"U Bosni je veliki kaos - situacija je odlina", Slavoj iek za Guardian o BiH: "Ovo je pobuna protiv nacionalistikih elita, narod je konano shvatio tko mu je istinski neprijatelj"Slavoj iek / The Guardianvrijeme objave:Utorak - 11. 02. 2014 | 14:15(39)Istaknutislovenski filozof i autor, Slavoj iek, osvrnuo se na aktualnu situaciju u BiH u tekstu koji je objavio britanski listThe Guardian. U osvrtu se dotie ireg konteksta, no njegov najznaajniji zakljuak je svakako ova reenica: "ak i ako prosvjedi postepeno izgube na jaini, oni e ostati iskra nade".

Prenosimo vam tekst u cijelosti:

"Proli tjedan gorjeli su gradovi u Bosni i Hercegovini.

Sve je poelo u gradu Tuzli, gdje ivi veinski muslimansko stanovnitvo, a nakon ega su se prosvjedi proirili na glavni grad BiH, Sarajevo, pa na Zenicu, ali i Mostar, gdje ivi veliki dio hrvatskog stanovnitva, kao i na Banja Luku, prijestolnicu veinski srpskog stanovnitva u BiH.

Tisue bijesnih demonstranata okupirali su i zapalili vladine zgrade. Iako se situacija zasad smirila, u zraku je ostao osjeaj zategnutih tenzija.Ovi dogaaji doveli su do irenja teorija zavjera (poput one da je srpska vlada organizirala prosvjede kako bi svrgnula bosansko vodstvo), ali njih bi trebali ignorirati jer je jasno da, ma ta god stajalo iza toga, oaj demonstranata je istinski. Netko bi doao u iskuenje da parafrazira uvenu frazu Mao Ce-Tunga: "u Bosni je veliki kaos - situacija je odlina".

Zato? Zato to zahtjevi demonstranata ne mogu biti jednostavniji - posao, davanje prilike za pristojan ivot i zavretak korupcije - ti zahtjevi su mobilizirali narod u BiH, dravi koja je u posljednjem desetljeu postala sinonim za okrutno etniko ienje.

Do sada, jedini masovni prosvjedi u BiH i drugim bivim jugoslavenskim republikama bili su vezani strastima uz etnike i vjerske podjele. Sredinom 2013. godine u Hrvatskoj, dravi koja proivljava veliku ekonomsku krizu, visoku stopu nezaposlenosti i duboki oaj, organizirana su dva javna prosvjeda, Sindikati trgovaca pokuali su organizirati skup u znak podrke za prava radnika, a desniarski nacionalisti formirali su prosvjedni pokret protiv uporabe irilice na javnim zgradama u gradovima s manjinskim srpskim stanovnitvom.

Prva inicijativa okupila je stotinjak osoba na trgu u centru Zagreba, a druga je mobilizirala vie stotina tisua, kao i prijanji fundamentalistiki pokret protiv istospolnih brakova.

No, Hrvatska je daleko od toga da bude iznimka: od Balkana do Skandinavije, od SAD-a do Izraela, od centralne Afrike do Indije, novo mrano doba je na pomolu, dok etnike i vjerske strasti eksplodiravaju, a vrijednosti steene u doba prosvjetiteljstva polako nestaju. Ove strasti su vrebale u pozadini svo vrijeme, ali ono to je novo je otvorena besramnost kojom se razmeu.

to da se radi? Mainstream liberali nam govore da se moramo ujediniti iza svih liberalno-demokratskih agendi kulturne tolerancije kada su osnovne demokratske vrijednosti ugroene i da moramo spasiti ono to se spasiti da i ostaviti po strani snove o radikalnijoj drutvenoj transformaciji. Reeno nam je da je na zadatak jasan: moramo birati izmeu liberalne slobode i fundamentalistike represije.

Meutim, kada nas se pobjedonosno upita (isto retoriki) pitanja kao to su "Da li elite ene iskljuiti iz javnog ivota?" ili "Da li elite da svaki kritiar religije bude kanjen smru?", ono to bi nas trebalo uiniti sumnjiavim je oiglednost odgovora.Problem je to je prije dugo vremena jedan takav pojednostavljeni liberalni univerzalizam izgubio nevinost. Sukob izmeu liberalne popustljivosti i fundamentalizma je u konanici lani sukob - zaarani krug dva pola koji proizvode i nadilaze jedan drugi.

