SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTETUl. Ivana Lučića 3, Zagreb

KLASA: 643-02/10-10/1URBROJ: 3804-850-10-4Zagreb, 23. prosinca 2010.

P O Z I V

za ____________________________________________

Sazivam sjednicu Vijeća poslijediplomskih studija, koja će se održati u ponedjeljak, 10. siječnja 2011. u 10:00 sati, u Vijećnici Fakulteta.

Dnevni red

1. Ovjera zapisnika sa sjednice Vijeća poslijediplomskih studija održane 6. prosinca 2010.

Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvandoktorskoga studija

2. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Bernardice Jurić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i prihvaćanje teme pod naslovom Jasenovac kao sredstvo propagande u Srbiji, Hrvatskoj i BiH 1986-1995, mentor: dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

str. 8

3. Izvještaj stručnoga povjerenstva za promjenu naslova doktorskoga rada mr. sc. Vjekoslava Jukića u postupku stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i prihvaćanje teme pod naslovom Figuralna srednjovjekovna plastika na prostoru kontinentalne Hrvatske do provale Tatara, mentori: dr. sc. Vladimir Peter Goss, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci) i dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.

Napomena: Tema i sinopsis doktorskoga rada pod naslovom Figuralna plastika srednjovjekovne Slavonije do provale Tatara prihvaćeni su na sjednici Senata održanoj 13. srpnja 2010. Mijenja se naslov rada, a tema i sinopsis ostaju isti.

str. 12

Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti u doktorskome studiju i odobrenje predložene teme

4. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Vladimire Rezo predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Novohistorističko čitanje časopisa Savremeni pogledi (1935-1936), mentor: dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

str. 13

5. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Marice Grigić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Nepoznate drame Josipa Kosora (od građe do analize), mentor: akademik Dubravko Jelčić (Zavod za povijest hrvatske književnosti HAZU).

str. 16

6. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ermine Ramadanović predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Sastavljeno i nesastavljeno pisanje u hrvatskome jeziku, mentor: dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

str. 21

7. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Jele Sabljić Vujica predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Teorija i razvoj eseja u kontekstu hrvatske književnosti, mentor: dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

str. 27

8. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Tzvetomile Stefanove Pauly predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Estetički i ideološki aspekti demonizma u poredbenom kontekstu južnoslavenske avangarde (1915.-1930.), mentor: dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.

str. 32

9. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Azre Abadžić Navaey predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Osmanski intertekst u romanima Orhana Pamuka, mentorica: dr. sc. Mirjana Teodosijević, red. prof. (Katedra za turkologiju Filološkoga fakulteta Univerziteta u Beogradu).

str. 38

10. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Suzane Kos predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti (studij prije Bolonje) i prihvaćanje teme pod naslovom Ženski diskurs češke proze na prijelazu u 21. stoljeće: ženski identitet u tranziciji, mentorica: dr. sc. Katica Ivanković, izv. prof.

str. 44

11. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivane Lončar predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Jezični interdikt u suvremenom španjolskom jeziku, mentor: dr. sc. Karlo Budor, red. prof.

str. 48

12. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Rašeljke Krnić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija sociologije i prihvaćanje teme pod naslovom Post-subkulturne teorije, elektronska glazba i mladi u Zagrebu, mentor: dr. sc. Benjamin Perasović, viši znan. sur. (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar).

str. 53

2

13. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Marte Budicin predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija povijesti umjetnosti i prihvaćanje teme pod naslovom Zvonici 17. i 18. stoljeća u Istri, mentor: dr. sc. Vladimir Marković, red. prof. u miru.

str. 59

14. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Gorana Hutineca predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija hrvatske povijesti i prihvaćanje teme pod naslovom Djelovanje zagrebačke Gradske uprave u međuratnom razdoblju (1918-1941), mentor: dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

str. 64

15. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Alena Šimeca predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih i komunikacijskih znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Mogućnosti upotrebe RSS tehnologije u oglašavanju, mentori: dr. sc. Damir Boras, red. prof. i dr. sc. Sonja Špiranec, doc.

str. 68

16. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Janke Doranić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Teorijsko-metodološki parametri za odabir ekvivalenta pri prevođenju hrvatskih pravnih propisa, mentorica: dr. sc. Susan Šarčević, red. prof.

str. 73

17. Izvještaj stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Tomislave Bošnjak Botica predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Kategorija glagolske vrste u hrvatskom jeziku, mentorica: dr. sc. Zrinka Jelaska, red. prof.

str. 78

Imenovanje stručnih povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti u doktorskome studiju i odobrenje predložene teme

18. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Krune Kardova predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija sociologije i prihvaćanje teme pod naslovom Vojni prostori u Hrvatskoj: socioprostorni aspekti vojne prisutnosti u lokalnoj zajednici, mentor: dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.2. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.3. dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.

19. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Petra Mihatova predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija filozofije i prihvaćanje teme pod naslovom Koncept moći i prostor slobode u suvremenim panoptičkim sustavima: Suvremeni pogled na Foucaultov pojam moći, mentor: dr. sc. Hrvoje Jurić, doc.

3

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.2. dr. sc. Hrvoje Jurić, docent3. dr. sc. Ankica Čakardić, doc.

20. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Bernarda Harbaša predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija filozofije i prihvaćanje teme pod naslovom Filozofija zajednice Jean-Luca Nancya, mentor: dr. sc. Lino Veljak, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Borislav Mikulić, red. prof. 2. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.3. dr. sc. Raul Raunić, docent

21. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivane Špiranec predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Višečlani nazivi u engleskom građevinskom nazivlju s posebnim osvrtom na imenske složenice, mentorica: dr. sc. Dora Maček, red. prof. u miru.

Stručno povjerenstvo:1. dr. sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus2. dr. sc. Dora Maček, red. prof. u miru3. dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski, viša znan. suradnica

22. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Arnalde Dobrić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Funkcionalna mozgovna asimetrija triju tipova bilingvalnih govornika, mentorica: dr. sc. Vesna Mildner, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Damir Horga, red. prof. u miru2. dr. sc. Vesna Mildner, red. prof.3. dr. sc. Meri Tadinac, red. prof.

23. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Zdravke Skok predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Frazeologija pomurskih Hrvata u odnosu prema međimurskoj frazeologiji. Kontrastivna analiza na primjeru mjesnoga govora Serdahelja i Male Subotice, mentorica: dr. sc. Mira Menac Mihalić, izv. prof.

Stručno povjerenstvo:1. dr. sc. Anđela Frančić, red. prof. 2. dr. sc. Orsolya Žagar Szentesi, doc. 3. dr. sc. Mira Menac Mihalić, red. prof.

24. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivane Škiljan predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija arheologije i prihvaćanje

4

teme pod naslovom Srednjovjekovni i ranonovovjekovni pećnjaci Slavonije, mentorica: dr. sc. Mirja Jarak, doc.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Krešimir Filipec, docent2. dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.3. dr. sc. Mirja Jarak, docent

25. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivane Olujić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti (studij prije Bolonje) i prihvaćanje teme pod naslovom Posljednja noć ljubavi, prva noć rata Camila Petrescua u usporedbi s Gigom Barićevom Milana Begovića, mentori: dr. sc. August Kovačec, red. prof. u miru i dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Dražen Varga, doc.2. dr. sc. August Kovačec, red. prof. u miru3. dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

26. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Davora Nikolića predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija hrvatske kulture i prihvaćanje teme pod naslovom Fonostilistički i retorički opisi hrvatske usmenoknjiževne retorike, mentor: dr. sc. Stipe Botica, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Josip Silić, professor emeritus2. dr. sc. Krešimir Bagić, izv. prof. 3. dr. sc. Branko Vuletić, red. prof. u miru

27. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Zvonimira Komara predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija pedagogije i prihvaćanje teme pod naslovom Teorija pedagogije s obzirom na pojam svrhe, mentor: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. 2. dr. sc. Branko Despot, red. prof. 3. dr. sc. Slavica Bašić, red. prof.

28. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Ivana Stublića predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija filozofije i prihvaćanje teme pod naslovom Aristotelovo počelo neproturječnosti, mentor: dr. sc. Igor Mikecin, doc.

Stručno povjerenstvo: 1. dr. sc. Branko Despot, red. prof. 2. dr. sc. Lino Veljak, red. prof. 3. dr. sc. Igor Mikecin, doc.

29. Imenovanje stručnoga povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Maje Parmač Kovačić predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija iz psihologije i prihvaćanje

5

teme pod naslovom Provjera Paulhausova modela socijalno poželjnoga odgovaranja, mentor: dr. sc. Željko Jerneić, izv. prof.

Stručno povjerenstvo:1. dr. sc. Željko Jerneić, izv. prof.2. dr. sc. Branimir Šverko, red. prof.3. dr. sc. Zvonimir Knezović, red. prof.

Prijedlozi za odobrenje tema i sinopsisa za izradu znanstvenih magistarskih radova

30. Prijedlog za odobrenje tema i sinopsisa Tanje Lilić pod naslovom Povezanost vršnjačkih prijateljskih veza i socijalnoga ponašanja u učeničkom domu, mentor: dr. sc. Neven Hrvatić, red. prof.

str. 83

31. Prijedlog za odobrenje tema i sinopsisa Ivanke Osmak pod naslovom Odgoj za kulturu solidarnosti u nastavi vjeronauka, mentor: dr. sc. Neven Hrvatić, red. prof.

str. 85

32. Prijedlog za odobrenje tema i sinopsisa Branke Biketa Caktaš pod naslovom Kompetencije odgajatelja za suradnju s roditeljima, mentor: dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.

str. 88

33. Prijedlog za odobrenje tema i sinopsisa Biserke Grečl pod naslovom Povijest stenografije u Hrvatskoj, mentor: dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru.

str. 85

34. Prijedlog za odobrenje tema i sinopsisa Marinele Aleksovski pod naslovom Glagoli govorenja u hrvatskome i poljskome jeziku, mentor: dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof. i komentor: dr. sc. Neda Pintarić, red. prof.

str. 90

35. Prijedlog Vijeća poslijediplomskoga studija povijesti umjetnosti da se Anuški Deranja Crnokić odobri molba za promjenu naslova znanstvenoga magistarskoga rada. Umjesto „Graditeljska baština Konavala – Valorizacija povijesno-graditeljskih značajki i zaštita“ za novi naslov predlaže se Graditeljska baština ruralnih područja Konavala – Valorizacija povijesno-graditeljskih značajki i zaštita, mentor: dr. sc. Jasenko Horvat, izv. prof. (Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Napomena: Tema i sinopsis prihvaćeni su na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 29. rujna 2008. i ostaju nepromijenjeni. Mijenja se samo naslov.

Nastavni predmeti

36. Prijedlog Vijeća poslijediplomskoga doktorskoga studija filozofije da se mr. sc. Dariji Rupčić odobri naknadni upis u V. semestar studija u ak. god. 2010/2011. Kandidatkinji se prethodno završeni magistarski studij filozofije vrjednuje sa 120 ECTS bodova.

6

37. Prijedlog Vijeća poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture da se Ivani Sabljić odobri naknadni upis u I. semestar studija u ak. god. 2010/2011.

38. Prijedlog Vijeća poslijediplomskoga doktorskoga studija povijesti umjetnosti da se Diti Ethemi odobri naknadni upis u I. semestar studija u ak. god. 2010/2011.

39. Prijedlog Vijeća poslijediplomskoga doktorskoga studija povijesti umjetnosti da se Veroniki Šulić odobri prijelaz s magistarskoga na doktorski studij upisom u V. semestar u ak. god. 2010/2011. Kandidatkinji se prethodno pohađani poslijediplomski studij vrjednuje sa 120 ECTS-a.

40. Prijedlog Vijeća poslijediplomskoga doktorskoga studija informacijskih i komunikacijskih znanosti da se Nadii Bužleta i Matiji Varga odobri naknadni upis u I. semestar studija u ak. god. 2010/2011.

41. Prijedlog aneksa Sporazuma o međunarodnomu dvojnomu doktoratu Sveučilišta Paris 12- Val de Marne i Sveučilišta u Zagrebu, potpisanoga 2005. godine, za produljenje roka stjecanja dvojnoga doktorata studentice Morane Čaušević.

str. 94

42. Razno

prof. dr. sc. Zrinka Jelaska, prodekanica za znanost i međunarodnu suradnju

7

Dr. sc. Ivo Banac, red. prof.Dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, red. prof.

Predmet: stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija - pristupnica mr.sc. Bernardica Jurić

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj 27. listopada 2009. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li mr. sc. Bernardica Jurić uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija te može li joj se odobriti tema za izradu doktorskog rada pod naslovom Jasenovac kao sredstvo propagande u Srbiji, Hrvatskoj i BiH 1986.-1995. pod vodstvom mentora dr. sc. Ive Goldsteina, red. prof. Na temelju navedenih činjenica Fakultetskom vijeću podnosimo ovaj

I z v j e š t a j

Osnovni biografski podaci o pristupniku:

Mr. sc. Bernardica Jurić (1960.) diplomirala je 1987. na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku Centra ekonomskih znanosti Sveučilišta u Splitu. U međuvremenu je preusmjerila svoj obrazovni interes na povijest te 2001. magistrirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz programa poslijediplomskog znanstvenog studija Kultura istočnojadranske obale temom Vanjskopolitički odnosi Dubrovačke Republike uoči njezina pada.

Od 2001. do 2009. bila je uposlena u nizu privatnih i državnih poslova, među njima u

MUP-u Dubrovnik, te Ministarstvu financija RH kao vodteljica računovodstva. Pristupnica je objavila rad pod naslovom Diplomacija Dubrovačke Republike uoči

njezina pada i diplomatsko konzularni prijam austrijskog predstavnika Ivana Timonija u “Povijesnim prilozima” Hrvatskoga instituta za povijest, god. 22, 1-366. Zagreb 2003.

Mr. sc. Bernardica Jurić zadovoljava uvjete članka 51., stavak 1. Zakona o visokim učilištima jer ima akademski stupanj magistra znanosti te ima znanstveni rad u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom iz tematike disertacije.

Obrazloženje:

Mr. sc. Bernardica Jurić obranila je 7. travnja 2001. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu znanstveni magistarski rad pod naslovom Vanjskopolitički odnosi Dubrovačke Republike uoči njezina pada. te stekla akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polje povijest, grana hrvatska povijest (srednjega i novoga vijeka te suvremena).

Pristupnica je napisala izvorni znanstveni članak iz tematike doktorske disertacije pod naslovom Diplomacija Dubrovačke Republike uoči njezina pada i diplomatsko konzularni

8

prijam austrijskog predstavnika Ivana Timonija. Rad je objavljen u “Povijesnik prilozima” Hrvatskoga instituta za povijest god. 22 (2003.), 1-366.

Iz priloženog sinopsisa doktorskoga rada povjerenstvo zaključuje da je predložena tema doktorskog rada znanstveno relevantna i dosad uglavnom neistražena. Naime, temeljno istraživačko pitanje na koje pristupnica u svom doktorskom radu želi odgovoriti je sljedeće: kako je manipuliranje stvarnim zločinima počinjenih od ustaškog režima u logoru Jasenovac stvorilo pretpostavke za teze o genocidnosti hrvatskog naroda, a potom i za programe samozaštite putem okruživanja srpskih teritorija u RH i BiH, dakle, kako je Jasenovac kao politički argument postao sredstvom propagande velikosrpskog nacionalnog programa. Premda se ne može tvrditi, kako to pristupnica čini na jednom mjestu, tj. da „Domovinski rat [...] nije nemoguće promatrati kao nastavak Drugog svjetskog rata“, nema dvojbe da je velikosrpski nacionalizam doista pothranjivan jasenovačkim „argumentima“ u svom ekspanzionističkom pohodu, te da su „kontraargumenti“ sa hrvatske strane (u sinopsisu se spominju Lj. Štefan, J. Pećarić, M. Ivezić i R. Gumzej, ali ne i F. Tuđman) također tendirali mitologizaciji. Pristupnica će koristiti svu dostupnu literaturu, kao i druge izvore, prvenstveno tekstove u novinama i drugoj periodičnoj literaturi. Budući da su u ovom doktorskom radu prevladavajući tiskani izvori, pristupnica će glavni oslonac u metodološkim postupcima imati u komparativnoj metodi, te interpretaciji tekstova.

Na temelju sinopsisa ovog doktorskog rada može se zaključiti da bi ovako postavljeno istraživanje, temeljeno na izvornoj građi, moglo pridonijeti boljem poznavanju političke propagande kako bi se njezini učinci umanjili i potisnuli.

Predloženi mentor dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof. na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, nastavnik je na predmetu Hrvatska povijest 1918.-1945. na preddiplomskom te Ustaše i NDH na diplomskom studiju, a sudjeluje i na poslijediplomskom studiju Moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu.

Na temelju izloženog stručno povjerenstvo zaključuje da mr. sc. Bernardica Jurić ispunjava uvjete članka 51., stavak 1 Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija pod naslovom Jasenovac kao sredstvo propagande u Srbiji, Hrvatskoj i BiH 1986-1995. pod mentorstvom dr. sc. Ive Goldsteina, redovitog profesora na Odsjeku za povijest.

U Zagrebu, 23. listopada 2010.

Dr. sc. Ivo Banac, red. prof.

Dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, red. prof.

9

Bernadica Jurić Fakultetsko vijećeFranje Kulmera 7 Filozofskog fakultet 10373 Zagreb Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 310000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

Jasenovac kao sredstvo propagande u Srbiji, Hrvatskoj i BiH

1986-1995.

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijestGrana: hrvatska povijest

Teorijska podloga

Temeljna državno – politička rekonstrukcija složenog prostora SFRJ u skladu sa ključnim zahtjevima političke strategije obnovljenog srpskog nacionalizma dovela je do njezinog urušavanja i spirale zločina koja ima svoj širi povijesni okvir. Nakon Titove smrti 1980. stanje se postupno pogoršava, a u rujnu 1986. godine Memorandumom Srpske akademije nauka i umetnosti dobiva novu dimenziju. On postaje predložak za kasnija događanja, pokušavajući pokazati kako je promašeni politički sustav Jugoslavije postao poguban samo po srpski narod i Srbiju. Iako se Jasenovac ne navodi izrijekom u Memorandumu, u to se vrijeme sve učestalije pojavljuje i kao ključni argument u dokazivanju teze o genocidnosti Hrvata. Od Jasenovca je stvorena politička legenda koja je etiketirala Hrvatsku ne samo u novijoj europskoj povijesti nego i u široj međunarodnoj zajednici. Srpska je historiografija oživjela jasenovački mit s izrazito antihrvastkim predznakom. Njegova je zlouporaba poslužila kao diplomatsko-politički obrazac za dvostruko interpretiranje povijesti: u negativnom kontekstu se prikazivala svaka alternativna hrvatska politika (mimo Saveza komunista), a istodobno je nastojala ostvariti svoje političke interese.

Uže područje rada

U središtu ove radnje stoji Jasenovac kao negativna politička argumentacija i sredstvo propagande velikodržavnog srpskog projekta. Glavna struja srpske politike u razdoblju 1986.-1995. je smjerala na dekonstrukciju ovih prostora i prihvatila nacionalizam kao državnu politiku. Detaljnija analiza sjasenovačkih žrtava je pritom izostavljena a stav prema broju žrtava, nihovoj vjerskoj i nacionalnoj strukturi emanira ovisno o političkoj potrebi. Ta je proizvoljnost omogućena činjenicom da stvarni broj žrtava nije nikada službeno potvrđen, a poimenični popisi žrtava rata iz 1946., 1950. i 1964. nisu bili cjelovito objavljivani.

Ciljevi / problemi istraživanja

Neumjesna i neumjerena spekulacija jasenovačkim žrtvama je omogućena jer su podatci o žrtvama u „Saveznoj popisnoj komisiji“ tretirani kao državna tajna i s oznakom za internu

10

upotrebu. Pri tome se srpski nacionalizam pothranjivao na temi o tragičnoj sudbini srpskog naroda kao stalnoj žrtvi nekih drugih naroda čiju bi kob valjalo sada ispraviti. Ako i nije izravna pokretačka snaga zadnjega rata, onda je mit o Jasenovcu najneposrednije vezan za njegov motiv.

Kao dio velikosrpskog projekta a koji se preobrazio u bosanskohercegovački entitet Republika Srpska afirmira, sve do današnjih dana, diskurs zacrtan i inauguriran od strane srpske inteligencije s kraja osamdesetih. Rezultat preslagivanja na unutar bosanskohercegovačkoj političkoj pozornici, otvara dovoljno manevarskog prostora i rizika za buduće pripajanje toga entiteta matičnoj zemlji i naciji.

U Hrvatskoj je o Jasenovcu tijekom osamdesetih uglavnom progovarala znanstvena literatura, a devedesetih se razvijaju revizionističke teze koje izrazito kontrapostiraju srpskoj propagandi. Ona se očituje u tekstovima Ljubice Štefan i drugih autora (Pećarić, Ivezić, Gumzej).

Metodološki postupak (Predviđene analize podataka)

U svrhu preciziranja navedenih i spornih teza oko Jasenovca i njezinih višedimenzionalnih učinaka na zemlje navedene u naslovu teme, namjeravam koristiti svu dostupnu literaturu koja na relevantan način tretira odnosnu temu. Namjeravam obraditi i mnogobrojne tekstove u dnevnicima i tjednicima.

Očekivani znanstveni i /ili praktični doprinosi

Zadaća je ovoga rada prikupiti čim više autentičnih pokazatelja i povijesnih činjenica o Jasenovcu. Također je važno naglasiti kako je Memorandum bio doktrinarna priprema za napad na Hrvatsku i druge zemlje bivše jugoslavenske zajednice. Jasenovac je, u tom kontekstu, dobrodošlo nadahnuće za aktualnu politiku iz sredine osamdesetih. Zato je bilo važno izaći ideološki podobnom brojkom žrtava kako bi se opravdalo ponavljanje genocida.

Cilj: prikazati kako se traumatično poglavlje naše bliže povijesti koristi u političke svrhe i, s obzirom na znanstvenu analizu tih tekstova, tražiti način kako da se iz te političke i društvene situacije izađe.

Zagreb, 30.rujna 2009.

Prof. dr. Ivo Goldstein Bernadica Jurić

11

Dr. sc. Nikolina Maraković, doc. (Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), predsjednik povjerenstvaDr. sc. Vladimir P. Goss, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci), član povjerenstvaDr. sc. Miljenko Jurković, red. prof. (Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), član povjerenstva

Vijeću poslijediplomskih studijaFakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta Sveučilišta u ZagrebuI. Lučića 310 000 Zagreb

PREDMET: Izvještaj o promjeni naslova doktorske disertacije pristupnika mr. sc. Vjekoslava Jukića

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 28. rujna 2010. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo koje je trebalo utvrditi može li se odobriti promjena naslova disertacije za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija pristupnika mr. sc. Vjekoslava Jukića. Umjesto prethodno odobrenog naslova Figuralna plastika srednjovjekovne Slavonije do provale Tatara, pristupnik je predložio naslov Figuralna srednjovjekovna plastika međuriječja Save i Drave do provale Tatara.

Stručno povjerenstvo je mišljenja da novopredloženi naslov ne odgovara najbolje sinopsisu doktorskoga rada te u dogovoru s pristupnikom predlaže naslov Figuralna srednjovjekovna plastika na prostoru kontinentalne Hrvatske do provale Tatara (mentori: dr. sc. Vladimir P. Goss, red. prof., Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci i dr. sc. Miljeko Jurković, red. prof.).

U Zagrebu, 25. studenog 2010.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Nikolina Maraković, doc.Predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Vladimir P. Goss, red. prof.(Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci)Član povjerenstva

Dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.Član povjerenstva

12

Zagreb, 22. prosinca 2010.

Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 28. rujna 2010. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li mr. sc. Vladimira Rezo uvjete predviđene programom Poslijediplomskog sveučilišnog doktorskog studija kroatistike i može li se prihvatiti tema za izradu doktorskog rada pod naslovom Novohistorističko čitanje časopisa Savremeni pogledi (1935-1936) pod vodstvom mentora dr. sc. Vinka Brešića, red. profesora. Vijeću podnosimo ovaj

I Z V J E Š T A J

Mr. sc. Vladimira Rezo, znanstvena novakinja na Institutu za jezik i jezikoslovlje HAZU, nakon 2003. stečenoga stupnja magistrice znanosti (tema: Poetika Mare Švel-Gamiršek, mentor D. Jeličić, zn. savjetnik) upisala je Poslijediplomski doktorski studiji kroatistike, uspješno ispunila sve programom predviđene studijske obveze, tj. položila sve propisane ispite najvišom ocjenom, izradila seminarske radove i kvalifikacijski rad iz područja planirane teme doktorskog rada, obavila propisane konsultacije s izabranim mentorom, u međuvremenu sudjelovala i izlagala na pet znanstvenih skupova (jedan s međunarodnom atribucijom) te u prigodnim zbornicima dosad objavila četiri svoja rada. Suradnica je na znanstveno-istraživačkom projektu Tekstologija hrvatske pisane baštine, koji pri Ministarstvu znanosti vodi akademik Dubravko Jelčić (projekt br. 0212009). Povjerenstvo zaključuje da pristupnica ispunjava uvjete za prijavu doktorske teme.

Što se tiče teme koju je pristupnica predložila za izradu svoje doktorske disertacije, na temelju priloženoga sinopsisa povjerenstvo smatra da je tema opravdana, a najavljeno istraživanje i njegova teorijsko-metodološka i književnopovijesna impostacija da će ispuniti očekivane ciljeve.

Naime, polazeći od modernoga poimanja časopisa u skladu s novohistorističkim viđenjem književne činjenice kao jedne od društvenih praksi koja bez obzira na svoju ciljanu autonomiju funkcionira kao eminentno politički čin, pristupnica kani kritički istražiti časopis Savremeni pogledi urednika Josipa Berkovića koji je 1935. i 1936. izlazio u Slavonskom Brodu. Kani zapravo pokazati na koji način te kojim je sredstvima i postupcima Berkovićev izdavački projekt djelovao kao žarište kulture i društvenog života slavonskobrodske sredine te kako je, barem nakratko, uspio povezati jedan provincijski grad s nacionalnim teritorijem, a u nekim aspektima i nadići državne granice.

Njezina bi disertacija, koja uključuje i temeljita dokumentacijska dosad neobavljena istraživanja, trebala pokazati društvenu uvjetovanost i produktivnost ovoga časopisa, ukazati na ulogu glavnog urednika, suradnika, rubrika te samih priloga, odnosno tekstova u časopisu te na njihovu recepciju, a u konačnici kako jedan časopis s kulturne margine posreduje, pre/oblikuje i reprezentira delikatnu mrežu društvenih odnosa subverzivno djelujući na onodobne centre moći. U tome smislu valja očekivati da ovaj rad kroz novohistoristički koncept situacijske subverzije ponudi novo i u svakome pogledu moderno čitanje jednoga časopisa iz razdoblja u kojemu su tiskani mediji još dominantni i unutar avangardne duhovne matrice demonstriraju punu snagu i svijest o vlastitoj društvenoj relevantnosti.

Povjerenstvo konstatira da je Fakultet ovlašten za područje kojemu predložena tema pripada te da je predloženi mentor odgovarajući stručnjak.

Članovi povjerenstva:

Dr. sc. Julijana Matanović, izv. prof.

Dr. sc. Marina Protrka Štimec, docentica

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

13

Vladimira Rezo Fakultetsko vijeće Filozofskog fakultetaJarnovićeva 3 Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

Novohistorističko čitanje časopisa Savremeni pogledi (1935-1936)

Znanstveno područje: Humanističke znanosti Polje: FilologijaGrana: Kroatistika

1. Teorijska podloga rada, aktualne relevantne spoznaje i eksplikacija motivacije za predloženo istraživanje

Književna je periodika u dosadašnjim povijestima književnosti tretirana kao činjenica drugog reda, sama po sebi ne osobito značajna, ali zato izvrstan izvor književne građe. Ovakvim se pristupom preferirao samo sadržaj priloga koji su se nalazili na stranicama časopisa, pri čemu se nije vodilo osobitog računa o časopisnoj činjenici u cijelosti. U takvim se okolnostima studija Vinka Brešića Čitanje časopisa (2005) nametnula kao formativni čimbenik nove perspektive u interpretaciji časopisa. Osim naglaska na informativnoj i dokumentarnoj sastavnici časopisa, Brešić u obzir uzima i časopisnu transformativnost te performativnost. Časopis je predstavljen kao fluktuirajuća, nikada do kraja definirana struktura koju prvenstveno određuje njezina uloga, djelotvornost. On je proizvođač kulture i politike, a istodobno i njihov proizvod. Suvremeno shvaćanje časopisa kongruentno je novohistorističkom viđenju književne činjenice kao medijatora cirkulacijskog kruga neke zajednice (Greenblatt, The Circulation of Social Energy, 1988), a blisko je i njihovu poimanju časopisa kao bitno politične činjenice, koja ima moć podržati ili prokazati artificijelnu konstrukciju stvarnosti na kojoj počiva hegemonija društvenih nositelja moći (Greenblatt, The Invisible Bullets, 1988; Graff, Co-optation, 1989). Tragom isticanja časopisne moći ide i mediologijsko tretiranje časopisnog habitusa, ponajprije McLuhanova zvučna, iako nedostatno objašnjena, krilatica Medij je poruka, koja podrazumijeva djelotvornost medija već samim njegovim pokretanjem, bez ikakva uvida u sadržaj (Razumijevanje medija, 2008), a pitanje oblikovanja književnoga kanona, onako kako ga prezentira Bourdieu (The Field of Cultural Production, 1993), odnosno dvojne, subjektne i objektne, uloge časopisa u procesu književne kanonizacije, svodivo je na demonstraciju moći kulturne elite. Naposljetku, časopisnu je građu moguće čitati iz sličnih perspektiva primjenom spoznaja teoretičara postkolonijalizma (Bhabha, Said, Loomba) i imagologije (Leerssen, Beller).

