SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

Irina Škrlac

DEMOGRAFSKE TENDENCIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ U RAZDOBLJU 1991. – 2011. GODINE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

DIPLOMSKI RAD

DEMOGRAFSKE TENDENCIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ U

RAZDOBLJU 1991. – 2011. GODINE

Predmet: Gospodarstvo Hrvatske Mentor: Prof.dr.sc. Nada Karaman Aksentijević Student: Ime i prezime: Irina Škrlac

Studijski smjer: Financije i bankarstvo JMBAG: 23992

Rijeka, veljača 2014.

Sadržaj: 1. UVOD ................................................................................................................ 1

1.1. Problem i predmet istraživanja .................................................................... 1

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja ........................................................................... 2

1.3. Znanstvene metode ...................................................................................... 3

1.4. Struktura rada .............................................................................................. 3

2. ZNAČAJ STANOVNIŠTVA ZA GOSPODARSKI RAZVOJ........................... 5

3. PRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVA REPUBLIKE HRVATSKE U

RAZDOBLJU 1991. – 2011. GODINE ..................................................................... 8

3.1. Natalitet ..................................................................................................... 12

3.2. Mortalitet ................................................................................................... 20

3.3. Prirodni prirast .......................................................................................... 27

4. SPOLNA I STAROSNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ U RAZDOBLJU 1991. – 2011. ....................................................... 29

4.1. Udio muškog i ženskog stanovništva u ukupnom stanovništvu ................. 36

4.2. Analiza udjela pojedinih starosnih skupina u ukupnom stanovništvu ........ 39

4.3. Ocjena starosne strukture s motrišta razvojnih mogućnosti ....................... 41

5. OBRAZOVNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA ........................................... 43

5.1. Struktura stanovništva u Republici Hrvatskoj s obzirom na dostignuti stupanj obrazovanja ............................................................................................. 45

5.2. Usporedba obrazovne strukture stanovništva s odabranim zemljama Europske unije ..................................................................................................... 50

6. ZAKLJUČAK .................................................................................................. 56

LITERATURA ....................................................................................................... 58

POPIS TABLICA ................................................................................................... 61

POPIS GRAFIKONA ............................................................................................. 63

1

1. UVOD

U posljednjih se nekoliko desetljeća u Republici Hrvatskoj, kao i u većini razvijenih

zemalja svijeta, opažaju demografska kretanja kakva nisu zabilježena nikada ranije. Ta

su kretanja obilježena dvjema ključnim pojavama, smanjenjem stope rađanja i

produljenjem životnoga vijeka. Značajne demografske promjene navele su znanstvenike

i istraživače različitih struka na razmatranje mogućih dugoročnih učinaka tih promjena.

Može se pretpostaviti da će starenje stanovništva imati i dalekosežne socijalne i

ekonomske efekte.

U uvodnom dijelu definirat će se problem i predmet istraživanja, svrha i ciljevi

istraživanja, radna hipoteza te predstaviti struktura rada i znanstvene metode koje su

korištene tijekom istraživanja i analize promatrane pojave.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Stanovništvo je nositelj gospodarskoga razvoja jer ono predstavlja proizvodnu (radnu)

snagu koja pokreće i usmjerava sve djelatnosti u društvu i prostoru. Demografski i

društveno-gospodarski razvoj Hrvatske nalazi se u uskoj povezanosti. Sve promjene i

poremećaji u demografskom razvoju (kretanju broja stanovnika, prirodnom kretanju,

razmještaju stanovništva) odrazit će se na dinamiku i smjer društveno-gospodarskog

razvitka. Demografija kao znanost o dinamici stanovništva obuhvaća proučavanje

njegove veličine, strukture i razdiobe te kako se stanovništvo mijenja tijekom vremena

zbog rođenja, smrti, migracija i starenja. Već dugi niz godina, znanstvenici i stručnjaci

upozoravaju na ozbiljne probleme uzrokovane negativnim demografskim kretanjima u

Hrvatskoj. Jedna od temeljnih odrednica ukupnog kretanja stanovništva je prirodno

2

kretanje, tj. natalitet i mortalitet. Sve do 1990. prirodni prirast bio je nizak, ali pozitivan,

ali nakon toga uslijedio je prirodni pad koji traje sve do danas (s iznimkom 1996. i

1997. kada je zabilježen neznatni prirast od 0,7 ‰, odnosno 0,8 ‰). Međutim, danas u

svijetu ovakvo prirodno kretanje nije rijetka pojava. Štoviše, ovakvo prirodno kretanje

bilježi veliki dio razvijenih europskih i svjetskih zemalja.

Problem istraživanja diplomskog rada negativana su demografska kretanja, tj.

tendencija kretanja stanovništa u Republici Hrvatskoj koja ukazuje na problem starenja

stanovištva. Iz definiranog problema istraživanja proizlazi predmet istraživanja, a to je

analiza demografskih kretanja u Republici Hrvatskoj u razdoblju 1991. – 2011.

Demografska kretanja stanovništva od velikog su značenja za svako nacionalno

gospodarstvo te je stoga od velike važnosti da se ta tema detaljno istraži i analizira.

Ovim radom pokušat će se dokazati da demografska kretanja u Republici Hrvatskoj

imaju negativan trend, tj. da su u konstantnom opadanju i dovode do starenja

stanovništva te će se predložiti moguća rješenja kako bi se taj trend zaustavio.

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja jest upoznavanje s demografskim kretanjima kao ekonomskom

pojavom te upoznavanje demografskih kretanja u Republici Hrvatskoj.

Cilj je istraživanja istražiti i analizirati demografske tendencije u Republici Hrvatskoj te

usporediti kretanja stanovništva u Republici Hrvatskoj s kretanjima u zemljama

Europske unije. U diplomskom radu daju se odgovori na sljedeća pitanja:

1. Što su demografska kretanja, vrste, mjerenje, uzroci i posljedice?

2. Kakva su demografska kretanja u Republici Hrvatskoj u razdoblju 1991. – 2011.

godine?

3. Koji su razlozi smanjenja nataliteta u Republici Hrvatskoj?

4. Koji su razlozi negativne prirodne promjene u Republici Hrvatskoj?

3

5. Postoji li povezanost između dobne i spolne strukture stanovništva u Republici

Hrvatskoj?

6. Kakva je obrazovna struktura stanovništa u promatranom razdoblju u Republici

Hrvatskoj u odnosu na promatrane zemlje Europske unije?

1.3. Znanstvene metode

Prilikom izrade diplomskog rada upotrijebljena je metoda analize i sinteze, induktivna i

deduktivna metoda, nadalje metoda komparacije, dokazivanja i deskriptivna metoda.

Izradu ovog diplomskog rada pomogle su razne znanstvene publikacije, stručni članci i

ostala stručna literatura.

1.4. Struktura rada

Diplomski rad s naslovom Demografske tendencije u Republici Hrvatskoj u razdoblju

1991. – 2011. sastoji se od šest međusobno povezanih dijelova.

U uvodnom dijelu predstavljen je problem i predmet istraživanja, svrha i ciljevi

istraživanja, pregled strukture cjelokupnog diplomskog rada i znanstvene metode koje

su korištene u njegovoj izradi.

Značaj stanovništva za gospodarski razvoj je drugi dio rada u kojem se objašnjava

razvoj ljudskoga faktora, čimbenici razvoja stanovništva neke zemlje, radna snaga,

povezanost stanovništva i privrede jedne zemlje.

Treći dio ima naslov Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske u razdoblju

1991. – 2011. U tom dijelu pomoću brojnih tabličnih i grafičkih prikaza analizira se

4

prirodno kretanje stanovništva u promatranom razdoblju. Objašnjeni su dijelovi svake

od sastavnica prirodnog kretanja, pripadajuće formule i izračuni.

U četvrtom dijelu s naslovom Spolna i starosna struktura stanovništva u Republici

Hrvatskoj u razdoblju 1991. – 2011. prikazuje se povezanost prirodnog kretanja i

promjena u dobnoj i spolnoj strukturi stanovništva, udio muškog i ženskog stanovništva

u ukupnom stanovništvu te analiza udjela pojedinih starosnih skupina u ukupnom

stanovništvu. Prikazat će se također ocijena starosne strukture s motrišta razvojnih

mogućnosti.

Obrazovna struktura stanovništva naslov je petog dijela rada. U tom dijelu objašnjava se

važnost obrazovanog stanovništva, razina obrazovanja stanovništva u Republici

Hrvatskoj u promatranom razdoblju i usporedba obrazovne strukture Republike

Hrvatske s odabranim zemljama Europske unije.

Šesti dio, ujedno i završni dio, jest zaključak. U njemu su sažete spoznaje stečene iz

svih prethodnih dijelova, iznesena je sinteza rezultata istraživanja i dokazana je radna

hipoteza.

5

2. ZNAČAJ STANOVNIŠTVA ZA GOSPODARSKI RAZVOJ

Razvoj ljudskog faktora tijekom ukupnog procesa modernizacije društva, u smislu

stalnog poboljšanja njegovih kvalitativnih obilježja (obrazovanja, znanja, kreativnosti,

iskustva i zdravlja) pokazao se kao temelj i bitan pokretač svakog gospodarskog

napretka (Wertheimer – Baletić, 1999:1).

Stanovništvo neke zemlje razvija se i mijenja svoja obilježja pod direktnim ili

indirektnim utjecajem brojnih čimbenika koji se u mnogome mogu svesti pod pojam

društveno-gospodarskog razvoja. Stanovištvo prima utjecaje i pod njihovim

djelovanjem mijenjaju se njegove strukture u kraćem ili duljem roku ovisno o

specifičnim karakteristikama društveno–gospodarskog razvoja čiji utjecaj ispitujemo te

o demografskom obilježju čiju promjenu pratimo.

Ukupan obujam društvene proizvodnje u jednoj zemlji ovisi o veličini i zajedničkom

djelovanju subjektivnog i objektivnog faktora proizvodnje (radne snage i sredstava za

proizvodnju). Radna snaga kao ekonomski aktivni dio stanovništva najznačajniji je

čimbenik procesa proizvodnje, a određena je ukupnim brojem stanovnika jedne zemlje.

Stanovništvo i njegove strukture imaju veliko značenje za obujam, strukturu i tempo

odvijanja procesa proizvodnje i potrošnje. Ukupan broj stanovnika, njegova

demografska, ekonomska, društvena i druga obilježja određuju obujam i strukturu

društvenih potreba koje su povijesno uvjetovane, a one pod utjecajem društvenih

promjena u raznim strukturama stanovništva (starosnoj, obrazovnoj itd.) ponovno

iniciraju čitav proces društvene proizvodnje (Wertheimer-Baletić,1999:3).

Stanovništvo je, dakle, vezano uz gospodarski i društveni život jedne zemlje, ono je

izvor najbitnijeg čimbenika proizvodnje-radne snage, ono određuje tempo gospodarskog

razvoja, utječe na njegov smjer i strukturu. U proizvodnji sudjeluje kao proizvodni

6

faktor samo ekonomski aktivni dio stanovništva (radna snaga), dok u potrošnji sudjeluje

ukupno stanovništvo (ekonomski aktivno i uzdržavano). Stanovništvo, prema tome,

ulazi u ekonomski proces u svim tipovima društva u dvostrukoj ulozi, u ulozi

proizvođača određujući ukupni radni potencijal jedne zemlje i, istodobno, u ulozi

potrošača određujući demografske dimenzije unutarnjeg tržišta i bitne karakteristike

ukupne i osobne potrošnje (Werheimer-Baletić,1999:4).

Cjelovitu predodžbu povezanosti stanovništva i privrede jedne zemlje može se dobiti

ako se osim djelovanja razvoja stanovništva na gospodarski razvoj analizira i djelovanje

gospodarskog razvoja na razvoj stanovništva.

Gospodarske determinante razvoja stanovništva teško je izdvojiti i razgraničiti njihovo

djelovanje od djelovanja mnogih drugih čimbenika koji utječu na demografski razvoj

(zdravstveni, politički, socio-psihološki), ali pokušaj izdvajanja tih odrednica ima svoj

analitički i teorijski smisao jer ekonomske odrednice vrlo često uvjetuju, usmjeravaju i

oblikuju djelovanje mnogih drugih relevantnih čimbenika na razvoj stanovništva.

Poznato je da zemlje u kojima prevladava agrarni, zaostali sektor privrede imaju i

relativno visoke stope nataliteta, što nije samo odraz niske razine obrazovanja (posebno

kod žena), već i ekonomskih potreba agrarne privrede koja se oslanja na naturalnu

proizvodnju i obiteljsku radnu snagu u koju ulaze i djeca. Sve to djeluje na nisku

obrazovnu razinu i na relativno visok mortalitet osobito dojenčadi i djece. Visoka razina

nataliteta i mortaliteta, uvjetovana općom ekonomskom i kulturnom zaostalošću,

“proizvodi” demografske strukture tipične za zaostale zemlje, starosnu strukturu s

visokim udjelom djece, strukturu prema spolu s karakterističnim viškom muškaraca itd.

(Gelo i suradnici,2005:10).

7

Uz promjene u formiranju prirodnog prirasta u sklopu navedenih društveno-

gospodarskih transformacija usko su vezane i promjene u pojedinim strukturama

stanovništva; tako u starosnoj strukturi raste udio osoba u staračkoj dobi, u strukturi

prema aktivnosti povećava se broj umirovljenika i slično.

U idućem poglavlju obradit će se prirodno kretanje stanovništva u Republici Hrvatskoj

u razdoblju 1991. – 2011.

8

3. PRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVA REPUBLIKE HRVATSKE U

RAZDOBLJU 1991. – 2011. GODINE

Ukupno kretanje stanovništva sastoji se i zavisi od prirodnog i mehaničkog

(migracijskog, fizičkog) kretanja stanovništva. Prirodno i mehaničko kretanje dva su

osnovna oblika ukupnog kretanja stanovništva i čine osnovne odrednice i dinamičke

sastavnice razvoja stanovništva jedne zemlje (Wertheimer-Baletić,1999:200).

