ŠUMARSKI LIST.Br. 2. U Zagrebu dne 1. travnja 1877. God. I

Kras hrvatske krajine i kako da se spasi, za tiemkraško pitanje uploške.*

Izdalo

c. kr. gl. zapovjedništvo u Zagrebu k jednu zemaljska upravnaoblast hrv.-slav. vojničke krajine, napisao J o s i p W e s s e l y ,glavni nadzornik državnih imanja i dosl. ravnatelj šumarske

akademije.

P r v i d i o .

Pametovka i priedlozi.

I.O krasu u hrvatskoj vojničkoj krajini uploške.

1.U v o d .

Kras ili krš, što ga treba opet zaploditi, te komu je ponajpačetaj spis posvećen, onaj je, prema sinjemu moru oborit, malne posvepustošan kraj zemlje kakvih 9 četvornih milja, što uzduž mora za-siže negdašnjom ogulinskom, otočkom i ličkom pukovnijom te koji

* Da se sveobćoj želji štovanih čitatelja doskoči, zaključio je upravljajućiodbor hrvat-slavon. šumarskoga družtva u svojoj redovitoj sjednici dne 17. ožujkat. g. predstojeće izvrstno dielo u njegovom cielom sadržaju u šumarskom listuoglasiti, n koja svrhu je c. kr glavno zapovjedništvo u Zagrebu kao krajiškazemaljska upravna oblast visokim odpisom od 23. ožujka t. g. Predsjed. br. 292na molbu odbora patisak diela blagohotno dozvolilo. Odnosni zemljovid o krasupodnieti će se u svoje vrieme kasnije.

— 58 —

se zove „ p r i m o r s k i m k r a s o m " . U drugom redu ide se i za tim,da se obustavi već nastalo ogolećivanje iza krasa nalazećeg se plodnagorja, zaliežućega 140 milja u spomenutih pukovnijah.1

Svaki poznavalac prirode zaključit će u prvi mah, što kronikea i mjestimice nalazeće se ruševine svjedoče, da se je cieli primor-ski kras nekada veselo zelenio najpače šumom, kao što se sada ze-leni najveći dio gorja iza njega. Zna se dapače, da je opustošivanjepo donjem kraju započelo tekar u srednjem vieku a po srednjem igornjem kraju istom u 17. i 18. stoljeću, danas pako gledamo samisvojima očima, da, kako i zašto gola pustoš sve postupice otimljemjesto sočnu i zelenu busenju a ponajviše hladovitoj šumi.

Ne bi li tu nevolju odstranili, bezdvojbice prvi bit će nam po-sao točno iztraživanje pravih uzroka nastaloj strahovitoj prekretnji.

Iz tieh kobnih uzroka jedni poliežu od tla i podnebja i nepro-mjenljivi su, a drugi su promjenljivi podliežući od sliepa i bezobzirnaljudskoga djela i nedjela.

Očivjestno trebat će sve uzroke ogolećivanja potanko na umuzeti, kad se stanu udešavati kraške radnje; ali, dočim se hotice ilinehotice sprijateljiti valja s nepromjenljivimi uzroci, jer ih dakakone možeš ukloniti, morat ćemo od ljudi poliežuće uzroke što boljemožemo, a donekle bezuvjetice i podpunoma odstraniti.

Pošto uzroci prvoga reda poglavito u tehniku kraškoga zaplo-djivanja u velike zasiecaju, to ću ih istom u V. razdjelu, a uzrokedrugoga reda n a m a h razjasniti tiem temeljitije, što se samo na njihuhvatiti može pravi temelj upravnim mjeram, što ih treba udesiti.

2.Kras u hrvatskoj vojničkoj krajini, poviest mu i stanovnici.

Često je rečeno i u knjigah napisano, da su stari Rimljani,Turci i Mletčani stvorili one strašne pustoši, koje danas primorskimkrasom zovemo, buduć su izposiecali ondje postojalu goru, da od njegrade svoje brodovlje, svoje tvrdjave i gradove. Ele oni su u tolikokrivi ogolećivanju, u koliko je ovo istom onda nastati moglo, poštosu oni goru posjekli; ali pravim uzrokom nevolji nije bila ta sječa,kao što primjerice današnja sjecišta ne uništavaju šuma naših na-

1 Kras hrvatske vojničke krajine dopire do duše do susjedne slunjske pu-kovnije; ali se ja niesam obazirao na taj mali okrajak krasa, jer za ovaj putmogu predočiti statistiku samo po cielih pukovnijskih okružjih.

— 59 —

prednih zemalja. Dapače ne bi bilo trebalo onda još ne rodjene vje-štine šumskih gospodara, kojim je ta vještina profesijom, da se ogo-lećivanje zaprieči; samo je trebalo ne priečiti prirodi brižna nasto-janja, te bi se posječena šuma tiem sigurnije bila pomladila, jer jeto bila nejednovrstna i takova gora, koja se iz panjeva i žila lakopomladjuje.

Nije posjeka starogorice, poput prašumske, tomu kriva, što suiza nje još zelene bivše strane sve po malo ogoljele, već je krivoono, što je iza posjeke sliedilo, što rastućim razmjerom neprestancei dan danas poglavito biva. Recimo u kratko: ne ograničena, ni zabudućnost ne mareća poraba paše, to je onaj demon, koji je opu-stošio strane, pošto je na njih nestalo hlada od velike gore; da,kriva je tomu paša, uništujuća samu substanciju tla, koja je opusto-

šila i druge zemlje uz jadransko i crno more.Po tom je dakle stanovničtvo samo upropastilo svoju domovinu

i budućnost unučadi. Varao bi se pako, tko bi to izpričavao tiem,što krivci tobože niesu znali za posljedice svoga nedjela. Još i danasvidimo jasno po onom, što se posvuda sbiva, koji su povodi tomunedjelu. Dočim krajišnik, jedva manje od drugih krašana, posvemaoprezno obradjuje svoju vlastitu krševitu zemlju te se često čuditimoraš njegovoj marljivosti i zamjernoj vještini, kojom svoj kukavnikrš poboljšava, pustoši on k jednu bezobzirce one zemlje, koje supo nesreći obćinske ili državne i na kojih mu pripada pravo drva-renja i paše. Svagdje ćemo u krajini, kao i drugud po krasu, naićiusred golett na bujne oaze, koje se naprema tužnoj okolici jasno iz-tiču, a tlo im nije ni malo bolje od onoga oko njih. Puste su goletine uredjena o b ć i n s k a a ona svježa oaza ne obterećena poseb-nička svojina.

Zašto dakle seljak, braneći toliko napredno svoju imovinu, na-valjuje toli varvarski na obćinsko zemljište, premda znati može, daće se tako o b ć i n s k a imovina bilo kad uništiti i da će tiem akone svojoj, to ipak nahuditi budućnosti potomstva?

Za cielo čini on to s kukavnoga koristoljubja, koje ušutkujedužnost ljubiti bližnjega, i samo s brige za današnji dan, kojom seiztiču slabo napredni narodi.

Svaki pojedini žuri se od obćinskoga dobra, što može, obrnutiu svoju korist, jer se boji, da će ga drugi preteći. Pri tom ne maričuvamo postupati, ni štogod uraditi, da bude bolje obćinsko zemlji-šte, jer ta muka ne bi njemu, već bi obćini u korist bila, a obćina

* *

— 60 —

je njemu poput tudjinca, on se smatra samo nezamjerenom česticomte zajednice. 1

Mar za obćinu u zemlji našega spisa nije se valjda mogao raz-igrati tiem manje, što u obćinskih poslovih do jučerašnjega ukinućavojnoga krajiškoga sustava nije odlučivao odbor, izabran iz obćinara,već predpostavljeni im častnici uprave. Pa kako da nebriga za bu-dućnost, običajna svakomu surovu narodu ne prevrši ondje, gdje seje vlada u svaku ruku skrbničtvom namećala, ali i uz to izdašno upomoć pritjecala u nestašici od vajkada.

Pa sve te hrdjavštine narodnjega značaja uspievahu najboljena nesrećnom krasu! Najmanje je mogla volja za obćinskom koristioživljeti i osokoliti se, gdje obćina nije zajednica blizih si suselaca,već samo svota razdalekih zaselaka na grdnoj prostorini, do kojihnema ni pravib puteva, te su tako dvostruko razlučeni, a ljudi sejedva i poznaju, a kamo li, da im je stalo do kakve zajedničke ko-risti. Pa kako da tuj obćinari uzmu mariti za obćinsku zemlju, kadpredjašnja uprava nije ni dospjela, da prenese medje obćinske sa tlo-vida na pravo tlo? S toga nitko nije smatrao tako zvane obćinskepašnike imovinom koje stanovite obćine, već gotovo ničijom, jer jesvakomu bila prosta i poraba i zloraba.

Pa zar je mogao primorski krašanin, osiromašujuć od desetkado desetka godina gotovo do prosjačtva, pomariti za što drugo negoli za s v a k d a š n j u k o r i c u k r u h a ? Od kako je svieta i kuda ješirom i diljem pukao, svagdje n u ž d a m i e n j a zakon, nužda nigdjene štedi obćinskoga dobra, nužda se ne brine za budućnost.

Ali ne smiemo dosadašnje nehajstvo za tolike naopakosti odvišezamierati toj zemlji! Zar niesu najnaprednije države gotovo do ne-kidan trpljele dapače svojski branile takovih napredku neprijaznihzemaljsko-imovnih napremica; zar niesu zatočnici napredka istomprije dvadesetak godina spoznali, da su te napremice ubitačne; zarne hvalimo danas Njemačke pripisujuć joj uzorničtvo agrikulturnogazakonodavstva, što je — čujte — istom sad na vrat na nos navalila,da prema duhu vremena preinači ostarjele, negospodarske vrsti ze-maljskoga vlastničtva ?!

1 Gdje se ne da zatrti plodovitost zemlje, ondje, ajde, neka ne bilježe harovaš objestno uživanje obćinskoga dobra, jer tuj obćina samo neku korist kva-ruje, dočim se substancija ne oštećuje; ali na krasu, gdje se i priedmet uništuje,ondje treba zloudesno uživanje obćinske imovine drugačije na um uzimati.

— 61 —

Vidimo jasno, da je takovo prvobitno zajedničko uživanje ze-malja posljednji ostatak sredovječnoga feudalizma, koji je duhu oneprošlosti odgovarao, ali već ne pristaje u naše doba civilizacije, kojazahtieva vrednoću i slobodnu samoradinost pojedinoga čeljadeta i kojadopušta samo one zakrate, koje su prekorubnim (absolutnim) uvje-tom obstanka ljudskomu družtvu i državi, ili kojim se pojedinci samipodvrgnu, dragovoljno udruživ se, da se laćaju gospodarskih podhvata.

Po svem tom izilaze nekrive i sve oblasti naših kraških prie-djela, premda je baš ovdje oriaška veličina obćinske zemlje i opu-stošbe, kojoj je krivo obće pravo drvarenja i paše, najpodobnija bilaotvoriti oči krmilarom države te vodjam i nosiocem javnoga mnienjaob obćenitoj štetnosti tieh pravnih forma.

Ali vratimo se poviedati poviest primorskoga krasa, kojoj smorezultate u neku ruku unapried iznieli na vidjelo.

Kad se je na izmaku srednjega vieka narod stao većma nase-ljivati po primorskoj vojnoj krajini, gdje izim nekojih miesta na obalinije bilo gotovo ni žive duše, onda današnji kras nije bio goletan,već je na njem, kako je dokazano, bila ponajviše šuma i dopirala jedielomice tja do morske obale.

Novoseoci, kršćanski uskoci iz Turske, bijahu kao i starosidiocisurov a nipošto „nedužan pastirski narod." Takvi su bili i potla, jerih nitko nije silio, da se svoga predjašnjega života okane; dapačebojak bijući s Turci, koji su svejednako navaljivali k sinjemu moru,ne mogoše se prihvatiti ratarstva, već ih sve prilike nagnaše, da sepoglavito bave stočarstvom i da o njem živu. Po godišnjih dobah do-duše mienjajući pašišta, morahu ipak ti stočari ponajpače poboravljatina primorju, položitu prema moru, na današnjem primorskom krasu,gdje je iza posječene bjelogorice ponarasla bujna trava i gdje je sablažijega podnebja dulje trajala paša, dočim je paša po visočinah ugustoj, tankovitoj crnogorici samo ljeti vriedila; morahu ondje bora-viti, jer im je valjala morska obala, da mogu zamjenjivati svoje je-dine proizvode, stoku, kožu, i nešto drva za žito i za takove stvari,kojih si niesu sgotavljali sami; napokon morahu ondje boraviti, jerse na obali niesu bojali navala hajduka iz Turske, štono onda bješeučestala.

Da je medju stokom već u prvi mah najviše koza bilo, tomubijaše povodom sama narav pašišta, poglavito grič i šuma, gdje kozenajbolje napreduju brsteć pupoljke i lišće te iduć i penjuć se za tomkrmom ma koli daleko i visoko.

— 62 —

Kako je taj selilački narod „junakovao i hajdukovao", tako jedabome mislio i osjećao, pa tako je gospodario i živovao posvemana varvarsku. Ma da i niesu ti krašani još i dan današnji prekovrha prvobitni, mogla bi se ipak ta njihova narav razabrati iz spi-sova poviedajućih, što se je i kako se je onda sbivalo. Muževi bi-jahu spremni i jaki podnositi najveću oskudicu a braneći svoje ognji-šte i četujući vični uztrajati naporom te „postajati na strašnu mje-stu", ali, kad bi nastali dobri dani, sjedi dangubiti i trošiti, a sirotežene neka marljivo teku i neka se brinu za svakdašnji krušac. Gdjeje trebalo biti vazda na oprezu te bojak biti s neprijatelji i puška-rati se s turskimi hajduci; gdje se je na tom braniku moralo samo-tovati i nedružit se s ostalim naprednijim svietom, tuj nije moglacivilizacija zadahnuti množinu. Sama je vlada istom u 17. stoljeću ito samo vojničkim sustavom i velikom novčanom pripomoći mogladokopati se neke male moći, da gospoduje tim ljutim prkosnikom.

Uz takve okolnosti nije moglo uljudjujuće ratarstvo oteti mahtiem manje, što je kakvoća tla na mnogo miesta bila nepodobnamekoćenju; a ob obrtih, koji bi udobroćudili naraštaj, nije bilo nipomisliti. Bavljahu se dakle jedinim stočarstvom, temeljeć ga na paši,a uz to vojnikovahu za plaću, hajdukovahu i kradiahu gora. Pa i totoli odlučno stočarstvo dotjerivalo se što većma na varvarsku, nijese gledalo, kakva da bude stoka, već samo da je bude više.

Po tom je dakako paša morala postati preštetnom i šumi izemlji, a koze uzeše harati šumu bez ikakve zapreke. I sbilja pošloje bilo toli naopako, da je vlada već u sredini 18. stoljeća odlučilabila posvema zatrti koze i da je g. 1764. po previšnjoj zapoviedjisbilja došlo do izvedbe, te da su tisuće koza što poklane što pro-dane. Ali okolnosti i krajišnici bijahu jači od dvorskoga ratnoga viećai njegovih organa; ostalo koza još dosta i toliko se zaboravilo nanjihovo zatiranje, da ih se je na svršetku prošloga stoljeća u karlo-vačkoj krajini opet našlo 64.000 glava.

Uza sve to treba na um uzeti, da se način gospodarstva nijenikako promienio a kamo li na bolje okrenuo, dapače da je predja-šnja privreda (četovanjem, prodajom gore i palenjem vapna) dan podan jenjavala, a da se je pučanstvo naravnim pomnoživanjem svemalo po malo potrostručilo te za toliko umnožalo i svoju stoku anaopako po šumu prizaokupilo i veća pašišta.

Ako je paša već u sredini 18. stoljeća, kad je u karlovačkojkrajini na četvornu milju dopadalo samo 940 duša, toliko utamanji-

— 63 —

vala samo tlo, da je vlada ponukana bila zahtievati zatiranje koza,koliko štetnija morala je izaći ne omedjena paša u novije doba, po-što je broj pučanstva na svakoj četvornoj milji poskočio do 1824duše i pošto je za stoku trebalo dvostruko tolika paša, kolika jedošle bila. Treba li se tuj čuditi, što na tako zvanom primorskomkrasu danaske nema gotovo nikakve šume, koja bi vriedila spomena,dočim je g. 1756. ondje još takovih šuma bilo, da su se na zahtjev„tršćanske komercijalne intendance" izkazali milijuni stabala; te do-čim su još na početku našega stoljeća u nove zemljištnike mogli na-pisati tisuće rali šume ? Nemoramo li to namah shvatiti znajući, dasu krajišnici sami uza sve ni malo ne jenjalo pregnuće, kako bi sevećma okoristili pašom, ipak u najnovije doba smanjili svoju stoku,jer je ogolećivanje pašnika toli mah otelo, da, premda su pašniciveći postali, ipak ne dostaju, da nekadašnju množinu stoke samo odgladi sačuvaju, a kamo li da ju zasite ?

Doista nam se nije čuditi, što uza takove sdvojne napremiceondje, gdje se je nekada zelenila šuma, danas poput utvore strši po-stupke postala pusta golet.

Pa pošto se ništa ljudski nije uradilo, da se uvede umno ra-tarstvo i stočarstvo, i pošto se nije obrtna radinost zametnula, dabude narodu novi izvor privrede; pošto se je dapače izdašnijim gra-djenjem drumova; tieh glavnih fizičnih nosilaca kulture, do jučeoklievalo, to nije nikakvo čudo, što je i danas u hrvatskoj primor-skoj krajini sve onako i isti onaj najniži stepen kulture, koji je bioprije dvjesta godina uz tu jedinu razliku, da se je pučanstvo došlepotrostručilo, da je ondje puno veća sirotinja zavladala i da je sveono primorje sam pusti goli kamen, koji se poput strašila dalekopreko mora bieli i biedeć spominje grehove naših predaka.

Da, da! Ni temeljnih uvieta kulture; nema u te daleko zaostalesvjetine, nema vjere u to, da što vriedi ta kultura, nema dosljednjeradinosti, nema samosvojne inicijative, nema pozira na prošlost i bu-dućnost, njoj je to još ciljem, da ništa ne treba, ona žive samobližnjemu trenutku, a radi samo, jer joj to glad ili stariji zapovieda.Uzporediš li kako je danas i kako je bilo po istinskom poviedanjuA u e r n h a m m e r o v u (g. 1807.), to se je jedva toliko okrenulo nabolje, da ne moraš, sumnjati, jesu li ti ljudi vrstni napredovati.

A da su sbilja vrstni napredovati, opazio sam sam na nekihbiljezih i činjenicah, bar nitko ne može zaniekati, da hrvatski kra-jišnik dobro shvaća i zdravo umuje. Ali mi se i to čini nedvojbeno,

— 64 —

da će ta zemlja i narod joj posvema postradati, ako se nastojanjeoko poboljšaja prepusti vlastitoj inicijativi naroda, siromaštvom dotledoćerana, da si ne umie pomoći i da ne mari ni za što. Koliko vo-lim samosvojnoj radinosti svakoga naroda, osobito gdje se radi o go-spodarstvu, to se ipak ne mogu razkrstiti s mišlju, da s a m o dr-ž a v n a v l a s t i t o e n e r g i č n i m , o b i č n u m j e r u d a l e k o n a d -m a š u j u ć i m u t i c a j e m s p a s i t i m o ž e z e m l j u i n a r o d ; samobi trebalo, da se taj uticaj obavlja visokom inteligencijom, trajnompostojanošću i dobrohotce, da se uspjeha radi prilagodi osobinam na-roda, i da se svakojako nastoji, kako će i sam narod pri tom su-djelovati.

Što smo došle o zemlji i narodu govorili, tiče se primorskihkrašana, Primoraca i Podgoraca. Ali se to isto i u drugu ruku možereći o gorštacih (stanovnicih visočina). Ne gledeć na to, da ih nemožeš svagda točno razlikovati, jer mnoge obitelji spadaju ovamo ionamo, razlikuje se pravi gorštak donekle svojom imaštinom, bar jemanje siromašan, nije onakov nemarnik i zamazanik; a samo nakrasu postalo je prosjačenje zanatom.

Sliedećimi iz 2. diela izvadjenimi podatci pokazat će se bro-jimice položaj zemlje, kakov je sada, i obistinit će se ono, što prijerekosmo.

G o r j e ili visočine toga priedjela, o kom govorimo i koji savzalieže 149 četvornih milja, zapremaju 140 milja toga prostora, aprosjekomice ima sad na svakoj milji 1585 duša. Oranice i neštovrtova ima 15., ali se je neki dio već izrodio te se već ne ore ačetvrti je dio na ugaru i prielogu, livada ima samo 6·6 a šume 38postotaka zemaljske površine. Naprotiv je 20 postotaka loših paš-njaka ili ledina a 19 postotaka posvemašnjega nerodika. Plodnogatla imade dakle zajedno sa šumom 60 postotaka ondješnje zemaljskepovršine, dočim je 39 postotaka one pustoši, koja se poglavito zovekrasom.

