svijet u dvadesetim i tridesetim godinama …tankonyvkatalogus.hu/pdf/nt-31597__betekinto.pdfsvijet...

Ovo poglavlje vas vraća u desetljeća koja su slijedila nakon izbijanja Prvoga svjetskog rata i prikazuje događaje, razloge i posljedice zbivanja između dva svjetska rata.

Na početku ovog razdoblja kriza, koja je slijedila iza Pr-voga svjetskog rata, razbija stoljetni tradicionalni, dinastijski imperijski ustroj Europe kako bi umjesto njega na površinu iznijelo težnje za stvaranjem novog etničkog, gospodarskog, političkog i idejnog poretka. U mnogim zemljama to se ispo-ljilo u revolucijama, u idejama novoga svjetonazora, drug-dje pak u razbuktavanju nacionalnog osjećaja, što je dovelo do nastanka novih, odnosno preporoda starih država. Na ovo razdoblje je pritisnut biljeg mirnog poretka koji je bio dikti-ran sa strane pobjednika, odnosno za pobjednike je slijedilo sretno razdoblje mira, a za poražene teške godine s mnogo borbi i žrtava.

Svijetom su vladale pobjedničke velesile, Engleska, Fran-cuska i Sjedinjene Američke Države. Međutim, nasuprot njih je stajao Sovjetski Savez koji je zasada bio zauzet svojim unutarnjim problemima, i grupa potisnutih država koje su bile poražene ili pobijeđene, ali nezadovoljne mirom. Pre-ma tvrdnjama nekih povjesničara za njih je mir značio samo „dvadeset godina primirja“.

Novije povijesne promjene će izazvati veliku gospodarsku krizu. Nakon krize dotadašnji gubitnici su međusobno sklopi-li savez, promijenili su odnose snaga pa su tako svijet uvukli u smjeru novijeg rata.

SVIJET U DVADESETIM I TRIDESETIM GODINAMA XX. STOLJEĆA

UVOD

Preporučeno štivo:

Gábor Kovács: XX. század. Történelmi olvasókönyv. Nemzeti Tankönyvkiadó. (Uporaba ove čitanke preporučuje se cijele školske godine.)

A két nagy háború. Új képes történelem. Larousse-Officina Nova, Bp., 1995.

A megváltozó Európa képe. Új képes tör-ténelem. Larousse-Officina Nova, Bp., 1995.

A XX. század krónikája. Officina Nova, Bp., 1996. (Az 1917–1939 közötti idő-szak, 238-537. oldal.)

Rubicon 1999/3. (Oroszország. 33–42. oldal.)

Rubicon 1998/8. (XX. századi évfordu-lók , 1918–1938)

31597korr horvat tori9korr++ .indd 4 28/10/09 17:37:11

Svijet u dvadesetim i tridesetim godinama XX. stoljeća 5

Prošlu školsku godinu završili smo s gradivom o mirovnim ugovorima u okolici Pariza, o razdoblju koje zapravo zaklju-čuje Prvi svjetski rat. Sada novu školsku godinu ponovno za-počinjemo s gradivom o mirovnim ugovorima u okolici Pari-za. Ulogu mirovnih ugovora sada vrednujemo prema novijim točkama gledišta. Ne vrednujemo ih po tome da su zaključili jedan ogroman rat, već da su pokrenuli povijest nove Europe u kojoj su odnosi snaga izmijenjeni.

Mirovni ugovori

U jesen 1918. godine rat je završen neočekivanom brzinom. Iscrpljene centralne sile koje su potrošile sve svoje zalihe, tražile su primirje. Prihvatile su da će njihovo oružje biti izru-čeno pobjednicima i da će biti podređene njihovoj volji.

Nakon toga započeli su mirovni ugovori koji su trajali približno četiri godine. Vodeću ulogu na mirovnim ugovori-ma imale su četiri najjače pobjedničke sile, a to su Engleska, Francuska, Sjedinjene Američke Države i Italija. Diplo-mati tih država odlučili su što trebaju sadržavati uvjeti mira, zapravo mirovni diktati kod kojih je vladalo načelo „Jao po-bijeđenima!“. Cilj im je bio da poražene zemlje nikada ne mogu toliko ojačati da otpočnu noviji rat koji bi promije-nio mirovni diktat.

Poražene zemlje nisu pitali pri izradbi mirovnih ugovora. Njihove su zastupnike pozvali samo na potpisivanje već go-tovih uvjeta. Mirovni su ugovori potpisani u svečanim okol-nostima u povijesnim dvorcima u okolici Pariza.

1. IZMJENA ODNOSA SNAGA U EUROPI NAKON PRVOGASVJETSKOG RATA. DRUŠTVO NARODA

Otkada i dokada je trajao Prvi svjetski rat? Koje su države bile protivničke? Koji je bio razlog izbijanja rata i što je bio povod za rat?

Zastrašujuća slika za Nijemce. Potpuno priznanje poraza. Potpisivanje primirja pred generalima Antante. (Francuski maršal Foch prima njemačko

izaslanstvo)

Mjesto gdje su potpisali mirovne ugo-vore: Mirovne ugovore potpisali su u pa-lačama. Njemački mirovni ugovor potpi-sali su u Versaillesu [Versaj], austrijski u Saint-Germainu [Sen-Žermen], mađarski u Trianonu, bugarski u Neuillyju [Nejli], a turski u Sévresu [Sevri]. Međutim te ugo-vore obično zovu zajedničkim imenom: Versailleski mirovni ugovori.


6 Svijet u dvadesetim i tridesetim godinama XX. stoljeća

uvjeti Mirovnih ugovora

Od poraženih zemalja mirovni ugovor najprije su potpisali zastupnici Njemačke. Njemačka se time trebala odreći svih svojih kolonija i nekoliko pograničnih pokrajina s mije-šanim stanovništvom. Njemačka je, nadalje, trebala platiti i ogromnu ratnu odštetu koja je nadilazila mogućnosti nje-zina gospodarstva. Mirovnim je ugovorom bilo propisano da Njemačka može imati tek neznatne vojne snage (100 tisuća vojnika). Rajnska je pak oblast djelomično dospjela pod An-tantin nadzor, a djelomično je postala demilitarizirana zona. Time je na neko vrijeme Njemačka prestala biti velesi-lom.