2. Uže područje rada

Središnji dio rada usmjerit će se na nedovoljno poznat časopis Savremeni pogledi, urednika Josipa Berkovića, koji je 1935. i 1936. izlazio u Slavonskom Brodu. Iako je riječ o vremenu koje je poznavalo visokoinstitucionaliziranu kulturu, definirano književno tržište i formiranu književnu publiku precizno profiliranog ukusa, književni je časopis zadržao ulogu stjecišta književnih snaga. On je funkcionirao kao izvorište književne produkcije i kulturne cirkulacije te kao društveno produktivan medij. Zadaća nam je pokazati na koji je način, kojim sredstvima i postupcima, Berkovićev izdavački projekt djelovao kao žarište kulture i društvenog života brodske sredine te kako je, barem nakratko, uspio povezati liminalni gradić s hrvatskim teritorijem u cijelosti, a s vremenom je prešao i kraljevinske granice.

14

3. Ciljevi/ problemi istraživanja

Cilj je našega istraživanja pokazati društvenu uvjetovanost i društvenu produktivnost Savremenih pogleda, uočiti ključne točke njihove recepcije, potom improvizatorsku vještinu glavnog urednika te subverzivnu ulogu u procesu razotkrivanja mehanizama kojima vladajuća struktura mistificira vlastite simboličke i diskurzivne reprezentacije kao jedine valjane te ukazati na njegovu dekonstrukciju prividne ideološke koherencije društvene stvarnosti sredinom tridesetih godina prošloga stoljeća. Demistifikacijsku polugu čine kontekst produkcije ovog kulturalnog djela, pojedinačni segmenti njegove artikulacije (uloga urednika, profilacija suradnika, raspored rubrika te sadržaj tekstova) te recepcijski (i postrecepcijski) obrasci.

4. Metodološki postupci

Naše je istraživanje zasnovano na analitičko-interpretativnoj praksi novog historizma, prvenstveno zbog novohistorističkog inzistiranja na diskurzivnom statusu svih društvenih reprezentacija te dokidanja pozadinskog statusa činjenica “u pratnji” književnoga teksta. Književno se djelo predočava kao kulturalni proizvod, produkt društvenog laboratorija, a ne samo genijalnog autora-proizvođača. Kao rezultat društvenog pregovaranja, literarna (i svaka druga) reprezentacija ulazi u optok društvene cirkulacije kao objekt brojnih kulturalnih transakcija, pa su u njezinu identifikacijsku kartu upisane razne razmjene, akvizicije i aproprijacije koje joj povećavaju ili smanjuju vrijednost. Društvena energija upisana u kulturalne konstrukcije s vremenom postaje jamcem njihove rezonantnosti. U tom smislu promatramo Savremene poglede kao produkt slavonskobrodskog cirkulacijskog mehanizma, svih njegovih preuveličavanja i uskrata, koji se našoj suvremenosti otkriva kao visokofrekventna rezonantna kutija. Savremeni pogledi su zoran primjer greenblatovskog koncepta konstantnog kružnog toka društvene energije kojim se ulančavaju druge književne (vlastita biblioteka) i šire kulturne prakse (npr. angažman prilikom otvorenja slikarske izložbe Tomić-Globočnik). Kako bi njihova rezonancija odjeknula što glasnije, u obzir smo uzeli raznu arhivsku građu (pisma, rukopisne bilješke, službene dokumente i dr.) kojom nastojimo nadglasati propisane (iako arbitrarne) tonalitete onovremene hegemonijske ljestvice i stvoriti legitiman opozicijski ton i diskurs kojim će Savremeni pogledi izraziti svoju iskonsku političnost. Na takav ćemo način ulogu ovog časopisa kao prokazivača diskurzivno stvorene hipostazirane moći državotvornih provoditelja represije pokušati učiniti gotovo opipljivom.

5. Očekivani znanstveni doprinos

U skladu s osviještenom potrebom rasvjetljavanja bogate časopisne produkcije novije hrvatske književnosti, naše se istraživanje želi upisati kao jedno poglavlje u željenoj, a još nenapisanoj povijesti hrvatske književne periodike. Velik je posao odrađen izlaskom Bibliografije hrvatskih književnih časopisa XIX. st. (prir. V. Brešić, 2006-2007), a građa XX. stoljeća polako ali sigurno izlazi iz arhiva i dobiva svoju evaluaciju, čemu će i naše istraživanje dati doprinos.

Zagreb, 14. lipnja 2010.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat - doktorant:

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof. Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof. Mr. sc. Vladimira Rezo

15

Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta Marice Grigić predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistikei prihvaćanje teme za izradu doktorske disertacije

Veza: dopis od 22. prosinca 2010.Klasa: 643-02/10-07/135Ur. broj: 3804-240-10-2

VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJAFILOZOFSKOG FAKULTETASVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 17. prosinca 2010. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li Marica Grigić sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i može li se odobriti tema za izradu doktorske disertacije pod naslovom Nepoznate drame Josipa Kosora (od građe do analize) (mentor: akademik Dubravko Jelčić, Zavod za povijest hrvatske književnosti HAZU). U skladu s odlukom Fakultetskoga vijeća podnosimo Vijeću poslijediplomskih studija sljedeći

SKUPNI IZVJEŠTAJ

Godine 2004. obranom doktorskih kvalifikacijskih radova pred Stručnim povjerenstvom u sastavu prof. dr. Vinko Brešić, akademik Dubravko Jelčić (mentor) te izv. prof. dr. sc. Julijana Matanović (Kvalifikacijski rad I. Pregled kritičkih i znanstvenih pogleda na Kosorov dramski opus te Kvalifikacijski rad II. Nepoznate drame Josipa Kosora) stekla je uvjete za prijelaz s magistarskoga na doktorski studij. Na studiju je odslušala sve kolegije i položila sve programom predviđene ispite, što ukupno iznosi 125 ECTS bodova. Vijeće poslijediplomskog doktorskog studija na temelju uvida u znanstvenu aktivnost pristupnice Marice Grigić priznalo joj je 25 ECTS bodova. Za konzultacije s mentorom u vezi s pripremom teme i sinopsisa za izradu doktorskoga rada te izradom Kvalifikacijskoga rada III. Metodološka načela u istraživanju nepoznatih drama Josipa Kosora pristupnica je ostvarila 30 ECTS bodova, što znači da je Marica Grigić ispunila sve obveze prema Planu i programu Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike te ostvarila potreban broj ECTS bodova (180).

Od 2003. godine Marica Grigić sudjeluje u znanstvenoistraživačkom radu kao znanstveni novak na projektu Od građe do analize. Nepoznati i zaboravljeni pisci i tekstovi XIX. i XX. stoljeća (broj 101-0000000-2544) voditelja akademika Dubravka Jelčića. Sudjelovala je na petnaestak znanstvenih skupova: Dani hvarskoga kazališta, Krležini dani u Osijeku, Dani Petra Šegedina, Šokačka rič, Dani Josipa i Ivana Kozarca te na Međunarodnom slavističkom znanstvenom skupu u Lavovu u Ukrajini. Prema podacima Hrvatske znanstvene bibliografije pristupnica M. Grigić, objavila je sljedeće radove: Marinkovićevi ženski likovi.// Riječ, časopis za slavensku filologiju, Nosić, M. (ur.) br. 9, Rijeka, (2003.); Nepoznata drama Josipa Kosora // Dani Hvarskoga kazališta, XXX: / Hrvatska književnost i kazalište avangarde / (Batušić, N. et al (ur.), Zagreb-Split, HAZU, Zagreb, Književni krug Split, (2004.); Donovi - nepoznata drama Josipa Kosora. // Dubrovnik, časopis za književnost i znanost. D. Burđelez (ur.) XV, br. 1 (2004.); Doprinos Vladimira Lunačeka razvoju

16

hrvatske kritičke misli. // Dani Josipa i Ivana Kozarca 9: Djelo Vladimira Lunačeka. Vinkovci: SN Privlačica, (2004.); O četirima aktovkama Vladimira Lunačeka // “Zavičajnik”, Zbornik prof. Stanislava Marijanovića, Tatarin, M. (prir.) Osijek, (2005.); Zlato, srebro i još ponešto (Dragutin Tadijanović i Georg Trakl – susretište poetika). // 11. dani Josipa i Ivana Kozarca: Život i djelo Dragutina Tadijanovića / Čorkalo Jemrić, K., Grgurovac, M. (ur.) Vinkovci: SN "Privlačica" d.o.o. Vinkovci, (2006.); Recepcija Vlasti tame, L. N. Tolstoja u hrvatskoj dramskoj književnosti u prvim desetljećima XX. stoljeća. // Vjesnik Lavovskog univerziteta. 40, Lavov, Ukrajina (2007.); Kristuš na cesti Tomislava Prpića. // Krležini dani u Osijeku 2006. / Hećimović, Branko (ur.).Zagreb-Osijek: S. Cvetnić, V. Ljutić, A. Pintarić, (2007.); Josip Kosor, Nepobjediva lađa, 2007. (enciklopedijska natuknica); Tomislav Prpić, Kristuš na cesti, 2007. (enciklopedijska natuknica); Zaboravljeni dramatičar Božo Lovrić. // Dani Hvarskoga kazališta, XXXIII: / Prešućeno i zaboravljeno u hrvatskoj drami i kazalištu (Batušić, N. et al (ur.), Zagreb-Split, HAZU, Zagreb, Književni krug Split, (2007.); Antički pisci na sceni osječkog Hrvatskog narodnog kazališta u prvim desetljećima XX. stoljeća // 100 godina Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. // Krležini dani u Osijeku 2007., Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU Zagreb, HNK Osijek, Filozofski fakultet Osijek, Zagreb-Osijek 2008. / Hećimović, Branko (ur.). Zagreb-Osijek: Cvetnić, Ljutić, Pintarić, (2008.); Svadbene neprilike, dramski prvijenac Franje Sudarevića // Dani Hvarskoga kazališta XXXIV: / Počeci u hrvatskoj književnosti i kazalištu / Batušić Nikola et al (ur.). Zagreb-Split: HAZU, Zagreb, Književni krug Split, (2008.); Grijeh, strah, iskupljenje, usporedno čitanje: P. Šegedin, "Djeca Božja" i Ivo Andrić, "Knjiga". // II.dani Petra Šegedina: Petar Šegedin i njegovo vrijeme / Jelčić, D. (ur.). Korčula: Grad Korčula, Gradska knjižnica “Ivan Vidali”, Korčula, (2008.); Vladmir Kovačić i Rainer Maria Rilke. // Dani Josipa i Ivana Kozarca, zbornik za 2007. godinu, „Privlačica“, Vinkovci, 2008.; Šest drama bez naslova Josipa Kosora, Građa za povijest književnosti hrvatske. Jelčić, D. (ur.) Grigić, M. (prir.), knj. 36. HAZU, Zagreb, (2009.); Tradicionalno i moderno – prostori i lokalizacije u novelama Petra Šegedina. // III. dani Petra Šegedina // Jelčić, D. (ur.), Korčula, (2009.).

U dogovoru s mentorom akademikom Dubravkom Jelčićem kandidatkinja je za temu doktorske disertacije odabrala Nepoznate drame Josipa Kosora (od građe do analize). U sinopsisu doktorskog rada kandidatkinja je definirala metodologiju pristupa nepoznatome dijelu dramskoga opusa hrvatskog književnika Josipa Kosora. Riječ je o šest drama u rukopisu (drame bez naslova) te drami Donovi (strojopis). Činjenica da temeljni predmet rada čine tekstovi u rukopisu (građa), u bitnosti je odredila strategije znanstveno-istraživačkoga rada, a riječ je o sljedećim zadacima i ciljevima: deskripcija građe, pokušaj datiranja nepoznatih dramskih tekstova, usustavljivanje dramskog opusa J. Kosora, analiza nepoznatoga opusa te sinteza poetičkih označnica dramskoga pisma ovoga dramatičara. Kao temeljni zadatak doktorskoga rada kandidatkinja ističe potrebu da se raščlanjujući tekstove nepoznatih drama usustave poetičke označnice, da se dobiveni rezultati usporede s onima koje je književna znanost prepoznala u poznatome dramskom opusu ovoga pisca i na kraju, uspoređujući dobivene rezultate, odgovoriti na pitanje je li došlo do evolucije Kosorova dramskog pisma i ako jest, jesu li i njegova dramska ostvarenja pratila razvojni put hrvatske dramske književnosti ili je Kosor odabrao drukčije oblike umjetničkog stvaranja. Izbor stručne literature koju kandidatkinja navodi (D. Jelčić, V. Žmegač, C. Milanja, G. Slabinac, A, Flaker, B. Senker, M. Šicel, B. Hećimović…) smatramo odgovarajućim.

Stručno povjerenstvo opravdanost predložene teme vidi u činjenici da bi doktorski rad trebao realizacijom postavljenih ciljeva i zadataka pridonijeti stvaranju cjelovitije slike hrvatske ekspresionističke drame te potpunijoj slici ovoga dramskoga autora i njegova stvaranja. Znanstveni i stručni prinos ovoga rada vidimo u mogućnosti popunjavanja

17

dijakronijskoga niza hrvatske književnosti, u prezentaciji javnosti nepoznatih Kosorovih tekstova te u činjenici da je riječ o dosad nepoznatom kontinuitetu hrvatske ekspresionističke drame što bi moglo biti poticaj za preispitivanje i daljnje istraživanje, kako hrvatskog dramskog ekspresionizma, tako i opusa, odnosno književne ostavštine Josipa Kosora u cjelini. Stručno povjerenstvo ocjenjuje na temelju dosadašnjih radova i predanoga sinopsisa kandidatkinju kompetentnom da provede planirano istraživanje.

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

Na temelju iznesenih činjenica Stručno povjerenstvo utvrđuje da Marica Grigić ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskog studija kroatistike te predlaže Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da joj odobri temu za izradu doktorskoga rada pod naslovom Nepoznate drame Josipa Kosora (od građe do analize) pod vodstvom mentora, akademika Dubravka Jelčića.

U Zagrebu, 27. prosinca 2010.

Dr. sc. Tvrtko Vuković, doc.

Dr. sc. Dubravko Jelčić, akademik

Dr. sc. Julijana Matanović, izv. prof.

18

Marica Grigić Fakultetsko vijeće Sjenjak 4 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 31000 Osijek Ivana Lučića 3 10000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOG RADA

Nepoznate drame Josipa Kosora-od građe do analize-

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filologijaGrana: teorija i povijest književnosti

Teorijska podloga rada, aktualne relevantne spoznaje, razlozi/motivacija za predloženo istraživanje

Iako je književni opus hrvatskog pisca Josipa Kosora zaključen gotovo pedeset godina, osim monografije Dubravka Jelčića Strast avanture ili avantura strasti. Josip Kosor. Prilog tezi o autohtonosti ekspresionizma u hrvatskoj književnosti (1988.), ne postoji djelo koje se sustavno bavi Kosorovim bogatim, no javnosti i dalje do kraja nepoznatim književnim djelom, u kojem je i opus od sedam nepoznatih drama, koje čine temeljni predmet našega rada.

Dosadašnja su istraživanja dramskoga opusa Josipa Kosora ponajčešće rezultirala mišljenjem da su njegova dramska ostvarenja stilski hibridi u kojima je moguće identificirati stilske označnice naturalizma, simbolizma, ekspresionizma pa i realizma. Iako postoje argumenti za neke od tih zaključaka, držimo da je uz sva slaba mjesta koja se mogu identificirati u njegovim dramskim ostvarenjima, dominacija ekspresionističkih stilskih označnica, neupitna.

Primarna su nam literatura, kad je riječ o poetici ekspresionizma, radovi Viktora Žmegača: Težišta modernizma, Europski kontekst ekspresionizma, O poetici ekspresionističke faze u hrvatskoj književnosti, Povijest njemačke književnosti, zatim radovi Ljubomira Marakovića Smjerovi drame, Iza ekspresionizma, Pjesništvo hrvatskoga ekspresionizma Cvjetka Milanje radovi Gordane Slabinac, Hrvatska književna avangarda i Zavođenje ironijom, Poetika hrvatskog i srpskog ekspresionizma Radovana Vučkovića, a kada je riječ o sintezi hrvatskog dramskoga ekspresionizma, koristit ćemo se rezultatima istraživanja Borisa Senkera Hrestomatija novije hrvatske drame I. dio od 1895-1940, Branka Hećimovića 13 hrvatskih dramatičara i Miroslava Šicela Povijest hrvatske književnosti – ekspresionizam – knjiga IV.

Uže područje radaU Kosorovoj ostavštini koja se čuva u Zavodu za povijest književnosti, kazališta i

glazbe HAZU, nalazi se i šest drama u rukopisu, koje je D. Jelčić nazvao dramama bez naslova te neobjavljena drama Donovi: analitičko promišljanje tih tekstova čini primarno područje našega rada.

U svojoj je monografiji posvećenoj Kosorovim djelima D. Jelčić upozorio na postojanje tih tekstova, no te su drame, kao rukopisna građa ostale nepoznate, samim time neproučene i nevalorizirane. Stoga se nameće potreba iščitavanja i kritičkoga prosuđivanja tih nepoznatih dramskih tekstova te pokušaj usustavljivanja Kosorova dramskoga opusa.

19

Budući da je bitna determinanta njegova stvaralaštva realizam doživljenoga, pri raščlambi drama koristit ćemo se i dosad uglavnom nepoznatom rukopisnom građom (korespondencija, autobiografije).

Ciljevi i problemi istraživanjaValja naglasiti da ni uz jednu od drama koje čine naš opus istraživanja, nismo našli

popis likova, a ni piščevo žanrovsko određenje teksta pa smo zapravo bili uskraćeni za temeljni autorov naputak u vezi s čitanjem drama, a onda i za pravac kojim bi trebala krenuti raščlamba.

Analiza piščevih postupaka pri gradbi djela (idejno-filozofski sloj djela, oblikovanje likova, fabularizacija/defabularizacija, odnos realnih i duhovnih prostora, čitanje, tumačenje, funkcija i realizacija importiranih sadržaja kao što su Biblija, antika, piščeve autobiografije kao i povijesni događaji koji su poslužili piscu kao poligon za demonstraciju specifičnoga shvaćanja ekspresionističke poetike (ekspresionizam kosorovske provenijencije), samo su neke od strategija kojima ćemo se služiti pri analizi nepoznatih drama.

Jedan je ciljeva ovoga rada dokazati da su Kosorove ideje, ako ne u cijelosti, a ono u fragmentima, aktualne i danas, pa bi se u nekim svojim segmentima (posebice, odnos prema ekologiji, gladi u svijetu, položaju žene, ujedinjenju Europe, odnosa Europe i Amerike…) mogle držati i veoma suvremenima.

Temeljni su ciljevi novoga i cjelovitoga iščitavanja Kosorova dramskoga opusa dokazati dosad nepoznati kontinuitet njegovog dramskog stvaranja te utvrditi domete toga dramskog opusa; utvrditi Kosorov osobni prinos razvoju i kontinuitetu ekspresionističke drame; nepoznate drame pripremiti i prezentirati hrvatskoj književnoj javnosti. Ostvarenjem naznačenih istraživačkih ciljeva želi se upozoriti i na potrebu objavljivanja Kosorovih sabranih dramskih djela.

Metodološki postupciBudući da je riječ o rukopisnoj građi, prvi je zadatak opis građe kao i pokušaj njezina

datiranja.Da bi se dobila sustavna i cjelovita slika Kosorova dramskoga stvaralaštva, u

metodologiji ovoga znanstveno-istraživačkoga rada koristit će se relevantne analitičke i sintetičke metode.

Pri citiranju tekstova poštovat ćemo načela suvremene tekstologije. Primjenom suvremenih znanstvenih metoda te znanstveno-istraživačkoga rada želi se

Kosorov dramski opus, kao završeni autorski opus, književno-povijesno kontekstualizirati i situirati u opus hrvatske ekspresionističke književnosti.

Očekivani znanstveni i praktični doprinos Kako primarni korpus tekstova čine tekstovi iz književnikove ostavštine koji se prvi

put problemski razmatraju, rezultati raščlamba, ali i predstavljanje tih tekstova javnosti, prinos su hrvatskoj književnoj historiografiji.

Osijek, 25. studenoga 2010.

Mentor Voditelj studija Kandidatakademik Dubravko Jelčić prof.. dr. sc. Vinko Brešić Marica Grigić

20

Vijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Izvještaj o tome ispunjava li Ermina Ramadanović uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskog studija kroatistike i prijedlog za odobrenje teme doktorskoga rada

Poštovane kolegice i kolege!Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 12. srpnja 2010. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo kojemu je zadatak utvrditi ispunjava li Ermina Ramadanović sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskog studija kroatistike i može li joj se odobriti predložena tema disertacije Sastavljeno i nesastavljeno pisanje u hrvatskome jeziku. O toj odluci Vijeća obaviješteni smo dopisom URBROJ 3804-240-10-2 od 26. srpnja tekuće godine. Stoga vam podnosimo sljedeći

I Z V J E Š T A J

1. Ermina Ramadanović rođ. Harambašić (dalje: pristupnica) završila je dodiplomski studij kroatistike (prvi) i fonetike (drugi predmet) na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem je god. 2001. upisala tadanji poslijediplomski studij kroatistike. U međuvremenu odslušala je sve propisane kolegije, položila sve programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija kroatistike predviđene ispite (prosječna ocjena 4,9), napisala i s izvrsnim ocjenama obranila dva kvalifikacijska rada.

U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje znanstvena je novakinja u Odsjeku za hrvatski standardni jezik u kojem je angažirana na projektu izradbe jednojezičnoga rječnika hrvatskoga jezika. Dosada je u suautorstvu objavila tri izvorna znanstvena rada (četvrti je u tisku) te sedam stručnih radova i prikaza. Sudjelovala je na jednome međunarodnom znanstvenom skupu posvećenu leksikološko-leksikografskoj problematici (Zagreb, 2009.).

Područja su njezina stručnog zanimanja: pravopis, tvorba riječi, leksikologija i leksikografija.

2. Temu disertacije Sastavljeno i nesastavljeno pisanje u hrvatskome jeziku pristupnica predlaže u dogovoru s mentorom prof. dr. Markom Samardžijom.

Predmet je istraživanja disertacije sastavljeno i nesastavljeno pisanje u pravopisima hrvatskoga jezika. Kao što je poznato, od prvoga hrvatskog pravopisa u suvremenome značenju toga naziva (Pravopis ilirskoga jezika izdan od Josipa Partaša… Zagreb, 1850.) brojni se hrvatski pravopisni priručnici u koječem razlikuju: koncepcijski („etimološki“ vs. „fonetski“), u pisanju refleksā jata, u pravilima za pisanje velikih

21

slova itd. Među tim su razlikama i pravila za sastavljeno i nesastavljeno („rastavljeno“) pisanje. Na osnovi vrlo opsežna vlastitoga korpusa, koji je pristupnica predočila povjerenstvu, ispisana iz svih dosadanjih hrvatskih pravopisnih priručnika i aneksnih pravopisnih rječnika razvidno je da je posrijedi vrlo složena problematika koja obiluje nedosljednostima. Te su pak nedosljednosti ponajprije posljedica činjenice da su sastavljeno i nesastavljeno pisanje samo dijelom pravopisni problem u čijem su ishodištu vrlo važni različiti, dosada dijelom zanemarivani ili nedovoljno proučeni, jezični problemi: gramatički, semantički, leksički i tvorbeni.

Zato će biti korisno ako se raščlambom dosadanjih pravopisnih rješenja i literature o sastavljenom i nesastavljenom pisanju identificira i točno omeđi problem. Korisno će nadalje biti utvrditi kriterije (načela) koje su u vezi s tom problematikom dosada primjenjivali kodifikatori hrvatske pravopisne norme, u čem su pritom suglasni i gdje su se razilazili. Ključno će pak biti da se odgovori na pitanje o problemu granice riječi i kriterijima za određenje (leksičke) riječi, čime se ujedno odgovara i na pitanje treba li neku jezičnu jedinicu pisati sastavljeno ili nesastavljeno.

S obzirom na već spomenutu činjenicu o razlikama što o tom postoje između hrvatskih pravopisnih priručnika kao i deficitarnost relevantne kroatističke literature o tim pitanjima, predložena bi disertacija, po našem sudu, mogla biti važna studija nedoumica u vezi sa sastavljenim i nesastavljenim pisanjem, što nije nikakva hrvatska „osebujnost“, ali se tečajem sociolingvističkih i drugih prilika u zadnjih stotinjak godina upravo u pravopisnoj normi hrvatskoga standardnog jezika nametnula kao stručno i praktično vrlo ozbiljan problem koji zavrjeđuje sustavnu znanstvenu obradbu.

3. Zaključci i prijedlog: Iz izvještaja i priložene dokumentacije razvidno je: 1. da je Ermina Ramadanović izvršila sve obveze na Poslijediplomskom doktorskom studiju kroatistike; 2. da od god. 2001. sudjeluje u znanstvenoistraživačkim projektima u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje; 3. da je (sama i u suautorstvu) dosada objavila deset radova (tri izvorna znanstvena rada, dva stručna i pet prikaza i recenzija) i 4. da je sudjelovala na jednome međunarodnom znanstvenom skupu.

Predloženu pak temu disertacije Sastavljeno i nesastavljeno pisanje u hrvatskome jeziku povjerenstvo ocjenjuje relevantnom za jezikoslovnu kroatistiku, napose za standardologiju, a pristupnicu stručno osposobljenom za kvalitetnu obradbu te teme. Stoga predlažemo da se predložena tema doktorskoga rada prihvati.

S poštovanjem

Stručno povjerenstvo

__________________________________

22

(Doc. dr. Krešimir Mićanović, predsjednik)

___________________________________

(Prof. dr. Marko Samardžija, član)

___________________________________

(Dr. Lana Hudeček, znanstvena savj., član)

U Zagrebu, 21. studenoga 2010.

23

Ermina RamadanovićInstitut za hrvatski jezik i jezikoslovljeUl. Republike Austrije 1610000 Zagreb

Fakultetskomu vijećuFilozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3 10000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

Sastavljeno i nesastavljeno pisanje u hrvatskome jeziku

Znanstveno područje: humanističke znanostiZnanstveno polje: filologijaZnanstvena grana: kroatistika

UvodPredmet je istraživanja ovog rada sastavljeno i nesastavljeno pisanje u pravopisima

hrvatskoga jezika. To je naime jedno od najtežih i najzahtjevnijih poglavlja (ono se u hrvatskim pravopisima najčešće naziva Sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi) u pravopisima velikoga broja jezika, pa i hrvatskoga. U radu će se pokazati kako su pod tim imenom obuhvaćeni različiti jezični (gramatički) problemi, a to onda utječe na pisanje i pravopisno propisivanje. Jedan je od tih problema primjerice problem pisanja audiotehnika/audio-tehnika ili brutocijena/bruto-cijena/bruto cijena. U pozadini je toga jezični, odnosno tvorbeni problem, tj. smatra li se prvi dio riječi, u prvome primjeru, prefiksoidom (vezanom osnovom) ili imenicom, odnosno u drugome primjeru prefiksoidom, imenicom ili nesklonjivim pridjevom, pa u skladu s tim postoje i različita pravila o pisanju, kao jedna riječ (sastavljeno ili sa spojnicom) ili kao dvije riječi. U tim i takvim primjerima, kako god ih napisali, tj. prema bilo kojemu od navedenih pravila, ne dolazi do promjene značenja. Drugi je problem primjerice pisanje usput/uz put. Tu je pisanje veoma važno, jer usput i uz put imaju i različito značenje i različite su vrste riječi. Zapravo je riječ o problemu granice riječi, pisanju jedne ili dviju riječi, odnosno skupa riječi, sintagme, zbog kojeg ćemo morati ući u analizu složenih morfološko-sintaktičko-semantičko-leksikološko-leksikografskih odnosa.

U radu će biti riječi općenito o hrvatskim pravopisima kroz povijest, o tvorbi riječi (samo onih koje će ući u korpus), o pravilima i kriterijima (načelima) za pisanje jedne ili dviju (više) riječi u hrvatskim pravopisima, o sastavljenom i nesastavljenom pisanju prema vrstama riječi s posebnim obzirom na sporne slučajeve.

ProblemDosad nije bilo iscrpnijih i potpunijih jezičnih analiza i cjelovitih procjena spomenutih

jezičnih pojava, iako određeni, pojedinačni, pogledi i osvrti postoje. U posljednjih je nekoliko godina o jednome od tih problema (pisanje priloga/prijedložnih izraza) napisano nekoliko članaka čiji se autori (Ivo Pranjković (2003), Sanda Ham (2003), Lana Hudeček i Luka Vukojević (2005)) razlikuju u svojim polazištima, a onda i u zaključcima.

Naslovom je dakle doktorskoga rada označeno osnovno područje istraživačkoga i znanstvenoga interesa koje je u širemu smislu pravopisna problematika, a u užemu jedno od najzamršenijih jezičnih (gramatičkih) pitanja, tj. razgraničenje riječi od riječi.

Kriteriji i upute u vezi sa sastavljenim i nesastavljenim pisanjem i s pisanjem spojnice u polusloženica postoje još od Brozova pravopisa, ali njihovo pisanje do danas nije ni

24

dosljedno ni ujednačeno pa će ovaj rad biti usmjeren u prvome redu praktično, tj. na popisivanje i osvjetljivanje spornih slučajeva, a pozornost će se posvetiti i teorijskomu promišljanju toga pravopisnoga problema. Pokazat će se kako je problem sastavljenoga i nesastavljenoga pisanja riješen u teorijskim dijelovima hrvatskih pravopisnih knjiga, a kako u njihovim rječničkim dijelovima, odnosno kakvo su pisanje propisivali pojedini hrvatski pravopisi. Problemi će se istraživati, popisivati i opisivati od Brozova Hrvatskoga pravopisa (1892), jer se u njemu taj problem prvi put nalazi zaokružen u jednome poglavlju, do najnovijih izdanja suvremenih pravopisa: V. Anić, J. Silić Pravopis hrvatskoga jezika (2001), S. Babić, B. Finka, M. Moguš Hrvatski pravopis (2004), S. Babić, S. Ham, M. Moguš Hrvatski školski pravopis (2008), L. Badurina, I. Marković, K. Mićanović Hrvatski pravopis (2008) i S. Babić, M. Moguš Hrvatski pravopis (2010), ali ne i iz svih izdanja pravopisnih knjiga, već samo iz onih koja su označila kakvu prekretnicu u vremenu (društveno-povijesna zbivanja) ili pak prekretnicu u pravopisnoj normi, tj. iz onih u kojima je došlo do kakve promjene. Istraživanje će se kretati izvan tih okvira samo ako to budu zahtijevali razlozi važni za ovaj rad. Osobito zanimljivo bit će ustvrditi koji su se kriteriji (načela) u hrvatskoj pravopisnoj normi smjenjivali, koji se nisu podudarali, koji su se radikalno mijenjali, a koji dosljedno primjenjivali i jednoznačno tumačili. Od spornih ćemo slučajeva spomenuti samo neke: imenice (npr. biobibliografija/bio-bibliografija, brutodohodak/bruto-dohodak/bruto dohodak, ekovrtić/eko-igračka/Eko Kvarner), priloge (npr. nasmrt (na smrt), nasreću (na sreću), ujutro (u jutro), dandanas/dan-danas), prijedloge (npr. dovrh, uvrh) i uzvike (npr. nazdravlje, dovraga). Problem je i u primjerima kao što su npr. nadohvat, nadomak, uoči. Njima se otvara i pitanje vrste riječi, jedni ih naime smatraju prilozima, a drugi prijedlozima.

