Šumski ekosistem i nestajanje Šuma
TRANSCRIPT
ŠUMSKI EKOSISTEM I NESTAJANJE ŠUMA
Alida Čengid
Volonter, Udruženje Aarhus Centar u BiH
Septembar, 2016.
1. Ekosistem, pojam i definicija
• Pojam ekosistem, grč. oekos = stanište; sistem = sastav (Gensli, 1935.) i predstavlja osnovni objekat istraživanja ekologije.
• Prvi zakon ekologije je da svaki živi organizam razvija neprekidnu i stalnu vezu sa elementima njegove životne sredine.
• Ekosistem je osnovna funkcionalna jedinica u ekologiji u kojoj postoji interakcija između organizama i njihove sredine.
• Ekosistem je izgrađen od dvije cjeline biotopa i biocenoze
između kojih se vrši kruženje materje i energije.
EKOSISTEM=BIOTOP + BIOCENOZA
EKOLOŠKI FAKTORI
ABIOTIČKI FAKTORI BIOTIČKI FAKTORI
Klimatski faktori:sunčevo zračenje i svetlost; toplota i
temperatura; voda i vlažnost; vazduh i
vjetar
Edafski faktori:fizičke, hemijske i biološke osobine
zemljišta
Orografski faktori: nadmorska visina, nagib terena, položaj terena u odnosu na strane svijeta
Biotički faktori:uticaj koje čine
organizmi jedni na druge, a odnosi se na ishranu, reprodukciju,
rasprostranjivanje, organsku produkciju.
• BIOCENOZA (životna zajednica) čini živu komponentu svakog ekosistema. To je skup organizama različitih vrsta koje žive zajedno na istom staništu. Čini je vedi broj populacija:
• fitocenoza (biljne zajednice),
• zoocenoza (zajednice životinja) i
• mikrocenoza (zajednice mikroorganizama).
• Osnovni procesi koji se odvijaju u ekosistemu su:
• 1. Odnosi ishrane
• 2. Kruženje materije
• 3. Proticanje i transformacija energije
• 4. Razvoj i evolucija ekosistem
1.1. Odnos ishrane u biocenozi
• Životne zajednice su međusobno povezane i zavise jedna od druge preko lanca ishrane te razmjenjuju energiju i materiju kako međusobno tako i sa svojom sredinom. Svi organizmi u bioocenozi prema lancu ishrana podjeljeni su u tri vrste:
1. Proizvođači (autotrofi)
2. Potrošači (heterotrofi)
3. Razlagači (reducenti)
• Proizvodjači: zelene vaskularne biljke, alge, bakterije.
• Potrošači: Herbivori (biljojedi) Omnivori (svaštojedi) i Karnivori (mesojedi).
• Razlagači: saprofitske bakterije (za ishranu koriste uginule organizme ili njihove odbačene djelove)
Kruženje materije i energije• Biotičke i abiotičke komponente stupaju
u uzajamne odnose, stvaraju sistem kruženja materije i energije. Proizvođači uzimaju neorganske materije iz biotopa i sintetišu organske materije. Na račun tih materija žive potrošači. Razlagači razlažu uginule organizme do neorganskih elemenata pa proizvođači mogu ponovo da ih koriste. Tokom ovog kruženja materije, energija prelazi iz jednog oblika u drugi, iz neorganskog u organski, i koristi se za obavljanje životnih procesa i na svakom nivou dio energije se oslobađa i u vidu toplote, napušta sistem. Zato se u ekosistem neprestano moraju unositi nove količine energije.
1.3. Razvoj ekosistema
• Sukcesija je proces razvoja životne zajednice koji uključuje promjene u sastavu i strukturi vrsta i procesima u zajednici tokom vremena.
• Dolazi i do izmjene biotopa, moţe doći do povećanja,
smanjenja ili nestajanja neke vrste u biocenozi.
• Postoji primarna sukcesija koja predstavlja
naseljavanje ogoljenog prostora.
• Sekundarna sukcesije predstavlja razvoj biocenoz na
prostoru koji je prije toga bio uništen uticajem čovjeka
ili prirode npr. poţara,krčenje ili vulkanska erupcija .
2. Podjela ekosistema
• Različiti ekosistemi u jednoj klimatskoj zoni, grupišu se u veće
cjeline tj. biome. Biomi s obzirom na biotop razvrstavaju se
na:
1. Kopneni (ili suhozemni ekosistemi ) to su: tropske kišne
šume, lišćarske i četinarske šume, tropske savane, pustinje,
stepe, tundre, tajge i makija.
2. ekosistemi kopnenih voda to su: lentički ekosistemi (jezera,
bare) i lotički ekosistemi (rijeke, potoci).
3. okeanski ekosistemi (mora, okeani).