Slične su uvjete trebale potpisati i ostale poražene zemlje. Od svih su oduzeli znatna područja. Vojne su im snage sma-njili na najnižu moguću razinu. Trebale su plaćati ogromnu ratnu odštetu. Razlika je bila samo u veličini područja koje su trebale prepustiti susjednim zemljama, odnosno u tome da dok su, iako smanjene, Njemačka, Turska i Bugarska preži-vjele slom, Austro-Ugarska Monarhija potpuno je unište-na.

Većinu izgubljenog područja Turske činili su arapski te-ritoriji koji su prije bili pod sultanovom vlasti, kao što su, primjerice: Sirija, Mezopotamija, Palestina.

Kada budete iza 13. lekcije raspravljali o točkama Trianonskog mirovnog ugovora vra-tite se na ovu lekciju i ustanovite onu točku Njemačkog mirovnog ugovora koja bi dobro-došla i u Mađarskom mirovnom ugovoru.

Nekoliko točaka Versailleskoga mirovnog ugovora koji sadrži 440 stavaka:– Njemačka se odriče Elzasa i Lotaringi-

je u korist Francuske.– Zapadna Pruska i pokrajina Posen (Po-

znanj) dijelom se priključuje Poljskoj.– Danzig (Gdanjsk) bit će takozvana

„slobodna država”; oblast Memel do-spjet će pod međunarodnu upravu.

– Ratiborsku će oblast predati Čehoslo-vačkoj.

– Na nekim (njemačkim) područjima održat će se referendum o pripadanju određenog teritorija.

– Jedini krivac za izbijanje rata je Nje-mačka.

Teritorijalni gubici nekih zemalja:Njemačka od 490 000 km2 izgubila je 72 000 km2

Austrija od 300 000 km2 izgubila je 216 000 km2

Kraljevina Mađarska od 325 000 km2 izgubila je 232 000 km2

Bugarska od 114 000 km2 izgubila je 11 000 km2

Turska od 1 791 000 km2 izgubila je 1 028 000 km2

(Ovdje nisu uračunati njemački kolonijalni gubici.) Prije rata sastavnim dijelom zemalja mađarske Svete Krune bila je i autonomna Kraljevina Hrvatska. (U podacima se nalazi i to.)

Svečano potpisivanje mirovnog ugovora u Dvorani zrcala Versailleske palače

(28. lipnja 1919.)



izMjena odnosa snaga

Pri potpisivanju mirovnih ugovora svaka pobjednička država manje-više povećala je svoj teritorij. I to je pridonijelo izmje-ni zemljovida Europe.

Prvotna uloga tih teritorijalnih preustrojavanja – u ostvare-njima u kojima su prednjačile Francuska i Engleska – sasto-jala se u tome da Njemačka (i Monarhija) više ne ugroža-va prednost tih dviju Antantinih velesila u Europi. Radi toga jačanjem Poljske i Čehoslovačke nastojali su i s istoka „opkoliti“ Njemačku. Odnosno jačanjem Čehoslovačke, Ru-munjske i (od 1928.) Jugoslavije – ove su tri zemlje skupa zvali i Malom Antantom – nastojali su opkoliti Austriju i Ma-đarsku.

Mirovni ugovori tada su još u manjoj mjeri bili upereni protiv Sovjetske Rusije jer njezin opstanak, jačanje 1919. još nisu smatrali vjerojatnim.

Mirovni ugovori značili su i izmjenu odnosa snaga. Uki-nuta je prijašnja dvopolarna Europa koja je bila podijeljena na Antantu i Trojni savez. Iz reda velesila ispala je Austro-Ugar-ska, koja se raspala, nadalje oslabile su i smanjio se utjecaj poražene Njemačke i Rusije. Smanjio se i utjecaj Italije. En-gleska i Francuska ostale su kao pravi gospodari Europe, budući da su se i Sjedinjene Države povukle iz sudjelovanja u europskoj politici.

Povećanje teritorija nekih pobjedničkih država u km2

Prije rata Poslije rata PovećanjeFrancuska 536 464 550 986 14 517Belgija 29 457 30 484 1 027Danska 38 985 44 324 5 339Italija 286 680 310 122 23 442Rumunjska 131 020 292 244 161 224

FINSKA

ŠVEDSKA

ESTONIJA

LATVIJA

LITVA

NJEMAČKA

POLJSKA

SO

VJ

ET

SK

A

RU

SI

JA

DANSKA

NJEMAČKA

bEL.

FRANCUSKA

ŠVICARSKA

AUSTRIJA

ČEHOSLOVAČKA

RUMUNJSKA

bUGARSKA

TURSKAGRČKA

ALbANIJA

KRALJEVINA SRbA, HRVATA I SLOVENACA

I T

AL

I J

A

MAĐARSKA

bESARAbIJA

NIZOZEM

SKA.

Sr

e

do

z e m n o m o r e

Državna granica

Ukinuta granica

Stari glavni grad

Ukinuti glavni grad

Novi glavni grad

Sjeverno more

Srušena monarhija

Njemačka

Austrija –Mađarska

Rusko Carstvo

Prije 1918. Stockholm

HelsinkiPetrograd

Talin

Riga

Kaunas

Varšava

Kopenhagen

berlinHag

bruxelles

Pariz

bern

Rim

Prag

beč

budimpešta

beogradbukurešt

Sofija

Tirana

Istanb

ul

Atena

Promijenjene granice prema mirovnom ugovoru■ Procijenite kolika su područja države izgubile ili

dobile.



društvo naroda

Usporedno s mirovnim ugovorima utemeljena je prva među-narodna stalna svjetska organizacija koja je imala opći djelo-krug, a to je Društvo naroda. Njegovu su povelju uvrstili u svaki mirovni ugovor.