Ono to je Max Horkheimer 1930-ih godina govorio o faizmu i kapitalizmu (da oni koji ne ele kritiki govoriti o kapitalizmu, trebali bi utjeti o faizmu) trebalo bi se primijeniti na dananji fundamentalizam: oni koji ne ele kritiki govoriti o liberalnoj demokraciji, trebali bi utjeti o vjerskom fundamentalizmu.

Reagirajui na karakteriziranje Marksizma kao "Islama 20. stoljea", Jean-Pierre Taguieff je napisao kako Islam postaje "Marksizmom 21. stoljea", zalaui se, nakon pada komunizma, za svoj nasilni antikapitalizam.

Meutim, moe se rei da nedavni preokreti muslimanskog fundamentalizma potvruju staru misao Waltera Benjamina da "svaki porast faizma bude svjedok neuspjenoj revoluciji". Drugim rijeima, porast faizma je ujedno neuspjeh ljevice i istovremeno dokaz da postoji potencijal za revoluciju, nezadovoljstvo, koje ljevica nije bila u stanju mobilizirati.

Zar se isto ne odnosi na sadanji takozvani "islamofaizam"? Zar uspon radikalnog islamizma nije direktno proporcionalan sa nestankom sekularne ljevice u muslimanskim zemljama?

Kada je Afganistan predstavljen kao jedna od krajnje islamistikih fundamentalnih zemalja, koja je prije 40 godina bila zemlja s jakom sekularnom tradicijom, ukljuujui monu Komunistiku partiju koja je preuzela vlast neovisno od Sovjetskog Saveza?

S ovom pozadinom bi trebalo promiljati posljednja dogaanja u BiH. Na jednoj od fotografija sa prosvjeda, moemo vidjeti kako demonstranti mau s tri zastave, jedan pored drugog: bosanskom, srpskom i hrvatskom. Time izraavaju da ele ignorirati etnike razlike.

Ukratko, suoavamo se sa pobunom protiv nacionalistikih elita: bosanski narod je konano shvatio tko mu je istinski neprijatelj - ne druge etnike grupe, nego njihovi vlastiti voe koji se pretvaraju da ih tite od drugih. Kao da je stari i puno puta zloupotrebljivani moto iz Titovog vremena "bratstvo i jedinstvo" ponovo postao stvaran.

Jedna od meta demonstranata je bila administracija Europske unije koja nadgleda stanje u BiH i sprovodi mir izmeu tri nacije, te prua znaajnu financijsku pomo kako bi drava funkcionirala. Ovo moe izgledati iznenaujue jer su ciljevi prosvjednika slini kao ciljevi Brisela: prosperitet i okonanje i etnikih tenzija i korupcije. Meutim, nain na koji Europska unija upravlja Bosnom daje dodatan podstrek podjelama, surauje s nacionalistikim elitama kao svojim privilegiranim partnerima i posreduje unutar njih.

Ono to bosanski prosvjedi potvruju je da nitko ne moe istinski preskoiti etnike strasti nametanjem liberalne agende, ono to je ujedinilo prosvjednike je radikalni zahtjev za pravdu.

Naredni i najtei korak je da se prosvjedi organiziraju u novi drutveni pokret koji ne obraa panju na etnike podjele, i organizacija daljnjih prosvjeda. Da li biste mogli zamisliti scenu ljutitih Bosanaca i Srba kako zajedno prosvjeduju u Sarajevu?

ak i ako prosvjedi postepeno izgube na jaini, oni e ostati iskra nade, neto poput neprijateljskih vojnika koji se udruuju u rovovima nakon okonanja Prvog svjetskog rata. Autentini emancipacijski dogaaji uvijek ukljuuju ignoriranje odreenih identiteta.

Isto bi se moglo rei za nedavni posjet dvije lanice skupine Pussy Riot New Yorku: u velikoj gala zabavi, predstavile su ih Madonna, Bob Geldof, Richard Gere itd. - uobiajena skupina vezana za ljudska prava. Ono to su one tamo trebale uiniti je izraziti solidarnost s Edwardom Snowdenom, istaknuti kako su one i Snowden dio istog globalnog pokreta. Bez takvih gesti koje zbliavaju ono, to u naim uobiajenim ideolokim iskustvima izgleda nespojivo (Muslimani, Srbi i Hrvati u Bosni, turski sekularisti i anti-kapitalistiki muslimani u Turskoj itd.), prosvjedni pokreti e uvijek biti manipulirani od strane supersile u borbi protiv druge".