96.

TOMISLAV OSTRMAN

REPUBLIKA HRVATSKAMINISTARSTVO FINANCIJA

POREZNA UPRAVA

IZLOŽBENI PROSTOR POREZNE UPRAVEZAGREB, AVENIJA DUBROVNIK 32

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 805722ISBN 978-953-7869-02-1

SLIKA NA NASLOVNOJ STRANI: ŽELIM BITI MONA LISA, 2012.

SLIKA KAO EKSPERIMENTA PAINTINg AS AN ExPERIMENT

ZAGREB, 17. V. – 15. VI. 2012.

TOMISLAV OSTRMAN

2 3

Slika kao ekSperiment

Tomislav Ostrman prihvatio se odgovornosti, tj. poslanja da pred društvenu javnost rasprostre svoj svjetonazor i opsesiju, poriv da umjetnošću angažira, otkrivajući nam pritom snažan senzibilitet i neravnodušnost prema svijetu u kojem živimo. Čini to neopterećeno, zabavno, ali nadasve ljudski pa stoga i učinkovito. Jer Ostrmanove slike natopljene su obiljem pozitivne energije kojom ispunjavaju i sam izložbeni prostor, reflektiraju iskrene emocije i uspostavljaju prisan kontakt s gledateljem, uvlačeći ga u bajkovitu pustolovinu, začudni svijet nevine, gotovo dječje naracije. Temeljeći se na društveno-sociološkim odrednicama, na primarnosti ljudskog odnosa kao glavnog elementa umjetničkog djelovanja, Ostrmanovo slikarstvo preuzima zadatak poticanja javnosti na aktivnu percepciju i sudjelovanje. I stoga je estetika njegove umjetnosti relacijska, postaje relevantnim elemen-tom ljudskih odnosa, zanemaruje vlastitu predmetnost, a društveno poslanje postaje njezina bit. Pronalazeći tako odgovore svoga umjetničkog djelovanja u teoriji Nicolasa Bourriauda, on u angažiranosti pronalazi smisao i cilj umjetnosti. Jer nova umjetnička djelatnost po Bourriaudu, između ostalog, izraz je težnje prema stvaranju alternativnih putova, otklanjanju prepreka i nalaženju prolaza prema konzumentima. Pruža plod-no tlo za društveni eksperiment osiguravajući prostor unutar kojeg će djelovati jedinstvenost, kreativnost i neuniformiranost, a djela koja bi odgovarala toj teoriji spadaju u UTOPIJU o bliskoj budućnosti. No, kako iznimke potvrđuju pravila, Ostrman vlastitom kreiranom utopijom pretvara tu budućnost u sadašnjost. Poput Th Morea, unutar svoje slike stvara idealnu državu – Kraljevstvo mornara i fućkalica. To idealno društvo živi u prostoru definiranom ozračjem mediteranskog. Ispunjeno je stiliziranim i tipiziranim likovima tretiranim intenzivnim, čistim bojama i govorom osnovnih geometrijskih oblika. A strastvena težnja ka naraciji navodi Ostrmana da posegne za vizualnim oblicima nalik stripu ili kakvoj dječjoj crtanoj priči. Pojednostavljenog crteža, smještenog u neke neodredive prostorne odnose, u službi je tumačenja teme koja se u njegovoj bogatoj imaginaciji iskristalizirala kao ideja za likovnu priču. Glavni protagonist te “slatke utopije” mornar je Fućkalica, Ostrmanov homo ludens koji bezbrižno živi u svome idealnom svijetu, dok ga brodovi odvode na daleka lutanja i ponovno vraćaju uvijek sigurnoj luci u kojoj, usmjeravajući ga poput svjetionika, čeka vjerno njegova Žveglica. Kao simbol oslobođenog duha, čovjeka čistog srca, snažne emocije i intuitivnosti, koji živi život zabavljajući se, Fućkalica je i lik čije ime sadrži i jedan od vidova neverbalne komunikacije (fućkanja) kojom se Ostrman bavi kroz svoju umjetnost. Stoga je i naziv njegove družice uzet iz glazbene terminologije. Naime žveglica je starohrvatski puhaći instrument. To preplitanje auditivnog i vizualnog, slike i zvuka, kao bitnih odrednica orfizma, koji je zvuk vizualizirao koncentričnim krugovima nizanim u vizualne valove zvuka, našlo je u Ostrmana svoju inačicu, nerijetko isto predstavljenu raznobojnim krugovima. Krug kao jedan od osnovnih geometrijskih elemenata gradi tu likovnu priču kao znak, kao simbol savršenosti i božanske emanacije, kao opredmećen zvuk. Komponirajući ga s ostalim geometrijskim likovima, najčešće trokutom i horizontalnim prugastim rasterom, kojima slika tijela svojih protagonista, njime tretira i cjelokupan prostor slike. Naime on postaje i njezinim formatom. Unutar toga savršenog oblika odvijaju se svi prizori u novome ciklusu, kao pogled kroz okrugla brodska prozorska okna prema kopnu čarobne Ostrmanove utopije, zemlji vječne sreće, ali i svijetu u kojem vladaju pravila, postoji hijerarhija i visoke moralne vrijednosti. U definiciji pojma, tj. nazivu fućkalice – zviždača krije se osoba (djelatnik) koja prijavljuje nelegalna postupanja članova svoje zajednice, odnosno kolektiva. Zviždanje je često ispit moralnih vrijednosti čovjeka, vrijednosti na koje nam, možda i nesvjesno, sve vrijeme svog djelovanja ukazuje Tomislav Ostrman. Iako je u novom ciklusu zadržan u polju

