Jostein Gaarder • SOFIJIN SVIJET

Naslov izvornikaJostein GaarderSofies verden

(Roman om filosofiens historie)© 1995. Jostein Gaarder and H. Aschehoug & Co (W. Nygaard) Oslo

JOSTEIN GAARDER

SOFIJIN SVIJETS norveškoga prevela

Iva Klara Andersson

Ova knjiga ne bi bila mogu}a bez podr{ke i ohrabrenja Siri Dannevig.Zahvaljujem i Maiken Ims na ~itanju rukopisa i vrijednim komentarima.Osobito zahvaljujem Trondu Bergu Eriksenu na dobro}udnimprimjedbama i solidnoj stru~noj podr{ci tijekom mnogo godina.

Jostein Gaarder

Tko ne zna crpiti iz izvora dubokog tri tisu}e godina,

‘ivi od danas do sutra.

GOETHE

7

Sofie Amundsen vra}ala se ku}i nakon {kole. Prvi dio puta i{laje s Jorunn. Razgovarale su o robotima. Jorunn je rekla da je~ovje~ji mozak kao komplicirani kompjutor. Sofie nije ba{ bilasigurna bi li se s time mogla slo�iti. Pa ~ovjek mora biti ne{tovi{e od stroja?

Razi{le su se kod velikog prehrambenog centra. Sofie je ‘i-vjela na kraju velikog naselja obiteljskih ku}a i njezin put do{kole je bio gotovo dvostruko dulji od Jorunninog. Kao da je ku-}a bila na kraju svijeta; iza njezinog vrta nije bilo drugih ku}a.Tamo je po~injala duboka {uma.

Sada je skrenula u Djetelinsku ulicu. Ova je na samom kra-ju naglo skretala, {to su svi obi~avali zvati »Kapetanov zavoj«.Gotovo samo subotom i nedjeljom njome su prolazili ljudi.

Bio je to jedan od prvih dana svibnja. U nekim je vrtovimabilo narcisa u obliku gustih vijenaca pod vo}kama. Breze je oviotanak pla{t zelenih pupoljaka.

Zar nije ~udno kako sve po~inje rasti i cvasti u ovo doba go-dine? [to poma�e da kilogrami tog biljnog zelenila prokuljaju izbe�ivotne zemlje ~im zatopli i i{~eznu posljednji ostaci snijega?

Sofie virne u po{tanski sandu~i} dok je otvarala dvori{navrata. U njemu je u pravilu bilo mno{tvo reklamnih bro{ura, uznekoliko velikih koverti za mamu. Obi~avala je ostaviti taj de-beli sve�anj na kuhinjskom stolu prije nego {to bi se popela usvoju sobu i po~ela pisati zada}e.

Za tatu su samo ponekad stizala neka pisma iz banke, alion ba{ i nije bio obi~an otac. Sofijin otac je bio kapetan na ve-likom naftnom tankeru, tako da ga uglavnom nije bilo kod

RAJSKI VRT…na kraju krajeva, nešto je jednom

moralo nastati ni iz čega…

8

ku}e. Kada bi dobio dopust i do{ao na nekoliko tjedana, taba-nao bi okolo po ku}i i stvarao ugodan ugo|aj za Sofie i mamu.Ali kad je bio na brodu, doimao se prili~no daleko.

Danas je u sandu~i}u bilo samo jedno malo pismo – i ono jebilo za Sofie.

»Sofie Amundsen«, pisalo je na si}u{noj omotnici. »Djete-linska ulica 3.« To je bilo sve, nije pisalo od koga je. Nije bilo~ak ni po{tanske marke.

^im je Sofie za sobom zatvorila dvori{na vrata, otvorila jekovertu. Jedino {to je na{la bio je jedan poprili~no malen list,ne ve}i od omotnice u kojoj je le�ao. Na listi}u je pisalo: Tko si?

Ni{ta vi{e. Na ceduljici nije bilo pozdrava ni imena po{i-ljatelja, samo te dvije, rukom ispisane rije~i, i veliki upitnik izanjih.