Ciljevi i zadatciProblem o kojemu je riječ tradicionalno se smatra pravopisnim problemom, pa se u

pravopisima donose i pravila, stoga će se uvidom u pravopisne knjige i njihovom analizom pokušati točno identificirati problem. Ciljevi i zadatci rada svest će se na kritičko osvjetljivanje pravopisne prakse, posebno spornih rješenja i njihove teorijske pozadine i, tamo gdje je to moguće, unošenje više sustavnosti i dosljednosti u primjeni dosadašnjih pravila. Objasnit će se da je tu tek implicitno riječ o pravopisnome problemu, tj. osnovni je problem odgovoriti na pitanje koji su kriteriji da bismo što smatrali riječju i pokušati uspostaviti te kriterije za hrvatski jezik. Time ujedno odgovaramo i na pitanje treba li tu jedinicu pisati sastavljeno (riječ) ili nesastavljeno (više riječi).

Posebna će se pozornost posvetiti pisanju prijedloga s ostalim riječima, jer je jedan od osnovnih ciljeva ovog rada utvrditi slučajeve i razloge nedosljedne primjene kriterija za određivanje razlike između prijedložnih izraza (npr. prijedlog + imenica) i izraza u čijoj, uvjetno rečeno, strukturi nalazimo iste elemente, ali su oni zapravo nova jedinica (nova riječ), obično nova vrsta riječi (npr. prilog) pa se na taj način i pišu ili bi se trebali pisati.

Metodološki postupciIstraživanje će se temeljiti na prikupljenome korpusu te će se dobiveni podatci

obrađivati temeljem postojeće znanstvene i stručne literature. U samoj izradbi rada primjenjivat će se znanstvene metode i postupci poput analize, sinteze i usporedbe koje će umnogome pomoći osvjetljivanju i povezivanju bitnih spoznaja. Kao temeljni istraživački okvir doktorskoga rada primjenjivat će se kvalitativne i kvantitativne istraživačke metode i postupci te prikladni grafički prikazi (tablice, grafikoni s postotcima i sl.).

Dobiveni će korpus biti sustavno analiziran, opisan, usustavljen i objašnjen, kako bismo došli do rezultata o karakteristikama, posebnostima i promjenama s obzirom na navedene jezične probleme u različitim pravopisima. Sporni će se slučajevi posebno istraživati prema potvrđenosti u suvremenim rječnicima hrvatskoga jezika, savjetnicima, udžbenicima

25

hrvatskog jezika i ostalim dostupnim izvorima, primjerice u reprezentativnome korpusu hrvatskih tekstova Hrvatska jezična riznica – IHJJ, a usporedit će se i sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. U radu će se donijeti i rječnik spornih slučajeva s pripadajućim gramatičkim odrednicama, definicijama i primjerima uporabe.

Znanstveni prinosRadom na ovoj temi pružit će se uvid u nekoliko veoma složenih problema koji se još

od Broza (1892) pojavljuju u jednome pravopisnome poglavlju obično pod naslovom Sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi. Istraživanjem će se razgraničiti pravopisna i jezična (morfološka, tvorbena, sintaktička, semantička) razina ovoga problema, doći do zaključka u kojim je slučajevima bilo najmanje problema s pisanjem (nesporni slučajevi, npr. zanijekani pridjevi i imenice), tj. onih kod kojih postoji kontinuitet pisanja od prošlosti do suvremenosti, ondje gdje je bilo problema vidjeti na što su se odnosili i ako je bilo izmjena i nedosljednosti u načinu pisanja, popisati koji su to slučajevi.

Ovim će se radom prikupljena građa usustaviti, znanstveno objasniti i argumentirati te nastojati ponuditi vlastita rješenja koja će se onda posebice prezentirati u rječniku na kraju rada.

Kada se dakle govori o problemima koji su još od 1892. smješteni unutar spomenutoga pravopisnoga poglavlja, onda oni nisu pravopisni problemi u užemu smislu (iako je veoma pohvalno što ih je Broz detektirao i, najvjerojatnije u nedostatku objašnjenja toga problema u onovremenim jezičnim priručnicima, unio u svoj pravopis) nego su u prvome redu jezični, a tek onda pravopisni problemi, pa nije slučajno što je problem sastavljenoga i nesastavljenoga pisanja najkasnije riješen, ili nije riješen, u pravopisima mnogih jezika.

U Zagrebu 3. svibnja 2010. godine.

Mentor: Voditelj studija: Kandidatkinja:

____________________ ___________________ ___________________

prof. dr. Marko Samardžija prof. dr. Vinko Brešić Ermina Ramadanović

26

dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.predsjednik povjerenstva

dr. sc. Julijana Matanović, izv. prof.članica povjerenstva

dr. sc. Miroslav Palameta, red. prof. (Filozofski fakultet, Mostar)član povjerenstva

FAKULTETSKOM VIJEĆUFILOZOFSKOG FAKULTETASVEUČILIŠTA U ZAGREBUZAGREB, I. LUČIĆA 3

Zagreb, 30. studenoga 2010.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva koje je trebalo utvrditi ispunjava li Jela

Sabljić Vujica sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskog

studija kroatistike i može li joj se odobriti tema pod naslovom Teorija i razvoj eseja

u kontekstu hrvatske književnosti

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 28. rujna

2010. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li Jela

Sabljić Vujica sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskog studija

kroatitike i može li joj se odobriti tema pod naslovom Teorija i razvoj eseja u kontekstu

hrvatske književnosti (mentor: prof. dr. sc. Krešimir Nemec). S time u vezi podnosimo

sljedeći skupni

I Z V J E Š T A J

Jela Sabljić Vujica rođena je 20. V. 1974. u Banja Luci, gdje je završila osnovnu i

srednju školu. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Mostaru

(2000.). Odmah nakon diplome na istom je fakultetu izabrana u zvanje mlađe asistentice na

kolegiju Teorija književnosti i na tome radnom mjestu radi i danas.

U akademskoj godini 2001/2002. upisala je poslijediplomski studij kroatistike na

Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Odslušala je i položila sve ispite (prosjek ocjena: 4,93),

obranila dva kvalifikacijska rada: Teorija i geneza eseja (25. IV. 2006) i Matoševi eseji (3. V.

2006) i obavila konzultacije s mentorom. Time je stekla uvjete za upis na doktorski studij

2005/2006. Sudjelovala je na međunarodnom slavističkom skupu u Rijeci s temom Esejistika

27

Dalibora Cvitana (2007) i objavila nekoliko znanstvenih i stručnih radova. Kandidatkinja je

izvršila sve obveze iz programa doktorskoga studija na temelju kojih stječe pravo prija teme i

sinopsisa (vidi priloženu potvrdu).

U dogovoru s mentorom kandidatkinja predlože temu doktorskoga rada Teorija i

razvoj eseja u kontekstu hrvatske književnosti.

Tema je posve opravdana jer je riječ o samo djelomice istraženom području. Dok

se literatura o teoriji eseja na prvi pogled čini iznimno bogatom, sustavan poetički opis

eseja kao književne vrste u našim okvirima ipak još nije proveden. Štoviše, nepostojanje

jasnoga određenja prema „nestabilnom“ diskursu eseja (kao „obliku bez oblika“) doveo je

do posvemašnje terminološke zbrke i do promatranja eseja kao nekakve rubne pojave u

hijerarhiji diskurzivne proizvodnje. Osim toga, ono što se u hrvatskoj znanosti o

književnosti često označavalo kao „esejistika“ prije su bile studije o određenim piscima ili

interpretacije pojedinačnih književnih djela. Neki autori nerijetko posve izjednačavaju

esej s književnom kritikom, čime se u generički sustav unose dodatni nesporazumi.

Upravo naše doba karakteriziraju procesi intenzivne uporabe i valorizacije esejističkog

diskursa pa se tim više nameće i potreba njegova cjelovitog teorijskog određenja.

Iz priloženog sinopsisa vidljivo je da će kandidatkinja - koristeći analitički

instrumentarij zasnovan na teoriji diskursa, strukturalističkoj i poststrukturalističkoj teoriji

– pokušati ponuditi odgovore na sljedeća pitanja: može li se eseju ipak odrediti „oblik“ i

koje su njegove bitne komponente, koliko su te komponente postojane a koliko su bliske

drugim diskurzivnim oblicima, koliko esej ovisi o okolnostima u kojima nastaje, kako se i

s kojom snagom u njemu izražava društveni/povijesni kontekst te može li esej posjedovati

stvaralačku samobitnost koja bi ga činila relevantnim i u estetskom i u filozofskom

odnosno znanstvenom smislu. Kao teorijska „logistika“ i orijentir u istraživanju

esejističkoga diskursa poslužit će radovi najznačajnijih teoretičara eseja: Adorna,

Lukácsa, Bensea, Haasa, Scholesa, Schärfa i dr.

U drugom dijelu radnje kandidatkinja će se baviti genezom i poviješću eseja u

kontekstu hrvatske književnosti i književnoteorijske misli. Istražit će glavne „postaje“ u

razvoju hrvatskoga eseja od preporodnih vremena (kada se esej konstituira kao

samostalna književna vrsta) do danas te analizirati različite esejističke pristupe i poetičke

modele. Tako će se teorijske teze iz prvoga dijela odmah i ovjeriti analizom

reprezentativnih tekstova u rasponu od Matoša i Krleže do Cvitana i Tenžere.

Poredbenom metodom kandidatkinja će hrvatski esej kontekstualizirati u europske okvire.

Paralelno s primarnom esejističkom produkcijom u radu će se analizirati i razvoj i dometi

28

teorijske refleksije o eseju u hrvatskoj znanosti o književnosti. Doktorski rad J. Sabljić

Vujica prikazat će, dakle, teoriju i praksu eseja u svjetlu novih metodoloških pristupa i

tako doprinijeti razumijevanju te zanemarene književne vrste u hrvatskoj književnosti.

Zaključak i prijedlog

Pristupnica Jela Sabljić Vujica izvršila je sve propisane obveze u skladu s programom

Poslijediplomskoga doktorskog studija kroatistike: položila je sve ispite i napisala dva

propisana kvalifikacijska rada. Temu disertacije dogovorila je s mentorom. Tema je

znanstveno relevantna jer izražava nove spoznaje o eseju općenito i posebice u kontekstu

hrvatske književnosti.

Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da

Jeli Sabljić Vujica odobri predloženu temu Teorija i razvoj eseja u kontekstu hrvatske

književnosti (mentor: prof. dr. sc. Krešimir Nemec).

dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.predsjednik povjerenstva

dr. sc. Julijana Matanović, izv. prof.članica povjerenstva

dr. sc. Miroslav Palameta, red. prof. (Filozofski fakultet Mostar) član povjerenstva

29

Jela Sabljić Vujica Fakultetsko vijećeMasarykova 9 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

10000 Zagreb Ivana Lučića 310000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

Teorija i razvoj eseja u kontekstu hrvatske književnosti

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filologijaGrana: teorija i povijest književnosti

Teorijska podlogaDosadašnja teorijska istraživanja o eseju mogu se podijeliti na ona koja pokušavaju

pružiti sustavno razumijevanje eseja kao literarne vrste i ona koja se esejom bave prigodno ili problematski, u obliku književnopovijesnih ogleda, predgovora, teorijskih članaka i sl.

Prvoj grupi istraživanja pripadaju prvenstveno germanski i anglosaksonski teoretičari koji se nastoje baviti žanrovskim, klasifikacijskim i unutarnjim odrednicama eseja. Gerhard Haas tako u knjizi Essay, (Stuttgart, 1969.) govori o skepsi i relativizmu kao neizbježnim esejističkim osobitostima te postavlja pitanje o eseju kao mogućoj četvrtoj literarnoj vrsti. Robert Scholes i Carl Klaus u Elements of Essay (New York, 1969.) poimaju esej kao zajednicu literarnih i znanstvenih elemenata, a ovisno o intenzitetu njihova pojavljivanja govore o induktivnom odnosno deduktivnom eseju.

Druga grupa istraživanja, kojoj pripada i hrvatska literarna teorija, o eseju raspravlja više načelno, sa naglašenim autorskim senzibilitetom. Theodor V.Adorno (Esej kao forma, Revija XIV/1974, br.3, ), tako, esej smatra reprezentativnom diskurzivnom formom našeg vremena i svrstava ga u filozofiju, a Lukacs (Duša i oblici, Beograd, 1973.) ga izjednačava s književnom kritikom, oblikom teksta koji za predmet ima druge oblike ostvarene u pojedinim književnim djelima.

Zajedničko svim navedenim istraživanjima, osim očigledne divergentnosti u stavovima, jest svojevrsni zazor spram jasnog i nedvosmislenog određenja eseja kao literarne vrste čime se implicitno ustoličuje stav o eseju kao rubnoj pojavi u hijerarhiji diskurzivne proizvodnje. S obzirom da u našem suvremenom dobu svjedočimo upravo suprotnim procesima intenzivne uporabe i valorizacije esejističkog diskursa, tim više se nameće potreba njegova cjelovita teorijskog određenja.

Posljedica spomenute načelne teorijske distance je i terminološka zbrka koja se javlja gotovo pri svakom pokušaju povijesnog pregleda eseja. Primjerice, ono što se u hrvatskoj literaturi označavalo kao esejistika, to su prije studije o pojedinim piscima, opširniji prikazi jednoga vremena, ili aktivnosti jednoga pisca, to su analize i dokazivanja nekih činjenica, a sve to, u suštinskom značenju nije esej. Tako će Miroslav Šicel u svojoj Antologiji hrvatskog eseja (Zagreb, 2002.) nerijetko izjednačavati esej i književnu kritiku (''esej, odnosno književna kritika''), a u istoj knjizi možemo naći Matošev Samobor i Oko Lobora koji se navode i kao ogledan primjer putopisne proze u knjizi Vinka Brešića Hrvatski putopis.

U radu će se stoga prije svega nastojati izdvojiti temeljne komponente esejističkog diskursa, njegove povijesne i aktualne karakteristike, kako bi se mogla jasno odrediti uloga i značaj eseja u kontekstu hrvatske književnosti.

30

Uže područje rada

Kroz rad će se pokušati odgovoriti na niz pitanja koja se nameću prilikom sustavna teorijskog određenja eseja: može li se nestabilnom diskursu ipak odrediti oblik, i ako može, koje su njegove bitne komponente, jesu li one postojane ili se mijenjaju od jednog procesa esejističke proizvodnje do drugog, koliko su te komponente udaljene ili bliske drugim diskurzivnim obrascima, koliko esej ovisi o okolnostima u kojima nastaje, odnosno, s kojom se snagom u njemu odražava kontekst i koliko esej može posjedovati onu stvaralačku samobitnost kakvom shvaćamo umjetnost, filozofiju ili znanost. Odgovori na ova pitanja omogućit će i jasnije promišljanje hrvatskog eseja, okolnosti njegova nastanka, prepoznatljiv strukturalni razvoj koji se uočava u različitim esejističkim pristupima (Matoš, Krleža, Cvitan, Tenžera i dr.).

Ciljevi/ problemi istraživanja

Rad će nastojati dokazati kako je esej neovisna literarna vrsta koja svaki oblik interpretira kao stanje, odnosno koristi elemente iz već strukturalno definiranih sustava ali tako što ih iznutra mijenja, redefinira njihov strukturalni kod, izuzimlje njihovo uobičajeno značenje i na taj način kritički preispituje strukturalnu ravnotežu korištenih elemenata i njima pripadajućih sustava. Nadalje, u radu će se istražiti posebnosti vremena u kojima nastaje hrvatski esej, što je važno s obzirom na promijene koje se tada manifestiraju na samom diskursu.

Metodološki postupci

U radu će se koristiti metode temeljene na prethodno provedenim bibliografskim, bibliotečnim i arhivskim istraživanjima. Povijesnom metodom nastojat će se doći do nepobitnih činjenica vezanih za nastanak i razvoj eseja, metodom analize doći će se do konstitutivnih elemenata esejističke strukture koji će metodom sinteze definirati esejistički ustroj. Analitičko-sintetički instrumentarij će se zasnivati na teoriji diskursa, teoriji informacije, strukturalističkoj i poststrukturalističkoj teoriji. Komparativnom metodom nastojat će se uočiti važnost hrvatskog eseja kako spram hrvatske književnosti tako i spram europskog eseja. Interdisciplinarni pristup u radu je nužan zbog veće znanstvene utemeljenosti i kompleksnosti teme.

Znanstveni doprinos

Rezultati istraživanja koji će se prezentirati u radu trebali bi implicirati znanstveni doprinos humanističkim znanostima u teorijskom smislu koji bi se mogao izraziti u razvoju znanstvene spoznaje o eseju općenito i posebice u kontekstu hrvatske književnosti, rješavanju spomenutih teorijskih i terminoloških nedosljednosti i boljem shvaćanju značaja esejističkog diskursa.

Mentor Voditelj studija kandidatkinjadr.sc. Krešimir Nemec dr.sc. Stipe Botica Jela Sabljić

31

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETFakultetsko vijećeIvana Lučića 310000 Zagreb

Predmet: Ocjena podobnosti pristupnice i teme doktorske disertacije

Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 28.

rujna 2010. u stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li Tzvetomila Stefanova Pauly

uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, izvedbenih

umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i može li joj se odobriti tema

za izradu doktorske disertacije pod naslovom Estetički i ideološki aspekti demonizma u

poredbenom kontekstu južnoslavenske avangarde (1915.-1930.) -

(mentor: dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.), podnosimo ovo

IZVJEŠĆE

Doktorandica mr. Tzvetomila Stefanova Pauly rođena je 1974. u Targovištu (Bugarska).

Maturirala je 1993. u gimnaziji za strane jezike Geo Milev u Ruseu, razred francuskog jezika.

Završila je studij slavenskih filologija (smjer polonistika i bugaristika) te novinarstvo

(magistarski stupanj) 1998. g. na Sofijskom sveučilištu Sveti Kliment Ohridski. U dva

semestra je kao stipendistica pohađala tečajeve poljskog jezika i književnosti te postdiplomski

program kulturalnih studija na Sveučilištu u Varšavi, u Poljskoj. Radila je kao profesorica

poljskog jezika za početnike u Poljskom institutu kulture u Sofiji 1999. te kao prevoditeljica i

menadžer projekata u organizaciji za istraživanja novih lijekova od 2000. do 2003. U

akademskoj godini 2005./06. je pohađala tečajeve hrvatskog jezika Croaticum, a 2006./07.

upisala Poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture

na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti

našega fakulteta u ljetnom semestru 2008. i u zimskom semestru 2009./10. predavala je kao

vanjska suradnica noviju bugarsku književnost i vodila seminar iz poredbeno-južnoslavističke

problematike - Demoni bugarske i hrvatske književnosti u međuknjiževnom tumačenju.

Objavljivala je književnu kritiku, recenzije i stručne članke, a od znanstvenih radova

možemo navesti tri nedavno objavljena: 1. Kosmopolitizam južnoslavenske avangarde na

32

primjeru časopisa Zenit (Zagreb – Beograd, 1921. – 1926.), Riječ, HFDR: Rijeka 2009., god.

15, sv. 3, str. 158. – 167; 2. Preobraženja vampira u pjesništvu A. B. Šimića. Zbornik radova s

međunarodnoga znanstvenog skupa o hrvatskom književniku Antunu Branku Šimiću,

Drinovci, 5. i 6. rujna 2008., Matica hrvatska Grude, 2008., str. 473. – 493; 3. Postmoderno

recikliranje fantazama u romanu Dubravke Ugrešić Baba Jaga je snijela jaje (2008.),

Filološke studije, 2009., vol. 2.

Na našem doktorskom studiju položila je sve ispite, uključujući i završni ispit sa

završnim radom Estetički i ideološki aspekti demonizma bugarskoj, hrvatskoj i srpskoj

avangardnoj književnost (1915.-1930.).

Kao što je razvidno, nakon bogatoga studijskog i radnog iskustva, Tzvetomila Pauly u

posljednje se četiri godine, uz doktorski studij, već intenzivno bavila temama koje će je voditi

formuliranju doktorske teze o problematici demonizma u poredbenom kontekstu avangarde,

posebno na tekstovima iz bugarske i hrvatske književnosti. Iako je kao polazište u

formuliranju teme doktorskoga rada izabrana rana kritička recepcija te dosadašnje slavističko

istraživanje dijabolizma u bugarskoj književnosti, ono se proširuje propitivanjem ideološke

motivacije "zazivanja demona" u razdoblju evropske avangarde, napose ekspresionizma, a

konkretizira određenim međuknjiževnim tumačenjima, odnosno poredbenim analizama

tekstova iz južnoslavenske avangarde. Estetički se pak aspekti demonizma, osobito nacrtom

interpretacija fantastičnih i grotesknih oblika motiva demona, kao dominantnih formi

"avangardnog opoziva stvarnosti" i njezinog tradicionalno „lijepog“ prikazivanja u umjetnosti,

konstruiraju kao fantastične figure razgranate antimodernističke kritike civilizacije.

Budući da je korpus izabranih tekstova južnoslavenske avangarde organiziran

problemski, "oko dijaboličkog principa kao niz motivskih kompleksa", sinopsisom se ne

predviđa žanrovsko ograničenje, nego vremensko (uzima se najdinamičnije razdoblje

modernizma od 1915. do 1930.) i dijelom prostorno-jezično, jer se predviđaju pretežno

analize tekstova bugarskih i hrvatskih te srpskih pisaca (Svetoslav Minkov, Vladimir

Poljanov, Geo Milev; Ulderiko Donadini, Antun Branko Šimić, Miroslav Krleža i August

Cesarec; Miloš Crnjanski, Ljubomir Micić, Rastko Petrović, i dr.). Procjenjujemo da je

vremensko ograničenje, kao i izabrani korpus tekstova dostatan za uspješnu obradu i obranu

naslovljene teme. Napomenimo da je povjerenstvo uzelo u obzir primjedbe Vijeća na

prethodno formuliran naslov teme te je predložilo jedinstven naslov doktorskoga rada mr.

Tzvetomile Pauly - Estetički i ideološki aspekti demonizma u poredbenom kontekstu

južnoslavenske avangarde (1915.-1930.).

33

Kako proizlazi iz sinopsisa, ali i iz dosadašnjega iskustva u brojnim konzultacijama sa

doktorandicom, valja istaknuti naročit teorijski interes kada je riječ o predloženim ključnim

tematskim i metodološkim aspektima doktorata (od preispitivanja estetičkoga i ideološkoga

polja avangarde do namjere da se u svom hermeneutičkom postupku "apstrahira od položaja i

značenja u matičnoj kulturi" u korist međašnoga tj. međukulturnoga, kako predložaka tako i

tumačeva mjesta istraživanja). Ukratko, slovom sinopsisa, očekuje se da međukulturna i

poredbena tumačenja motivskih kompleksa prošire i prodube dosadašnje razumijevanje

učestale uporabe figure demona i estetiku ružnoće u avangardnoj poetici prije svega na planu

ideoloških i estetičkih aspekata; kroz tematski blisku, povijesno i kulturološki sličnu te jezično

srodnu književnu produkciju izdvojit će se kako polja analogije, tako i polja specifičnosti u

razvitku pojedinih nacionalnih avangardi.

Zaključno konstatiramo da je Tzvetomila Stefanova Pauly uspješno izvršila sve

obveze predviđene programom doktorskog studija i da je tema, kao i metodologija, njezine

disertacije dobro izabrana, budući da omogućuje prevrednovanje dosadašnjih istraživanja i

obuhvatnu književnopovijesnu sistematizaciju estetike i ideologije, odnosno pojave

demonizma u južnoslavenskim književnostima prve polovice 20. stoljeća, pa predlažemo da

Fakultetsko vijeće usvoji naše Izvješće.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Zoran Kravar, red. prof.

Dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.

Dr. sc. Dušan Marinković, red. prof.

Zagreb, 06. 12. 2010.

34

Tzvetomila Pauly Fakultetsko vijećeLaščinska cesta 121 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

ZAZIVANJE DEMONA U AVANGARDIIdeološki aspekti demonizma u poredbenom kontekstu južnoslavenskih

književnosti (1915. – 1930.)

Znanstveno područje: filologijePolje: filologijaGrana: teorija i povijest književnosti

Teorijska podloga

Teorijski okvir ovog rada zadaje ideološka kritika književnih tekstova, odnosno razmatranje ideoloških aspekata književnog djela preko strukturalne i poredbene analize estetičkih postupaka i kodova koje ga prožimaju i organiziraju. Klasični oblik takve kritike nalazimo u teorijskim i interpretativnim radovima filozofa i kritičara poput Maxa Horkheimera, Teodora Adorna, Terrya Eageltona, Fredrica Jamesona ili pak Slavoja Žižeka. Međutim, kao važna teoretska okosnica ovog rada će prvenstveno poslužiti ideološko-kritički koncept antimodernizma Zorana Kravara, razvijen i primjenjivan u njegovim interpretacijama na modernističkim tekstovima različite vrste. Planirano istraživanje crpi motivaciju za svoje postupke iz polivalentnog i interkulturnog rakursa koji se predlaže u čitanju i interpretaciji književnih tekstova, naime, orijentaciju ideološkog čitanja kako na lijeve tako i na desne kodove u avangardnoj kritici modernog doba koje se manifestiraju često preko dijaboličkih figura i motiva i koje je najpogodnije istraživati u određenom poredbenom, interkulturnom kontekstu, u konkretnom slučaju, u kontekstu blisko-jezičnih južnoslavenskih književnosti.

Uže područje rada

Rad se bavi književnim motivom demona u poredbenom kontekstu avangarde u bugarskoj, hrvatskoj i srpskoj književnosti u razdoblju od 1915. do 1930. Razmatraju se reprezentativni tekstovi stilskih formacija ekspresionizma, dijabolizma, zenitizma i dadaizma (prema autorima: od Gea Mileva, Svetoslava Minkova, Vladimira Poljanova i Georgija Rajčeva do Ulderika Donadinija, A. B. Šimića, Miroslava Krleže, Augusta Cesarca i Ljubomira Micića, kao i Miloša Crnjanjskog, Rastka Petrovića, i dr.). Zbog sinkretičnosti žanrovskog sistema avangarde, komparativna analiza zahvaća tekstove različitih žanrova - pjesništva, proze i drame – izdvajajući na taj način tematsko područje demonizma. Rad nastoji organizirati raznovrsnost demonskih figura, npr. vampir, zmaj, đavao, dvojnik, nepoznat netko, tehnički izum, smrt i dr., u tipologiju motivskih kompleksa prema mitološko-folklornom, kršćanskom, romantičarskom ili pak modernističkom porijeklu. Rad će braniti tezu kako demonske figure nastupaju pretežno u službi ideološki raznobojnih, ali dosljedno

35

provođenih kritika moderne civilizacije. Ideološki aspekti južnoslavenskog avangardnog demonizma promatraju se prvenstveno kroz vizuru estetičke kategorije groteske.

Ciljevi/problemi istraživanja

Cilj je ovog istraživanja interpretirati avangardne demonske figure u svjetlu ideoloških svjetonazora koji su ih formirali, ali i protumačiti dominantnu formu groteske za kojom posežu južnoslavenski avangardni pisci različitih ideoloških opredjeljenja. Jedan od centralnih problema rada je promišljanje fantastičnih i grotesknih oblika motiva demona kao dominantne forme avangardnog opoziva stvarnosti i njezinog tradicionalno „lijepog“ prikazivanja u umjetnosti.

Metodološki postupci

Metodološki gledano, rad nastoji primijeniti teorijski razloženu i u različitim konstitucijama okušanu interkulturnu interpretaciju Zvonka Kovača, posebice pogodnu za blisko jezične i povijesno te kulturno srodne književnosti, koja u konstruiranom poredbenom kontekstu, „umnažanjem analiziranih podataka u sinkronijskim presjecima iz tekstova više književnosti“, omogućava dosizanje nove „sinteze o poetikama perioda“ (Kovač: 2005). Namjeravana poredbena analiza avangardnih tekstova u svom početnom hermeneutičkom postupku apstrahira od položaja i značenja konkretnog teksta u matičnoj kulturi, dovodeći ga u problemski dijalog sa drugim/stranim, ali tematski, jezično, periodizacijski i estetički srodnim tekstom. Interkulturna interpretacija se čini napose pogodna za avangardna djela koja po definiciji teže izbrisati tradicionalnu graničnost svake vrste. Osim toga, zahvaljujući interkulturalnosti, analitički položaj interpretacije zauzima međašnji, tj. međuknjiževni prostor, svojevrsno „bestežinsko stanje“, koje osigurava primjereno ambivalentno i kompleksno po svojoj organizaciji ideološko čitanje izabrane motivske građe.

Rad namjerava kombinirati određenu tipologiju demonskih figura, od folklornog čudovišta do modernog „sivog gospodina“ i slike destrukcije materijalnog te duhovnog svijeta, s paralelnim poredbenim analizama tekstova u kojima se uočavaju i koji ilustriraju takvi motivski kompleksi. Pojedine varijante demonskih motiva u poredbenom presjeku bit će, prema tome, presudne za strukturu rada, a ne na primjer razmatranje djela u okviru nacionalnih književnosti ili opusa danog pisca. Kao interpretativna okosnica ideološkog čitanja uočenih motiva poslužit će teorijski koncept Zorana Kravara o antimodernizmu, čiji kratak pregled će prethoditi nizu analiza. Kod svakog motiva će biti razlagani estetički postupci preko kojih se ideološki svjetonazor očituje. Istraživanje se, dakle, zalaže na poredbenu interkulturnu interpretaciju kao metodološki postupak koji osigurava pluralnu, i stoga relativno neovisnu, perspektivu iz koje se mogu promatrati raznobojne i složeno organizirane ideološke konstrukcije u južnoslavenskim avangardnim tekstovima.