2.1. Šumski ekosistemi
• Šuma je po oblicima vegetacije i vrstama biljaka
najveličanstvenija tvorevina prirode.
• Ona je rezultat dugog razvoja vegetacije u prošlosti Zemlje.
• Razvijaju se na svim kontinentima osim na Antarktiku,
krajnjem sjeveru i na velikim nadmorskim visinama.
• Osnovni djelovi šume kao ekosistema su zemljište, vazduh,
šumska ţivotna zajednica i geološka podloga.
• Sloţenost šuma se ogleda
u njihovoj izraţenoj
spratovnosti i raznovrsnoj
meĎusobnoj povezanosti
svih članova ţivotne
zajednice.
• Slojeviti raspored vrsta u
šumi omogućava da se na
malom prostoru naĎe
veliki broj vrsta.
• Spratovnost šume čini
sprat visokog drveća,
sprat niskog drveća, sprat
ţbunja i prizemni sprat.
šume.
• Sprat viskog drveda čini najviše drvede dok niže drvede čine stabla koja nisu dostigla svoju zrelost.
• U nižim dijelovima žbunovi izgrađuju gust sklop ispod kojeg se razvija prizemni sprat zeljastih biljaka.
• Prizemni sprat šume čine paprat, mahovine, lišajevi, alge, gljive i šumska stelja (listinac) koji je sastavljen od uvelog i truhlog lišda i grančica te uginulih životinja. Ispod ovog sprata je zemljište.
•
2.1.1. Podjela šumskih ekosistema
• Raspoređene su zonski, prema geografskim širinama, ali i
prema nadmorskim visinama. Pa prema tome mogu se podjeliti na:
• Šume sjevera (četinarske šume)
• Šume umjerenog pojasa (zimzelene i listopadne šume)
• Tropske i ekvatorijalne šume (prašume s visokim drvećem i
gustom vegetacijom) .
• Na našim područiju sve šume se mogu grupisati u osnovne tipove:
1. Lišćarske listopadne
2. Četinarske
3. Mješovite (lišćarsko - četinarska)
Četinarske šume
• Rrazvijaju se u visoko planinskim oblastima gdje vlada planinska
klima, duga i hladna zima, a kratka i svjeţa ljeta.
• Glavni uslov za razvitak četinarskih šuma je dovoljna vlaţnost
vazduha i geološke podloge, niske temperature i oslabljeno
sunčevo zračenje.
• Zbog smanjene količine svjetlosti, spratovnost je slabije izraţena.
• Kod nas vladaju različite planinske klime. Na toplijim planinama
blizu mora razvijaju se šume munike, molike i endemičnih borova.
Na hladnijim planinama u dubljim djelovima kontinenata sprat
drveća čini: crni i bijeli bor, jela, duglazija, tisa, ariš, endemična
Pančićeva omorike, a mogu se naći kedar i kleka.
• Sprat ţbunova je siromašan. Od ţbunastih i zeljastih biljaka u
četinarskim šumama najčešće su: borovnica, kupina, planinske
ribizle, ţuta kopriva dok su u prizemnom spratu prisutne
mahovine, gljive i lišaji.
• Ţivotinjski svjet četinarskih šuma čine: divokoza, kuna, medvjed,
vuk, ris, lisica, tetjreb, veliki djetlić, sova, krstokljun itd
Lišdarske listopadne šume
• Rastu u umjereno - kontinentalnom pojasu do nadmorske visine od
oko 1000 m.
• Problem niskih temperatura najveći broj biljaka je rješio tako što u
zimskom periodu zbacuje svoje lišće, zadebljalom korom, zaštitnim
ljuspama i prelazi u fazu potpunog mirovanja.
• Površinski sloj zemljišta u šumi je prekriven je šumskom steljom.
• Šumu čine drveće bukve, hrasta, graba, kestena, brijesta, breza,
jasena, javor, jasika, joha, cera, topola, itd.
• Sprat ţbunja u lišćarsko listopadnm šumama grade: glog, lijeska,
dren, kupina, zova, trnjina itd.
• Zeljaste biljke u lišćarsko listopadnm šumama su: visibaba,
bijela berberina, anemona, ledinjak, jagorčevina, ĎurĎevak,
kopitnjak, paprati, mahovine; u ovom spratu su zastupljene i
gljive i lišaji.
• Ţivotinjski svijet lišćarsko listopadnih šuma su vuk, medvjed,
divlja svinja, lisica, srna, jazavac, zec, jeţ, vjeverica, miševi,
gušteri, zmije, daţdevnjaci, puţevi, jastreb, sova, djetlić,
slavuj, skenica itd.
Mješovite šume
• Formiraju se na nadmorskim visinama
izmeĎu čisto četinarskih i čisto
lišćarskih šuma.