Na promjene u broju i strukturama stanovništva mogu osim sastavnica prirodnog i

mehaničkog kretanja utjecati i tzv. vanjski (eksterni) čimbenici kao što su ratovi,

prirodne katastrofe (potresi, poplave, epidemije) i drugi čimbenici koji se mogu

iznenada pojaviti. Stoga prilikom razmatranja povijesnih karakteristika jednog

stanovništva ili prilikom razmatranja uzroka sadašnje demografske situacije u jednoj

zemlji, treba imati na umu i posljedice djelovanja takvih čimbenika koji se više ili

manje odražavaju na sastavnicama prirodnog i mehaničkog kretanja stanovništva.

Osnovna odrednica ukupnog kretanja stanovništva u većini zemalja u svijetu pa tako i u

našoj zemlji jest prirodno kretanje stanovništva.

Pojam prirodno kretanje stanovništva implicira postojanje bioloških, "prirodnih”

čimbenika i procesa u osnovnim tokovima toga kretanja. Osnovne sastavnice prirodnog

kretanja stanovništva su natalitet (rodnost) i mortalitet (smrtnost) stanovništva, a

njihova je rezultanta u pravilu prirodni prirast (višak broja rođenih nad brojem umrlih).

Ako se pojavi obrnuta situacija, tj. višak umrlih nad brojem rođenih, tada govorimo o

prirodnom smanjenju stanovništva ili o prirodnoj depopulaciji, a najčešće je posljedica

iseljavanja mladog stanovništva iz nekog područja. Nulti prirast ili prirodna stagnacija

stanovništva jest situacija koja nastaje kad se broj rođenih u određenom razdoblju

izjednačava s brojem umrlih, što znači da je još uvijek osigurana jednostavna

9

reprodukcija ukupnog stanovništva odnosno obnavljanje stanovništva u istom broju

(Werheimer-Baletić,1999:204).

Ako, dakle, prirodni prirast stanovništva u određenom vremenu označimo s Pr, stopu

prirodnog prirasta (p) dobivamo (Werheimer-Baletić,1999:204):

pr' = !"

# ∗ 1000 = %#&' ( ∗ 1000

U većini zemalja u razvoju stopa prirodnog prirasta kreće se između 20 i 30 promila,

dok se u europskim zemljama kreće između -0,5 i 3 promila.

Uz stopu prirodnog prirasta koristi se još i tzv. vitalni indeks (Vi), iako rjeđe, koji

pokazuje broj živorođenih (N) na 100 umrlih osoba (M):

Vi= " ∗ 1000

Vitalni indeks dobar je pokazatelj smjera reprodukcije stanovništva. Ako je veći od 100,

onda je to proširena reprodukcija stanovništva, a ako je manji od 100, to je opadajuća

reprodukcija stanovništva. Kritična brojčana vrijednost vitalnog indeksa iznosi dakle

100. Ako su natalitet i mortalitet u jednoj zemlji dane godine jednaki i V i iznosi 100,

tada je u pitanju prirodna stagnacija ili nulti prirodni prirast; ako je Vi veći od 100, znači

da dotično stanovništvo bilježi prirodni prirast, a ako je Vi manji od 100, tada se radi o

negativnom prirastu, točnije o prirodnom smanjenju stanovništva (prirodnoj

depopulaciji).

Brojčana razina vitalnog indeksa per se ne kazuje ništa o etapi razvoja stanovništva

određene zemlje, tako da uvijek treba imati na umu stvarni odnos veličina mortaliteta i

nataliteta iz kojih određeni vitalni indeks proizlazi.

Prirodno kretanje stanovništva proizvodi tijekom vremena mnoge promjene u

stanovništvu koje se odražavaju na njegovom ukupnom broju, u strukturama, a koje

10

proizlaze iz vitalnih događaja (rođenja i umiranja) i isključuju promjene u broju

stanovnika. Nadalje, može se tretirati u užem i širem smislu. Prevladava uže poimanje

prirodnog kretanja, tj. poimanje prema kojemu se prirodno kretanje stanovništva sastoji

iz kretanja nataliteta i mortaliteta. Šire poimanje uključuje u prirodno kretanje osim

nataliteta i mortaliteta kao njegovih osnovnih komponenti također još i one čimbenike

koji značajno utječu na veličinu i kretanje nataliteta i mortaliteta; tu je prije svega

nupcijalitet (bračnost) jer se glavnina djece rađa u braku, zatim divorcijalitet (razvod

braka) koji također može tangirati brojčanu razinu nataliteta određene populacije, pa

mortalitet dojenčadi kao specifičan oblik ukupnog mortaliteta koji djeluje na brojčanu

razinu mortaliteta u nekoj populaciji i sl.(Wertheimer-Baletić,1999:207).

Prema tome, smatra se da u osnovi prirodnog kretanja stanovništva leže biološki

procesi. Tome treba dodati da se njegove komponente (natalitet i mortalitet) ne

formiraju pod isključivim djelovanjem bioloških pojava, već da u tome važnu ulogu

imaju gospodarski, društveni, kulturni i drugi čimbenici koji su jače izraženi što je

određena sredina razvijenija. U razvijenim sredinama osjetno je prilagođen utjecaj

bioloških procesa preko tzv. kontrole rađanja i planiranja obitelji, preko zdravstvene

zaštite, stvaranja adekvatnih higijenskih uvjeta života i slično. Ljudski utjecaj na

biološke procese (rađanja i smrti) jače je prisutan što je zemlja na višoj razini

ekonomskog i kulturnog razvoja.

Tablica 1: Prirodno kretanje stanovništva u Hrvatskoj u razdoblju 1991. – 2011.

GODINA

BROJ

ŽIVOROĐENIH

BROJ

UMRLIH

PRIRODNO KRETANJE

1991. 51829 54832 -3003

1992. 46970 51800 -4830

1993. 48535 50846 -2311

1994. 48584 49482 -898

1995. 50182 50536 -354

1996. 53811 50636 3175

1997. 55501 51964 3537

11

1998. 47068 52311 -5243

1999. 45179 51953 -6774

2000. 43746 50246 -6500

2001. 40993 49552 -8559

2002. 40094 50569 -10475

2003. 39668 52575 -12907

2004. 40307 49756 -9449

2005. 42492 51790 -9298

2006. 41446 50378 -8932

2007. 41910 52367 -10457

2008. 43753 52151 -8398

2009. 44577 52414 -7837

2010. 43361 52096 -8735

2011. 41197 51019 -9822

Izvor: Podaci Državnog zavoda za statistiku; Statistički ljetopis 2012.

Godine 1991. živorođeno je 51829 djece, a umrlo je 54832 osobe uz zabilježeni prirodni

pad stanovništva (-3003). U 2011. živorođeno je 41197djece, a umrlo je 51019 osoba i

zabilježen prirodni pad stanovništva (-9822), ali razlika između živorođenih i umrlih je

za 1087 umrlih više nego u 2010. (-8735). Nadalje, 1996. i 1997. jedine su godine u

kojima je zabilježen prirodni prirast. Tako je 1996. prirodni prirast iznosio 3175

stanovnika s obzirom na broj umrlih osoba te godine, a 1997. prirodni prirast iznosio je

3537 stanovnika i to je ujedno najviši broj u promatranom razdoblju 1991.-2011.

Najniži prirodni pad stanovništva zabilježen je 2002. (-12907).

12

Grafikon 1: Prirodno kretanje stanovništva u Hrvatskoj 1991.-2011.

Izvor: Izrada autora na temelju podataka preuzetih iz Statističkog ljetopisa 2012.

U idućem poglavlju objasnit će se natalitet, kao pozitivna stavka prirodnog kretanja

stanovništva, čimbenici nataliteta kao i sami izračun stope nataliteta.

3.1. Natalitet

Natalitet (fertilitet) je pozitivna sastavnica prirodnog kretanja stanovništva koja, uz

ostale uvjete, djeluje na porast stanovništva jednog područja.

Pojam natalitet (rodnost) stanovništva pojavljuje se u demografskoj literaturi i pod

nazivom fertilitet (plodnost). Pojmovi nataliteta i fertiliteta se u biti ne razlikuju,

istovjetni su jer se odnose na istu pojavu, tj. odnose se na broj rođenja u određenoj

populaciji u određenom razdoblju. Dakle, gledano u širem smislu, pod pojmovima

natalitet, odnosno fertilitet razumijevamo kvantitativne pojave vezane neposredno za

rađanje djece u cjelokupnoj populaciji nekog područja ili u jednom njezinu dijelu.

13

Pri tome, kad kažemo natalitet ili fertilitet, redovito se zapravo misli na tzv. efektivni

natalitet ili efektivni fertilitet pod kojim razumijevamo broj živorođene djece (dakle

živorođenčadi), dok se ukupan broj rođenja, tj. broj živorođenih i mrtvorođenih

označava pojmom ukupni natalitet ili ukupni fertilitet (Wertheimer-Baletić,1999:208).

Gledajući natalitet kao jednu od četiriju bitnih komponenata ukupnog kretanja

stanovništva, treba naglasiti da je upravo natalitet redovito najdinamičnija komponenta

tog razvitka i odlučujuća je komponenta reprodukcije stanovništva. Od budućeg

kretanja nataliteta zavisi poboljšanje demografske situacije u ekonomski razvijenim

zemljama koje karakteriziraju niske stope rasta stanovništva, tako i u nedovoljno

razvijenim zemljama koje imaju visoke stope rasta stanovništva (Akrap, 2003:282).

Stoga su mjere populacijske politike usmjerene na povećanje razine fertiliteta u

razvijenim zemljama i smanjenje razine fertiliteta u nerazvijenim zemljama. U tablici 2

prikazani su bazni i verižni indeksi te apsolutne vrijednosti ukupnog broja rođenih za

promatrano razdoblje 1991. – 2011.

Tablica 2: Apsolutne vrijednosti, bazni i verižni indeksi ukupnog broja živorođenih za

razdoblje 1991. – 2011.

GODINA BROJ

ŽIVOROĐENIH

BAZNI

INDEKSI

1991.=100

STOPA

PROMJENE

VERIŽNI

INDEKSI

STOPA

PROMJENE

1991. 51829 100 - - -

1992. 46970 90,62 -9,38 90,62 -9,38

1993. 48535 93,64 -6,36 103,33 3,33

1994. 48584 93,74 -6,26 100,10 0,10

1995. 50182 96,82 -3,18 103,29 3,29

1996. 53811 103,82 3,82 107,23 7,23

1997. 55501 107,08 7,08 103,14 3,14

1998. 47068 90,81 -9,19 84,81 -15,19

1999. 45179 87,17 -12,83 95,99 -4,01

14

2000. 43746 84,40 -15,60 96,83 -3,17

2001. 40993 79,09 -20,91 93,71 -6,29

2002. 40094 77,36 -22,64 97,81 -2,19

2003. 39668 76,54 -23,46 98,94 -1,06

2004. 40307 77,77 -22,23 101,61 1,61

2005. 42492 81,98 -18,02 105,42 5,42

2006. 41446 79,97 -20,03 97,54 -2,46

2007. 41910 80,86 -19,14 101,12 1,12

2008. 43753 84,42 -15,58 104,40 4,40

2009. 44577 86,01 -13,99 101,88 1,88

2010. 43361 83,66 -16,34 97,27 -2,73

2011. 41197 79,49 -20,51 95,01 -4,99

Izvor: Izrada autora na temelju podataka broja živorođenih preuzetih iz Statističkog

ljetopisa 2012

Za baznu godinu uzeta je 1991. te je zbog toga indeks 100. Pomoću baznih indeksa iz

tablice može se vidjeti kako svake promatrane godine dolazi do pada broja živorođenih

u odnosu na baznu 1991., osim 1996. i 1997. koje jedino bilježe porast broja

živorođenih u odnosu na baznu godinu.

Najveći pad broja živorođenih u odnosu na baznu 1991., zabilježen je 2003. i to za

23,46 %. Nakon toga najveći pad zabilježen je 2002. za 22,64 %, 2004. za 22,23 % i

2001. za 20,91 % iz čega se može zaključiti da je period najvećeg pada živorođenih u

odnosu na baznu 1991. razdoblje od nekoliko uzastopnih godina, tj. razdoblje 2001. –

2004. Iz tablice se može vidjeti kako je manji pad broja živorođenih zabilježen u prvom

desetljeću promatranog razdoblja u odnosu na drugo desetljeće koje bilježi puno veće

stope promjene u padu broja živorođenih.

15

Verižni indeksi prikazuju značajne oscilacije u broju živorođenih svake tekuće godine u

odnosu na prethodnu. Iz tablice je vidljivo kako se izmjenjuje trend od nekoliko godina

uzastopnog rasta s trendom od nekoliko godina uzastopnog pada broja živorođenih u

promatranim godinama u odnosu na prethodnu. Također, može se vidjeti kako je

najveći pad broja živorođenih zabilježen 1998. u odnosu na prethodnu 1997. i to za

15,19 %, dok je najveći porast broja živorođenih zabilježen 1996. u odnosu na

prethodnu 1995. i to za 7,23 %.

Iz svega navedenog može se zaključiti da je u promatranom razdoblju 1991. – 2011.

zabilježen veći porast broja rođenih u prvom desetljeću promatranog razdoblja, dok u

drugom desetljeću bilježimo veći pad broja rođenih. To se može pripisati i lošoj

gospodarskog situaciji u proteklih nekoliko godina u Republici Hrvatskoj što je utjecalo

i na negativne demografske promjene očitovane kroz smanjenje broja rođenih.