Opet je pogledala omotnicu. O da – pismo je bilo za nju. Alitko ga je stavio u sandu~i}?

Sofie je po�urila otklju~ati vrata svoje crvene ku}e. Ma~akSherekan se, kao obi~no, uspio do{uljati iz grmlja, sko~iti naodmori{te na stubi{tu i {mugnuti kroz vrata prije nego {to ihona zatvori za sobom.

– Mic, mic, mic!

Kad bi Sofijina mama zbog ne~ega bila ljuta, dogodilo bi se daka�e da je ku}a u kojoj su ‘ivjeli mena�erija. Mena�erija je zbir-ka razli~itih ‘ivotinja; i zaista – Sofie je bila prili~no zadovoljnavlastitom kolekcijom. Prvo je dobila akvarij i zlatne ribice, Zla-tokosu, Crvenkapicu i Crnog Petra. Onda je dobila papigiceTo~kicu i Mrvicu, kornja~u Govindu i na kraju ‘uto-sme|eg ti-grastog ma~ka Sherekana. Sve te ‘ivotinje dobila je kao nekuod{tetu zato {to mama kasno dolazi s posla, a tata plovi po bi-jelom svijetu.

Sofie hitne {kolsku torbu u kut i dade Sherekanu hrane uzdjelicu. Onda se spusti na kuhinjski stolac s misti~nim pismom uruci.

Tko si?Ni govora da je znala odgovoriti. Ona je Sofie Amundsen,

naravno, ali tko je to? Do sada jo{ nije uspjela rije{iti to pitanje.Kako bi bilo da ima sasvim drugo ime? Anne Knutsen, na

primjer. Bi li onda bila tko drugi?

9

Istog trenutka se sjetila da ju je tata htio nazvati Synnøve.Sofie je poku{ala zamisliti da nekom pru�a ruku i predstavljase kao Synnøve Amundsen, ali ne, ne bi i{lo. ^itavo vrijeme jeto bila jedna sasvim druga djevojka koja se predstavljala umje-sto nje.

Sko~ila je na pod i oti{la u kupaonicu s tim ~udnovatimpismom u ruci. Stala je ispred zrcala i zabuljila se u svoje o~i.

– Ja sam Sofie Amundsen – rekla je.

Djevojka u zrcalu nije odgovorila niti najmanjom grima-som. Bez obzira na to {to bi Sofie u~inila, i ova bi napravila ba{isto. Sofie je poku{ala preduhitriti odraz kakvim munjevitimpokretom, ali druga je bila jednako hitra.

– Tko si ti? – upitala je.

Opet nije bilo odgovora, ali u trenutku se na{la u nedou-mici je li ona postavila pitanje ili odraz.

Sofie pritisne ka�iprst o nos u zrcalu i re~e:

– Ti si ja.

Ne dobiv{i odgovor, preokrene re~enicu naglavce i re~e:

– Ja sam ti.

Sofie Amundsen nije ba{ uvijek bila zadovoljna svojim iz-gledom. Obi~avali su joj re}i da ima lijepe bademaste o~i, ali tosu sigurno govorili samo zato {to joj je nos bio premalen, a ustaprevelika. Osim toga, u{i su joj bile preblizu o~ima. Najgore odsvega bila je ta glatka kosa koju je bilo nemogu}e njegovati. Ta-ta ju je znao gladiti po kosi i zvati »djevoj~ica lanene kose«, pojednoj skladbi Claudea Debussyja. Lako je njemu re}i takvo {to,kad on nije osu|en ‘ivjeti s tom crnom, ravnom kosom. Sofiji-noj kosi ne poma�e ni spray ni gel.

Ponekad je imala osje}aj da izgleda tako ~udno da bi se po-~ela pitati je li nakazna. Barem je mama pri~ala o te{kom poro-|aju. Ali, je li stvarno poro|aj ono {to odlu~uje o ne~ijem izgle-du?