Na milju zemlje dodje po uredovnih popisih prosjekom 86glava konja, 430 glava goveda, 940 glava ovaca, 380 glava kozai 85 glava krmaka; zna se pako, da je dobrih godina prava mno-žina poimence ovaca i koza mnogo veća.

Na posve pustom, tako zvanom primorskom krasu, gdje nemanikakve šume, i koga srećom ima samo 9 milja površine, ima samooranice 3·4, livada 3·7 a vrtova 0·2, plodne zemlje nema dakle višedo li maljušnih 7 postotaka površine, dočim su 93 postotka pusta

— 65 —

golet. Pa ipak ima na tom grozovitom kraju svieta na milju 5420duša, a gospodari su sami po uredu popisati dali 130 do 17.0 glavasitnih kopitara, 460—500 kržljavih i mršavih goveda, 1000—1500najprostijih ovaca, 620—1030 koza srednje bagre i 25—30 mršavihkrmaka, koji će se brojevi iza pošasti i gladnih godina s istinomsudarati, ali, čim bolje godine nastanu, puno veći biti.

Svaki će se pametan čovjek, uzev na um, da se krašani niobrtom ni trgovinom ne održavaju, samo po navedenih brojevih do-sjetiti, koliko slabo ondje zemlja hrani svjetinu, kakov je to kukavanživot na primorskom krasu, gdje bi sve po dvie rali one iztrošenezemlje imale kruhom preraniti sedmero čeljadi. U istinu život jetieh neukih Podgoraca i Primoraca težak i pust kao što je i kras,te još kukavniji, nego li bi imao biti, jer ne umiju umilovati, većsamo kojekako pognojiti svoje sićušne njivice, a svoje najveće blago,svoju stoku zanemaruju, te im okršljava i prečesto od gladi skapava.

Pa zašto je taj dio carevine toliko nazadan, mjesto da poputostale Austrije proizvodljivošću i blagostanjem napreduje? O č i t os t o g a , š t o se je pučans tvo u m n o ž a l o , a n a o b r a z b a in a r o d n o g o s p o d a r s t v o n i j e s e g o t o v o n i s m j e s t a po-k r e n u l o , d a k l e ni s r e d s t a v a m o g l o n a m i c a t i , da o n j ihžive p u č a n s t v o , k o j e s e j e p o s t u p i c e p o t r o s t r u č i l o .

Ne možemo tajiti, da je vojnička uprava zemlje tomu nazadkuu velike kriva, premda je istina, da ne bi sve okrenulo bilo tolikonaopako, kad ne bismo tuj stajali na toli pogibeljnom kraškomvapnu, to jest, na takovu tlu, koje svagdje, gdje ga ima, povod jevelikim neprilikam.

Varao bi se, tko bi htio taj zanemarak u grieh upisati samotoj okolnosti, što je uprava zemlje bila vojnička. Pogledajmo tamona dalmatinski i na istarski kras, pa će nam zabieljeti malne još golije ipustije klisure; zagledat ćemo ondje jedva manje siromašno pučanstvo,pa ako je sviet onuda naobrazbom malo napredniji, to se ima za-hvaliti samo onim preuljudjenim zemlje gospodarom, iza kojih jeaustrijsko gospodstvo sliedilo. Vojnička je uprava na hrvatskom krasuštošta uradila i još više pokušala, ne bi li se narodno gospodarstvopodiglo i zatiranje šume zapriečilo; pa što joj se zamjeriti može,zašiljili bismo u ovaj stavak: što je g o d j u č i n i l a , b i l o je s v ejoš p r e m a l o .

Ali neka ni naša vlada ni naši narodi odviše ne žale, što suonolikoj nevolji dali, da se na krasu udomaći ili što su ju ondje

— 66 —

stvorili. Sve su europejske države, gdje ima krasa, i najnaprednijeizmedju njih visokougledne sukrivnice Austriji.

Promotrimo uploške poviest vanjskoga razvitka naše zemaljskekruglje, pa će se ta poviest po svoj prilici dati u ove besjedesabrati: „Iza p u s t o š e n j a n a p r e d a k . " Za cielo svi narodi inajnapredniji započeše malne svagdje vaditi korist iz šume bez-obzirce harajuć, što je priroda bez ljudske pomoći stvorila; vrie-dnost šume i da ju treba čuvati i podizati osjetiše istom onda, kadju nemilice i bezumice poharaše, al onda u podizanje ulažu trošak,koji daleko nadmašuje momentanu korist, što su ju opustošbompostigli. Samo je jedan i to njemački narod sjajnom iznimkom togatužnoga pravila, pak je s toga i postao izumiteljem i učiteljem šum-skoga gospodarstva svemu naobraženomu svietu. Pri tom žalostnomopustošivanju šuma nesreća je samo to, što na toliku obsegu, kolikije onaj primorskoga krasa, ni orijaška snaga današnjih kulturnihsredstava ne dostaje, da se ono posvema popravi, što se je nekadasagriešilo. Kolikom sljepoćom može negledati na šume i takov narodikoji je svojom mudroćom na glasu, to se vidi na hrvatskih susjednihzemljah, u Dalmaciji i Istri. Tu je negda oholi lav svetoga Markagospodovao i zemlju podigao u neku roku do zamjerne visine kul-ture, koje se tragovom još i danas čudimo. Pa se je ipak kras uspomenutih zemljah stvorio još za mudre i prosvietljene vladavinemletačke, te je u velike grdniji i grozniji od krasa u vojnoj krajini,tlo se posvema obezplodilo, a narod u toliko osiromašio, da nemože inače, van izvanrednimi sredstvi a i timi jedva posvema osiliti.

3.

Bližnje posljedice ogolećivanja u hrvatskoj krajini.

Negda kitnajsto, prema moru oborito pogorje, kakvih devetmilja veliko — opušćelo je posvema, ima ga 8·4 milja kamenitepustoši, a 2·1, su milje golih golcatih stiena, gdje malne ni jedinatravica ne raste. Po tom su 22.500 duša naroda zaprosjačile i tolikona najdonje grane spale, da se bez najizdašnije državne pomoći odpropasti nikako spasiti ne mogu.

Visočine iza primorskoga krasa stoje puno bolje; velika imi ravna korita, kojih ima kakvih 33% četvornih milja, plodna su idobrostojeća poput ostale Hrvatske; ipak su 23 milje toga gorskogapriedjela postale manje više kršem, a mjestimice i goleću. S toga,

— 67 —

što taj gorski kras nije sglobit, već što po njem ima i plodnezemlje, niesu ni stanovnici gorskoga krasa toliko osiromašili; ali jei ovdje opustošba umanjila izvore prehrane istim omjerom, kao i naprimorskom krasu. '

Ali nije obezplodba tla jedina posljedica opustošivanja; imajoš i druga posljedica, a to je zloglasna b u r a , omjerice premasvojoj sili i duljini trajanja opasna i štetna obradjivanju zemlje, obi-tavanju ljudi i svakomu prometu, a to je po primorskih stranahhrvatske krajine u toliko osilila, da tanahniji nasadi na primorjumjestimice već ne mogu uspievati, da se brodovi duge plovitbečuvaju morlačkoga kanala, da se obustavlja brodarenje uz obalu poviše nedjelja, napokon da se potrostručuje po bilje štetno osoljavanjeuzprskanom omajom od morskih valova na sučeonih dalmatinskihotocih.

Istim pravom pripisuje se posvemašnjemu ogoljaju toga kraja,što ljeti na krasu za čudo sve manje daždi i to veća suša nastaje.

Po tom je označena samo g o t o v a bieda. Sa svom sigurnošćumogu pako pridodati, da ogoljivanje silno mah otimlje i da će krasi krašani posvema po zlu proći, ako se ogoljivanje ne obustavi, daće se uza to i ono 79 milja visočina iza primorskoga krasa u zočas takovom pustinjom pretvoriti, kakve ondje već imadu 23 milje,bud je za cielo, kako ovdje, tako i ondje pod površinom opasankrševit vapnenac.

Dokazi tomu opisu, razjašnjaj i pobliža oznaka nabrojenih činje-nica može se razabrati iz poglavja, koji sačinjavaju drugi dioovoga spisa.

II.

Zaplodjivanje primorskoga krasa.4.

Razlog, težkoća i obseg zaplodjivanja primorskoga krasa.

Nije samo težko pretvarati kamenite pustoši u plodnu zemlju,već to i mnogo stoji. Koliko bi obdržavanje šume na krasu i izme-talo, da nije šuma i plodna površina posve uništena, toliko etoznamo za stalno, da zagajivanje krasa ne bi bio dobar financijalniposao. Uložena glavnica izmetala bi vrlo slabe kamate, kad bi se nasvaku ral 30 do 60 st. i više potrošilo, da se zasadi šuma, koja bisi sama imala istom stvoriti gornju zemlju i koja bi s toga tekar

— 68 —

iza nekoliko obhodja mogla porasli. Još manje sokolit će nas uspjeh,kojemu bi se nadati mogli od drugih kulturnih načina.

Kad bi se dakle radilo o financijalnom koristnom ulaganju dr-žavnoga novca, onda bi se dakako za cielo okanili zaplodjivanja pri-morskoga krasa. Državnu korist može u hrvatsko-krajiškom primorjurazboran čovjek samo ondje osbiljski na um uzimati, gdje su se šumepo visočinah dobro ukorienile, te u koliko te šume poslije segrega-cije budu ne obterećenom državnom svojinom; na primorskom krasunema o tom ni govora.

Valja li uz takove hrdjave nade podhvatit se ipak zaplodji-vanja primorskoga krasa?

S važnih razloga velimo, da v a l j a .Ponajprije imademo na tom tužnom kraju naše inače toli cva-

tuće carevine 23.000 duša naseljena svieta, ta sela, njihove oranice,i pašnike ne možemo odanle ukloniti a vlada je ipak velika dužnicatomu navodu , jer je obstojali vojničko-krajiški sustav ipak mnogokriv, što je ta nevolja postala tolika. Za tiem preostaje državi samodesperatna alternativa, da se ili podhvati orijaškoga posla zaplodji-vanja sadašnje pustinje ili da pusti, neka nevolja otme mah t. j. nekaprimorski kras te Primorci i Podgorci posvema propanu, i neka jošogoli velik dio gora iza krasa. — Sve kad ne bi brodarstvo i poljo-djelstvo na susjednih otocih, ni čast carevine saletice zahtievala, dase goleti velebitskih strana opet zagaje, to bi samo prva dva nave-dena razloga davorijom zajekivala neka junački obavimo taj velikposao.

A može li se taj posao sretno obaviti? Jer ako se ne možeobaviti, tko će se osokoliti, da svjetuje to preveliko zatrašanje snagei novca?

Ja sam sam proučavajuć tu stvar često očajavao na pogledune brojenih težkoća zaplodjivanja, a što sam se većma u stvar za-dubljivao, to su mi se pred dušom veće težkoće nagomilavale. Alipošto mozgajuć napokon na to naidjoh, da se taj posao izvesti može,to i mogu, ni malo ne oklievajuć, svojim dobrim glasom za tojamčiti.

Ali će taj podhvat u svaku ruku biti agrarskim djelom Her-kulovim. Već i t e h n i k u moći će savladati samo stručnik, koji jebolji od boljih. Pošto je pako prvi i najpoglavitiji uvjet zaplodjiva-nju, da prestanu povodi ogolećivanja; te pošto su ti povodi najužeskopčani s gospodarstvom naroda, a ovo s cielim bićem narodnjim,

— 69 —

to sliedi: da će zaplodjivanje primorskoga krasa naići na puno većumnožinu tegoba g o s p o d a r s k e i družtvene naravi. Uzme li se jošto um, kolika se polagano, vazda i svuda mienja narodnji značaj uvelike, to već s toga moramo nagadjati, da će uza svu marljivost ičitavo stoljeće minuti, dok se bude moglo ob izdašnom uspjehugovoriti.

Istina je, da prihvativ se zaplodjivanja treba najprije zasadji-vati šumu, jerbo su tri četvrtine primorskoga krasa najabsolutniješumsko tlo, na kom samo šuma može stvoriti koru crnice, kolikatreba za sglobito biljsko odielo. A, pošto i ostalo tlo većim dielomne valja za njivu, šuma pako poradi velike vrednoće drva, koju uz-duž krasa osigurava morska obala, najbolju korist izmeće, to se možeuz puno pravo reći: da je sav kras po naravi opredieljen, da nanjem raste šumar, a da je samo tuj i ondje na gdjekom zaravankuili u dolinici toliko mekušice, da ondje ljudi stanovati mogu, koji seradi trgovine po morskih lukah ili radi drvarenja po sredini krasanaseliti moraju. U ostalom može primorski kras samo onda služitisvomu drugomu zadatku t. j. da ogoljajem gora prejako osiljela buraopet jenja, ako poglavito opet u šumu zaraste.

Vele često: ,,nek se samo izsele krašani, pak će se primorskikras opet sam sobom zagajiti."

Ali neobziruć se na to, da se izseljaj naroda ne može udesitizaboraviše širitelji onih besieda, da je tlo sadašnje pustoši lišeno nesamo biljskoga odiela ili busa, već i sve plodne gornje zemlje dokamena pod njom, da dakle ondje nema glavnoga uvjeta nicanju iuzrašćivanju bilja. Priroda bi, da joj nitko ne smeta, mogla do dušei po drugi put stvoriti tu gornju zemlju, ali bi to mogla biti samomanje plodna kora crnice: nekadašnja pako rudna naslaga tla t. j.dragocjenija sastavina predjašnje gornje zemlje nadmašuje već s toga,što se kraško vapno gotovo ni malo ne raztvara, neizmjernu snaguprirode, kad joj nitko ne smeta. Uza to trebalo bi možda tisuća go-dina, dok bi se kras sam sobom zagajio.

Po tom, što rekosmo, evo obsega naumljenu zaplodjivanju pri-morskoga krasa:

„Nek se k r a s i k r a š a n i iz s a d a š n j e g a s u r o v a no-m a d s t v a p o p n u n a p u n o v i š i k u l t u r n i s t e p e n r a z u m n a ,o b r t o m u k r i e p l j e n a r a t a r s t v a i š u m a r s t v a ; a š u m a r -

— 70 —

s t v o n e k a s e t a k o u p r i l i č i , d a u z m o g n e m a k s i m a l n o mp o l u g o m b i t i g o s p o d a r s t v u , o s o b i t o p a k o s t o č a r s t v u . 1

Po tom nacrtu cieloga zadatka sudim, da mi je prieći na po-jedine dielove podhvata, pri čem ću mimoići one dielove, koji setiču duševnoga napredka i obrtne radinosti, jer mi nije zadatkom onjih razpravljati.

5.

Uredba vlastničtva zemlje.

Pošto se način i kolikoća uticaja, kojim država u vlastničtvozemlje dirati može, po kakvoći zemlje upriličuje, to sudim, da imamnizu svojih specijalnih priedloga na čelo staviti priedlog ob uredbivlastničtva zemlje.

Sva zemlja, koju su pojedini stanovnici u oranicu, vrt ili li-vadu pretvorili, platnom obzidali, ili na kojoj su svoje kuće posa-gradili, imenovana podkućnicom, po obstojećem zakonu podpunom jenjihovom imovinom ili svojinom, koja će se već započetom radnjomzemljarinskoga i zemljištničkog katastra iznovice popisati.

Sbroje li se svi podatci, to je bilo takvih zemalja na početkuovoga stoljeća 6600 rali ili 7 postotaka ciele površine primorskogakrasa, a biti će ih dan danas 7700 rali ili 8 postotaka ciele po-vršine. 2

U obsegu tieh kućnih zemalja može država samo primjerom ipoticanjem i dobrim agrarnim zakonarstvom djelovati, izim kad bidržava koju takvu zemlju kupila ili zamienila.

Pošto ne obterećeno posebničko vlastničtvo redovito najboljejamči za valjano obradjivanje, to bi se državna uprava u napredakimala držati toga glavnoga načela, da unapredjuje prielaz i drugihkulturnih vrsti ili pravije posjednih razreda u takovo vlastničtvo.

1 Valja nam oporeći kadšto pojavljujuće se mnienje, da se zaplodjivanjekrasa ima udesiti samo obradjivanjem tla ili dapače samo zagajivanjem pustihčistina.

2 Nadšumar Malbohan sračunao je po zemljištniku toga vlastničtva na pra-vom primorskom krasu: •

— 71 —

Najznamenitije su od svih inih toga reda one nepregledne rav-nice i neravnice, koje niesu ni kućnom zemljom ni državnom šumomte koje se dosele zvahu obćinskimi pašnici ili pašnjaci, a takovi nitsu omedjeni, nit su ljudski katastrovani niti uknjiženi, niti po selihpodieljeni, jer je baš najveći dio tieh pašnika (90 postotaka) omzloglasna kamenita pustoš, na kojoj poglavito zaplodjivanju krasa imanajviše povoda i mjesta; sve što se uzradi, mora se najpače na tihpašnicih udesiti.

Kad bi se imale te zlokobne ravnice i neravnice bez prigovorai neposredice po državnoj upravi zaplodjivati, poglavito pako zaga-jivati, to bi valjalo, da država njim slobodno i razpolaže, t. j. moralibi ti pašnici biti državnom svojinom. Ali kad bi to i bili, to bi vladapri tom zagajivanju mjesto na pripravnost naišla na vrlo opasan od-por naroda, jer bi se morao zahtievati prestanak paše, koja stanov-nikom treba i koju preko mjere ciene, i jer se za neko vrieme nebi smjela dopustiti nikakva znatnija uporaba toga zemljišta.

Ali obćinski pašnici niesu državna imovina.Nekada je do duše, te još i po temeljnih zakonih od g. 1807.

država bila nadvlastnikom svim pašnikom u vojnoj krajini. Stoga biona mogla bila po 1129. i 1130. §. obć. gradjanskoga zakona svezabraniti, što upropašćuje substanciju, mogla bi bila uživajuće obćineprisiliti, da ono urade, što je trebalo, da se održi ta substancija;imala je dapače pravo razseliti one obćine, koje ne bi ovršile dotičnedužnosti.

Žalibože nije se državna uprava poslužila pravom svoga nad-vlastničtva, dok je još hora bila, ni u toliko, da zaprieči nastavljajdeterioracija a kamo li, da opet zaplodi pustinju.

Dan današnji stoji državno pravo razpolaganja puno gore negoigda, jer je nadvlastničtvo temeljnim zakonom od godine 1850. posvenapušteno. Po 17. §. toga zakona priedjoše dapače ne samo po ob-

Po starih zemljištnicih ima tieh zemalja u pojedinih satnijah, gdje je krasai to:u krmpotskoj satniji ogulinske pukovnije 2595 raliu sv. Jurjevskoj satniji otočke 3119 „na primorskoj obali u smiljanskoj satniji ličke pukovnije . . . . 870 „

6584 rali,Po novom katastru ima :

u krmpotskoj satniji 4487 raliu sv. Jurjevskoj satniji 4468 „u smiljanskoj satniji nije još katastar gotov.dakle 7 postotaka ciele površine toga primorskoga krasa.

oranica 3119 ralilivada 3350 „vrtova 175 „kućišta 7 „

6651 rali

— 72 —

ćinah uživani pašnici već i one napuštene iz porezne knjige izbrisanezemlje u podpuno vlastničtvo obćina. Razdjelbu ili prodaju tieh ze-malja može doduše samo oblast dozvoliti, ali državi ne pripadanikakvo drugo pravo razpolaganja.

Dašto da nije najveći dio primorskoga krasa ništa drugo većopušćela negdašnja državna šuma, takovi dielovi ne mogu se smatratiobćinskimi pašnici, makar su stanovnici na njih pasli svoje blago kaoi na pravih obćinskih pašnicih. Svakojako će ta napremica prečestopovodom biti sumnjam dapače i razpram o tom, što su ti dielovi (dali su naime obćinski pašnici ili državne šume), a po tom će se samozapreke stvarati toli važnu i prešnu zagajivanju, razpre pako moratće se tekar ili nagodbom ili sudačkom odlukom dokončavati.

U starih zemljištnicih iz prvih godina ovoga stoljeća ima obćin-skih pašnika na primorskom krasu uknjiženo, i to:

u krmpotskoj satniji ogulinske pukovnije 8237 raliu svetojurjevskoj satniji otočke pukovnije 6044 „u smiljanskoj satniji ličke pukovnije . . . 4919 „

19.200 rali.Novi je zemljarinski i zemljištnički katastar konstatovao, da ima

obćinskih pašnika:

u krmpotskoj satniji ogulinske pukovni je 4460 raliu krmpotskoj satniji obćinske šume 401 „u svetojurjevskoj satniji otočke pukovnije 12369 „u svetojurjevskoj satniji otočke pukovnije obćinske šume . . 3468 „u smiljanskoj satniji ličke pukovnije još ne konstatovano . . ? „

Izim toga je katastar pronašao krasa, o kom još očekuje višodluku, ima li ga označiti državnom ili obćinskom imovinom. Takovakrasa ima:

n krmpotskoj satniji 11532 raliu svetojurjevskoj satniji 18111 „u smiljanskoj satniji ?

