tovna i klaoniČka svojstva banijske Šare svinje · tovna svojstva svinja su vrlo važna jer...
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
AGRONOMSKI FAKULTET
TOVNA I KLAONIČKA SVOJSTVA BANIJSKE
ŠARE SVINJE
DIPLOMSKI RAD
Marinela Vlašić
Zagreb, srpanj 2018.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
AGRONOMSKI FAKULTET
Diplomski studij:
Proizvodnja i prerada mesa
TOVNA I KLAONIČKA SVOJSTVA BANIJSKE
ŠARE SVINJE
DIPLOMSKI RAD
Marinela Vlašić
Mentor: prof. dr. sc. Zoran Luković
Zagreb, srpanj 2018.
UNIVERSITY OF ZAGREB
FACULTY OF AGRICULTURE
Graduate study:
Production and Processing of Meat
FATTENING AND SLAUGHTERING TRAITS OF
BANIJA SPOTTED PIG
GRADUATE THESIS
Marinela Vlašić
Mentor: Zoran Luković, PhD, Full Professor
Zagreb, July 2018
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
AGRONOMSKI FAKULTET
IZJAVA STUDENTA
O AKADEMSKOJ ČESTITOSTI
Ja, Marinela Vlašić, JMBAG 0253038513, rođen/a dana 11.01.1995. u Virovitici,
izjavljujem da sam samostalno izradila diplomski rad pod naslovom:
TOVNA I KLAONIČKA SVOJSTVA BANIJSKE ŠARE SVINJA
Svojim potpisom jamčim:
da sam jedina autorica/jedini autor ovoga diplomskog rada;
da su svi korišteni izvori literature, kako objavljeni tako i neobjavljeni, adekvatno citirani
ili parafrazirani, te popisani u literaturi na kraju rada;
da ovaj diplomski rad ne sadrži dijelove radova predanih na Agronomskom fakultetu ili
drugim ustanovama visokog obrazovanja radi završetka sveučilišnog ili stručnog studija;
da je elektronička verzija ovoga diplomskog rada identična tiskanoj koju je odobrio
mentor;
da sam upoznata/upoznat s odredbama Etičkog kodeksa Sveučiliš ta u Zagrebu (Čl. 19).
U Zagrebu, dana _______________ ______________________
Potpis studenta / studentice
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
AGRONOMSKI FAKULTET
IZVJEŠĆE
O OCJENI I OBRANI DIPLOMSKOG RADA
Diplomski rad studentice Marinele Vlašić, JMBAG 0253038513, naslova
TOVNA I KLAONIČKA SVOJSTVA BANIJSKE ŠARE SVINJE
obranjen je i ocijenjen ocjenom ____________________ , dana __________________ .
Povjerenstvo: potpisi:
1. Prof. dr. sc. Zoran Luković mentor ____________________
2. Prof. dr. sc. Danijel Karolyi član ____________________
3. Doc. dr. sc. Dubravko Škorput član ____________________
Zahvala
Ovime zahvaljujem cijenjenom mentoru prof. dr. sc. Zoranu Lukoviću na strpljenju,
razumijevanju, savjetima i vodstvu tijekom izrade diplomskog rada. Također Vam hvala na pozivu i poticanju za daljnjim studiranjem.
Zahvaljujem se i ostalim članovima stručnoga povjerenstva: prof. dr. sc. Danijelu Karolyi i doc. dr. sc. Dubravku Škorputu na utrošenom vremenu i savjetima za poboljšanje rada.
Zahvala mojoj obitelji i dečku na strpljenju i razumijevanju tijekom svih godina studiranja.
Posebna zahvala mojim roditeljima kojima posvećujem ovaj diplomski rad. Od srca
Vam hvala što ste vjerovali u mene.
Najvažnija zahvala je, hvala Ti Gospodine Isuse!
Sadržaj
1. Uvod ................................................................................................................................... 1
2. Hipoteze i cilj rada.............................................................................................................. 3
3. Pregled literature ................................................................................................................ 4
3.1. Banijska šara svinja ..................................................................................................... 4
3.1.1. Morfološka svojstva banijske šare svinje ................................................................. 5
3.2. Proizvodna svojstva izvornih pasmina svinja .............................................................. 6
3.2.1. Plodnost ................................................................................................................ 6
3.2.2. Tovna svojstva ...................................................................................................... 7
3.2.3. Klaonička svojstva i svojstva kakvoće mesa ........................................................ 8
3.3. Način držanja ............................................................................................................... 9
4. Materijal i metode rada......................................................................................................... 12
5. Rezultati i rasprava ............................................................................................................... 18
6. Zaključak .......................................................................................................................... 21
7. Literatura .......................................................................................................................... 22
Sažetak
Diplomskog rada studentice Marinele Vlašić, naslova
TOVNA I KLAONIČKA SVOJSTVA BANIJSKE ŠARE SVINJE
Cilj rada bio je utvrditi tovna svojstva (dnevni prirasti tijekom tova), klaonička svojstva
(randman, udio mišićnog tkiva) i mjere trupa (dužina trupa i dužina polovice) kod banijske
šare svinje. Istraživanje je provedeno na 10 životinja te se odvijalo u dvije faze. Prva faza
istraživanja odvijala se u zatvorenom objektu sa betonskim podom, a druga faza u otvorenom
prostoru površine 1 ha ograđenom žičanom ogradom od armaturne mreže i električnim
pastirom sa obje strane ograde. Prosječna tjelesna masa živih tovljenika iznosila je 162,2 ±
17,3 kg u dobi od oko 500 dana. Ukupni prosječni dnevni prirast iznosio je 330 ± 25,3 g.
Prosječna masa toplog trupa 133,76 ± 16,30 kg. Dužina trupa i dužina polovice prosječno je
iznosila 88,22 ± 5,70 cm i 106,89 ± 7,80 cm. Udio mišićnog tkiva prosječno je iznosio 45,15
± 4,59 %. Dobiveni rezultati ukazuju da banijska šara svinja ima dobra tovna i klaonička
svojstva.
Ključne riječi: banijska šara svinja, tovna i klaonička svojstva, način držanja
Summary
Of the master’s thesis – student Marinela Vlašić, entitled
FATTENING AND SLAUGHTERING TRAITS OF BANIJA SPOTTED PIG
The aim of the study was to determine fattening traits (body weight at the beginning of the
fattening, final body weight, and daily gain during fattening), slaughtering traits (dressing
percentage, lean meat content) and carcass measures (carcass and carcass halves length) in
Banija spotted pigs. The study was conducted on 10 animals in two phases. The first phase of
the study was conducted in closed facility with concrete floor. The second phase was
conducted outdoors, on the surface of 1 hectare enclosed by wired fence and electric fence on
the both side of wired fence. The average live weight of fatteners was 162.2 ± 17.3 at age of
approximately 500 days. Total average daily gain was 330 ± 25.3 g. The average cold carcass
weight was 133.76 ± 16.30 kg. The average length of the carcass and average length of
carcass halves were 88.22 ± 5.70 cm and 106.89 ± 7.80 cm, respectively. The average lean
mean content was 45.15 ± 4.59 %. Results obtained from the study indicate good fattening
and slaughtering traits of Banija spotted pig.
Keywords: Banija spotted pig, fattening and slaughtering traits, production system
1
1. Uvod
Razvijenost stočarske proizvodnje jedan je od pokazatelja stanja u poljoprivredi (Grgić i
sur. 2015.). U stočarskoj proizvodnji Hrvatske svinjogojstvo ima vrlo značajno mjesto (Kralik
i sur. 2012.). Svinjsko meso i proizvodi od mesa prisutni su u svakodnevnoj prehrani
stanovništva. Prema Grgiću i sur. (2015.) u Hrvatskoj se 2012. po glavi stanovnika trošilo oko
44 kg svinjskog mesa. Ekonomska važnost svinjogojstva proizlazi iz činjenice da ova grana
stočarstva osigurava najvažniji izvor mesa i prerađevina od mesa za opskrbljivanje domaćeg
tržišta i turizma. Činjenica da se u svinjogojskoj proizvodnji najbrže vraćaju uložena sredstva
zbog brzog obrta životinja također je vrlo važna (Uremović i Uremović 1997.). Ekonomska
isplativost uzgoja svinja očituje se u njihovoj ranozrelosti, kraćem reproduktivnom ciklusu,
visokom randmanu, brzom rastu, dobrom iskorištavanju hrane, a treba napomenuti da se
svinje, uz perad, ubrajaju u najplodnije domaće životinje.