Nije li ~udno da ne zna tko je? I zar nije nepravedno da nijemogla birati svoj izgled? Taj je samo doplutao. Mo�da mo�e bi-rati prijatelje, ali samu sebe nije izabrala. Nije ~ak izabrala nitida bude ~ovjek.

[to je ~ovjek?

Sofie opet pogleda djevojku u zrcalu.

10

– Mislim da }u sada oti}i gore pisati zada}u iz prirode – re-kla je kao da se ispri~ava. Sljede}eg je trenutka bila u hodniku.

Ne, idem radije van u vrt.

– Mic, mic, mic, mic!

Sofie izgura ma~ka na stube i zatvori vrata za sobom.

Kad je stigla na {ljun~ani puteljak s onim zagonetnim pismomu ruci, obuze je ~udan osje}aj. Kao da je bila lutka koju je dodir~arobnog {tapi}a odjednom o�ivio.

Zar nije ~udno da ona sada postoji, da mo�e {vrljati naoko-lo u jednoj ~udnovatoj bajci?

Sherekan je lako presko~io {ljunak i kliznuo me|u gustegrmove ribizla. Jedan ‘ivi ma~ak, ‘iv ‘ivcat od bijelih brkovapa do gipkog repa otraga na glatkom tijelu. On je isto u vrtu, alisigurno toga nije svjestan kao i Sofie.

Postupno, nakon spoznaje da postoji, Sofie po~e razmi{ljatio tome da ne}e postojati vje~no.

Sada postojim, mislila je. Ali jednog dana }u nestati, pot-puno.

Ima li ‘ivota nakon smrti? Niti ovog pitanja sigurno nijebilo u ma~kovoj glavi.

Nedavno je umrla Sofijina baka. Vi{e od pola godine, goto-vo svakog dana, mislila je na to koliko joj baka nedostaje. Nije linepravedno da ‘ivot jednog dana mora prestati?

Razmi{ljaju}i, Sofie zastane na {ljun~anom puteljku. Poku-{ala se usredoto~iti na misao da postoji, kako bi na taj na~in za-boravila da ne}e ‘ivjeti zauvijek. To je, me|utim, bilo nemogu-}e. ^im se koncentrirala na to da postoji, u njezine je misli us-ko~ila i pomisao na kraj ‘ivota. I obrnuto: tek kad bi je obuzeosna�an osje}aj da je jednog dana vi{e ne}e biti, shvatila je da je‘ivot zapravo neprocjenjivo vrijedan. Te su misli kao glava ipismo na kovanici, i tu je kovanicu ona sada neprestano prevr-tala. I {to je ve}a i jasnija bila jedna strana, to je ve}a i jasnijapostajala i druga. @ivot i smrt su dva lica jedne te iste stvari.

Nije mogu}e do�ivjeti da postoji{ a da ne spozna{ da }e{ iumrijeti, mislila je. Isto tako, nije mogu}e razmi{ljati o svojojsmrti a da u isto vrijeme ne pomisli{ kako je fantasti~no ~udno-vato ‘ivjeti.

11

Sofie se sjetila da je baka rekla ne{to sli~no onog dana kadje od lije~nika doznala da je bolesna. »Tek sad znam koliko je‘ivot bogat«, rekla je.

Nije li tu�no da se ve}ina ljudi mora razboljeti prije nego{to shvati kako je fino ‘ivjeti? U svakom slu~aju morali bi do-biti kakvo tajanstveno pismo!

Mo�da bi trebala provjeriti ima li jo{ ne~eg u sandu~i}u?Sofie otr~i do dvori{nih vrata i podigne zeleni poklopac. Posko-~ila je kad je unutra ugledala posve istu omotnicu. Zar se nijebila uvjerila da je sandu~i} prazan kad je uzela prvu kovertu?

I na ovoj je pisalo njezino ime. Rastrgala ju je i izvukla bi-jelu cedulju, potpuno jednaku prvoj.