Nadšumar je Malbohan god. 1872. naračunao toga pravoga pri-morskoga krasa u svima trima pukovnijama:

puste najneplodnije goleti 16600 raliboljih priedjela gdje ima ponešto trave il i griča 46000 „najboljih komada, gdje ima dobrahno počela podizanju šume 21000 „

— 73 —

Uzmu li se na um svi ti podatci, to se pokazuje:1. Da je već pri sastavbi starih zemljištnika na početku ovoga

stoljeća samo onaj dio upisan obćinskim pašnikom, gdje je bilo dostitrave ili griča, da valja za pašu: sva pako ostala pustinja da nijekatastrovana ni uknjižena, kao ni državne šume.

2. Da je odonda veliki dio starih obćinskih pašnika posvemaogolio (na ogulinskom krasu gotovo polovica) ali da se je ipak po-vršina obćinskih pašnika opustošenom šumom (više nego li trostruko)povećala.

Kako da se pravo vlastničtva glede tih vele zamjeritih priedjelauredi?

Kako ja sudim, ne bi se imali stanovnikom takovi dielovi ob-ćinskih pašnika otimati, gdje su oni do najnovijega doba svoju stokupasli, bar ništa više povrh onih već zakotarenih 4464 rali gričevitihpriedjela, kojih, ni ne pitajući obćine, obzidaše i za podizanje šumeopredieliše.

Nasuprot bi trebalo zakonodavnim putem ustanoviti, da se svioni priedjeli, kojih niti koji posebnik nit koja obćina ne reklamuje,nit se komu dopitaju, dakle sve absolutne pustoši imadu smatratidržavnom imovinom.

Pošto će se za tiem još i na obćinske pašnike porezati porez,a obćine od plaćanja poreza zaziru, to se je nadati, da će one bitispremne odreći se tih posve pustih goleti; a državni organi imalibi dakako nastojati, da taj odricaj bude što većega obhvata (a to neu fiskalnu već samo u korist zaplodjivanja krasa, dakle u prilogobćemu blagostanju). *)

Svi ostali obćinski pašnici imali bi se bezuvjetice ne samo po-litičnim obćinam već i pojedinim selom, to u zemljištniku to u zem-ljarinskom katastru porazdieliti, da već j e d n o m k r a j budet a k v o ć i , k o j a i z k l j u č u j e s v a k o p o b o l j š a v a n j e , p o k o j o jp a š n i c i n iesu n i č i j i , te se na n j i h s v a t k o bani , od n j i hpr i sva ja , što mu se sv id i , pak ih može u ž i v a t i , ili ondjep o č i n j a t i kvar.

Razdioba medju obćine bit će do duše tegobna, jer bi čestoputi svako selo najvoljelo imati svoj dio na drugom kraju; ali će sepostupice moći sve potežkoće svladati, a tiem više vriedno ih je

*) Drugim načinom ne bi lako bilo dostati se tih puština, jerbo primjericetemeljni zakon od g. 1850. u 17. §. dopituje napušteno i iz porezne knjige izpi-sane puste zemlje dotičnim obćinam.

683600 rali.

?

?

— 74 —

svladati, jer ako se ne razdiele, ne možeš ni pomisliti, da će se ikadapoboljšati pašnici, a taj poboljšaj vriedi toliko, koliko i zaplodjivanjekrasa.

Toliko je važno, da se sbilja porazdiele, da bi morao svjetovati,ako pri započetom katastrovanju razdioba na neprevaljive potežkoćenaidje, neka bi se ta zakonodavnim putem naložila.

Što se pako tiče državnih šuma, koje su pravom drvarenja ipaše obterećene, to do njih u poslu zaplodjivanja primorskoga krasanije ni stalo, jerbo samo malo u taj priedjel zahvaćaju i jerbo će iono malo krasa povodom započete segregacije (diobom šume na imeodkupa prava drvarenja i paše) po pravilu pripasti pukovnijskimimovnim obćinam.

Ipak mi se čine važne dotične tri točke.

Najprije bi trebalo, da sve branjenice, obzidane o trošku dr-žave, poradi bržega uspjeha zaplodjivanja krasa, ostanu državnomimovinom, ako su dosta zarasle u grmlje i dosta velike, da vriedipostaviti posebnoga i valjanog lugara i brižnika. A to zato, jerbo jesva prilika, da će država ondje brže podići goru, nego bi to obćinipošlo za rukom.

Drugo bi trebalo, da se povodom sadašnjega javnoga katra-stovanja svi dosta gričeviti pašnici pod šumu upišu, da dodju podvlast šumskoga zakona i budućih pukovnijsko-obćinskih šumarskihureda, ne bi li se što prije podizanju gore opredielili.

Treće trebalo bi, da se pravna svojatanja bezbrojnih onih krče-vina u državnoj šumi i osobito u onih dielovih, koji će se obćinamustupiti, vrlo potanko izpitaju, te da se ne opravdana odrješito od-biju. To s toga, jer takove krčevine dodijavaju vrlo, i štetne su pošumsko gospodarstvo u toliko, da imovne obćine ne će moći na ino,već da će ih morati odkupiti za velike novce.

G.

Obćinski pašnici.

Pošto još za dugo na primorskom krasu ne će nitko drugiživljeti, već obitelji, koje posjeduju zemlju, to sad još ni netreba

— 75 —

pitati, da li se obćinski pašnici imadu smatrati zajednicom seoske(mjestne) o b ć i n e ili zajednicom z a j e d i n s t v a svieh posjednikazemlje.

Drugo bi se imalo pitati, da li su ti pašnici obćinska zajed-n i c a ili obćinska i m o v i n a . Odgovaralo bi višemu kulturnomu ste-penu, bilo bi mu olakšicom i imalo bi se u načelu preporučiti, dabudu obćinskom imovinom, ali se to s dosadanjimi običaji ne sudara,te bi još sada naišlo na velik odpor, koj bi se jedva svladati mogao.

Ja sudim dakle, da ćemo se u prvi mah morati zadovoljiti,ako se u prvašnjem poglavju preporučena razdioba i omedjba paš-nika po selih izvede, te ako se seoskim obćinam dok se što drugone uglavi, u smislu 288. §. gradj. zakonika, pašnici pod zajednicupredadu. Oko toga imalo bi se svakojako u korist obćine i poradiobćega boljka nastojati, da seoska zastupstva rade održati, pravednouživati, i poboljšati tu svoju zajednicu.

Najprešnije pako, čim se ima na obćinskih pašnicih započeti,jest to: da se ondje, gdje već ima griča ili grmlja, osigura podiza-nje šume. Ja bar sudim, da je p o s t i z a j t o g c i l j a j e z g r o m za-p l o d j i v a n j u p r i m o r s k o g a krasa.

Po izvidbi nadšumara Malbochana imade takovih gričevitih ob-ćinskih pašnika 21.000 ili četvrti dio te primorske kraške pustoši.Kad bi se na toj površini podigla gora, obavio bi se samo tiem za-mjerni dio zaplodjivanja primorskoga krasa, a tiem bi se mogli zaneko vrieme zadovoljiti. Čini mi se dakle najprobitačnije, da u touložimo svoju snagu, jer potežkoće, što ih imademo svladati, makoliko se grdne činile, ipak su omjerice malene.

O tehnici podizanja šume razpravljat ćemo u drugom poglavju.Svakojako imala bi se tuj podizati uza srednjogoricu i sitnogorica,da ima brsta, jer bi samo tako za rukom pošlo na tieh pustošihstvoriti šumu, a da ne trebaš ucjelice krašanom zaprečivati uz-gajanje stoke.

Pravom bi težkoćom mogla biti samo muka ili trošak obzidi-vanja, ili bi pako težkoća mogla po tom nastati, što će se po ta-kovih zagajivanju opredieljenih kotarih iza pomladaće sječe moratinamah ako i ne posve, a ono bar u velike zabraniti paša.

Prvoj bi se težkoći moglo od strane države doskočiti tiem, dase obćinam namaknu bezkamatni zajmovi i da se ustanove darovi,o čem imamo još kašnje govoriti.

*

— 76 —

Drugu bi potežkoća bila samo časovita, jer čim bi se počeoredovito sjeći brst, podpunoma bi se tiem nadoknadila zakraćenapaša; samo prvih godina dakako dok se ne bi počeo sjeći brst, bilobi svietu pritežko održavati stoku bez paše.

Ali bi se moglo i tomu lako pomoći te na najmanju mjerusvesti žrtva, koja se već od davna i svagdje prinositi mora svakojkoristnoj novotariji. Ponajprije bilo bi mudro, svakomu selu opre-dieljen dio brsta po mjestnoj obhodji podieliti u toliko sjecišta, kolikoje godina u svakoj obhodji, te bi se tako namah na početku samo1/5 do 1/7 cieloga obsega poizsiecala i u branjenicu pretvarala. Ondabi se mogla u mladikovini izžnievati trava, a u starijoj šumi dozvolitidapače i stegnuta paša. Za tiem mogla bi se već i prva pomladaćasječa, ako baš ne bi bilo druge pomoći, upotriebiti brstu. Napokonbi trebalo uza zagajivanje gričevitih k jednu i zatravljivanje negriče-vitih pašnika započeti, da stočari tuj dobivajući namah više krmelakše pregore uzkratu paše.

A da se baš toliko ne osjeća ta neobična novotarija, dalo bise, gdje nije druge, i to upriličiti, da se od gričevitih pašnika, kojihkanimo zagajiti, u prvu obhodnu sječnjavu zakotari samo polovica ilitrećina, a ostatku da bude kašnje red.

Kakovi su sad užasni n e g r i č e v i t i obćinski pašnici, ne bi semoglo kako mi se čini na dušu uzeti, kad se ne bi upriličile naj-bliže poboljšice, po kojih bi se mogao prirast krme lako podvostručitia možda i potrostručiti.

Takovih pašnika ima po računu šumara M a l b o c h a n a 46.000rali, dakle blizu polovica svega primorskoga krasa, a s njih bi senajprije moralo ukloniti ono razglobljeno i poraztureno kadšto silnokamenje, od koga bi trebalo uzzidati ogradne i pregradne zidove, tepo najgorih mjestih koliko se može okomitije prema buri naskladatičitave gomile. Tiem bi se busenje lakše spajalo i povećavalo, zidovii gomile branile bi ono malo zemlje, da ju bura ne raznosi a travabi bujnije nicala i rasla.

Za tiem bi trebalo pašnike podieliti u jednake dielove, gdjebi izmjenice blago imalo pasti, da se popasena i pogažena trava imaopet o p o r a v i t i i pomladiti.

Svaki će nepristran vještak potvrditi, da bi se timi prepo-ručenimi sredstvi poboljšavanja obćinskih pašnika u prilog radilo ne

— 77 —

samo zaplodjivanju krasa već i najvećom mjerom u posebnu koristsela i pojedinih obćinara, koji posljednji dašto i posve dokučuju tukorist. Pa ipak se nije nadati, da će obćine same zapodjeti tu rad-nju, jerbo u obćinara nema nikakve sloge ni pregnuća za obćinskimboljkom i za vlastitom budućom srećom.

Tuj bi dakle trebalo mogućeg potisnuća od ozgo. A to bi seimalo po mom sudu udesiti pravim z a k o n o m , u kom bi se na-crtale temeljne crte za valjano postupanje s obćinskimi pašnici, kojimbi se svakomu selu prema mjestnim okolnostim propisala osnovaradnje te ustanovilo, da pri sastavljanju i dozvoljivanju tieh osnova,za tiem pri nadgledanju izvedbe sudjeluju posebni agrarno-redarstveniorgani, što će ih država postaviti. Tiem bi se zakonom još imaleza svaki prekršaj dotičnih ustanova, propisati one veće kazne, što ihobći kazneni zakon propisuje za oštećivanje takovih stvari i zavoda,štono obćemu blagostanju u velike vriede.

Neka velika važnost zaplodjivanja krasa po obće blagostanje,neka velika korist, što će ju obćine i obćinari iz takova zagajivanjai zatravljivanja pašnika vaditi, neka napokon osvjedba, da će zemljai narod posve propasti, no bude li zamašitih naredaba, neka svi tirazlozi osokole vladu, da stvori takov zakon i da svom snagom na-stoji oko njegova obdržavanja.

Pri tom nemoj državna uprava zaboraviti, da obćine u ovajpar ne bi mogle sve ono nasmoći, što sam ja preporučio, da se upoboljšicu obćinskih pašnika udesi, a u drugu ruku da država, silećobćine, dragovoljnom pomoći mora unapredjivati ono, što silom odobćina zahtieva, te da ublažujuć zasvjedočiti ima, koliko samo u pri-log obćemu boljku radi navaljujuć toli odrješito na dosadanju zlunaviku. Preporučene radnje na obćinskih pašnicih zahtievaju mnogoruku, te kad bi sami obćinari imali obaviti te radnje, ne bi smjelikrepki krašani poći drugamo za privredom hrane za cielu obitelj.Sudim dakle, da bi se glavnice, opredieljene zaplodjivanju krasa,imale i u to ulagati, da se obćinam u smjer poboljšavanja njihovihpašnika daju b e z k a m a t n i z a j m o v i , kojih bi obćine imale za 10do 25 godina vratiti. Ti bi se zajmovi mogli uknjižbom na dotičnihpašnicih osigurati, s obzirnosti te prema naumljenoj izvedbi na go-dišnje rokove porazdieliti a izplata bližnjega obroka samo uz tajuvjet obećati, da se ona radnja izvede, za koju je predjašnji obrokopredieljen.

— 78 —

Za tiem bi posvema naumu državne zaklade za zaplodjivanjekrasa odgovaralo, da se onim obćinam, koje bi se pri tom poslu od-likovale spremnošću i vrlo valjanim obavkom, dopitaju nagrade. 1

U spomenutom zakonu ob obćinskih pašnicih imalo bi se usta-noviti, da se koze smiju puštati samo na ogradjene vlastite zemljeoko kuće, a kopitari da se smiju pasti samo na negričevitih paš-nicih. Ako bi se koze uhvatile na zabranjenoj paši, neka bi se na-mah postrieljale.

Koza je na hrvatskom, kao i na svakom drugom krasu pravopravcato zlo načelo, pravi sotona, koji je sve te strašne pustošistvorio. I pošto koza samo ondje vriedi, gdje šumu ili grič brstiti izatirati može, to prije preporučeni priedlog, da se smie puštatisamo na domaće ogradjene zemlje, znači toliko po prilici, koliko dase ne smie držati. Ne bi li obziruć se na to i na okolnost, što ćeizključaj te zatornice šuma povoda dati prestupkom zakona, ne bi li,rekoh, s toga razloga bolje bilo držanje koza posve zabraniti2, otom neka sude oni, koji bolje od mene poznaju ćud krašana i snagubuduće državno-redarstvene eksekutive.

Što zahtievamo, da kopitari, (konji, mule, osli ili magarci)smiju samo na negr ičev i te pašnike, to opravdavamo činjenicom,što se te životinje isto tako hrane lišćem, pupoljci i grančicamibjelogorice kao i travom te bokorjem, a kad ovih nema, onda samoživu ob onih; opravdavamo tiem, što su puno veće te s toga mnogogrdje oštećuju grmlje, nego li primjerice puno manja ovca, koja sei ne uzpin je poput koze i ne umie onako privinuti ogranakak sebi, niti onako visoke obrstiti, kao ta zatornica.

Kako sam već prije natuknuo, ne bi smjelo blago, kad nijevelike sile, pasti na onih obćinskih pašnicih, gdje se bjelogorica isitnogorica podiže za sječu krme. Ali se ipak tomu ne staje na put,da se trava izžnieva i kad bi nastala velika oskudica krme, da seblago iznimke upušta u odraslu goru; al se ne bi smjelo drugoblago upuštati, već samo papčari (goveda i ovce).

Ako se gričeviti pašnici već unapried ne uzmu pod šume, toće ipak činom postati šumami, čim se prva pomladaća sječnjavaudesi i po čistinah gora zasadi; svakako će dakle od pašnika postatiprave šume. Pošto se dakle tako postale šume već po svom polo-

1 To dopitivanje nagrada imalo bi se svaki put oglasiti, ne bi li se i ne-marnici trznuli.

2 Kako su to učinila u novije doba neka obćinska zastupstva u Dalmaciji.

— 79 —

žaju dostaju one više znamenitosti branjevini ili branjenica, za kojeustanove sadašnjega šumskoga zakona slabo dostaju, to bi se imaoposebnomu zakonu ob obćinskih pašnicih pridodati članak, kojim seti pašnici proglašuju branjevinami, i još neki izpravci i nadopunjciparagrafa šumskoga zakona o branjenicah.

Ja sam već u drugom poglavju obrazložio, da je baš kras kaodrugdje tako i u hrvatskoj krajini najjasniji dokaz istini, koja jeveć počela otimati mah, da obćinsko vlastničtvo (uz male iznimke)ne unapredjuje obradjivanja zemlje, dapače, da uz toliko rogobatnei sdvojne napremice, kakve su na hrvatskom primorskom krasu, ta-kove zemlje moraju posvema po zlu proći, ako niesu obćinaromobćinskom imovinom već obćinskom zajednicom. (§. 288. obć. gradj.zakonika). Za tiem sam pokazao, da posebnik ogolećivanju najpri-kladnije zemlje, ako su njegova absolutna (ne obterećena i nedielo-mična) imovina, obično od te propasti sigurno občuva, pak sam spo-menuo i uzroke, zašto to biva.

Uz takove okolnosti moram naravski zagovarati načelno iponajpače, da obćinski pašnici priedju u imovinu posebnika; to bibio za cielo najbolji način zaplodjivanja krasa i bio bi već s togaprekoristan, što bi se državna uprava riešila svake brige i prevelikihpotežkoća, s kojimi je takovo brižnikovanje nad zajedničkim uživa-njem skopčano.

Da ja uza sve to istom na kraju ovoga poglavja o toj predajiobćinskih pašnika u vlastničtvo posebnika govorim, polieže samo od-tud, što se jedva tomu nadati možemo, da će obćine skoro pristatiuz takovu radikalnu ustanovu i u tolikoj mjeri, da vriedi spomena.Tomu bi se prejako opoprečivale dosadašnje navike i mnoge drugeprevelike potežkoće, nit bi to, da se posvema izvede, samo po sebicielji shodno bilo, osobito dotle, dok se ne razgode pojedini obćinariglede ukupnoga posjeda, o čem ćemo potle još govoriti.

Ne smiemo nikada zaboraviti, da i onomu, što je najbolje, imauvieta, kojim ako se ne zadovolji, onda i ono najbolje nije ni dobro,a kamo li najbolje. Sama sobom prevaljana individualizacija ukup-n o g a zemaljskoga vlastničtva predpostavlja napredniju kulturu ibarem krmljenje stoke u staji. A može li se o tom već u ovaj parna krasu što i govoriti? Da se obćinski pašnici podiele posebnikom,onda bi za cielo i to na bolje okrenulo. Ali ne zahtieva li zaplodji-

— 80 —

vanje te prevelike kamenite pustinje 1 toli ogromnu radinu snagu,da će više desetaka godina lako minuti, dok narod posve obavi tajposao? A ne će li dotle biti zajednička paša priekom potrebom? Ane možemo li pomisliti, da će u pojedinih slučajevih zajedničko(rekao bi tvorničarsko) gospodarstvo 2 baš i uz napredniju kulturuvrlo dobro pristati, te možda zahtievati i zajedničtvo zemaljskeimovine ?

U kratko: o s k o r o j i p o s v e m a š n j o j predaji obćinskihpašnika u posebničke ruke nema u ovaj par žalibože još ni raz-govora. Ponajprije može se postići i čini se najprešnija razdioba ob-ćinskih pašnike medju pojedina sela i ta mi je razdioba tim pretež-nija. što se baš njom bezuvjetice započeti mora, jer je ona uvjetsvakomu nagodjaju.

Ipak bi se neokljevice imalo spremati na taj prielaz obćinskihpašnika u posebničko vlastničtvo i moralo bi se već unapried na tonaginjati tiem više, što bi ipak moglo biti slučajeva, da će se moćitakov prielaz namah i bar dielomice upriličiti.

Ta bi se predaja u posebničku vlast mogla u svaku ruku samoparcelovanjem (porazcjepljajem u ciepce) obaviti, a to bi unapre-djivalo sve smjerove, koji su skopčani sa zaplodjivanjem krasa, tiemvećma, što bi novi absolutni vlastnici na svojih ciepcih (komadih)za cielo zasadili što voćaka, što nevoćaka, a i vinove loze te ihtako pretvorili vrlo često u kitnjaste livade, na kojih bi se mogaonaći po gdjekoji ciepčić oranice.