2 3

štafelajnog, Ostrmanov vizualni izričaj karakterizira intermedijalnost, montaža, različite materijalne strukture, preko reljefnog do čiste dvodimenzionalne slike, odnosno on se izražava u “klasičnoj slici”, instalaciji, reljefu, skulpturi pa i performansu. Njegov rad spoj je trivijalnog i artističkog, pronalaženja novih formi i sadržaja, izvlačenja transcendentalnih svojstava i dovođenja likovnih elemenata u nove kontekste. Radovi su plod jasno iskristalizirane ideje, zamišljenog idealnog svijeta u kojem igra kao određujuća ljudska kategorija kreira ostale sustave vrijednosti. Njegova umjetnička igra za svoje pokretače ima društvenost i interakciju, otkriva kako umjetnik može sudjelovati u vremenu unutar kojega egzistira na način da ga ne komentira samo ironično i dvosmisleno, već povezuje, uključuje i tumači eksplicitno i iskreno. Ostrmanove slike stoga su nekonvenci-onalne i maštovite, stvaralački razigrane, neopterećene potrebom za slijeđenjem inih avangardnih pravaca. Pripadaju spominjanoj perspektivnoj “bliskoj budućnosti”, o kojoj piše i Bourriaud, rezerviranoj za umjetničke osobnosti, danas nazivane nomadima, a sutra nositeljima društvenog poslanja. No umjetnost je oduvijek bila jedna od protagonista relacijskog odnosa, izložena općenju, tj. predodređena na komunikacijski odnos, za dijalog i društvenost. Kada to prestaje biti, kada postaje sama sebi svrhom, ona kao da gubi svoju prvotnu ulogu ili tek dokazuje da je došlo vrijeme promjene, samozasićenja i potrebe da primjereno epohi promijeni i vlastitu ulogu. Ona će tako postati ne samo društveni okvir recepcije umjetnosti već i njezin smisao i cilj. Ostrmanova slika stvorila je takvu opipljivu viziju neke drukčije stvarnosti, u kojoj u spretnoj simbiozi žive profano i duhovno, svakodnevno i umjetničko, umjetnost i njezin konzument.

Sanda Stanaćev Bajzek

a paintinG aS an eXperiment

Tomislav Ostrman has taken the responsibility or is on a mission to present in front of the general public his view of the world, his obsession, an urge to employ with art, thus revealing a strong sense of sensitivity and non-indifference towards the world we live in. He does it freely, in an entertaining way, but above all in a human way and therefore efficiently. Ostrman’s paintings have been drenched in an abundance of positive energy with which they fill the very exhibition space, they reflect sincere emotions and establish a close contact with the viewer, tak-ing him on a fairy-tale like adventure, a magical world of innocent, almost child-like narration. Based on social and sociological elements, primarily on the human relationship as the central element in artistic work, Ostrman’s painting has a task to encourage the public into active perception and partaking. Therefore, the aesthetics of his art is relational; it becomes a relevant element in human relationships, it ignores its own subjectivity, and the social mission is its essence. Looking for answers to his art in the theory of Nicolas Bourriaud, he finds the purpose and the aim of art in engagement. According to Bourriaud, the new artistic work, among other things, is an expression of an aspiration towards creating alternative paths, removing obstacles and finding access to consumers. It provides a fertile background for social experiments, thus ensuring a space inside which there will be cohesion, creativity and non-uniformity, and works which abide by this theory belong to the UTOPIA of the near future. However, since exceptions prove the rule, Ostrman transforms that future into the present with his self-created utopia. Just like Th More, he creates an ideal state inside his painting – the Kingdom of Sailors and Whistles. This ideal society lives within a space defined by the Mediterranean atmosphere. It is full of stylised and typified characters treated with intense, pure colours and the speech of basic geometric shapes.