Odakle dolazi svijet? pisalo je.Nemam pojma, mislila je Sofie. To valjda nitko ne mo�e

znati ? Pa ipak – Sofie je mislila da je pitanje opravdano. Po prviput u ‘ivotu bila je svjesna da ne mo�e ‘ivjeti na ovom svijetu ada barem ne pita odakle on dolazi.

Zagonetna pisma toliko su smutila Sofijin mozak da je od-lu~ila sjesti u Tjesnac.

Tjesnac je Sofijino supertajnovito skrovi{te. U nj je odlazi-la samo kad je bila vrlo ljuta, vrlo tu�na ili vrlo sretna. Danas jebila samo zbunjena.

Crvena ku}a je le�ala u velikom vrtu. Tamo je bilo mnogo cvjet-nih gredica, grmova s bobicama, veliki travnjak s vrtnom lju-lja~kom, ~ak i mala sjenica koju je djed sagradio baki kad je iz-gubila prvo dijete samo nekoliko tjedana nakon poroda. Sirotadjevoj~ica se zvala Marie. Na nadgrobnom kamenu je pisalo:»Mala Marie k nama je do{la, pozdravila nas kratko i vratilase.«

Dolje u jednom kutku vrta, iza svih grmova malina, bilo jegusto {ipra�je na kojemu nije raslo cvije}e ni bobice. Zapravobila je to stara ‘ivica koja je jednom bila granica prema velikoj{umi, ali – kako je nitko nije njegovao zadnjih dvadeset godina– izrasla je u neprohodno {ipra�je. Baka je ispri~ala kako je ‘i-vica prije~ila lisice da love koko{i za vrijeme rata, kad su koko{islobodno {etale dvori{tem.

Za sve osim Sofie stara je ‘ivica bila isto toliko nekorisnakoliko i kavezi za ze~eve koji su bili malo dalje u vrtu. Ali to jebilo samo zato {to nisu znali Sofijinu tajnu.

12

O uskom ulazu u ‘ivicu Sofie je znala jo{ od malena. Kadse provu~e kroza nj, na|e se u velikom otvoru me|u grmljem,koji je nalikovao maloj kolibi. Mogla je biti potpuno sigurna daje tamo nitko ne mo�e prona}i.

Sofie je protr~ala dvori{tem s dvije omotnice u ruci, spu-stila se na sve ~etiri i provukla kroz ‘bunje. Tjesnac je bio toli-ko velik da se gotovo mogla uspraviti, ali je ipak sjela na nekodebelo korijenje. Odatle je mogla viriti kroz nekoliko si}u{nihrupa u granju i li{}u. Iako nijedna rupica nije bila ve}a od kova-nih pet kruna1, imala je dobar pregled cijelog vrta. Kad je bilamala, voljela je prou~avati kako mama ili tata hodaju okolo me-|u drve}em i tra�e je.

Sofie je uvijek mislila da je vrt svijet za sebe. Svaki put kadbi ~ula o rajskom vrtu u pri~i o postanku, bilo bi kao da sjedi uTjesnacu i gleda svoj mali raj.

»Odakle dolazi svijet?«Ni govora o tome da je znala. Sofiji je bilo jasno da je Ze-

mlja samo jedan malen planet u velikom svemiru. Ali odakle jesam svemir?

Naravno, mo�e se zamisliti da je svemir stalno postojao, teonda i nije potrebno tra�iti odgovor na pitanje odakle dolazi.Ali, mo�e li ne{to biti stalno? Ne{to je u njoj bilo protiv toga.Sve {to postoji mora valjda imati i po~etak? Dakle, i svemir jejednom morao nastati od ne~eg drugog.

Me|utim, ako je svemir odjednom nastao od ne~eg drugog,onda je i to drugo jednom moralo nastati od ne~eg. Sofie jeshvatila da je samo odgodila cijeli problem. Na kraju krajeva,ne{to je jednom moralo nastati ni iz ~ega. Ali je li to mogu}e?Zar nije i to jednako nezamislivo kao i to da svijet oduvijekpostoji?