Glavnom zadaćom Društva naroda odredili su spre-čavanje budućih možebitnih oružanih sukoba. Članice Društva obvezale su se na uzajamnu pomoć i na otvorenu diplomaciju u slučaju napada, a u slučaju međusobnih sukoba na prihvaćanje odluke međunarodnog suda koji su oni sami osnovali. Nastanak Društva naroda ujedno je služio i tome kako bi dugoročno mogla opstati izmjena odnosa snaga koja je slijedila nakon svjetskog rata. Engleska i Francu-ska su zapravo u Društvu naroda duže vrijeme igrale vodeću ulogu. Odluke Društva naroda su često osiguravale zaštitu in-teresa ovih dviju sila.

1. Tko je pripremio mirovne ugovore? Ka-kvu su ulogu dali poraženima?

2. Koje su bile glavne točke mirovnog ugo-vora?

3. Koja je bila najvažnija svrha mirovnih ugovora?

4. Što podrazumijevamo pod tim da je pot-pisivanje mira značilo i preustrojavanje odnosa snaga?

5. Društvo naroda je prethodnik koje da-našnje organizacije?

Plakat koji popularizira najoduševljenijeg glasnogovornika Društva naroda, Wilsona Woodrowa. Nažalost njegovi prijedlozi za potpisivanje mirovnog ugovora nisu ostvareni, iako su oni za pora

žene pružili mali tračak nade

Pitanje kolonija: Društvo naroda je pre-uzelo kolonije poraženih zemalja i povje-rilo nekim zemljama – dalo im mandat – (ponajviše Engleskoj i Francuskoj) za njihovo privremeno ili vremenski neogra-ničeno upravljanje.

Ilustracija koja prikazuje organizaciju Društva naroda †

Mirovni ugovori u okolici Pariza. Izmjena odnosa snagamirovni ugovori u okolici Pariza

↓ njihova mirovni izmjena priprema uvjeti zemljovida i potpisivanje i njihov cilj Europe

↓izmjena odnosa snaga u Europi i u svijetu

↓utemeljenje i ciljevi Društva naroda

OrganizacijaDRUŠTVA NARODA U ŽENEVI

Tajništvo (Ženeva)

Sazivanje vijeća – pripremanje sjednica

Ženeva

Hag

ŠVicarSKa

Vijeće Društva naroda (Ženeva)Stalni članovi = glavne pobjedničke sile (4-6),nestalne članice (4-9)Odluka treba biti jednoglasna

zadaci– priprema konferencije za razoružanje svjetskih razmjera (konferencije u Ženevi 1932-1935.)– sigurnosne mjere u slučaju akutnih ratnih događaja– preusmjeravanje akutnih međunarodnih konflikata Haškom sudu– davanje savjeta u slučaju povremenih sporova, prijedlozi za rješenje

(sjednice prema potrebi, barem jednom godišnje)

Skupština Društva (Ženeva)U početku, Društvo naroda činile su savezničke sile koje su pobijedile u Prvom svjetskom ratu– učlanjivanje s odobrenjem Skupštine Društva– postoji mogućnost istupa i isključenja– sjednica barem jednom godišnje– svaka država ima po jedan glas

Međunarodni sud(Hag)

Sudi o međunarodnim pravnim

sporovima

Pozivanje na Međunarodni haški sud

( odluka dvotrećinske većine o sankcijama za one koji krše pravila ugovora)

nizOzEMSKa



Nakon rata razna područja Europe obilježili su različiti poli-tički odnosi. U Zapadnoj Europi ostala je za nju karakteristič-na parlamentarna demokracija, u Srednjoj Europi otpočela je borba parlamentarnih i diktatorskih snaga, u Srednjoistočnoj Europi utemeljile su se države čija je osnova bila nacionali-zam, a u Istočnoj Europi (u Rusiji) se pak utemeljila komu-nistička država. Prikaz tih država započinjemo sa Srednjom Europom.

neMirna srednja europa

U Srednjoj Europi završetkom rata nije došlo do mira. One vladare koji su svoju državu doveli do rata, omeo je bijes naroda. Poglavito u pobijeđenim zemljama vladari su bili prisiljeni na ostavku i nastale su građanske demokracije. Veliko pitanje Srednje Europe postalo je: mogu li demokracije opstati ili će predati svoje mjesto nekoj diktatorskoj vlast i?

Položaj i teškoće novih demokracija

Čelnici novonastalih građanskih demokracija isprva su pogla-vito bili iz redova proturatnih građanskih stranaka. Uz njih, znatnu su snagu zastupale i socijaldemokratske radničke stranke koje su, u većini slučajeva, također tražile i dobile svoj udio vlasti. U većini pobijeđenih zemalja građanske i demokratske radničke stranke zajednički su pokušavale naći izlaz iz poslijeratnog kaosa, što nimalo nije bio lak zadatak.

To kaotično stanje, mnoštvo socijalnih nevolja, koje je jedva bilo moguće riješiti, pogodovalo je krajnjim (ekstre-mnim) elementima. Nastalo je mnogo stranaka i organiza-cija koje su pokušavale pridobiti nezadovoljnike. Najopasni-je među njima bile su krajnje ljevičarske (komunističke) i krajnje desničarske (fašističke) stranke. Njihovi su čelnici, za razliku od socijaldemokratskih stranaka, koje su se zala-gale uglavnom za očuvanje demokracije, vlast nastojali pri-svojiti nasilno. Budući da su nove, demokratske vlade još bile slabe – jedva da su imale povjerljivu vojsku i redarstvo - to nigdje nije bilo nemoguće.

njemačka na skretnici

Najnemirnija europska zemlja bila je poražena Njemačka. Ovdje je u mnoštvu gradova izbio ustanak rascjepkavši tako reći čitavu zemlju. Nakon berlinske revolucije car se odre-kao prijestolja (9. studenoga 1918.).