Svinjogojstvo u Republici Hrvatskoj organizirano je na velikim farmama, ali i na manjim
poljoprivrednim gospodarstvima. U uzgoju se koriste pasmine svinja i hibridi koji imaju
visoka proizvodna svojstva. Selekcijom se nastoji povećati mesnatost kako bi se udovoljilo
zahtjevima tržišta za što većom količinom mesa. Opći cilj intenzivne proizvodnje svinja je u
što kraćem vremenskom razdoblju proizvesti meso sa što manje masnog tkiva. Iz tog razloga
prevladavaju zatvoreni sustavi držanja životinja. Nedovoljno iskorištenje raspoloživih resursa
i dugogodišnje nesređeno stanje na tržištu posljedično su doveli do nedostatka svinjskog mesa
na domaćem tržištu, a kao rezultat toga došlo je do povećanog uvoza svinja i svinjskog mesa.
Intenzivnom proizvodnjom svinja i korištenjem ograničenog broja genotipova došlo je do
zanemarivanja autohtonih pasmina svinja koje predstavljaju nepresušan izvor genetskih
prilagodbi velikom broju bolesti, zoonoza i različitim klimatskim uvjetima. Svojim načinom
života i držanjem jedini su mogući način očuvanja biološke raznolikosti u vrsti svinja (Barać i
sur. 2011.).
Autohtone pasmine svinja često se uzgajaju u otvorenom ili poluotvorenom sustavu.
Otvoreni sustavi držanja pogodni su za njihov uzgoj iz razloga što su autohtone pasmine
sklone nakupljanju masnog tkiva. Ovakvim načinom držanja omogućeno im je slobodno
kretanje, rovanje te hranidba pašom ili žirom što ima pozitivan utjecaj na odnos mišićnog i
masnog tkiva. Prednost uzgoja svinja na otvorenom su manja ulaganja u izgradnju skupih
objekata, iskorištenje zapuštenog zemljišta, te u konačnici dobivanje kvalitetnog zrelog mesa
koje je pogodno za preradu. Prema Pejakoviću (2002.) autohtoni hrvatski proizvodi, poput
kulena, pršuta i sličnih proizvoda, da bi bili vrhunske kvalitete i prepoznatljivi, zahtijevaju od
uzgajivača svinja kvalitetno zrelo meso pogodno za preradu. Takva sirovina se ne može dobiti
u intenzivnoj proizvodnji mesnatih svinja. Suhomesnati proizvodi, domaći čvarci i svinjska
mast svrstavaju se u vrlo cijenjene proizvode koji postaju prepoznatljiv znak pojedine regije.
Banijska šara svinja je ugrožena pasmina svinja. Zadnji primjerci ove pasmine pronađeni
su na području Banovine oko Dvora. Stručnjaci s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu i djelatnici Hrvatske poljoprivredne agencije u sklopu VIP projekta „Revitalizacija
uzgoja banijske šare svinje“ pronašli su zadnje primjerke ove pasmine i time spasili ovu
pasminu od izumiranja. Početci nastanka banijske šare svinje sežu u 19. stoljeće kada se kod
Vrbovca uspješno križaju turopoljske krmače s nerastima Berkshire pasmine. Prema opisima
2
koji su pronađeni to je bila pasmina koja je bila prikladna za pašu odnosno otvoreni sustav
držanja, otporna na vremenske uvjete i na hladnoću, smatra se da je bila ranozrela te imala
sočno meso. Banijska šara svinja ima karakteristične nepravilne crne mrlje koje su
raspoređene po tijelu te oštru, glatku i sjajnu dlaku, tijelo joj je dugačko i duboko. Barać i sur.
(2011.) navode da je bila dominantna pasmina svinja na Banovini te da je nakon turopoljske
svinje predstavljala temelj za razvoj mesno prerađivačke industrije Gavrilović. Broj
zainteresiranih uzgajivača se povećava jer počinju uviđati prednosti uzgoja izvornih pasmina
svinja. Meso dobiveno od izvornih pasmina kao i prerađevine su proizvodi koji posjeduju
dodanu vrijednost. Čovjek današnjice teži „zdravijim“ autohtonim proizvodima za koje može
sa sigurnošću znati podatak od koje životinje potječu takvi proizvodi. Podatci o tovnim i
klaoničkim svojstvima, kao i općeniti podaci o ovoj pasmini, su skromni i potječu iz starijih
izvora.
Tovna svojstva svinja su vrlo važna jer određuju učinkovitost svinjogojske proizvodnje.
Neki od parametara koji nam govore o klaoničkoj kakvoći trupa jesu randman, mesnatost,
debljina leđne slanine, debljina mišića, odnos količine mesa i masti. Ova svojstva dobro su
istražena i obrađena za modernije pasmine svinja dok za izvorne pasmine svinja, kao što je
banijska šara svinja, nedostaju podaci.
3
2. Hipoteze i cilj rada
Istraživanje polazi od hipoteze da banijska šara svinja ima dobra proizvodna svojstva,
osobito bolja tovna i klaonička svojstva u odnosu na ostale autohtone pasmine svinja u
Hrvatskoj.
S obzirom na to da je banijska šara svinja pasmina u postupku priznavanja, cilj ovoga rada
je utvrditi dnevni prirast u tovu, te najvažnija klaonička svojstva te utvrditi preradbenu
sposobnost tovljenika banijske šare svinje. Rezultati ovog istraživanja usporedit će se
rezultatima dobivenim na drugim pasminama svinja.
4
3. Pregled literature
3.1. Banijska šara svinja
Barać i sur. (2011.) svrstavaju banijsku šaru svinju u skupinu izumrlih i nedovoljno
poznatih pasmina. Također navodi da nema dovoljno podataka o brojnosti i rasprostranjenosti,
te se ističe potreba za dodatnim istraživanjem. Smatra se da je pasmina nastala križanjem
turopoljske krmače s nerastima Berkshire pasmine, 1882. godine kod Vrbovca. Sustavni
selekcijski rad provodio se još polovinom 20. stoljeća na poljoprivrednom dobru Božjakovina
kod Zagreba, ali pasmina nije nikada u potpunosti standardizirana (Barać i sur. 2011.).
Salajpal i sur. (2017.) u svojem istraživanju također navode da je banijska šara nastala
križanjem krmača domaće bijele svinje s klopavim ušima (landras) i/ili turopoljske svinje i
nerasta Berkshire pasmine. Prema opisu Šrama (1950.), banijske šare svinje su žutosive boje
dlake s velikim nepravilnim crnim mrljama po tijelu, oštre i sjajne dlake priljubljene uz tijelo ,
uši su im srednje velike i klopave, a tijelo dugačko i duboko. Odrasla svinja doseže težinu
između 150 i 200 kg, a krmače imaju 6 - 7 pari sisa i prase između 8 i 14 prasadi. Smatra se
ranozrelom pasminom koja je veliku plodnost naslijedila od domaće bijele svinje. Uzgojno
područje bilo je uglavnom područje Banovine i dijelovi Lonjskog polja. Za ovo područje
banijska šara ima iznimnu kulturno povijesnu važnost jer je nakon turopoljske svinje
predstavljala osnovu za razvoj mesno prerađivačke industrije Gavrilović, od kraja 19. stoljeća
do početka Drugog svjetskog rata (Barać i sur. 2011.).