Očekivani znanstveni i/ili praktični doprinos

Očekuje se da komparativna analiza motivskih kompleksa proširi i produbi dosadašnje razumijevanje učestale uporabe figure demona i estetiku ružnoće u avangardnoj poetici prije svega na planu ideoloških i estetičkih aspekata. Sinkronijski će presjek kroz tematski blisku, povijesno i kulturološki sličnu te jezično srodnu književnu produkciju triju južnoslavenskih avangardnih književnosti (bugarske, hrvatske i srpske) izdvojiti kako polja analogija, tako i polja specifičnosti u razvitku pojedinih nacionalnih avangardi.

Zagreb, 15. lipnja 2010.

36

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidatkinjeprof. dr. Zvonko Kovač prof. dr. Boris Senker Tzvetomila Stefanova Pauly

37

dr. sc. Fehim Nametak, red. prof.

predsjednik povjerenstva

dr. sc. Tatjana Paić-Vukić, znan. suradnik (HAZU)

član povjerenstva

dr. sc. Tomislav Brlek, docent

član povjerenstva

Predmet: Azra Abadžić Navaey – Izvješće Stručnog povjerenstva o ispunjavanju

uvjeta za stjecanje doktorata znanosti u sklopu Doktorskoga studija književnosti,

kulture, izvedbenih umjetnosti i filma i odobrenju teme za izradu doktorskoga

rada

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj

18. studenog 2010., imenovani smo u Stručno povjerenstvo sa zadaćom da utvrdimo

ispunjava li pristupnica Azra Abadžić Navaey sve uvjete predviđene programom

Poslijediplomskoga doktorskog studija književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma, te

može li joj se odobriti tema za izradu doktorskoga rada pod naslovom „Osmanski intertekst

u romanima Orhana Pamuka“, pod vodstvom mentora dr.sc. Fehima Nametka, red. prof.

(Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu). U vezi s tim Vijeću podnosimo sljedeće skupno

IZVJEŠĆE

Azra Abadžić Navaey rođena je 1976. godine u Zagrebu. Diplomirala je 2001. godine

dvopredmetni studij francuskoga jezika i književnosti i turkologije na Filozofskom fakultetu

Sveučilišta u Zagrebu. Od 1. veljače 2004. godine zaposlena je na Katedri za turkologiju

Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao znanstvena novakinja u suradničkom

zvanju asistentice na znanstvenom projektu Turski i hrvatski jezik u kontaktu i u kontrastivnoj

analizi (0130501). Nakon isteka tog projekta nastavila je raditi na projektu Kontrastivna

analiza gramatičkoga ustroja turskog i hrvatskog jezika (Projekt br: 130-1300869-0881,

voditelj: prof. dr. sc. Ekrem Čaušević).

38

Od 2004. godine aktivno je sudjelovala u izvođenju nastave iz više različitih kolegija

na Katedri za turkologiju: „Jezične vježbe iz turskog jezika“, „Stara turska književnost“,

„Moderna turska književnost“, „Osnove perzijskoga jezika“, seminar iz kolegija „Islamska

civilizacija I“ i „Islamska civilizacija II“. Od listopada 2008. godine, uz dopuštenje Vijeća i

pod vodstvom nositelja kolegija prof. dr. sc. Fehima Nametka, održava nastavu, seminare i

ispite iz obaveznih kolegija diplomskoga studija Turkologije: „Uvod u osmansku

književnost“, „Osmanska književnost“, „Uvod u modernu tursku književnost“ i „Uvod u

suvremenu tursku književnost“. Također, uz dopuštenje Vijeća od 2009./2010. godine

samostalno održava nastavu iz izbornog kolegija „Osnove perzijskoga jezika“.

Tijekom protekloga perioda napisala je nekoliko stručnih osvrta, recenzija i članaka, te

jedan znanstveni rad pod naslovom Predodžbe o Turcima u hrvatskoj nastavi povijesti, s

kojim je sudjelovala na 4. međunarodnom turkološkom simpoziju zemalja jugoistočne

Europe, BAL-TAM, održanome u Zagrebu (rad je predan u tisak). S nekoliko preglednih

radova o turskoj književnosti i tursko-hrvatskim književnim vezama sudjelovala je i u

projektu LZMK-a na izradi Hrvatske književne enciklopedije.

Poslijediplomski doktorski studij književnosti upisala je na Filozofskom fakultetu

Sveučilišta u Zagrebu akad. g. 2001./2002. i uspješno obavila sve programom propisane

obaveze. Pristupnica je, dakle, odslušala i položila ukupno osam kolegija predviđenih

programom studija: Epistemološki modeli znanosti o književnosti, Klasifikacija književnosti,

Problemi i tipovi interpretacije 1, Problemi i tipovi interpretacije 2 (dr. sc. Milivoj Solar,

prof. emeritus), Kulturalni studiji: teorija i praksa (dr. sc. Dean Duda, red. prof.), Znak i

grad, Semiologija simbola (dr. sc. Dubravko Škiljan), Hispansko-američka književnost (dr. sc.

Mirjana Polić-Bobić, red. prof.), s prosjekom ocjena 4.7. U okviru doktorskoga studija, u

dogovoru s mentorom dr. sc. Fehimom Nametkom (red. prof. Filozofskog fakulteta

Univerziteta u Sarajevu) napisala je dva seminarska rada, te obavila propisane konzultacije. U

studenom 2008. godine predala je kvalifikacijski rad s naslovom „Osmansko naslijeđe kao

intertekstualna građa u Pamukovom romanu Zovem se Crvena“, koji je pozitivno ocijenjen.

Budući da je Azra Abadžić Navaey time i formalno ispunila sve uvjete predviđene

programom Poslijediplomskoga studija književnosti, stekla je uvjete za izradu doktorske

disertacije. Nakon konzultacija s mentorom dr. sc. Fehimom Nametkom, pristupnica je

odlučila proširiti interesno područje kojim se već bavila u kvalifikacijskom radu, te je uputila

fakultetskom Vijeću sinopsis doktorskoga rada pod naslovom „Osmanski intertekst u

romanima Orhana Pamuka“.

39

Uz suglasnost predloženog mentora i pristupnice Stručno povjerenstvo predlaže

promjenu mentora. Umjesto predloženog mentora dr. sc. Fehima Nametka, red. prof.

Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, predlaže se imenovanje nove mentorice, dr. sc.

Mirjana Teodosijević, red. prof. na Katedri za turkologiju Filološkog fakulteta Univerziteta u

Beogradu, koja je prihvatila mentorstvo.

Kako obrazlaže u svome sinopsisu, pristupnica u disertaciji namjerava istražiti tipove

i značajke intertekstualnih odnosa koje romani suvremenog turskog pisca Orhana Pamuka

uspostavljaju s orijentalno-osmanskim naslijeđem kao književno-kulturnim predloškom. Taj

se aspekt čini posebno zanimljivim s obzirom na kontekst turske postmoderne i njen iznova

osnažen zahtjev za propitivanjem vlastite kulture, identiteta i odnosa prema tradiciji. Orhan

Pamuk jedan je od najistaknutijih predstavnika turske postmodernističke književnosti i jedan

od prvih autora koji je u svojim historiografskim metafikcijama uspostavio dijalog s onim

segmentom vlastite tradicije koji je dugo bio potiskivan iz dominantnog diskursa

republikanske Turske. Analizom intertekstualnih odnosa koje autor ostvaruje s osmanskim

kulturnim naslijeđem u radu bi se pokušali utvrditi tipovi i modaliteti piščeva odnosa prema

prošlosti, te prikazati na koji je način postmodernistički diskurs općenito pridonio kritičkom

propitivanju osmanske tradicije i redefiniranju turskog kulturnog identiteta. S obzirom na

postavljeni cilj istraživanja, pristupnica je odabrala primjereni metodološki pristup s

uporištem u teoriji intertekstualnosti, kao jednoj od relevantnih teorija analize teksta.

Relevantnost odabrane teme Azra Abadžić Navaey obrazlaže argumentom da se u

dosadašnjim istraživanjima Pamukova književnoga stvaralaštva nije obraćala sustavna

pozornost na fenomen osmanskoga interteksta, niti je bilo pokušaja tumačenja mogućih

implikacija tih autorovih postupaka ne samo u stilističko-estetskom, nego i širem društveno-

ideologijskom okviru, što se također navodi kao predmet interesa rada. Upravo u tom

segmentu vidi se znanstveni doprinos predložene teme, a nije zanemarivo napomenuti kako u

domaćoj književnoj znanosti do sada uopće nije bilo radova iz područja turske književnosti.

Ovaj bi rad svakako bio iskorak u rasvjetljavanju jednog segmenta proznog stvaralaštva ovog,

u nas iznimno popularnog turskog autora i suvremenih književno-kulturnih gibanja na turskoj

književnoj sceni općenito.

Na temelju iznesenoga, Stručno povjerenstvo zaključuje da kandidatkinja Azra

Abadžić Navaey ispunjava uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskog

studija književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma, te ustvrđuje da je u sinopsisu

pokazala poznavanje predmeta, upućenost u stručnu literaturu i obrazložila opravdanost

40

predložene teme disertacije. U skladu s time predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati

pozitivno izvješće o dosadašnjem radu pristupnice, te da joj odobri temu za izradu doktorskog

rada pod naslovom „Osmanski intertekst u romanima Orhana Pamuka“.

U Zagrebu, 28.12. 2010.

dr. sc. Fehim Nametak, red. prof.

predsjednik povjerenstva

dr. sc. Tatjana Paić-Vukić, znan. suradnik (HAZU)

član povjerenstva

dr. sc. Tomislav Brlek, docent

član povjerenstva

41

Azra Abadžić Navaey Fakultetsko vijećeRusanova 17 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

Osmanski intertekst u romanima Orhana Pamuka

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filologijaGrana: turkologija

Teorijska podloga, aktualne relevantne spoznaje, razlozi/motivacija za predloženo istraživanje

Modernističke i postmodernističke tendencije u turskoj književnosti javile su se nešto kasnije u odnosu na književnosti zapadnoga kruga, i u kratkom periodu od svega dva desetljeća približile tursku književnost suvremenim svjetskim poetičkim tokovima. Zakašnjeli turski modernizam, kojega se prve naznake zamjećuju od sedamdesetih godina 20. stoljeća, predstavljao je tek početak mnogo značajnijeg obrata koji je vrhunac doživio u devedesetima, kada se postmodernizam u turskoj književnosti etablirao kao nova kulturna paradigma. Problemi koji su se našli u samome žarištu postmodernističkog diskursa - poput ponovnog okretanja prošlosti, povratka dugo zanemarenom lokalnom i dijalektalnom i pitanja odnosa prema tradiciji – na prijelazu iz osamdesetih u devedesete prošloga stoljeća sve su izraženije stale zaokupljati i novu generaciju turskih književnika i intelektualaca.

Povećani interes turske javnosti potkraj 20. stoljeća za upoznavanje s osmanskim nasljeđem, dugo potiskivanim iz dominantnog diskursa republikanske Turske, manifestirao se i u književnosti kroz pojavu historiografske metafikcije. Među najznačajnijim predstavnicima tog tipično postmodernističkog žanra Orhanu Pamuku pripada istaknuto mjesto, kako u pogledu književne realizacije, tako u pogledu problemske potke njegovih romana. Riječ je o romanima u kojima okosnicu tvori živ i zanimljiv intertekstualni dijalog s orijentalno-islamskom kulturnom tradicijom, i u tom je smislu njegov opus moguće čitati kao pokušaj propitivanja vlastite kulture, identiteta i odnosa prema nasljeđu.

Odabir intertekstualnosti nametnuo se kao najprimjereniji teorijski okvir u razmatranju piščeva odnosa prema tradiciji, te će stoga disertacija imati uporište u radovima relevantnih književnih teoretičara koji su se bavili fenomenom intertekstualnosti i historiografske metafikcije (M. Bahtin, J. Kristeva, R. Barthes, G. Genette, M. Riffaterre, M. Orr, U. Eco, L. Hutcheon...), te u problemski srodnim radovima priznatih turskih književnih kritičara i teoretičara (B. Moran, J. Parla, Y. Ecevit i dr.).

Premda se u dosadašnjim radovima, uglavnom esejističkog karaktera, redovito isticala intertekstualnost kao jedna od prepoznatljivih literarnih karakteristika Pamukova rukopisa, do sada nije bilo sustavnih pokušaja tumačenja mogućih implikacijâ takvih autorovih postupaka unutar ne samo stilističko-estetskog, nego i šireg društveno-ideologijskog okvira, što bi također bilo predmetom ovoga rada.

Uže područje radaOd svih Pamukovih romana Crna knjiga (Kara Kitap) i Zovem se Crvena (Benim

Adım Kırmızı) najsnažnije su određeni, i strukturalno i semantički, svojim pristupom

42

orijentalno-islamskoj kulturi, stoga će u žarištu kritičkog promišljanja biti složeni intertekstualni i intermedijalni odnosi koje pisac uspostavlja rabeći osmanski kulturni predložak kao građu za svoje romane. Osim analize različitih oblika intertekstualne upotrebe starijih tekstova u novim, posebna će se pažnja obratiti na piščev ambivalentan odnos prema prošlosti, u okviru čega će se djelomice obuhvatiti i drugi Pamukovi romani vezani uz problematiku istraživanja.

Ciljevi i problemi istraživanja

Cilj predloženog istraživanja jest prikazati na koji je način donedavno zanemarivano kulturno nasljeđe Turske našlo svoju realizaciju u diskursu Pamukove proze, te u kojoj je mjeri postmodernističko čitanje povijesti općenito pripomoglo kritičkom propitivanju vlastite tradicije i pokušaju nadilaženja krize identiteta.

U uvodnome dijelu rada razmotrit će se društveno-kulturni kontekst (post)modernističkog obrata u turskoj književnosti i ukazati na značaj Pamukove (meta)fikcije unutar suvremenih književnih tokova. Nadalje, polazeći od intertekstualnosti kao jedne od mogućih perspektiva u kritičkoj analizi teksta, naznačit će se temeljne postavke tog fenomena i neke od glavnih dihotomija u njegovu tumačenju. Posebna će se pozornost pokloniti analizi i tipologiji intertekstualnih odnosa koje autor, u okvirima postmodernističkog diskursa, ostvaruje s klasičnom orijentalnom tradicijom, putem analogija i/ili otklona, čime bi se intertekstualnost kao imanentno poetičko načelo Pamukovih romanâ podiglo na višu razinu interdiskurzivnosti. Na formalnoj će razini u središtu zanimanja biti načini na koje autor pristupa pojedinim segmentima osmanskoga predloška uklapajući ih u tekst romana, dok bi se na interpretativnoj razini pokušale odrediti njihove funkcije unutar književno-estetskog i šireg društvenog konteksta.

Metodološki postupci

Sama tema predloženog istraživanja dijelom uvjetuje i metodološki pristup. Proučavanje raznolikih tipova odnosa koje Pamukovi romani uspostavljaju s osmanskim intertekstom temeljit će se na pomnom čitanju odabranog korpusa uz primjenu analitičko-kritičkih, komparativnih i interpretativnih postupaka koji imaju uporište u suvremenoj teoriji analize teksta (intertekstualnost).

Očekivani znanstveni doprinos

Identifikacijom i analizom intertekstualnih veza koje Pamukovi romani grade s gustim i kompleksnim predloškom osmanskoga teksta, pokušali bi se utvrditi tipovi i modaliteti autorova odnosa prema prošlosti. Polazeći od intertekstualnosti ne samo kao stilističkog fenomena, već uvažavajući i njegove društveno-ideologijske implikacije, analiza se ne bi zadržala samo na retoričkoj razini (opis i tipologija intertekstualnih odnosa), već bi se nastojalo ukazati i na ideološku pozadinu toga problema koja je u dosadašnjim radovima izostajala.

U Zagrebu, 30. ožujka 2010.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:dr. sc. Fehim Nametak dr.sc. Boris Senker Azra Abadžić Navaey

43

44

dr. sc. Katica Ivanković, izv. prof.dr. sc. Dalibor Blažina, izv. prof.dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 17. prosinca 2010. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo kako bismo utvrdili ispunjava li Suzana Kos uvjete za stjecanje doktorata znanosti u okviru Poslijediplomskoga studija književnosti (predbolonjski program) i može li joj se odobriti tema za izradu doktorskog rada pod naslovom Ženski diskurs češke proze na prijelazu u 21. stoljeće: ženski identitet u tranziciji pod vodstvom mentorice dr. sc. Katice Ivanković, izvanredne profesorice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U skladu s navedenim podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Suzana Kos rođena je 1977. godine u Zagrebu, Republika Hrvatska. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Zagrebu. Godine 1996. upisala se na studij bohemistike i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2002. godine diplomirala obranivši diplomski rad s temom iz češke književnosti. Godine 2003. na istom se fakultetu upisala na Poslijediplomski doktorski studij književnosti na kojem je položila sve propisane ispite s prosjekom ocjena 4,92 i izradila propisani kvalifikacijski rad pod mentorstvom dr. sc. Katice Ivanković, izv. prof. Od 2005. godine počela je raditi kao asistentica na Katedri za češki jezik i književnost i održava kolegije iz povijesti češke kulture i književnosti. Autorica je pet znanstvenih radova (Žena u suvremenom češkom ženskom pismu. Junakinja u prozama Tereze Boučkove, Sylvije Richterove i Ive Pekárkove (Književna smotra, br. 124-125 (2002)), Tri lika Božene Němcove u kontekstu češke književne povijesti i kulture (Romantizam i pitanja modernoga subjekta (2008)), K současné recepci Boženy Němcové (Studia Moravica VI Symposiana (2008)), Božena Němcová – jučer, danas, sutra (Slovanské jazyky a literatury: Hledání identity (2009)), Chick lit a česká populární četba pro ženy (u tisku)) te je izlagala na četiri znanstvena skupa. Usavršavala se na Karlovu sveučilištu u Pragu, u Zavodu za češku književnost Češke akademije znanosti i na Masarykovu sveučilištu u Brnu. Predloženi doktorski rad Ženski diskurs češke proze na prijelazu u 21. stoljeće: ženski identitet u tranziciji opravdan je zbog nedostatka detaljnog i sustavnog čitanja produkcije suvremenih čeških prozaistica. Rad će pridonijeti hrvatskom proučavanju češke književnosti te ponuditi analizu tematskih odrednica suvremene češke ženske rodne književnosti. Kao poseban doprinos rada ističe se analiza relevantnoga korpusa suvremene češke popularne ženske književnosti koji je do ovog trenutka znanstveno neistražen.

Zaključak

Na temelju uvida u dokumentaciju o studiju i u sinopsis doktorskog rada, ocjenjujemo da pristupnica Suzana Kos ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija književnosti te predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

45

Sveučilišta u Zagrebu da odobri pristupnici pisanje doktorskog rada s predloženom temom Ženski diskurs češke proze na prijelazu u 21. stoljeće: ženski identitet u tranziciji , pod vodstvom mentorice dr. sc. Katice Ivanković, izv. prof.

U Zagrebu, 20. prosinca 2010.

dr. sc. Katica Ivanković, izv. prof.predsjednica povjerenstva

dr. sc. Dalibor Blažina, izv. prof.član povjerenstva

dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.član povjerenstva

46

Suzana Kos Fakultetsko vijećeRužmarinka 15 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u ZagrebuZagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

Ženski diskurs češke proze na prijelazu u 21. stoljeće: ženski identitet u tranziciji

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filologijaGrana: slavistika

Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje

Sve od rađanja moderne češke književnosti do pada komunizma 1989. godine pitanje ženskog identiteta bilo je blokirano u ime kolektivizma te se stoga u korpusu češke književnosti sve do najnovijeg razdoblja izbjegava pozicioniranje autorica u specifičan ženski prostor. Zbog osobite političke i društvene situacije u češkom društvu, ženski diskurs postaje predmetom znanstvenog zanimanja tek u devedesetima, kada oslobođenost na političkom planu otvara nove mogućnosti u književnom i književnoznanstvenom području. Znanstvenu revalorizaciju povijesnog razvoja češkog ženskog pisma (Kalivodová, Moldanová, Heczková) prati i formiranje nove češke ženske rodne književnosti, čija pokretačka snaga počiva u autoricama srednje generacije koje su svoja djela počele objavljivati oficijelno, u emigraciji ili samizdatu krajem osamdesetih te svoje stvaralačke potencijale u potpunosti razvijaju u devedesetima.

Budući da se radi o još uvijek vrlo bliskom književnopovijesnom razdoblju, ne možemo govoriti o sustavnoj znanstvenoj refleksiji suvremene češke rodne književnosti posljednjih dvaju desetljeća, no usprkos tome tekstovi suvremenih prozaistica potvrđeni su kao specifičan pravac češke postkomunističke književnosti (Machala, Novotný). U doktorskom radu bit će korišteni teorijski radovi iz područja feminističke i postfeminističke teorije, s naglaskom na za rad ključnim tekstovima kojima se definiraju pojmovi identiteta, roda i subjekta (Hall, Foucault, Butler, Waugh, Mills) te na istraživanjima o popularnoj ženskoj književnosti (chick-litu) niza relevantnih autora (Radway, Whelehan, Ferriss, Young). Nepostojanje detaljnog i sustavnog čitanja produkcije suvremenih čeških prozaistica osnovni je motiv za pisanje ovog rada.

Uže područje rada

U predloženom će se doktorskom radu prikazati posebnosti češke rodne književnosti na prijelazu u 21. stoljeće te uspostaviti kontinuitet između dvije generacije čeških proznih autorica, onih koje počinju stvarati u drugoj polovici osamdesetih i poveznica su s predtranzicijskim periodom (Tereza Boučková, Zuzana Brabcová, Alexandra Berková, Iva Pekárková), te autorica koje svoje prvijence pišu u devedesetima i poslije (Irena Dousková, Petra Hůlová). Posebna pozornost posvetit će se suvremenoj popularnoj ženskoj književnosti (Irena Obermannová, Halina Pawlowská, Barbara Nesvadbová) kao važnom modelu oblikovanja modernih ženskih subjekata.

47

Ciljevi/problemi istraživanja

Cilj rada jest ispitati tematske i poetičke preferencije izabranih autorica, s posebnim naglaskom na postupke formiranje novih ženskih subjekata. Usporedit će se različite tematske i žanrovske karakteristike pojedinih autorica djelatnih u još uvijek ne posve usustavljenom književnom razdoblju i karakteristike koje proizlaze iz različite generacijske pripadnosti tih autorica te tekstovi pisani u slutnji revolucije s onima nastalim nešto poslije, u tranzicijskom periodu. Utvrdit će se na koji se način tretira i mijenja ženski subjekt i identitet, u kojoj je mjeri i na koji način obilježen socijalističkim ideologijom i tranzicijskim periodom te uočiti promjene u rodnim diskursima.

Metodološki postupci

U ovome će radu biti predstavljeni tipovi ženskog pisma na prijelazu u 21. stoljeće u češkoj književnosti na osnovi odabranog korpusa koji obuhvaća desetak autorica različitih generacija. Postavljeni problem preispitat će se na uzorku od petnaestak romana/pripovjednih zbirki uz pomoć metode interpretacije književnog teksta – analize i tumačenja teksta. Komparativnom naratološkom i lingvostilističkom analizom utvrdit će se karakteristična specifična i opća mjesta pojedinačnih tekstova suvremenih čeških prozaistica različitih generacija. U analizi će se naglasak staviti na odnos autorica prema složenom pojmu identiteta te općim interesnim područjima tranzicijske književnosti ključnima za njegovo formiranje. Sam korpus bit će podijeljen u četiri kategorije prema tretmanu relevantnih odrednica identiteta poput povijesti, pamćenja-tradicije, društvenog i političkog prostora te specifičnih područja ženskog iskustva – seksualnosti (a time i tijela) i intime, s posebnim naglaskom na do sada znanstveno neistraženo područje suvremene češke popularne ženske književnosti u čijoj analizi će se koristiti pristup kulturalnih studija američke i britanske tradicije. U cilju stvaranja povijesnog okvira historiografski će se istražiti razvoj češke ženske rodne književnosti u usporedbi s razvojem feminizma i postfeminizma u Češkoj.

Očekivani znanstveni i/ili praktični doprinos

Predloženi doktorski rad utvrdit će tematske odrednice suvremene češke ženske rodne književnosti usporedbom različitih modela narativizacije procesa formiranja novih ženskih identiteta u kontekstu aktualnih društvenih prilika. Kao poseban doprinos ističe se analiza relevantnog korpusa suvremene češke popularne ženske književnosti koji je do ovog trenutka znanstveno neistražen. Rad će dati doprinos i hrvatskom proučavanju češke književnosti te će biti primjenjiv u budućim istraživanjima srodne problematike u književnopovijesnom i književnoteorijskom smislu.

Datum 20. 10. 2010.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata

dr. sc. Katica Ivanković, dr. sc. Boris Senker, red. prof. Suzana Kos, prof.izv. prof.

48

Sveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za romanistiku

dr. sc. Dražen Varga, izv. prof. dr. sc. Karlo Budor, red. prof.dr. sc. August Kovačec, red. prof. u miru

Zagreb, 07. 12. 2010.

FAKULTETSKOM VIJEĆUFILOZOFSKOG FAKULTETASVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predviđenih

programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i odobrenje teme

disertacije pod naslovom Jezični interdikt u suvremenom španjolskom jeziku za

pristupnicu Ivanu LONČAR

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo nas je, na sjednici održanoj 12. srpnja 2010. godine, u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li pristupnica Ivana LONČAR sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema disertacije pod naslovom Jezični interdikt u suvremenom španjolskom jeziku (mentor: dr. sc. Karlo Budor, red. prof.). Na temelju dostavljene nam dokumentacije podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Ivana Lončar rođena je 6. svibnja 1979. godine u Slavonskom Brodu, gdje je završila osnovnu školu. Srednjoškolsko obrazovanje započela je također u Slavonskom Brodu, a dovršila ga u Zagrebu (XV. gimnazija) 1997. godine. Iste je godine upisala Studij španjolskog jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 2003.

U studenom 2004. godine upisala je Poslijediplomski doktorski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pristupnica je izvršila sve obveze predviđene programom Studija: položila je sve propisane ispite s izvrsnim uspjehom (prosjek: 4,55), izradila predviđene seminarske radove (4) te 2. srpnja 2008. s izvrsnim uspjehom obranila kvalifikacijski rad pod naslovom Španjolska ženska osobna imena motivirana kršćanskim nazivljem s osobitim osvrtom na marijanska imena (Vijeće poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike priznalo je kvalifikacijski rad kao zamjenu za izradu seminarskih radova u V. i VI. semestru).

49

Od rujna 2007. Ivana Lončar zaposlena je kao asistentica na Odjelu za francuske i iberoromanske studije Sveučilišta u Zadru, gdje joj do danas povjeravano izvođenje više kolegija: Uvod u lingvistiku, Španjolske jezične vježbe I, Lengua española II, Morfología del Español Contempráneo I, Vokabular, čitanje i tumačenje španjolskih tekstova I i II, Vježbe prevođenja I. Njezina, romanistička, znanstveno istraživačka-istraživačka djelatnost vezana je poglavito uz španjolski jezik i civilizaciju te općenito iberoromanske jezike, a rezultati se očituju kroz radove (pregledni članak Zakonski okvir određivanja osobnih imena u Španjolskoj, Portugalu i njihovim nekadašnjim kolonijama, FOC 17(2008), 95-110); izvorni znanstveni članak Sobre las voces carajo y carallo y sus derivados: algunos aspectos de su uso en castellano y en gallego, Hyperonimus, prihvaćen za tisak 14.09.2009.) te izlaganja na skupovima (La mujer sefardi i la lingua djudeo-espanyola, 7. međunarodna konfrencija Društvena i kulturna povijest Židova na istočnoj obali Jadrana, Dubrovnik 18.-22. 08. 2008.; Romanske posuđenice u slavenskim jezicima, s Dubravkom Saulan, International Conference Across Language and Cultures, Herceg Novi 4.-6. 06. 2009.).

Pristupnica je obavila konzultacije s mentorom, dr. sc. Karlom Budorom, te predložila izradu disertacije pod naslovom Jezični interdikt u suvremenom španjolskom jeziku. Odabranoj temi dosad je posvećen nedovoljan broj znanstvenih studija razmjerno zastupljenosti jezičnog tabua, disfemizama i eufemizama na praktično svim razinama jezične uporabe. U temeljitom lingvističkom pristupu temi što ga pristupnica predlaže, poseban je naglasak na semantičkoj sastavnici (promjene značenja, metafora i metonimija), što uz predviđeno sustavno sociolingvističko razmatranje jezičnog interdikta sadrži golem istraživački potencijal te će očekivani rezultati predstavljati značajan doprinos u prvom redu hrvatskoj romanistici, ali i lingvistici općenito.

Iz do sada navedenog proizlazi da pristupnica Ivana LONČAR ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike te da je predložila znanstveno relevantnu temu disertacije. Stoga Vijeću predlažemo da odobri temu disertacije pod naslovom Jezični interdikt u suvremenom španjolskom jeziku te dr. sc. Karla Budora kao mentora pri njezinoj izradi.

dr. sc. Dražen Varga, izv. prof.

dr. sc. Karlo Budor, red. prof.

dr. sc. August Kovačec, red. prof. u miru

50

Ivana Lončar Fakultetsko vijećeOdsjek za iberoromanske studije Filozofskog fakultetaSveučilište u Zadru Sveučilišta u ZagrebuObala kralja Petra Krešimira IV 2 Ivana Lučića 323 000 Zadar 10 000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

Jezični interdikt usuvremenom španjolskom jeziku

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filologijaGrana: romanistika (hispanistika)

Zadar, 19. travnja 2010.

Mentor Voditelj studija Student

prof. dr. sc. Karlo Budor prof. dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Ivana Lončar, prof.