Osnovana je socijaldemokratska vlada koja je jamčila politička i ljudska prava. Dopustila je djelatnost svih strana-

III. internacionala: Novoosnovane ko-munističke partije potpomagala je i ruska boljševička stranka. Sa središtem u Mo-skvi utemeljila je međunarodnu radnič-ku organizaciju: III. internacionalu koja je više od 40 godina vodila i obuhvaćala djelatnost komunističkih partija, koje su nastojale pridobiti vlast.

2. NEMIRNE GODINE SREDNJE EUROPE. POLITIČKE I DRUŠTVENE BORBEU PARLAMENTIMA I IZVAN NJIH

Označite granice Srednje Europe na ze-mljovidu. Na osnovu čega se mogu označiti granice ovog prostora?

Zašto? Nabrojite teškoće koje treba riješiti nakon takva golemog rata.

Koja je dinastija vladala u Njemačkoj do 1918.? Tko je bio car?



ka, i desničarskih i ljevičarskih. Međutim, kada je krajnjelje-vičarski Savez Spartak u siječnju 1919. pokušao nasilno pre-uzeti vlast, uz zajedničku pomoć proturevolucionarnih snaga, vlada je suzbila taj ustanak.

Slična je sudbina zadesila i Münchensku (Bavarsku) So-vjetsku Republiku koja je nastala nakon nasilno preuzete vla-sti i koja je opstala tri tjedna. No vlada je ugušila – pomoću zemaljskog štrajka – i desničarski Knappov puč koji je izbio 1920.

Najuglednije stranke, među njima i Socijaldemokratska stranka, ostale su pri parlamentarizmu i demokraciji. Nova njemačka republika – Weimarska Republika – očvrstila se kao parlamentarna demokracija.

Poziv njemačke vlade pri izbijanju ustanka: „Savez Spartak sada se bori za prisvajanje potpune vlasti. Vladu, koja u roku od deset dana želi omogućiti da na-rod sam odluči o svojoj sudbini, žele sru-šiti... Vlada će učiniti sve kako bi suzbila strahovladu, i vraćanje k njoj zasvagda spriječila... nasilje se može ugušiti samo nasiljem.”

Weimarska Republika je naziv dobi-la po tome što su u njemačkom gradiću Weimaru izradili demokratski ustav nove Njemačke.

Pokušaji rušenja republike vršeni su i nakon 1920. 1923. je pod vodstvom Ernsta Thälmanna u Hamburgu izbio radnički ustanak koji je trajao tri dana. U studenom je pak Adolf Hitler, vođa desnice, pokušao provesti fašistički puč u Münchenu koji je jednako tako bio slomljen od strane vladi-ne vojske. Taj je pokret u povijesti poznat pod nazivom „pivnički puč“ jer su se Hi-tlerovi nacisti okupljali u pivnicama i otud polazili na svoje demonstracije.

Pobunjeni spartakovci na berlinskoj ulici

„Očisti Njemačku!” Plakat Demokratske stranke koji je na početku dvadesetih godina bio usmjeren protiv krajnje ljevice i krajnje desnice kada su

oni htjeli uvesti diktaturu



sudbina Monarhije i austrije

Spoznavši kako je poraz neizbježan, car Karlo I. (mađarski kralj Karlo IV.) svoje je carstvo pokušavao spasiti na taj na-čin da je raznim narodima svoje zemlje ponudio povlastice, stvarajući saveznu državu. Pokušaj mu nije uspio. Golemo Habsburško Carstvo koje je svoju cjelovitost stoljećima odr-žalo zahvaljujući vojnoj sili, sada, kada mu se vojska raspada-la, za nekoliko tjedana raspalo se na svoje sastavne dijelove.

Na raznim područjima carstva zaredale su se krvave de-monstracije, ustanci, revolucije. U Zagrebu, Pragu, Beču i Budimpešti utemeljena su Nacionalna vijeća koja su zahtije-vala samostalne države. I u Austriji i u Mađarskoj proglasili su republiku.

Od znatno smanjene jezgre bivšega carstva nastala je Nje-mačko-Austrijska Demokratska Republika. Njezina je soci-jaldemokratska vlada osiguravala politička ljudska prava, ali krajnje stranke, među njima i Austrijska komunistička parti-ja, ni tako nisu mogle ojačati do te mjere da ozbiljno ugroze demokraciju. Djelomično riješivši socijalne probleme, demo-kratska je pak vlada novu državu Austriju uspješno prevela iz bivšega carstva u građansku republiku.

pobjeda fašizMa u italiji

Poslije svjetskoga rata kritičnim je područjem postala i Ita-lija. Ta zemlja doduše nije spadala među poražene, ali ju je rat posvema iscrpio. Stanovništvo, kojeg su tištile socijal-ne teškoće, sve je manje vjerovalo demokratskoj vladi, pa se usmjerilo prema krajnjim strankama koje su nagovješta-vale promjene. To je pokušala iskoristiti Talijanska komu-nistička partija koja je organizirala zauzeće zemlje i tvornica te, ustrojavanjem oružanih radničkih postrojbi, nastojala pre-uzeti vlast.

„Želim da naša domovina, koja je očvr-šćena pomoću jedinstva nacija, iziđe iz oluje rata kao savez slobodnih naroda.” – rekao je 16. listopada 1918. Karlo IV. u svojoj proklamaciji upućenoj narodima. Međutim, „narodi” su htjeli samostalnost.

Prema novom ustavu Austrija je postala federativna država, savez samostalnih po-krajina. U početku republika je osigurala mirnu atmosferu i životne okolnosti slične onima u Zapadnoj Europi.

Razočarana Italija: Talijani su s razo-čaranjem primili k znanju da nisu dobili Dalmaciju i jedan dio Albanije pa čak ni važnu luku Rijeku. U isto je vrijeme gos-podarsko stanje bilo katastrofalno. Ljeti 1919. godine talijanska je željeznica imala zalihe ugljena dovoljne za svega nekoliko tjedana. Država nije imala zalihe žitarica, prijetila joj je glad.

Naslovna stranica novoobjavljenoga bečkog časopisa koja carsku krunu prikazuje ženskim likom

republikanske stranke



Druga krajnja stranka koja se nadmetala s komunistima bila je Fašistička stranka na čelu s Mussolinijem, koja je također imala svoje oružane postrojbe.