U {koli su u~ili da je Bog stvorio svijet, i Sofie se sada po-ku{ala umiriti mi{lju da je to ipak najbolje rje{enje cijele zavr-zlame. Ali, onda je opet po~ela razmi{ljati. Mogla se lako slo�itida je Bog stvorio svemir, ali {to je sa samim Bogom? Je li samsebe stvorio ni iz ~ega? Opet se ne{to u njoj pobunilo. Iako biBog sigurno mogao stvoriti i ovo i ono, nikada ne bi mogaostvoriti samog sebe prije nego ima »samog sebe« ~ime bi mogaostvarati. Preostaje jo{ samo jedna mogu}nost: Bog je postojao

1 romjer petokrune: 3 cm (prev.)P

13

oduvijek. Ali tu je mogu}nost ve} bila odbacila! Sve {to postojimora imati po~etak.

– Do bijesa!

Ponovo je otvorila obje koverte.

»Tko si?«

»Odakle dolazi svijet?«

Stvarno podla pitanja! I odakle samo sti�u ta pisma? To jebilo gotovo jednako zagonetno.

Tko je to trgnuo Sofie iz svakida{njice i odjednom je staviopred velike zagonetke kozmosa?

Po tre}i je put oti{la do po{tanskog sandu~i}a.

Po{tar je tek donio dnevnu po{tu. Sofie izvu~e debeli sve-�anj s reklamama, novinama i nekoliko pisama za mamu. Tu jebila i jedna razglednica – sa slikom neke ju�ne pla�e. Okrenulaju je. Imala je norve{ke marke i ‘ig: »Bataljun UN-a«. Je li tomoglo biti od tate? Nije li on bio na sasvim drugoj strani svi-jeta? Osim toga, ni rukopis nije njegov.

Sofie je osjetila kako joj je srce po~elo ubrzano kucati kadje pro~itala adresu na dopisnici. »Hilde Møller Knag, c/o SofieAmundsen, Djetelinska ulica 3...« Ostatak adrese je bio to~an.Na razglednici je pisalo:

Draga Hilde. Srda~ne ~estitke za tvoj petnaesti ro|endan.Kao {to zna{, ‘elim ti pokloniti ne{to uza {to se mo�e{ usa-vr{iti. Oprosti {to sam kartu poslao Sofiji. Tako je bilo naj-lak{e. Lijep pozdrav, tata.

Sofie je otr~ala natrag u ku}u i u{la u kuhinju. U glavi je osje}a-la oluju.

Tko je ta »Hilde« koja navr{ava 15 godina samo mjesec da-na prije njezinog petnaestog ro|endana?

Sofie je iz hodnika donijela telefonski imenik. U njemu jebilo puno onih koji su se zvali Møller, neki su se zvali Knag. Ali,nitko se u cijelom debelom telefonskom imeniku nije zvao Møl-ler Knag.

Jo{ jednom je ispitala zagonetnu razglednicu. O da – bila jeprava, s po{tanskom markom i ‘igom.

14

Za{to bi neki otac poslao ro|endansku ~estitku na Sofijinuadresu kad bi je o~ito trebalo poslati na sasvim drugo mjesto?Koji bi otac uskratio k}eri ro|endansku ~estitku tako da je po-{alje na krivu adresu? Kako to mo�e biti »najlak{e«? I prije sve-ga: kako da ona prona|e Hilde?

Tako je Sofie dobila jo{ jedan problem za razmi{ljanje. Po-ku{ala je srediti misli:

U nekoliko poslijepodnevnih sati postavljena je pred tri za-gonetke. Prva je zagonetka tko je stavio one dvije omotnice unjezin po{tanski sandu~i}. Druga su te{ka pitanja koja su tapisma postavila. Tre}a zagonetka je tko je Hilde Møller Knag, iza{to je Sofie primila ro|endansku ~estitku te strane djevoj~ice.

Bila je sigurna da su te tri zagonetke nekako povezane, jerje do tog dana ‘ivjela posve obi~nim ‘ivotom.