• Najzastupljenije su šume koje čine
listopadne vrste hrastova (sladun, cer,
medunac), mješane šume sa grabom,
kao i bukove šume ili mešane šume
bukve i četinara (jela, smrča).
• Uglavnom su otvorenog sklopa na
niţim nadmorskim visinama, sa
dovoljno razmaknutim stablima da
omoguće razvijanje niţih spratova
2.2. Opšte korisne funkcije šuma
• Stvaranje kisika i pročišćavanje atmosfere
• Zaštita tla od erozije, bujica i poplava
• Uticaj na vodni reţim i hidroenergetski sistem
• Uticaj na plodnost tla i poljoprivredbu proizvodnju
• Uticaj na klimu
• Zaštita i unaprjeĎenje čovjekovog okoliša
• Rekreacijska, turistička i zdravstvena funkcija
• Ekonomska funkcija
2.3. Nestajanje šumskih ekosistema
• Ukupna površina pod šumama iznosi 3,89 milijardi hektara, što je 30% kopna.
• Veći dio tog bogatstva je uništen, uglavnom pretjeranom sječom u cilju
stvaranja prostora za nova naselja, poljoprivredne površine, fabrike i
saobraćajnice, kao i za potrebe drvne industrije.
• Njihovo uništavanje negativno djeluje na podzemne vode i vodeni ciklus,
promjene tla i klime, kao i nestanak mnogih biljnih i ţivotinjskih vrsta.
• Rast srednje temperature vazduha imat će za posljedicu pomeranje klimatskih
a usljed toga i vegetacionih zona kako po geografskoj širini (ka polovima)
tako i po nadmorskoj visini.
• U nekim oblastima moţe se očekivati povećana smrtnost
drveća kao posljedica stresa i napada štetočina i biljnih bolesti,
promjene u brzini rasta, oteţana prirodna i vještačka
regeneracija, kao i povećanje šteta prouzrokovanih šumskim
poţarima i atmosferskim nepogodama.
• Očekuje se smanjenje biološke mogućnosti za adaptaciju
ograničene raznovrsnosti. Najugroţenije su zajednice i vrste
čije su mogućnosti za adaptaciju ograničene.
• Rezultat svega ovoga je da tamo gdje je nekada bila šuma, a
danas je razgolićen teren, kiše dugo ne padaju i počinje proces
formiranja pustinje.
• Na prosoru BiH najproduktivniji su
šumski ekosistemi su bukovo-jelove
i čiste bukove zajednice pa se tako,
kao resurs drvne mase, prve nalaze
na udaru antropogenih aktivnosti.
• U poslijeratnom periodu sječa je
intenzivirana na mnogim
lokalitetima bez obzira na njihovu
biološku i ekološku vrijednost.
• Osnovni pritisci na šumske ekosisteme nastali antropogenim uticajima kod nas
su:
• Intenzivna i neselektivna sječa visokih šuma,
• nekontrolisani lov,
• uništavanje i degradacija zemljišta
• neselektivnom izgradnjom šumskih komunikacija
• neprimjerenom upotrebom šumske mehanizacije,
• prekomjerna eksploatacija ljekovitih biljaka i gljiva;
• intenzivna prirodna progradacija i zarastanje livada,
• neprihvatljiva izgradnja i koncentracija graĎevinskih objekata u atraktivnim
dijelovima gorskog pojasa (zimski rekreacijski centri Babin Do na Bjelašnici,
Vlašić planina, Kupres i Dugo polje na Čvrsnici),
• klimatske promjene,
• aerozagaĎenje,
• poremećaji reţima planinskh izvora i potoka.
•
Moguće mjere zaštite šumskih ekosistema
• Zaštita šuma je vrlo sloţen zadatak i pitanje je strategije shvaćanja
odnosa;
uzročnika štete - biljke -okoliša, a najčešće s čovjekom u središtu.
• Osnovna mjera kojom se treba voditi je postojanje Zakona o zaštiti
šuma kojim se reguliše očuvanje, zaštita, planiranje, gajenje,
korištenje šuma, raspolaganje šumama i šumskim zemljištem te
nadzor nad sprovoĎenjem ovog zakona.
• Mogućnosti sprečavanja degradacije šuma moguća je
provoĎenjem aktivnosti:
korištenje snage vetra,
korištenj solarne energije,
racionalnije grejanje,
električni automobile,
zaustavljanje emisije ugljen-dioksida,
korištenje energija iz biogasa – obnovljiv i povoljna za
klimu,
pošumljavanje zemljišta brzorastućim drvetom
paulovnijom.
• Neophodno je promjeniti stare navike, i usvojiti nove,
koje su ispravnije i humanije.
• Treba ukazati na ključne probleme, podići svijest
ljudi o trenutnoj situaciji i ubjediti ih da svako moţe
svojim ponašanjem da doprinese očuvanju okoline.
HVALA NA PAŽNJI!