Slika 1. Banijska šara svinja
Izvor: Z. Luković (2017)
Salajpal i sur. (2017.) proveli su istraživanje o genetskoj raznolikosti populacije banijske
šare u usporedbi s crnom slavonskom svinjom, turopoljskom i landras pasminom svinja. Za
analizu je odabrano 20 turopoljskih svinja, 20 crnih slavonskih svinja, 17 svinja pasmine
landras te 30 slučajno odabranih nesrodnih svinja. Autori su zaključili da banijska šara svinja
pokazuje veliku genetsku raznolikost i da se razlikuje od zemljopisno povezanih pasmina. U
sklopu VIP projekta „Revitalizacija uzgoja banijske šare svinje“ ova pasmina je spašena od
5
izumiranja. Istaknute su pozitivne strane uzgoja banjske šare, te karakteristike ove pasmine
koje su s vremenom zaboravljene. Zainteresirani uzgajivači koji posjeduju znanje, ali i
potrebne zemljišne površine, odlučili su krenuti u uzgoj banijske šare. Kada govorimo o
brojnom stanju, broj upisanih jedinki u matičnu knjigu na kraju 2017. godine je 63 krmače i
17 nerasta (Tablica 1.), no ovaj broj je u stalnom rastu.
Tablica 1. Broj svinja pasmine banijska šara na dan 31.12.2017.
Organizacija Nerastovi Krmače
Ured HPA - Sisak 17 63
Izvor: Godišnje izvješće za svinjogojstvo Hrvatske poljoprivredne agencije (2018.)
Nadalje, kao što je vidljivo na grafikonu 1. do 2016. godine broj svinja ove pasmine je bio
nepoznat. Iako se na području Banovine govorilo o postojanju svinja banijske šare, tek se
nakon obilaska gospodarstava 2015. godine utvrdilo početno stanje od svega desetak krmača
u tipu banijske šare.
Grafikon 1. Broj krmača banijske šare svinja od 2008. do 2017. Godine
Izvor: Godišnje izvješće za svinjogojstvo Hrvatske poljoprivredne agencije (2018.)
3.1.1. Morfološka svojstva banijske šare svinje
Banijska šara svinja pripada u kombinirane pasmine svinja. Ima srednje veliku glavu s
blago uleknutom nosnom linijom i srednje velikim, obješenim ušima te dugačkim i dubokim
tijelom. Koža je žutosive boje s velikim, gustim i nepravilnim crnim mrljama koje su
nepravilno razmještene po tijelu. Čekinja je oštra, glatka, sjajna i priljubljena uz tijelo. U
usporedbi sa turopoljskom svinjom, ima veće crne mrlje i nešto finije čekinje te po ostalim
morfološkim karakteristikama sliči turopoljskoj svinji (Barać i sur. 2011.). U istraživanju koje
je provedeno u okviru VIP projekta „Revitalizacija uzgoja banijske šare svinje“ dobiveni su
podaci koji pokazuju prosječnu tjelesnu masu krmača od 171,5 kg i nerasta od 168,0 kg
(Tablica 2.). Kod krmača koje su bile u visokom stadiju graviditeta njihove težine iznosile su i
iznad 200 kg. Utvrđena je također prosječna visina grebena od 75,5 cm i visina križa od 81,2
6
cm te duljina trupa 117,6 cm. Na temelju dobivenih podataka došlo se do zaključka da su
svinje banijske šare velikog tjelesnog okvira, dugačkog i dubokog tijela. Što se tiče vanjštine,
utvrđena je prisutnost nepravilnih crnih šara razbacanih po tijelu životinje, dlaka je pretežito
ravna često dugačka i gusta. U 40 % jedinki utvrđena je pigmentiranost sluznica. Položaj ušiju
koji je karakterističan kod banijske šare je klopav do poluklopav te su usmjerene prema
naprijed. Leđna linija je ravna do blago svedena, a rep poluuvijen i stršeći (Salajpal i sur.
2017.).
Tablica 2. Tjelesna masa i mjere trupa svinja banijska šara
Svojstva Krmače (N=38) Nerasti (N=12) Prosjek
Prosjek Raspon Prosjek Raspon
Tjelesna masa (kg) 171,5 104 - 282 168,0 122 - 254 168,9
Visina grebena (cm) 72,6 64 - 86 78,4 63 - 88 75,5
Visina križa (cm) 79,1 68 - 91 83,3 71 - 96 81,2
Duljina trupa (cm) 116,7 98 - 134 118,5 99 - 145 117,6
Opseg prsa (cm) 130,8 100 - 180 127,5 112 - 152 129,2
Duljina zdjelice (cm) 35,3 28 - 49 36,5 28 - 44 35,9
Širina zdjelice (cm) 29,0 20 - 43 28,1 20 - 39 28,5
Izvor: Salajpal i sur. (2017.)
3.2. Proizvodna svojstva izvornih pasmina svinja
Proizvodna svojstva izvornih pasmina svinja u odnosu na plemenite pasmine su skromna
te na njih utječu različiti čimbenici kao što su način držanja, hranidba, dob i spol. Parametri
po kojima se procjenjuju proizvodna svojstva jesu plodnost (broj živo oprasene prasadi),
tovna svojstva (početna i završna masa te dnevni prirasti), klaonička svojstva (masa polovica,
dužina trupa, dužina polovica, randman i mesnatost polovica) i svojstva kakvoće mesa (boja,
pH, sposobnost vezanja vode, udio intramuskularne masti). Na kakvoću mesa također utječu
postupci sa životinjama prije i tijekom klanja. Prema genotipu svinja razlikuju se mesnati,
masni i kombinirani tip svinje, izvorne pasmine uglavnom svrstavamo u masni ili kombinirani
tip (Uremović i Uremović 1997.). Isplativost uzgoja izvornih pasmina svinja ističe se u
otvorenom sustavu držanja kojeg karakteriziraju jeftinija ulaganja u nastambe te u
proizvodima sa dodanom vrijednošću koji višim cjenovnim rangom kompenziraju slabija
proizvodna svojstva.
3.2.1. Plodnost
Plodnost svinja predstavlja jedno od najvažnijih svojstava isplativosti uzgoja te joj se od
uvijek pridaje veliki značaj. Banijska šara svinja je ranozrela pasmina, a krmače su u odnosu
na ostale hrvatske izvorne pasmine, vrlo plodne, prase u prosjeku 8 - 10, čak i do 14 prasadi.
Salajpal i sur. (2017.) navode da je plodnost današnje populacije krmača u tipu banijske šare
dobra (Tablica 3.). S obzirom na ostale hrvatske autohtone pasmine ima čak i veći broj
7
prasadi u leglu. Naravno, važno je osigurati potrebne uvjete držanja i njege tijekom i nakon
prasenja. Osiguravajući dovoljno prostora po krmači, pristup vodi i hrani, dovoljno slame te
redovito čišćenje prostora u kojem borave može se očekivati postizanje genetskog kapaciteta
za svojstva plodnosti u ove pasmine. Udio živo oprasene prasadi u ukupnom broju oprasene
prasadi veći je od 90 % ukoliko su osigurani potrebni uvjeti (Salajpal i sur. 2017.). Dobri
rezultati plodnosti krmača mogu se dijelom objasniti i držanjem krmača na paši tijekom
graviditeta te dobroj otpornosti krmača u otvorenom sustavu držanja.
Tablica 3. Veličina legla banijske šare svinje
Izvor: Salajpal i sur. 2017.
Za razliku od banijske šare svinje, koja je ranozrela, crna slavonska svinja je kasnozrela
pasmina, spolno dozrijeva s godinu dana te obično prasi od 7 do 10 prasadi (Barać i sur.