51

Uvod

Za riječi i izraze koje u svakodnevnom govoru nazivamo „vulgarnima“, „prostima“ ili „nepristojnima“ teško je utvrditi odgovarajući leksikografski opis, ali i dati njihovu preciznu lingvističku definiciju. O tome svjedoče i vrlo neodređene definicije nazivlja koje obuhvaća riječi i izraze koji nerijetko izazivaju društvenu osudu, iako su vrlo učestali u govoru, osobito u razgovornom funkcionalnom stilu. U suvremenoj lingvističkoj literaturi najčešće se govori o jezičnom tabuu, disfemizmu, uvredi i vulgarizmu.

Iz svega navedenog proizlaze i poteškoće u pronalasku odgovarajućeg naslova disertacije. U slučaju termina vulgarizam španjolski ekvivalent vulgarismo označava uglavnom gramatički neispravan oblik i ne upućuje na „vulgarne“ riječi, zbog čega ga smatramo neodgovarajućim. Pojmovi disfemizam i jezični tabu ne odgovaraju u potpunosti korpusu našeg istraživanja.

Kao srodan pojmu tabu, u lingvistici se javlja i termin interdikcija 'zabrana' ili jezični interdikt (usp. CASAS GÓMEZ 1986, COSERIU 19771, ULLMANN 1974, GARCÍA DE DIEGO 1966, MEILLET 1938), koji se definira kao „ograničenja upotrebe riječi, određena raznim vanlingvističkim faktorima (praznovjerja i predrasude, cenzorske i tradicionalne zabrane i sl.)“ (SIMEON 1969: 587).

O suodnosu pojmova tabu i jezični interdikt (interdikcija) možemo navesti sljedeće zaključke: a) interdikt se smatra nadređenim pojmom (COSERIU 19771), b) tabu se smatra antropološkim ili psihosociološkim pojmom, a interdikt lingvističkim pojmom (MONTERO 1981, SENABRE 1971), c) tabu je uobičajeni pojam u anglosaksonskoj, a jezični interdikt u romanskoj lingvistici i d) u hispanskoj lingvistici tabu se veže uz eufemizme, a jezični interdikt uz vulgarizme.

Iz svega navedenog proizlazi da je jezični interdikt pojam koji najtočnije određuje predmet našeg istraživanja i odgovara znanstvenoj grani unutar koje je ono provedeno.

Teorijska podloga

Teorijski okvir ovoga istraživanja vezan je uz radove o jezičnom interdiktu, jezičnom tabuu, disfemizmima i eufemizmima. Gotovo svi znanstveni radovi posvećeni jezičnom tabuu, bez obzira na njihov formalni naziv, bave se eufemizmima, dok tabu navode kao uzrok semantičkih promjena. Bilo da ga se u svojim radovima dotiču (HJEMSLEV 1968, BENVENISTE 1977, COSERIU 19771, GARCÍA DE DIEGO 1966 i dr.) ili su mu posvetili poveći broj stranica (MEILLET 1938, COSERIU 19771, ULLMANN 1974, ALLAN I BURRIDGE 1991, CASAS GÓMEZ 1986, MONTERO 1981, CRESPO FERNÁNDEZ 2008; KUNA 2005, 2007, PASINI 2005), prioritet daju lingvističkoj (uglavnom leksičkoj i tek u posljednje vrijeme sociolingvističkoj i pragmalingvističkoj) analizi eufemizama i značenjskih promjena koje uzrokuje jezični tabu, dovodeći tako jezični tabu i eufemizme u uzročno-posljedičnu vezu, dok je gotovo nemoguće pronaći relevantne znanstvene radove koji su posvećeni „vulgarnim“ riječima.

Mehanizam upostave jezičnog interdikta kao sociolingvističke kategorije usko je vezan uz postupak promjene značenja, u čemu osobitu ulogu igraju metafora i metonimija. Raširenost nekih metafora (npr. za interdikt spolnog organa) u mnogim jezicima pokazuje da se na analizu jezičnog interdikta ne može jednoznačno primjenjivati princip arbitrarnosti tako koncipiranog jezičnog znaka. Uzroci takve motivacije, dakako, nisu jezične nego društvene i psihološke prirode.

Nadalje, jezični se interdikt uspostavlja na svim jezičnim razinama, pa čak i na paralingvističkoj, u vidu tzv. opscenih gesti. Na morfosintaktičkoj razini jedna je od njegovih najznačajnijih karakteristika gramatikalizacija, u vidu sekundarnih ili nepravih uzvika (¡joder!, ¡mierda!, ¡cojones! i dr.), ili pak sekundarnih priloga koji se u španjolskoj lingvistici nazivaju priložnim lokucijama (un cojón, un huevo, en el quinto coño, ni de coña, que te

52

cagas i sl.). Na sintaktičko-semantičkoj, ali i leksičko-semantičkoj razini riječ je o izuzetno produktivnim fenomenima promjene značenja kakve bilježimo i u općem leksiku. Međutim, kod jezičnog interdikta te se promjene istovremeno odvijaju na nekoliko razina. Jezični interdikt utječe na proširenje, ali i na restrikciju značenja, osobito na „semantičku kontaminaciju“, izbjegavanje uporabe određenih riječi zbog tabuiranog značenja njezinih homonima (usp. follar 'puhati u mijeh; razdijeliti u listove'; mamada 'sisanje, dojenje, podoj'). Što se vrijednosti značenja tiče, jezični interdikt također djeluje u dva smjera, prema „pogoršanju“ (pejoraciji ili derogaciji značenja), npr. marica 'deminutiv od María' > 'feminiziran muškarac' > 'homoseksualac' > 'nitkov, hulja', ali i prema „poboljšanju“, odnosno amelioraciji značenja, npr. cojonudo, acojonante (< cojón) 'sjajan, izvrstan'.

S obzirom na sociolingvističku prirodu jezičnog interdikta, valja istaknuti i promjene koje se tiču odnosa standardnog jezika i njegovih funkcionalnih stilova. Osobito je zanimljiv gubitak tabuiranog značenja (usp. joder), usko vezan za slabljenje društvenih i potom i jezičnih tabua.

Uže područje rada i metodološki postupci

Korpus našeg istraživanja činit će označitelji jezičnog tabua seksualnosti, tjelesnih funkcija (i religije) u europskom varijetetu španjolskog jezika koji u općim i uporabnim rječnicima nose leksikografsku oznaku koja upućuje na vulgarno. Budući da se sam rad temelji na korpusu primjera preuzetih iz španjolskih leksikografskih repertoara koji često odražavaju promjene u odnosu na stupanj prihvaćenosti, odnosno odbacivanja tzv. interdikata, u disertaciji ćemo se baviti i leksikografskim odrednicama koje obilježavaju „vulgarne“ riječi (vulgar, malsonante), ali i odnosom španjolskog standardnog jezika i njegovih funkcionalnih stilova.

Na morfološkoj razini bavit ćemo se najčešćim afiksima pridruženima leksičkim bazama koje su predmet ovog istraživanja, analizirati njihovu produktivnost te promjene značenja koje uvjetuju. Potom ćemo se baviti gubitkom značenja, odnosno sinsemantičnim „vulgarnim“ riječima gramatikaliziranima u funkciji uzvika i poštapalica, i najzad, na sintaktičko-semantičkoj razini, metaforama što ih leksikaliziraju sintaktičke kombinacije riječi koje nose etiketu vulgarno.

Valja još jednom naglasiti da je težište rada na deskriptivnom pregledu i španjolskoj leksikološkoj dimenziji, u okviru specifičnosti španjolske tvorbe riječi koja se u hispanskoj lingvistici često naziva i leksikogeneza (španj. lexicogénesis).

Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveno-praktični doprinos

Aktualna jezična situacija u jednom od najraširenijih svjetskih jezika rezultat je brojnih nacionalnih, ali i globalnih povijesno-političkih okolnosti. Stoga ćemo se u disertaciji baviti i društvenim tabuima koji su najvažniji i izravni uzrok jezičnoga interdikta. Iz toga proizlazi da rad nužno vodi računa o širim sociolingvističkim implikacijama opisanih leksikoloških postupaka.

Temeljni je cilj ovoga istraživanja dati sustavan pregled jezičnog interdikta u suvremenom španjolskom jeziku na svim jezičnim razinama te tako djelomično ispuniti prazninu uočenu u hispanskoj lingvistici na koju su upozoravali mnogi znameniti filolozi (Lázaro Carreter, Camilo José Cela, Dámaso Alonso i dr.)

53

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA SOCIOLOGIJUZagreb, Ivana Lučića 3

Zagreb, 24. studenog 2010.

VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Utvrđivanje uvjeta, predviđenih programom Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije, za stjecanje doktorata znanosti te prihvaćanja teme doktorskog rada:

- RAŠELJKE KRNIĆ -

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na svojoj sjednici održanoj 12. srpnja 2010. god. članovima stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Rašeljka Krnić uvjete za stjecanje doktorata znanosti koji su predviđeni programom Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije, te može li se odobriti tema za izradu disertacije pod naslovom «Post-subkulturne teorije, elektronska glazba i mladi u Zagrebu» pod vodstvom mentora dr. sc. Benjamina Perasovića, višeg znanstvenog suradnika na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu.

Nakon što smo pomno i podrobno proučili zaprimljenu dokumentaciju, upoznali se s odgovarajućim zakonskim i drugim primjenjivim propisima te usuglasili stavove, podnosimo Vijeću poslijediplomskih studija i Fakultetskom vijeću sljedeće skupno

I Z V J E Š Ć E

1. ZAPRIMLJENA DOKUMENTACIJA – OPĆE I POSEBNE ODREDBE

Pristupnica Rašeljka Krnić uputila je 25. svibnja 2010. god. putem urudžbenog ureda Filozofskog fakulteta (Klasa: 643-02/10-07/71; Urbroj:011-140-10-1) molbu za prihvaćanje teme i sinopsisa doktorskog rada unutar programa Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije. Pristupnica je uz molbu priložila životopis, popis objavljenih radova, indeks studija u fotokopiji, obrazac za prihvaćanje teme, te sinopsis doktorskog rada.

54

Na temelju zaprimljenih materijala pristupnice Rašeljke Krnić i Odluke (Klasa: 643-02/10-07/71; Urbroj: 3804-140-10-2) Fakultetskog vijeća sa sjednice održane 12. srpnja 2010. god. o sastavu povjerenstva za prosudbu i utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti koji su predviđeni programom Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije te odobrenja teme za izradu disertacije i mentora, stručno je povjerenstvo izradilo ovo skupno Izvješće.

2. STRUČNA I ZNANSTVENA OSPOSOBLJENOST PRISTUPNIKA

Rašeljka Krnić rođena je 1980. god. u Splitu. 2004. god. diplomirala je sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Iste godine zapošljava se kao asistentica na projektu u Institutu Otvoreno društvo – Hrvatska. Od 2006. god. zaposlena kao znanstvena novakinja na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, na projektu «Socijalna održivost i procesi urbane transformacije u Hrvatskoj» (194-1941535-1508; voditeljica dr.sc. Anka Mišetić, viša znanstvena suradnica).

U prosincu 2006. god. pristupnica je upisala Poslijediplomski doktorski studij sociologije na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Do sada je objavila jedan znanstveni rad (u časopisu Društvena istraživanja), uz jedan rad koji je u postupku objavljivanja u istom časopisu, te je aktivno sudjelovala na nekoliko međunarodnih skupova. Radovi i izlaganja na skupovima su iz tematike doktorskog rada.

3. OPRAVDANOST I ZNANSTVENI DOPRINOS TEME

Prema ocjeni stručnog povjerenstva tema doktorske disertacije pristupnice Rašeljke Krnić važna je za sociologijsko proučavanje kultura i subkultura mladih, posebice u kontekstu razvoja post-subkulturnog razdoblja koje sve više karakteriziraju stilske fluidnosti i fleksibilnosti. S obzirom na sve složenije sociokulturne uvjete suvremenog hrvatskog društva, pitanje i problematika novih fenomena i oblika okupljanja mladih ima i širi društveni značaj.U sinopsisu disertacije jasno su naznačeni ciljevi, problematski okvir, te teorijska polazišta i metodološki postupci. Kako do sada nije bilo većih istraživanja u hrvatskoj sociologiji o fenomenu elektronske glazbe i pripadajuće «rave» kulture, osnovni cilj pristupnice Rašeljke Krnić jest istražiti oblike povezivanja mladih oko elektronske glazbe u Zagrebu, te povezati temeljne pojmove i koncepcije suvremene sociologije mladih s rezultatima empirijskog istraživanja. U tom smislu postavlja se pitanje o primjenjenosti koncepcija subkulture, afektivnih saveza, neo-plemena u kontekstu povezivanja svakodnevnog života mladih i elektronske glazbe. Pristupnica svoje istraživanje usmjerava na ispitivanje značenja i interpretacija koje različiti akteri pridaju pojedinim subkulturnim aktivnostima, te na identificiranje različitih dijelova subkulturne scene, formiranih oko posebnih glazbenih stilova i pravaca (techno, house, trance, drum&base i sl.), uz razmatranje problema teorijskog uopćavanja. U skladu s recentnim teorijama sociologije mladih, sociologije subkultura i društvenih pokreta pristupnica je svoju analizu smjestila u širi kontekst kulture mladih u suvremenom hrvatskom društvu. U empirijskom smislu analiziraju se do sada neobjavljeni

55

podaci trideset intervjua i šest fokus grupa koje su provedene 2005. godine u sklopu istraživanja scene u Zagrebu. Tako koncipirana i obrađena tema, a uzimajući u obzir dosadašnji nedostatak empirijskih spoznaja o subkulturama mladih vezanih uz elektronsku glazbu, zasigurno će pridonijeti boljem razumijevanju ne samo naznačenih subkultura, već i kulture mladih u cjelini. Dobiveni rezultati mogu poslužiti pri kreiranju društvene politike koja se odnosi na mlade.

4. ZNANSTVENO SITUIRANJE TEME

Tema doktorske disertacije formativno pripada znanstvenoj grani posebnih sociologija, prije svega sociologiji kulture i sociologiji mladih.

5. MIŠLJENE I PRIJEDLOG POVJERENSTVA Na osnovu zaprimljene dokumentacije, stručno povjerenstvo izvješćuje Vijeće poslijediplomskih studija i Fakultetsko vijeće o činjenicama i daje stručno mišljenje i prijedlog:

Pristupnica je položila sve propisane ispite; Pristupnica ima prosjek ocjena 5,0; Pristupnica je s mentorom obavila dogovore o temi disertacije; Pristupnica ima objavljen znanstveni rad u časopisu s priznatom međunarodnom

recenzijom, iz tematike disertacije; Pristupnica je sudjelovala u znanstveno-istraživačkim projektima od 2006. god., u

trajanju dužem od godinu dana; Pristupnica je aktivno sudjelovala u radu nekoliko međunarodnih skupova; Predložena tema doktorskog rada znanstveno je opravdana; Osnovni znanstveni doprinos rada je analiza kulture mladih vezane uz elektronsku

glazbu; Filozofski fakultet ovlaštena je institucija za polje i granu kojemu pripada tema

doktorskog rada (sociologija); Predloženi mentor je stručnjak odgovarajućih kompetencija za uspješno vođenje

izrade doktorskog rada pristupnice.

Stručno povjerenstvo stoga konstatira da pristupnica Rašeljka Krnić ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija sociologije, te predlaže da joj se odobri tema za izradu doktorske disertacije pod naslovom «Post-subkulturne teorije, elektronska glazba i mladi u Zagrebu», a za mentora imenuje dr. sc. Benjamin Perasović, viši znanstveni suradnik na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu.

U Zagrebu, 24. studenog, 2010.

56

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Krunoslav Nikodem, doc. predsjednik povjerenstva

Dr.sc. Aleksandar Štulhofer, red. prof. član povjerenstva

Dr.sc. Benjamin Perasović, viši znan. sur. (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb) član povjerenstva

57

Rašeljka Krnić Fakultetsko vijećeLomnička 1 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10 000 Zagreb Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

Post-subkulturne teorije, elektronska glazba i mladi u Zagrebu

Znanstveno područje: Društvene znanostiPolje: SociologijaGrana: Posebne sociologije

Teorijska podloga

Teorijska osnova rada obuhvatit će teorije sa područja sociologije mladih, sociologije subkultura i društvenih pokreta. Razmatrat će se osnovne postavke pojedinih teorijskih koncepata unutar sociologije subkultura i post-subkulturnog perioda, s ciljem analize promjena u upotrebi samog pojma „subkultura“, i ostalih ključnih pojmova kao što su klasa, spol, otpor, stil itd. Rastuća fragmentacija mladenačkih stilova, od osamdesetih godina pa na dalje, dovela je do brojnih kritika dotadašnjih teorijskih postavki, pa su se početkom devedesetih pojavili novi sociološki pristupi koji, između ostalog, odbacuju tradicionalnu pretpostavku o klasno uvjetovanom grupiranju mladih. Post-subkulturno razdoblje u sociologiji mladih započinje analizama scene elektronske glazbe i „rave“ kulture, na čijem se primjeru od devedesetih propituju paradigme, teorije i koncepti dotadašnjeg shvaćanja kulture mladih. Iz perspektive post-subkulturne teorije, uslijed raspada do tada važećih subkulturnih podjela i sve veće stilske fluidnosti i fleksibilnosti, strukturalno utemeljeni koncept supkulture postaje suvišan, pa se sam pojam modificira ili potpuno odbacuje, dok se uvode neki novi pojmovi kao što su neo-pleme, afektivni savezi, životni stilovi, scena itd., koji bi trebali preciznije i razgovjetnije objasniti nove fenomene i oblike okupljanja mladih. Međutim, kao što ni subkulturni koncept birmingamske škole ne nudi ujednačen i homogen pristup analizi kulture mladih, tako i post-sbbkulturne teorije donose različite koncepte od kojih neki nekritički potpuno odbacuju dotadašnje pretpostavke, dok se drugi djelomično ipak oslanjaju na teorije 70tih primjenjujući ih u kontekstu novih (sub)kulturnih fenomena. Ovaj rad će, uz teorijsko razmatranje i analizu suvremenih paradigmi na području sociologije mladih, ponuditi i empirijsku ilustraciju osnovnih teorijskih pitanja na primjeru scene elektronske glazbe u Zagrebu, propitujući koncepte proizašle iz Birminghamske škole i post-subkulturnog perioda.

Uže područje rada

Elektronska glazba, „rave“ kultura i afilijacije (identifikacije) mladih u Zagrebu.

Ciljevi/problemi istraživanja

Cilj ovog rada je istražiti oblike povezivanja mladih oko elektronske glazbe u Zagrebu i dovesti u vezu empirijski sadržaj sa temeljnim pojmovima i konceptima suvremene sociologije mladih. Također, postavlja se pitanje da li u našoj sredini možemo govoriti o

58

subkulturi, afektivnim savezima, neo-plemenima ili nekim srodnim obrascima povezivanja i svakodnevnog života mladih vezanih, na različite načine, uz elektronsku glazbu. Istraživanje će se fokusirati na ispitivanje značenja i interpretacija koje različiti akteri pridaju pojedinim supkulturnim aktivnostima, te identificiranje različitih segmenata ove supkulturne scene, formiranih oko posebnih glazbenih stilova i pravaca (techno, house, trance, drum&base...) razmatrajući problem teorijskog uopćavanja.

Metodološki postupci

U ovom radu koristit će se do sada neobjavljeni podatci prikupljeni provođenjem 30 intervjua i 6 fokus grupa 2005 godine u sklopu istraživanja scene u Zagrebu kojeg su proveli dr. Benjamin Perasović i dr. Teo Matković sa suradnicima iz udruge „Špica“. Uzorak je konstruiran s obzirom na potrebu da se naglasi heterogenost kulturnih značenja koje proizlaze iz različitih identifikacija i interpretacija supkulturnih aktivnosti pojedinih subjekata na sceni, pa grupe ispitanika čine: 1) organizatori party-ja, 2) dj-i, 3) mladi pripadnici scene, 4) veterani scene i 5) žene. Podaci dobiveni ovim namjernim uzorkom bit će analizirani u skladu sa interpretativnim tehnikama suvremene kvalitativne metodologije i sociološke teorije. Korištenjem poredbene metode, analizirat ćemo odnos domaćih spoznaja i podataka iz istraživanja u svijetu. Tamo gdje to bude moguće također će se primijeniti analiza diskursa na sceni kroz raznovrsne dokumente poput fanzina, flayera, plakata itd.

Očekivani znanstveni i/ili praktični doprinos

Disertacija će doprinijeti razumijevanju ovog relevantnog suvremenog fenomena kulture mladih, te će se steći dublji uvid u oblike povezivanja vezane za kulturu nastalu oko elektronske glazbe u Zagrebu, propitivanjem relevantnosti socioloških pojmova u našem kontekstu. Eventualni praktični doprinos bio bi mogućnost korištenja podataka od strane različitih institucija pri kreiranju društvene politike koja se odnosi na mlade. Agencije za odgoj i obrazovanje mogle bi koristiti rezultate za rad na stručnim skupovima, te općenito pomoć pedagozima i ostalim prosvjetnim radnicima u radu sa mladima.

U Zagrebu, 19. svibnja 2010.

Mentor: Voditelj studija: Kandidatkinja:

Prof. dr. sc. Benjamin Perasović Prof. dr. sc. Vjekoslav Afrić Rašeljka Krnić

59

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTIFaculty of Humanities and Social Sciences

Department of Art HistoryHR – 10000 ZAGREB

Ivana Lučića 3; tel/fax: 385 1 612 01 44

PoštovaniProf. dr. Damir Boras, dekanFakultetsko vijeće Filozofskoga fakultetaVijeće poslijediplomskih studija Filozofskoga fakultetaOvdje

Zagreb, 30. studenog 2010.

Predmet: Skupni izvještaj stručnoga povjerenstva o tome ispunjava li Marta Budicin sve

uvjete za stjecanje doktorata unutar poslijediplomskog doktorskog studija i može li joj se

odobriti tema za izradu disertacije pod naslovom Zvonici 17. i 18. stoljeća u Istri, pod

vodstvom mentora dr.sc. Vladimira Markovića, red. prof. u miru

IZVJEŠTAJ

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu održanoj 30. rujna 2009.

imenovani smo u stručno povjerenstvo sa zadatkom da utvrdimo ispunjava li Marta Budicin

uvjete za stjecanje doktorata unutar poslijediplomskog doktorskog studija i može li joj se

odobriti tema za izradu disertacije pod naslovom Zvonici 17. i 18. stoljeća u Istri, pod

vodstvom mentora dr.sc. Vladimira Markovića, red. prof. u miru .

Kandidatkinja Marta Budicin (r. 1973. u Puli) zaposlena je u Odjelu dokumentacije u

Hrvatskom restauratorskom zavodu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2002. godine

diplomirala je studij Povijesti umjetnosti te Talijanski jezik (diplomski rad „Crkvica Santa

Maria della Salute u Rovinju i barokna arhitektura u Istri“). Iste je godine upisala

Poslijediplomski znanstveni studij povijesti umjetnosti na Odsjeku za povijest umjetnosti,

smjer barokna umjetnost.

Marta Budicin se u dva navrata, 2005. i 2006. stručno usavršavala u Italiji (Venice

International University, Graduate seminar in the Humanities: Tradition and Circulation of

Knowledge, 1605-1797: from Interdict to the Fall of the Republic), a tijekom diplomskog

60

studija radila je kao vodič u nekolicini muzeja u Zagrebu te kao prevoditeljica za talijanski

jezik. Aktivno se služi engleskim i talijanskim jezikom a pasivno francuskim i njemačkim.

Uvidom u priloženu dokumentaciju utvrđeno je kako je Marta Budicin izvršila sve

obaveze u skladu s programom poslijediplomskog studija povijesti umjetnosti te je: položila

sve propisane ispite, izradila sve seminarske radove i ostvarila prosjek ocjena – izvrstan (5),

no nije sudjelovala u znanstveno-istraživalačkom radu i nema objavljenih znanstvenih

radova. Ipak, s mentorom je dogovorila temu disertacije i položila doktorski ispit sukladno

programu studija (ocjena odličan).

Temu doktorske disertacije koju predlaže kandidatkinja „Zvonici 17. i 18. stoljeća u

Istri“ smatramo relevantnom iz više razloga. Kao prvo, riječ je o značajnoj, a potpuno

zanemarenoj temi naše povijesti umjetnosti s kojom se do sada gotovo nitko nije podrobnije

bavio. I dok je strana literatura na tu temu razmjerno brojna, bilo da se posredno ili

neposredno bavi zvonicima nastalim u baroknom razdoblju u Veneciji i na teritoriju Mletačke

Republike, njihovim temeljnim tipskim ishodištima i daljim prekoalpskim uzorima (akvilejski

zvonik), dotle je kod nas to područje gotovo posve neobrađeno, čak i u širim vremenskim

okvirima. Nadalje, riječ je o prilično brojnoj skupini zvonika u kojoj je trenutno evidentirano

četrdesetak primjera, s time da su u taj korpus uključeni ne samo zvonici koji su sagrađeni

tijekom 17. i 18. st. već i oni koji su u tom razdoblju dograđivani, pregrađivani te više ili

manje obnavljani, izuzevši, naravno njihovu posebnu „reduciranu“ varijantu – zvonika na

preslicu. Konačno riječ je o građi koja nudi mogućnost sustavnog znanstvenog bavljenja i

primjena stručnih metodoloških postupaka, od korištenja bogate arhivske građe preko

klasifikacije i sistematizacije do metoda tipološke a dijelom i stilske analize, te konačno

njihove interpretacije i valorizacije u kontekstu šireg sjevernojadranskog područja, a posebice

regije Friuli-Venezia-Guilia, s kojim tada Istra pokazuje bliske umjetničke i kulturološke

veze. Naravno, takvo istraživanje ali i njegovi očekivani rezultati pridonijeti će ne samo

boljem poznavanju te osobite skupine arhitektonskih ostvarenja, već će zasigurno omogućiti

njihovu bolju prezentaciju te adekvatnu zaštitu. Zbog svega navedenog smatramo kako će

istraživanje zvonika nastalih i obnavljanih tijekom 17. i 18. st. u Istri bitno pridonijeti boljem

poznavanju te spomeničke cjeline, općenito doprinijeti valorizaciji jednog važnog dijela

kulturnog naljeđa istarskog poluotoka, te da će ono svojim metodama i pristupom dati i

smjernice za daljnja srodna istraživanja.

61

Filozofski fakultet je ovlašten za humanističko područje kao i znanstveno polje

povijesti umjetnosti kojemu pripada predložena tema disertacije.

Predloženi mentor dr. sc. Vladimir Marković, red. prof. u miru svojim dugogodišnjim

istraživalačkim kao i nastavnim iskustvom u potpunosti zadovoljava sve potrebne uvjete za

uspješno vođenje ove disertacije. Broj objavljenih znanstvenih radova upravo iz tog područja,

barokne arhitekture u Istri, kvalificira ga kao zasigurno najkompetentnijeg stručnjaka za

problematiku kojom se kandidatkinja namjerava baviti, a brojna uspješno vođena mentorstva

jamče ostvarivost zacrtanih ciljeva i očekivanih rezultata.

S obzirom na ispunjene uvjete, značaj i značenje odabrane teme te njenu metodološku

razradu u priloženom sinopsisu, predlažemo Fakultetskom vijeću, ovlaštenom za područje

humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, da Marti Budicin odobri izradu doktorske

disertacije pod naslovom Zvonici 17. i 18. stoljeća u Istri i da kao mentora imenuje dr. sc.

Vladimira Markovića, red. prof. u miru.

__________________________________ dr. sc. Predrag Marković, izv. prof. predsjednik povjerenstva

__________________________________ dr. sc. Sanja Cvetnić, red. prof., članica povjerenstva

__________________________________ dr. sc. Vladimir Marković, red. prof. u miru član povjerenstva

Izvještaj je prihvaćen na sjednici Vijeća Odsjeka za povijest umjetnosti 03. prosinca 2010.

62

Fakultetsko vijeće Marta BudicinFilozofskog fakulteta Pazinska 2bSveučilišta u Zagrebu RovinjIvana Lučića 310 000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

Zvonici 17. i 18. stoljeća u Istri

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: povijest umjetnosti

Grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija

Teorijska podloga i relevantne spoznaje

Pregledom strane i domaće stručne literature dobiven je uvid u dosadašnja istraživanja vezana za temu zvonika 17. i 18.st. u Istri. S obzirom na povijesni okvir i višestoljetnu vladavinu Mletačke Republike proučavana je strana stručna literatura vezana za baroknu arhitekturu tog razdoblja u Veneciji od kojih se izdvajaju značajniji istraživački rezultati sljedećih autora: E.Bassi, R.Wittkower, D.Howard, A.Hopkins, D.Lewis, L.Salerni te rad o zvonicima u Veneciji (T. Sammartini), zatim povijesna i povijesno-umjetnička istraživanja o zvoniku sv. Marka (Gregorio (Rosolino) Gattinoni, Giuseppe della Santa (recensione dello studio di Francesco Saccardo, G.Sardi, F.Saccardo, G.Moretti, P.L.Lombardi, V.Lazzarini, L.Beltrami, A.Mondolfo, H.F.Brown). Obradila sam također objavljene radove koje se dotiču akvilejskog zvonika (W.Dorigo, F. Stelè), njegove rekonstrukcije u 16.st. (V. Foramitti) te njegovih germanskih uzora (K.J. Conant, E. Kubach, V.H.Elbern, H. Busch), potom i studije o zvonima i zvonicima u Friuliju (Atti del convegno di studio, Accademia Udinese di Scienze Lettere ed Arti a cura di Massimo Bartolotti).

Od domaće stručne literature koja povijesno-umjetnički obrađuje zvonike u Istri potrebno je spomenuti objavljeni rad D.M. Bertoni te F. Stelèa, publikaciju J. Ivetca, a također i prilog tipološkoj obradi romaničkih zvonika u Istri D. Demonje te s tim u vezi i rad o tipologiji predromaničkih i romaničkih zvonika u Dalmaciji T. Marasovića.