Odrednice nataliteta međusobno su povezane tri skupine činilaca koji određuju razinu

nataliteta: biološki, ekonomsko–socijalni i psihološki činitelji. U ranim etapama razvoja

stanovništva, reprodukciju primarno određuju biološki činitelji. S razvitkom društva,

odnosno u kasnijim etapama razvoja stanovništva, njihov utjecaj na razinu fertiliteta

postepeno slabi, a jača utjecaj ekonomskih, socijalnih i psiholoških čimbenika.

Biološki činitelji su: fekonditet odnosno potencijalna biološka plodnost, dobna

struktura populacije i dob populacije s obzirom na fekonditet, nadalje, prosječna dob

stupanja u brak, sterilitet, nesudjelovanje žena u reprodukciji, razdoblje laktacije,

razdoblje između sukcesivnih trudnoća, nasljedne osobine i biološko medicinski

čimbenici koji djeluju na začeće, trudnoću i porod. Ekonomske i socijalne odrednice

su: razina ekonomskog razvoja funkcije obitelji (stambena politika), uloga djece u

obitelji i trošak njihova uzdržavanja, društveno-ekonomski položaj žena, razina općega

obrazovanja, posebno žena i ostali činitelji (stavovi prema broju djece u obitelji,

16

zapošljavanje žena).

Psihološke odrednice su: sociološko-psihološke i osobne psihološke odlike i htjenja

( http://oliver.efri.hr/~statist/Statistika%20stanovnistva%202%20dio.pdf).

Pokazatelji nataliteta apsolutni su natalitet koji pokazuje broj rođenih u jednoj godini i

stope nataliteta gdje razlikujemo opću stopu ukupnog i opću stopu efektivnog nataliteta.

Nazivnik opće stope nataliteta, bilo da se radi o ukupnom ili o efektivnom natalitetu,

čini ukupno stanovništvo uzeto sredinom godine (P). Prema tome, opća stopa ukupnog

nataliteta (nu) izračunava se (Akrap, 2003:280):

*+ = ,# ∗ 1000 ,

a opća stopa efektivnog nataliteta (n) izračunava se:

* = # ∗ 1000.

Prednost opće stope nataliteta je u njezinom jednostavnom izračunavanju, a nedostaci te

mjere prvenstveno proizlaze iz nazivnika u kojem se nalazi ukupno stanovništvo, koje u

reprodukciji sudjeluje samo jednim dijelom. U pravilu ne sudjeluju djeca (0-14 godina)

i staro stanovništvo (60 i više godina) što znači da je opća stopa nataliteta pod jakim

utjecajem dobne strukture. Opća stopa fertiliteta daje realniju sliku o rođenjima u jednoj

populaciji jer uvažava dobnu strukturu stanovništva i pokazatelj je nataliteta ženskog

stanovništva u reproduktivnoj dobi (Wertheimer-Baletić,1999:206). Izračunava se

formulom:

f = #-(/2!34) ∗ 1000

17

gdje N predstavlja ukupan broj živorođenih, a u nazivniku se nalazi ukupno žensko

stanovništvo u fertilnom razdoblju života, odnosno 15 – 49 godina života.

U tablici 3 , uz stopu umrlih i stopu prirodnog prirasta, prikazane su stope nataliteta i

totalne stope fertiliteta u Republici Hrvatskoj u razdoblju 1991. – 2011.

Tablica 3: Natalitet, mortalitet, prirodno kretanje te opća stopa fertiliteta u Hrvatskoj u

razdoblju 1991. – 2011.

GODINA

STOPA

ROĐENIH

STOPA

UMRLIH

PRIRODNI

PRIRAST

OPĆA STOPA

FERTILITETA

1991. 10,8 11,4 -0,6 45,1

1992. 10,5 11,6 -1,1 42,9 1993. 10,8 11,4 -0,5 44,3 1994. 10,9 11,1 -0,2 44,4 1995. 11,2 11,3 -0,1 45,7 1996. 12,0 11,3 0,7 49,5 1997. 12,1 11,4 0,8 50,2 1998. 10,5 11,6 -1,2 43,3 1999. 9,9 11,4 -1,5 41,0 2000. 10,0 11,5 -1,5 41,4 2001. 9,2 11,2 -1,9 38,0 2002. 9,0 11,4 -2,4 37,1

2003. 8,9 11,8 -2,9 36,7 2004. 9,1 11,2 -2,1 37,3 2005. 9,6 11,7 -2,1 39,6 2006. 9,3 11,3 -2,0 39,0

2007. 9,4 11,8 -2,4 39,8 2008. 9,9 11,8 -1,9 41,8 2009. 10,1 11,8 -1,8 42,6 2010. 9,8 11,8 -2,0 42,2 2011. 9,4 11,6 -2,2 40,4

Izvor podataka: Državni zavod za statistiku; Priopćenje Zagreb, 19.07.2012

Od 1998. stope se računaju prema EUROSTAT metodologiji (stalno stanovništvo i

stanovništvo s prebivanjem u zemlji dulje od godine dana), a stope za 2011. izračunate

18

su prema procjeni broja stanovnika sredinom 2011. Najveće stope rođenih u

promatranom razdoblju ostvarene su 1996. kad je stopa nataliteta iznosila 12,0 % i

1997. kad je stopa nataliteta iznosila 12,1 %. Najniža ostvarena stopa u promatranom

razdoblju prikazana je 2003. i iznosila je 8,9 %. Ako prikazane podatke podijelimo na

dva promatrana desetljeća, tada se može zaključiti kako su stope u prvom promatranom

desetljeću (1991. – 2000.) iznosile prosječno 10,9 %, dok su u drugom promatranom

desetljeću (2001. – 2011.) stope niže i prosječno su iznosile 9,4 %.

U promatranom razdoblju opća stopa fertiliteta bila je najveća 1997. kad je iznosila 50,2

‰, a najniža je bila 2003. kad je iznosila svega 36,7 ‰. U prvom promatranom

desetljeću (1991. – 2000.) opća stopa fertiliteta iznosila je 44,78 ‰, a u drugom

promatranom desetljeću (2001. – 2011.) iznosila je 39,5 ‰. Visina opće stope fertiliteta

u razvijenim zemljama kreće se između 50 ‰ – 90 ‰, a u nerazvijenim zemljama je

viša od 200 ‰. Hrvatska je samo 1997. prešla visinu stope od 50 ‰ što bi ju svrstalo u

razvijene zemlje.

Fertilitet stanovništva Hrvatske već nekoliko desetljeća nalazi se ispod razine

jednostavnog obnavljanja naraštaja i stanovništva kao cjeline (Malčić,2012:15). Niska

razina fertiliteta ujedno je jedan od osnovnih uzroka vrlo brzog starenja stanovništva.

Na taj način i bez obzira na mortalitet i migracije, nezadovoljavajuća kvantiteta rađanja

jedan je od osnovnih demografskih problema države

(http://web.efzg.hr/dok/KID//DEMOGRAFIJA U HRVATSKOJ.pdf).

Postavljaju se brojna sociološka pitanja među kojima je možda najvažnije kako

osigurati odgovarajuće obnavljanje stanovništva, a da se izbjegne ugrožavanje ljudskih

prava na izbor u intimnoj sferi, tj. hoće li se, kad, s kim i koliko djece roditi i odgojiti

(Damjanić, 2012:43). I hrvatsko je društvo dovedeno u situaciju opadajućega nataliteta

19

i vrlo niske stope fertiliteta. Populacijska politika dio je ekonomske i socijalne politike

koji donosi neposredne pronatalitetne populacijske mjere namijenjene obitelji, a u

interesu stvaranja odgovarajućih uvjeta kako bi povećao broj odluka o rađanju barem

jednoga i zatim još jednoga djeteta. Značajne su mjere koje se odnose na socijalnu

sigurnost, stanovanje, zapošljavanje, javno zdravlje i slično. Prema kulturološkom

objašnjenju niskoga fertiliteta rađanje djece postaje biti sve manje važno u životima

pojedinaca i parova. Kao rezultat toga, ulazak u brak i imanje djece odgađaju se za

kasnije godine života sve dok se ostali ciljevi u životu, poput stjecanja željene razine

obrazovanja i stjecanja zadovoljavajuće pozicije na tržištu rada, ne ostvare.

Grafikon 2: Broj živorođenih u Hrvatskoj u razdoblju 1991. – 2011.

Izvor: Izrada autora na temelju podataka iz Statističkog ljetopisa 2012.

U idućem poglavlju obradit će se mortalitet, kao sastavnica prirodnog kretanja, i

činitelji koji utječu na kretanje mortaliteta.

0

10000

20000

30000

40000

50000

60000

BROJ ŽIVOROĐENIH U HRVATSKOJ U

RAZDOBLJU

1991. – 2011.

BROJ ŽIVOROĐENIH

20

3.2. Mortalitet

Mortalitet je negativna komponenta prirodnog i ukupnog kretanja stanovništva koja

djeluje na smanjivanje ukupnog broja stanovnika. Budući da je proces starenja i

umiranja biološki kontinuiran, on sam po sebi nameće potrebu kvantitativne i kvali-

tativne zamjene umrlih novim naraštajima. Pri tome nije riječ samo o potrebi zamjene

broja umrlih po kvantiteti, već i po kvaliteti, tj. o potrebi zamjene prema raznim

djelatnostima, zanimanjima i strukama ljudi s različitom razinom obrazovanja i

kvalifikacija, od manualnih do znanstvenih radnika (Wertheimer-Baletić,1999:238).

Razina mortaliteta u jednoj zemlji oblik je kompleksnog djelovanja bioloških,

gospodarskih i zdravstvenih čimbenika, tako da je razina mortaliteta uopće, a posebno

mortaliteta dojenčadi značajan pokazatelj postojećeg životnog standarda. Podaci o

mortalitetu stanovništva izuzetno su važni za ocjenjivanje efikasnosti zdravstvene

zaštite, za politiku zdravstva i uopće za socijalnu politiku jedne zemlje.

U demografiju mortalitet ulazi prije svega kao sastavnica prirodnoga kretanja

stanovništva, a povezano s time i kao sastavnica demografskoga razvoja radi

proučavanja kretanja mortaliteta s promjenama u spolnoj, dobnoj i ostalim strukturama

stanovništva. Sve te značajke, kretanja i odnosi koji se formiraju u vezi s mortalitetom

stanovništva imaju svoj odraz na sveukupni društveno-gospodarski razvoj jedne zemlje.

Prema Werthemer-Baletić, razina općeg mortaliteta u jednom stanovništvu određena je

s dvije grupe čimbenika: prvu grupu čine biološki, a drugu gospodarski i društveni

čimbenici. Ove dvije grupe čimbenika u svom djelovanju na razinu mortaliteta često su

usko povezane, pa je i ovdje, slično kao i kod ispitivanja fertiliteta, teško strogo

razgraničiti utjecaje jedinih od drugih.

U grupu bioloških čimbenika, ulazi prije svega dobna struktura stanovništva jer je

razina mortaliteta funkcija starosti stanovništva. Brojna individualna obilježja o

21

zdravstvenom stanju pojedinca utječu također, uz ostale čimbenike, na ranije ili kasnije

nastupanje smrti. Mortalitet, naime, zavisi u velikoj mjeri od postojećih unutarnjih i

vanjskih uvjeta za pojavu određene bolesti, o tome kakav je kod pojedinca, ovisno o

njegovu dotadašnjem zdravstvenom stanju, tok razvoja pojedine bolesti, njezin kraj i

slično. Ukupnost tih osobnih karakteristika pojedinca u pogledu stanja otpornosti

njegova organizma daje biološko-medicinskim čimbenicima posebno značenje. To ne

znači da je intervencija čovjeka u području smanjivanja mortaliteta nevažna.

U gospodarsko-društvene čimbenike mortaliteta ulaze svi oni čimbenici koji na

neposredan način djeluju na razinu mortaliteta: u određenim je uvjetima povećavaju, a u

drugačijim opet smanjuju. U osnovne gospodarsko-društvene odrednice mortaliteta

ulaze: dostignuta razina životnog standarda, razina obrazovanja stanovništva,

higijensko-sanitarne prilike i zdravstveni uvjeti života u koje prvenstveno ubrajamo

oblik, kvalitetu, rasprostranjenost i dostupnost zdravstvenih usluga, brojnost i strukturu

medicinskih kadrova, financiranje zdravstvene zaštite i uz to povezan broj "potrošača"

zdravstvenih usluga, efikasnost mjera preventivne zdravstvene zaštite u suzbijanju

žarišta pojedinih, posebno zaraznih bolesti itd. (Pavletić, 2002: 152).

Pod pojmom mortalitet (smrtnost) razumijevamo općenito učestalost umiranja u jednom

stanovništvu, pri čemu se pojam mortaliteta često poistovjećuje s općom stopom

mortaliteta (Wertheimer-Baletić,1999:240). Opća stopa mortaliteta izračunava se prema

formuli:

6 = 78 ∗ 1000

gdje M predstavlja broj umrlih, a P broj stanovnika sredinom godine i množi se sa 1000.

22

Grafikon 3: Mortalitet u Hrvatskoj u razdoblju 1991. – 2011.

Izvor: Izrada autora na temelju podataka iz Statističkog ljetopisa 2012.

Prema podacima iz tablice 1 najveći mortalitet iskazan je 1991. kad je iznosio 54832

stanovnika. Taj broj može se povezati s početkom Domovinskog rata u Republici

Hrvatskoj koji je upravo počeo 1991.

Godine 1994. mortalitet je iznosio 49282 stanovnika što je ujedno i najmanji broj u

promatranom razdoblju 1991. – 2011. Ukupan broj umrlih u 2011. iznosio je 51019

stanovnika kao što je prikazano u grafikonu 3.