2011.). Škorput i sur. (2011.) prikupili su podatke o plodnosti crne slavonske svinje te je u
analizu uključeno 5792 rezultata o veličini legla. Analizom je utvrđen prosječni broj
živooprasene prasadi od 6,14 ± 1,75, dok je broj odbijene prasadi bio 4,76 ± 2,60. Suprotno
tome, Karolyi i sur. (2010.) navode da su proizvodna svojstva crne slavonske svinje skromna
te da je plodnost niska uz prosječno 6,3 – 7,4 živorođene prasadi. U leglu crne slavonske
svinje je od 6 do 7 živo oprasene prasadi, porodne mase od 1,1 do 1,3 kg (Caput i sur. 2010.;
Hrasnica i sur. 1958.; Jančić 1971.; Uremović 2004.).
Turopoljska svinja je također kasnozrela pasmina. Trup svinje je dugačak, a krmače imaju
10 do 12 pravilno oblikovanih sisa (Barać i sur. 2011.). Isti autori opisuju tradicionalni način
držanja krmača s prasadi na šumskoj ispaši. Navodi da su stado vodile dominantnije krmače
koje su održavale hijerarhiju i branile teritorij od uljeza. Caput i sur. (2010.) također navode
da krmače turopoljske pasmine imaju od 10 do 12 sisa, te prosječno prase do 8 žive prasadi.
Đikić i sur. (2002.) ističu rezultate prema istraživanju Šmalcelj (1939.) za veličinu legla
turopoljske svinje 6,42 ± 1,79. Đikić i sur. (1997.) proveli su istraživanje na 9 krmača za
svojstvo veličine legla turopoljske svinje. Rezultati koji su dobiveni za broj prasadi u leglu su
8,56 ± 1,51, od toga je preživjelo 6,67 ± 1,94, a uginulo 1,89 ± 1,17 prasadi.
3.2.2. Tovna svojstva
Krivulja rasta određena je genetskom osnovom te se tijekom rasta mijenja odnos mesa i
masti na način da u početku rasta prevladava razvoj mišićnog tkiva, a kasnije se nakuplja
masno tkivo (Uremović i Uremović 1997.). Isti autori ističu da će dnevni prirasti biti veći što
Redni broj legla Broj legala Prosječni broj
ukupno oprasene
prasadi
Prosječni broj
živooprasene prasadi
1. 60 7,4 6,8
2. 36 8,9 8,1
3. 17 9,1 8,1
4. 6 9,5 8,7
Ukupno 119 8,2 7,5
8
duže traje sinteza mesa u odnosu na sintezu masti. Kao i u drugim svojstvima, tovna svojstva
izvornih pasmina svinja su slabija u odnosu na plemenite pasmine.
Tradicionalno se crna slavonska svinja hranila na šumskoj ispaši i na pašnjacima, a tov je
završavao kukuruzom (Barać i sur. 2011.). Barać i sur. (2011.) navode da crna slavonska
svinja dobro iskorištava hranu lošije kvalitete te da pokazuje dobru otpornost na teže uvjete
držanja. Dnevni prirasti crne slavonske svinje u otvorenom sustavu držanja od 27 kg do 106
kg prosječno iznose 478 g (Karolyi i sur. 2010.). Prosječan prirast u tovu je od 500 do 550 g,
dok u intenzivnom tovu mogu postići priraste veće od 700 g (Caput i sur. 2010.; Hrasnica i
sur. 1958.).
Barać i sur. (2011.) navode da je turopoljska svinja prilagodljiva na promjenjive uvjete i
skromna s obzirom na držanje, hranidbu i njegu. Smatra se da najbolje odgovara za držanje na
otvorenoj šumskoj ispaši. Prosječni dnevni prirast turopoljske pasmine svinja iznosi od 450
do 500 g, te u intenzivnom tovu oko 550 g (Caput i sur. 2010.).
3.2.3. Klaonička svojstva i svojstva kakvoće mesa
Klaonička svojstva pokazuju iskoristivost trupa i razlikuju se među pasminama svinja.
Selekcijom na mesnatost nastoji se povećati udio mišićnog tkiva u najvrjednijim dijelovima:
butu, plećki i kareu (Uremović i Uremović 1997.). Suprotno tome, uzgajivači banijske šare
svinja ističu da mesnatost svinja nije najvažnija značajka ove pasmine, nego da je meso
prošarano masnoćom što daje specifičan okus mesu (osobna komunikacija) koje je izvrsna
sirovina za preradu u suhomesnate proizvode. Izvorne pasmine imaju izraženi potencijal za
nakupljanje masnog tkiva. Sa gledišta okusa i mekoće mesa postotak intramuskularne masti
trebao bi biti od 2,5 do 3,0 % (Uremović i Uremović 1997.).
Salajpal i sur. (2017.) navode da je tov svinja banijske šare najbolje provoditi do većih
završnih masa uz korištenje što više ekstenzivnih uvjeta držanja. Isti autor dolazi do zaključka
da držanje tovljenika na otvorenom uz primjerenu hranidbu osigurava sporiji rast, manje
zamašćenje te postizanje većih završnih masa uz poželjan sastav i kvalitetu trupa i mesa.
Čimbenici koji utječu na rezultate u tovu svinja jesu: pasmina, dob, spol, zdravstveno
stanje svinja, temperatura i relativna vlažnost zraka, način držanja svinja te količina i kakvoća
hrane (Uremović i Uremović 1997.). Od svih okolišnih čimbenika temperatura ima najveći
utjecaj na rezultate tova svinja. Visoka temperatura negativno utječe na organizam svinja na
način da se smanjuje metabolizam, opterećuje se srce te povećava tjelesna temperatura
(Uremović i Uremović 1997.). Isti autori navode da se prema sposobnosti stvaranja mišićnog i
masnog tkiva razlikuju mesnati, masni i kombinirani tip svinja. Nadalje smatra se da je dobro
zdravlje svinja osnovni uvjet uspješnosti tova, stoga bilo kakvo odstupanje od normalnog
zdravstvenog statusa negativno utječe na rezultate tova, a time i na klaonička svojstva.
Prilikom određivanja završne tjelesne mase u tovu svinja, treba obratiti pozornost na
ekonomičnost proizvodnje, potrebe prerađivačke industrije te na zahtjeve potrošača
(Uremović i Uremović 1997.).
Rezultati dobiveni u istraživanju u okviru VIP projekta „Revitalizacija uzgoja banijske
šare svinje“ pokazuju da pri završnoj masi od oko 130 kg i dobi od 13 mjeseci, duljina trupa
iznosi oko 87 cm, a duljina polovice oko 106 cm. Debljina leđne slanine mjerena u razini
prvog, središnjeg i zadnjeg rebra iznosila je 48, 40 i 40 mm. Dužina i opseg buta bili su 35,5
9
cm i 79 cm. Sirovina koju opisuju ovi podaci pogodna je za preradu u trajne i polutrajne
suhomesnate proizvode.
U istraživanju koje je provedeno na crnim slavonskim svinjama Baković (2016.) navodi
da su mase polovica crnih slavonskih svinja iznosile prosječno 77,81 kg, vrijednosti dužine
polovica bile su u rasponu od 88,89 cm do 106,93 cm. Životinje koje su bile uključene u ovo
istraživanje držane su u ekstenzivnom sustavu te je prosječna vrijednost debljine slanine
iznosila 21,66 mm. Visina grebena crne slavonske svinje je oko 68 cm, a težina odrasle svinje
270 kg (Barać i sur. 2011.). Udio mišića u polovicama prema većem broju istraživanja kreće
se od 28,5 do 43,0 % (Caput i sur. 2010.; Kralik i sur. 1988.; Petričević i sur. 1988.; Uremović
i sur. 2000.). S obzirom na boju, pH vrijednost i sposobnost vezanja vode, meso je dobre
kakvoće, a postotak intramuskularne masti može iznositi i do 8 % (Caput i sur. 2010.).
Barać i sur. (2011.) navode da je visina grebena kod turopoljske pasmine krmača od 65 do
70 cm, a kod nerasta od 70 do 75 cm. Težina odraslih svinja je 240 kg kod krmače i 250 kg
kod nerasta (Barać i sur. 2011.). Meso je sočno, ružičaste boje i vrlo cijenjeno (Caput i sur.