Poput komunista, i Mussolini je obećao ukinuće socijal-nih teškoća, npr. nezaposlenost, nedostatak stanova itd., ali je snažno gradio nacionalni ponos. Nije htio taknuti ni pri-vatno vlasništvo poduzetnika i posjednika. Stoga su ga oni pomagali u njegovim nastojanjima za pridobivanje vlasti.

Na kraju, toga sve omiljenijega stranačkog čelnika, koji je imao ogroman utjecaj na mase, talijanski je kralj imenovao predsjednikom vlade. Nakon preuzimanja vlasti Mussolini je izgradio fašističku diktaturu. Svoje je protivnike dao internirati i zatvoriti, uveo je jednostranački sustav. Ubudu-će njegove političke metode i u drugim će zemljama postati karakterističnim metodama fašističkih stranaka, koje su bile sučeljene s komunistima ali koje su primjenjivale diktaturu.

Naziv fašist potječe djelomično od imena njegove stranke, djelomično pak od njezi-ne značke. Prvi naziv stranke bio je Fas-cio de combattimento = Savez zaraćenih snaga. Značka se pak zvala fasces, bradva u snopu pruća, što je u starom Rimu bio simbol vlasti.

1. Koje su one poražene i pobjedničke sred-njoeuropske države gdje je revolucionar-nim pokretima postalo upitno hoće li na-stati demokratski ili diktatorski režim?

2. Glavnu snagu masovnih pokreta dali su radnici. Kakva je temeljna razlika bila između komunističkih partija i socijalde-mokratskih radničkih stranaka?

3. Po čemu su sličile a po čemu su se ra-zlikovale krajnje desničarske fašističke i komunističke partije?

4. Kako su u navedenim zemljama završene nemirne godine Srednje Europe?

Nemirne godine Srednje Europe: 1918–1923.1918.: rat vodi do ustanaka, revolucija

↓ ↓ ↓ Njemačka Austro-Ugarska Italija

Monarhija ↓ ↓ ↓ revolucionarna raspad zauzeće zemlje i tvornica, kriza carstva stranačke borbe ↓ ↓ ↓ građanska smanjena Mussolinijev

republika Austrija fašizam

Na čelu fašističkih „crnokošuljaša” Mussolini ulazi u Rim i preuzima vlast (listo

pad 1922.)



3. NASTANAK NOVIH I PREPOROD STARIH DRŽAVA U ISTOČNOMDIJELU SREDNJE EUROPE

istočni dio srednje euroPe i Balkan Poslije Prvoga svjetskog rata

Poslije 1918. istočni dio srednje Europe i Balkanski poluo-tok postali su poprištem burnih povijesnih događanja. Jed-ni za drugima slijedili su ustanci, revolucije, lokalni ratovi te nastanak novih i preporod starih država. Naime na tom

Dogovorite se koji je bio značaj područja obilježenih zelenom bojom na zemljovidu.

Nove i preporođene zemlje (kojima se povećala površina) istočnog dijela srednje Europe ■ Koja se država odcijepila od neke prijaš-nje velesile i koja je bila ta velesila ili koja je država po-većala svoj teritorij nauštrb

ostalih država?

Izgubljena njemačka područja

Izgubljena austrijska i mađarska područja

Izgubljena ruska područja

Izgubljena bugarska područja

1920. Grčkojpriključeno područje,a što ga je 1929. Turska vratila

FINSKA

NORVEŠKA

ESTONIJA

LATVIJA

LITVA

ISTOČNA PRUSKA

POLJSKA

ŠLESKA

SO

VJ

ET

SK

A

RU

SI

JA

DANS

KA

ŠVICARSKAAUSTRIJA

JUŽNI TIROL

Č E H O S L O VA Č K A

RUMUNJSKA

ERDELJ

bUKO-vINA

GRČKA

IT

AL

I

JA

MAĐARSKA

Stockholm

Oslo

Helsinki Lenjingrad

Talin

Riga

Kaunas

Minsk

Varšava

Kijev

Leipzig

München

Hag

Pariz

Lyon

Marseille

Bruxelles

KopenhagenSJEvERNI

SCHLESWIG Gdanjsk (slobodni

grad)

Berlin

Hamburg

Bern

Milano

Rim

Napulj

KORzIKA

Prag

Beč

Budimpešta

zagrebRijeka

Sarajevo

Beograd

TrstVenecija

Pozsony

Bukurešt

Sofija

Atena

Smyrna (Izmir)

Carigrad

ŠV

ED

SK

A

Dnj

epa r

B

al

ti

čk

o

mo

re

V i s la

G A L I C I J A

bESARAbIJAPru t

D O b R UD

ŽA

N J E M A Č K A

laba

odera

NIzO

zEM

SKA

BELGIJA

FR

AN

CU

SK

Arh

one

LOTA RIN-GIJA

ELZAS

Dunav

tisa

DunavGORNJA MAĐARSKA

SLOvENIJA

SARDINI

JA

S IC IL IJA

S r e do

ze

mn

o m o r e

J

ad

r

an

s k o m

or

e

Po HRvATSKA

HERCEGOvINA

SLAvONIJA

vOJvODINA

JUŽNA MAĐARSKA

AL

BA

NI J

A

Sava

J U G OS

L AV

I JA

SRbIJA

MAKEDONIJA

KRETA

TURSKA

B U G A R S K A

Dunav

Nestale granice

Nacionalne granice 1924.

Granice novih ili preporođenih država

rajna



prostoru, koji je zapremao oko milijun i pol četvornih ki-lometara i koji se prostirao od Baltičkog do Sredozemnog mora, tijekom povijesti stisnulo se mnogo malih naroda između Njemačke i Rusije te Habsburškog carstva i Tur-ske.