Jedan od ključnih pokazatelja prilika smrtnosti u jednoj populaciji i dostignute razine

životnog standarda jest mortalitet dojenčadi. Taj pojam u demografiji označava jačinu

umiranja djece u prvoj godini života, tako da se radi o jednoj vrsti specifičnog

mortaliteta po dobi. Visok mortalitet dojenčadi pokazatelj je niskog stupnja općeg

društvenog i ekonomskog razvitka, visokih stopa fertiliteta i slabog stupnja zdravstvene

zaštite. U tablici 4 prikazani su podaci za umrlu dojenčad u Hrvatskoj prema starosti i

spolu prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

46000

47000

48000

49000

50000

51000

52000

53000

54000

55000

56000

19

91

.

19

92

.

19

93

.

19

94

.

19

95

.

19

96

.

19

97

.

19

98

.

19

99

.

20

00

.

20

01

.

20

02

.

20

03

.

20

04

.

20

05

.

20

06

.

20

07

.

20

08

.

20

09

.

20

10

.

20

11

.

BROJ UMRLIH U HRVATSKOJ U RAZDOBLJU

1991. – 2011.

BROJ UMRLIH

23

Tablica 4: Umrla dojenčad prema starosti i spolu

Izvor: Statistički ljetopis 2012., str.120

Prema podacima iz tablice 4 vidljivo je kako je najveća iskazana ukupna smrtnost

dojenčadi 2009. iznosila 235 dojenčadi, od čega je 119 muškog spola i 116 ženskog

spola, a najviše dojenčadi umrlo je sa starosti do jednog dana (86) i zatim 1 – 6 dana

starosti (56).U sljedećim godinama, 2010. i 2011. taj broj je opadao pa je tako iznosilo

192 dojenčadi. Od ukupnog broja umrle dojenčadi 2010. najviše je umrlo do 1 dana

starosti (70), a 2011.najviše je umrlo 1 – 6 dana starosti (50).

Iz razloga što opća stopa mortaliteta nije pouzdan pokazatelj razine mortaliteta kao i

zdravstvenih prilika i životnog standarda u određenoj zemlji, u međunarodnim se

publikacijama danas redovito u svrhu usporedbe razine mortaliteta upotrebljava

očekivano trajanje života na dan rođenja (e99). Pod pojmom očekivano trajanje života na

dan rođenja podrazumijeva se prosječan broj godina života, odnosno prosječna duljina

života jednog hipotetičkog stanovništva, koje će tijekom svoga života biti pod utjecajem

24

specifičnih stopa mortaliteta prema dobi iz godine rođenja. Ono je agregatni pokazatelj

koji proizlazi iz ukupnih karakteristika specifičnih stopa mortaliteta prema dobi i to

neovisno o njihovu udjelu u dobnoj strukturi stanovništva (Wertheimer-Baletić,

1999:258). Očekivano trajanje života uglavnom se iskazuje odvojeno za muško i žensko

stanovništvo, ali se može izračunati i za ukupno stanovništvo. Životni je vijek žena u

normalnim uvjetima života duži nego kod muškaraca, što je poznati biološki fenomen.

Tablica 5: Očekivano trajanje života pri rođenju u Hrvatskoj za razdoblje 1991. – 2011.

Godina Oba spola Muškarci Žene

1991. 70,99 66,05 76,21

1993. 72,64 68,53 76,72

1995. 73,29 69,30 77,21

1997. 72,62 68,61 76,47

1999. 72,83 68,92 76,55

2000. 73,00 69,12 76,68

2001. 74,65 71,03 78,17

2002. 74,85 71,21 78,40

2003. 74,73 71,17 78,23

2004. 75,66 72,13 79,08

2005. 75,44 71,90 78,92

2006. 76,01 72,55 79,37

2007. 75,80 72,30 79,20

2008. 76,14 72,51 79,73

2009. 76,43 73,03 79,80

2010. 76,86 73,62 80,01

2011.* 77,00 73,90 80,00

Izvori podataka: Za razdoblje 1991. – 2010. Zdravlje za sve - baza podataka SZO,

Svjetska zdravstvena organizacija, siječanj 2012.

* Za podatke za 2011. interna dokumentacija Državnog zavoda za statistiku, 2012.

25

Očekivano trajanje života pri rođenju je u Hrvatskoj, kao i u drugim europskim

zemljama, za nekoliko godina više za žene nego za muškarce te je omjer žena i

muškaraca u ukupnom stanovništvu 1,08 : 1.

Očekivano trajanje života 2011. za oba spola iznosilo je 77 godina; za žene 80 godina, a

za muškarce 73,9 godina. Porast smrtnosti u ratnoj 1991., osobito u mlađoj muškoj

populaciji, uzrokuje da je očekivano trajanje života te godine bilo najniže, kako u

muškoj populaciji (66,05) tako i u ukupnoj populaciji (70,99).

Slijedi prikaz apsolutnih vrijednosti, baznih i verižnih indeksa ukupnog broja umrlih za

razdoblje 1991. – 2011.

Tablica 6: Apsolutne vrijednosti, bazni i verižni indeksi ukupnog broja umrlih za

razdoblje 1991. – 2011.

GODINA BROJ

UMRLIH

BAZNI

INDEKSI

1991.=100

STOPA

PROMJENE

VERIŽNI

INDEKSI

STOPA

PROMJENE

1991. 54832 100 - - -

1992. 51800 94,47 -5,53 94,47 -5,53

1993. 50846 92,73 -7,27 98,16 -1,84

1994. 49482 90,24 -9,76 97,32 -2,68

1995. 50536 92,17 -7,83 102,13 2,13

1996. 50636 92,35 -7,65 100,20 0,20

1997. 51964 94,77 -5,23 102,62 2,62

1998. 52311 95,40 -4,60 100,67 0,67

1999. 51953 94,75 -5,25 99,32 -0,68

2000. 50246 91,64 -8,36 96,71 -3,29

2001. 49552 90,37 -9,63 98,62 -1,38

2002. 50569 92,23 -7,77 102,05 2,05

2003. 52575 95,88 -4,12 103,97 3,97

2004. 49756 90,74 -9,26 94,64 -5,36

26

2005. 51790 94,45 -5,55 104,09 4,09

2006. 50378 91,88 -8,12 97,27 -2,73

2007. 52367 95,50 -4,50 103,95 3,95

2008. 52151 95,11 -4,89 99,59 -0,41

2009. 52414 95,59 -4,41 100,50 0,50

2010. 52096 95,01 -4,99 99,39 -0,61

2011. 51019 93,05 -6,95 97,93 -2,07

Izvor: Izrada studenta na temelju podataka broja umrlih preuzetih iz Statističkog

ljetopisa 2012.

Za baznu godinu uzeta je 1991. te je zbog toga indeks 100. Pomoću baznih indeksa iz

tablice može se vidjeti kako svake promatrane godine dolazi do pada broja umrlih u

odnosu na baznu 1991.Najveći pad broja umrlih u odnosu na baznu godinu zabilježen je

1994. i to za 9,76 %, zatim 2001. za 9,63 % i 2004. za 9,26 %. Najmanji pad broja

umrlih u odnosu na baznu 1991. zabilježen je 2003. i to za 4,12 % te 2009. za 4, 41 %.

Verižni indeksi prikazuju promjene u rastu ili padu broja umrlih promatrane godine u

odnosu na prethodnu. Iz tablice se može vidjeti da se izmjenjuju godine pada broja

umrlih s godinama rasta broja umrlih u promatranim godinama u odnosu na

prethodnu.Najveći pad broja umrlih zabilježen je 1992. u odnosu na 1991. i to za 5,53

% te 2004. u odnosu na 2003. za 5,36 %.Najveći porast broja umrlih zabilježen je 2005.

u odnosu na prethodnu 2004. i to za 4,09 % te 2007. u odnosu na prethodnu 2006. i to

za 3.95 %.

Iz svega navedenog može se zaključiti da je u promatranom 1991. – 2011. zabilježen

kontinuiran pad ili rast broja umrlih bez nekih većih oscilacija u promatranim godinama

u odnosu na prethodno razdoblje.

U idućem poglavlju obradit će se prirodni prirast.

27

1.3. Prirodni prirast

Prirast stanovništva predstavlja promjenu broja populacije po jedinici vremena, u

demografskom smislu, i mjerilo je promjene broja stanovnika jedne države, regije,

pripadnika jedne skupine ili ljudi na cijelome svijetu. Kao što smo već ranije objasnili,

osnovne sastavnice prirodnog kretanja stanovništva su natalitet (rodnost) i mortalitet

(smrtnost) stanovništva, a njihova je rezultanta u pravilu prirodni prirast (višak broja

rođenih nad brojem umrlih). Ako se pojavi obrnuta situacija, tj. višak umrlih nad brojem

rođenih, tada govorimo o prirodnom smanjenju stanovništva ili o prirodnoj

depopulaciji. Tzv. nulti prirast ili prirodna stagnacija stanovništva jest situacija koja

nastaje kad se broj rođenih u određenom razdoblju izjednačava s brojem umrlih, što

znači da je još uvijek osigurana jednostavna reprodukcija ukupnog stanovništva,

odnosno obnavljanje stanovništva u istom broju.

Sve tranzicijske države, uključujući i Hrvatsku, imaju prirodni pad stanovništva. Uzroci

prirodnog pada dugotrajno su iseljavanje mladog stanovništva (fertilne dobi),

produljenje životnog vijeka, slabija gospodarska razvijenost i moderan način života.

Potrebno je vođenje pronatalitetne i imigracijsko-populacijske politike kako bi se takve

pojave promijenile. Već nekoliko desetljeća Hrvatska se ubraja u niskonatalitetne

zemlje, točnije, u posljednjih deset godina zabilježeno je daleko više umrlih nego

rođenih. Posljednja godina u kojoj je zabilježeno više rođenih nego umrlih bila je 1997.

U razdoblju od samo deset godina, od 1997. do kraja 2007. umrlo je 88594 više Hrvata

nego što ih je rođeno. Stopa prirodnog prirasta 2010. u Republici Hrvatskoj negativna je

i iznosi -2,0 (-8735 osoba). Stopa prirodnog prirastau 2011. u Republici Hrvatskoj

negativna je i iznosi -2,2 (-9822 osobe). Negativno prirodno kretanje pokazuje i vitalni

indeks (živorođeni na 100 umrlih), koji je iznosio 80,7. Na grafikonu 4 može se vidjeti

prirodno kretanje stanovništva u razdoblju 1991. – 2011.

28

Grafikon 4: Prirodno kretanje stanovništva u Hrvatskoj u razdoblju 1991. – 2011.

Izvor: Izrada studenta prema podacima preuzetih iz Statističkog ljetopisa 201

Iz podataka prikazanih na grafikonu 4 vidljivo je kako je prirodni prirast zabilježen

jedino 1996. kad je iznosio 3175 stanovnika i 1997. kad je prirodni prirast iznosio 3537

stanovnika. U ostalim godinama zamjećuje se ostvareni prirodni pad, a najveći prirodni

pad ostvaren je 2003. (-12907 stanovnika).

Godine 2009. u Hrvatskoj je umrlo oko 7800 više osoba nego što ih se rodilo, narednu

godinu ta razlika iznosila je 8700 osoba, a 2011. iznosila je 9800 osoba.

U idućem poglavlju obradit će se struktura stanovništva u Republici Hrvatskoj u

razdoblju 1991. – 2011. prema kriterijima dob i spol.

-15000

-10000

-5000

0

5000

PRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVA U HRVATSKOJ

U RAZDOBLJU 1991. – 2011.

PRIRODNO KRETANJE

29

4. SPOLNA I STAROSNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA U REPUBLICI

HRVATSKOJ U RAZDOBLJU 1991. – 2011.

Međuzavisnost promjena u komponentama prirodnog kretanja, s jedne strane, i

promjena u strukturi stanovništva prema spolu i dobi, s druge strane, za demografsku je

teoriju od primarnog značenja. Bitno je, dakle, spoznati utjecaj nataliteta i mortaliteta na

dobnu i spolnu strukturu stanovništva i obrnuto, djelovanje već postojeće dobno-spolne

strukture na komponente prirodnog kretanja. No, iako fertilitet i mortalitet utječu

prvenstveno na strukturu stanovništva po spolu i dobi, njihov se utjecaj posredno osjeća

i kod promjene ekonomsko-socijalne strukture stanovništva. Djelovanje bioloških,

socioekonomskih i psiholoških činilaca, koji, kako smo vidjeli, zajednički određuju

razinu i smjer kretanja fertiliteta i mortaliteta, prenosi se na dobno-spolnu strukturu, a

preko nje na ekonomsko-socijalnu i intelektualnu strukturu stanovništva.

Struktura stanovništva prema spolu i dobi u biti je biološka struktura, što znači da se

nalazi izvan utjecaja društveno-ekonomskih činilaca i promjena. Ona je u biti biološka

struktura jer je uvjetovana prirodnim kretanjem stanovništva. Dobno-spolna struktura

izvanredno je važna za sadašnji i budući demografski i ekonomski razvitak neke zemlje.

Ekonomsko značenje dobno-spolne strukture proizlazi prije svega iz činjenice da je ta

struktura temelj tzv. fiziološke podjele rada, a samim time zajedno s obujmom

(veličinom) stanovništva i njegovom gustoćom postavlja demografske okvire širenja

društvene podjele rada (Wertheimer-Baletić,1999:336).

Iako se struktura stanovništva po spolu i dobi prezentira uglavnom zajednički, dakle kao

dobno-spolna struktura, u izlaganjima koja slijede analizirat će ih odvojeno; posebno

strukturu po spolu, posebno strukturu po dobi . Za analitičke svrhe, na taj način može se

bolje i preglednije opisati svaka struktura da se jasnije mogu spoznati osnovni činioci

koji uvjetuju strukturu, promjene i kretanje tih promjena i konačno da je na taj način

30

moguće preciznije spoznati međuzavisnost između spolne i dobne strukture, s jedne

strane, i faktora koji ih uvjetuju, s druge strane.