Ta bi se razdioba obćinskih pašnika imala obaviti s t v a r n o ,prema cielji. Tuj bi se najprije prema veličini dielova imala udesitimreža puteva za mjestni promet, tehnikom što savršitija (kosimice ipoložite popinjuć se uza strane a sa glavnimi prometnimi drumovisastajuć se), pašnik medju takva dva puta imao bi se okomiceprema putevima porazdieliti, tiem bi se postigla trajna dobra komuni-kacija i lako održavanje puteva, te valjana udesba pregradnih zidova(kojih se sada nalazi vrlo često okomice uza stranu izvedenih), kojibi k jednu bili obranom od bure, a ne bi unapredjivali vododerini 3.

1 Obćinskih pašnika na primorskom krasu ima 83.600 rali. Od tieh trebaodbiti 21.000 rali griča, što će se zagajiti, i 25.000 rali absolutne goleti, ostajedakle pravih pašnika preko 36.000 rali, dakle dobrih 9 rali svakoj obitelji.

2 Takva su zajednička gospodarstva primjerice na alpah, gdje u velikegotove sir.

3 Moglo bi se činiti, da se to samo sobom razumieva. Ali to nije tako,jerbo mnoge i novije razdiobe, što sam ih ja po naših kraških pokrajinah vidio,ne odgovaraju tiem uvjetom.

— 81 —

K stvarnoj cieljishodnosti spada još ovo i ono, primjerice dadielovi pojedinaca budu dosta veliki i dosta dugi. Naravski da bimorali ti ciepci biti što, veći i ako baš ne bi bili neposredice sa-stavljeni s ostalim posjedom novoga vlastnika, da bar budu u blizini(na ruku).

Tomu ne bi odgovaralo, kad bi koje selo, kao što to drugdječesto biva, obćinske pašnike u premnoga obkolja (ridove) a ove ondapostupice medju sve obćinare porazdjeljivalo.

Predaleko bi zakalali, kad bi hćeli izpitivati sve moguće slu-čajeve razdiobe, ali dva slučaja moram ipak iztaknuti.

Često bi se, kao što rekoh, moglo činiti nadobno, da se samojedan dio obćinske zemlje porazdieli, a da ostala ostane svejednakoobćinskim pašnikom ili obćinskom šumom. U tom slučaju neka bise bar gledalo, da se zajedničkomu uživanju utanači način, kakov seod prilike utanačuje pri uživanju zemalja, koje su obćinskom imo-v i n o m , a taj se način označuje danas imenom gospodarske družbe.

Drugi bi slučaj bio to, kad bi uz obljubjenu i svakojako naj-prikladniju stvarnu razdiobu na svekolike obćinare dielovi izašlipremaleni.

U takvu slučaju valjalo bi najprije podieliti pašnik rationalnoa onda na ime obćine prodati dielove onomu, tko više da. Tiem bise uklonili preveliku cjepkanju zemlje i neugodnoj stvarnoj razdiobimedju pojedine obćinare, dobio bi se novac za koristne obćinskepodhvate, i što bi u našem slučaju bilo najpretežnije: došli bi takopojedini dielovi pašnika baš onim u ruke, koji bi bili najvoljnijiumilovati takove dielove što većma 1.

Da se pako ono, što je najprobitačnije, i osigura, i da po-jedinac svojim opiranjem ne može zapriečiti toli koristnu razdiobuobćinskih pašnika, trebalo bi osigurati izvedbu posebnim z a k o n o mo r a z d i o b i o b ć i n s k i h p a š n i k a .

1 Taj sam način predaje u posebničke ruke preporučio slobodnomu kra-ljevskomu gradu Rieci, kadno me zapitaše za svjet, što bi bilo najprobitačnijeudesiti o njihovu obćinskom pašniku. Svjetovah gradsko zastupstvo, neka najprijeustanovi stvarno korektnu osnovu razdiobe, neka povrsta dielove po razredihvrednoće, neka za svaki razred ustanovi primjernu cienu rali, neka se po tomsračuna vrednoća svakoga diela, a onda se neka jedan za drugim proda onomu,tko više da.

— 82 —

Što sara dosle o razdiobi obćinskih pašnika govorio, to se pravotiče n e g r i č e v i t a diela tih pašnika. Ali i g r i č e v i t i pašnici, štosam ih na početku ovoga poglavja preporučio, da se pod šumuuzmu, valjali bi za to, da dodju u posebničke ruke. I tuj bi bilodosta sigurnosti, da će se najjednostavnijim načinom postignuti na-umljeni smjer zaplodjivanja, jer bi se takovi porazciepani gričevitipašnici u rukuh novih vlastnika najviše puta pretvorili u livade,zarastle u šumu, gdje bi se našla i po koja mala njivica. Da se pakosveukupni smjer kraškoga zaplodjivanja što većma osigura, ne bibilo s gorega, da se takovim ciepcem občuva u javnom katastru bi-ljeg branjenica, te da se u dotičnom razdiobenom zakonu izrikomustanovi, neka bi se bar polovica svakoga ciepca održavala šumom.

Ako obćine ne bi hćele porazdieliti obćinske pašnike, neka biim ipak prosto bilo, davati ciepce negričevitih pašnika, za koje nijerečeno da se zagaje, pojedinim obćinarom, koji bi ih imali zaploditi,osobito voćkami i drugim drvljem zasaditi. — Za tiem bi imao zakonsvakomu posjedniku zemlje podieliti pravo, da bude vlastan zahtie-vati izlučbu svog diela obćinskoga pašnika.

Kad bi se tako sadašnji obćinski pašnici za nekolika pet- ilidesetgodišta pozaplodili, najpače gričeviti zagajili, to bi se imalo ondaprosuditi, ne bi li, obziruć se na ukupnu medjutiem valjda bitnopoboljšanu kakvoću dotične okolice, homo bilo zagajiti koji dio pre-ostala goletna pašnika umjetnim načinom. Ako bi se to horno pro-našlo, trebalo bi samo dio, koji se ima zagajiti, jednostavno pro-glasiti branjenicom i dotičnoj ga upravi predati.

7.

G o l e t i .Obrazložismo već u 5. poglavju, da će povodom već započetoga

zemljarinskog i zemljištničkoga katastrovanja najpustiji dio krasa,tako zvane goleti (neplodne bezzemljuše) pripasti državi.

Ne možemo u napried kazati, kolike su te goleti; sva je pakoprilika, da će ih biti kakvih 20.000 do 30.000 rali a možda i više.

Što će državna uprava s tolikom goletinom ?Sliedećim promišljanjem možda će se razjasniti, što je naj-

probitačnije :

— 83 —

Na nekih ciepcih tieh goleti ne raste prekorubce (absolutno)ništa, nit će se sredstvi, što ih možemo smoći, ikad postići, da nanjih što poraste. Na većem dielu tieh goleti raste ipak tuj tamo pokoja travica, po koje stabalce ili grmić, te takovi dielovi niesu bez-uvjetice neplodni ili vegetaciji nenadobni, pa nema sumnje, da bi semogli većma zazeleniti i po vegetaciju nadobniji izaći, kad bi seobranili od navala, s kojih su došle ogolievali.

Sudim dakle, da bi država imala te goleti u korist zaplo-djivanja krasa ponajpače (ako to niesu premaleni i prerazkidanikomadi) obzidati kamenjem i uvrstiv ih u red branjenica osigurat imvišu zaštitu kaznenoga zakona, da se više ne oštećuju.

Kad bi se tiem načinom sbilja čuvale, mogle bi se te goletiza neko vrieme bar toliko oporaviti, da bi se napokon prije ilposlije o neveliku trošku moglo kakvo takvo zaplodjivanje udesiti.Medju tiem ne bi se imalo ništa s njimi započinjati; već ako bi seimao na njih kamen roniti ili vapno paliti za gradjenje cesta, lugar-skih i cestarskih stanova.

8.

Sadašnje branjenice i brstik.1

Na velikih priedjelih kraške pustoši ima u onom ne posve iz-umrlom, ali brstenjem i sječnjavom okržljalom grmlju, u onih ostan-cih krupnogorice toliko počela šumi, da bi obziruć se na prekorednusnagu vegetacije dostajalo braniti to okržljalo grmlje od navale tetako na dotičnih okolinah opet podignuti bar sitnogoricu.

Ako se takovo grmlje (grič) posieče do panja ili do koriena, teako se po čistinah zasadi mladikovina, te će za rukom poći pretvo-riti te mršave kamenite pašnike i u krupnu šumu, koja može odgo-varati sviem zahtjevom dobra šumskoga gospodarstva.

Krsteć diete prikladnim i uglednim imenom1, zovem ja tu pre-tvorbu p o m l a d j i v a n j e m ili u z k r i s i v a n j e m šume, a dotičnusječu p o m l a d a ć o m ili uzkr i saćom.

Bit će najbolje u smjer zaplodbe krasa prihvatit se namah togapomladjivanja.

1 B r s t o m zovu se mladice (junge Sprossen) a imenom ,,Futterlaubwald«hoće se označiti, da se u takovu gaju ima nadobljivati brst, s toga prevodilacsudi, da se rieč b r s t i k najbolje sudara s navedenim njemačkim tehničkim iz-razom.

— 84 —

Krajiška se je uprava šumi tomu već prije dosjetila te od 1865.do 1872. kakvih 4464 rali gričevitih obćinskih pašnika u krupnušumu pretvorila. Zvali su ih b r a n j e n i c a m i ili k u l t u r a m i auzeše ih činom i u dobri čas opet pod državne šume. Pravo shvativsve napremice upriličiše obranu od oštećivanja velikim zidom okolosve branjenice, uzidanim od suha kamenja, kako je na krasu običaj,hvat duljine toga zida stajao je prosjekom l st. 10 novč. a svegatroška na obzidbu dodje 13 st. na svaku ral.

U G r a b a r j u više J a b l a n c a učinilo se toga u najnovije dobai više te je na pomladaćoj sječi ostavilo ponešto uzrastle mladicedrvlja1, osobito hrastove, za pomladu, da nadvisuju izdanke zamećućtako srednju šumu, gdje se potla može naći i jake gradje i liesa(za obrt).

Sudim, da je dosadašnjim postupanjem udarilo pravim putem,valja samo, da izvedba bude podpunija, nego li je došle bila. Tuj seo najmanjem trošku zameću srednje šume, koje će i buri umanjivatisnagu i obilovati brstom i gorom svake vrsti.

I ja preporučam taj najbolji način zagajivanja dobrano griče-vita krasa: da se branjenice obzidju; da se zabrani paša; da se gričposieče do panja ili pridanka2 a ostavi uzrastla mladikovina; napokonda se zasade čistine novim nasadom.

Samo mislim, da se još zamašitije postupati mora, nego li došle.Stočarstvo je tuj seljaku i bit će mu, dok je svieta i vieka,

najpretežniji način privrede, s toga mu je najviše stalo do krme.Pretežnost nabavljanja krme biva tiem u veliko veća, što će se za-gajivanjem krasa svuda paša zakraćivati; ta i preporučeni najprečinačin zagajivanja pomladbom zahtieva, da se paša zabrani.

U svu sreću raste na svem krasu ne samo bjelogorica, već pre-težnije baš takova, koja je vrlo dobrom krmom.

Sudim dakle, da se ima timi pomladjenimi šumarni upravljatitako, da što više daju l i š ć a (brsta) a osobito i š u š n j a (suha lišćaza krmu).

Valjalo bi 5—7-godišnju sitnogoricu ljeti3 i to radje prije negoli kašnje posjeći, da u lišću bude više hranive snage i da mladice iz

1 Visoko pruće. redovito samo po j e d n o stabalce.2 Ja bi jako svjetovao. nek se griču prije, nego li se posieče, pusti najma-

nje godina dana podpune štednje, dok se grmlje ne oporavi i čistine bolje ne-zatrave; tiem će pomladba sigurnija i naprednija biti.

3 Različito od prve iliti od pomladaće sječe, koja se radi krepka pomladjajaza dobe n proljeće ili bar u kasnu jesen obaviti ima.

— 85 —

panja i izdanci imadu kad odrvenit se. Sa posječenih mladica trebalisnate grančice ošmrcati, te ako nije nužda davati ih namah blagu,valja ih osušiti, te sušanj za zimu spraviti.

Nagospodarivanje brsta ili lišća za krmu ne bi bilo stvarnopritežko, ali ne bi lje bilo lako ljude uputiti, da se prihvate osbilj-ski toga načina nabavljanja krme.

Za tu vrst krme i koliko vriedi, znadu na primorskom krasuvrlo dobro. Svako diete znade onud, da im domaće blago žive višebrsteć grič na obćinskom pašniku, nego pasuć vrlo riedku travu, kojaizim toga baš ljeti usahne, kad bi najviše vriedila. A i za krmljenjeblaga šušnjem znadu vrlo dobro. U ogulinskoj pukovniji upotrebljujutu krmu nešto manje, ali u otočkoj i poimence u ličkoj pukovnijitiem više i redovitije, najpače kad nastane oskudica druge krme; alije ondješnji način postupanja još surov, raztrošan, i štetan po paš-nike, a takvo je i sve gospodarstvo krajišnikovo.

U Lici sam često naišao na pravo i ljudski držanu kreševinu(brkovinu, klaštretinu) oko kuće, ali nabavljanje nije vazda premazahtjevom promišljena gospodarstva a kamo li, da se sušanj ljudskispravlja, s toga propane često, što je najbolje. Drugdje hrane blagolišćem siekuć s drvlja ogranke i ovrške, na koje se blago namahnapusti, ili mu taj brst kući dovezu. Najviše rabi im ta krma u pro-ljeće, kad nestane siena, što se prečesto sbiva. Onda daj nasieci,gdje samo stigneš, smrekova i jelova granja pa makar i ne listalihogranaka bjelogorice, da blago bar pobrsti ono pupoljaka i mladiko-vine pa da ne skapa od gladi.

Sudim, da bi se sviet u valjano nabavljanje, sušenje i čuvanjeteta mogao uputiti dvojakim načinom; najprije naustice prigodomtežačkoga propoviedanja, o kom ćemo drugdje govoriti a onda dobrimprimjerom, kojim bi se u prvi mah dakako samo država mogla iztaći.

Neka dakle državna uprava na svojih uzkrisištih dade nasjeći,nasušiti i za zimu uplastiti brsta, što će ga onda stočarom prodavati.Kad u proljeće nastane nestašica krme, bit će već dosta kupaca. Paako bi se na početku sušanj imao i poklanjati, ili ako bi ga neštoi propalo, to bi se onda imalo uzeti pod žrtvu, bez koje još nikadanijedna novotarija nije omiljela.

Kašnje se mogu i nagrade davati onim, koji si ljudski spremesuha brsta po vidjenu primjeru.

Da pako država bude mogla tiem pretežnim primjerom pre-dnjačiti, imat joj je po svem primorskom krasu tuj i ondje dosta

— 86 —

srednje šume. Neka se dakle ne samo sadašnje branjenice, koje va-ljadu, pri segregaciji uzmu pod državne šume (u dosadašnjih segre-gacionih osnovah neuputno predložiše, neka te branjenice pripanupukovnijskim imovnim obćinam), već treba i nove udesiti.

Da se pako to uzmogne udesiti bez prevelikih žrtava, treba dabudu takova uzkrisišta ljudski zakotarena i tolika, da na svakomjedan lugar imade dosta posla, treba da se odkupe zemljišta poseb-nika u branjenici i "da se ondje naseli lugar, komu će se podizanjei nadgledanje branjenice povjeriti. U taj smjer neka mu se uzidjeudoban i uzorno upriličen stan i neka mu se ne samo dopusti, većse neka novcem i drugimi sredstvi podpomaže i nagovara, da si okokuće koliko više može zakotari i umiluje zemlje, da mu bude nji-vom, vrtom ili najpače voćarom, samo neka ta umilovana zemljaostane državna imovina, a lugar neka ju uživa, dok ondje lugaruje.Nemojmo zaboraviti, da ljudski uredjeno malo seljačko gospodarstvovrlo treba, da lugar, mari revno službovati, pa da i to pripomognezaplodbi krasa, kojemu zadatku tolike žrtve namieniše.

Državna je uprava šuma dosadašnja uzkrisišta (branjenice), ni-kog ni ne pitajuć, iz obćinskih pašnika izlučila i posvojila; ali su unovije doba obćine uspješno prosvjedovale proti takovu postupku.Hoteć dakle udesiti još nekoliko uzornih uzkrisišta ili brstika i na-bavišta brsta, neka bi državna uprava gledala tomu prikladne pašnikenamah šumom proglasiti, te ih pri segregaciji u onu polovicu uraču-nati, koja će državi pripasti.

Ja držim, da je umno postupanje i razširivanje nabave brstajedno izmedju najzamašnijih sredstva zaplodjivanja krasa, koje ćepoimence na hrvatskom primorskom krasu u velike valjati, te povodbiti podizanju i održavanju pravih brstika ili šuma opredieljenihtomu, da obiluju brstom. S toga sam tomu priedmetu namienio jošjedno posebno poglavje a u drugom dielu ove knjige obširnu pred-očbu nastojanja oko brsta. To s toga, jerbo je agrikulturna znanostna maćuhinsku premalo marila za tu po kras toli važnu nastojbu.

9.Platna ili zidane ograde.

To, što blago svuda po krasu pustopašice hoda i što ima sva-gdje dosta razglobljena ali čvrsta kamenja, dalo je povoda i postaloje davno već običajem, da se na krasu sve ograde zidju od suhakamenja.

— 87 —

Suhi je zid ne samo najcjenija i najdugovječnija ograda, već setiem sa zemljišta uklanja množina neprilična kamenja a rastlinju na-pokon upriličuje se dobrana obrana od bure, te zatornice bilja.

Hvat dužine toga tuj obična zida (koj je najčešće 5' visok, pridnu 3' a na vrhu 11/2' širok), stoji 60—150, srednjom cienom 110novčića.

Ta će suha platna na krasu, dok je svieta i vieka, mnogo vrie-diti, a po mojih priedlozih valja da vriede i pri naumljenom zaplo-djivanju krasa. Takovim suhim platnom neka se opasuju i ogradjujune samo (kao već došle) oranice, livade, vrtovi, srednje šume, već ipašnici pojedinih sela, dapače i znamenitije goleti.

Takov bi suhi zid postao odličnim dapače dragocjenim činbeni-kom, gospodarstva, komu treba da što bolje i što cjenije osiguramopravne napremice.

U tom pogledu imao bi dvoje predložiti i preporučiti, ne bi lise jedno i drugo podpunoma na um uzelo.

Pošto takvi pregradni zidovi često služe dvojici susieda i poštoje već bilo dosta slučajeva, gdje se susjedi niesu mogli nagoditi, tkoda ima uzzidati ili održavati takov zid, s toga neka se zakonodav-nim putem izreče, da ustanove (obć.) gradjanskoga zakonika §. 854.i 858. valjaju i za suhe zidove, kao i za druge obgrade u toj po-krajini.

Drugo, što bi se imalo na um uzeti, jest to i samo sobom iznaravi stvari proizlazi, da je naime onaj krivlji, koji u takvoj ogradikvar čini, nego li onaj, koji kvar čini ondje, gdje nema nikakveograde. Bilo bi dakle po zaplodjivanje krasa vrlo probitačno, da većikrivac i gore prolazi; a da sbilja tako bude, neka bi se ta većakažnjivost zakonom izrično iztakla.

10.

Poboljšaj seljačkoga gospodarstva.Istina je, da već od davna ima na krasu premnogo svieta,

bud ondješnji stanovnici ne mogu življeti ob onom, što im skrozslaba zemlja daje. Ali njih same i njihovu nedotupavost moramokriviti, što im ipak zemlja više ne daje, što im gospodarstvo pre-malo izmeće.

— 88 —

Prekukavno je tuj stočarstvo; a imali bi baš oko njega naj-većma nastojati, jer im je to glavni izvor privrede. Jadno im na-stojanje, kad se samo gleda, da stoke bude više na broju, kad jemnogo zapate, a hrdjavo ju timare, ne mareć pobrinut se ni zabližnju budućnost, te tako svakoga proljeća nastane oskudica krme,blago skapa od gladi, ili ga kuga uzme daviti. Na tom vrletnomkraju i ne bi se mogla krupna stoka održati; ali da vo prodanmesaru samo 150—200, krava 150—175, koza 20—25, ovca 15 do20 funti pretegne, pak da se vo za 20—30, krava za l5—25, kozaza 3—4, a ovca za 2—31/2 st. prodaje, napokon da se od najboljekrave u najbolje doba dobivaju jedva dvie oke mlieka, to je ipakpreko vrha žalostno i kukavno. Da, da! Stočarstvo je toliko prvo-bitno, da bi se i pasmina te stoke davno već bila zatrla kad ne binajgingavije, što se oteli ili ojanji, od težke nevolje i nehaja u ve-like i redovito poskapavalo, te samo ono za sjeme ostajalo, koje je,rek bi, od željeza.

Po kakvo im je ratarstvo ?! Od ječma i koruna (krumpira) do-bivaju zlih godina jedva toliko, koliko su posijali i posadili, srednjihgodina 4—5 puti toliko od ječma, a 6—10 puti toliko od koruna!