4 5

A passionate aspiration towards narration makes Ostrman reach for visual shapes much like comics or a sort of an illustrated children’s story. A simplified drawing, positioned in certain undeterminable spatial relations, is used to interpret the topic, which had crystallised in his rich imagination as an idea for a story in painting. The main protagonist of that “sweet utopia” is a sailor called Whistle, Ostrman’s homo ludens who lives a carefree life in his ideal world, while ships take him on long voyages, from which he always returns to his safe haven, where awaits his faithful Flute Žveglica, guiding him like a lighthouse. As a symbol of a liberated spirit, a man with a pure heart, of a powerful emotion and intuitiveness, who lives his life in entertainment, Whistle is a character whose name also denotes one of the ways of nonverbal communication (whistling), which Ostrman deals with in his art. Therefore, the name for his companion was also taken from music terminology; Žveglica is an old Croatian aerophone instrument. The intertwining of auditive and visual, of picture and sound, as the essential characteristics of Orphism, which visualised sound in concentric circles aligned into visual sound waves, has found its variety with Ostrman, often also presented with multicoloured circles. The circle as one of the basic geometric elements builds this story of art as a sign, a symbol of perfection and divine emanation, as materialised sound. When combining it with other geometric shapes, most often the triangle or the horizontal striped raster, which he uses to paint the bodies of his protagonists, he also applies it so as to treat the entire space of a painting with it. Moreover, he becomes its format as well. Inside this perfect shape all scenes separate into a new cycle, as the view through the round windows on a ship, looking towards the coast of Ostrman’s utopia, the land of eternal happiness, but also a world with rules, hierarchy and high moral values. The definition of the term, or the name, whistle – the whistler, reveals a person (a worker) who reports illegal actions of the members of his society, or a collective. Whistling is often a test of one’s moral values, those values which Tomislav Ostrman, perhaps even subconsciously, tries to allude to through his work. Even though in his new cycle he keeps to the field of easel painting, Ostrman’s visual expression is characterised by intermediality, montage, different material structures, from relief to pure two-dimensional painting, he actually expresses himself with a “classical painting”, an installation, a relief, a sculpture, and even a performance. His work is a combination of the trivial and the artistic, of finding new forms and contents, bringing out transcendental characteristics and placing artistic elements into new contexts. His pieces are the result of a clearly crystallised idea, an imagined ideal world where play as a determining human category creates other systems of value. His artistic game possesses sociality and interaction for its movers, it reveals how an artist can take part in the time inside which he exists in a way that he does not comment only on what is ironic or ambiguous, but connects, includes and interprets explicitly and honestly. Ostrman’s paintings are therefore non-conventional and imaginative, creatively playful, unburdened with a need to follow Avant-garde movements. They belong to the mentioned perspective of the

“near future”, which Bourriaud also writes about, reserved for artistic personalities, today called the nomads, and tomorrow the carriers of the social mission. However, art has always been one of the protagonists of a relational attitude, exposed to communion, moreover, predetermined for a communicational relationship, for dialogue and socialising. When that ceases to be, art becomes its own purpose and loses its primal role or only just proves that the time has come for change, self-saturation and a need to, in accordance with the epoch, change its own role. Therefore, it will become not only a social frame of the reception of art but also its meaning and aim. Ostrman’s painting has created such a tactile vision of some other reality, where in a clever symbiosis live the profane and the sacral, the common and the artistic, both art and its consumer.