Žrvanj velesila mrvio je te male zemlje. Neke među njima čak su i više puta zaposjedali i dijelili. Ali nada da će jednom izvojevati nekadašnju slobodu i samostalnost ostala je uvijek živom. A sada, pošto su sve četiri prijašnje velesile iz svjet-skoga rata podjednako izišle kao poražene, osjećali su da je došlo vrijeme za postizanje neovisnosti.

Stoga većina ustanaka i revolucija, što su izbili na tom pro-storu nije htjela ukloniti društvene probleme, nego nepravdu nanesenu njihovu narodu. Pokretačka snaga im je bila neo-bično učinkovita ideja: nacionalizam.

Baltičke države i ukrajina

Svoju su neovisnost najprije proglasile od strane Rusije već otprije podjarmljene baltičke zemlje – Finska, Estonija, La-tvija i Litva – te Ukrajina. Među njima pak najprije Finska, i to još u studenom 1917., pozivajući se na odredbu jedva jednotjedne sovjetske vlasti o pravu samoodređenja naroda. Neovisnost te zemlje u prosincu 1917. priznalo je sovjetsko vodstvo.

Pri proglašenju svoje neovisnosti Estonija, Latvija i Litva oslanjale su se na Njemačku koja je još bila u ratu s Rusima. Njemačka je pak podržavala i pomagala te zemlje jer je njiho-va samostalnost slabila sovjetsku vlast, pa je tako na Baltiku mogla zadržati svoj utjecaj.

Sličnu su samostalnost željeli izvojevati i ukrajinski nacio-nalisti koji su, osnovavši samostalnu vladu i pretekavši Rusi-ju, potpisali separatni mir s Centralnim silama. Taj separatni mir pri sklapanju svojega mira priznala je i boljševička vlada, ali kada su se odnosi snaga izmijenili u njezinu korist, Ukra-jinu je uključila među sovjetske države članice.

PrePorod Poljske

Poljska, koju su susjedi već otprije podijelili, počela je oživ-ljavati već za vrijeme rata kada su Njemačka i Monarhija na poljskim područjima što su ih otele Rusima utemeljile Kralje-vinu Poljsku. cjelovitom je postala tek onda kada je Antanta konačno pobijedila centralne sile. Tada su se tri dijela, što su bila zaposjednuta od tri različite države, ujedinila, a Ver-sailleskim su mirom određene zapadne (južne, sjeverne) granice Poljske. Međutim, u travnju 1920., na istoku izme-đu Poljaka i Rusa izbio je pravi rat. Nakon naizmjeničnih uspjeha taj je rat rezultirao poljskim uspjesima. Mirovnim ugovorom, koji je sklopljen prema liniji bojišnice, poljske su granice pomaknute za oko 200 km prema istoku. Poljska je preporođena kao osrednja sila.

U prosincu 1917. u Vilniusu održana li-tavska pokrajinska skupština, plašeći se možebitnih ruskih protumjera, zemlju je stavila pod okrilje Njemačkog Imperija.

„Krušni mir”: Njemačka, Turska i Mo-narhija 9. veljače 1918. s Ukrajinom su potpisale separatni mir kojim su protu-boljševičku Narodnu Republiku Ukrajinu priznale neovisnom. Zauzvrat su dobi-le stanovitu količinu pšenice (takozvani „krušni mir”).

Što ste u 7. razredu učili o sudbini Polj-ske?

Józef Piłsudski prvi državni poglavar Poljske, junak rata protiv Rusa

Dvije poštanske markice sa slikom nove ili preporođene zemlje ■ Koja markica pripada kojoj državi? Kakve zanimljivosti primjećuješ na ovim

poštanskim markicama?



uteMeljenje Čehoslovačke

Proglašenje Čehoslovačke Republike uslijedilo je potkraj listopada 1918., nakon raspada Monarhije. Nova je država ujedinila četiri područja: povijesnu Češku i Moravsku te Slo-vačku i Potkarpatsko područje. Ova dva potonja, počev od doselidbe Mađara, tvorila su neodjeljivi dio Ugarske, ali im je stanovništvo pretežito bilo slovačko i rusinsko (ukrajinsko).

Tijekom iduća dva desetljeća Čehoslovačka je Republika bila gospodarski najrazvijenija i najdemokratičnija zemlja na tom prostoru. Nacionalno je pitanje, međutim, i ovdje često bilo uzrokom ozbiljnih problema.

stvaranje kraljevine srBa, hrvata i slovenaca (jugoslavije)

Stvaranje naše druge nove susjedne zemlje, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Jugoslavija) srpska kraljevska kuća poticala je onda kada su Hrvatska (naša sudržava) i Slovenija (do 1918. jedna od austrijskih pokrajina) donijele odluku o istupanju iz Monarhije.

Novonastala Jugoslavija priključila si je i prije samostalnu državicu crnu Goru, te Bosnu i Hercegovinu, kao i neka dru-ga manja područja. Time je ova država postala mnogonaci-onalnom. Uza Srbe, Hrvate i Slovence, od sto tisuća brojnije narodnosne skupine činili su: Makedonci, crnogorci, Bošnja-ci, Albanci, Turci i Mađari. Budući da je srpski nacionalizam bio vrlo jak, i priključene zemlje i nacionalne manjine trebale su podnositi da u svemu vodeću ulogu ima gospodarski mno-go manje razvijena Srbija.

ostale zeMlje na toM prostoru

Ostale balkanske zemlje i zemlje u istočnom dijelu srednje Europe jačale su ili slabjele prema tomu jesu li pripadale po-bjednicima ili poraženima.

Grčka, a napose Rumunjska, dobile su znatna po-dručja.

Međutim, dvije zemlje koje su bile na strani centralnih sila, Bugarska i Turska, izgubile su neka svoja područja. Ove zemlje nisu mimoišli ni narodni ustanci karakteristični za poražene države: prosvjedi, bune, revolucije. Time su di-jelom željeli riješiti nagomilane socijalne teškoće, a dijelom su se okomili na svoje vladare koje su okrivljavali zbog izgu-bljenoga rata.