A. voćarstvo? Voćarstvo rek bi, nije se ni zametnuto, premdaje toliko koristno i premda voće svuda, dapače po nizu i smokve itja isto groždje preliepo prispieva

A kućno gospodarstvo! Ta si svjetina do duše sve sama sgo-tavlja, što treba živeža, odiela i obuće, dapače i radila; na žrvnjusamlievaju svoj teg, na stanu satkivaju si ruho i odielo, svojomrukom izdjelavaju svakojako pokućstvo i pokuhinjstvo, isti plug ikola, te do kovača ne treba im nikakov drugi obrtnik; u kratkovješti su djelu svake vrsti i ruke; ali baš s te mnogovrstnosti kunjajuu kukavštini nenapredka.

U malo besieda, u kojugodj ruku uzmeš motriti gospodarstvokraškoga seljaka, svagdje se pomila praviečna prostota i nehaj, damu nema ravna.

A može li to sve, pravo sudeć, i drugčije biti uz bezkrajnusurovost svega onoga, na čem primorski krašanin žive, uz tužnuonu činjenicu, da krašanin pravoga kućišta i ognjišta ni ne ima, većda sa svojim blagom najmanje dvaput a često i triput boravištemienja, dakle da ne može nijednomu dielu svoga posjeda svega putaprigledati a kamo li ga ljudski umilovati, te uz to, da je prije veći

— 89 —

dio najsnažnijih junaka služio u negdašnjoj krajiškoj vojsci, a sad dapolazi u sviet, ne bi li izradio koricu svakdanjega krušca?!

Ele pronalazeći nove d o m a ć e izvore privredi, gradeći pokrasu puteve, poboljšavajuć napremice vlastničtva zemalja, povodomukidbe vojne krajiške službe imajuć narod kad, da radi, i osjećajućpotrebu, da stoji na svojih nogu, uvodeć, šireć i udubljujuć obukustvorit ćemo čitavu povorku uvieta intenzivnijemu gospodarstvu, a tiće uvjeti polagano ali sigurno uroditi plodom. Pored svega toga činise i meni, da sve to ne dostaje smjeru, da onoliko brzo unapriedimopoljsko gospodarstvo, koliko nam treba uspješnu zaplodjivanju pri-morskoga krasa.

I ja sudim, da tomu treba još ponapose špecijalnoga uputa ito najizdašnijega uputa, naime da krašanin ž i v i m o č i m a vidita j napredak, a to će reći, da bi se imala tuj i tamo po krasuustrojiti uzorna gospodarstva.

Koliko sam osvjedočen, da bi takova prava u z o r n a gospo-darstva, p o s v e u p r i l i č e n a p r e m a z e m l j i i n a r o d u , te

p r o r a č u n a n a u o s v j e š t a j k r a š k o g a se l jaka u prilog bilaobćemu napredku, toliko isto vidim jasno, da se ne će moći na brzuruku ustrojiti radi potežkoća, koje ćemo jedva svladati.

Bit će gospode, koja će pohićeti preporučivati, ne bi li se na-mah neka erarska uzorna gospodarstva ustrojila. Ja u svoje imevelim, da bi takova gospodarstva, kojimi bi č i n o v n i c i upravljali,namakla nekoliko dobrih služaba, i da bi vrlo mnogo stajala, a dabi težko ikad povaljala i postala vrstna uputit prostaka na bolje irazigrat ga, ne bi li i on tako radio.

Ja ću malo niže dokazati, da ćemo se morati radovati, dobijemoli valjanih činovnika za šumsko gospodarstvo, koje je ipak jedno-stavnije od poljskoga, i za mjesta kod poljskoga redarstva; a uzornuerarsku upravu poljskoga gospodarstva osobito na krasu ne mogunikako da pojmim.

Dakako da bi plaćenici mogli i u poljskom gospodarstvu dobrimprimjerom napredku jako u prilog raditi, ali bi to imali činiti samoo svom računu upravljajuć onim posjedom, što im je uzgredicedopao uz gotovu plaću; a to bi mogli samo onda, ako najviša oblastpriudesi one prenuždne uvjete, o kojih ću u 24. i 25. poglavju go-voriti. Nužda uzornih gospodarstva i težkoća njihova ustroja nekabudu tomu u prilog, da se dotični dio mojih priedloga na um uzme,

7

— 90 —

Da se povod dade uzornim pojavom u poljskom gospodarstvu,koji bi podraživali druge, ne bi li se i oni isto tako ili još boljeiztaknuli, preporučujem još ova sredstva.

Prvo: Neka se nagradi novcem ili novčanom vrednotom, kojise čim od svoje volje iztakne. Pa sam se sam osvjedočio, da po-jedinci, makar je ovdješnje seljačko gospodarstvo obično na nizkustepenu, jedino svojim pregnućem i po svojoj domisli štošta izvedui postignu, što se sbilja samo sobom iztiče. Nagradi takove izticaje,pa će svjetina navaliti, da bar vidi, čim se ta vrana bjelasa, pa ćese možda radoznaoci i drugi za njom povesti.

Drugo: Neka se osobito izticaji nagradjuju previšnjom odlikom.Pošto je onaj, koji dobrim gospodarskim primjerom prednjači bezsumnje zaslužan po domovinu i državu, to ne bi milost careva od-likovala nevrednika; a to bi tiem više koristilo, što se Hrvatu miletakove odlike.

Treće: Neka se razpišu nagrade za takove poboljšice, kojimse pojedinci ipak ne dosjete.

Četvrto: Neka se daju bezkamatni zajmovi u takove poboljšice,za koje treba mnogo gotova novca ili velika radina snaga, te bi uzto gospodaru težko bilo ići za običnom svojom privredom. Prepo-ručili to već u 7. poglavju govoreć ob obćinskih pašnicih razloživstvar potanje, a sad samo pridodajem, ako bi se obćina zajamčilaza povratu, da onda baš ne bi trebalo uknjižbe toga duga na po-sjedu dužnikovu.

Peto: Neka se daju stipendija umnim seljakom, da mogu uputeradi putovati ili pak polaziti najbolje škole.

Šesto: Neka se pripomoć daje svakomu poljodjelskomu družtvu.Još bi jedno sredstvo imao preporučiti u napredak seljačkoga

gospodarstva, a to su tako zvane p o l j s k e propovied i . To mise propoviedanje čini to nuždnije, što se od obćenite školske obukeu gospodarskoj struci sbog čitave povorke potežkoća bar sad ničemunadati ne možemo.

Radilo se ma o kakvu važnu, mjestnu, gospodarskom pitanju,imali bi prvaci poznavajući temeljito stvar o kojoj se radi, i vještiliepo govoriti, po krasu zaputiti te sazvavši skupštine seljaka, štovećma predočavajuć priedmete u naravi ili bar dobrim slikanu, raz-govietno razlagati, o čem se radi. Ja bar sa svoje strane, osvrćućse na veliku shvatljivost.u Hrvata i na to, što ih lako začara raz-

— 91 —

borit govor, nadam se znamenitu uspjehu od takvih propoviedi. Samobi težko bilo nabaviti valjane propovjednike.

Sudim, da bi se toga posla imalo latiti poljsko-redarstveno išumarsko činovničtvo ; država bi se dakle imala pobrinuti, da se ta-kovi propovjednici uvješte te da uztraju svojim marom, o čem ćujoš potla govoriti u poglavju 24. i 25.

Što ovdje namah ne preporučujem p u t u j u ć e g u č i t e l j a ,povod je to, što mi se čini nevjerovatno, da će se takov skoro naći.Jer bi trebalo, da taj učitelj uz osobitu vještinu u svojoj struciumie podpunoma i liepo hrvatski govoriti pa da na dlaku poznajesve napremice te zemlje, gospodarstvo i značaj naroda.

Najbolji bi tomu bili po mom sudu pojedini seljaci, koji su seu kojoj struci već odlikovali, da idu o tom upućivati svoju braću;ali će još mnoga bura pronjati Velebitom nizastrance do mora, dokse tomu poljskomu evandjelju nadju seljaci apostoli.

11.

Zakon ob usglobljivanju zemlje.Selilačkim običajem, po kom primorski krašani svake godine

mienjaju dva do tri pašišta, privikoše se i imati dvoja troja kućištai uz njih zemlje podkućnice, na kojih težače po svoju.

Istina je dakako, da ta činjenica dolikuje napremicam sta-novišta pokrajine i prvobitnosti današnjeg seljačkoga gospodarstva— jedno joj je i drugo dapače povodom —; ali je i to istina, daje tuj „circulus vitiosus" (uzrok posljedicom a posljedica uzrokom),jer je baš velika razdaleč kućnih zemalja uz dvostruku i trostrukuseobu poglavitim uzrokom, što krašani postojano i ljudski ne obra-djuju i ne nadgledaju svoja polja; te je uzrokom, što nemaju svoj-ski upriličenih kuća, ni pravoga stalnoga zavičaja, na kom bi sebolji napredak temeljiti mogao.

Napredujuća kultura mora dakle da postupice pretvori napre-mice seljačkoga posjeda, a tiem će postići, da se posjed bolje usglobi(prizaokruži, k jednu sastavi). I započeta razdioba šuma ići će zatiem smjerom. Ukidajući služnost paše u šumi, te ograničujuć pašusamu po volji vlastnikovoj, ako se posve ne zabrani, morat će seseljačko gospodarstvo po gornjih iliti po šumskih priedjelih pa dakakoi posjed polja u velike promieniti.

*

— 92 —

U ostalom je seljački posjed i onako razdaleko razmaknut, Jerje došle svaki pojedinac mogao po svojoj volji, gdje godj mu se jesvidjelo, na obćinskom pašniku ili u državnoj šumi izkrčiti i uzoratizemlju, (ni ne izhodiv tomu prave dozvole), a pošto je takovamehkoćenju prikladna tla na krasu vrlo malo, to je u tom, tko kojuzemlju drži i komu bi većma na ruku bila, pravi darmar.

Po tom, što je to tako, najveća je nevolja to, što obćina idržava ne može zagajivati svoje pašnike ili šume, gdje imade takovihtudjih obtočnica, koje posjed prekidaju, naumljeno zaplodjivanje za-prečuju i često posve osujećuju.

To je uprava državnih šuma već dovoljno izkusila, kad jeuzela zagajivati često spomenute branjenice. Malne u svakoj imatakovih zemalja obtočnica, dapače i stanova (za blago) i istih kuća.Pošto se posjednikom i njihovu blagu ne može zabraniti prielaz donjihove zemlje, to je češće smjer zabrane većim dielom osujećen.

Težko bi bilo takove obtočnice nagodbom odkupljivati, jer biobtočenici premnogo za njih zahtievali. Treba dakle z a k o n obu s g l o b l j i v a n j u z e m a l j a , po kom bi ondje, gdje umno zaplo-djivanje sglobita pašnika ili šume odrješito zahtieva odkup njimiobtočenih zemalja, posjednici tih obtočnica dužni bili ustupiti ihvlastnikom obhvata, u kom su, ili u zamjenu za druge zemlje isteciene, ili za gotov novac po prostoj procjeni, koliko sadašnjemu po-sjedniku vriedi. Već to, da takov zakon obstoji, unapriedilo bi dobro-voljno usglobljivanje, nit bi prečesta poraba toga zakona trebala.

12.D r u m o v i .

Na krasu, već po naravi preko mjere nepristupnu, jesu i bitće drumovi većma, nego drugdje najpoglavitiji fizični nosioci kulture.Kad su gradili hrvatske ceste tja i u najnovije doba, nije se nitkosjetio nesrećnoga krasa, preko koga se prevaljuje a Bogu je plakatii morali bi u sav glas kukati, ne bi li se nadoknadilo, što se jeonda zanemarilo.

Ni n e m a n i k a k v a druma, koj bi poprečice udarao prekoprimorskoga krasa i prema moru sve to nižih koritastih mu podovaa k jednu spajao pojedina kraška sela 1. I danas prevaljuju kras

1 Ne govorim ja tuj o putevih za nevolja ni o stazah ili nogostupih, kojihima nekoliko u ogulinskoj, manje u otočkoj, ni malo u ličkoj pukovniji.

— 93 —

samo takovi drumovi, koji spajaju gorje iza krasa sa lukami jadran-skoga mora. — Posve pri dnu obale ima do duše prieka cesta izgradjanske Hrvatske (od Rieke preko Novoga) do Senja, nastav-ljena hrdjavim putem do sv. J u r j a . Ali je i taj drum sagradjensamo s vojničkih obzira na lučke gradove poradi bure, koja po kojitjedan dana ne da morem obćiti; taj drum ne vriedi krasu ništa,jer je izveden po kamenitu okrajku podgorja, gdje većim dielomnije moći zaplodjivati.

Izim toga imadu još na primorskom krasu ovi drumovi i ceste:1. Istom dogotovljen drum od O g u l i n a do N o v o g a , po-

ložitost (pad) mu je prosjekom 1·5" (maksimum 4"), a tiem je ve-liki dio ogulinskih prašuma pristupan postao prometu.

2. Od K r i v o g a P u t a do Senja, prosječna mu je položitost6" po izvještaju gradjevnoga odjela hrvatsko - krajiške zemaljskeoblasti.

3. Od Karlovca i Otočca dolazeći, god. 1837. odboden drumpreko V r a t n i k a u S e n j , od Vratnika (2160 stopa povrh mora)nizastrance k moru, prosječna mu je položitost 3·4" (maksimalnapoložitost 4").

4. Stara, već jednom premještena cesta od O l t a r a k S v e t o m uJ u r j u , kojoj je prosječna položitost 5·9" a čestimice 7—8", te sepo strminah ne da održavati.

5. Cesta povodom velike prodaje gore dielom po negdašnjemuvoznom i izvoznom a potla po sadašnjem šumskom proizvodnomdioničkom družtvu, a dielom (od Halana) po državi sagradjena, kojaod Š t i r o v a č e počimlje te se prevaliv M r k v i š t e i H a l a n nizastranu dovijuga do S t i n i c e i J a b l a n c a . Halan je na prevali4374' visok. Od Štirovače do Mrkvišta računaju se 3·6", od Mr-kvišta do Halana 1·4" a od Halana do Stinice 4·4" srednje polo-žitosti, na najstrmijih mjestih 4·5, 3·6 i 6".

6. Drum od G o s p i ć a do B a g a , na O š t a r i j i prevaljujuć2749' visine, gradjen je god. 1845—46. Od Oštarije do Baga ra-čunaju se 3·9" srednje, a mjestimice 4'' položitosti.

Ceste pod 2. i 4. brojem stare su gradnje, čestimice prestrme,te ih nije moći održavati, nit se smiju kola ljudski tovariti; trebadakle, da se čestimice premjeste.

Sve te ceste ne presiecaju primorskoga krasa na poprieko većudaraju, ne obziruć se na mnoge razdaleke zaseoke po krasu, sanajviših prevala gorja upravo put luke. Pošto je takva cesta pre-

— 94 —

valila goru, izvijugalo ju niza stranu premnogimi zavojicami, kojesu jedna niže druge često na blizu i vrlo kratke; dočim bi boljaki napredak primorskoga krasa silno zahtievao, da cesta udarajućakrasom k moru nizastrance jednom jedinom dugom zavojicom, pre-siecajuć poglavito koritaste podove, zahvaća što dalje može, a to bise bilo moralo učiniti tiem većma, jer kako već dvaput rekosmo,nijedna cesta ne presieca krasa po prieko.

Što se je tako griešilo osnivajući ceste, bit će uzrokom to, štose je došle gradnja cesta samo sa strategijskoga stanovišta i samopo propisih tehnike obavljala te se gradjevnim činovnikom na voljuostavljalo, neka samo cestu ljudski sagrade, a da li će i koliko na-rodnomu gospodarstvu koristiti, to da osobito na um uzmu mjernici,nije ih nitko nagonio i ljudski nagledao.

Druga je pogreška bila ta, da cestari niesu imali uz cestesvojih posebitih kućica. Osjetilo se to gradeć cestu od Ogulina putNovoga, te ne pogriešilo opet. Cestarske kuće pripadajuće onomu,čija je cesta, vriede na krasu više, nego li drugdje, jer mogu uvelike u prilog biti z a p l o d j i v a n j u krasa. Mudro bi i probitačnobilo dopustiti cestaru pače stvarnom pomoćju osokoljivat ga, nekaoko cestarske kuće, koliko više može, zakotari i pretvori tla uvrtove, njive i livade. Ostane li taj zaselak, što se samo sobom kaže,državnom svojinom, i uzhtiju li stariji prigledati, da cestari na ta-kovih gospodarstvih ljudski i sduševno gospodare, onda eto svakeprilike i udobe na takvih zaseocih, a to će u prilog biti i boljemuodržavanju ceste i zaplodjivanju krasa.

I samo o d r ž a v a n j e cesta nije onakvo, kakvo bi moralo biti.Ceste pod brojem 2. i 3. gradila je doduše država, ali ju po-

pravljati i nasipavati moraju obćine, koje se mnogo za to ne brinu.Bud dakle država osjeća dužnost i nje se prihvaća, da obćemuboljku u prilog uloži milijune u zaplodjivanje krasa, to bi onamorala i te ceste, pošto istomu smjeru služe, održavati sve dotle,dok se obćinska sviest ne uzbudi i u toliko ne ojača, da joj se uz-mogne povjeriti briga za javna obćila prvoga i drugoga reda.

Državni nadgled, da se ceste popravljaju, povjeren je gradjev-nomu osoblju u štopovih. Iz tieh središta ne mogu oni, kako valjanadgledati popravljanje i nasipavanje, dočim bi to poljski činovniklako mogao obavljati u svom kotaru. Pošto se pako u taj specijalniposao može uputiti svaki poljski činovnik, to bi ja preporučio, dagdjegod se u napredak namjeste činovnici zaplodjivanja krasa, da im

— 95 —

se i o d r ž a v a n j e javnih cesta povjeri. Samo se sobom kaže, daim se ne bi imala povjeriti k jednu i gradnja, a svakojako bi uposlu održavanja imali poslušati gradjevno ravnateljstvo.

Govori se još o gradnji novih drumova a ti bi b i l i :7. Ogranak druma medju Ogulinom i Novim preko Dre-

ž n i c e i kroz prašume, koje će pri razdiobi pripasti državi, doS e n j a .

8. Prodjuljaj ceste diljem obale od S e n j a do D a l m a c i j e .9. Nadšumar je M a l b o h a n predložio još tri ceste, da se

sastave visočine sa obalom, jedna bi medju K l a d o m i S t a r i mG r a d o m dopirala do mora, druga od L u k o v a Ž u g a r j a doK a m e n a K o r i t a a treća uzduž otočko-ličke medje sastavljalaobćine C e s a r i c u i P r i z n u .

Cestami pod br. 7. i 9. mogli bi se krašani poštenim načinomi ne čineći kvar drvariti; te ne bi trebali na vandalsku i kradjimicesve u počep posiecati, što gorjeti može, a baš taj način je u velikekriv ogolećivanju k r a s a . Cestom pod br. 7. mogle bi se državiostale prašume unovčivati.

Cesta bi pod br, 8. osigurala obćenje svih miesta na samojobali za takovo doba, kad bura ne da morem obćiti. Ali ta cestanije baš sastavni dio osnove zaplodjivanja krasa.

Koliko su godj sve te netom spomenute ceste koristne, toipak nijedna nije priekim obćilom svega krasa. U korist tolikovriedećeg zaplodjivanja krasa na tom nesrećnom kraju moramdakle, što većma mogu, preporučiti, neka se sagradi cesta, koja bisav taj priedjel u srednjoj v is ini a poimence koritaste mu podove,po kojih su sela naseljena, poprieko presiecala, uporabiv u taj smjeri one česti drumova sa gorja k moru udjarajućih, koji bi u priekustrieku pristajali. Pošto je smjer toj priekoj cesti, da spoji jednos drugim sva sela primorskoga krasa, štono im je raznolik vidokrugpo onih stranah i koja su jedno od drugoga razdaleka, to bi da-kako ta cesta morala sad uza stranu, sad niza stranu zakretati,samo joj položitost ne bi smjela veća biti od 4", kako se to za-htieva, da valjadju gorski drumovi. Samo se sobom kaže, da bi s teglavne prieke ceste (kao s one pod br. l—3) imali dopirati ograncido onih sela, do kojih bi bilo prezahodno glavnu cestu primicati.

Sve će te ceste vrlo mnogo stajati, te će se pri gradnji moratištediti. Ali nemojmo štediti prikraćujuć im d u ž i n u , t. j. da nedosižu, kuda bi morale dosizati, jer to je glavni uvjet njihovoj

— 96 —

valjanosti, već štedimo pri uzgrednih uvjetih, kakvi su živina, do-prsnici (perde), odrazači i dr.