Sanda Stanaćev Bajzek

4 5

ODLETJETI, 2012.FLy AWAy, 2012

6 7

6 7

SANCHO GENSA, 2012.SANCHO GENSA, 2012

JA JEDNOSTAVNO NEMAM VREMENA BITI MILIJUNAš, 2012.I HAVEN’T TIME TO BE A MILLIONAIRE, 2012

<

8 9

SANCHO PANZA, 2012.SANCHO PANZA, 2012

TOTALNO MEDENA!, 2012.UBER CUTE!, 2012

>

8 9

10 11

NE BRINI SE, BUDI SRETAN, 2012.DONT WORRy BE HAPPy, 2012

10 11

ROCK THE BOAT, 2012. ROCK THE BOAT, 2012

12 13

SUNČANO, 2012.SUNNy, 2012

PARE NA SUNCE, 2012.SHOW ME THE MONEy, 2012

>

12 13

14 15

ĆIRIBIRIBIN, 2012.CIRIBIRIBIN, 2012

14 15

šTO BUDE BIT ĆE, 2012.QUE SERA, SERA, 2012

16 17

ODLETI SA MNOM, 2012.COME FLy WITH ME, 2012

LJUBIM RUKE, MILOSTIVA?, 2012.HOW yOU DOIN?, 2012

16 17

LJUBIM RUKE, MILOSTIVA?, 2012.HOW yOU DOIN?, 2012

DISKO PLES, 2012.DISCO DANCING, 2012

18 19

MOŽEš LI?, 2012.COULD’ JA?, 2012

18 19

SVAKA SUZA JE VODOPAD, 2012.EVERy TEARDROP IS A WATERFALL, 2012

20 21

DON QUIJOTE, PA DI SI TI?, 2012.DON QUIJOTE, WHERE HAVE yOU BEEN?, 2012

KAJ NIJE MEDENA?, 2012.ISN’T SHE LOVELy?, 2012

>

20 21

22 23

22 23

HALOOO!?, 2012.HELLOOO!?, 2012

ADAME, PA DI SI TI?, 2012.ADAM, WHERE HAVE yOU BEEN?, 2012

<

24 25

24 25

LOVELy JUBBLy, 2012.LOVELy JUBBLy, 2012

I LABABA yOU, 2012.I LABABA yOU, 2012

<

26 27

VRIJEME JE NOVAC, 2012.TIME IS MONEy, 2012

26 27

ŽIVOTOPIS

Tomislav Ostrman rodio se 1978. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te osnovnu glazbenu školu. Djetinjstvo je proveo u gradskom ambijentu donjogradske šenoine ulice, lunaparka, na mjestu današnjeg hotela “Sheraton”, tvornice “Kraš” (današnjeg Branimir centra), kina “Opatija” (današnjeg kazališta “Vidra”). Bila su to omiljena mjesta okupljanja mladih iz toga kvarta, njihovih druženja, igara i maštanja o budućemu životnom pozivu. Vrlo rano otkriva sklonost prema crtanju i slikanju, pa pokatkad zanemaruje školske obveze, no zbog njegove darovitosti i kreativnosti štitili su ga i opraštali mu, i doma i u školi. Domovinski rat, koji je zadesio Hrvatsku, ubrzao je i uozbiljio odrastanje generacije mladih. Tako Tomislav 1992. upisuje Srednju tehničku školu Ruđera Boškovića, uz koju u slobodno vrijeme crta i slika, svira, bavi se sportom te radi razne uslužne pa i fizičke poslove oko organizacije rock koncerata u Zagrebu. Istodobno razvija svoj svijet likovnosti te ga oslobađa od tradicionalnih vrijednosti koje sputavaju njegovu hiperaktivnu kreativnost, kao i sam smisao rada i stvaranja. U to vrijeme realizirao je nekoliko crno-bijelih kompozicija: Mad man, Galaksija I., II. i III., koje su dale naslutiti specifičnu talentiranost i neiscrpnu energiju, kojom nastoji ostvariti svoj svijet likovnosti. Da bi zadovoljio roditeljsku ambiciju, 1998. upisuje Pravni fakultet u Zagrebu. Zbunjen mnoštvom pravnih zakona koje mora učiti, sve se više okreće likovnom stvaralaštvu, nastojeći svojim radovima zainteresirati galerije i izložbene prostore. Svoju publiku i razumijevanje pronalazi u raznim alternativnim prostorima, pa izlaže u foajeima kazališta, liječničkim ordinacijama, u manjim galerijama, frizerskim salonima i kafićima, koje smatra izuzetnim prostorima za komunikaciju s publikom. Napušta studij prava i nakon izliječene ozljede vratne kralježnice posvećuje se likovnom radu i nadahnuću svoga anđela čuvara, uz kojega je, nakon ozljede, ozdravio. Nastaje nekoliko vrlo osebujnih ciklusa: Angels – anđeo s tisuću lica te Jungle LINE, u kojima je Tomislav Ostrman ostvario svoju viziju metaforičkih, neformalnih i bogatih kolorističkih kompozicija koje zaokružuju njegovu likovnu zrelost i instinktivni angažirani naboj suvremenoga otuđenog svijeta. Kroz svoje stvaralaštvo istražuje neverbalnu komunikaciju, semiotiku i prirodni fenomen zviždanja, koje je realizirao kroz likovnu priču Kraljestvo mornara & fućkalica čudesne zemlje pozitive. Upisuje College for visual arts u Ljubljani, na kojem je 2009. diplomirao u klasi profesora Darka Sleveca. Tijekom studija uz prof. dr. Mirka Juteršeka za povijest umjetnosti, prof. Mladena Jernejeca za likovne predmete, dr. Ernesta Ženka i dr. Tanju Mastnak, za propitivanje estetike, dobio je izuzetno praktična i teorijska saznanja o likovnoj umjetnosti. Godine 2010. upisuje poslijediplomski doktorski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom prof. Igora Rončevića, uz znanstvenu asistenciju profesora Enesa Quiena, kao teoretskog mentora, te Vere Turković, Ladislava Galete i Leile Michieli Vojvode. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika, LIKUM-a i Udruge za promicanje hrvatske umjetnosti, preko koje promovira hrvatsku umjetnost i umjetnike, te je autor prvog web kataloga hrvatske umjetnosti. Do sada je priredio 25 samostalnih izloža-ba u domovini i inozemstvu, među kojima je najpoznatija ona u Muzeju Mimara u Zagrebu 2008.; i 15-ak skupnih, pozivnih i koncepcijskih izložaba, od kojih je najpoznatija ona u New yorku 2011. u MC Gallery.Živi i radi u Zagrebu. Adresa 10 000 Zagreb, Augusta šenoe 21, mob.: 091 250 69 44, e-mail: tomislavostrman@yahoo.com i web stranica: www.ostrman-art.com.