U Bugarskoj je pronjemački nastrojeni vladar bio prisiljen vlast prepustiti sinu koji je uživao Antantino povjerenje. Ali ni ta promjena nije donijela mir. Iza posljednjeg ustanka koji je trajao gotovo deset dana, stajala je Komunistička partija. Taj je ustanak vlada suzbila u rujnu 1923.

Donekle drukčijeg karaktera bila je turska nacionalna re-volucija na najjužnijem dijelu Europe. Posljednji sultan Mu-

Vlast češke vlade isprva se prostirala samo na češka područja. No kada je oja-čala i kada su se vratile češke legije koje su se za vrijeme rata borile u Francuskoj i Italiji na strani Antante, svoju je vlast pro-širila i na slovačka područja.

Nauštrb kojih su država Rumunjska i Grč-ka dobile teritorije? Pogledaj na povijesnom zemljovidu.

U čemu se sve razlikuje Turska od europ-skih država? Što znaš o povijesti Turske iz XIX. stoljeća?

Eduard Beneš, jedan od osnivača čehoslovačke države. Politika mu je bila jako protumađarski na

strojena.



hamed VI. bio je prisiljen napustiti zemlju, i Turska je postala republikom (29. listopada 1923.). Novim glavnim gradom postala je Ankara. Zahvaljujući revoluciji, Turci nisu povra-tili samo u ratu izgubljena područja, nego im se pod vod-stvom Kemala Ataturka („otac Turaka”, kako su ga pristaše odmila zvale) i zemlja modernizirala.

Kemal Ataturk, modernizator turske države

1. Prije svjetskoga rata, koje su velesile dominirale istočnim dijelom Srednje Europe, a koje Balkanom?

2. Koji su narodi čamili u stezi tih zemalja? (Nabrojite ih idući sa sjevera prema jugu.)

3. Koji su narodi izvojevali svoju neovisnost?4. Koje su nove, a koje preporođene države toga prostora?5. Koje su države postale u velikoj mjeri višenacionalne?6. U čemu se razlikuju revolucionarni pokreti Bugarske i Tur-

ske od sličnih pokreta ostalih država u tom dijelu Europe?

4. ZAPADNA EUROPA: „SRETNE DVADESETE GODINE”U POBJEDNIČKIM DRŽAVAMA

Parlamentarna demokracija u ZaPadnoj euroPi

Pravi pobjednik rata i mirovnih ugovora je Zapadna Euro-pa, unutar nje prvenstveno Engleska i Francuska te na drugoj strani oceana Sjedinjene Države gdje su slijedile „sretne dva-desete godine”. U tim državama nije bilo velike nezaposleno-sti i inflacije. Nije izoštrilo suprotnosti mnoštvo neriješenih socijalnih problema. Tako ni krajnje diktatorski pokreti nisu naišli na plodno tlo za svoj nastanak pa se u cjelosti razvila jedna zdrava parlamentarna demokracija.

naPredovanje radničkih stranaka. jačanje socijalne sigurnosti

Sredinom dvadesetih godina na Zapadu dolazi do političkog potresa. Na izborima su uznapredovale radničke stranke. Sru-šile su čitav niz političara koji su slavu stekli zahvaljujući rat-noj pobjedi. U Engleskoj, Francuskoj, a i u drugim zemlja-ma, na kraće ili dulje vrijeme formiraju se vlade predvođene političarima iz radničkih (socijaldemokratskih) stranaka.

Radničke vođe, koje su demokratskim putem dospjele na čelo zemlje, nisu ni pokušale stvoriti radničku vlast – dik-taturu proletarijata – sovjetskog tipa. Blagostanje radništva žele postići drugim sredstvima. Privrženi su parlamentarnom poretku i pravnoj državi, ali zaredom postižu donošenje za-kona o poboljšanju životnih uvjeta radnika. Skraćuje se radno vrijeme i povisuju plaće. Sveopćim postaju društveno osiguranje, mirovina, bolesnička pomoć. Time se uglavnom

Politički naizmjenična vladavina: Na Zapadu se sve češće izmjenjuju dvije, mo-žebitno tri velike stranke, obično umjere-no lijeva i srednja građanska stranka. Idu li stvari dobro, vlada ostaje na vlasti, ali ako ne, slijedi druga stranka (koja će možda biti uspješnija), i pobjeđuje na izborima. Ovo nadmetanje vladajuće stranke i opor-be za glasove običavaju zvati i “politički naizmjeničnom vladavinom”.



ostvaruju socijalni zahtjevi radničkih partija. Materijalnu pod-logu za to ne osiguravaju oduzimanjem tvornica i poduzeća (socijalizacijom), nego od prijašnjeg pravednijim poreznim sustavom koji troškove djelomično prevaljuje na najbogatija poduzeća.

To se ne mijenja ni ako radnička vlada možebitno padne, što se također dešavalo. Ni iduća vlada ne smije ukinuti veći-nu uredaba jer će tada na sljedećim izborima izgubiti mnogo glasova i past će.

PoPuštanje međunarodnih naPetosti

Zahvaljujući poglavito novim vladama koje nisu usko pove-zane s prošlošću, u dušama počinje popuštati mržnja. Francu-zi i Nijemci, koji su na početku dvadesetih godina ponovno pripravni nasrnuti jedni na druge, 1925. potpisuju čuveni ugo-vor u Locarnu kojim se obvezuju da će nastale nesuglasice rješavati mirnim putem. Pokoji vodeći njemački i francuski političari počeli su razmišljati o začecima neke europske za-jednice. Popuštanje se uočava i po tome što u Društvo naroda primaju i poražene zemlje.

Nove vlade elastičnije razmatraju i rusko pitanje. Počinju primati k znanju da Sovjetski Savez, željeli to oni ili ne, ipak postoji. Pretežita većina zapadnih zemalja tijekom 1924–1925. uspostavlja diplomatske odnose sa Sovjetskim Sa-vezom. Do krajnosti suprotstavljanje zamjenjuje politika podnošljivosti.

gosPodarski usPon Poslije rata

Za vrijeme svjetskoga rata sve su zemlje svoje gospodarstvo stavile u službu vojnih potreba. Proizvodili su željezo i čelik, izrađivali su oružje, streljivo i vojna sredstva. Ljudima koji su živjeli u pozadini jedva je dospjelo nešto od robe široke potrošnje. No svako negodovanje zbog toga smatralo bi se nerodoljubivošću.