Svaki novi odbod (trasu) treba izpitati s narodno-gospo-darskoga, strategijskoga i gradjevno-tehničnoga stanovišta. Poštonapokon gradnjom cesta treba upriličiti novih izvora privrede, dase uzmogne zaplodjivanje krasa uploške udesiti, neka se gradnjetako porazdiele, kako će ih krašani sami ne samo moći obaviti,nego kako će uz obavu drugih radnja pri zaplodjivanju krasa kojidesetak godina imati gdje i štogodj svejednako i neprestance pri-vredjivati.

Izim toga trebat će i mnogih d r u g o t n i h p u t e v a , jednos toga, kako već prije rekosmo, da se može doći do zaselaka, kojisu od glavne ceste udaljeni, a drugo s toga, da se šume otvore pro-metu. Uzmimo na um mnoge dosadanje gradnje cesta, koje suudešene ne gledajući na potrebe budućnosti, pak su potla napušteneili same propale, uzmimo i to na um, da takva drugotna obćila nezahtievaju udobnosti, već samo da vriede i valjaju smjeru, ako susbilja kulturno djelo.

13.

Nabava novih izvora privrede.Budući krašani radi privrede hrane, koju im njihova zemlja

ne može nasmagati, moraju u sviet, da rade ili da prosjače, i bu-dući je to u velike štetno po kulturu samoga naroda i po obradji-vanje zemlje, to evo sudim, da je jedna izmedju najodličnijihuporava zaplodjivanja krasa nabava novih d o m a ć i h izvora pri-vrede.

Ako li se prouče moji priedlozi, to bi se pronašlo, da ćemose njihovom izvedbom dokopati velike povorke takovih izvora pri-vrede, kojimi bi se mogli tiem više zadovoljiti, što su im krašaniveć dorasli.

Po tih mojih priedlozih imala bi se za koji desetak godinasilna platna od suha kamena uzzidati, veliki pašnici očistiti, mnogeceste posagraditi; radnja bi se u šumah tako udesila, da bi trebalomnogo više radnika neg li danas; kuće bi se za plaćenike imaleuzzidati, a mnogi bi manji plaćenici mogli biti i seljaci; u kratkobile bi rada i posla pune ruke, samo se ne bi smio dati inostran-cem, već domaćim radnikom.

Često se preporučivalo, neka se uvede svake ruke obrt, nekase podignu tvornice.

Priznajem korist tieh izvori privrede, osobito slobodne ruko-tvorbe, koja se sada toliko pogrešuje; ta bi osobito ženskim glavami ostarjeloj čeljadi dobro došla.

Ali ja sudim, ,da državna uprava nije vrstna upriličivati ta-kove podhvate i da će se obrt i promet sam sobom uvriežiti i kakotako okrilatiti, čim se željeznica do Dalmacije dogradi i sve osno-vane ceste izvedu, da kras ne bude iz obćenja onako izobćenkao danas.

Država neka samo bude spremna i brza braniti te podupiratinastojanje posebnika te možda i potaknuti djelatnost kojega družtva.

14.

Um naroda prema šumi.Haranju šume, kojim je po mnogih krajevih zemaljske kruglje

silna šteta počinjena, ovelikim je, dapače često najvećim povodomljudski um, ljudska ćud prema šumi.

Čini se, da su jedini germanski narodi, ponajpače Niemci jošu pradoba blagoumno i miloćudno postupali sa šumom. S toga imse je i ušuljao hrast u njihovu prastarinsku vjeru, a po vjeri do-stojavala se i šuma sve to većeg štovanja; toliko stoji, da su Niemcijedini narod, koji nije poharao svojih šuma, pa su s toga Niemciizumitelji i učitelji šumskoga gospodarstva svemu ostalomu svietu.

Nijedan drugi narod nije tako umovao i osjećao, već je još ionda plienjao i harao šume, kadno je već bio na visokom stepenukulture. Istom kad je sve šumsko bogatstvo uništio i s toga var-varstva sam stradati počeo, uze se jedan narod za drugim nevoljidosjećati i šumi prijateljevati ne do duše posve draga srdca, alis osvjedočaja, da je šuma koristna. Hladna je do duše ta prijazan,kao i svi ženici, kojih je samo razum sveo; ali u toliko vriedi, daje moći održavati, čuvati te iznovice zagajivati šumu.

Govore obćenito, da Hrvati ne mare ni za drvo, ni za šumu,da su bezdušni haraoci šume, da su oni jedino gramzeć za pusto-šenjem ogoletili velebitske strane do mora. Doduše i ja ne bih rekao,da je šuma prirasla za srdca jugoslavenska, ali mi se ipak Hrvatine čine neizlječivi šumski varvari. Jer sam naišao na dosta poda-taka, po kojih narod nit baš mari za šumu, nit ju mrzi, al ju ipak

— 97—

— 98 —

uzme čuvati, čim osjeti, da mu je to koristno; uploške gledajujužni Slovjeni više na korist, nego li na ono, za tim ih srdce boli.

Sudim dakle, da se zaplodjivanju krasa ne će suprotnuti umi čud naroda, samo treba seljaka uputiti, koliku će mu to koristdonositi; samo ga treba uputiti, da je šuma dragocjeno blago itreba ga oštro kazniti, gdje se usudi harati i krasti goru.

Pokazivahu mi svejednako, koli nemilice krajišnik sakati dr-vljad i pripovjedahu mi, da mah otevša kradja gore još ni sad nijejenjala. Ali kad sakate drvlje, klaštre ga samo, da nabave krme;a kad se o tom radi, da kraj išniku od gladi ne skapa stoka, ondase nemojte čuditi, kad svojevoljno, al ipak bojeć se, da ga ne za-teku na brzu ruku i hrdjavo ogranke odsieca. A što se tiče kradjegore, to moram izpovjediti, da je državna uprava vrlo mnogo tomukriva, što je ta kradja otela mah.

U takovih šumskih priedjelih, kakove su primorske pukovnije,nije ništa naravnije, već da stanovnici žele iz šume njihova zavičajavaditi kakvu takvu korist. A što je državna uprava, čije su svešume bile i čije su još, što je, rekoh, učinila, da upriliči unovči-vanje toga zamamljiva prirodnog bogatstva? Do najnovijega dobagotovo ništa. Jer je i danas malne polovica svieh šuma prašumskastarogorica, koja ondje trune, gdje je uzrastla, i koju je trebalo, daje pameti bilo, sve po redu sjeći i prodavati tiem više, što je mor-ska obala blizu, a na njoj gora neprestance dobro prolazi.

Dakako da bi bilo trebalo o velikom trošku sagraditi čitavumrežu cesta, kad bi se bila hćela iz bogatih prašuma prava koristvaditi; ali pošto se takov trošak za cielo naplaćuje, to moramo samožaliti, što se dosle nije nasmoglo dosta novca, da se toli koristnamreža cesta sbilja izvede. A da je to učinjeno, to bi bilo stanov-ničtvo pri gradnji i održavanju cesta i puteva, pri sječnjavi i izvozustarogorice mnogo zaslužilo, ne bi dakle bilo osiromašilo, te bi sebilo priviklo poštenoj privredi mjesto kradji gore.

Mjesto toga ustrojilo nekakva skladišta gradiva i goriva nasamoj obali 1. Tko je bio voljan, mogao je onamo pod stanovitucienu dovoziti goru, samo si je morao dati doznačiti stabla po šu-marskom osoblju, pošto je platio šumarinu.

Što su pako mogla ta skladišta koristiti, dokle nije bilo pu-teva i dokle se nije mogla gora izvoziti?! Dapače skladišta bijahu

— 99 —

kriva, što se je više počinjalo kvara, jer se je više gotovine mogloprodati i više pri tom dobiti, a i drugačije bijahu povodom pusto-šenju po južnih stranah Velebita, jer ih je šumska uprava moralapodpomagati, da ne propanu, a pošto do zagorja nije bilo puteva,to ne bje druge, već neprekidce doznačivati goru na današnjem pri-morskom krasu.

15.

K r a d j a gore.Koliko je u ostalom opasnim i zamašnim činbenikom postala

kradja gore u primorsko-kraškom gospodarstvu, može se po tomomjeriti, što s v a t k o smatra tu kradju glavnim izvorom privredeondješnjemu stanovništvu i to prvim iza ratarstva.

G. 1868. naračunala je šumska uprava 1209 kubičnih hvatiu h v a ć e n e gotovine, pokradene po šumah triju primorskih pukov-nija. Taj je broj tiem zamjerniji, što svim krajišnikom još i dandanas pripada pravo drvarenja i paše a poglavito samo krašanikradu goru i to po velebitskih stranah oboritih prema moru.

U predjašnjem poglavju dokazah, da hrvatski krajišnik nemari mnogo za šumu, pak se bogme od nje i ne žapa, a da gadosadašnja šumska uprava nije bila vrstna uputiti, koliki je griehkradja gore, što bi on tiem manje vjerovao, jerbo je samo ondjekrao, gdje je bezplatice i goru dobivao i svoju stoku pasao, gdjese je dakle smatrao suvlastnikom. Isto zakonodavstvo novijega doba,poimence zlosrećni 18. §. šumskoga zakona od g. 1852. mnogo jekriv zavladaloj razvraćenosti, jer po tom § ne smatra se prisvaja-nje gore kradjom, gdje prisvojitelj ima pravo drvarenja i paše, većsamo prestupkom.

Ali pored svih tieh dosta podražljivih povoda ne bi ipak kra-dja gore otela mah toliko, da nije skrajnje siromaštvo sve to višenagonilo naroda na kradju.

Trgovina gore na obali mora, jedva dočekujuća svaku vrstgradiva i goriva, ma koliko ga bilo i odkudgodj dolazilo, olakšavadakako počinjanje kvara po tom još opasnijega, što su susjedniotoci i susjedni priedjeli dalmatinskoga kopna još groznije goletinego li kras hrvatske vojničke krajine, te s toga pitaju s ovogakraja gorivo, makar kako hrdjavo bilo, ogranke, panjeve, pridanke.

Pa ipak, ne bi čovjek vjerovao, kukavna je privreda, što seje krašanin kradjom gore dosine. Ja sam se glavom osvjedočio, do

— 100 —

kakvih se skrajnosti tuj dolazi. U svakom primorskom mjestu vidiosam, gdje prodaju to kukavno gorivo, polutrule kržljave ostanke(klipovlje, pruće, kvrgovlje i pridanke) nekadašnje šume. Takovogorivo donose ponajviše žene, nedorasla mladež i sjedoglavi starci— donose ga 2—3 ure daleko na svojih ledj ih, ili natovareno, namagaradi ili na hrdjavoj kljusadi. Takov doduše mali naramak go-riva, što čeljade na sebi donese , prodaje se pri moru po 7 do 10novčića a tovar po 15 do 25 novčića. A da tieh kukavnih 7—10novčića zasluži, potrati čeljade što kupeć, što noseć i vraćajue sekući tri četvrtine dana!

Najopasniji su kupci, dolazeći sa dalmatinskih otoka. Oni na-ruče ili pokupe kradene gore, koliko na barke nakrcati mogu, alisu ipak toliko mudri, te ne će da plate, dok se sve ne nakrca, dokdakle ne mine pogibelj zapljenbe.

Tako biva svuda po primorskom krasu, ali je najvećma otelomah u Lici.

Nadšumar M a l b o h a n piše u svom izradku od g. 1872., „dase žalibože prečesto ponavljaju dobe, kad Ličani ne mogu baš ništaprivriediti, onda ih najveći dio udari u kradju gore. Osam do desetsati daleko preko hrapavih i vrletnih stiena i klanaca izvlače rogove,šube, vesla, duge po cent i dva težine a gdjekad i teže tovare, teih prodaju po 40—50 novč., ako ih na toj kukavnoj privriedi naobali ne zateku i sve im ne otmu. Često se sbiva, da jake ljude-skare, Herkulova stasa i uzrasta, preterećivajuć se takovim tovarimaprije reda zaglave".

„Naši krašani", napisa prije nekoliko godina nadšumar Kr-me n i ć, „životare kukavno, najvećim dielom samo kraduć goru topo državnih šumah to po obćinskih pašnicih, izkapajuć na ovih pa-njeve i žilje preostala grmlja te prodavajuć kukavno to gorivo štopo ostrvlju što po dalmatinskom kopnu. Isti Pažani doplove na svo-jih korabljah do ličke obale, te tuj, dakako u sporazumku s Ličani,izkapaju panjeve i žilje, ne brineći se ni za pravo, ni za zakon.Već su mnogi Pažani prigodom takvih noćnih plovitaba, kad ih jevihor zatekao, postradali i zaglavili. Ono 800 duša Žugarana i Lu-kovljana živu izim malo koga jedino o kradji gore; poglavarstvoim, negdašnja satnija, dokazala je g. 1865., da 9 kuća i u njih 160duša ne imajući nikakve druge zasluge (jer na onoj pustoj obaliniesu imali gotovo nikakve zemlje), ma i ne hćeli. moraju krastigoru, ako ne će od gladi pomrieti".

— 101 —

Ta toliko mah otevša pa ipak slabo koristna kradja gore naj-više je kriva ogolećivanja primorskoga krasa a samo se sobom kaže,da uz takove neprilike nema prilike zaplodjivanju • krasa, kojemuse hoće bar tolika sigurnost, da se u ono ne dira, što se težkommukom stvori. .

U svu sreću bezdušan je primorski krašanin samo u državnojsumi ili na obćinskom pašniku, gdje ga pravo uživanja slobodi; a l ig d j e p o s e b n i k u z m e z a g a j i v a t i , o n d j e j e b a r u t o l i k oo b z i r a n , d a n i k o m u n e o m r a z i p o d i z a n j a gore.

Uprava je državnih šuma do duše u taj smjer, da zapriečikradju gore, na kraju svake ceste do obale postavila šumske stražei pregradila ceste priečkami, te se samo ona gora propušta, zakoju ima pismena izprava (a druga se zapljenjuje). Al i po drugihkrajevih primorja ne ima te kontrole. Dužne su istinabog kr. ca-rinske i porezne straže zaprečujuć kriomčarenje ustavljati i kradenugoru; ali pošto ne pripadaju šumskoj upravi, to je i to ostavljanjevrlo nedostatno, a to nije ni malo pohvalno po financijalnu upravu.

Pošto jedne i druge straže omjerice vrlo mnogo stoje, to bibilo u velike probitačno ukinuti sve posebne šumske straže a finan-cijalnoj straži povjeriti posvema ustavljanje kradene gore, kao štoimadu ustavljati kriomčare. Al i ne bi smjela ta povjerba ostatisamo na papiru.

Kad se obavi razdioba šuma i kad se kraške šume proglasebranjenicami, onda će se sam sobom pooštriti kazneni postupak.Samo neka sudovi na brzu ruku sude prijavljenim šumskim pre-stupkom, da ne zastare i po tom krivci ne prodju bez kazne.

16.

Poljsko redarstvo i uprava šuma.

Govoreć o tom priedmetu predpostavljam s valjanih razloga,da je ono već dovršeno, što je u području triju kraških pukovnijaistom započelo, a to je razdioba šuma. Činim to tiem više, što ni-kako ne bi mogao svjetovati. da se u veliko započme zaplodjivanjekrasa ili preustrojba šumske službe, dok se ne obavi razdiobašume.

Po predloženih osnovah razdiobe imale bi sve državne šumena krasu postati svojinom pukovnijskih obćina.

— 102 —

Već predložih i opet preporučam, da se od toga odstupa iz-uzmu gričevi, spomenuti u 8. poglavju, koji bi imali obćinam slu-žiti uzorom pomladjivanja gore i namicanja brsta.

Pristane li se uz taj priedlog, to bi država na primorskomkrasu posjedovala 6000—8000 rali šume a pri upravi te šume nebi financijalno, već jedino stanovište obćega blagostanja mjero-davno bilo.

Ostali dio državnih šuma izlučio bi se na visočinah iza krasa ;budući pako i onud pogibelj ogoljaja postoji, to bi se prometu goreiz toga diela šuma imale postaviti one granice, o kojih ću u 21.poglavju govoriti; te granice ne čine mi se ipak toli pretežne, dase ne bi smjelo pomisliti na novčani dobitak od toga posjeda, s togabi pri upravi tieh šuma imao najvećma odlučivati f i s k a l n iinteres.

Po zakonu od 15. lipnja 1873. imadu se do duše sve šume,što se odstupljuju na ime aequivalenta za pravo drvarenja i paše,predati velikim pukovnijskim imovnim obćinam, ali 4. članak togazakona dopušta mudro izlučbu pojedinih obćina, dapače i pojedinihsela i to uz prihvat punomoći pukovnijske obćine.

Veliki podhvat zaplodjivanja krasa, čini mi se, odrješito za-htieva, da se takove izlučbe imadu na krasu što obilatije dopuštati.Pošto se samo od najužeg spoja priedmeta, uživanja sa uživaocinadati možemo onomu maru, onoj štednji, onomu odricanju i onimžrtvam u korist budućnosti, što ih zahtievaju šume, koje su većpočele ogolećivati, ili kojim ta pogibelj prieti, to moram individualnurazdiobu medju pojedina sela smatrati jedinim pravim najbližimsmjerom cieloga uporavljaja. Najviše, što bi mogao popustiti, akose individualna razdioba poradi prevelikih potežkoća ne bi moglanamah obaviti, jest to, da se za sad prielaznom ustanovom barkraške obćine svake pukovnije u posebnu cjelinu od pukovnijskihimovnih obćina odciepe.

Tako bi se primorski kras dostao svojih posebnih upravaobćinskih šuma. Toj bi upravi trebalo povjeriti i one gričevite paš-nike, koji bi se (pogl. 8.) imali s toga, što su to već bili, i uprilog zaplodjivanju krasa šumom proglasiti, a na njih srednja gorauz namicanje brsta podizati.

Ima li se od te nove uprave što posve vrstna i valjana oče-kivati, a samo tiem se može smjer postignuti, dočim poso srednjeruke mnogo novca stoji, i dočim se njim ne bi moglo demonu

— 103 —

ogolećivanja na rep stati — to trebaju toj upravi dobro plaćeniorgani, stajati će dakle toliko, da će taj trošak daleko nadmašitisadašnji prihod šume. Nije dakle prilike, da će preuboge kraškeobćine voljne biti postaviti takov predragi aparat. Pošto je pakozaplodjivanje krasa i onako postalo državnom brigom, i pošto su utaj smjer velike svote opredieljene, to sudim, da bi vlada imalasav trošak uprave obćinskih šuma na primorskom krasu do boljihvremena iz državne blagajne podmirivati. Dapače neka država sa-gradi i uzdržava i one zemljami providjene stanove, što će šumar-skomu osoblju bezuvjetice trebati, hoće li se, da ovo po svojojdužnosti ljudski službuje; samo neka onda ti stanovi ostanu državni.

Za tiem treba po mom sudu bezuvjetice, da državna vlast iz-dašno i postojano starješuje upravam obćinskih šuma. To starje-šovanje ne treba do duše dalje zasizati, nego da se osigura ono,što zakon propisuje o kraških šumah; te osigurbe treba na krasutriput većma, nego li po ostaloj krajini. Jer ponajprije može na tomtlu svaka pogreška preopasna i takova biti, da se ni ne može po-praviti, a za tiem ne ima u kraških obćina glavnoga uvjeta vlastitojinicijativi u smjer posve valjana upravljanja šume.

Prvlji će razlog svatko shvatiti, tko se sjeti često spomenuteopasne naravi kraškoga položaja, a da nedoraslost obćina dokažem,valja mi zasegnuti podalje.

Dobru šumskomu gospodarstvu treba ne samo površine izemlje, već i neke glavnice u svih šumskih razdjelih nalazeće se,svakovjeke žive gore. Budući ta glavnica male kamate izmeće avazda se unovčiti može, dadu se zamamiti lahkoumni i potrebnivlastnici šume, da izvade glavnicu, to jest da posieku goru. Natoj istini temelji se najvećma razlog, za što samo imućnici gospo-dariti mogu šumom i za što je šumsko gospodarstvo najnaprednijeu velikih posjednika; a zašto u malih posjednika često nema ni-kakve šume, ili im je manje više poizsječena.

U svaku će ruku obćine na primorskom krasu dugo jošsirotovati, ali je gore to, što će se po mom priedlogu morati odnjih zahtievati, da na svojih gričevitih pašnicih podižu goru, t. j.da na grdnoj prostoriji, ne dirajuć u nju više godina, istom stvoreglavnicu žive gore, s toga bi se deseterostrukim za jedno mogaoobkladiti, da će samo snažnu pritisku najviših oblasti poći za rukomnagnati obćine, da sbilja doprinose takove žrtve.

— 104 —

Istinabog, zakon od 15. lipnja 1873. podvrgava uprave obćin-skih Šuma, štono će se poslije razdiobe šuma ustrojiti, državnomunadzoru; al biva to samo poštedljivim načinom, koji može valjatiu drugoj krajini, gdje nema tolike opasnosti. Sudim dakle, da bise te ustanove glede primorskoga krasa imale oštrije priudesiti i uzakon unieti.