28 29

BIOGRAPHyTomislav Ostrman was born in 1978 in Zagreb, where he finished primary and secondary school, as well as primary music school. He spent his childhood surrounded with Zagreb city atmosphere, šenoa’s streets of the Downtown, the amusement park (today’s location of Sheraton Hotel), Kraš factory (today Branimir Centre), and cinema Opatija (today’s theatre Vidra). Those were the favourite places for the young people of the neighbourhood to gather and hang out, to socialise, play and fantasise about their future lives. Ostrman dis-covered his painting and drawing tendencies very early, so sometimes he would neglect his school obligations. However, due to his talent and creativity, he was usually excused and forgiven, both at home and at school. The Croatian War of Independence in Croatia sped up the younger generations’ development and made them grow up faster. So,in 1992, Tomislav enrolled in the Secondary technical school Ruđer Bošković and in his free time he drew and painted, played music, did sports, as well as different jobs to do with organisation of rock concerts in Zagreb. At the same time he developed his world of art and liberated it from traditional values which oppressed his hyperactive creativity, as well as the very purpose of work and creation. At the time he created several compositions in black and white: Mad man, Galaxy I, II and III, which showed his specific talent and inexhaustible energy by which he tried to realise his world of art. In order to satisfy his parents’ ambition in 1998 he started at the Faculty of Law in Zagreb, however, confused by all the legal texts he had to study, he was more and more turning towards painting, attempting to stir interest with galleries and exhibition spaces. He found his audience and understanding in different alternative spaces, so he exhibited in theatre foyers, doctors’ surgeries, smaller galleries, hair parlours and cafés, which he considers an excellent place for communicating with the audience. He left his law studies and after being treated for spinal injury he devoted himself to painting and the inspiration of his guardian angel, who helped him get better. After a few big cycles: Angels – an angel with a thousand faces, and Jungle LINE, which enabled Ostrman to realise his vision of metaphorical, informal and rich colour field compositions to finalisehis artistic maturity and an instinctive, engaging charge of the alienated contemporary world. He used his work to research non-verbal communication, semiotics and the natural phenomenon of whistling, which he realised through the story in painting called The Kingdom of Sailors & Whistles in a wondrous land of positivity. Then he enrolled in the College for Visual Arts in Ljubljana, where he graduated in 2009 in the class of Professor Darko Slevec. During his studies there, with Professor Mirko Juteršek for art history, Professor Mladen Jernejec for subjects on painting, doctors Ernest Ženko and Tanja Mastnak for the questions of aesthetics, he received exceptional practical and theoretical knowledge on fine arts. In 2010 he began his postgraduate studies leading to a PhD at the Academy of Fine Arts in Zagreb under the mentorship of Professor Igor Rončević and scientific assistance of Professor Enes Quien, who was his mentor for theoretical subjects, as well as Vera Turković, Ladislav Galeta and Leila Michieli Vojvoda. He is member of the Croatian Association of Artsists, LIKUM (Croatian Visual Arts Association) and JAM (The Association for Promoting Croatian Art), through which he promotes Croatian art and artists. Moreover, he is the author of the first Croatian web catalogue on art. So far he has authored 25 solo exhibitions in Croatia and abroad, the most popular being the one at Mimara Museum in Zagreb in 2008, and amongst his 15 group, invite and conceptual exhibitions, the one in New york in 2011 at the MC Gallery. He lives and works in Zagreb. Address: 10 000 Zagreb, Augusta šenoe 21, mobile: +385 91 250 69 44, e-mail: tomislavostrman@yahoo.com and web: www.ostrman-art.com.

28 29

2003. ZAGREB, Izložbeni prostor u Taverni ZAGREB, Galerija Art net cluba ZAGREB, Izložbeni prostor Kazališta “Vidra”2004. ZAGREB, Izložbeni prostor u klubu “Gjuro” ZAGREB, Izložbeni prostor u klubu “Piranha” ZAGREB, Galerija “Ramasutra” ZAGREB, Kula “Lotrščak”2006. ZAGREB, Klub filmskih umjetnika2007. ZAGREB, Lounge bar “škola”2008. ZAGREB, Muzej Mimara ZAGREB, Galerija “Stančić”2009. LOPUD, Izložbeni prostor Vile “Viline” ZAGREB, Galerija Knjižnice “Vladimir Nazor”

2010. ZAGREB, Galerija “Canvas” ZAGREB, Galerija “Kristofor Stanković” ZAGREB, Galerija “Stančić” HVAR, Izložbeni prostor hotela “Riva” ZAGREB, Hemigway bar ZAGREB, Galerija “Oblok” ZAGREB, Caffe bar “Kota” ZAGREB, Galerija ETK (Ericsson Nikola Tesla)2011. ZAGREB, Galerija Zaklade za djecu Hrvatske 2012. ZAGREB, Ministarstvo financija, izložbeni

prostor Porezne uprave Zagreb, “Slika kao eksperiment”