2010.). Barać i sur. (2011.) navode da su od trajnih proizvoda proizvedenih od utovljenih
turopoljskih svinja vrlo cijenjeni bili sušene šunke i slanina te zimska salama. Đikić i sur.
(2002.) proveli su istraživanje na polovicama svinja turopoljske pasmine koje su držane u
otvorenom sustavu te čija se hranidba sastojala od niskog unosa hrane uz iskorištavanje
prirodnih resursa (žir, pašnjak). Prosječne mase hladnih polovica bile su 32 kg te je postotak
mišićnog tkiva iznosio 36,80 %, a masnog tkiva 35,30 %.
Karolyi i sur. (2018.) su utvrdili da je kod turopoljskih svinja iz otvorenog uzgoja završne
mase cca 95 kg i mase hladnih polovica oko73 kg iskoristivost trupa 18 % za proizvodnju
šunki, 11 % za slaninu, 10 % za bijelu slaninu te oko 22 % za preradu u kobasičarske
proizvode.
3.3. Način držanja
Načini držanja svinja mogu biti otvorenog tipa, poluotvorenog i zatvorenog. Hrvatske
autohtone pasmine svinja pokazale su se pogodnima za držanje u otvorenim i poluotvorenim
sustavima.
Otvoreni sustav držanja karakterističan je za ekstenzivnu proizvodnju. Sve kategorije
svinja drže se na otvorenom i omogućeno im je slobodno kretanje. Grade se samo
jednostavniji i jeftiniji objekti za hladniji dio godine ili za zaštitu od nepovoljnih vremenskih
uvjeta (sunce, kiša, tuča). Smanjeni su troškovi smještaja i energije, a više pažnje posvećuje
se očuvanju okoliša i dobrobiti svinja. Preduvjet koji je potrebno ispuniti za držanje svinja na
otvorenom je posjedovanje velikih zemljišnih površina, jer naseljenost ne bi trebala prelaziti
25 krmača s prasadi po hektaru (Uremović i Uremović 1997.), odnosno 15 do 20 tovljenika
po hektaru, ovisno o završnoj tjelesnoj masi tovljenika i količini dostupne hrane na
otvorenom. Prostor za držanje svinja na otvorenom mora biti ravan ili vrlo malo nagnut i
zaštićen šumom ili grmljem. Tlo treba biti propusno te je potrebno rotiranje životinja na
ratarskom zemljištu kako ne bi došlo do nepoželjnog utjecaja na površinu (erozija tla).
Ukoliko se upotrebljavaju pašnjaci, iskorišteni dio treba održavati na način da se po potrebi
10
uredi, pokosi, poravna, te pognoji (Pejaković 2002.). Otvoreni sustav držanja omogućuje
svinjama više dnevnog svjetla, zraka, slobodnog kretanja, zatim rovanje te konzumaciju
zelene krme. Sve ovo pozitivno utječe na dobrobit životinja, odnosno na rast i razvoj uz
smanjeni stres čime dobivamo u konačnici kvalitetno meso. Kao manje pozitivna strana ističe
se povećan utrošak ljudskog rada tijekom pregleda ograde i električnih pastira, dostavljanja
potrebne hrane i vode te osiguranja stelje.
U otvorenom sustavu držanja svinja postižu se nešto niži dnevni prirasti i veći je utrošak
hrane u usporedbi s uzgojem u zatvorenim objektima (Luković 2014.). Ograda oko farme
može biti drvena, drvena u kombinaciji sa žicom ili u potpunosti žičana. Njezina uloga je
zaštita svinja od predatora te od kontakta s domaćim i divljim životinjama kako bi se širenje
zaraznih bolesti smanjilo na najmanju moguću razinu. Hranilice i pojilice moraju biti izrađene
od čvrstih materijala otpornih na hrđu. Luković (2014.) navodi da se kod hranidbe autohtonih
pasmina jedan dio hranjivih tvari osigurava posebnim krmivima koja se nalaze na površini
gdje se drže svinje. Pod posebnim krmivima smatraju se žir, kesten, paša, a specifičan je
njihov utjecaj na kvalitativna svojstva mesa.
Slika 2. Otvoreni sustav držanja
Izvor: Z. Luković (2017.)
Tradicijski način držanja, odnosno sustavi svinjogojske proizvodnje, temelje se na
pasminama prilagođenim ekstenzivnom sustavu držanja, osobito na gospodarstvima koja su
nekada raspolagala sa velikim površinama pašnjaka ili hrastovim, bukovim i kestenovim
šumama (Barać i sur. 2011.). Isti autori navode da su se svinje držale u stadima, te da su u
takvim uvjetima držanja promijenile ponašanje u poludivlje. Vlasnici su imali od njih
pristojnu korist uz minimalna ulaganja, što je i inače svojstveno za ove sustave, tzv.
tehnologija niskog inputa. Najviše su uzgajane šiška, bagun, bijela i lasasta mangulica, te
turopoljska i crna slavonska svinja (Barać i sur. 2011.). Svinje su se u prošlosti vodile na
područje šuma kako bi se njihova hranidba nadopunila sa plodovima drveća. Tijekom
dvadesetog stoljeća započeo je prijelaz na zatvoreni sustav držanja uz nove pasmine,
tradicijski otvoreni sustav držanja zadržan je samo na nekim područjima.
11
Karakteristike poluotvorenog sustava držanja su držanje svinja u zidanim nastambama
s mogućnošću izlaženja i slobodnog kretanja u ograđenim ispustima. Svinje se hrane u
ispustima te oni predstavljaju nečisti dio nastambe. Ovakav sustav držanja pogodan je za
krmače, neraste i prasad za rasplod (Uremović i Uremović 1997.).
Zatvoreni sustav držanja primjenjuje se u intenzivnoj proizvodnji gdje je cilj u što
kraćem vremenskom razdoblju postići najbolje proizvodne rezultate, prije svega visoke
dnevne priraste i postići završne mase u što kraćem razdoblju. Intenzivna svinjogojska
proizvodnja sve više je pod povećalom javnosti zbog problema s dobrobiti svinja. Uremović i
Uremović (1997.) dobrobit svinja definiraju kao „stanje ukupnog mentalnog i fizičkog
zdravlja u kojem je životinja u skladnom odnosu s okolišem“. Iz ove definicije proizlazi
zaključak da najbolje i najkvalitetnije možemo dobiti od životinje koja se nalazi u svojem
prirodnom okolišu, koja je zdrava i kojoj su podmirene sve hranidbene potrebe. Izvorne
pasmine vrlo su prilagodljive i otpornije od suvremenih pasmina na različite bolesti i
nametnike. Nekada su se svinje uzgajale upravo na ovakve načine. Kombinacijom izvornih
pasmina i otvorenog ili poluotvorenog sustava držanja može se proizvesti kvalitetno svinjsko
meso.
12
4. Materijal i metode rada
Istraživanje je provedeno na 10 svinja pasmine banijska šara. Prasad odabrana za
istraživanje tovnih i klaoničkih svojstava oprasena je u srpnju 2016. godine. Tov svinja je
proveden na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Čačić u Taborištu pored Petrinje u
razdoblju od listopada 2016. godine do studenog 2017. godine u sklopu VIP projekta
„Održiva proizvodnja svinja na otvorenom na području Banovine“.
Prva faza tova provodila se od listopada 2016. do travnja 2017. godine u zatvorenom
objektu u boksu na punom podu, uz prosječnu površinu od 1,5 m²/životinji. Prosječna masa
svinja na početku prve faze tova iznosila je 32 kg. Svinje su u prvoj fazi hranjene sa gotovom
krmnom smjesom (16 % surovih bjelančevina, 13 MJ metaboličke energije/kg), u količini od
1 kg/dan na početku do 3 kg/dan na kraju faze. Ukupno je u pokusu bilo 10 tovljenika: četiri
nerastića koja su kastrirana u dobi od 20 dana i 6 nazimica.
Slika 3. Tovljenici u prvoj fazi tova u zatvorenom objektu
Izvor: Z. Luković (2017.)