Također je potrebno napomenuti da su neka preliminarna istraživanja provedena i u Archivio di Stato di Venezia (Arti e collegi, Senato, Dispacci, Provveditori da Terra e da Mar e altre cariche, Fonti per la Storia dell'Architettura nell'Archivio di Stato di Venezia-predavanje dr. Marije Francesce Tiepolo) te u Biblioteca nazionale Marciana (uz gore navedene autore vezane za zvonik sv. Marka i arhitekturu baroka u Veneciji obrađeni su i A. Da Mosto (Indice generale, storico descrittivo ed analitico dell'Archivio di Stato di Venezia), B. Ziliotto, M.Brusatin, G. Romanelli), biblioteci Querini Stampalia i Civico Museo Correr.

Uže područje rada

63

Istraživanjem su obuhvaćeni zvonici na području istarskog poluotoka koji su izgrađeni tijekom 17. i 18.st. te oni koji su tijekom ta dva stoljeća bili pregrađivani. Obradit će se tipološki i prema smještaju te stilski. U ovo istraživanje nisu uključene crkve s preslicama.

Cilj istraživanja

Cilj istraživanja jest definiranje tipologije zvonika 17. i 18.st. u Istri prema njihovoj formi i smještaju u odnosu na korpus crkve. Pažnja će posebice biti usmjerena na razlučivanje dva osnovna utjecaja pri gradnji istarskih zvonika: venecijanski, odn. talijanski te akvilejski, odn. germanski, ali i njihove inačice te druge tipove zvonika baroknog razdoblja u Istri.

Dokumentacijom i analizom zvonika 17. i 18.st., stilskom i tipološkom komparacijom cilj je doći do novih spoznaja i potpunije sinteze dosadašnjih istraživanja.

Metodološki postupci

Koristeći se dosadašnjim i novim spoznajama u istraživanju se primjenjuje više metoda znanstvenog rada (metoda tipološke analize, komparativna metoda i metoda sinteze) s ciljem što boljeg vrednovanja ovih spomenika kulturne baštine. Obradit će se i kritički ispitati strana i domaća literatura, vršit će se arhivska istraživanja te prikupljanje ostalih relevantnih podataka iz drugih, za ovu temu važnih institucija.

Zvonici će se dokumentirati in situ (opisivanje, izrada arhitektonske i fotografske dokumentacije).

Znanstveni i praktični doprinos spoznaja

Zvonici 17. i 18.st. u Istri biti će katalogizirani, dokumentirani i istraženi kao spomenici arhitekture s obzirom na tipska i stilska obilježja. Te će spoznaje doprinijeti boljem poznavanju zvonika 17. i 18.st. u Istri te nadovezujući se na tipološki srodne zvonike regije Friuli-Venezia Giulia jednoj potpunijoj sintezi proučavanja ove arhitektonske vrste na našem teritoriju, ali i široj regiji. Ovo povijesno-umjetničko istraživanje moći će poslužiti kao podloga daljnjim povijesno-umjetničkim i konzervatorskim studijama te projektima vezanim za zaštitu ovih vrijednih spomenika kulturne i povijesne baštine. Primijenjenim metodama i pristupom dat će se smjernice za srodna istraživanja.

Zagreb, 09.06.2008.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata

Prof. dr. sc. Vladimir Marković Dr.sc. Dino Milinović, docent Marta Budicin

__________________________________________________________________________

64

65

dr. sc. Ivica Šute, docentdr. sc. Ivo Goldstein, red. prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, red. prof.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je 17. lipnja 2010. godine u povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li Goran Hutinec sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija hrvatske povijesti i može li mu se odobriti tema za izradu doktorskoga rada pod naslovom Djelovanje zagrebačke Gradske uprave u međuratnom razdoblju (1918-1941) pod vodstvom mentora dr. sc. Ive Goldsteina, te Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e

Pristupnik Goran Hutinec završio je jednopredmetni studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2004. godine. Od 2005. godine zaposlen je kao znanstveni novak na Zavodu za hrvatsku povijesti Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Iste je godine upisao poslijediplomski studij hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu, na kojemu je položio sve propisane ispite i izradio zadane seminarske radove. Sudjelovao je na nekoliko domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova te objavio više radova u etabliranim znanstvenim časopisima.

Prijavljena tema doktorske disertacije Djelovanje zagrebačke Gradske uprave u međuratnom razdoblju (1918-1941) znanstveno je opravdana. U dosadašnjoj hrvatskoj historiografiji istraživanje razvoja modernog zagrebačkog društva između dva svjetska rata ima tradiciju, ali su mnoga područja još uvijek ostala neistražena. Razdoblje nakon Prvog svjetskog rata u njima je samo djelomično obrađeno (problem radništva, socijalni problemi i sl.). Osobito su zanemarene promjene u načinu organizacije prostora i vremena te ekonomske osnovice života slojeva gradskog stanovištva koji su smatrani nositeljima urbanog identiteta grada.

Autor će nastojati istražiti i objasniti ključne elemente moderne urbanosti specifične za međuratni Zagreb. Također će nastojati istražiti djelovanje gradske uprave na području svekolike modernizacije grada, njihov utjecaj na urbanizaciju prostora i širenje urbanog načina života, kao i različite političke koncepcije kojima su elitni dijelovi gradskog stanovništva nastojali omogućiti dugoročni razvoj grada. U istraživanju zadane teme autor će se služiti različitim metodama koje će zbog samog predmeta rada nužno morati biti interdisciplinarne. Koristit će razne arhivske fondove (Državni arhiv u Zagrebu, Hrvatski državni arhiv), onovremeni tisak, memoare, kao i razne dosadašnje spoznaje i rezultate drugih znanosti (sociologija, antropologija, demografija i sl.).

Povjerenstvo konstatira da je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlašten za provođenje postupka stjecanja doktorata znanosti na području humanističkih znanosti, polje povijest.

Povjerenstvo predlaže kao mentora istraživača hrvatske povijesti razdoblja 20. stoljeća redovitog profesora dr. sc. Ivu Goldsteina.

Na osnovi svega iznesenoga ocjenjujemo da pristupnik Goran Hutinec ispunjava sve uvjete predviđene programom Posijediplomskog doktorskog studija hrvatske povijesti, te Fakultetskom vijeću

p r e d l a ž e m o

da Goranu Hutincu odobri pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije pod naslovom Djelovanje zagrebačke Gradske uprave u međuratnom razdoblju (1918-1941) te da za mentora imenuje dr. sc. Ivu Goldsteina, redovitog profesora.

Zagreb, 29. listopada 2009. Dr. sc. Ivica Šute, docent

Dr. sc. Ivo Goldstein, redoviti profesor

Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, redoviti profesor

66

Goran Hutinec Fakultetsko vijeće Mali Marof 48 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Gornji Kraljevec Ivana Lučića 3 40316 Vratišinec 10 000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

Djelovanje zagrebačke Gradske uprave u međuratnom razdoblju (1918-1941)

Znanstveno područje: Humanističke znanostiPolje: PovijestGrana: Hrvatska i svjetska moderna i suvremena povijest

Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje:

Pojam urbanizacije najčešće se koristi za označavanje pojave rasta gradova i porasta broja gradskog stanovništva na nekom području. U novije vrijeme sociologija, antropologija, demografija, povijest i druge znanstvene discipline pod tim pojmom podrazumijevaju ne samo fizički rast gradova i povećanje broja njihovih stanovnika, nego i proces širenja gradskog načina života, koji je jedna od bitnih karakteristika modernog industrijskog društva. Gradski način života baziran je na potrošačkom ekonomskom modelu, a uključuje gradsku (urbanu) kulturu, korištenje masovnih medija, sredstava masovnog transporta, te društvene veze bitno različite od onih karakterističnih za ruralno područje. Jedna od ključnih karakteristika urbaniziranog društva je i njegova heterogenost, tj. velika raznolikost mogućih modela ekonomskih i socijalnih odnosa njegovih stanovnika. Na hrvatskom prostoru počeci industrijske faze urbanizacije mogu se pratiti od druge polovine 19. stoljeća, no ključni je iskorak postignut u razdoblju nakon svršetka Prvog svjetskog rata. Tada dolazi do naglog rasta udjela gradskog stanovništva u populaciji, pri čemu je među hrvatskim gradovima najveći ukupni rast doživio Zagreb.

U Hrvatskoj se istraživanje razvoja modernog urbanog društva još uvijek nalazi u začecima. Iako postoje vrijedne studije povijesti ranijih razdoblja urbanog razvoja hrvatskih gradova i samog Zagreba (primjerice, Ivan Kampuš, Igor Karaman - Tisućljetni Zagreb), period nakon Prvog svjetskog rata u njima je vrlo šturo obrađen, bez dubljeg uvida u korjenite društvene promjene koje obilježavaju ovo razdoblje. Problematika zagrebačkog radništva u dijelu promatranog razdoblja je zadovoljavajuće obrađena (Mira Kolar-Dimitrijević, Radni slojevi Zagreba 1918-1931), a u novije vrijeme prisutna su nastojanja da se socijalni problemi života u gradu u međuratnom razdoblju podrobnije ispitaju (Tomislav Zorko, sinopsis doktorske disertacije na temu Socijalni problemi međuratnog Zagreba). Ti su radovi ipak ograničeni uglavnom na zbivanja i pojave specifične za ekonomski i socijalno deprivirane dijelove zagrebačkog stanovništva, koji suvremenicima nisu predstavljali najpoželjnije, niti specifično urbane modele društvenih odnosa. Promjene u načinu organizacije prostora i vremena ili ekonomskoj osnovici života slojeva gradskog stanovništva koji su smatrani nositeljima urbanog identiteta grada u promatranom razdoblju dosad nisu adekvatno obrađene.

Uže područje rada:

Predmet istraživanja bit će tok i rezultati usklađivanja života zagrebačkih stanovnika s potrebama i mogućnostima modernog industrijskog grada. Sam rad bit će podijeljen u tri velike cjeline. U prvoj će na osnovi dosadašnjih rezultata demografskih istraživanja biti prikazan proces porasta broja stanovnika Zagreba u promatranom razdoblju, s posebnim osvrtom na ekonomsku i prostornu dimenziju useljavanja, te redefiniranje zagrebačkog identiteta do kojeg je došlo zbog

67

povećanog useljavanja iz udaljenih regija s čijim se predstavnicima Zagrepčani dotad nisu imali prilike bolje upoznati. U ovoj će cjelini posebna pažnja biti posvećena pokušajima dijela starosjedilaca da ojačaju lokal-patriotske osjećaje, zavičajnost učine dominantnom sastavnicom identiteta i na taj način pridošlicama nametnu svoju definiciju pripadnosti Zagrebu.

U drugoj će cjelini naglasak biti na promjenama u radu gradske uprave uvjetovanim spomenutim procesima. Pritom će politička zbivanja ostati u drugom planu, dok će veća pažnja biti posvećena dugoročnim promjenama u organizaciji upravljanja gradom, sustavu njegova financiranja i promišljanju o budućem razvoju grada (urbanistički planovi itd.). Bit će istražen i međuodnos urbanog i ruralnog, oličen u povremenim vrlo burnim sukobima gradskih vlasti s predstavnicima Radićevog seljačkog pokreta, te pokušaji urbanih elita da redefiniraju značaj Zagreba zadajući mu važniju političku i ekonomsku ulogu u širem jugoslavenskom okviru.

U trećem dijelu rada bit će definirana a potom analizirana zbivanja u međuratnom Zagrebu koja se mogu ocijeniti nepobitnim elementima rasprostiranja modernog gradskog načina života. Ti elementi uključuju ubrzanje ritma života (naglašenog i u naslovu rada, preuzetom iz zagrebačkog tiska iz tridesetih godina, koji ukazuje na svijest suvremenika o strelovitom razvoju društvenih odnosa praćenom potrebom ubrzanja tempa svakodnevnog života; ta je svijest simbolički iskazana u alternativnom tumačenju značenja nekadašnjeg i današnjeg imena jedne od najpoznatijih zagrebačkih ulica); promjene u prostornom uređenju grada (širenje urbanih elemenata u predgrađa, ubrzano asfaltiranje ulica i izgradnju modernog kanalizacijskog sustava, modernizaciju prometne infrastrukture...); rasprostiranje masovnih medija poput tiska i radija u najšire slojeve stanovništva; prihvaćanje novih oblika kulturnog stvaralaštva (primjerice, širenje mreže kinematografa); jačanje pokreta za političku i ekonomsku afirmaciju ženske populacije, ali i druge pojave.

Cilj istraživanja:

Primarni je cilj rada uočiti i objasniti ključne elemente moderne urbanosti specifične za međuratni Zagreb, na temelju kojih će biti moguće pratiti i ocijeniti uspješnost prilagodbe Zagrepčana modernom dobu, tj. sam proces prihvaćanja modernog gradskog načina života među stanovništvom grada. Sekundarni su ciljevi istraživanje promjena u radu tijela lokalne uprave uvjetovane modernizacijskim procesima, njihov utjecaj na urbanizaciju prostora i širenje urbanog načina života, te političkih koncepcija kojima su elitni dijelovi gradskog stanovništva nastojali omogućiti dugoročni razvoj grada.

Metodološki postupci:

U istraživanju će biti korištene različite metode koje će zbog samog predmeta rada nužno morati biti interdisciplinarne, no u dijelu rada posvećenom prikazu rada i snalaženja gradske uprave u novim okolnostima te materijalnoj osnovici urbanizacije primarni značaj imat će deskriptivna metoda te kvalitativna i kvantitativna analiza arhivskog gradiva nastalog radom tijela gradske uprave (iz fondova Državnog arhiva u Zagrebu te Hrvatskog državnog arhiva). U težišnom dijelu rada čija je svrha istraživanje načina i brzine prihvaćanja modernog gradskog života među stanovnicima Zagreba bit će nužno pored historiografskih koristiti i spoznaje i metode drugih znanosti (sociologije, antropologije, demografije...), a osnovni će izvori biti tisak, tj. listovi koji izlaze u Zagrebu u međuratnom razdoblju.

Očekivani znanstveni doprinos:

Konačni rezultat rada bit će povijesni prikaz jednog od ključnih perioda zagrebačke povijesti obogaćen pristupom specifičnim za društvenu povijest. Rad će predstavljati odmak od tradicionalne događajne povijesti izložene kronološkim redoslijedom, čime bi se uz postojeće i nastajuće povijesne prikaze društvene povijesti drugih hrvatskih gradova omogućilo buduća komparativna istraživanja urbanizacije hrvatskog prostora.

68

22. 02. 2010.

Mentor Voditeljica studija Kandidat

dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof. doc. dr. sc. Nataša Štefanec. Goran Hutinec

69

Dr. sc. Damir Boras, red. prof.Dr. sc. Sonja Špiranec, doc.Dr. sc. Kristina Vučković, viši asistent

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta

Predmet: Skupni izvještaj stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predviđenih programom poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti i odobrenje teme doktorskoga rada Alena Šimeca

Na sjednici Vijeća Filozofskog fakulteta održanoj 17. lipnja 2010. godine, imenovani smo u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj o tome ispunjava li Alen Šimec sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti i može li mu se odobriti tema za izradu disertacije pod naslovom Mogućnosti upotrebe RSS tehnologije u oglašavanju. Vijeću podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Alen Šimec upisao je poslijediplomski doktorski studij informacijskih znanosti pri Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u akademskoj godini 2007./2008. U trenutku podnošenja ovoga izvještaja, upisan je u šesti semestar studija, položio je sve razlikovne, obvezne i izborne kolegije propisane planom i programom studija te izvršio sve ostale zadatke propisane tim planom i programom. Tijekom studija, prikupio je ukupno 161 ECTS bod te ostvario prosjek ocjena od 4.91.

Pristupnik je od 2008. godine zaposlen na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, kao stručni suradnik u suradničkom zvanju asistenta. U izvještajnom razdoblju, pristupnik je objavio ukupno tri rada u pozvanim predavanjima na skupovima s međunarodnom recenzijom, te skriptu sa recenzijom koja je objavljena na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu. Popis objavljenih radova nalazi se u Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji (URL http://bib.irb.hr).

Osim spomenutih znanstvenih skupova i radova, gdje je objavljivao i prezentirao rezultate svoga znanstvenog rada, bio je sudionik na predavanjima Windays konferencije 2005., 2006., 2009. Također je sudjelovao u uvođenju predmeta na Tehničkom veleučilištu - informatički i računarski odjel, te specijalistički studij u ISVU sustav. Pristupnik je radio na vođenju projekta i sudjelovanju kod izrade aplikacije za obradu i unos podataka, te OCR i OMR čitanje dokumenta prijemnih ispita. Radio je kao operater za CMU (Carnetov modemski ulaz), kreiranje i administracija korisničkih računa, koordinator za programskih paketa preko SRCA, koordinator i administrator za ISVU na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, informatičko-računarski odjel, te specijalistički studij.

Pristupnik aktivno sudjeluje u izvođenju nastave prema studijskim programima Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, na preddiplomskoj razini, i to na kolegijima Uvod u uredsko poslovanje, Uredsko poslovanje, Izrada web sadržaja, Organizacija i informatizacija uredskog poslovanja, Programiranje web aplikacija, koje je suorganizirao i na kojima izvodi seminare i vježbe te konzultacije sa studentima. Također je vodio studente kroz stručnu praksu na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu.

70

Prema planu i programu poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih znanosti za akademsku godinu 2007./2008., pristupnik je stoga stekao sve potrebne uvjete za prijavu teme doktorskoga rada.

Ocjena prihvatljivosti teme

Pristupnik za temu doktorskoga rada predlaže naslov Mogućnosti upotrebe RSS tehnologije u oglašavanju.

Prema planu predstavljenom u sinopsisu doktorskoga rada, istraživanje se smješta u područja informacijske i komunikacijske tehnologije. Točnije, u skladu s nastavnim planom Programiranje web aplikacija, na kojem je pristupnik suradnik, uže područje rada jest analizirati postojeće tehnološke mogućnosti RSS portala, identificirati najvažnije sudionike u razvoju RSS tehnologije na područjima oglašavanja ili promidžbe, kao i ustanoviti kakve on promjene donosi u oglašavanju na Internetu, na kakvim se informacijskim poslovnim modelima temelji njihov razvoj i kakva je njihova lokalna primjenjivost. Plan doktorskoga rada u potpunosti je zasnovan na znanstvenoj metodi i usklađen je s najnovijim pristupima i spoznajama s područja informacijske i komunikacijske tehnologije.

Pri imenovanju stručnoga povjerenstva za procjenu teme ovoga doktorskoga rada, Vijeće poslijediplomskih studija Filozofskog fakulteta posebno je napomenulo potrebu za obrazloženjem RSS tehnologije iz predloženog naslova Mogućnosti upotrebe RSS tehnologije u oglašavanju. Kako je kandidat naveo u sinopsisu, da bi se omogućila razmjena sadržaja putem World Wide Weba razvijeni su različiti formati dokumenata, od kojih se RSS format (Really Simple Syndication) upotrebljava za stranice koje se često osvježavaju. Internetske stranice za razmjenu sadržaja koriste se posebnim oblikom dokumenta koji se temelji na XML jeziku za označivanje (eXtensible Markup Language). RSS je format koji čini jednostavnijim prećenje većeg broja stranica (izvora) združujući popise linkova i pripadajućih im opisa. Svi popisi sa svih mrežnih stranica koje čitatelj odabere (RSS kanali) izgledaju uniformno, onako kako ih čitatelj odabere. Na nekim portalima mogu se pronaći RSS kanali stranica srodnog sadržaja, što čitatelju olakšava praćenje.

Znanstvena izvornost predložene teme doktorskoga rada što će se na hrvatskom internetskom prostoru obaviti istraživanje novog koncepta korištenja i distribucije podataka putem Interneta i to analizom datoteke tragova (log file) te anketom kako bi se saznali motivacijski faktori te moguće prepreke u korištenju RSS portala. Provjerilo bi se jesu li korisnici upoznati s tim konceptom, što očekuju od takvog pristupa prikupljanja informacija i što bi bili glavni motivatori za ovakav pristup podacima. Pomoću alata za prikupljanje informacija gemiusTraffic i Google Analytics analizirat će se dobna struktura, obrazovni stupanj, kulturološka pripadnost, interes i potrebe ciljane skupine. Prednost takvog pristupa jest prepoznavanje karakteristika svakog posjetitelja portala (uz poštovanje načela anonimnosti i etičnosti) te usporedivost dobivenih podataka.

Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću prihvaćanje predložene teme i sinopsisa za izradu doktorskoga rada pod naslovom Mogućnosti upotrebe RSS tehnologije u oglašavanju, te za mentore predlažemo prof. dr. sc. Damira Borasa, red. prof. i dr. sc. Sonju Špiranec, doc.

71

U Zagrebu 20. studenog 2010.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Damir Boras, red. prof.

Dr. sc. Sonja Špiranec, doc.

Dr. sc. Kristina Vučković, viši asistent

72

ALEN ŠIMEC FILOZOFSKI FAKULTET KRALJI 13 SVEUČILIŠTA U ZAGREBU10360 SESVETE, HRVATSKA IVANA LUČIĆA 3

10000 ZAGREB, HRVATSKA

SINOPSIS DOKTORSKOG RADA

Mogućnosti upotrebe RSS tehnologije u oglašavanju

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: informacijske i komunikacijske zanosti

Grana: informacijski sustavi i informatologija

1. Teorijska podloga

Informacijske i komunikacijske tehnologije postale su sastavni dio svakodnevnog života, pa zato raste društveni pritisak da se one učinkovito integriraju i u procese poslovanja. One su ujedno, poput internetske tehnologije, jedan od najperspektivnijih kanala distribucije za ostvarivanje ciljeva oglašivača pa stoga svjedočimo rastu uporabe u internetskom marketingu i oglašavanju (Shelley Powers, What Are Syndication Feeds, 2008).

Da bi se omogućila razmjena sadržaja putem World Wide Weba razvijeni su različiti formati dokumenata, od kojih se RSS format (Really Simple Syndication) upotrebljava za stranice koje se često osvježavaju. Internetske stranice za razmjenu sadržaja koriste se posebnim oblikom dokumenta koji se temelji na XML jeziku za označivanje (eXtensible Markup Language). Budući da ta tehnologija nudi i prepoznavanje podataka o korisnicima koji čitaju sadržaje zapisane u RSS formatu, sve je se više upotrebljava u oglašavanju i marketingu.

Mnoge internetske stranice koriste XML, RSS ili Atom. Na taj način može se saznati o promjenama svih internetskih stranica koje se žele pratit bez potrebe da ih se posjeti. Ta karakteristika naziva se syndication (združivanje) ili pretplata.

RSS omogućava pristup podacima s interneta iz područja od interesira i koja se žele pratiti, te smanjuje vrijeme potrebno za traženje informacije na različitim internet stranicama.

Oglašavanje ili promidžba čini samo jedan dio ukupnih marketinških aktivnosti i ravnopravno doprinosi ostvarenju zacrtanih poslovnih planova. Postoji nekoliko načina oglašavanja koji se mogu istovremeno koristiti, pa postoji stvarna opasnost da dođe do medijske buke i zbunjenosti primatelja odaslanih poruka. Zbog toga, marketinški stručnjaci moraju biti iznimno pažljivi, kako bi sve te različite načine oglašavanja integrirali u jedinstvenu marketinšku komunikaciju s kupcima, s jasnom prepoznatljivošću da se uvijek radi o istoj poruci, o istom pošiljatelju i istom proizvodu. Uspješna komunikacija podrazumijeva potpuno razumijevanje njezinog funkcioniranja. Ključni elementi komuniciranja su pošiljatelj i primatelj poruke, a njihova se zavisnost ogleda u tome da pošiljatelj mora što bolje upoznati osobine, potrebe i navike primatelja.

73

2. Uže područje rada

Mogućnosti korisnika internetskog prostora na području Hrvatske, kao i modeli za prenošenje tih iskustava, prilagođenih specifičnim uvjetima i potrebama, mogu biti od neposredne koristi za oglašivače, koje promišljaju mogućnosti svojeg razvitka i dugoročnog djelovanja.

Za prelazak iz stanja u kojem na hrvatskom tržištu postoje pojedinačni pozitivni primjeri u stanje sustavne i učinkovite primjene Interneta kao medija za oglašavanje, posebno je važno definirati ciljeve, strategiju i planove, te uspostaviti kvalitetan i održiv sustav potpore primjeni Interneta u oglašavanju.

3. Ciljevi istraživanja

Cilj je istraživanja analizirati postojeće tehnološke mogućnosti RSS portala, identificirati najvažnije sudionike u razvoju RSS tehnologije na područjima definiranim u Teorijskoj podlozi rada, kao i ustanoviti kakve on promjene donosi u oglašavanju na Internetu, na kakvim se informacijskim poslovnim modelima temelji njihov razvoj, i kakva je njihova lokalna primjenjivost.

4. Metodološki postupci

Prvo će se provest anketni upitnik s ciljem saznavanja motivacijskih čimbenika kao i sagledavanja mogućih prepreka u korištenju RSS portala. Anketni upitnik ispunjavat će se preko interneta.

Nakon toga će se provesti istraživanje s ciljem testiranja putem analize datoteke tragova (log file) novog koncepta korištenja i distribucije podataka putem Interneta. Želi se provjeriti jesu li korisnici upoznati s tim konceptom, što se zapravo pod tim razumijeva, koja su očekivanja korisnika od ovakvog pristupa prikupljanja informacija i koji bi bili glavni motivatori korisniku da koristi ovakav pristup podacima.

Preko alata za prikupljanje informacija gemiusTraffic i Google Analytics analizirat će se dobna struktura, obrazovni stupanj, kulturološka pripadnost, interes i potrebe ciljane skupine. Na osnovi ove strukturalne analize hrvatskih posjetitelja biti će obrađeni podaci osoba koje koriste distribuciju vijesti putem RSS kanala na Internetu. Osnovna prednost ovog pristupa jest isticanje detalja svakog pojedinca (posjetitelja), razumijevanje i usporedivost.

5. Očekivani znanstveni doprinos 

Znanstveni doprinos, biti će razumijevanje pretpostavki za donošenje strateškoga okvira za daljnji razvoj RSS tehnologije u Hrvatskoj kao i u regiji, te mogućnosti njezine praktične primjene sukladno stupnju razvoja u kojoj se danas nalazi regija kojoj pripadamo.

Mentor: Voditelj studija: Pristupnik:dr. sc. Damir Boras dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić Alen Šimec, dipl. ing.

74

Fakultetskome vijećuFilozofskoga fakultetaSveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 28. prosinca 2010.

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici

održanoj 17. lipnja 2010. za članove Stručnog povjerenstva koje će utvrditi ispunjava li Janka

Doranić sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike

te može li se odobriti tema i predloženi naslov doktorske disertacije (Teorijsko-metodološki

parametri za odabir ekvivalenta pri prevođenju hrvatskih pravnih propisa), koju bi

kandidatkinja izradila pod mentorstvom prof. dr.sc. Susan Šarčević. Na temelju

dokumentacije priložene molbi, podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Janka Doranić upisala je Poslijediplomski doktorski studij lingvistike na Filozofskome

fakultetu ak. god. 2004/2005. Odslušala je sve kolegije predviđene programom studija,

izradila potrebne seminarske radove te položila sve ispite (prosjek ocjena 4,3). U lipnju 2008.

obranila je kvalifikacijski rad pod naslovom „Odabir najprikladnijeg prijevodnog ekvivalenta

na engleskome jeziku za nazive nekih hrvatskih podzakonskih akata“. Kandidatkinja je dosad

objavila pet radova, od čega jedan znanstveni („Translation Problems in the Field of

Company Law: Translating Croatian Documents for Company Formation into English“,

2009). U lipnju 2009. J. Doranić je sudjelovala na međunarodnom znanstvenom skupu u

Bergamu u Italiji („Researching Language and the Law: Intercultural Perspectives“) s

izlaganjem „Originality vs. Consistency: Linguistic Aspects of Alignment of Croatian

Legislation with EU“.

U sinopsisu priloženom molbi za odobrenje teme i dopunjenom na sugestiju ovog

povjerenstva, Janka Doranić predlaže temu usredotočenu na tzv. pravno prevođenje.

Povezujući uvide više lingvističkih disciplina, znanosti o prevođenju te komparativnog prava,

kandidatkinja namjerava razmotriti pitanje prijevodne ekvivalencije odnosno adekvatnosti

potencijalnih i realiziranih prijevodnih ekvivalenata pravnih termina. Cilj je rada razraditi

75

kriterije prema kojima bi se procjenjivala prikladnost pojedinih potencijalnih ekvivalenata

hrvatskih termina u engleskom jeziku odnosno koji bi mogli poslužiti kao temelj pri

utvrđivanju hrvatsko-engleskih terminoloških parova. Najavljeni interdisciplinarni pristup,

kao i namjera kandidatkinje da svoje razmatranje, osim na teoretskim uvidima opisanima u

literaturi, utemelji na korpusu autentičnih prijevoda hrvatskih pravnih tekstova otvara

mogućnost da se ovim radom da veoma koristan doprinos hrvatskoj znanosti o prevođenju, u

prvom redu onom njezinom aspektu koji je u najizravnijoj vezi s prevoditeljskom praksom.

Svojim bi radom kandidatkinja pridonijela i boljem poznavanju specifičnosti pravnog

prevođenja u našoj sredini, što je svakako poželjan rezultat s obzirom na sve snažniji razvoj te

djelatnosti u posljednjim desetljećima te na, s njime povezan, razvoj pravne lingvistike – kod

nas zasad još nerazvijene discipline.

U skladu s dosad napisanim, predlažemo Fakultetskome vijeću da odobri molbu Janke

Doranić, prihvati temu odnosno predloženi naslov doktorskoga rada te da za mentora potvrdi

dr.sc. Susan Šarčević, red. profesora na Pravnom fakultetu u Rijeci.

Članovi stručnog povjerenstva:

1. dr.sc. Goranka Antunović, izv.prof. Filozofski fakultet, Zagreb

2. dr.sc. Susan Šarčević, red.prof.Pravni fakultet, Rijeka

3. dr.sc. Vesna Muhvić Dimanovski, viša znan. suradnica Filozofski fakultet, Zagreb

76

Janka Doranić

Jabukovac 17

Fakultetsko vijeće

Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

10000 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

Teorijsko-metodološki parametri za odabir ekvivalenta

pri prevođenju hrvatskih pravnih propisa

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: filologija

Grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)

Teorijska podloga i dosadašnje spoznaje

Uslijed globalizacijsko-integracijskih procesa, u današnje doba bilježimo izričito povećanu potrebu za prevođenjem na području prava, a s time i potrebu jačanja teorijske podloge njena ostvarivanja. Stoga je i u Republici Hrvatskoj, zbog pristupnih pregovora s Europskom unijom, količina prijevoda na tome području dosegla do sada nezabilježen opseg. Međutim znanstvena literatura o prevođenju pravnih tekstova u Hrvatskoj, uz iznimku radova S. Šarčević ( 2006., 2001., 2000.) nije pratila taj porast.

