blok  transakcija i izrađuje zaključnica.Cene i obim prometa iz odobrenih blok transakcija ne utiču na cene i obim prometa ostvarene u trgovanju hartijama od vrednosti na berzanskom sastanku, niti utiču na vrednost indeksa u koji su date hartije od vrednosti uključene.

Fjučersi i forvardi i tehnologija rada sa njimaOpcije i svopovi i tehnologija rada sa njimaHedžing transakcije sa fjučersima i opcijama

Fjučers poslovi predstavljaju obavezu kupovine ili prodaje određene HOV ili robe (zlata, žita, šećera i sl.) na određeni dan i to po unaprijed poznatoj cijeni. Na fjučers berzama se trguje sa fjučers ugovorima koji predstavljaju sporazum između dvije strane o kupovini i prodaji berzanskih efekata. Između terminskih i fjučers ugovora postoji razlika u specificiranju tačnog datuma isporuke berzanskih efekata. Naime, u fjučers ugovoru se definiše poziv na mjesec isporuke, dok sama berza utvrđuje vrijeme unutar mjeseca kada treba izvršiti isporuku efekata.Za fjučers ugovore je karakteristično postojanje dvije pozicije:

- kratke pozicije (short position), i - duge pozicije (long position).

Kratka pozicija predstavlja poziciju prodavca fjučers ugovora. Kratka pozicija obavezuje prodavca da izvrši isporuku ugovorenog instrumenta o njegovom dospijeću. Duga pozicija predstavlja poziciju kupca fjučers ugovora. Ona obavezuje kupca da preuzme berzanski efekat o roku ugovorenog dospijeća.S obzirom da fjučers ugovori glase na duže vrijeme (nekoliko mjeseci) berza ima pravo da odredi isporuku po jednom ugovoru (može biti više ugovora u toku nekoliko mjeseci), i da ograniči iznos do koga se može kretati fjučers cijena u toku jednog dana. Berza određuje:

37

- donji limit fjučers cijena, - gornji limit fjučers cijena, i - limit fjučers cijena u granicama.

Na ovaj način berza fjučersa sprečava veliku dnevnu oscilaciju fjučers cijena koja bi se mogla iskoristiti u špekulativne svrhe. Fjučers cijene se redovno objavljuju putem berzanskih izvještaja u finansijskim publikacijama i štampi Najveće fjučers berze u svijetu na kojima se trguje sa fjučers ugovorima su CBOT (Chicago Board of Trade) i CME (Chicago Mercantile Exchange). Na ovim berzama se trguje sa robnim fjučersima (živa stoka, šećer, bakar, uljana repica, itd.) i sa finansijskim fjučersima (obveznice, opcije, itd.). Svaki finansijski fjučers ugovor ima za podlogu kratkoročne i dugoročne finansijske instrumente, kretanje berzanskih indeksa i deviznih kurseva. Da bi se izbjegao potencijalni rizik u postupku trgovanja sa fjučers ugovorima, berza uvodi kategoriju početnog (inicijalnog) depozita (initial margin) čiji se iznos kreće od 5% - 10% vrijednosti ugovora. Polaže ga investitor u vrijeme sklapanja ugovora. Svako smanjenje novčanih sredstava (izazvano porastom fjučers cijena) kod investitora sa kratkom pozicijom uticaće da njegov broker uplati novčana sredstva (preko klirinške kuće) brokeru investitora sa dugom pozicijom. Na ovaj način se putem inicijalnog depozita održava ravnotežni odnos između investitora sa dugom pozicijom i investitora sa kratkom pozicijom Klirinška kuća funkcioniše kao posrednička institucija i pomaže dnevnom radu berze. Njen zadatak jeste da prati dnevne transakcije na berzi i da saldira dnevne pozicije svakog svog klijenta (brokera). Svaki član klirinške kuće treba da ima otvoren depozitni račun kod klirinške kuće („klirinški depozit“) koji se svakog dana usaglašava i prilagođava projektovanoj veličini. Član klirinške kuće ima samo inicijalni (početni) depozit. Obračun depozita klijenta klirinške kuće vrši se putem bruto i neto principa.Bruto princip podrazumijeva depozitni obračun za sve klijente sa dugom i kratkom pozicijom. Kod neto obračuna primjenjuje se kompenzacija. Račun klirinške kuće pokazuje koliko svaki njen član ima dugih i kratkih pozicija. Pored bilansiranja kupovine i prodaje fjučers ugovora, klirinška kuća obavlja i funkciju kontrole isporuke berzanskih efekata od klijenata sa kratkom pozicijom. Na taj način klirinška kuća garantuje finansijsko izvršavanje svakog zaključenog fjučers ugovora.Karakteristike fjučers ugovora jesu da se njima trguje samo na berzama koje su ih emitovale.Transakcije se obavljaju na berzanskim sastancima i po cijenama koje su formirane na dotičnoj berzi. Trgovci na fjučers berzama naplaćuju svojim klijentima visoke provizije za obavljanje poslova na berzi. Između trgovca fjučers berze i brokera koji trguju sa akcijama na berzi postoji razlika u visini i načinu naplaćivanja provizije. Brokeri koji trguju sa akcijama naplaćuju proviziju i za kupovinu i za prodaju akcija (provizija u oba pravca), dok trgovci na fjučers berzi naplaćuju proviziju samo jednom. Brokeri naplaćuju 2% provizije, dok trgovci sa fjučers ugovorima naplaćuju 18% provizije od vrijednosti dotične transakcije. Nacionalno udruženje za fjučerse (National Futures Asociation – NFA) vrši zaštitu od mogućih nepravilnosti u radu fjučers berze.Na fjučers berzama je omogućeno trgovcima da istovremeno trguju za svoj račun i za račun svog klijenta. To znači da je u praksi fjučers berzi prisutno trgovanje u dvojnom svojstvu. Kod berzi na kojima se trguje akcijama, nije dozvoljeno trgovanje u dvojnom svojstvu..

38