Druga faza tova provedena je od travnja do studenog 2017. godine. Tijekom druge faze
tova svinje su držane na otvorenoj površini od 1 ha gdje su hranjene gotovom krmnom
smjesom s 14 % surovih bjelančevina i 13 MJ metaboličke energije/kg, s prosječno 2 kg po
danu. Voda je bila osigurana po volji 24 h dnevno. Svinje su imale nadstrešnicu pod koju su
se mogle skloniti tijekom noći, te zaštiti od sunca i atmosferilija. Površina je bila ograđena
žičanom ogradom od armaturne mreže te dodatno zaštićena električnim pastirom s obje strane
ograde tako da nije bilo mogućnosti rovanja oko ograde ili kontakta sa divljim životinjama.
Na prijelazu između prve i druge faze tova, odnosno prije preseljenja svinja iz zatvorenog
objekta na otvoreni pašnjak, izvršeno je vaganje svinja (Slika 4.) radi kontrole tjelesne mase i
prirasta tijekom istraživanja.
13
Slika 4. Kontrolno vaganje tovljenika banijske šare
Izvor: Z. Luković (2017.)
Sredinom studenog 2017. godine svinje su prevezene kamionom za prijevoz stoke u
klaonicu Promes - Cvanciger u Sisku. Svinje su dan prije odlaska u klaonicu smještene u
zatvoreni objekt u boks, a utovar je proveden u ranim jutarnjim satima uz što manje stresa i
uznemiravanja životinja. Noć prije utovara svinje nisu hranjene. Udaljenost od farme do
klaonice je 15 km, a prijevoz je trajao oko 30 minuta. Istjerivanje svinja s kamiona u područje
stočnog depoa izvršeno je uporabom plastičnih paleta (Slika 5.) bez pretjerane prisile kako bi
se stres životinja smanjio na najmanju moguću razinu.
Pri izlasku svinja s kamiona u područje stočnog depoa, svinje su prije klanja izvagane
pojedinačno (Slika 5.). Prosječna dob tovljenika u vrijeme klanja iznosila je 16 mjeseci, a
završna masa 162,2 kg. Svinje su vagane pojedinačno u stočnoj vazi s točnošću ± 0,5 kg,
nakon čega su premještene u boks gdje su se odmarale 1 h prije klanja. Odmor u stočnom
depou važan je iz razloga što životinja obnovi snagu te se eliminiraju nepoželjni produkti
metabolizma čime se poboljšava kakvoća i održivost mesa.
Slika 5. Istovar svinja banijske šare i vaganje
Izvor: Z. Luković (2017.)
Nakon odmora u stočnom depou započelo je klanje svinja. Omamljivanje je provedeno
električnom strujom koja prolazi kroz mozak pri čemu životinja gubi svijest te se klanje može
14
provesti bez izazivanja boli i stresa. Preporučena jakost struje kod omamljivanja svinja je 1,3
A (NN 83/2011). Omamljivanje je važno jer omogućava brzo, sigurno i potpuno iskrvarenje
životinje. Iskrvarenje je provedeno prsnim ubodom u glavne arterije (Slika 6.).
Slika 6. Iskrvarenje banijske šare
Izvor: Z. Luković (2017.)
Nakon iskrvarenja šurenje je provedeno u vodi temperature od 60 do 70 °C tijekom 5 do
10 minuta. Dlaka je većim dijelom uklonjena ručno, a detaljno uklanjanje provedeno je uz
pomoć vatre uporabom plinskog plamenika (tzv. „brener“). Nakon toga uklonjene su očne
jabučice, ušni kanali te rožine papaka. Trupovi životinja podignuti su uz pomoć željeznih
kuka na liniju klanja gdje je provedena evisceracija odnosno odstranjivanje organa zdjelične,
trbušne i prse šupljine. Zatim su trupovi presječeni na polovice (Slika 7.) te je provedeno
uzorkovanje dijela ošita za analizu na trihinelozu.
15
Slika 7. Klaonički obrađeni trupovi banijske šare
Izvor: Z. Luković (2017.)
Na polovicama su izmjereni podaci o klaoničkoj masi, toplom randmanu polovica,
debljina leđne slanine i dubina mišića te procjena mesnatosti metodom dvije točke. Klaonička
masa određena je kao što piše u Pravilniku o kakvoći svinjski trupova i polovica (NN 45/14),
unutar 45 minuta nakon klanja te je umanjena za vrijednost od 2 %. Randman je pokazatelj
koji označuje iskoristivost trupa. Izračunava se kao razlika završne mase životinja i mase
trupa, i iskazuje se kao postotak. Duljina trupa izražava se u cm, a određuje se kao najkraća
mjera od stidne kosti (os pubis) do prednjeg ruba prvog rebra. Duljina polovice određuje se od
os pubis do prvog vratnog kralješka (atlasa), također se izražava u cm. Prilikom razvrstavanja
polovica u kategorije i klase određena je debljina leđne slanine (S) i dubina slabinskog mišića
(M) čija je pozicija prikazana na slici 8. Za utvrđivanje mišićnog tkiva koristila se metoda
dvije točke. Kod ove metode na križnom dijelu mjerila se pomoću ravnala debljina slanine (S)
(Slika 9.), a na slabinskom dijelu trupa dubina mišića (M) (Slika 10.) Dobivene izmjere
uvrštene su u formulu pomoću koje je izračunat udio mišićnog tkiva prema Pravilniku (NN
45/14):
M% = 67,93148 – (43,07594 x S/M) + (1,6567 x √M) – (49,45989 x log S) + (10,99155 x √S)
gdje je:
M% = procjena udjela mišićnog tkiva u trupu,
M = debljina slabinskog mišića ,
S = debljina slanine.
16
Slika 8. Mjerenje dubine mišića (M) i debljine slanine (S) metodom dvije točke
Izvor: NN 45/14
Slika 9. Određivanje debljine leđne slanine (S)
Izvor: Z. Luković (2017.)
Slika 10. Određivanje dubine mišića (M)
Izvor: Z. Luković (2017.)
17
Nakon dobivenih rezultata polovice su razvrstane u klase prema SEUROP sustavu
prikazanom u tablici 4.
Tablica 4. Klase trupova
Klase Udio mišićnog tkiva izražen u postotku mase trupa
S 60 ili više
E 55 ili više, ali manje od 60
U 50 ili više, ali manje od 55
R 45 ili više, ali manje od 50
O 40 ili više, ali manje od 45
P manje od 40
Izvor: Uredba (EU) br. 1308/2013
18
5. Rezultati i rasprava
U tablici 5. prikazani su podaci za tovna svojstva banijske šare svinja odnosno početna
masa, završna masa, dnevni prirasti u prvoj fazi tova te dnevni prirasti u drugoj fazi tova. Ovi
rezultati dobiveni su na 10 tovljenika banijske šare svinje. Početna masa svinja na kojima je
provedeno istraživanje kretala se u rasponu od 22 do 42 kg te je prosječno iznosila 31,5 ± 4,1
kg. Završna masa koja je postignuta kod analiziranih tovljenika kretala se od 145 do 196 kg, a
prosječno je iznosila 162,2 ± 17,3 kg. Prosječan dnevni prirast u prvoj fazi tova iznosio je 474
± 34,2 g, a prosječan dnevni prirast u drugoj fazi tova iznosio je 216 ± 47,9 g.