SamoStalne iZloŽBe – iZBor / Solo eXhiBitionS – Selection

1998. ZAGREB, Frizerski salon “Lobi”1999. ZAGREB, Ordinacija Sorić2000. ZAGREB, Izložbeni prostor Kopun group 2001. ZAGREB, Caffe bar “Da” ZAGREB, Bistro “Faust”2003. ZAGREB, Pizzeria “Mangiare”

2005. ZAGREB, Konoba “Mašklin i Lata” 2006. ZAGREB, Stalni postav slika u zagrebačkim

uslužnim prostorima2008. ZAPREšIĆ, Galerija “Matija Skurjeni”2011. NEW yORK, MC Gallery

SkUpne iZloŽBe – iZBor / GroUp eXhiBitionS – Selection

30 31

popiS iZloŽenih djela / liSt of eXhiBited WorkS

1. JA JEDNOSTAVNO NEMAM VREMENA BITI MILIJUNAš, 2012.,akrilik na platnu, 60 × 60 cm I HAVEN’T TIME TO BE A MILLIONAIRE, 2012, acrylic on canvas, 60 × 60 cm

2. ĆIRIBIRIBIN, 2012.,akrilik na platnu, 90 × 90 cmCIRIBIRIBIN, 2012,acrylic on canvas, 90 × 90 cm

3. MOŽEš LI?, 2012.,akrilik na platnu, 90 × 90 cm COULD’ JA?, 2012, acrylic on canvas, 90 × 90 cm

4. šTO BUDE BIT ĆE, 2012.,akrilik na platnu, 90 × 90 cmQUE SERA, SERA, 2012,acrylic on canvas, 90 × 90 cm

5. TUTTI FRUTTI, 2012.,akrilik na platnu, 90 × 90 cmTUTTI FRUTTI, 2012,acrylic on canvas, 90 × 90 cm

6. ROCK THE BOAT, 2012.,akrilik na platnu, 90 × 90 cm ROCK THE BOAT, 2012,acrylic on canvas, 90 × 90 cm

7. HALOOO!?, 2012.,akrilik na platnu, 100 × 100 cmHELLOOO!?, 2012, acrylic on canvas, 100 × 100 cm

8. TOJA BARI!, 2012., akrilik na platnu, 100 × 100 cmTOJA BARI!, 2012,acrylic on canvas, 100 × 100 cm

9. LJUBIM RUKE, MILOSTIVA?, 2012., akrilik na platnu, 100 × 100 cmHOW yOU DOIN?, 2012,acrylic on canvas, 100 × 100 cm

10. I LABABA yOU, 2012.,akrilik na platnu, 100 × 100 cmI LABABA yOU, 2012,acrylic on canvas, 100 × 100 cm

11. KUKU SKVIKIĆ, 2012.,akrilik na platnu, 100 × 100 cm CUCKOO SKVIKICH, 2012,acrylic on canvas, 100 × 100 cm

12. LOVELy JUBBLy, 2012., akrilik na platnu, 100 × 100 cmLOVELy JUBBLy, 2012, acrylic on canvas, 100 × 100 cm

13. ŽELIM BITI MONA LISA, 2012.,akrilik na platnu, 100 × 100 cmI WANNA BE MONA LISA, 2012,acrylic on canvas, 100 × 100 cm

14. ODI SE NAPRUGATI, 2012.,akrilik na platnu, 100 × 100 cmGO STRIPE yOURSELF, 2012,acrylic on canvas, 100 × 100 cm

15. ČIBARAKEZA, 2012., akrilik na platnu, 100 × 100 cmCHIBARAKEZA, 2012, acrylic on canvas, 100 × 100 cm