Struktura stanovništva prema spolu pokazuje brojčani odnos muškog i ženskog

stanovništva u ukupnom stanovništvu, pa je analiza stanovništva prema obilježju spol

relativno jednostavna.

Podaci prema starosti objavljuju se prema pojedinačnim godinama starosti te prema

petogodišnjim dobnim skupinama zaključno sa skupinom ''95 i više''. Starosna skupina

obuhvaća osobe koje su navršile godine života unutar granica intervala. Tako su npr. u

skupini 15 – 19 godina obuhvaćene osobe koje imaju 15 i više godina, ali još nisu

navršile 20 godina života.

Tablica 7: Stanovništvo prema dobi i spolu prema popisima 1991. – 2011.

Izvor: Popis stanovništva, kućanstva i stanova 2011.

31

Prema podacima iz tablice 7 može se zaključiti kako je prema popisu stanovništva 1991.

ukupan broj stanovništva iznosio 4 784 265, od toga 2 318 623 muškarca i

2 465 642 žena. Najveći broj stanovništva zabilježen je u dobnoj skupini 35. – 39

godina starosti (375 091), od toga je 192 203 muškaraca, a 182 888 žena. Prema

podacima iz popisa stanovništva 2001. ukupan broj stanovništva iznosio je 4437460, od

toga 2 135 900 muškaraca i 2 301 560 žena. Najveći broj stanovništva zabilježen je u

dobnoj skupini 45 – 49 godina starosti (333 576) gdje je zabilježeno 168 290 muškaraca

i 165 904 žena. Prema podacima iz popisa 2011., ukupan broj stanovnika iznosio je 4

284 889, od toga 2 066 335 muškaraca i 2 218 554 žena. Najveći broj stanovništva

zabilježen je u dobnoj skupini 50 – 54 godine (320 504) gdje je zabilježeno 157 446

muškaraca i 155 115 žena.

Prosječna starost označuje srednje godine života cjelokupnog stanovništva određenog

prostora (zemlje, grada itd.), a izračunava se kao aritmetička sredina starosti

stanovništva. Indeks starenja jest postotni udio osoba starih 60 i više godina u odnosu na

broj osoba starih 0 – 19 godina. Indeks veći od 40 % kazuje da je stanovništvo

određenog područja ušlo u proces starenja. Koeficijent starosti jest postotni udio osoba

starih 60 i višegodina u ukupnom stanovništvu

(http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/censusmetod.htm).

Osnovni je pokazatelj razine starenja, a kad prijeđe vrijednost 12 %, smatra se da je

stanovništvo određenog područja ušlo u proces starenja

32

Tablica 8: Prosječna starost stanovništva, koeficijent starosti i indeks starenja prema

popisima 1991. – 2011.

PROSJEČNA

STAROST

STANOVNIŠTVA

KOEFICIJENT

STAROSTI

INDEKS

STARENJA

ukupno muškarci žene ukupno muškarci žene ukupno muškarci žene

1991. 37,1 35,4 38,7 17,7 14,3 21,0 66,7 50,8 83,3

2001. 39,3 37,5 41,0 21,6 18,1 24,9 90,7 71,6 110,8

2011. 41,7 39,9 43,4 24,1 20,5 27,4 115,0 92,3 139,0

Izvor: Izrada autora prema podacima Statističkog izvješća 1468/2012.

Prema podacima iz tablice 8 može se zaključiti kako su koeficijent i indeks starenja kao

i prosječna starost stanovništva konstantno rasli 1991. – 2011.Tako je 1991. iznosio

ukupno 66,7, od toga za muškarce 50,8, a za žene 83,3.

Godine 2001. porastao je na ukupno 90,7 godina; od toga za žene na 110,8, a za

muškarce na 71,6. Indeks starenja 2011. dosegnuo je ukupnu razinu od 115,0; od toga

za žene 139,0 i muškarce 92,3. Prosječna starost 1991.iznosila je ukupno 37,1 da bi

2011.dosegnula razinu od 41,7.

Za analizu dobno-spolne strukture stanovništva i promjena koje u njoj nastaju tijekom

vremena, koristi se tablični i grafički prikaz dobno-spolne strukture preko tzv. piramide

starosti. Piramida starosti prikaz je dobno-spolne strukture u obliku dvostrukog

histograma, odnosno grafički prikaz pomoću dvostrukih stupaca položenih jedan

nasuprot drugoga (http://www.geografija.hr/clanci/print-verzija/235/stanovnistvo-

hrvatske-stari.htm). Jedna strana piramide označava dobnu strukturu muškog, a druga

dobnu strukturu ženskog stanovništva. Budući da se takav grafički prikaz sastoji iz

pojedinih dobnih grupa, slojevit je i sličan piramidi, pa se zato i naziva piramida

starosti. Na osi apscise nanose se frekvencije stanovništva, apsolutne ili relativne i to

33

obično na lijevoj strani za muško, a na desnoj strani za žensko stanovništvo, dok je os

ordinate podijeljena na dobne razrede počevši od 0 – 4 pa do 85 i više godina.

Razlikujemo tri osnovna tipa dobne strukture: progresivni, stacionarni i regresivni

(http://www.ss-petrinja.skole.hr/dokumenti?dm_document_id=298&dm_dnl=1).

Progresivni ili ekspanzivni tip dobne strukture obilježava široka baza piramide, dakle

visok udio djece i dinamičan razvoj uzrokovan visokim stopama nataliteta. Oblik dobne

strukture stanovništva je oblik piramide.

Stacionarni ili stagnantni tip dobne strukture obilježava sužavanje baze piramide i

umjeren udio djece uz niske, stabilne stope nataliteta i mortaliteta iz kojih proizlazi

nepromijenjen te nizak ili nulti prirodni prirast. Oblik podsjeća na košnicu.

Regresivni ili kontraktivni tip dobne strukture karakterizira nizak udio djece tako da

baza piramide postaje uža od njezina središnjeg dijela, što uzrokuje nizak, opadajući

prirodni prirast ili prirodno smanjenje i pokazuje proces depopulacije. Stope nataliteta

praktički su na razini stopa mortaliteta ili niže. Oblik piramide poprima obrise urne.

Grafikon 5: Dobno-spolne piramide

Izvor:http://www.ss-etrinja.skole.hr/dokumenti?dm_document_id=298&dm_dnl=1;

23.7.2013

34

Prema grafikonu 5, prva piramida prikazuje mlado ili ekspanzivno stanovništvo. To je

piramida u obliku istokračnoga trokuta gdje je udio mladih obično veći od 35 %, čak do

50 % (karakteristično je za tradicionalna i nerazvijena društva). Druga piramida

prikazuje zrelo ili stacionarno stanovništvo gdje su katete trokuta blago povijene i imaju

oblik zvona ili plasta sijena (stanovništvo brojem stagnira, a udio se mladih smanjuje).

Treća piramida prikazuje staro ili konstriktivno stanovništvo gdje su katete trokuta

izrazito povijene, a osnovica sužena. Udio staroga stanovništva u pravilu prelazi 12 %,

ponekad i do 40 %. Takva piramida karakteristična je za gospodarski napredna društva i

najsličnija je piramidama starosti u Republici Hrvatskoj prema popisima iz 1991., 2001.

i 2011. koje su prikazane na grafikonu 6.

Grafikon 6: Piramide starosti prema popisima 1991.-2011.godine

35

Izvor: Podaci preuzeti iz Statističkog izvješća 1468/2012.

36

U idućem poglavlju obradit će se udio muškog i ženskog stanovništva u ukupnom

stanovništvu.

4.1. Udio muškog i ženskog stanovništva u ukupnom stanovništvu

Statistički je pokazano da se rađa više muške djece pa se u mlađim godištima redovito

pojavljuje višak muškog nad ženskim stanovništvom, ali istodobno je utvrđeno da

muška djeca više umiru od ženske. Opća je tendencija da muškarci žive kraće od žena.

Zbog svega toga, dolazi do neravnoteže koja prema prirodnom kretanju do 30-tih

godina ide u korist muškaraca, poslije toga mijenja se u korist žena.

Struktura jednog stanovništva prema spolu rezultat je dugoročnog djelovanja (tijekom

posljednjih 80-100 godina) ovih čimbenika: nataliteta (strukture živorođenih prema

spolu), mortaliteta (strukture umrlih prema spolu) , migracije (selektivne s obzirom na

spol) i ostalih, "eksternih" čimbenika posebno rata (http://hrcak.srce.hr/file/47624).

Prema Živčiću, zbog različitog sudjelovanja pojedinih čimbenika u stvaranju

neravnoteže između muškog i ženskog stanovništva, razlikujemo dvije grupe debalansa.

Prvi je debalans koji je uvjetovan unutarnjim, prirodnim čimbenicima, tj. različitim

odnosom muške i ženske djece prilikom rođenja i razlikama u mortalitetu muškaraca i

žena u fertilnoj dobi. Ovaj se debalans očituje prije svega prema pojedinim dobnim

grupama, dakle, preko specifičnih koeficijenata maskuliniteta ili feminiteta (u mlađim

godinama višak muškaraca, a nakon četrdesete godine višak žena). Iz njega proizlazi

relativno slab agregatni debalans (u razvijenim sredinama višak žena u ukupnom

stanovništvu) koji u uvjetima smirenog demografskog i gospodarskog razvoja teži k

izjednačavanju broja muškog i ženskog stanovništva.

37

Drugi je debalans uvjetovan vanjskim čimbenicima (migracijama, promjenama

privredne strukture, ratovima) koji izazivaju jače poremećaje u strukturi ukupnog

stanovništva prema spolu nego što nastaju prirodnim kretanjem.

To drugim riječima znači da je jača neravnoteža u strukturi prema spolu, bilo na strani

muškog ili ženskog stanovništva, neuobičajena, neredovita pojava izazvana specifičnim,

vanjskim čimbenicima. Prema tome, opći koeficijent feminiteta može porasti (odnosno

koeficijent maskuliniteta pasti) iznad razine uvjetovane prirodnim kretanjem na

određenom području zbog pojačane emigracije muškaraca s određenog područja zbog

promjene mjesta boravka u vezi s promjenom zaposlenja, zbog školovanja i sl., zbog

imigracije žena u jedno područje iz različitih razloga (lokacija industrije koja zapošljava

pretežno žene), zbog gubitka muškog stanovništva u ratu i zbog ostalih čimbenika koji

mogu izazvati manjak muškaraca na određenom području.

Grafikon 7: Udio muškaraca u ukupnom stanovništvu prema starosnim skupinama

1991. – 2011.

Izvor: Izrada autora prema podacima Statističkog izvješća 1468/2012.

38

Prema podacima iz grafikona 7 može se zaključiti kako je najveći udio muškaraca u

dobi 15 – 64 godine u svim promatranim godinama. Tako je udio muškaraca u toj

dobnoj skupini 1991. iznosio 70,5 %, 2001. 64,9 % i 2011. 69,5 %. Najmanji udio

muškaraca 1991., kao i u ostalim promatranim godinama, vidljiv je u dobnoj skupini

65+ pa je 1991. udio muškaraca u dobi 65+ iznosio 8,7 %, 2001. 12,5 % i 2011. 14,30

%.

Grafikon 8: Udio žena u ukupnom stanovništvu prema starosnim skupinama 1991. –

2011.

Izvor: Izrada autora prema podacima Statističkog izvješća 1468/2012.

Prema podacima iz grafikona 8 može se zaključiti kako je najveći udio žena u dobnoj

skupini 15 – 64 godine u svim promatranim godinama. Također, 1991. udio žena u dobi

15 – 64 godine iznosio je 66,7 %, 2001. iznosio je 65,2 % i 2011. 64,8 %. Najmanji

udio žena u dobnoj skupini 65+ ostvaren je 1991. i iznosio je 14,7 %.

39

Godine 2001. najmanji udio žena bio je u dobnoj skupini 0 – 14 i iznosio je 16,10 %

kao i 2011. kad je najmanji udio žena istoj skupini iznosio 14,3 %.

U idućem poglavlju obradit će se analiza udjela pojedinih starosnih skupina u ukupnom

stanovništvu.

4.2. Analiza udjela pojedinih starosnih skupina u ukupnom stanovništvu

Jedna od najvažnijih struktura stanovništva kako za proces razvoja stanovništva tako i

po svojim društveno-gospodarskim utjecajima jest struktura stanovništva prema dobi.

Ona pokazuje broj stanovnika u pojedinim dobnim grupama, a samim time pokazuje i

raznovrsne potrebe kao na primjer potrebe u broju predškolskih ustanova, osnovnih i

srednjih škola te fakulteta, obujam potrebnih radnih mjesta za nove naraštaje koji

pristižu u aktivnu dob života, pokazuje potrebe u obujmu i strukturi troškova za

zdravstvenu zaštitu itd. Dobna struktura stanovništva slika je povijesnog razvoja

stanovništva tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Osim toga, buduće promjene u

kretanju stanovništva zavise u velikoj mjeri upravo od promjena dobno-spolne strukture

koje se mogu predvidjeti s velikim stupnjem vjerojatnosti jer su one u pravilu

dugoročne i u značajnoj mjeri određuju buduće promjene u prirodnom kretanju

stanovništva.

Prije nego navedemo osnovne odrednice strukture stanovništva prema dobi valja

definirati dob (starost) stanovništva kao statističko obilježje. Prilikom popisa

stanovništva i uopće u demografskoj statistici dob ili starost stanovništva u pravilu se

definira ili prema navršenim godinama života, tj. prema godinama navršenim na dan

posljednjeg rođendana prije popisa ili prema kalendarskim godinama (Wertheimer-

Baletić, 1999:348). Demografi obično definiraju dob prema navršenim godinama

života, premda postoji mogućnost pogreške i nepreciznosti izražavanja dobi života. Pri

40

tome se kao jedinica izražavanja dobi uzima uglavnom godina dana (a za dojenčad

mjeseci, tjedni i dani).