Tablica 5. Tovna svojstva banijske šare svinja (n=10)
Svojstvo Srednja vrijednost
Standardna devijacija
Najmanja vrijednost
Najveća vrijednost
Koeficijent varijabilnosti %
Početna masa, kg 31,5 4,1 22 42 13,01
Završna masa, kg 162,2 17,3 145 196 10,66
Dnevni prirast u prvoj fazi uzgoja, g
474 34,2 402 524 7,21
Dnevni prirast u drugoj fazi uzgoja, g
216 47,9 176 314 22,17
Ukupni dnevni prirast, g
330 25,3 303 374 7,66
U istraživanju koje je provedeno na 32 crne slavonske svinje koje su držane u
poluotvorenom sustavu te je 16 svinja hranjeno obrokom od krme smjese, a 16 svinja
obrokom od krme smjese i lucerne. Tov je trajao od 30 do 130 kg tjelesne mase svinja. Senčić
i sur. (2016.) dobili su rezultate za dnevni prirast crnih slavonskih svinja hranjenih samo sa
krmnom smjesom koji su iznosili 645 g, dok je kod svinja čija se hranidba sastojala od krmne
smjese i lucerne dnevni prirast iznosio je 520 g. Kod banijske šare u prvoj fazi tova dnevni
prirasti su nešto niži nego kod crne slavonske svinje hranjene krmnom smjesom, ali su
približni rezultatima dobivenih kod crnih slavonskih svinja hranjenih krmnom smjesom i
lucernom.
Prema navodima Đikić i sur. (2011.) tovljenici turopoljske svinje u intenzivnom tovu od
20 do 100 kg postižu dnevni prirast od 400 do 500 g. Ostvareni prirasti su visoki te su slični
prirastima banjske šare u prvoj fazi tova. No, znatno su viši ako ih usporedimo sa prirastima
koji su postignuti u drugoj fazi tova banijske šare. Đikić i sur. (2002.) proveli su istraživanje
na turopoljskoj svinji držanoj u otvorenom sustavu. Prosječna dužina tova kod prve skupine
životinja trajala je 584 ± 20 dana. Završna masa iznosila je 81,9 ± 6,1 kg. U usporedbi sa
istraživanjem provedenim u ovom radu, banijska šara postigla je znatno veću završnu masu.
U tablici 6. prikazani su rezultati klaoničkih svojstava banijske šare svinja odnosno
završna masa, klaonička masa oba dviju toplih polovica trupa, topli randman, dužina trupa,
dužina polovice, debljina leđne slanine, debljina mišića te udio mišićnog tkiva. Klaonička
masa toplog trupa prosječno je iznosila 133,76 ± 16,3 kg. Određen je topli randman, čija je
prosječna vrijednost bila 82,35 ± 1,9 %. Izmjerena je dužna trupa koja je prosječno iznosila
88,22 ± 5,7 cm, te dužina polovica čiji prosjek iznosi 106,89 ± 7,8 cm. Iznos toplog randmana
19
nešto je viši nego iznos hladnog randmana (oko 2%). Kao jedan od važnih pokazatelja
kvalitete trupa je dobar (oko 80 %) te je potvrdio pretpostavke s obzirom na pasminu i način
držanja svinja. Prosječna debljina leđne slanine iznosila je 35,33 ± 7,21, a debljina mišića
62,44 ± 5,70. Udio mišićnog tkiva prosječno je iznosio 45,15 ± 4,59 %. Najveći koeficijent
varijabilnosti zabilježena je za debljinu leđne slanine (20,40 %), zatim za toplu klaoničku
masu prve polovice (12,23 %) odnosno toplu klaoničku masu druge polovice (12,18 %) te
ukupnu klaoničku masu (12,19 %). Koeficijent varijabilnosti iskazuje homogenost ispitivanog
uzorka, razlog utvrđenih varijabilnosti ispitivanih svojstava proizlazi iz razlike u završnoj
masi životinja uključenih u istraživanje. Kod toplog randmana utvrđena je visoka homogenost
ispitivanih uzoraka te ona iznosi 2,30 %.
Tablica 6. Klaonička svojstva banijske šare svinja (n=10)
Svojstvo Srednja
vrijednost
Standardna
devijacija
Minimalna
vrijednost
Maksimalna
vrijednost
Koeficijent
varijabilnosti %
Završna masa (kg) 162,2 17,37 145 196 10,71
Topla klaonička
masa 1 (kg)
66,56 8,14 57,60 82,60 12,23
Topla klaonička
masa 2 (kg)
67,20 8,19 57,80 82,80 12,18
Topla klaonička
masa ukupno (kg)
133,76 16,30 115,40 165,40 12,19
Topli randman (%) 82,35 1,90 79,59 84,39 2,30
Dužina trupa (cm) 88,22 5,70 80 97 6,53
Dužina polovice
(cm)
106,89 7,80 97 120 7,29
Debljina leđne
slanine (mm)
35,33 7,21 26 52 20,40
Debljina mišića
(mm)
62,44 5,70 52 70 9,13
Udio mišićnog
tkiva (%)
45,15 4,59 37,04 48,86 10,16
Senčić i sur. (2016.) navode da kod crnih slavonskih svinja koje su konzumirale samo
krmnu smjesu prosječna masa hladnih polovica iznosila 53,05 kg, dok je kod svinja koje su
konzumirale krmnu smjesu i lucernu prosječna masa hladnih polovica bila 52,73 kg. U
usporedbi sa banijskom šarom svinja, crna slavonska svinja u ovom istraživanju pokazuje
nešto nižu klaoničku masu. U istraživanju koje je provedenu u diplomskom radu, Baković
(2016.) na 30 tovljenika crne slavonske pasmine koje su držane u otvorenom sustavu držanja
uz prosječnu završnu masu oko 130 kg, prosječna masa polovica iznosila je 77,81 kg.
Dobivene su nešto više vrijednosti u usporedbi s tovljenicima banijske šare svinja.
U istraživanju koje je provedeno na 20 svinja turopoljske pasmine te čiji su rezultati
objavljeni u diplomskom radu, Leščić (2017.), prosječna dob svinja prije klanja bila je 18
mjeseci. Dobiveni rezultati za klaoničku masu ohlađenog trupa turopoljske pasmine svinja
20
prosječno su iznosili 73,4 kg, a hladni randman 77,2 %. Rezultati dobiveni u ovom
istraživanju na banijskoj šari svinja nešto su viši za oba svojstva.
21
6. Zaključak
• U istraživanju na 10 svinja pasmine banijska šara držane u dvije faze uzgoja, utvrđena
je prosječna završna masa od 162,2 ± 17,3 kg, klaonička masa toplog trupa iznosila je
133,76 ± 16,3 kg. Dok je prosječni randman toplog trupa bio 82,35 ± 1,9 %.
• Dnevni prirasti u prvoj fazi uzgoja iznosili su 474 ± 34,2 g, dok su u drugoj fazi bili
znatno manji te su iznosili 216 ± 47,9 g.
• Utvrđena je dužina trupa koja je iznosila 88,22 ± 5,7 cm, dok je prosječna dužina
polovica bila 106,89 ± 7,8 cm. Dakle, može se zaključiti da svinje ove pasmine
karakterizira dugačko tijelo.
• Prosječni udio mišićnog tkiva utvrđen metodom „dvije točke“ iznosio je 45,15 ± 4,59
% uz debljinu slanine 35,33 ± 7,21 mm i debljinu mišića 62,44 ± 5,70 mm.
• Dobiveni rezultati ukazuju da su tovna i klaonička svojstva analiziranih tovljenika
banijske šare u skladu sa svojstvima pasmine i načinom držanja. U usporedbi sa
ostalim hrvatskim izvornim pasminama, svinje banijske šare u provedenom
istraživanju su imale bolje tovne rezultate u odnosu na turopoljsku i crnu slavonsku
svinju.
• Klaonički pokazatelji banijske šare svinje ukazuju na visoku preradbenu vrijednost
ove izvorne pasmine svinja.
22
7. Literatura
1. Baković M. (2016). Klaonička svojstva tovljenika crne slavonske svinje iz
ekstenzivnog uzgoja. Diplomski rad. Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Sveučilište
Josipa Jurja Strossmayera.
2. Barać Z., Bedrica Lj., Čačić M., Dražić M., Dadić M., Ernoić M., Fury M., Horvath
Š., Ivanković A., Janječić Z., Jeremić J., Knezić N., Marković D., Mioč B., Ozimec
R., Petanjek D., Poljak F., Prpić Z., Sindrić M. (2011). Zelena knjiga izvornih pasmina
hrvatske. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Državni zavod za zaštitu prirode.