16. KAJ NIJE MEDENA?, 2012.,akrilik na platnu, 100 × 100 cmISN’T SHE LOVELy?, 2012,acrylic on canvas, 100 × 100 cm

17. ZA SVE CURE KOJE SAM VOLIO PRIJE, 2012.,akrilik na platnu, 100 × 100 cm

30 31

TO ALL THE GIRLS I LOVED BEFORE, 2012,acrylic on canvas, 100 × 100 cm

18. PARE NA SUNCE, 2012.,akrilik na platnu, 100 × 100 cmSHOW ME THE MONEy, 2012,acrylic on canvas, 100 × 100 cm

19. SANCHO GENSA, 2012.,akrilik na platnu, 50 × 50 cmSANCHO GENSA, 2012, acrylic on canvas, 50 × 50 cm

20. SANCHO PANZA, 2012., akrilik na platnu, 50 × 50 cmSANCHO PANZA, 2012, acrylic on canvas, 50 × 50 cm

21. DISKO PLES, 2012., akrilik na platnu, 60 × 60 cmDISCO DANCING, 2012, acrylic on canvas, 60 × 60 cm

22. SANJAM TE, 2012., akrilik na platnu, 60 × 60 cmI DREAM OF yOU, 2012, acrylic on canvas, 60 × 60 cm

23. ODLETJETI, 2012., akrilik na platnu, 60 × 60 cmFLy AWAy, 2012, acrylic on canvas, 60 × 60 cm

24. ODLETI SA MNOM, 2012.,akrilik na platnu, 60 × 60 cmCOME FLy WITH ME, 2012,acrylic on canvas, 60 × 60 cm

25. IMAM TAJ OSJEĆAJ, 2012., akrilik na platnu, 30 × 30 cmI GOTTA FEELING, 2012,acrylic on canvas, 30 × 30 cm

26. TULUM, 2012., akrilik na platnu, 30 × 30 cm

PARTy TIME, 2012, acrylic on canvas, 30 × 30 cm

27. NE BRINI SE, BUDI SRETAN, 2012., akrilik na platnu, 100 × 100 cmDONT WORRy BE HAPPy, 2012, acrylic on canvas, 100 × 100 cm

28. DON QUIJOTE, PA DI SI TI?, 2012., akrilik na platnu, 100 × 100 cmDON QUIJOTE, WHERE HAVE yOU BEEN?, 2012, acrylic on canvas, 100 × 100 cm

29. TOTALNO MEDENA!, 2012., akrilik na platnu, 100 × 100 cmUBER CUTE!, 2012, acrylic on canvas, 100 × 100 cm

30. VRIJEME JE NOVAC, 2012., akrilik na platnu, 100 × 100 cmTIME IS MONEy, 2012, acrylic on canvas, 100 × 100 cm

31. AATTA KAARI, 2012., akrilik na platnu, 100 × 100 cmAATTA KAARI, 2012, acrylic on canvas, 100 × 100 cm

32. ADAME, PA DI SI TI?, 2012., akrilik na platnu, 100 × 100 cmADAM, WHERE HAVE yOU BEEN?, 2012, acrylic on canvas, 100 × 100 cm

33. SUNČANO, 2012., akrilik na platnu, 100 × 100 cmSUNNy, 2012, acrylic on canvas, 100 × 100 cm

34. VJETAR PROMJENA, 2012.,akrilik na platnu, 100 × 100 cmWIND OF CHANGE, 2012,acrylic on canvas, 100 × 100 cm

35. LJUBIČASTA KIšA, 2012., akrilik na platnu, 100 × 100 cm

32

PURPLE RAIN, 2012, acrylic on canvas, 100 × 100 cm

36. WHERE DO yOU GO?, 2012., akrilik na platnu, 100 × 100 cmWHERE DO yOU GO?, 2012, acrylic on canvas, 100 × 100 cm

37. PREKRASAN JE DAN, 2012.,akrilik na platnu, 100 × 100 cmIT’S BEAUTIFUL DAy, 2012,acrylic on canvas, 100 × 100 cm

38. BITI ILI NE BITI!?, 2012., akrilik na platnu, 60 × 60 cmBEEE OR NOT TO BEEE!?, 2012,acrylic on canvas, 60 × 60 cm

39. SVAKA SUZA JE VODOPAD, 2012.,akrilik na platnu, 60 × 60 cmEVERy TEARDROP IS A WATERFALL, 2012,acrylic on canvas, 60 × 60 cm

40. TULUM CIJELO VRIJEME, 2012.,akrilik na platnu, 60 × 60 cmPARTy ALL THE TIME, 2012,acrylic on canvas, 60 × 60 cm

41. TULUM CIJELO VRIJEME II, 2012.,akrilik na platnu, 60 × 60 cmPARTy ALL THE TIME II, 2012,acrylic on canvas, 60 × 60 cm

42. ŽELIM BITI MORNAR!, 2012.,akrilik na platnu, 60 × 60 cmI WANNA BE A SAILOR!, 2012,acrylic on canvas, 60 × 60 cm

43. HOĆU SE OSLOBODITI!, 2012.,akrilik na platnu, 60 × 60 cmI WANT TO BREAK FREE!, 2012,acrylic on canvas, 60 × 60 cm

44. ŽELIM SVE!, 2012.,akrilik na platnu, 60 × 60 cmI WANT IT ALL!, 2012,acrylic on canvas, 60 × 60 cm

45. TKO ŽELI ŽIVJETI VJEČNO?, 2012.,akrilik na platnu, 60 × 60 cmWHO WANTS TO LIVE FOREVER?, 2012,acrylic on canvas, 60 × 60 cm

46. BLJESAK!, 2012., akrilik na platnu, 60 × 60 cmFLASH!, 2012, acrylic on canvas, 60 × 60 cm

47. TI SI MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ!, 2012.,akrilik na platnu, 60 × 60 cmyOU’RE My BEST FRIEND!, 2012,acrylic on canvas, 60 × 60 cm