Grafikon 9: Ukupno stanovništvo prema starosnim skupinama 1991. – 2011.

Izvor: Izrada autora prema podacima Statističkog ljetopisa 2006.

Prema podacima iz grafikona 9 može se zaključiti kako je najveći udio stanovništva u

dobi 15 – 64 godine u svim promatranim godinama. Tako je udio u toj dobnoj skupini

1991. iznosio 68,50 %, 2001. 67,20 % i 2011. 67,10 %. Najmanji udio stanovništva

1991.,vidljiv je u dobnoj skupini 65+ i iznosio je 11,80 %. U 2001. najmanji udio

stanovništva vidljiv je također u dobnoj skupini 65+ i iznosio je 12,50 % dok je 2011.

najmanji udio stanovništva u dobnoj skupini 0-14 i iznosio je 15,20 %.

U idućem poglavlju prikazat će se ocjena starosne strukture s motrišta razvojnih

mogućnosti.

41

4.3. Ocjena starosne strukture s motrišta razvojnih mogućnosti

Starenje je proces koji prati ukupno stanovništvo Hrvatske već dugi niz desetljeća.

Intenzivno starenje uzrokovano je, uz smanjenje nataliteta i povećanje mortaliteta,

emigracijom (poznato je da među migrantima prevladava stanovništvo u dobi 20 – 40

godina koje za sobom odnosi i buduća rađanja) i ratnim gubicima u Domovinskom ratu.

Ovome treba dodati i nepostojanje populacijske politike. Zbog sve manjeg udjela

mladog stanovništva (naravno, isključivši utjecaj imigracije) može se očekivati daljnje

smanjenje stope rasta stanovništva. Sve to pokazuje da će staro stanovništvo (60 – 74

godina) postati važan ljudski resurs razvoja i da ubuduće valja s njim računati

(http://www.geografija.hr/clanci/print-verzija/235/stanovnistvo-hrvatske-stari.htm).

Grafikon 10: Udio stanovništva u dobi 0 – 14 godina i 65 i više godina prema popisima

1953. – 2011.

Izvor: Statistički ljetopis 2011.

42

Prema podacima iz grafikona 10 vidljivo je kako se udio starijeg stanovništva, iznad

65 godina, povećava sa svakim provođenjem popisa. Stopa koja je 1991. iznosila je 11,8

%, 2001. 15,7 % i da bi 2011. dosegnula 17,7 %. Buduća reprodukcija bit će pod

snažnim utjecajem starenja stanovništva odnosno razlika između pojedinih velikih

dobnih skupina. U tome će najveću ulogu imati sužavanje fertilnoga kontingenta,

posebice mlađih žena (20 - 29 godina).

Dobno-spolna piramida iz 2011. ima oblik urne te se njenom analizom može utvrditi

postepeno starenje stanovništva što je izravna posljedica poboljšanja zdravstvenog

sustava u proteklih 40 godina, ali i sveopćeg poboljšanja životnih uvjeta kako na selu,

tako i u gradu. Starenje stanovništva dovodi do poremećaja u dobnoj strukturi, koji

dovode do povećanja socijalnih troškova, prije svega, u sustavu mirovinskog osiguranja,

zdravstvene zaštite i socijalne skrbi. Velika je većina novih članica EU provela ili

provodi mjere za poticanje ostanka u svijetu rada starijih osoba. Hoće li to polučiti

učinke i kakvi će oni biti ovisi, naravno, i o općem stanju na tržištu rada, provedbenim

propisima, tradiciji, navikama te sklonostima poslodavaca i zaposlenika

(Vehovec,2008:161). Dosadašnji rezultati, posebice u nekim starim članicama EU,

poput Njemačke, koja je uvela sustav djelomične mirovine, u praksi nisu baš bili previše

zadovoljavajući. Poslodavci često hvale i ističu iskustvo, predanost, staloženost i znanja

starijih osoba, ali svejedno nisu previše skloni zapošljavati ih. Potrebno je stoga i

izgraditi i/ili poboljšati opću svijesti o važnosti zadržavanja starijih osoba u svijetu rada,

ne samo u cilju smanjivanja mirovinskih rashoda. Ujedno, i kod poslodavaca razbiti

predrasude o manjoj radnoj proizvodnosti starijih zaposlenika. Promjene odredbi javnih

mirovinskih sustava sigurno bi znatno povećale stope aktivnosti starijih radnika. Time

bi se u znatnoj mjeri poboljšalo financijsko stanje mirovinskih sustava.

U idućem poglavlju analizirat će se obrazovna struktura stanovništva u Republici

Hrvatskoj kao i usporedba s odabranim zemljama Europske unije.

43

5. OBRAZOVNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA

Dobro obrazovano i osposobljeno stanovništvo i radna snaga vjerojatno su najvažnija

odrednica socijalnog i ekonomskog blagostanja zemlje i pojedine osobe. Obrazovanje

pruža popratne netržišne učinke (na primjer - lakši pristup informacijama, veću brigu o

vlastitom zdravlju, aktivnije sudjelovanje u društvenom životu). Razina obrazovanja

stanovništva utječe, ne samo na stvaranje ljudskog kapitala, nego i na jačanje društveno

korisnih te slabljenje nekorisnih oblika društvenog kapitala.

Ekonomska teorija već dugo vremena naglašava važnost obrazovanosti, stručnosti i

znanja zaposlenih kao neophodnih preduvjeta konkurentnosti i gospodarskog rasta, iako

je njihovo značenje različito za razvijene dijelove svijeta – tehnološke lidere – i manje

razvijene zemlje (http://www.ijf.hr/konkurentnost/bejakovic1.pdf). Ulaganje u

obrazovanje pomaže i nerazvijenoj zemlji pomicanje na ljestvici razvijenosti i prelazak

s proizvodnje jednostavnijih proizvoda na one složenije. Obrazovanija radna snaga

lakše prihvaća tuđu tehnologiju te brže razvija vlastitu. Ostvarena razina obrazovanja

stanovništva obično se uzima kao pokazatelj raspoloživog “ljudskog kapitala”, odnosno

sposobnosti stanovništva koje čini sadašnju i buduću radnu snagu. Ako se pretpostavi da

je postignuta godina obrazovanja približno jednako važna na svim razinama

obrazovanja, dosegnuta obrazovna razina može se prilično pouzdano prikazati

prosječnim brojem godina završenog školovanja.

Potrebno je napomenuti da je ova usporedba temeljena na trajanju sadašnjih formalnih

obrazovnih programa, a ne na procjeni stvarnog trajanja obrazovanja. Usporedba

prosječnog trajanja obrazovanja različitih zemalja također pretpostavlja da su količina i

slijed stečenih znanja i sposobnosti po pojedinoj godini obrazovanja približno jednaki u

svim zemljama.

44

Obrazovni sustav Republike Hrvatske uključuje predškolsko (NSKO 0), osnovno

(NSKO 1 i 2), srednje (NSKO 3) i visoko (NSKO 5 i 6) obrazovanje. Osnovno i srednje

obrazovanje organizirano je kao redovito obrazovanje i posebno obrazovanje koje

uključuje obrazovanje djece i mladeži s teškoćama u razvoju, obrazovanje odraslih i

osnovno umjetničko obrazovanje koje priprema djecu za nastavak školovanja u

srednjim školama. Kako bi se mogli uspoređivati podaci na međunarodnoj razini

primjenjuje se ISCED 97 International Standard Classification of Education –

Međunarodna standardna klasifikacija obrazovanja. Nacionalna standardna klasifikacija

obrazovanja primjenjuje se u statistici obrazovanja na nacionalnoj razini i potpuno je

usporediva s Međunarodnom standardnom klasifikacijom obrazovanja. U obrazovnom

sustavu Republike Hrvatske razine obrazovanja jesu (Statistički ljetopis 2006:2) :

a) NSKO 0 – predškolsko obrazovanje, odgovara razini 0 ISCED-a 97

b) NSKO 1 –niže osnovno obrazovanje (prve četiri godine osnovnog

obrazovanja), odgovara razini 1 ISCED-a 97

c) NSKO 2 – više osnovno obrazovanje (završne četiri godine osnovnog

obrazovanja), odgovara razini 2 ISCED-a 97

d) NSKO 3 – srednje obrazovanje, odgovara razini 3 ISCED-a 97

e) NSKO 5 – tercijarno obrazovanje odnosno više, visoko i poslijediplomsko

obrazovanje,odgovara razini 5 ISCED-a 97

f) NSKO 5.1. – visoko i poslijediplomsko obrazovanje (magisterij), odgovara

podrazini 5A ISCED-a 97

g) NSKO 5.2. – više obrazovanje i stručni studij, odgovara podrazini 5B

ISCED-a 97

h) NSKO 6 – doktorat znanosti, odgovara razini 6 ISCED-a 97.

U idućem poglavlju prikazat će se podaci o strukturi stanovništva s obzirom na

dosegnuti stupanj obrazovanja u Republici Hrvatskoj.

45

5.1. Struktura stanovništva u Republici Hrvatskoj s obzirom na dostignuti stupanj

obrazovanja

Obrazovanje je jednostavno aspekt socijalizacije te uključuje stjecanje znanja i učenje

vještina. Namjerno ili nenamjerno, obrazovanje često utječe i na stvaranje uvjerenja i

moralnih vrijednosti (Haralambos i Holborn 2002).

Prema Lowtheru, obrazovanje ima važnu ulogu u gospodarskom i društvenom razvoju.

Dodatna godina obrazovanja stanovništva pojedine zemlje omogućuje povećanje

proizvodnje po stanovniku od 4 % do 7 %. Za zemlje u razvoju i razvijene zemlje u

određivanju ekonomskog rasta, kvaliteta obrazovanja važnija je od njegove kvantitete.

Kvaliteta ljudskog kapitala određena je kvalitetom obrazovnog sustava, ulaganjima u

obrazovanje i participacijom u obrazovanju. Zaostajanje u razvoju sustava obrazovanja i

nedostatna ulaganja u stvaranje ljudskog kapitala mogu postati ograničavajući čimbenik

dugoročno održivog razvoja svake zemlje pa tako i Republike Hrvatske. Ostvarena

razina obrazovanja izražava najvišu dosegnutu razinu obrazovanja odraslog

stanovništva ostvarenu kroz formalni obrazovni sustav. To je najbolji reprezentativni

podatak o znanjima i sposobnostima stanovništva koja su na raspolaganju nacionalnom

gospodarstvu i društvu.

Prema podacima popisa iz 1991. 5,3 % stanovništva bilo je nepismeno, a gotovo 50 %

imalo je osnovnu , 36 % stanovništva srednju, a samo 9,3 % višu i visoku naobrazbu.

Od ukupnog broja stanovnika bez škole bilo je čak 204591 osoba (5,3 %) , od toga

52744 muškaraca i 151817 žena. Srednju školu ukupno je završilo 36 % ukupnog

stanovništva (1387735), od toga 787778 muškaraca i 599957 žena. Prema podacima

popisa iz 1991., od ukupnog broja stanovništva, samo 156152 osobe završile su višu

školu i 204066 je završilo fakultet i umjetničko obrazovanje kao što je prikazano u

tablici 9.

46

Tablica 9: Obrazovna struktura u Republici Hrvatskoj prema popisu 1991.

Ukupno Muškarci Žene Ukupno

%

Muškarci

%

Žene

%

Ukupno 3 858 086 1 844 134 2 013 952 100.0 100.0 100.0

Bez škole 204 591 52 774 151 817 5,3 2,9 7,5

1-3 razreda

osnovne škole

125 480 36 133 89 347 3,3 2,0 4,4

4-7 razreda

osnovne škole

819 591 324 675 494 916 21,2 17,6 24,7

Osnovna škola 901 528 413 282 488 246 23,4 22,3 24,2

Srednja škola

ukupno

1387 735 787 778 599 957 36,0 42,7 29,8

Srednja za KV I

VKV radnika

488 491 327 624 160 867 12.7 17,8 8,0

Srednje stručne

škole

445 326 226 836 218 490 11,5 12,3 10,9

Gimnazija 89 589 32 674 56 915 2,3 1,8 2,8

Srednje usmjereno

obrazovanje

364 329 200 644 163 685 9,5 10,9 8,1

Više škole 156 152 82 271 73 881 4,0 4,5 3,7

Fakulteti i

umjetničko

obrazovanje

204 066 119 040 85 026 5,3 6,4 4,2

Nepoznato 58 943 28 181 30 762 1,5 1,5 1,5

Izvor: Izrada autora prema podacima preuzetim iz Statističkog ljetopisa 2006.

47

Podaci popisa stanovništva 2001. pokazuju da je u Hrvatskoj 2001. bilo samo 7,8 %

fakultetski obrazovana stanovništva (uključujući tu i magistre i doktore znanosti) što je

mali porast u odnosu na 1991., pa i ako tome pridodamo 4,1 % građana s višom školom

još uvijek je to nedovoljan postotak za bilo kakve reforme i unaprijeđenje. Osim toga 40

% građana je sa završenom osnovnom, nezavršenom osnovnom ili bez ikakve škole, a

47 % građana sa srednjom školom od kojih je tri petine njih završilo trogodišnju

strukovnu školu koja ne osposobljava za daljnji nastavak školovanja u višim i visokim

učilištima. Vidljivo je da se u odnosu na 1991. smanjio postotak nepismenog

stanovništva i povećao postotak stanovništva sa srednjom spremom, ali to su još uvijek

alarmantni pokazatelji obrazovne strukture hrvatskog stanovništva.

Tablica 10: Obrazovna struktura u Republici Hrvatskoj prema popisu 2001.