Hrvatska poljoprivredna agencija. Nacionalni park Krka. Republika Hrvatska. Zagreb.
3. Caput P., Ivanković A., Mioč B. (2010). Očuvanje biološke raznolikosti u stočarstvu.
Hrvatska mljekarska udruga. Zagreb.
4. Đikić M., Jurić I., Kos F. (2002). Turopoljska svinja - autohtona hrvatska pasmina.
Plemenita opčina Turopoljska. Velika Gorica.
5. Đikić M., Jurić I., Mužic S. (2002). Odnos masnih kiselina u tkivima tovljenika
turopoljske pasmine i CLT križanaca. Proceedings of the 10th International
Symposium Animal Science Days, Pécs Academic Committee Pécs, Mađarska. 16-18
6. Đikić M., Jurić I., Robić Z., Henc Z., Gugić G. (1997). Brojnost legala i mase prasadi
u dojnom razdoblju turopoljske pasmine svinja. Poljoprivredna znanstvena smotra.
64(2): 97-102.
7. Đikić M., Jurić I., Rupić V., Gomerčić H., Đikić D. (2002). Turopoljska svinja, sastav
trupa i masnih kiselina tkiva. 7th World Congress on Genetics Applier to Livestock
Production, Montpellier. 25: 25-32
8. Đikić, M., Slajpal, K., Karolyi, D., Đikić, D., Rupić, V. (2011). Biološke značajke
turopoljske pasmine svinja kao čimbenici obnove i očuvanja populacije. Stočarstvo.
64(2-4): 79-90.
9. Grgić, I., Zrakić, M., Hadelan, L. (2015). Proizvodno-potrošna bilanca svinjskog mesa
u Hrvatskoj. Meso. 17(1): 138-144.
10. HPA (Hrvatska Poljoprivredna agencija) (2018). Godišnje izvješće. Svinjogojstvo.
11. Hrasnica F., Stančić D., Pavlović S., Rako A., Šmalcelj A. (1958). Specijalno
stočarstvo. Poljoprivredni nakladni zavod. Zagreb.
12. Jančić S. (1971). Svinjogojstvo. Poljoprivredni fakultet sveučilišta u Zagrebu. Zagreb.
13. Karolyi D., Luković Z., Salajpal K. (2010). Crna slavonska svinja. Meso: prvi hrvatski
časopis o mesu. 12(4): 222-230.
14. Karolyi, D., Luković, Z., Škorput, D., Salajpal, K., Vnučec, I., Klišanić, V., Mahnet, Ž. (2018). Tovna i klaonička svojstva turopoljskih svinja iz otvorenog uzgoja. XIV.
Savjetovanje uzgajivača svinja u Republici Hrvatskoj. Zbornik predavanja. Mahnet Ž. (ur.). Zagreb, Hrvatska poljoprivredna agencija, 2018, 76-81.
15. Kralik G., Petričević A., Levaković F. (1988). Slaughter value of pigs of different
production types. Proceedings 34 ͭʰ international congress of meat science and
technology. 88-92.
23
16. Kralik, G., Margeta, V., Kralik, I., Budimir, K. (2012). Specifičnosti svinjogojske
proizvodnje u Republici Hrvatskoj – stanje i perspektive. Krmiva : časopis o hranidbi
životinja, proizvodnji i tehnologiji krme. 54(2): 59-70.
17. Leščić, L. (2017) Udio osnovnih dijelova trupa svinja turopoljske pasmine iz
otvorenog uzgoja. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet.
18. Luković, Z. (2014). Držanje svinja na otvorenom. Gospodarski list. 22: 62-63.
<http://www.gospodarski.hr/Publication/2014/15/dranje-svinja-na-
otvorenom/8043#.WuSu0W6FPIU >.
Pristupljeno 23. travnja 2018.
19. Narodne novine. (2011). Pravilnik o zaštiti životinja u vrijeme usmrćivanja, NN
83/2011.<https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_07_83_1783.html>.
Pristupljeno 23. travnja 2018.
20. Narodne novine. (2014). Pravilnik o razvrstavanju i označavanju svinjskih trupova,
NN 45/14. <https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_04_45_844.html>.
Pristupljeno 23. travnja 2018.
21. Pejaković A. (2002). Uzgoj svinja na otvorenom. Hrvatski zavod za poljoprivrednu
savjetodavnu službu. Zagreb.
22. Petričević A., Kralik G., Petrović D.E. (1988). Participation and quality of some tissue
in pig caracases of different production. Proceedings 34 ͭʰ international congress of
meat science and technology. 68-70.
23. Salajpal K., Menčik S., Šalamon D., Karolyi D., Klišanić V., Mahnet Ž., Škorput D.,
Luković Z. (2017). Revitalizacija uzgoja banijske šare svinja. Agronomski fakultet
sveučilišta u Zagrebu. Zagreb.
24. Senčić Đ., Samac D. (2016). Tovna i klaonička svojstva crnih slavonskih svinja
hranjenih obrocima sa i bez zelene mase (lucerne). Krmiva – časopis o hranidbi
životinja, proizvodnji i tehnologiji krme. 58(2): 61-65.
25. Škorput D., Morić V., Đikić M., Luković Z. (2011). Heritabilitet za veličinu legla crne
slavonske svinje. Zbornik radova sa 46. hrvatskog i 6. međunarodno simpozija
agronoma, Zagreb.
26. Šmalcelj I. (1939). Prinos poznavanju plodnosti turopoljske pasmine svinja.
Agronomski glasnik 10(1): 14-20.
27. Šram F. (1950). Domaće pasmine svinja u Narodnoj Republici Hrvatskoj. Glasilo
Malostočarskog društva i Malostočarske zadruge s.o.j. 7: 389-397. 28. Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane. (2015). Uputa za držanje krmača, nazimica i
nerasta. Ministarstvo poljoprivrede. Zagreb.
29. Uremović M. (2004). Crna slavonska pasmina svinja. Vukovarsko-srijemska županija.
Vukovar.
30. Uremović M., Uremović Z. (1997). Svinjogojstvo. Agronomski fakultet sveučilišta u
Zagrebu. Zagreb.
31. Uremović M., Uremović Z., Luković Z. (2000). Production properties of the black
slavonian pig breed. Zbornik Biotehniške fakultete Univerze v Ljubljani 76: 131-134.
24
Životopis
Marinela Vlašić rođena je 11. siječnja 1995.godine u Virovitici. Područnu školu završila je
2005. godine u Lozanu. Osnovnu školu pohađala je u Špišić Bukovici i završila ju je 2009.
godine, a srednju školu u Zagrebu na Zdravstvenom učilištu, smjer Farmaceutski tehničar,
koju završava 2013. godine. Nakon Zdravstvenog učilišta upisuje Veleučilište u Požegi, smjer
Prehrambena tehnologija, te 2016. godine stječe titulu stručne prvostupnice (baccalaurea)
inženjerke prehrambene tehnologije uz nagradu za najbolji prosjek ocjena svih položenih
ispita. Iste godine upisuje smjer Proizvodnja i prerada mesa na Agronomskom fakultetu
sveučilišta u Zagrebu. Stručnu praksu u sklopu preddiplomskog studija obavlja u Zavodu za
javno zdravstvo „Sveti Rok“ Virovitica, a u sklopu diplomskog studija u mesnoj industriji
„Kudelić d.o.o.“. Tijekom stručne prakse stječe znanja i komunikacijske vještine potrebne za
rješavanje problema i donošenje odluka. Svestrana je osoba, lako uči i sklona je timskom radu
te teži napredovanju. Služi se programskim paketom „Microsoft Office“. Od stranih jezika
pasivno se služi engleskim u govoru i pismu. Posjeduje vozačku dozvolu B kategorije.
Kontakt:
e-mail: [email protected]
mobitel: 091/ 605-5301