U svjetskim se okolnostima pravnici, kada se bave jezikom, a lingvisti, kada se bave pravom, uglavnom usredotočuju na terminološke probleme, probleme prevođenja na određene jezike ili prevođenja određenih vrsta pravnih tekstova (de Groot 1999., 2006.); Sacco 2001.); (Sandrini 1996., 1999., 2009.). Postoje i pokušaji sveobuhvatnog i sustavnog teorijskog pristupa problemu prevođenja pravnih tekstova, npr. u radovima Gémara (1995.), Šarčević (2000.), Alcaraza i Hughesa (2002.), Pommer (2006.), Cao (2007.) i Mattile (2006.).

U predloženome doktorskom radu primijenit će se dosadašnje spoznaje iz raznih područja lingvistike i prava relevantne za uspješnu komunikaciju između dva jezika i dva pravna sustava, a koja se ostvaruje prevođenjem, a u središtu će zanimanja biti problem ostvarivanja ekvivalencije. Problemom ekvivalencije bavi se nekoliko znanosti i znanstvenih disciplina – filozofija, logika, komparativno pravo, kontrastivna lingvistika, translatologija - svaka sa svoga aspekta interesa, ali u biti su to uvijek analize međusobnog odnosa dviju jedinica. Težište u ovom istraživanju bit će na utvrđivanju stupnja semantičke podudarnosti odnosno nepodudarnosti dvaju leksičkih jedinica iz različitih pravnih sustava.

Struktura rada

Rad će se sastojati od triju glavnih dijelova: općega, lingvističko-teoretske osnove i rasprave konkretnih primjera. Opći dio bit će usredotočen na terminološke probleme koji

77

proizlaze iz razlike u pravnim sustavima hrvatskoga i anglo-američkog prava. Dat će se i kratak povijesni pregled pravnog prevođenja u Hrvatskoj do današnjeg dana. Drugi dio će istraživati kako komparativno pravo i lingvističke discipline kao što su semantika, leksikografija, terminologija i translatologija mogu služiti rješavanju problema ekvivalencije u području pravnog prevođenju. Objašnjavat će se i komentirati teorije i kategorije ekvivalencije te načini kako se metode komparativne analize pojma mogu koristiti za određivanje stupnja ekvivalencije potencijalnih ekvivalenata. U trećem dijelu primjenjivat će se tako razrađena metoda na analizi odabranih hrvatskih termina i njihovih potencijalnih ekvivalenata iz korištenog korpusa te predložiti kriterije za utvrđivanje prikladnosti istih. Zaključak će utvrditi općenito primjenjive kriterije za odabir prikladnih ekvivalenata u raznim kategorijama ekvivalencije

Uže područje rada

Rad ima namjeru razraditi kriterije odabira ekvivalenta u kontekstu relevantnih teorijskih okvira međusobno povezanih znanosti – lingvistike, prava i logike. Usprkos činjenici da se pravo služi jezikom, teorijska je veza lingvistike i pravne znanosti u Republici Hrvatskoj nedovoljno razvijena. U radu će se argumentirati nužnost interdisciplinarnog pristupa u pravnoj lingvistici i teorijskog načina odabira ekvivalenta za termine hrvatskoga prava na engleskome jeziku, utvrđujući pritom kriterije za njihov odabir.

Ciljevi i problemi istraživanja

Cilj je rada pronalaženje zakonitosti na teorijskoj razini, koje bi se moglo primijeniti u prevođenju hrvatskih pravnih termina. Glavni ciljevi su utvrđivanje i razrada na znanstvenim spoznajama utemeljenih kriterija za metodu kojom bi se određivali prikladni ekvivalenti u ciljnom jeziku za pravne termine izvornog jezika te klasifikacija potencijalnih ekvivalenata u određenu kategoriju ekvivalencije. Oslanjajući se pretežno na Kollera (1979., 2004.) uzet će se u obzir+ sljedeće kategorije ekvivalencije: podudarnost 1: 1; podudarnost jedan : više (odn. diversifikacija); podudarnost više : jedan (odn. neutralizacija); podudarnost jedan : nula (odn. praznina) i podudarnost jedan : djelomično. Težište će svakako biti na onim primjerima u kojima se sadržaji podudaraju djelomično te onima gdje uslijed razlike pravnog sustava nastaje semantička praznina, pa valja odrediti alternativni ekvivalent. Cilj predloženog istraživanja proizlazi iz želje da se započne sa stvaranjem znanstveno-teorijske podloge za prevođenje pravnih propisa koja bi se mogla primijeniti i na prevođenje hrvatskih pravnih termina, oslanjajući se na dosadašnju spoznaju s toga područja u svijetu.

Metodološki postupci

U pristupu ovome istraživanju, a na temelju gore navedene teorijske podloge, istraživat će se korpus termina iz izvornih tekstova hrvatskih propisa, engleskih prijevoda tih tekstova izrađenih za potrebe pristupnih pregovora s Europskom unijom te poseban korpus relevantnih pravnih akata EU-a na engleskome i nekih propisa engleskoga govornoga područja iz istih pravnih grana. Prosudba o prikladnosti i stupnju ekvivalencije utvrđivat će se komparativnom analizom pojmova – određivanjem bitnih i sporednih svojstava izvornoga i potencijalnog ciljnog termina ovisno o konkretnom komunikacijskom kontekstu. Optimalni ekvivalent nije apsolutna kategorija, već ovisi o konkretnoj okolnosti. Stoga je odabir optimalnog ekvivalenta determiniran brojim parametrima, a prosudba o tome koji će se primijeniti može se donijeti tek na osnovu njihova pravilna odabira.

Očekivani znanstveni i praktični doprinos

78

U posljednjih se dvadesetak godina razvija nova interdisciplinarna znanost pravne lingvistike (jurilinguistique, legal linguistics, Rechtslinguistik) (Mattila 2006.), a budući da je za sada u Republici Hrvatskoj još nedovoljno etablirana, želja je ovoga rada doprinijeti razvoju te discipline, na temelju sustavnog interdisciplinarnog pristupa. Razvijajući teorijsko-metodološki okvir utvrđivanja stupnja ekvivalencije i prikladnosti ekvivalenta za pravnu terminologiju, na taj se način povezuje pravo s lingvistikom stvarajući znanstvene osnove za normiranje prevođenja hrvatskih pravnih propisa i unapređujući praksu na tome području u Republici Hrvatskoj.

Zagreb, 26. studenoga 2010.

mentorica voditeljica studija pristupnica

prof. dr. sc. Susan Šarčević dr. sc. Vesna Muhvić Dimanovski

Janka Doranić, prof.

79

Dr. sc. Bernardina Petrović, izv. prof.

Dr. sc. Zrinka Jelaska, red. prof.

Dr. sc. Matea Birtić, viši znan. sur.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva o ispunjavanju uvjeta Tomislave Bošnjak Botica za stjecanje doktorata znanosti i prihvaćanje predložene teme

Fakultetskomu vijećuFilozofskoga fakultetaSveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj 18. studenoga 2010., imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li Tomislava Bošnjak Botica uvjete propisane planom i programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike za pristupanje izradbi doktorske disertacije i može li se prihvatiti tema doktorskoga rada pod naslovom Kategorija glagolske vrste u hrvatskom jeziku pod vodstvom prof. dr. sc. Zrinke Jelaske. Proučivši priloženu dokumentaciju, stručno povjerenstvo podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Pristupnica Tomislava Bošnjak Botica diplomirala je u travnju 2004. hrvatski jezik i književnost te francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od rujna 2004. znanstvena je novakinja na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, najprije na projektu Višesvečani rječnik hrvatskoga jezika (voditelj Mirko Peti), a potom Valencijski rječnik hrvatskih glagola (voditeljica Matea Birtić). Višegodišnja je suradnica i na međunarodnom projektu Acquisition et Reformulation na Université Paris Descartes (voditeljica Claire Martinot). Od akademske 2009./2010. godine održava nastavu iz predmeta Hrvatski za prevoditelje na Odsjeku za romanistiku Filozofskoga fakulteta.

Na Poslijediplomski znanstveni studij lingvistike upisala se 2004./2005. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na studiju je ispunila sve obveze, položivši sve propisane ispite (prosječna ocjena 4.8) i napisavši sve propisane seminarske radove. Kvalifikacijski rad za upis na doktorski studij Pregled glagolskih vrsta u hrvatskim gramatikama i 3. glagolska vrsta u glagolskom korpusu obranila je 2009. pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Bernardina Petrović, prof. dr. sc. Zrinka Jelaska i dr. sc. Matea Birtić.

Pristupnica je dosada samostalno ili u suautorstvu objavila više znanstvenih i stručnih radova (u molbi ih je priloženo jedanaest, a dva su još u tisku) te nekoliko recenzija i prikaza. U njima je pokazala zanimanje za različita područja hrvatskoga jezika od morfologije i akcentologije preko sematnike, osobito leksikologije i frazeologije, do dijalektologije i jezičnoga usvajanja.

Posebno ističemo četiri koja se izravnije tiču obilježja gramatike hrvatskoga jezika: Gramatička i semantička kolebljivost dvosložnih imenica sa sufiksom -ež (Rasprave IHJJ 31. 1-18, 2005); Rod imenica na -a za osobe muškoga spola (Lahor 4. 170-189. s M. Gulešić-Machata, 2007); Sklonidba muških dvosložnih imena i naglasna dvojnost (Jezik 55, 4 i 5. 143-

80

150., sa Z. Jelaskom 2008.) i Predication principale vs seconde à l'épreuve des faits d'acquisition (Prédicats, prédication et structures prédicatives, ur. Ibrahim, Amr Helmy. Paris: Cellule de recherche en Linguistique. 50-81. s C. Martinot, J. Kuvač Kraljević i L. Chur, 2009.).

Pristupnica je sudjelovala na desetak znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu.

Na osnovi objavljenih radova i aktivnoga sudjelovanja na skupovima Povjerenstvo je zaključilo da je pristupnica Tomislava Bošnjak Botica ovladala vještinama i metodama istraživačkoga rada pa je stručno osposobljenom za kvalitetnu obradbu doktorskoga.

Tema doktorskoga rada Kategorija glagolske vrste u hrvatskom jeziku, dogovorena s prof. dr. sc. Zrinkom Jelaskom koja se predlaže za mentoricu, opravdana je i znanstveno utemeljena. Predmet je pristupničina istraživanja sama glagolska vrsta kao prototipno ustrojena gramatička kategorija, a pojedine se glagolske vrste promatraju kao njezini članovi. Kako u kroatističkoj literaturi postoje različite podjele na glagolske vrste i razrede, bit će vrlo korisno proučiti na kojim su načelima utemeljene i kako se odnose prema samomu pojmu glagolske vrste. Naime, dosada nije bilo znanstvene obradbe glagolskih vrsta u hrvatskom jeziku koja bi pojam vrste promatrala kao kategoriju u okviru jedne teorije, a ovaj će to rad to učiniti, i to u okviru kognitivne lingvistike. Nije bilo ni cjelovita istraživanja pojedine vrste koja bi uz fonološko-morfološke uključila i značenjska obilježja pa se ovim radom prvi put istražuje jedna glagolska vrsta (glagoli -jeti: -im) u njezinoj gramatičkoj i značenjskoj ukupnosti, za koju je pristupnica prikupila građu s dosad ovjerenim glagolima.

Na osnovi navedenoga te uvidom u priloge (sinopsis, molba, životopis, preslika indeksa, popis radova i polazna literatura) ocjenjujemo da Tomislava Bošnjak Botica ispunjava sve uvjete propisane planom i programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike: izvršila je sve obaveza na studiju, od 2004. godine radi kao novak na znanstvenoistraživačkim projektima, samostalno ili u suautorstvu objavila je 13 znanstvenih i stručnih radova te nekoliko recenzija i prikaza, sudjelovala je na desetak skupova u zemlji i inozemstvu.

Stoga Vijeću predlažemo da prihvati temu doktorskoga rada pod naslovom Kategorija glagolske vrste u hrvatskom jeziku te da za mentoricu imenuje prof. dr. sc. Zrinku Jelasku.

Zagreb, 28. prosinca 2010.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Bernardina Petrović, izv. prof.

(predsjednik povjerenstva)

Dr. sc. Zrinka Jelaska, redoviti profesor

(drugi član povjerenstva i mentor)

Dr. sc. Matea Birtić, viši znan. sur.

(treći član povjerenstva)

81

Tomislava Bošnjak Botica Fakultetsko vijećeRemetinečki gaj 2f Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu10020 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

Kategorija glagolske vrste u hrvatskom jeziku

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filologijaGrana: lingvistika

1. Teorijska podloga radaPočevši od Kašićeve gramatike s početka 17. stoljeća do danas izmijenjeno je nekoliko pristupa podjeli hrvatskih glagola na vrste. Pristupi bi se načelno mogli razdijeliti na dvije skupine: podjelu na tri vrste prema prezentskim završetcima (do Babukićeve gramatike i najnovije podjele - Jelaska 2003, 2005, donekle Silić 1991) i podjelu na šest vrsta (od Babukićeve do danas, Babić 1980). Pojedine su podjele utemeljene na iscrpnijim znanstvenim raspravama, a nekoliko je jezikoslovaca novine u svojem opisu glagolskih vrsta popratilo dodatnim tumačenjem (Babić 1980, Silić 1991, Jelaska 2003). Međutim, autori gramatika većinom su jednostavno primjenjivali model koji su cijenili najboljima pa je njihova teorijska polazišta potrebno iščitavati iz samih podjela. U radu će se raščlaniti kategorizacija na glagolske vrste u hrvatskome i pokazati kako se ona može objasniti, a potom će se raščlaniti jedna glagolska vrsta kako bi se pokazalo kako se u njoj ostvaruje značenje. Širi je teorijski okvir rada kognitivna lingvistika (npr. Lakoff 1987, Langacker 1987, 1991, 2001, Talmy 1988, Taylor 2002, Tabakowska 2005), na čijim će se osnovnim postavkama proučavati kategorizacija na glagolske vrste u hrvatskome općenito te kategorija jedne glagolske vrste. Pokušat će se pokazati da je sama glagolska vrsta gramatička kategorija ustrojena na prototipnom načelu (npr. Rosh 1977, 1978, Rice 1996, Taylor 2003), a da su i tzv. gramatička obilježja kategorije u cijelosti i pojedinih njezinih podskupina povezana sa značenjem (npr. Gradečak–Erdeljić 2004, Žic-Fuchs 2009). Drugim riječima, istraživanjem proučavane glagolske vrste pokazat će se način kako ona odražava spoznajne mehanizme i 'znači' (Tuđman-Vuković 2009).

2. Uže područje radaU kroatistici dosad nije bilo sustavna opisa jedne glagolske vrste koji bi uključivao sva njezina obilježja, pogotovo ne na drugim razinama doli morfološkoj. To je sasvim razumljivo uzme li se u obzir da su glagolske vrste određene poglavito po zajedničkim morfološkim obilježjima, dok su po drugim obilježjima vrste i njihovi razredi poprilično heterogene skupine glagola, što znači da je njihovo zajedničko pojavljivanje unutar određene vrste formalne naravi. U ovom će se radu posebna pozornost posvetiti različitim jezikoslovnim razinama proučavane vrste: fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i semantičkoj. Glagoli tipa vidjeti : vidim, tj. glagoli koji se u infinitivu svršuju na -jeti (vidjeti, crnjeti se), a prvo im je lice prezenta na -im (vidim, vidiš, vidi, vidimo, vidite, vide; crnim se, crniš se, crni se, crnimo se, crnite se, crne se) u gramatikama se najčešće obilježuju kao 'glagoli s infinitivnim završetkom -jeti, -ljeti, -njeti' (Težak i Babić 2004). Preglednosti radi i sukladno pretežitoj, posebno novijoj gramatičarskoj praksi, nazivaju se trećom vrstom. Oni su se dosada kao posebna cjelina uglavnom spominjali na normativističkoj razini, i to u jezičnim savjetima gdje su se uspoređivali s glagolima na -iti -im (primjerice Klaić 1953, Vince 1955).

U prvom dijelu rada, nakon pregleda i raščlambe podjela glagola na vrste u hrvatskoj gramatikologiji od prve gramatike hrvatskoga jezika B. Kašića do suvremenih pristupa, pokušat će se u načelima podjela i odnosu prema proučavanoj vrsti pronaći teorijska polazišta kategorizacija u odnosu na teorijske postavke kognitivne lingvistike. Pojedine vrste odredit će se kao prototipne ili bliske prototipu, a druge kao rubnije ili rubne. Posebna će se pozornost u tom pregledu usmjeriti k proučavanoj III. glagolskoj vrsti, odnosno glagolima kao njezinim članovima, ali i vrsti koja joj je fonološki i morfološki srodna.

U drugom će se dijelu rada predstaviti, razvrstati i obraditi građa III. glagolske vrste prema određenim kriterijima, od gramatičke do značenjske razine. U prilog tomu ide činjenica da je ta vrsta dobrim dijelom zatvoren skup i s morfološke i sa semantičke strane. Kao homogenija skupina glagola semantički se može razložiti u nekoliko podskupina. Među njima se posebno izdvajaju glagoli koji znače ‘posta(ja)ti ili bivati kakvim’. Njihovo semantičko raslojavanje prate zanimljivi odnosi na gramatičkom planu (osnovni i prefigirani oblici, oblici sa se, odnos s glagolima -iti-im, sintaktičko ustrojstvo), što je potrebno podrobnije ispitati.

3. Ciljevi istraživanjaU radu se polazi od nekoliko početnih pretpostavaka. 1. Sama podjela na glagolske vrste u hrvatskome prototipno je ustrojena kategorija2. Izrazna obilježja glagolske vrste povezana su sa značenjem3. Čestotna su obilježja povezana s proširenošću glagola4. Semantička su obilježja povezana s proširenošću pojedinih podskupina5. Čestotna su obilježja povezana sa stavom govornika o cijeloj vrsti6. III. vrsta značenjski je ustrojena vrsta čije se prototipno značenje može jednostavno odrediti7. III. vrsta ograničeno je plodna vrsta, na što utječu izvanjezična stvarnost, odnos s glagolima -iti/im i norma

4. Metodološki postupci Podjele na glagolske vrste prikupljaju se iz hrvatskih gramatika i znanstvenih radova. Glagolska se građa prikupljala iz više vrela. Osnovu i polazište čini Morfološko-leksička baza za Veliki rječnik hrvatskoga jezika izrađena u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Njoj su pridodana dva mrežno pretraživa korpusa: Hrvatska jezična mrežna riznica (također iz Instituta) i Hrvatski nacionalni korpus (s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu), tri priručnika posebne namjene (Hrvatski čestotni rječnik, Tvorba riječi u hrvatskome književnome jeziku i sveučilišna skripta Hrvatski glagoli) i druga dostupna vrela (stručna literatura, mrežne stranice, usmena općidba).

Građa će se popisati, izdvojiti te potom raščlaniti prema odabranim kriterijima. Osmišljenim modelom značenjske raščlambe provjeravat će se održivost postavljenih hipoteza. Pojedine će se vrste dovesti u suodnos prema postojećim morfološkim i tvorbenim kriterijima, koji će se značenjski raščlanjivati kako bi se pokazala njihova povezanost, od značenja kao što je svršenost do značenja poput opažajnosti ili glasanja. U prosudbu će se uključiti i kriteriji čestotnosti, proširenosti i plodnosti. Pokušat će se utvrditi postoje li dvije prototipne vrste ili je vrsta -ati : -am prototipna, a vrsta -iti : -im manje prototipna. Za određivanje usvojenosti pojedinih glagola, odnosno prihvaćenosti pojedinih normativnih rješenja i stavove o vrsti izvornih govornika provodi se i anketa. Podskupine proučavane III. vrste određivat će se prema zajedničkim značenjskim obilježjima.

5. Očekivani znanstveni doprinosOčekivani će znanstveni doprinost biti spoznaja o kategorizaciji glagola na vrste kao kognitivnoj kategoriji povezanoj sa značenjem. Pokazat će se koliko su pojedine jezikoslovne podjele na vrste i razrede usklađene s prototipnim ustrojem proučavane kategorije, što

83

uključuje pregled podjela glagola na vrste u hrvatskoj gramatičarskoj tradiciji i suvremenosti s kritičkim osvrtom. Doprinos će biti i posve nov pristup obradbi jedne glagolske vrste i povezivanju gramatičkih, ponajprije fonoloških i morfoloških obilježja kao njezinih unutarjezičnih datosti sa semantičkima, koja su dobrim dijelom uvjetovana izvanjezičnom stvarnošću. Spoznaje će moći poslužiti i kao model za raščlambu drugih glagolskih vrsta.

U Zagrebu 14. listopada 2010.

Mentorica: Voditeljica studija:prof. dr. sc. Zrinka Jelaska prof. dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski

Pristupnica:Tomislava Bošnjak Botica

84

Fakultetsko vijeće Tanja LilićFilozofskog fakulteta Janka Slogara 6 Sveučilišta u Zagrebu 40000 Čakovec Ivana Lučića 3 10000 Zagreb

Prijedlog sinopsisa magistarskog rada

POVEZANOST VRŠNJAČKIH PRIJATELJSKIH VEZA I SOCIJALNOG PONAŠANJA U UČENIČKOM DOMU

Znanstveno područje: Društvene znanostiPolje: PedagogijaGrana: Socijalna pedagogija

1. UvodPrijateljske veze među učenicima i socijalno ponašanje važni su čimbenici domskog ozračja, a u odgojnom radu pridaje im se sve veća pozornost. Za zdrav kognitivni, emocionalni i psihosocijalni razvoj mladih u razdoblju adolescencije posebno je značajna interakcija s vršnjacima kao i izgradnja prijateljskih odnosa. Kroz interpersonalne odnose s vršnjacima adolescent stječe znanja i iskustva koja determiniraju razvoj osobnosti i potiču pozitivne oblike socijalnog ponašanja poput davanja, suradnje i dijeljenja kao i osjećaj pouzdanosti socijalnih veza. Veze s prijateljima i vršnjacima u učeničkom domu, specifične su i dinamične te je, stoga, važno istražiti kakvo značenje ima domsko okruženje za razvoj pozitivnog, poželjnog socijalnog ponašanja za mlade koji vrijeme svog srednjoškolskog školovanja provedu u domu.

2. Teorijska podlogaUčenički dom specifična je institucija u kojoj prijateljske veze imaju važnu ulogu za prilagodbu i razvoj socijalnih odnosa. Istraživanja emocionalnog i socijalnog razvoja učenika ukazuju na činjenicu, da postignuća na području kognitivnog razvoja adolescenata, često prate slabije razvijene socijalne vještine, neophodne za razvoj poželjnog društvenog ponašanja. Učenici su u domu organizirani u odgojne skupine u kojima se potiče interakcija i razvijaju pozitivne socijalne navike (Rosić, 2007.), a više autora kao Bukowski i Hoza (1989.) ukazuju kako kvalitetan odnos s vršnjacima utječe na pozitivne oblike socijalnog ponašanja. Za očekivati je da će ponašanje učenika koji imaju ostvarene uspješne prijateljske veze s vršnjacima biti više prosocijalno orijentirano, a manje agresivno. Menesini (1997.) zaključuje da su djeca koja imaju prijatelja sklonija dijeliti, pružati pomoć i biti podrška drugima (Klarin, 2000.), a Rys i Bear (1997.) kako učenici koji pokazuju agresivno ponašanje imaju manju vjerojatnost za stjecanje prijatelja. Provedena istraživanja ukazuju da su odnosi s vršnjacima (kao što je i prijateljstvo), u korelacijskom odnosu sa socijalnim ponašanjem i socijalnom preferencijom.

85

3. Uže područje radaUže područje rada usmjereno je na ispitivanje prijateljskih veza i njihove povezanosti sa socijalnim ponašanjem učenika kao i na njihove socijalne navike u domskom okruženju. Budući da su odnosi među učenicima značajna sastavnica suvremenog domskog pristupa, važno je utvrditi koliko je učenički dom poticajno okruženje za razvoj osobnosti i izgradnju kvalitetnih prijateljskih odnosa te pozitivno socijalno ponašanje učenika.

4. Cilj istraživanjaCilj je istraživanja utvrditi postoji li, i u kojoj mjeri, povezanost prijateljskih veza u odgojnim skupinama s različitim oblicima socijalnog ponašanja učenika u učeničkim domovima. Neposredni zadaci su utvrditi kvalitetu prijateljskih odnosa i veza unutar odgojne skupine i domske zajednice u učeničkom domu, te koji postupci vršnjaka učenike, odnosno odgojenike, potiču na pozitivne oblike socijalnog ponašanja.

5. Metodologija istraživanjaUz teorijsku analizu realizirat će se empirijsko istraživanje na uzorku učeničkih domova u Hrvatskoj. Podatci će biti prikupljeni anketnim upitnikom kojim se ispituje socijalno ponašanje, struktura vršnjačkih odnosa, odnosno kvaliteta prijateljstva. U istraživanju se polazi od hipoteze da postoji povezanost između prijateljskih veza i socijalnog ponašanja učenika u učeničkim domovima.Podatci će biti obrađeni odgovarajućim univarijantnim i multivarijantnim statističkim postupcima.

6. PrimjenaRezultatima istraživanja doći će se do nekih novih spoznaja u okviru socijalne i domske pedagogije, a dobit će se i uvid u složenost odnosa između učenika/vršnjaka u učeničkom domu. Također će se moći dati prijedlozi odgajateljima za implementaciju i unaprjeđivanje domske prakse, kao i biti osnova za daljnja istraživanja ove problematike.

7. Struktura radaStruktura rada temeljit će se na (1) teorijskim polazištima (vršnjački odnosi, prijateljske veze, socijalno ponašanje, domsko ozračje…), uz pregled recentnih istraživanja ove problematike. U empirijskom dijelu (2) rada istražit će se će se: predmet, problem, cilj i zadaci istraživanja, uzorak, metode, instrumenti i interpretirati rezultati istraživanja. Zaključkom (3) će se pokušati dati odgovori na postavljene istraživačke hipoteze.

Zagreb, 19. studenoga 2010.

Mentor: Voditelj studija: Studentica:

_______________________ _______________________ ________________Dr. sc. Neven Hrvatić, red. prof. Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. Tanja Lilić

86

Ivanka Osmak Fakultetsko vijećeViktora Kovačića 20 Filozofskoga fakulteta10000 Zagreb Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3 10 000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

ODGOJ ZA KULTURU SOLIDARNOSTI U NASTAVI VJERONAUKA

Znanstveno područje: Društvene znanostiPolje: PedagogijaGrana: Posebne pedagogije

1. Uvod

Suvremeni društveni razvoj potvrđuje, nadopunjuje, mijenja i korigira identitete nacionalnih, etničkih i religijskih kultura i zahtjeva socijalnu kulturu s novim oblicima solidarnosti. Potrebu globalne kulture solidarnosti za opće dobro potiče globalna ugroženost pa i solidarnost mora poprimiti globalne dimenzije, što ne isključuje ugroženost ali i solidarnost i na individualnoj razini. Kršćanska antropologija vidi čovjeka kao pozvanoga graditelja civilizacije ljubavi i taj poziv nije jedan od mogućih putova, nego je „neophodno usavršavanje našega čovještva“. (C. Anderson)Termin „solidarnost“ koristio je socijalist Pierre Leroux kao inačicu za kršćanski pojam ljubavi, s ciljem pronalaženja novog razumnog i učinkovitog odgovora na društvene probleme. Ivan Pavao II. u enciklici «Solicitudo rei socialis» (1987.) navodi da je ona neupitna kršćanska krepost duboko ukorijenjena u vjeri i kršćanskoj ljubavi.Prema novijim istraživanjima u hrvatskom društvu postoji velika osjetljivost za osobnu solidarnost, a znatno niža osjetljivost za institucionalnu solidarnost. Razlozi su višestruki: mentalitet, nekompetentnost državnih struktura, ali (moguće) i kvaliteta vjerskog odgoja.

2. Teorijska osnova

Solidarnost je dio općeg morala jer označava uzajamnu obvezu zauzimanja čovjeka za čovjeka. Solidarnost kao ključni pojam solidarnog društvenog koncepta naglašavaju socijalni filozofi, sociolozi: A. Fouillée, L.V. Bourgeois, L. Duguit i E. Durkheim (Lozina,D.,1996. Durkheimova teorija solidarnosti i njezina kritika). Njemački isusovac Heinrich Pesch svoju znanost o društvu naziva solidarizmom, a njegov pojam solidarnosti kao i onaj Gustava Gundlacha i Oswalda von Nell-Breuninga postao je ključem socijalnog nauka (Höffner, J. 1997. Christliche Gesellschaftslehre,). Načelo solidarnosti u općem značenju diferencira se na različitim razinama. Normativna strana principa solidarnosti opravdava se na tri načina: specifično kršćanskom, teorijom o ljudskim pravima i savjetom mudrosti ili razboritosti.Provedenim istraživanjima o solidarnom odnosno nesolidarnom načinu života i ponašanja u društvu traže se odgovori i predlažu moguća rješenja za konkretne situacije: European Values Study (EVS 1999.i EVS 2008.), Praćenje siromaštva u Hrvatskoj (2005.) , Vjera i moral u Hrvatskoj (1998.) i Razvoj religijskog identiteta promjenama u nastavi vjerskog odgoja (2004.) ukazuju da religioznost nema toliko značenje u stvaranju ozračja solidarnosti i socijalne osjetljivosti kako bi se to očekivalo s obzirom na religioznost (hrvatskih) građana.

87

Od posebnog je značaja što je solidarnost jedna od vrijednosti kojima Nacionalni okvirni kurikulum (NOK) daje osobitu pozornost pa je stoga važan i udio vjeronauka u školi u kvalitetnom razvoju vrline solidarnosti naših učenika.