Ukupno Muškarci Žene Ukupno

%

Muškarci

%

Žene

%

Ukupno 3 682 826 1 749 733 1 933 093 100.0 100.0 100,0

Bez škole 105 332 21 207 84 125 2,9 1,2 4,4

1-3 razreda osnovne škole 166 371 50 510 115 861 4,5 2,9 6,0

4-7 razreda osnovne škole 414 008 146 569 267 439 11,2 8,4 13,8

Osnovna škola 801 168 341 558 459 610 21,8 19,5 23,7

Srednja škola ukupno 1 733 198 955 587 777 611 47,1 54,6 40,2

Srednja škola u trajanju 1-

3 god za KV I VKV

radnika

1 003 052 664 838 338 214 27,2 38,0 17,5

Srednja škola u trajanju 4

god za radnika

553 416 227 240 326 176 15,0 13,0 16,9

48

Gimnazija 176 730 63 509 113 221 4,8 3,6 5,9

Više škole i stručni studij 150 167 76 650 73 517 4,1 4,4 3,8

Fakulteti, umjetničko

obrazovanje, sveučilišni

studij

287 867 145 355 142 512 7,8 8,3 7,4

Nepoznato 24 715 12 297 12418 0,7 0,7 0,6

Izvor: Izrada autora prema podacima preuzetim iz Statističkog ljetopisa 2006.

Idući grafički prikaz prikazuje ranije prikazane podatke o kretanju obrazovne strukture

u Republici Hrvatskoj prema popisima iz 1991. i 2001.

Grafikon 10: Obrazovna struktura prema popisima 1991. i 2001.

Izvor: Izrada autora prema podacima preuzetih iz Statističkog ljetopisa 2006.

Podaci popisa stanovništva 2011. pokazuju da je u Hrvatskoj 2011. bilo 9,7 %

fakultetski obrazovana stanovništva (uključujući tu i magistre i doktore znanosti) što je

mali porast u odnosu na 2001. Samo 31 % građana je sa završenom osnovnom,

49

nezavršenom osnovnom ili bez ikakve škole, a 53 % građana sa srednjom školom od

kojih je 27 % završilo trogodišnju strukovnu školu koja ne osposobljava za daljnji

nastavak školovanja u višim i visokim učilištima. Vidljivo je da se u odnosu na 2001.

smanjio postotak nepismenog stanovništva i povećao postotak stanovništva sa srednjom

spremom. Podaci iz popisa stanovništva 2011. pokazuju da je u Hrvatskoj 0,8 %

stanovništva starijeg od 11 godina nepismeno. Prema popisu stanovništva napravljenom

10 godina ranije ta je brojka bila veća za jedan postotni poen, iznosila je 1,8 %.

Tablica 11: Obrazovna struktura u Republici Hrvatskoj prema popisu 2011.

Ukupno Muškarci Žene Ukupno

%

Muškarci

%

Žene

%

Ukupno 3 632 461 1 731 610 1 900 851 100.0 100.0 100

Bez škole 62 092 12 664 49 428 1,7 0,7 2,6

1-3 razreda

osnovne škole

34 786 7 768 27 018 1,0 0,4 1,4

4-7 razreda

osnovne škole

249 081 76 705 172 376 6,9 4,4 9,1

Osnovna škola 773 489 315 683 457 806 21,3 18,2 24,1

Srednja škola

ukupno

1 911 815 1 038 800 873 015 52,6 60,0 45,9

Srednja škola u

trajanju 1- 3

god za KV I

VKV radnika

998 648 645 875 352 773 27,5 37,3 18,6

50

Srednja škola u

trajanju 4 god

za radnika

727 520 326 938 400 582 20,0 18,9 334,8

Gimnazija 185 647 65 987 119 660 5,1 3,8 6,3

Više škole i

stručni studij

212 059 99 663 112 396 5,8 5,8 5,9

Fakulteti,

umjetničko

obrazovanje,

sveučilišni

studij

352 145 160 579 191 566 9,7 9,3 10,1

Nepoznato 5 965 2 568 3 397 0,2 0,1 0,2

Izvor: Izrada autora prema podacima preuzetih iz Popisa stanovništva 2011.

U idućem poglavlju prikazat će se podaci usporedne obrazovne strukture stanovništva s

odabranim zemljama Europske unije.

5.2. Usporedba obrazovne strukture stanovništva s odabranim zemljama Europske

unije

Nova, proširena Europska unija s 28 zemalja članica predstavlja i novu priliku za

preispitivanje mjesta i uloge mladih u europskome društvu. Kvaliteta obrazovanja i

osposobljavanja kao i dinamičnost i kreativnost mladih ljudi među najvrjednijim su

prednostima EU-a i kao takvi doista predstavljaju veliku razvojnu pokretačku snagu.

51

Jedan od glavnih ciljeva EU-a stvaranje je Europe temeljene na znanju, što je i jasno

naznačeno u zaključcima Europskog vijeća iz Lisabona 2000. U njima se traži da se svi

koji rade na području obrazovanja, osposobljavanja i brige o mladima udruže s

donositeljima političkih odluka kako bi viziju Europe temeljene na znanju učinili

svakodnevnom stvarnošću za sve građane Europe.

U ovom dijelu prikazat će se usporedna struktura obrazovanja starijih (Austrija i Irska) i

novijih (Slovačka i Mađarska) članica Europske unije i Republike Hrvatske.

Tablica 12: Učenici i studenti 2009./2010. u zemljama Europske Unije

Izvor: Eurostat, European social statistics 2013., str. 107.

Prema podacima iz tablice 12 može se zaključiti da Mađarska ima najveću stopu

stanovništva s predškolskim obrazovanjem od 15,4 %. Slijedi je Slovačka sa 12,4 % i

Austrija, kao i Hrvatska, sa stopom od 12,2 % u odnosu na ukupan broj obrazovanog

stanovništva. Irska ima daleko najmanju stopu osoba s predškolskim obrazovanjem od

5,3 % što je u odnosu na Hrvatsku razlika od 6,9 postotnih poena. No Irska je država

koja ima najveću stopu nižeg osnovnog obrazovanog stanovništva od 43,5 %. Slijedi je

Hrvatska s 20,6 %, zatim Austrija s 19,0% , Slovačka s 18,4% i Mađarska 18,2%. Kad

VRSTE OBRAZOVANJA %

DRŽAVA

UKUPNO

(ISCED razina

0-6)

PREDŠKOLSKO

OBRAZOVANJE

(razina 0)

NIŽE OSNOVNO

OBRAZOVANJE

(razina ISCED 1)

VIŠE OSNOVNO

OBRAZOVANJE

(razina ISCED 2-4)

VIŠE, VISOKO I

POSLIJEDIPL.

OBRAZOVANJE

(razina ISCED 5-6)

AUSTRIJA 1728221 12,2 19,0 46,9 20,3

IRSKA 1164744 5,3 43,5 34,6 16,7

MAĐARSKA 2133238 15,4 18,2 48,2 18,2

SLOVAČKA 1153904 12,4 18,4 48,9 20,3

HRVATSKA 814088 12,2 20,6 48,8 18,4

52

se pogleda razina višeg osnovnog obrazovanja (razina ISCED 2-4) može se zaključiti

kako se stope u promatranim zemljama uglavnom kreću oko približno 49 % s

iznimkom Irske koja ima stopu od 34,6 %. Kad govorimo o višem, visokom i

poslijediplomskom obrazovanju, može se zaključiti kako najveću stopu od 20,3 %

bilježe Austrija i Slovačka dok Hrvatska ima stopu od 18,4 % što je razlika od 1,9

postotnih poena.

Prema podacima objavljenim na stranicama Eurostat iz 2013. trajanje obrazovanja 2010.

prosječno je trajalo 17,7 godina u Irskoj, u Mađarskoj je iznosilo 17,7 godina, u Austriji

17,1 godinu, u Slovačkoj 16,6 godina i u Hrvatskoj 15,6 godina.

Tablica 13: Stanovništvo prema razini obrazovanja prema odabranoj dobi 2011. (%)

25 – 54 GODINE 55 -74 GODINE

DRŽAVA

Nisko

obrazovanje

(ISCED

0 - 2)

Srednje

obrazovanje

(ISCED

3-4)

Visoko

obrazovanje

(ISCED

5-6)

Nisko

obrazovanje

(ISCED

0 - 2)

Srednje

obrazovanje

(ISCED

3-4)

Visoko

Obrazovanje

(ISCED

5-6)

IRSKA 21,6 37,2 41,2 53,7 26,4 19,9

MAĐARSKA 16,1 61,2 22,7 36,6 48,3 15,1

AUSTRIJA 14,8 64,8 20,3 31,3 54,2 14,4

SLOVAČKA 6,7 73,2 20,1 21,8 65,7 12,5

HRVATSKA 18,3 63,0 18,7 41,1 43,4 15,6

Izvor: Eurostat, European social statistics 2013., str. 117

Prema podacima iz tablice 13 može se zaključiti da je razina osoba u dobi 25 – 54

godine s niskim obrazovanjem najmanja u Slovačkoj 6,7 % , a najviša u Irskoj 21,6 %

dok Hrvatska ima stopu od 18,3 % nisko obrazovanog stanovništva. Srednja razina

obrazovanja osoba u dobi od 25 – 54 godine najviša je u Slovačkoj 73,2 %, zatim u

Austriji 64,8% i zatim u Hrvatskoj 63,0 %. Visoko obrazovanih osoba u dobi 25 – 54

53

godine najviše ima u Irskoj gdje je stopa 41,2 % što je u prosjeku duplo više nego u

ostalim promatranim zemljama. Tako Hrvatska ima stopu od 18,7 % što je daleko ispod

razine Irske. Kad se pogleda druga promatrana dobna skupina 55 – 74 godine može se

zaključiti kako je najviša stopa niskog obrazovanja u Irskog 53,7 %, zatim u Hrvatskoj

41,1 % i u Mađarskoj 36,6 %. U toj istoj dobnoj skupini najviša stopa srednje

obrazovanih osoba je u Slovačkoj 65,7 %, slijedi Austrija 54,2 %, zatim Mađarska 48,3

% i Hrvatska 43,4 %. Visoko obrazovanih osoba u dobi 55 – 74 godine u Hrvatskoj ima

15,6 % dok je najveća stopa zabilježena u Irskoj 19,9%, a najmanja u Slovačkoj 12,5 %.

Tablica 14: Stanovništvo 20 – 24 godine sa završenim barem 2.stupnjem obrazovanja (

ISCED 3) po spolu u 2011. (%)

DRŽAVA UKUPNO MUŠKARCI ŽENE

IRSKA 86,9 84,7 89,0

MAĐARSKA 83,3 82,0 84,5

AUSTRIJA 85,4 84,0 86,8

SLOVAČKA 93,3 92,6 94,0

HRVATSKA 95,6 94,8 96,5

Izvor : Eurostat 2013., str.120

Prema podacima iz tablice 14 vidljivo je da Hrvatska ima najviše stope stanovništva u

dobi 20 – 24 godine sa završenim barem drugim stupnjem obrazovanja. U Hrvatskoj je

ukupno 95,6 % stanovništva u ovoj dobnoj skupini sa završenim drugim stupnjem

obrazovanja: 94,8 % muškaraca i 96,5 % žena. Nakon Hrvatske, najvišu stopu ostvaruje

Slovačka s ukupnom stopom od 93,3 % . Najmanju ostvarena stopa stanovništva u dobi

20 – 24 godine sa završenim 2. stupnjem obrazovanja ima Mađarska sa stopom od 83,3

%, od čega je 82,0 % muškaraca i 84,5 % žena.

54

Prema podacima Eurostata 2013. prosječna dob studenata u visokoškolskom

obrazovanju 2009./2010. iznosila je 22,3 godine za Slovačku, 22,1 godinu za Mađarsku,

za Irsku 20,3 godine, za Hrvatsku 20,8 godina i za Austriju 24,1 godinu starosti.

Tablica 15: Ženski studenti na 100 muških studenata u visokom obrazovanju 2009. /

2010.

DRŽAVA Ženski studenti na 100 muških studenata

SLOVAČKA 148,4

MAĐARSKA 129,9

AUSTRIJA 113,2

IRSKA 110,0

HRVATSKA 128,9

Izvor: Eurostat 2013., str. 113

Prema podacima iz tablice 15 može se zaključiti kako je najmanje ženskih studenata na

100 muških studenata u Irskoj (110), zatim u Austriji 113,2 ženska studenta na 100

muških studenata. Najveći broj žena studentica na 100 muškaraca koji studiraju

ostvaren je u Slovačkoj gdje taj broj iznosi 148,4. U Hrvatskoj taj omjer iznosi 128,9

ženskih studenata na 100 muških studenata.

Kvaliteta obrazovanja i osposobljavanja, kao i dinamičnost i kreativnost mladih ljudi

među najvrjednijim su prednostima EU-a i kao takvi doista predstavljaju veliku

razvojnu pokretačku snagu. U analizi sa zemljama EU može se zaključiti kako je

obrazovni sustav Republike Hrvatske u razvojnom procesu pa je tako stopa stanovništva

s predškolskim obrazovanjem od 12,2 % jednaka ostvarenoj stopi u Austriji. Hrvatska

ne zaostaje puno ni za Mađarskom koja u odnosu na promatrane zemlje EU ostvaruje

55

najveću stopu stanovništva s predškolskim obrazovanjem od 15,4 %. Republika

Hrvatska u među promatranim zemljama druga je po veličini stope nižeg obrazovanog

stanovništva i ta stopa iznosi 20,6 %. Veću stopu nižeg obrazovanog stanovništva

ostvaruje samo Irska sa stopom od 43,5 %. Kad govorimo o višem, visokom i

poslijediplomskom obrazovanju, Hrvatska ostvaruje najnižu stopu od 18,4 % u odnosu

na zemlje poput Austrije i Slovačke koje ostvaruju istu stopu od 20,3 %. Kako bi se

povećala stopa visoko obrazovanog stanovništva potrebno je usklađivanje sustava

visokog obrazovanja Republike Hrvatske s europskim te njegova integracija u Europski

prostor visokoga obrazovanja (EHEA), povećanje kvalitete studijskih programa i

njihove izvedbe, povećanje mobilnosti, prepoznatljivosti i vjerodostojnosti hrvatskih

visokoobrazovnih kvalifikacija.