32

REPUBLIKA HRVATSKAMINISTARSTVO FINANCIJAPOREZNA UPRAVA, ZAGREB

Za izdavačaNADA ČAVLOVIĆ SMILJANEC, dipl. iur.,pomoćnica ministra – ravnateljica Porezne uprave

odgovorni urednikŽELJKO GLAVAš

Urednik katalogaSREĆKO PLANINIĆ

koncepcija izložbeSANDA STANAĆEV BAJZEKTOMISLAV OSTRMANSREĆKO PLANINIĆ

autorica predgovoraSANDA STANAĆEV BAJZEK

autor životopisaSREĆKO PLANINIĆ

lektorica i korektoricaKATA MAJDANDŽIĆ-STUPAC

prijevod na engleski jezikSANJA PEHNEC

oblikovanje pozivnice, kataloga i plakataSREĆKO PLANINIĆ

likovni postavSREĆKO PLANINIĆMARIJA GRUBIšIĆ

dijakolori i digitalno snimanje radova i obrada koloraBLUE STUDIOSINIšA UšTULICA

priprema za tisak ART STUDIO AZINOVIĆ

tisakART STUDIO AZINOVIĆ

naklada600 primjeraka

U IZLOŽBENOM PROSTORU POREZNE UPRAVE ZAGREB, AVENIJA DUBROVNIK 32

DOSAD SU IZLAGALI:Godine 1999.

VESNA SOKOLIĆ, VINKO FIšTER, RUŽICA DEšKOVIĆ, DANIEL BUTALA, BORIS DEMUR, JURE LABAš, BORIS BUČAN, IVAN TUNA JAKIĆ

Godine 2000.GORAN PETRAČ, KREšIMIR NIKšIĆ, FRANE RADAK, VLADIMIR MEGLIĆ,

LATICA IVANIšEVIĆ, ALBINA JAKIĆ, ŽELJKO KROPF, EUGEN KOKOTGodine 2001.

MARKO ŽIVKOVIĆ, ŽELJKO UREMOVIĆ, JOSIP šKERLJ, MIRJANA KAROLINA KOREN,MARIJAN RICHTER, SANJA GAšPARAC, KARINA SLADOVIĆ, VLADIMIR VRLJIĆ-ANKIN

Godine 2002.ŽELJKO MUCKO, ZLATKO KOKANOVIĆ, JOšKO ETEROVIĆ,

PREDRAG LEšIĆ, ŽELJKO HEGEDUšIĆ, VESNA PAVLAKOVIĆ, ZDRAVKO ĆOSIĆGodine 2003.

MATO LOVRIĆ, MLADEN VEŽA, BRANKO BAZINA, ALBERT KINERT,TONI FRANOVIĆ, ANTON CETÍN, ZVJEZDANA MARGUš-PROHASKA

Godine 2004.IVAN LOVRENČIĆ, MATO JURKOVIĆ, JAGOR BUČAN, TOMISLAV BUNTAK,

KIRO VINOKIĆ-VIKI, ZLATKO KAUZLARIĆ ATAČ, VASKO LIPOVACGodine 2005.

ZDENKO BUŽEK, ROKO šTOKIĆ, ANA GUBERINA, IVAN ANDRIJANIĆ, MILE SKRAČIĆ, MAJA ARČANIN, SREĆKO PLANINIĆ

Godine 2006.JURICA PUHALOVIĆ, KRUNISLAV STOJANOVSKI, ANTE KUDUZ, LJUBOMIR PERČINLIĆ,

IVAN LOČAR – ŽAN, NEVENKA ARBANAS, STIPE GOLACGodina 2007.

MARCELA MUNGER, INGRID RUNTIĆ, MAURO STIPANOV, FLORIAN LANG, SÜLEyMAN GÜNDÜZ, GORAN šTIMAC, DAFNE PERKOVIĆ

Godina 2008.ROBERT PAULETTA, SANELA ĐURINEC, DANKO FRIšČIĆ, PAULINA JAZVIĆ,

TOMISLAV OSTOJA, DUšKO šIBL, IVAN OBSIEGERGodina 2009.

JOSIP šARIĆ, DANIJEL ŽABČIĆ, DANIELA PAL BUČAN, BOJAN šUMONJA, fra PETAR PERICA VIDIĆ, FADIL HADŽIĆ, IVO šEBALJ

Godina 2010.STIPE NOBILO, MARC PIO MAXIMILIEN SALVELLI, SANJA IPšIĆ RANDIĆ, DUšANKA JABLANOVIĆ,

MIROSLAV NEMETH, ĐENA ĐONLAGIĆ, IVANA MILOGLAVGodina 2011.

STJEPAN ĐUKIĆ-PIšTA, DAVOR VUKOVIĆ, DUBRAVKO MOKROVIĆ, HRVOJE MITROV, STJEPAN šANDRK, NENAD VORIH, IVAN KATIĆ

Godina 2012.JOSIP BOTTERI DINI, TOMISLAV OSTRMAN