3. Uže područje rada

Uže područje rada odnosi se na vjerski odgoj u nastavi katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi kao doprinos razvoju kulture solidarnosti učenika, u crkvenoj i društvenoj zajednici. Istraživanjem ćemo dobiti uvid u doprinos predmeta vjeronauka u školi, kvaliteti kulture solidarnosti učenika na kognitivnom, emocionalnom i operativnom području. Istovremeno ćemo istražiti utemeljenost kulture solidarnosti u vjeroučenika (učenika polaznika školskog vjeronauka; u daljnjem tekstu vjeroučenika) na autentično vjerskoj motivaciji u odnosu na humanističku motivaciju.

4. Ciljevi istraživanja

Cilj je istražiti: senzibilitet i kompetencije solidarnosti vjeroučenika na individualnoj i kolektivnoj razini; učestalost prakse kulture solidarnosti prema potrebnima bez obzira na rasu, religiju, nacionalnost bez socijalne i religijske isključivosti/distance; uključenost vjeroučenika u prakticiranje solidarnosti preko crkvenih, civilnih humanitarnih i socijalnih institucija; zastupljenost i doprinos nacionalnog i predmetnog (vjeronaučnog) kurikuluma razvoju kulture solidarnosti kod vjeroučenika.

5. Metodologija istraživanja

Istraživanje će biti provedeno među vjeroučenicima osmih razreda u 20 osnovnih škola na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Instrument prikupljanja podataka je anketni upitnik s pitanjima zatvorenog tipa (Lickertova skala) u kojemu će se ispitivati poznavanje kulture solidarnosti, njihova mišljenja i stavovi o solidarnom ponašanju, vjerska ili humanistička motiviranost i učestalost njihovog trenutnog solidarnog djelovanja. Podaci će biti obrađeni odgovarajućim univarijatnim i multivarijatnim statističkim postupcima. Za provjeru hipoteza koristiti će se model faktorske analize i analize varijance.

6. Primjena

Primjena rezultata istraživanja moguća je u procesu nastave katoličkog vjeronauka u osnovnim školama za razvoj i praksu kulture solidarnosti vjeroučenika. Istovremeno rezultati istraživanja mogu doprinijeti novoj kvaliteti predmeta katoličkog vjeronauka u školi na području socijalne motiviranosti vjeroučenika s aspekta solidarnosti, a osobito njihove solidarnosti s najugroženijim skupinama društva.

7. Nacrt strukture rada

I. Uvodni dio obuhvaća raščlanjivanje i suodnos potrebitih pretpostavki središnjeg, teorijskog dijela rada, pojmova odgoj i kultura tj. odgoja za kulturu solidarnog zajedništva i solidarnosti kao «vrline». II. Teorijski dio obuhvaća: porijeklo, sadržaj, dimenzije i određenja pojma solidarnosti; osnovne oblike solidarnosti te solidarnost u Nacionalnom okvirnom kurikulumu:

88

nastavu vjerskog odgoja i solidarnost (analiza enciklike «Sollicitudo rei socialis», «Katekizma Katoličke Crkve», Programa katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi, ). III. Empirijski dio:(rezultati istraživanja, analiza i interpretacija ). IV. Zaključak

Zagreb, 15. studenoga 2010.

Mentor: Voditelj studija: Studentica:

________________________ ___________________________ ________________(Dr.sc. Neven Hrvatić, red. prof. ) (Dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof. ) (Ivanka Osmak )

89

Branka Biketa CaktašTrg A. G. Matoša 43 000 Bjelovar

Fakultetsko vijećeFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 310000 Zagreb

SINOPSIS MAGISTARSKOGA RADA

Kompetencije odgajatelja za suradnju s roditeljima

Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: pedagogijaGrana: predškolska pedagogija

UvodOdgojitelj je stručno osposobljena osoba koja provodi odgojno-obrazovni rad s djecom

rane dobi (Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe, 2008). Osim poslova planiranja, izvedbe i vrednovanja rada s djecom, odgojitelji su dužni surađivati s obiteljima djece i to zbog ostvarivanja dječje dobrobiti (Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi, 1991; Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo, 1999). Suvremeni odgajatelji uviđaju potrebu za holističkim pristupom djetetu, a to podrazumijeva veću i kvalitetniju suradnju između ustanova i obitelji što zahtijeva širenje profesionalnih kompetencija odgajatelja (Turnšek, 2008). Demokratsko društvo pretpostavlja da su zainteresirane strane - roditelji, odgajatelji i zajednica odgovorni za odgojno-obrazovni proces, a to ih obvezuje na strateško povezivanje i suradnju kako bi se ostvarila dobrobit djece (Maleš, 1996).

Teorijska podloga Problem suradnje odgojno-obrazovnih stručnjaka i obitelji oduvijek je bio u centru

interesa pedagogijske znanosti. Kagan i Rivera (prema Wilks, 2000) opisuju suradnju kao ujedinjavanje i osnaživanje individualnih i organizacijskih nastojanja za kolektivnim ostvarenjem onog što se nije moglo postići samostalno. U okviru suradnje roditelja i odgajatelja cilj je dječja dobrobit kojoj teži i jedna i druga zainteresirana strana. Suradnja roditelja i odgajatelja (Maleš, 1992; 1994) je kontinuirani proces koji doprinosi njihovu međusobnom povezivanju i usklađivanju djelovanja, a podrazumijeva aktivno sudjelovanje obiju strana, „međusobno informiranje, savjetovanje, učenje, dogovaranje i druženje, a radi dijeljenja odgovornosti za dječji razvoj“ (Maleš, 1996, 84).

U teorijskim promišljanjima ovoga problema pojavljuju se tri paradigme: prva je paradigma separacije u kojoj stručnjak ima najvažniju ulogu, a različitosti između obiteljskog i institucijskog odgoja i obrazovanja jasno su istaknute. U paradigmi upotpunjavanja odgajatelj prihvaća roditelja kao bazu informacija o djetetu, ali ipak odgajatelj zadržava dominantnu ulogu (Harms and Smith, 1975; Yawkey and Silvern, 1976). Treća, suvremena paradigma partnerstva roditelja i odgajatelja polazi od aktivnosti, odgovornosti i jednakosti obiju zainteresiranih strana (Miljak, 1995; Petrović-Sočo, 1995; Stričević, 1995; Maleš, 1996; Sandberg and Vuorinen, 2008). Partnerski odnos roditelja i odgojitelja podrazumijeva najvišu razinu suradnje kojemu je glavni cilj dobrobit djeteta pri čemu se obje strane međusobno uvažavaju. Suradnja odgajatelja i roditelja traži razvijene kompetencije odgajatelja. Kompetencije predstavljaju dinamičku kombinaciju kognitivnih i metakognitivnih vještina,

90

znanja i razumijevanja, međuljudskih, intelektualnih i praktičnih vještina te etičkih vrijednosti (Tuning Project, 2006). Odgajateljske kompetencije (Milanović et al., 2000) u suradnji s roditeljima odnose se na znanja (o dječjem razvoju i potrebama, o potrebama roditelja, znanja iz područja pedagogije obiteljskih odnosa te ostala znanja stečena tijekom profesionalnog obrazovanja), vještine (komunikacija na materinjem jeziku i specifične verbalne sposobnosti, sposobnosti uspješnog kontaktiranja, komuniciranja i održavanja odnosa s djecom i odraslima; interpersonalne, društvene i građanske vještine) te osobnost odgajatelja (osobine ličnosti, talenti, životna iskustva).

Praktična primjenjivost Istraživanjem će se ustanoviti koliko se kompetentnima odgajatelji osjećaju u suradnji

s roditeljima. Iz te perspektive moći ćemo poduzeti korake kojima ćemo utjecati na povećanje kompetencije ispitanika / odgajatelja u području suradnje s roditeljima ukoliko se pokaže da se ne osjećaju kompetentnima.

Uže područje rada Unutar problematike suradnje roditelja i odgajatelja posebno nas zanima

samoprocjena kompetencije odgajatelja za suradnju s roditeljima.

Ciljevi istraživanja Područje koje će se istraživati je suradnja roditelja i odgajatelja, a unutar njega

problem kompetencija odgajatelja za suradnju s roditeljima. Cilj istraživanja: samoprocjena kompetencija odgajatelja za rad s roditeljima.

Metodološki postupci Istraživanje kompetencija odgajatelja u suradnji s roditeljima je primijenjeno

(aplikativno) istraživanje empirijskog tipa, a koristit će se deskriptivna metoda u istraživanju problema. Istraživanje će obuhvatiti uzorak od 300 odgajatelja u području sjeverozapadne Hrvatske (Bjelovarsko-bilogorska županija te Grad Zagreb). Za prikupljanje podataka koristit će se postupci procjenjivanja i prosuđivanja – instrument skala samoprocjene odgajateljske kompetencije u području suradnje s roditeljima koja će biti deskriptivnog karaktera. Pri analizi podataka koristit će se kvantitativni, ali i kvalitativni pristup.

Struktura rada U uvodnom dijelu rada razložit će se važnost teme istraživanja. U nastavku će se

raspravljati o ulozi odgajatelja s obzirom na promjene paradigmi unutar područja predškolskog odgoja i obrazovanja, o odgojnoj ulozi obitelji te o različitim teorijama suradnje obitelji i odgajatelja. Rad će definirati pojam kompetencija, pedagoških kompetencija te sastavnica koje su preduvjet ostvarivanja partnerstva odgajatelja i roditelja kao oblika suradnje kojemu treba težiti. Empirijski dio dat će rezultate samoprocjene kompetencija odgajatelja za rad s roditeljima. Zaključni dio rada odnosit će se na preporuke kojima će se moći utjecati na povećanje kompetencije odgajatelja u suradnji s roditeljima.

Zagreb, 15. prosinca 2010.

Potpis mentora Potpis voditelja studijaili zamjenika

Potpis kandidata

________________ _______________________ ________________________Prof. dr. sc Dubravka Maleš Prof.dr.sc. Vlatko Previšić Branka Biketa Caktaš

91

Biserka Grečl Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakultetaVladimira Vidrića 44 Sveučilišta u Zagrebu10000 Zagreb Odsjek za informacijske znanosti -bgrecl@ nsk.hr smjer Knjižničarstvomob. 098/1816080 Ivana Lučića 3 10000 Zagreb

SINOPSIS MAGISTARSKOGA RADA

Povijest stenografije u Hrvatskoj

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: Informacijske i komunikacijske znanosti

Grana: Knjižničarstvo

Uvod

Kako dosada nije sa znanstvenog stajališta sustavno obrađena niti prikazana povijest stenografije u Hrvatskoj, potrebno je to učiniti. Stenografija je skraćeno pismo kojim je moguće zapisati i najbrži govor. To je pismo umjetno stvoreno upravo zbog mogućnosti bilježenja govora, debata i sl. Svaki jezik ima svoj posebni stenografski sustav koji ima znakove prilagođene iteraciji glasova i riječi u tom jeziku. Ponekad za isti jezik može biti više stenografskih sustava.

Teorijska podloga i relevantne spoznaje

Stenografija se razvila iz tahigrafije koja datira iz staroga vijeka. Ocem antičke tahigrafije smatra se Marko Tulije Tiron (103. – 4. pr. Kr.) rob kojega je oslobodio Ciceron i uzeo ga za svoga tajnika. On je izradio posebne kratke znakove, tzv. note (notae Tironianianae). Tironove note upotrebljavale su se stoljećima. Posljednjim tragom Tironovih nota smatra se jedna isprava iz 1607. g. francuskog kralja Filipa I. Za Hrvatsku je značajan stenografski sustav Nijemca Franza Xavera Gabelsbergera (1789-1849). Gabelsberger je u vlastoručno pisanoj knjizi objavio g. 1834. djelo „ Uvod u umijeće bilježenja njemačkoga govora“. Njegov stenografski sustav prerađen je za sve europske jezike pa tako i za hrvatski jezik. Osnivačem hrvatske stenografije smatra se Franjo Magdić (1830-1914). On je prilagodio Gabelsbergerov stenografski sustav hrvatskome jeziku.

92

Praktična primjenjivost

Kako će ovo biti prvi opsežniji rad koji će sustavno i na znanstvenoj razini govoriti o stenografiji, povijesti stenografije i stenografima u Hrvatskoj, koristit će svima onima koje zanima i istražuju povijest stenografije u Hrvatskoj.

Uže područje rada

Iznijet će se kratak pregled povijesti stenografije u svijetu, sustavno prikazati povijest stenografije u Hrvatskoj od njenih početaka do danas, te prikazati povijest Hrvatskoga stenografskog društva koje je osnovano g. 1882., a postoji i aktivno je još i danas.

Cilj istraživanja

Cilj je rada istražiti i dati pregled povijesti stenografije u Hrvatskoj od njenih početaka, tj. sredine 19. stoljeća sve do danas, te istaknuti znamenite hrvatske stenografe i njihov rad. Također dati prikaz povijesti i rada Hrvatskoga stenografskog društva.

Metodologija rada

Metodom istraživanja istražit će se podaci, a metodom prikupljanja podataka prikupit će se podaci o stenografiji u Hrvatskoj te podaci o stenografskim izdanjima izašlim u Hrvatskoj. Podaci će se istražiti u katalozima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (on-line katalogu, digitaliziranom katalogu), knjižnici Hrvatskoga stenografskog društva, bibliografijama, privatnim knjižnicama hrvatskih stenografa, arhivima i dr.

Struktura rada

U uvodnom dijelu rada dat će se objašnjenje pojma stenografije te kratak pregled povijesti stenografije u svijetu. Prikazat će se detaljan razvoj povijesti stenografije u Hrvatskoj. Istaknut će se poznati hrvatski stenografi i prikazat će se njihov rad u području stenografije. Iznijet će se povijest Hrvatskoga stenografskog društva koje je osnovano g. 1882. a postoji i aktivno je još i danas, te značenje njegova postojanja. U zaključku će se naznačiti važnost i značenje stenografije kao skraćenoga pisma. Unatoč tehnološkom napretku, potreba za stenografskim pismom i stenografima prisutna je i danas.

U Zagrebu, 7. prosinca 2010.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata

Prof. dr. Aleksandar Stipčević Prof. dr. Jadranka Lasić-Lazić Biserka Grečl

93

Marinela Aleksovski Fakultetsko vijećeGrebenščica 7 Filozofskoga fakulteta 10000 Zagreb Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3 10000 Zagreb

SINOPSIS MAGISTARSKOGA RADA

Glagoli govorenja u hrvatskome i poljskome jeziku

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: filologija Grana: kroatistika / slavistika

Uvod

Predmet magistarskog rada značenjska je analiza najčestotnijih glagola govorenja u poljskome i hrvatskome jeziku na semantičkoj, sintaktičkoj i pragmatičnoj razini. Riječ je o kontrastivnoj analizi verba dicendi unutar sustava dvaju slavenskih jezika.

Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje

Opća teorijska podloga za analizu glagola govorenja zasnivat će se na lingvističkim (prvenstveno strukturalističkim, semantičkim i pragmatičkim) teorijama i metodologiji poučavanja te suvremenim spoznajama koje su relevantne za predmet istraživanja. Pritom će se uzeti u obzir i rezultati istraživanja u okviru kognitivne lingvistike koji u svojem fokusu analize imaju domenu govorenja. Dosadašnji kontrastivni radovi u oba jezika koji se bave ovom problematikom bit će polazna točka za usporedbu glagola govorenja u hrvatskome i poljskome jeziku.

Uže područje rada

U samome će središtu istraživanja semantičko-sintaktičke analize glagola govorenja biti najčestotniji glagoli obaju jezika koji su dio svakodnevnog govora. Na tako ograničenu korpusu opisat će se međusobni odnosi proučavanih glagola te njihove značenjske sličnosti i razlike.

Ciljevi istraživanja

Ciljevi su istraživanja rasvijetliti grupu glagola verba dicendi unutar dvaju slavenskih jezika te supostavljajući najčešće pojavnice u oba jezika, pomoći u odabiru pravoga ekvivalenta prilikom prevođenja s poljskoga jezika na hrvatski i vice versa.

94

Metodološki postupci

Glavni su izvori za istraživanje jezični korpusi, jednojezični i dvojezični rječnici te znanstveni i stručni radovi koji su prethodno u središtu svoga proučavanja imali glagole govorenja. Ankete koje su provedene na brojčano ograničenim skupinama izvornih govornika i rezultati dobiveni analizom jezičnih radova također pružaju uvid u istraživanu problematiku i otvaraju nova pitanja na koja se temeljem kontrastivne analize traže odgovori. Međujezična usporedba najčestotnijih glagola u oba jezika kvantitativno je ograničena, ali složeni odnosi među glagolima govorenja i njihova značenjska preklapanja produbljuju tu analizu.

Struktura rada

U uvodnome će dijelu biti riječi o glagolima govorenja općenito, o dosadašnjim radovima na tu temu prvenstveno u poljskoj i hrvatskoj literaturi te konceptu govorenja na pragmatičnoj i semantičkoj razini. Istaknut će se važnost i posebnost glagola govorenja od latinskih gramatika do danas. U drugome dijelu bit će predstavljeni najfrekventniji glagoli govorenja u hrvatskome jeziku sa svojim sintaktičkim obilježjima koji su rezultat dosadašnjih istraživanja. Treći dio predstavit će glagole govorenja u poljskome jeziku koji su kao predmet dosadašnjih analiza već uspoređivani s drugim jezicima. U četvrtome dijelu provest će se međujezična analiza nekih odabranih glagola govorenja obaju jezika. Pritom će se uzeti u obzir čestota kao jedan od kriterija odabira. U petome dijelu, nakon provedene kontrastivne analize, donijet će se zaključak o sličnostima i razlikama poljskoga i hrvatskoga jezika unutar jedne važne domene svakoga jezičnog sustava – domene govorenja.

U Zagrebu 3. prosinca 2010.

Potpis mentora Potpis komentora Potpis voditelja Potpis studija kandidata

Prof.dr.sc.Ivo Pranjković Dr.sc. Neda Pintarić Dr.sc.Vinko Brešić Marinela Aleksovski, prof.

95

ANEKS SPORAZUMU O MEĐUNARODNOM DVOJNOM DOKTORATU ZNANOSTI

IZMEĐUSVEUČILIŠTA PARIS-EST

ISVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Ovaj je aneks produljenje sporazuma potpisanog 2005. godine između Sveučilišta Paris 12- Val de Marne i Sveučilišta u Zagrebu. Doktorandi spadaju pod Sveučilište Paris Est od 1. siječnja 2008. godine.

Prema odluci od 6. siječnja 2005. godine o međunarodnim dvojnim doktoratima znanosti, izmijenjene nakon odluke od 7. kolovoza 2006. godine ;

Prema odluci od 7. kolovoza 2006. godine o načinu polaganja, obavještavanja, reproduciranja, raspodijele i čuvanja doktoratâ ili radova predstavljenih tijekom obrane doktorske disertacije;

Prema odluci od 7. kolovoza 2006. godine o doktorskom studiju;

Dva potpisna sveučilišta daju privolu o pripremi doktorske disertacije čije se stvaranje i čija se obrana odvija pod zajedničkom odgovornošću oba sveučilišta, prema slijedećim odrednicama:

ČLANAK 1 

Kandidat o kojem je riječ ovom aneksu sporazuma jest:

Morana ČAUŠEVIĆ

Naslov I : Administrativne odrednice

ČLANAK 2 

Naslov doktorske disertacije :

« Le nord de l'Adriatique (Kvarner) dans l'Antiquité Tardive » („Sjeverni Jadran (Kvarner) u kasnoj antici“)

Rad na doktorskoj disertaciji vode mentori :

Na Sveučilištu Paris-Est :

dr.sc. Françoise PREVOT

titula : doktor znanosti

96

Ustanova / laboratorij : EA 2352

Na Sveučilištu u Zagrebu :dr. sc. Branka Migotti

titula : doktor znanosti

Ustanova : Odsjek za arheologiju pri HAZU

koji se ovim putem obvezuju u potpunosti ispuniti svoje dužnosti mentora, u suradnji s drugim mentorom(ima).

ČLANAK 3 

Oba sveučilišta priznaju valjanost aneksa sporazuma određenog ovim putem, kao i obranjene doktorske disertacije. Objavu, korištenje i zaštitu teme doktorske disertacije, kao i rezultata istraživanja, osiguravaju ustanove / laboratoriji kojima student pripada, sukladno procedurama različitima za svaku zemlju.

ČLANAK 4 

Kandidat se upisuje na oba sveučilišta. Oslobođen je plaćanja upisnine na jednom od sveučilišta.

Gđa Morana Čaušević plaća školarinu na Sveučilištu u Zagrebu.

U slučaju da kandidat ne plaća školarinu na Sveučilištu Paris-Est, mora priložiti potvrdu o uplaćenoj upisnini na drugom sveučilištu.

Zdravstveno osiguranje u Francuskoj osigurava : MGEN (France)U Hrvatskoj je student osiguran preko Hrvatskog zavoda za zdravstvo.

Upis studenta na nastavak doktorskog studija stupa na snagu: __________________Razdoblje između istijeka prvog sporazuma (1. listopad 2008) i stupanja na snagu novoga, obuhvaćeno je ovim aneksom sporazuma.

ČLANAK 5 

Rad na doktoratu organiziran je u vremenskim razdobljima provedenima na oba sveučilišta, prema slijedećim odrednicama: Istraživački rad proveden na sveučilištu Paris-Est :U trajanju od : 3 mjeseca, od 1. siječnja do 1. travnja (2009)U trajanju od : 3 mjeseca, od 1. siječnja do 1. travnja (2010)U trajanju od : 3 mjeseca, od 1. siječnja do 1. travnja (2011)

97

Istraživački rad proveden na Sveučilištu u Zagrebu :U trajanju od : 3 mjeseca, od 1. travnja do 1. srpnja (2009)U trajanju od : 3 mjeseca, od 1. travnja do 1. srpnja (2010)U trajanju od : 3 mjeseca, od 1. travnja do 1. srpnja (2011)

Predviđeno trajanje preostalog istraživačkog rada određeno je na 1 godinu.

ČLANAK 6 

Smještaj studenta u zemlji domaćinu: Obitelj

Financijska pomoć : Samopomoć putem ugovora, povremenog zaposlenja (arheolog)

Naslov II : Pedagoške odrednice

ČLANAK 7 

Određena ja jedinstvena obrana doktorske disertacije, koja će se održati na Sveučilištu u Zagrebu.

Obranu priznaju obje ustanove. Sveučilište Paris-Est se obvezuje izdati diplomu doktora; Sveučilište u Zagrebu se obvezuje izdati diplomu, pod nazivom: Diploma doktora znanosti.

ČLANAK 8 

Članovi Povjerenstva za obranu doktorske disertacije određeni su putem zajedničkog dogovora od strane rektora oba sveučilišta.Povjerenstvo se sastoji od ujednačenog broja pripadnika s oba sveučilišta, koje su zajednički odredile obje ugovorne ustanove, ali i od stručnjaka koji nisu djelatnici ugovornih sveučilišta. Broj članova Povjerenstva ne smije preći 8.Izvjestitelji moraju biti oni članovi koji nisu sa sveučilištâ-potpisnika ovoga aneksa sporazuma.

ČLANAK 9 

Doktorat je pisan na sljedećem jeziku: Francuski

Sažetak je pisan na sljedećem jeziku: Hrvatski

ČLANAK 10 

Morana Čaušević obranit će doktorsku disertaciju na sljedećem jeziku: Francuskom

Predstavit će sažetak obrane na sljedećem jeziku: Hrvatskom

ČLANAK 11 

98

Za Sveučilište Paris-Est, odrednice o načinu polaganja, obavještavanja, reproduciranja, raspodijele i čuvanja doktoratâ ili radova predstavljenih tijekom obrane doktorske disertacije su donesene odlukom od 7. kolovoza 2006. godine.

Za Sveučilište u Zagrebu iste odrednice donesene su sljedećom odlukom: Pravilnikom o međunarodnim dvojnim doktoratima znanosti donesenog 13. svibnja 2008.

Ovaj Aneks sporazumu je sklopljen u 5 primjeraka na francuskom jeziku.

Datum: Datum:

Za Sveučilište Paris-Est : Za Sveučilište u Zagrebu :

Rektorprof. dr. sc. Bernard SAINT-GIRONS

Rektor prof. dr. sc. Aleksa BJELIŠ

Ravnatelj Doktorskog studija „Kultura i Društvo“prof. dr. sc. Pierre CHIRON

Dekan Filozofskog fakulteta prof. dr. sc. Damir BORAS

Mentorprof. dr. sc. Françoise PRÉVOT

Mentor dr. sc. Branka MIGOTTI

StudentMorana ČAUŠEVIĆ

99

CONVENTION (AVENANT) DE COTUTELLE DE THESEENTRE

L’UNIVERSITE PARIS-ESTET

L’UNIVERSITE DE ZAGREB

Cette convention fait suite à la convention signée en 2005, entre l’université Paris 12- Val de Marne et l’université de Zagreb. Les doctorants relevant de l’université Paris Est depuis le 1 er janvier 2008.

Vu l’arrêté du 6 janvier 2005 relatif à la cotutelle internationale de thèse, modifié par l'arrêté du 7 août 2006 ;

Vu l’arrêté du 7 août 2006 relatif aux modalités de dépôt, de signalement, de reproduction, de diffusion et de conservation des thèses ou travaux présentés en soutenance en vue du doctorat ;

Vu l’arrêté du 7 août 2006 relatif à la formation doctorale ;

Les deux universités signataires donnent leur accord à la préparation d’une thèse de Doctorat dont la réalisation et la soutenance s’effectuent sous la responsabilité conjointe des deux établissements selon les modalités suivantes :

ARTICLE 1 

Le candidat faisant l’objet de cette convention est :

Morana ČAUŠEVIĆ

Titre I : Modalités administratives

ARTICLE 2 

L’intitulé de la thèse est :

« Le nord de l'Adriatique (Kvarner) dans l'Antiquité Tardive » („Sjeverni Jadran (Kvarner) u kasnoj antici“)

La thèse est dirigée :

à l’Université Paris-Est par :

Mme Françoise PREVOT

Titre : Docteur, Professeur émérite d'histoire ancienne

100

au Laboratoire : EA2352

à l’Université de Zagreb par :

Mme Branka Migotti

Titre : dr.sc.

au Laboratoire : Odsjek za arheologiju pri HAZU

qui s’engagent à exercer pleinement la fonction de Directeur de Thèse auprès du doctorant, en collaboration avec le ou les autres directeurs de thèse.

ARTICLE 3 

Les deux Universités reconnaissent la validité de la cotutelle mise en place et celle de la thèse soutenue.La publication, l’exploitation et la protection du sujet de la thèse et des résultats de recherche sont assurés par les deux laboratoires d’accueil du doctorant conformément aux procédures spécifiques à chaque pays.

ARTICLE 4 

Le candidat s’inscrit dans chacune des deux universités. Il est dispensé du paiement des droits dans une des deux universités.

Mme Morana Čauševićeffectue le paiement de ses droits d’inscription auprès de l’Université de Zagreb

Dans le cas où l’étudiant ne paie pas ses droits auprès de l’Université Paris-Est, il doit fournir un justificatif de paiement fourni par l’autre université.

sa couverture sociale est assurée en France par : MGEN (France)En Croatie la couverture sociale est assurée par HZZ (Hrvatski zavod za zdravstvo).

L’inscription du doctorant prend effet le : _________________La période comprise entre l'échéance de la première convention (1 octobre 2008) et le début de la nouvelle, est prise en compte par le présent avenant.

ARTICLE 5 

La préparation de la thèse s'effectue par périodes alternées entre les deux établissements selon les modalités suivantes :

Travaux de recherche effectués à l’Université Paris-Est :Durée : 3 mois du 1er Janvier au 1er Avril (2009)Durée : 3 mois du 1er Janvier au 1er Avril (2010)Durée : 3 mois du 1er Janvier au 1er Avril (2011)

101

Travaux de recherche effectués à l’Université de Zagreb :Durée : 3 mois du 1er Avril au 1er Juillet (2009)Durée : 3 mois du 1er Avril au 1er Juillet (2010)Durée : 3 mois du 1er Avril au 1er Juillet (2011)

La durée prévisionnelle des travaux de recherche est fixée à 1 an.

ARTICLE 6 

Hébergement de l’étudiant dans le pays d’accueil : Famille

Aides financières dont l’étudiant bénéficie : Archéologue contractuel

Titre II : Modalités pédagogiques

ARTICLE 7 

La thèse donne lieu à une soutenance unique à l’Université de Zagreb 

Elle est reconnue par les deux établissements. L’Université Paris-Est s’engage à délivrer le diplôme de docteur ; l’Université de Zagreb s’engage à délivrer le diplôme équivalent intitulé : « Diploma doktora znanosti »

ARTICLE 8 

Le jury de soutenance est désigné d’un commun accord par les Présidents des deux universités partenaires.Il est composé sur la base d'une proportion équilibrée de membres de chaque établissement désignés conjointement par les établissements contractants, et comprend des personnalités extérieures à ces établissements. Le nombre des membres du jury ne peut excéder 8.Les rapporteurs sont extérieurs aux deux établissements concernés.

ARTICLE 9 

La thèse sera rédigée dans la langue suivante : FrançaisUn résumé sera produit dans la langue suivante : Croate

ARTICLE 10 

Morana Čaušević soutiendra sa thèse dans la langue suivante : Française

Il (elle) présentera un résumé oral dans la langue : Croate

ARTICLE 11 

102

Pour l’Université Paris-Est, les modalités de dépôt, de signalement, de reproduction, de diffusion et de conservation des thèses sont régies par l’arrêté du 7 août 2006. Pour l’Université de Zagreb ces modalités sont régies par le règlement sur les cotutelles internationales de thèses du 13 mai 2008.

Cet avenant est édité en 5 exemplaires, en langue française.

Signé le : ___________________ Signé le : ___________________

Pour l’Université Paris-Est : Pour l’Université Zagreb :

Le PrésidentMme. Simone BONNAFOUS

Recteurprof. dr. sc. Aleksa BJELIŠ

Le Directeur de l’Ecole Doctorale « Culture et Société »M. Pierre CHIRON

Doyen de la Faculté des Lettresprof. dr. sc. Damir BORAS

Le Directeur de ThèseMme. Françoise PRÉVOT

Le Directeur de Thèsedr. sc. Branka MIGOTTI

Le DoctorantMorana ČAUŠEVIĆ

103