Republika Hrvatska ima najviše stope stanovništva u dobi 20 – 24 godine sa završenim

barem drugim stupnjem obrazovanja. U Hrvatskoj je ukupno 95,6 % stanovništva u

ovoj dobnoj skupini sa završenim drugim stupnjem obrazovanja: 94,8 % muškaraca i

96,5 % žena. Nakon Hrvatske, najvišu stopu ostvaruje Slovačka s ukupnom stopom od

93,3 % . Prosječna dob studenata u visokoškolskom obrazovanju iznosila je 20,8 godina

u Republici Hrvatskoj što je među promatranim zemljama najniža ostvarena dob s

obzirom na to da Austrija ostvaruje prosječnu dob od 24,1 godinu starosti dok Mađarska

ostvaruje 22,1 godinu starosti. U Republici Hrvatskoj ostvaren je i najveći omjer

ženskih studenata 128,9 u odnosu na 100 muških studenata.

S obzirom na obrađene podatke može se zaključiti kako je Republika Hrvatska na

dobrom putu da konkurira zemljama Europske unije s obzirom na stupanj obrazovanja.

Europska unija u svojoj je novoj strategiji do 2020., “Europa 2020”, kao jedan od

glavnih ciljeva, postavila povećanje razine obrazovanosti u Europi. To se planira postići

kroz sprječavanje ranog napuštanja obrazovanja te kroz aktivno povećanje udjela

generacije koja ima završeno visoko obrazovanje. Bez kvalitetnog obrazovanja i

znanosti teško se može dostići razina visoko razvijenih zemalja i Hrvatska mora

prepoznati obrazovanje i znanost kao svoje razvojne prioritete.

56

6. ZAKLJUČAK

Osnovna odrednica ukupnog kretanja stanovništva u većini zemalja u svijetu, pa tako i u

Republici Hrvatskoj, jest prirodno kretanje stanovništva. Osnovne sastavnice prirodnog

kretanja stanovništva su natalitet (rodnost) i mortalitet (smrtnost) stanovništva.

Najveće stope rođenih u promatranom razdoblju ostvarene su 1996. kad je stopa

nataliteta iznosila 12,0 % i 1997. kad je stopa nataliteta iznosila 12,1 %. Najniža

ostvarena stopa u promatranom razdoblju prikazana je 2003. i iznosila je 8,9 %.

Analizirajući tekuće demografske trendove, može se izvući zaključak da će i budući, uz

izostanak pronatalitetne populacijske politike, još više pogoršati.

Podaci o mortalitetu stanovništva izuzetno su važni za ocjenjivanje efikasnosti

zdravstvene zaštite, za politiku zdravstva i uopće za socijalnu politiku jedne zemlje.

Očekivano trajanje života pri rođenju je u Hrvatskoj, kao i u drugim europskim

zemljama, za nekoliko godina više za žene nego za muškarce, te je omjer žena i

muškaraca u ukupnom stanovništvu 1,08:1.

Sve tranzicijske države, uključujući i Hrvatsku, imaju prirodni pad stanovništva.

Posljednja godina u kojoj je zabilježeno više rođenih nego umrlih bila je 1997. U

razdoblju od samo deset godina, od 1997. do kraja 2007. umrlo je 88594 više Hrvata

nego što ih je rođeno. Stopa prirodnog prirasta u 2011. u Republici Hrvatskoj negativna

je i iznosi -2,2 (-9822 osobe). Negativno prirodno kretanje pokazuje i vitalni indeks

(živorođeni na 100 umrlih), koji je iznosio 80,7.

Struktura stanovništva prema spolu pokazuje brojčani odnos muškog i ženskog

stanovništva u ukupnom stanovništvu pa je analiza stanovništva prema obilježju spol

relativno jednostavna. Najmanji udio muškaraca u Republici Hrvatskoj 1991., 2001. i

2001. vidljiv je u dobnoj skupini 65+ pa je tako 1991. udio muškaraca u dobi 65+

iznosio 8,7 %, 2001. 12,5 % i 2011. 14,30 %. Najmanji udio žena u dobnoj skupini 65+

ostvaren je 1991. i iznosio je 14,7 %.

Starenje je proces koji prati ukupno stanovništvo Hrvatske već dugi niz desetljeća.

Intenzivno starenje uzrokovano je smanjenjem nataliteta i povećanjem mortaliteta,

emigracijom i ratnim gubicima u Domovinskom ratu.

57

Dobro obrazovano i osposobljeno stanovništvo i radna snaga vjerojatno su najvažnija

odrednica socijalnog i ekonomskog blagostanja zemlje i pojedine osobe. Podaci popisa

stanovništva 2011. pokazuju da je u Hrvatskoj 2011. bilo 9,7 % fakultetski obrazovana

stanovništva (uključujući tu i magistre i doktore znanosti) što je mali porast u odnosu na

2001. Samo 31 % građana je sa završenom osnovnom, nezavršenom osnovnom ili bez

ikakve škole, a 53 % građana sa srednjom školom od kojih je 27 % završilo trogodišnju

strukovnu školu koja ne osposobljava za daljnji nastavak školovanja u višim i visokim

učilištima. Vidljivo je da se u odnosu na 2001. smanjio postotak nepismenog

stanovništva i povećao postotak stanovništva sa srednjom spremom.

U odnosu na zemlje Europske Unije, visoko obrazovanih osoba u dobi 25 – 54 godine

najviše ima u Irskoj gdje je stopa 41,2 % što je u prosjeku duplo više nego u ostalim

promatranim zemljama dok Hrvatska ima stopu od 18,7 % . Visoko obrazovanih osoba

u dobi 55 – 74 godine u Hrvatskoj ima 15,6 % dok je najveća stopa zabilježena u Irskoj

19,9%, a najmanja u Slovačkoj 12,5%.

S obzirom na obrađene podatke može se zaključiti kako je Republika Hrvatska na

dobrom putu da konkurira zemljama Europske unije s obzirom na stupanj obrazovanja.

Bez kvalitetnog obrazovanja i znanosti teško se može dostići razina visoko razvijenih

zemalja i Hrvatska mora prepoznati obrazovanje i znanost kao svoje razvojne prioritete.

58

LITERATURA

a) KNJIGE:

Akrap, A, 2003, Činitelji demografskih kretanja u Republici Hrvatskoj : Znanstveno

istraživački projekt, Državni zavod za za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Zagreb

Gelo, Akrap,Čipin 2005., Temeljne značajke demografskog razvoja Hrvatske (Bilanca

20.stoljeća), Ministarstvo obitelji,branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Zagreb

Akrap, Čipin, 2006, Socijalni sterilitet u Hrvatskoj - zašto smo neoženjeni i neudane,

Ministarstvo obitelji,branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Zagreb

Haralambos, Holborn, 2002, Sociologija – teme i perspektive, Golden Marketing –

Tehnička knjiga, Zagreb

Wertheimer – Baletić,A. 1999., Stanovništvo i razvoj, MATE, Zagreb

b) OSTALO

Zbornik sažetaka znanstvenog skupa DEMOGRAFIJA U HRVATSKOJ , 2012.,

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilišna tiskara d.o.o, Zagreb

Živčić,D, 2003, Demografske odrednice i posljedice starenja stanovništva Hrvatske,

Institut društvenih znanosti, Zagreb

59

Lowther, J, Kvaliteta Hrvatskog formalnog obrazovnog sustava,

http://www.ijf.hr/konkurentnost/lowther.pdf (22.06.2013)

Državni zavod za statistiku, www.dzs.hr (20.06.2013.)

http://www.ijf.hr/konkurentnost/bejakovic1.pdf (17.02.2014)

Državni zavod za statistiku, http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2005/26-met.pdf

(17.2.2014)

Statistički ljetopis, http://www.dzs.hr/Hrv/publication/stat_year.htm (20.06.2013.)

Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011.godine, http://www.dzs.hr/Hrv/

censuses/census2011/censuslogo.htm (20.06.2013)

Eurostat,http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/eurostat/home/ (23.06.2013.)

Wertheimer-Baletić,A,2005. Demografija Hrvatske – Aktualni demografski procesi

http://hrcak.srce.hr/file/62935 (01.07.2013.)

Malčić, Sambt, 2012, Fertilitet u Sloveniji i Hrvatskoj u posljednjim desetljećima i

jednostavno obnavljanje stanovništva,

http://web.efzg.hr/dok/KID//DEMOGRAFIJA%20U%20HRVATSKOJ.pdf

(17.02.2014)

Damjanić, Z, 2012, Mjere obiteljske i populacijske politike u sociološkoj perspektivi

(istraživanje stajališta studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu),

http://web.efzg.hr/dok/KID//DEMOGRAFIJA%20U%20HRVATSKOJ.pdf (17.02.2014)

Vehovec, 2008, New perspectives on a longer working life in Croatia and Slovenia,

http://hrcak.srce.hr/file/61305 (17.02.2014)

60

http://www.geografija.hr/clanci/print-verzija/235/stanovnistvo-hrvatske-stari.htm

(01.07.2013.)

http://web.efzg.hr/dok/KID//DEMOGRAFIJA%20U%20HRVATSKOJ.pdf

(03.07.2013)

http://www.geografija.hr/clanci/233/prirodno-kretanje-stanovnistva-hrvatske

(03.07.2013)

http://oliver.efri.hr/~statist/Statistika%20stanovnistva%202%20dio.pdf (03.07.2013.)

http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195 (20.06.2013.)

www.ss-petrinja.skole.hr/dokumenti?dm_document_id=298&dm_dnl=1 (10.07.2013. )

http://www.monitor.hr/clanci/obrazovna-struktura-hrvata-prema-posljednjem-popisu-

stanovnistva-hrvatska-moze-u-svijet-ne-s-jeftinom-nego-s-obrazovanom-radnom-

snagom/17803/ (10.07.2013.)

Zdravlje za sve - baza podataka SZO, Svjetska zdravstvena organizacija, siječanj 2012.g

(10.07.2013.)

61

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov tablice Stranica

Tablica 1 Prirodno kretanje stanovništva u Hrvatskoj u

razdoblju 1991. – 2011. 10

Tablica 2 Apsolutne vrijednosti, bazni i verižni indeksi

ukupnog broja živorođenih za razdoblje 1991. –

2011.

13

Tablica 3 Natalitet, mortalitet, prirodno kretanje te opća

stopa fertiliteta u Hrvatskoj u razdoblju 1991. –

2011.

17

Tablica 4 Umrla dojenčad prema starosti i spolu 24

Tablica 5 Očekivano trajanje života pri rođenju u Hrvatskoj

za razdoblje 1991. – 2011. 25

Tablica 6 Apsolutne vrijednosti, bazni i verižni indeksi

ukupnog broja umrlih za razdoblje 1991. – 2011. 30

Tablica 7 Stanovništvo prema dobi i spolu prema popisima

1991. – 2011. 32

Tablica 8 Prosječna starost stanovništva, koeficijent starosti

i indeks starenja prema popisima 1991. – 2011. 35

Tablica 9 Obrazovna struktura u Republici Hrvatskoj

prema popisu 1991. 46

Tablica 10 Obrazovna struktura u Republici Hrvatskoj

prema popisu 2001. 47

Tablica 11 Obrazovna struktura u Republici Hrvatskoj

prema popisu 2011. 49

Tablica 12 Učenici i studenti 2009./2010. godine u zemljama

Europske Unije 51

Tablica 13 Stanovništvo prema razini obrazovanja prema

odabranoj dobi 2011.(%) 52

62

Tablica 14 Stanovništvo 20 – 24 godine sa završenim barem

2. stupnjem obrazovanja ( ISCED 3) po spolu u

2011. (%)

53

Tablica 15 Ženski studenti na 100 muških studenata u

visokom obrazovanju 2009. / 2010. 54

63

POPIS GRAFIKONA

Redni broj Naslov Stranica

Grafikon 1 Prirodno kretanje stanovništva u Hrvatskoj 1991. –

2011. 12

Grafikon 2 Broj živorođenih u Hrvatskoj u razdoblju

1991. – 2011. 19

Grafikon 3 Mortalitet u Hrvatskoj u razdoblju 1991. – 2011. 22

Grafikon 4 Prirodno kretanje stanovništva u Hrvatskoj u

razdoblju 1991. – 2011. 28

Grafikon 5 Dobno-spolne piramide 33

Grafikon 6 Piramide starosti prema popisima 1991. – 2011. 34

Grafikon 7 Udio muškaraca u ukupnom stanovništvu prema

starosnim skupinama 1991. – 2011. 37

Grafikon 8 Udio žena u ukupnom stanovništvu prema

starosnim skupinama 1991. – 2011. 38

Grafikon 9 Ukupno stanovništvo prema starosnim skupinama

1991. – 2011. 40

Grafikon 10 Udio stanovništva u dobi od 0 – 14 godine i 65 i

više godina prema popisima 1953. – 2011. 41

Grafikon 11 Obrazovna struktura prema popisima 1991. i 2001. 48

64

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom Demografske tendencije u

Republici Hrvatskoj u razdoblju 1991. – 2011. godine izradila samostalno pod

voditeljstvom prof. dr. sc. Nade Karaman Aksentijević, a pri izradi diplomskog

rada pomagao mi je i asistent doc. dr. sc. Zoran Ježić. U radu sam primijenila

metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena

na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na

uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim

bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama

Fakulteta.

Studentica

Irina Škrlac