Takovoj šumskoj upravi trebalo bi napokon i ono 6000 do8000 rali uzornih srednjih šuma predati, što bi po mojih priedlozihna primorskom krasu ostali državnom imovinom; samo ne bi upravaglede tih srednjih šuma, kao i glede državnih činovničkih zaselakaimala primati odluke od obćinskih odbora, već od politične zemalj-ske oblasti.

Zakoni i mjere, što ih ja u prilog zaplodjivanju krasa pre-poručujem, zahtievaju, ako im nije sudjeno ostati samo crno nabielu, vješte organe poljskoga redarstva, koji će provedbu tih zakonai miera nadgledati i pri dotičnu postupku političnim oblastim po-magati, i l i ih zastupati.

Pošto je ta služba većim dielom šumske naravi i pošto sešumarsko osoblje lako uvješti u te poslove; pošto za tiem nepristup-nost krasa ne dopušta zaokružbe velikih službenih kotara; pošto seje napokon jedva bojati, da će jedan posao smetati drugomu, jerće biti jedna najviša oblast, to ja sudim, da bi se poljsko redar-stvo na primorskom krasu imalo po pravilu povjeriti upravi ob-ćinskih šuma.

A pošto je zaplodjivanje krasa i sve, što k tomu spada, ne-kakva osobitost, kojoj treba posebna nauka, te uzevši na um, da sena krasu počinjene pogreške mogu preko mjere ljuto osvetit, toneka se kod zemaljske politične oblasti za obavu dotičnih posalaustroji posebni ( k r a š k i ) odjel a u njem neka se namjeste naj-odličniji vještaci.

Taj odjel neka upravlja i sudi u svih javnih poljskih poslovihprimorskoga krasa, u kratko neka mu se onakov položaj i onakovasamostalnost upriliči, kakovimi se odlikuju njemačka glavna raz-godna povjerenstva, a u takvo se povjerenstvo neka kašnje i pre-tvori taj odjel, čim nastane hora glavnomu uredjivanju zemaljskogavlastničtva 1.

1 Tiem su predloženim razgodnim povjerenstvom donekle predteče ilipredšastnici sadašnja srednja i mjestna povjerenstva za odkup prava drvarenjai paše u državnih šumah vojničke krajine

— 105 —

Pošto se napokon od svakoga izvršujućega činovnika ne možezahtievati (jer nema čim), da iz svog žepa nabavlja knjige, kakoće vazda stajati na visini posebnog znanja, tičućeg se zaplodjivanjakrasa, a kamo li da o svom trošku putuje, kako će si svojimočima i potanjim iztraživanjem pribaviti potanko znanje o zemlji ikulturnom joj napredku; te pošto je poznavanje zemlje i krasavrlo nuždno, ako se hoće u tom odjelu uspješne raditi, to mi sečini, da bi trebalo kod politične zemaljske oblasti uz onaj upravnijoš drugi odjel za p o z n a v a n j e z e m l j e i k r a s a stvoriti u tajsmjer: a) Da ljudski sastavljen te i tiskom što većma razširen opiszemlje i krasa vazda popunjuje i uzdržava na visini vremena, te danova popravljena i popunjena izdavanja priredjuje. 6) Da posebnimuzej svieh priedmeta, koji se tiču zaplodjivanja krasa, a uz to e)i knjižnicu za poznavanje zemlje i krasa zametne i uzdržava navisini dana. d) Da organom poljskoga redarstva i drugim nasto-jaocem oko zaplodjivanja krasa, na zahtjev ili od svoje volje, kadvide, da je to nuždno, razašilju takova putila, ili što sami znadu ilumiedu, da im u horu priobćivaju.

17.

Zakonarstvo o zaplodjivanju primorskoga krasa.

Prijazni čitalac neka se izvoli sjetiti, da sam ja za uvjete ipomagala zaplodjivanju primorskoga krasa ove naredbe i zakonepreporučio:

a) Da se sve podpune goleti proglase državnom svojinom. (Upogl. 7.)

b) Da se većma gričeviti pašnici proglase i u katastar upišuburnom. (U pogl. 5. i 6.).

c) Da se poprave osnove šumske razdiobe, kako će svi oni gri-čeviti pašnici, od kojih se po priedlogu u pogl. 6. i 8. imadustvoriti uzorne srednje šume, pripasti šumom državi na imeostajuće joj polovice.

d) Neka se povodom sadašnje javne katastracije potanko izpitapravo svojatanja krčevina u šumi i gdje je slab temelj, da seto pravo ne prizna. (U pogl. 5.).

e) Da se stvori zakon o razdiobi obćinskih pašnika medju po-jedina sela (u pogl. 5.) i to za onaj vrlo vjerovatan slučaj,

8

— 106 —

ako se ta razdioba ne bi mogla obaviti po sadašnjoj katastracijiza zemljištnik i zemljarinu.

f) Da se izdadu ustanove, kako se ima gospodariti seoskimi paš-nici. (U pogl. 6.).

g) Da se zabrani imati koze, ili bar, tko ih ima, da ih smie iz-goniti samo na svoje ogradjene zemlje. (U pogl. 6.).

h) Da se stvori zakon o razdiobi seoskih pašnika medju seljakeili kako da drugčije pašnici dodju u posebničke ruke. (Upogl. 6.).

i) Da se uporabi 854.—858. §. o. gr. zakonika na platna, kojimisu ogradjene kraške zemlje. (U pogl. 9.).

k) Da se izreče veća kažnjivost za kvarove u ogradah.1) Da se izda zakon o usglobljivanju zemalja. (U pogl. 11.).

m) Da se osigura što oštriji državni nadgled uprave obćinskihšuma. (U pogl. 16.).

n) Da se ustroji poljsko redarstvo i uprava obćinskih šuma. (Upogl. 16.).

o) Da se dozvoljavaju bezkamatni zajmovi u smjer zaplodjivanjaobćinskih pašnika ili za izdašno poboljšavanje posebničkih ze-malja. (U pogl. 5. i 10.).

Pošto se te ustanove jedna za drugu zakvačuju ili barglasom sudaraju i pošto su posebice namienjene krajiško-hrvatskomuprimorskomu krasu, to mi se čini načelice probitačno, da se svete ustanove nazovu „ z a k o n o m o z a p l o d j i v a n j u k r a s a navelebitskih primorskih stranah u nekadašnjoj hrvatskoj vojničkojkrajini" te da tako u velike i sglobimice zavaljaju.

Ali pošto tomu treba više vremena, nego li je u neke rukeprobitačno, to će možda biti praktičnije, da pojedina poglavja kakouztreba, zavaljaju i da se proglase posebnim zakonom ili naredbami,pa da se onimi uz a), b), c), d) i e) započme za tiem da se onimiuz f), g), i), k), m), n) i o) nastavi a ostalimi savrši.

Od većega diela tieh navedenih zakona nije manje prešanprepravak ustanova valjajućeg šumskoga zakona o branjenicah. Trebanajprije 19. §. toga zakona u toliko razmaknuti , da u njegov ob-hvat spadaju i one kraške goleti i l i ogoletbi pristupne strane, kojihje zagajitba ili uzčuvba na njih ponarasla grmlja priekom nuždomza obće blagostanje. Isto bi se tako imale ustanove šumskoga za-kona o kvarovih u toliko razširiti, da se ima svaki prestupak i svakaproturednost u branjenici onom oštrijom kaznom kazniti, koja je

- 107 —

propisana za oštećivanje takovih priedmeta, koji su velike vrednoćeza obće blagostanje.

Toj bi se posljednjoj ustanovi imalo dodati, da i onim na-sadom, što bi ih koji posjednik sam od svoje volje na pustu krasuzasadio, pripada ta viša zaštita kaznenoga zakona, u koliko je vlast-nik zahtievao i postigao, da se proglasi branjenicom.

Ostvarba svega toga, što sam dosle predložio, bila bi povodombitnoj preinaci napremica zemaljskoga vlastničtva.

Pa zar ne bi bolje bilo prihvatit se namah one najobsežnijeiznovične razdiobe svega posjeda seljačtva medju pojedine seljake,kako se je to u Njemačkoj postiglo tako zvanim razgodnim po-stupkom ?

Ja priznajem podpunoma veliku načelnu vrednoću takovihkorjenitih naredaba, kojim Niemci zahvaliti imadu najveći dio svogapoljodjelskoga i družtvenoga napredka, priznajem ju i na hrvat-skom krasu.

A l i će za cielo svi poznavaoci krasa i krašana uza me pri-stati, da toli temeljita provedba umnoga sustava zemaljskoga vlast-ničtva na nesrećnom primorskom krasu d a n a s nije nikako možna.

Može li se i pomisliti, da će kraški Hrvati privoljeti uz takovuprekretnju svega, što je dosle obs to ja lo? Pa da se i ne suprotnutoj prekretnji, zar bi državna uprava b i l a već spremna, da ju ljud-ski izvede? A izvedba morala bi svakojako biti uzorna ako nam nijedo toga, da sve podje na gore mjesto na bolje.

Pomislimo najbolji s lučaj, kad bi nam za rukom pošlo taki uprvi mah uputit i krašane, da privole toj preuredbi — kako bi seizvedba imala udesiti ?

Dok bi se o tom zakon stvorio, dok bi se na jnuždni j i izvr-šitelji namjestili i u taj posao uputili, dok bi napokon nekolikeobćine prihvatile, što im se svjetlije, prošlo bi 10—15 godina. Amalim moralo bi se ipak započeti, jer bi izvodeći organi po praviluimali b i t i domaći s inovi i morah bi se samom izvedbom istomuvještiti .

Recimo još, da ćemo se za neko ne predugo doba dostatidrugoga a napokon i trećega valjanoga razvodnoga povjerenstva, tobi ipak trebalo najmanje petdeset godina, dok bi ta povjerenstvaupriličila razgodu po svem krasu. — Medjutim bi dakako sve ostalopri starom, šumom bi se još kakovih 15—50 godina onako, kao i

*

— 108 —

dosle, gospodarilo a dotle bi i primorski kras i krašani po gotovopo zlu prošli!

Glavnoj regulaciji zemaljskoga vlastničtva, kako je udešena unajnaprednijih zemljah, uvjetom je napredna uljudba naroda, a teu krajini još ne ima, već se mora istom težkim naporom po-stignuti.

To su uzroci, zašto sam svoje priedloga onako zapriličio i štoovo poglavje svršujem zakliknuvži: Živio razgodni postupak! Na-stojmo, da ga se dosinemo, ali prihvatimo se iz ovih stopa pre-poručena posla, d a n a j p r i j e s p a s i m o g l a v n u s t v a r , a t o j ep r i e d m e t z a p l o d j i v a n j a .

Obzirući se pako na veliku znamenitost razgodbenoga po-stupka uploške našao se je austrijski uglednik u struci poljodjel-skoga zakonarstva, ministerijalni savjetnik Karlo P e y r e r ponukanimnapisati razpravicu o tom priedmetu imajući na umu vojnički hr-vatski kras, koju ćemo u drugi dio ovoga spisa uvrstiti 1.

18.

Konačna promatranja.

Uzevši na um, da će primorskoga krasa, to jest, onih strašnihgoleti poglavito samo zagajivanjem nestati, te da je država spremnau taj smjer napeti se u velike, pričinit će se možda komu čudom,da ja — i to baš ja, budući profesionim šumskim gospodarom, pre-poručujem toliko malo zagajitaba.

Doista bi se za koji desetak godina po mom priedloga za-gajile samo ove šume:

kakovih 6000—8000 rali srednje šume uz namicanje brsta,koju bi imala država na svom zemljištu podići;

kakovih 20.000 rali takove šume, što bi ju na svojih gričevitihpašnicih pomladjivanjem imale podići obćine;

možda kakovih 1000—2000 rali, što bi ih marl j ivi posebnicimogli zasaditi voćem i gorom;

dakle svega skupa možda 30.000 rali ili samo trećinu po-vršine primorskoga krasa.

1 U ostalom ne bi bio razgodni postupak u tieh zemljah posvema nov ;ugarska komasacija bijaše i jest nešto dobrano nalična, jer se komasacijom neide samo za tiem, da se razdaleke zemlje usglobe, već da izadje uploške boljateritorijalna prilika.

— 109 —

Dapače ne predložili 11 prvi mah ništa odlučna za one strašnegoleti, koje pravim, pustim krasom zovemo, premda je liečeć ividajući ušlo u običaj nastojati što jače, da se najprije i najodrje-šitije odstrani najgore zlo.

Ipak mislim, da sam pravo predlagao. Jer se nikako ne možeraditi o tom, da se sav primorski kras namah i posvema zagaji.ne može se o tom raditi već s toga, što se to ni ne bi moglo iz-vesti, a što se može jest samo to: da se zaprieči dalje opustošiva-nje, te da se radi, kako će se taj kraj sve većma zelenjeti, zagaji-vajuć ga sve više i brže u koliko se tomu bude nasmagivalo dostasredstava.

O tom pako, da se većim dielom i što skorije zagaji sve, štonije oranica, livada ili vrt, ne može se već s toga ni govoriti, jerne možeš odanle odagnati svieta, koji bezuvjetice treba ono gričai trave po krasu, da hrani svoje hranitelje a to je stoka, dočim biposvemašnje zagajivanje zahtievalo, da se i paša posvema dokine.Povrh toga ne ima vlada pravoga temeljišta, da izvodi ono silom,čemu bi se sve pučanstvo jednoumice opirale, jer oni kobni pašniciniesu imovina d r ž a v e , već su imovina o b ć i n a . Pa da i nije ta-kove prekorubne zapreke, pa da već i ima država onu prevrstnoustrojenu vojsku uvještenih i sduševno marljivih šumskih činovnika,koju bezuvjetice zahtieva toli ogroman i preko vrha težak posaoposvemašnjega zagajivanja, to bi (omu trebao toliko grdan trošak,da ga ne bi mogla nasmagati Austro-Ugarska uzprkos glasovitimneizcrpivim vrelom svoje moći.

Dosta sam ostario te već ne idem za onim. što ne može biti,ma da je i koliko liepo, a vazda sam spreman, ako treba istinukazati i ondje, gdje su zavladale kojekakve obsjene, s toga sam uovom pametaru samo ono predložio, što se može postignuti, što mise dakle p r a k t i č n o n a j b o l j i m činjaše. Mogu pako vjeru zadati,podje li za rukom izvedba mojih priedloga za 3 do 5 desetakagodina, da će se vidjeti uspjeh, komu si i država i zemlja možečestitati. A moram i to iztaknuti, da će već taj umjeren početakzaplodjivanja krasa zahtievati toliko troška, toliko upravne i činov-ničke vrline, koliko se najviše može nasmagati!

I to će se možda čudno činiti, što moji priedlozi obasižu,samo bližnjih nekoliko desetaka godina.

— 110 —

Na to mi je odgovoriti, kako sam već premnogo toga izpekao,nego li da bi mogao poput nevježe predlagati potanke propise poz-nim našim u n u k o m , koji će valjda bolje od nas znati prosuditi,što im prema njihovoj drugojačijoj i drugčije mislećoj dobi možekoristiti.

(Nastavak će sliediti.)

Normalni dohodak i normalna drvna zaliha ure-djene šume,

njihov razmjer medjusobno i prama površini ciele šume obziromna obhodnju. Napisao umirovlj. c. k. šumarnik Ante T o m i ć .

Normalni prihod uredjene šume sastoji iz množine drva, kojase u jednogodišnjoj pravilnoj sječi u uporabnoj dobi izvaditi može.

Uzmimo primjerice cielu površinu uredjene šume sa 3920rali, 100-godišnju obhodnju a prihod sječe u uporabnoj dobi poralu 75 hvati, 80 koc. stopa solidna drva računajuć, koje u metar-skoj mjeri 75 X 80 = 6000 k': 31.667 = 189·47 koc. metara iz-naša; to je: 3 9 2 0/ 1 0 0 = 39·2 rali p r a v i l n a g o d i š n j a s j e č a a39·2 X 189·47 = 7427·22 koc. metara n o r m a l n i p r i h o d .

Normalni prihod i normalna zaliha stoje pako svagda u nje-kom medjusobnom razmjeru, a taj se ravna po obhodnji.

Pomnoži li se najme normalan prihod sa polovicom obhod-nje, to dobijemo odgovarajuću normalnu zalihu drva, najme;7427·22 X 100/2 = 371361 koc. metara.

Obhodnjom mienja se i pravilna godišnja sječa, a ujedno inormalan prihod, dočim normalna zaliha drva ostaje konstantna,dokle se nepromieni površina uredjene šume ili količina prihoda uuporabnoj dobi po ralu.

A) Uzmimo, da je površina uredjene šume, kao već navedeno,3920 rali, to je :

1. pri 100-godišnjoj obhodnji: godišnja sječa 3920/100 = 39·2 rala,po 189·47 koc. metara drva računajuć, 39·2 X 189·47 = 7427·22koc. metara normalan prihod, a 7427·22 X 100/2 = 371361 koc. met.normalna zal iha;

2. pri 120-godišnjoj obhodnji : godišnja sječa 3920/100 = 322/3

rala, 322/3 X 189·47 = 618935 koc. metara normalan prihod, a6189·35 X 120/2 == 371361 k. met. normalna zaliha.

— 111 —

3. pri 150-godišnjoj obhodnj i : godišnja sječa 3920/150 = 262/15

rala, 262/15 X 189·47 = 4951·48 koc. metara normalan pr ihod, a4952·48 X 150/2 = 371361 k. met. normalna zaliha.

Razmjer razlikosti izmedju normalnim prihodom i normalnomzalihom je

jer kod:

i

normalan prihod iznaša.Ovaj dokaz sv jedoči, da normalna zaliha svagda te ista ostaje,

dokle, se površina uredjene šume i l i količina drva po ralu u upo-rabnoj dobi nepromjeni, a upravo polovicu one množine drva iz-naša, koja mora b i t i , kad je ciela površina uredjene šume sastarim drvećem već obraštena, najme 3920x189·47 = 742722 a742722 : 2 = 371361 koc. metara.

B) Uzmimo nadalje, da je površina uredjene šume samo 3000rali, a količina drva u uporabnoj dobi i ovdje po ralu 189·47k. met., to je ;

1. pri 100-godišnjoj o b h o d n j i : godi šn ja sječa 3000/100 = 30 rali,30 X 189·47 = 5684·10 k. met. n o r m a l a n prihod, a 5684·10 X 100/2

= 284205 k. met. normalna za l iha ;2. pri 120-godišnjoj o b h o d n j i : godišnja sječa 3000/120 = 25 rali,

25 X 189·47 = 4736·75 k. met. normalan prihod, a 4736·75 X 120/2

= 284205 k. met. normalna zal iha;3. pri 150-godišnjoj o b h o d n j i : godišnja sječa 3000 /150 = 20 rali,

20 X 189·47 = 3749·40 X l50/2 = 284205 k. met. normalna zaliha.Razmjer prednavedenih razlikosti medju normalnim prihodom

i normalnom zalihom je isti, kao što u prvom primjeru, jer je ;*

i

te i ovdje kod površine od 3000 rali sa 189·47 k. metara prihodaod sječe po ralu, 3000 X 189·47 = 5684·10 k. met. normalan pri-hod, a 5684·10: 100/2 = 284205 koc. metara normalna zaliha iznaša.

— 112 —

Odavle sliedi nadalje, da se normalna zaliha za svaku po-vršinu uredjene šume po količini drva u uporabnoj dobi po ralunajkraće obračuna, ako se polovica površine s količinom drva uuporabnoj dobi po ralu pomnoži; a to

i t. d. polag površine uredjene šume i pronadjene količine drva uuporabnoj dobi po ralu, gdje u svakom slučaju onaj pod A i Bdokazan razmjer postotaka medju normalnim prihodom i normalnomzalihom obzirom na obhodnju jedan te isti ostaje.

Pošto je nadalje normalan prihod jednak sa popriečnim pri-rastom uredjene šume, to je pri procjenbenom katastru već s togavažan, jer se procjenbeni podatci osnivaju na prije navedenom raz-mjeru normalnog prihoda i normalne zalihe, a o točnom prosudji-vanju tih činjenica odvisan je uspjeh katastralne procjene pri sadaš-njem stanju šume.

Pri katastralnoj šumskoj procjeni obračuna se prirast drva poralu u svakom razredu, ako se drvna množina po ralu u uporabnojdobi s dobom sastojine razdieli, gdje nam količnik daje godišnjiprirast u uporabnoj dobi.

Istim načinom postupa se i pri obračunu normalnog prihoda,jer je i tu drvna množina po ralu u uporabnoj dobi, kao i kodkatastralne procjene, temelj za obračun prihoda, gdje pri katastrudoba sastojine ujedno i obhodnju sačinjava.