Završetkom rata postupno se sve izmijenilo. U po- bjedničkim zemljama – ove su bile u većini – svatko je želio kupovati: namještaj, odjeću, kućanske potrepštine, vozila, civilizacijske proizvode. Ukratko sve do čega za vrijeme rata nisu dolazili. Sve su važnijima postali i novi izumi. Pojavila su se i razna električna sredstva. Javlja se novi, izvrsni izum, radio, dapače, kod imućnijih domaćin-stava javlja se i automobil iza kojega je tada već bila prva faza razvoja i koji je postao suvremenim, brzim prometnim sredstvom.

Ta velika potražnja potakla je gradnju tvornica. Raširena je upotreba plastike. Automobili i zrakoplovi gutali su benzin. Povećalo se crpenje nafte, podignuto je mnoštvo rafinerija. Zaposlene su osobe koje su preživjele rat. Ljudi su konačno uživali u odista „sretnom razdoblju”. Ali na sudbinu ljudi u poraženim zemljama malo tko je mislio.

I pobjednici nastoje izgladiti međusob-ne nesuglasice. Washingtonski ugovor o ograničenju pomorskog naoružanja (1922.) međusobni omjer snaga ratnih flo-ta Sjedinjenih Država, Engleske i Japana utvrđuje na 5:5:3. Francuske i talijanske morske snage u odnosu na engleske izno-se 35%.

Na početku, članice Društva naroda mo-gle su biti samo pobjedničke države svjet-skoga rata. Sjedinjene Države se nikada nisu priključile Društvu naroda. Mađarska se priključila 1922. godine, a Njemačka 1926. godine.

Razvoj u prometu: Broj automobila u SAD-u za jedno desetljeće porastao je sa šest milijuna na trideset. Godišnje je s te-kućih vrpca silazilo prosječno tri milijuna automobila, među njima valjda najčuveni-ji i sve jeftiniji i izdržljiviji, a istovremeno najsigurniji, model Ford T. (Konstruktor mu je bio mađarski inžinjer József Ga-lamb.) U to doba „punoljetnim” je posta-lo i letenje, premda se tada još nije znalo hoće li budućnost pripasti zrakoplovima ili zračnim brodovima. Čuveni istraživač Amundsen 1926. je npr. na Južni pol sti-gao zračnim brodom. Međutim, nakon go-dinu dana slavu mu je zasjenio Lindbergh koji je 1927., prevalivši 6 tisuća kilometa-ra zračnog puta, preletio Atlantski ocean između Pariza i New Yorka.



Promjena načina života

U pobjedničkim zemljama postupno se ustaljuje blagostanje, a to mijenja i način života ljudi.

Domovi postaju sređenijima, kulturnijima. (Tako i radnič-ki domovi.) Novi tehnički ostvaraji, npr. radio, film (tada još nijemi film) ugrađuju se u svagdašnjicu ljudi. Osvaja jazz. Množe se spektakularne revije. Noćno blistanje velegradova, velik broj ilustriranih tjednika, širenje športskih aktivnosti (olimpijade), otvaraju perspektivu jednog novog načina živo-ta. Ljudi, a u razvijenim zapadnim zemljama ne samo bogati, žele živjeti, zabavljati se, i za to već imaju novaca, slobodnog vremena.

Znatno se mijenja i položaj žena. U većini europskih ze-malja u to doba žene dobivaju izborno pravo i politička pra-va. U tom razdoblju otvaraju se vrata sveučilišta i za nadarene pripadnike „ljepšega spola”. Osvaja kratka suknja, već ni na plažama nije obvezatno nositi kupaći kostim koji sve pokriva, premda je nošenje bikinija još predaleko. Sve to pokazuje da žene počinju biti ravnopravne. Osnivaju se organizacije za obranu prava žena. I to je jedan od oblika promjene načina života.

Blagostanje kod pobjednika. Mnoštvo TFordova (automobila) u nekom ame

ričkom gradiću.

Reklamni oglas koji jamči 5 godina garancije pri kupnji

novoga automobila

Nova jesenska moda za dame u Zapadnoj Europi 1922. Sve u stilu sjajnoga i ukrašenoga. (Kaputić za noćne izlaske jednog mod

nog salona



Ravnopravnost žena, naravno, širi se samo u najrazvijenijim europskim i američkim zemljama. Drukčiji je svijet Južna Euro-pa. Još se više razlikuju azijske i afričke zemlje, a pogotovo one s muslimanskim življem gdje žene i nadalje žive u uvjeti-ma srednjovjekovne obespravljenosti, i to najprije pod vlasti oca, a potom pod vlasti izabranog muža. Iziđu li na ulicu, lice tre-baju prekriti. Društvo se dakle modernizi-ra, ali ne podjednako i ne svugdje.

Društvo na zabavi u dvadesetim godinama

√ Sretno ljetovanje. Položaj žena brzo se mijenja

1. Što je poslije rata pripomoglo brzom ra-zvoju gospodarskog života?

2. Što je uzrok i posljedica napredovanja radničkih stranaka na Zapadu?

3. Kako rješavaju socijalne probleme?4. Zašto u međunarodnoj politici slijedi i

može slijediti mirnije razdoblje? Koji su bili znakovi popuštanja?

5. Što je bila bit promjene načina života?

Zapadna Europa: sretne dvadesete godine u pobjedničkim državama

parlamentarizam↓

nove vlade: uznapredovanje radničkih stranaka

ublažavanje popuštanje socijalnih teškoća u svjetskoj politici

gospodarski uspon,rast proizvodnje

↓promjena načina života,promjena položaja žena


svijet u dvadesetim i tridesetim godinama …tankonyvkatalogus.hu/pdf/nt-31597__betekinto.pdfsvijet...

Documents