Za to dokazati uzmimo prednavedeni primjer, t. j. površinuUredjene šume sa 3920 rali, 100-godišnju obhodnju, a prihod odsječe u uporabnoj dobi po ralu 189·47 k. met., po čemu je većnormalan prihod sa 39·2 X 189·47 = 7427·22 koc. metara pro-nadjen:

Da je kod katastralne procjene ukupna površina šumske sa-stojine kao gore 3920 rali, doba sastojine 100 godina, drvna mno-žina po ralu 189·47 koc. metara; to iznaša popriečni prirast uuporabnoj dobi 189·47/100 = 1.8947 koc. met. po ralu, a taj popriečniprirast, razdieliv na cielu površinu sastojine, daje 3920 X 1.8947 =7427·22 koc. met., koji je broj jedan te isti sa već gore dokazanim

— 113 —

normalnim prihodom od 7427·22 koc, metara. Kako već rekosmo,stoji normalni prihod s normalnom zalihom uviek u stalnom raz-mjeru, po kojem normalni prihod iznaša postotke, odpadajuće kaoužitak na godinu od normalne zalihe. Ti postotci protežu se pakosamo na normalnu zalihu i tiču se zbiljne zal ihe u toliko, u kolikonaznačuju količinu užitka zbiljne zalihe obzirom na potrajano šum-sko gospodarstvo, na što se pri odmjeri poreza obzir neuzimije,nego samo na drvnu zalihu, koja bi se zbil ja nalaziti imala.

Odavle sliedi . da je porez po mjerilu normalnog prihoda:1. za one šume probitačan, u kojih se je do sada manje

sjeklo, nego li je normalni prihod, te gdje se sada više starih drv-nih razreda n a l a z i ; pošto normalna zaliha, kako već dokazano, samopolovicu one drvne množine iznaša, koja bi biti morala, kada biciela šumska površina s odrastlim drvom obraštena bi la; s toga jeona drvna gromada, koju takove šume nad normalnom zalihomimaju, prosta od poreza. Protivno ima se ;

2. za one šume. u kojih se je preko normalnog prihoda i l ina većim sječam, nego li su normalne, bezobzirce sjeklo, te koje sutim načinom većim dielom u mlade šume pretvorene, ili pako, ukojih se je neurednom sječom sklop prekinuo, s toga dakle n tihšumah normalne zal ihe već sada neima; valja ipak porez od cielognormalnog prihoda plaćati, premda je nj ihova z b i l j n a zaliha obziromna razmjer dobnih razreda i na manjkavi sklop sada manja odnormalne; jer se po propisih zakona o katastru procienbe pri i z v i d ušumskog prihoda neuzimlje u obzir niti lošo stanje šume, ni t i raz-mjer dobnih razreda, nego jedino razred vriednote tla. u kojempopriečni prirast obraštene sastojine u uporabnoj dobi, normalnomprihodu jednak, za obračunanje mjer i lom služi.

Ovim je karakteristika i odnošaj normalnog prihoda s nor-malnom zalihom bez algebrajičkih izrazka dovoljno dokazana, štose pako odnošaja normalne zalihe prema prirastu drva tiče. toćemo za sada izostaviti, te o tom drugom prigodom razpravljati.

Normalna zaliha je godine 1788 naredbom dvorske komoremjerilom za ustanovu šumskog prihoda za državne šume u Austrijinajpri je propisana. Početnik te dobre ideje nije poznat, nu sva jeprilika, da je bio vrli financier, koji je, poznavajuć glavne činjeniceu knjigovodstvu „dugovina" i „imovina", sudio, da šumski prihodvazda u njekom izviestnom razmjeru prema cieloj zalihi drva stojii da ova drvna zaliha pri uredjenom ili normalnom stanju šuma

— 114 —

obzirom na vrst drveća i ogoja, nadalje i obzirom na vriednotutla i uporabno doba uviek jednaka bit i mora, s toga se zovef u n d u s i n s t r u c t u s . Ako j e sadašnja drvna gromada kojeguporabnog razreda veća od f u n d u s i n s t r u c t u s a . onda se moravišak drvne množine pr i je uporabiti i u normalno stanje privesti;ako li je pako zbil jna drvna zaliha manja, onda valja užitak drvastegnuti u toliko, da se manjak zalihe drva prirastom drva s nor-malnim stanjem izravnati može. Mjerilo pako, u koliko treba užitkepovisiti i l i stegnuti, označuje se razlikom zbiljne drvne množine ione, koja bi se u normalnom stanju šume nalaziti morala.

Kako se ova normalna zaliha n o r m a l n i m prihodom obziromna površinu i o b h o d n j u nadje, navedeno je već prije; t a j se pakoračun osniva na predpostavi. da je prirast od početka do uporabnei l i dozrele dobe godimice jednak, dakle po popriečnom prirastuuporabne dobe, uslied česa normalna zal iha predstavlja aritmetičkirod, kojeg se svota nadje, pomnoživ prvi i z a d n j i član s polovicombroja svih članova. Za provedbu tog računa uzmimo površinu poda s 3920 r a l i h i razdielimo ju razmjerice po aritmetičkom redu u100 jednakih č lanovah, to ima prvi č lan 3920/100 = 39·2 rali, 100.pako 39·2 X 100 = 3920 ral i ; pomnoživ nadalje ove članove s po-priečnim pr iras tom u uporabnoj dobi od 189·47/100 = 1.8947 koc. met.,dobijemo za prvi član 39·2 X 1.8947 == 74·27 koc. met., a za 100.član 3920 X 1·8947 = 7427·22 k. metara. Svota tih članova bilabi dakle : 74·27 X 7427·22 = 7501·49, a 7501·49 X 100/2 = 375074·50k. metara.. Nu ta svota neodgovara zbil jnoj normalnoj zalihi, jer sesamo onda točno dobi je , kad se n o r m a l n i prihod, nalazeć se u zad-njem č l a n u reda s polovicom broja č lanova, t. j. s polovicom ob-hodnje pomnoži.

S toga je zbil jna n o r m a l n a za l iha 7427·22 X 100/2 = 371361k. met., a sravniv ju s gore navedenom svotom, za 371350 koc.met. manja, t. j. za polovicu 1-godišnjeg normalnog prihoda.

Tu su m a n u već prvi tumačioci austrijske kameralne procjenejamačno u v i d i l i i s toga su ustanovi l i , da se prvi član reda kaoneznatan za 0 u z e t i i račun tako pokratiti može, da se samo zad-nji član pomnoži s polovicom broja članova.

Da se uklone te mane, učinjeni su r a z n i predlozi, nu bez-uspiešno, dokle profesor H u n d e s h a g e n neizdade godine 1826način šumske procjene po užitnom postotku. Tim načinom obračuna

— 115 —

se drvni prirast po izkustvenih skrižaljkah, po kojih se nadjezbiljni prirast od prve godine do uporabne dobe na temelju pro-nadjene drvne množine u šumskih sastojinah od različite dobe.

Sastavkom takovih skrižaljka postigao se je doista napriedakza obračun drvnog prirasta u različitih dobah, ali ujedno i na-zadak glede ustanove normalne drvne zalihe, jer H u n d e s h a g e nsvotu drvne množine, kako se ista po zbiljnom prirastu od 1-godiš-nje do uporabne dobe nadje, kao z b i l j n u normalnu zalihu drvasmatra. Ta je svota pako, sbroj iv s tavke pojedinih godišnjih donajvećeg prirasta, nastavšeg u uporabnoj dobi, manja za , negoona, koja se dobije množitbom normalnog dohodka s polovicomobhodnje. Pošto n o r m a l n a zaliha, kako već dokazano, s normalnimprihodom u s tanovi tom razmjeru stoji a taj se osniva na prihodurazreda sastojine u uporabnoj dobi po ra lu ; to se može samo onadrvna zaliha normalnom smatrati, koja odgovara prihodu po raluu uporabnoj dobi.

Prispodobiv normalnu za l ihu austrijske k a m e r a l n e procjene odk. met. s onom po Hundeshagenovu na-

činu za manje nadjenom, k. metara,nastaje pitanje: kojem prihodu u uporabnoj dobi i kojem nor-malnom prihodu obzirom na obhodnju odgovara normalna zalihaod 319370 k. met.?

Razdiel iv normalnu zalihu s površinom uredjene šume, pred-stavlja nam količnik popriečni iznos, a ovaj podvostručiv, daje pri-hod sječe u uporabnoj dobi po ralu, odgovarajuć dotičnoj normalnojz a l i h i ; n a j m e :k. met. po ra lu;k. met. po ralu.

Obračunav dosliedno iz površine uredjene šume od 3920 rali,100-godišnje obhodnje, 162.944 k. met. prihoda u uporabnoj dobipo ralu normalni prihod i zalihu, to je rali godišnjanormalna sječa, normalna zaliha za pri-hod u uporabnoj dobi od 162.944 k metara, nipošto pako 189·47k. met. po ralu.

Odavle sliedi, da bi bio dobiveni prihod, obračunav normalnuzalihu po H u n d e s h a g e n o v u načinu procjene i uzev ga mjerilomza ustanovu prihoda, za veći, nego što bi imao biti; jer je.sravnav premalenu normalnu zal ihu sa zbiljnom drvnom zalihom,

— 116 —

razlika tim veća, čim je manja uzeta normalna zaliha pri sravnji-vanju. Tim postupkom bi se šuma prekomjerno sjekla.

Hundeshagenov način procjene ima mnogo protivnika, ali imnogo pristalaca, medju posljednjimi njekoje korifeje u šumarskojstruci, nu od praktikera nije se nikada za probitačan priznao.

U novije doba su pojedini šumari a izmedju pisaca š u m a r n i ki p r o f e s o r H e y e r obračun normalne zalihe po austrijskoj kame-ralnoj procjeni za točan priznali, samo što je Heyer razlikovao, ukojoj se godišnjoj dobi taj obračun preduzeti ima, navadjajuć, daje normalna za l iha:

a) najveća po dovršenom godišnjem prirastu pod jesen dosječnje stare sječe u zimi ili u proljetju, jer je onda normalni po-redak sastojine podpun ;

b) najmanja odmah poslie godišnje sječnje i s prolietja po-četkom novog prirasta, jer je u to doba dovršena najstarija sječa;

c) polovicom ljeta je sredina medju a i b, pošto onda cielisječni red istom polovicu prirasta od tekuće godine postigle, te serazlike medju a i b izjednače.

Na temelju gore navedenih razlika računa Heyer normalnuzalihu po sliedećih izrazkah :ad a da je norm. zaliha

Stavimo u ove izrazke vrednote, rabljene u primjerih pod A,gdje u 100-godišnju obhodnju, a t godišnji normalni prihod od7427·22 k. met. znači, onda je normalna zaliha:

t. j. kad se svote od l i 2 sbroje i sa 2 razdiele, dobijemo po-priečni iznos, te se onda izjednačuje normalna zaliha polovicomljeta: 375074·61 X 367647·39 == 742722 : = 371361 koc. metara,koju zalihu i H e y e r kao točnu priznaje.

Bez da se u dalnje m j e r o d a v n o r a z g l a b a n j e tih raz-lika upuštam, opaziti mi je samo, da se s razloga, što normalniprihod a po tom i godišnji prihod za cielu godinu, a ne posebnoza jesen ili za proljetje valja, ta razlika suvišnom smatra.

Gore navedene razlikosti po dobi godine za obračun normalnezalihe jesu pako za literaturnu povjest šumarstva u toliko važne, u

— 117 —

koliko svjedoče, da je i sam H e y e r još u vrieme prvog izdanjanjegove radnje godine 1848 mislio, da normalna zaliha obzirom nagodišnji prirast predstavlja svotu aritmetičkog reda sastojeću izkoličine prvog i zadnjeg člana p o m n o ž e n u s polovicom broja svihčlanova; dočim je dokazano po novijem iz t raž ivanju prirasta drvana temelju pouzdanih skrižaljka prirasta, da se zbiljni prirast drvado maksimalnog prirasta u njekih dobnih odsjecih (razdobjih) urazličitoj većini nagomilava, te kad je postigao najveći stepen uuporabnoj dobi predstavlja aritmetički red prvog stupnja, sastavljeniz pojedinog prirasta svih godina, bez da bi se dokazati moglo,koliko je u svemu godimice zbiljno priraslo, jer je zbil jni prirastodvisan od raznih elementarnih, l judskih i životinjskih upliva, štose i na samih godišnjih obodih drveća lahko opaziti može, koji suu vlažnih godinah veći, a u suvih pako manji.

S toga se i normalna za l iha točno obračuna samo iz zadnjegčlana reda predstavljajućeg normalni prihod te istom onda sačinjavaprirast cjelost sastojine, gdje se matematičko mjerilo upotriebitimože.

Kojim razmjerom zbiljni prirast u svakom razredu tla u po-jedinih razdobjih pa sve do uporabne dobe raste, može se samoprispodobom popriečnog i zbilnjeg prirasta na temelju valjanihskrižaljka prirasta dokazati, koje ću priobćiti prilikom izdanja mojegnačina ob uredjenju i procjeni nepravilnih visokih šuma samo utom slučaju, ako mi za rukom podje dovoljni broj predbrojnika zaovo dielo dobiti, da bi mi se tiskovni trošak osjegurao.

To je dielo u smislu ove razprave bez uporabe algebrajičkihizrazka pisano u nakani popularno dielo izdati, po kojem će sesvaki šumar i bez algebre uputiti moći , samo ako aritmetikudobro pozna.

Ja sam nadalje predležeću razpravu o svojstvu normalne zalihei normalnog prihoda s toga odabrao, jer o tom, kako normalnazaliha i normalan prihod s. površinom uredjeno šume napose i ucielo u savezu stoje, neima dovoljna naputka u naukovnih knjigaho šumarstvu, kako se u slučaju upotriebiti može.

Austrijsko-kameralnom načinu procjene pripisuju se dvje glavnemane, a to;

1. da u svojem izvornom sustavu neuzimlje površine u obzir,te s toga u tom pogledu kontrole neima ;

— 118 —

2. da normalnu zalihu po popriečnom prirastu drva u upo-rabnoj dobi odveć visoko računa.

Te glavne i sve druge mane, s kojih se kamaralna procjenakudi, jesu u mojoj metodi o šumskoj procjeni, koja spaja načinrazdobnog razdielenja površine sa kamaralnom procjenom, ne samoposve uklonjene, nego je i val janost normalnog prihoda podpunouvažena; stoga se nadam, da će ova pismena razprava ne samošumarskom obćinstvu zadovoljiti, nego i svakom posjedniku šume iprijatelju šumarstva ugodna biti.

Br. 21588.

N a r e d b akralj. hrvat.-slavon.-dalmat. zemaljske vlade, odiel za unu-

tarnje poslove.

U p r a v l j a j u ć e m u o d b o r u h r v a t s k o-s l a v o n s k o g aš u m a r s k o g a d r u ž t v a

O v d j e.

Na podnesak upravl jajućega odbora od 4. studenoga 1876.,kojim su o v a m o priobćene resolucije I. g l a v n e skupštine družtva,držane dne 14. i 15. listopada u Zagrebu, o d p i s u j e se tomu upra-vl jajućemu odboru, što s l i e d i :

Ad 1. Što se tiče promjene sadanjega šumskoga zakona neimakr. zemal jska vlada n i š ta proti tomu, da se po družtvenih delegatihp i j e svega sabire u tu svrhu potrebiti mater i ja l , koji se u svojevrieme ovamo predložiti imao. Kr. zemaljska vlada pripravna je štoviše podupirati odbor u tom nastojanju, čega radi ima se isti, gdjemu se uzv id i potrebito posredovanje kr. zemalj. vlade, ovamoobratiti.

Ad 2 i 3. Glede ustroja imovnih obćinah k o j i m i bi upravljaliod podžupanijskih oblastih neodvisni gospodarstveni uredi, opazujese, da se ustrojenje takovih uredah protivi zakonu od 15. studena1874. ob ustroju p o l i t i č k e uprave u kral jevini Hrvatskoj i Slavoniji,po kom se šumarsko osoblje podžupanijam pr id ie l i t i i m a , ter stojipod nadzorom dotičnih podžupanah (točka 2. dodatka k zakonu od15. studena 1874.). Obzirom na tu zakonsku ustanovu odpada ipotreba namještenja posebnih šumskih nadzornikah , pošto će nadšumami svake podžupanije vršiti nadzor podžupaniji pridieljeni šumar-

— 119 —

ski činovnici. Što se tiče samoga ustroja imovnih obćinah, pokazujeizkustvo u bivšoj vojnoj krajini, da ta uredba veliki trošak zahtieva,koj i obćine u gradjanskoj Hrvatskoj i Slavoniji, imajuće obično ne-znatan šumski i povrh toga još loš posjed, nebi nositi mogle,makar bi se i više urbarsk ih , pače i političkih obćinah složilo ujednu imovnu obćinu. U ostalom vrlo je dvojbeno, da li bi se spo-jitba više obćinah u j e d n u i z v e s t i da lu, ako se uvaži okolnost, dakod mnogih obćinah, što bi se n a j s g o d n i j e spojiti mogle u jednuimovnu obćinu, nestoji šumski posjed jedne obćine prama drugoju nikakovu razmjerju, koja bi okolnost bez dvojbe bila najvećomzaprekom ustrojenju imovnih šumskih obćinah.

Ad 4. Što se tiče segregacije i komasacije zemljištah primje-ćuje se, da se dotična osnova zakona u razpravi n a l a z i i ima iz-gleda, da će skorim doći na ustavno pretresivanje u saboru.

Ad 5. Predlog, da se radi š ir je naobrazbe šumarah osnuje uZagrebu šumarska akademija, odpada tim, što je po saboru jurprihvaćen i na previšnju sankciju već podnesen zakon o preustroj-stvu kr. gospodarsko-šumarskoga učilišta u Križevcih, po kom naukza šumare traje, ne kao dosele dvie, već tri godine, pa je prematomu i naukovna osnova znamenito razširena. Osim toga pr imjećujese, da je proračunom zemaljskim osiguran i jedan štipendij zašumarsku struku, o kom se sposobni mladići na visokih učevnihzavodih naobrazuju u svojoj struci.

Ad 6. Zakl jučak glavne skupštine, da hrvat-slavonsko družtvoima voditi šumarsku s tat i s t iku podpuno se odobrava i kr. zemalj.vlada spremna je d r u ž t v u ići na ruku, gdje bi god bilo potrebnonjezino posredovanje kod sabiranja službenih podatakah. Što se tičepodpore iz zemal j sk ih sredstvab, dvoji se, da bi kod sabiranjastatističkih podatakah moglo biti i kakovih povećih troškovah, a akomisl i družtvo, da bi mu trebalo podpore za i z d a n j e statistike, pri-mjećuje se, da se s a b r a n i mater i ja l može predati s ta t i s t ičkomuuredu ove zemalj. vlade, koji će taj materijal uredit i , ter ga u svomgodišnjem ljetopisu o zemal jskom trošku izdat i .

Ad 7. Što se tiče napokon zakl jučka, da u svakom podžupa-nijskom odboru kr. zem. kulturnoga vieća bude po jedan šumar,primjećuje se, da je za to već providjeno samim zakonom ob ustrojuvieća za zemalj. kulturu, koje se u smislu §. 2. zakona ima sa-stojati iz strukovnjakah za sve grana gospodarstva i šumarstva.

— 120 —

Konačno se priobćuje odboru uz svojevremeni povratak za-htievana mnenja o nacrtu osnove novog šumskog zakona i to kr.financ, zemalj . ravnateljstva, c. kr. vojnog glavnog zapovjedničtva,gradovah Zagreba i Križevca, zatim županijah požežke, riečke, viro-vitičke, varaždinske, sriemske i križevačke, od koje potonje priležii nacrt osnove zakona.

U Z a g r e b u , dne 23. siečnja 1877.

Za banakr. odjelni predstojnik:

Ž i v k o v i ć .

Br. 3427.

N a r e d b akralj. hrvat.-slavon.-dalmat. zemalj. vlade, odiel za unu-

tarnje poslove *.

U p r a v l j a j u ć e m u o d b o r u h r v a t s k o - s l a v o n s k o g aš u m a r s k o g a d r u ž t v a

O v d j e .

Na tamošnje izviešće od 3. studena 1876., kojim su ovamopredložena pravila hrvatsko - slavonsko - dalmatinskoga šumarskogadružtva ujedno s izvadkom iz zapisnika prve glavne skupštine druž-tva, držane dne 14. listopada 1876. u Zagrebu, odpisuje se upra-vljajućemu odboru, da od strane ove kr. zemaljske vlade neimahitni j ih prigovorah odobrenju predloženih pravilan do jedinoga na-slova, kojim se je družtvo zaključilo zvati.

U smislu ustanovah, sadržanih u pravil ih toga družtva, imalobi se isto zvati hrvatsko-slavonsko-dalmatinskim šumarskim druž-tvom, kojega se područje razprostire jednakim načinom na kra-l jevine Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. U smislu ustanovah tihpravilah imali bi nadalje, kako zaključci glavnih skupštinah, tako ioni upravljajućega družtvenoga odbora, jednako obvezatnu moć,koli za članove i delegate iz Hrvatske i Slavonije, toli za one izkraljevine Dalmacije.

* U smislu ove naredbe jesu družtvena pravila izpravljena i po upra-vljajućem odboru vis. zem. vladi na potvrdjenje već podnesena.

— 121 —

Ako se medjutim u očigled toga uvaži, da glede družtvahpostoji u krieposti za Hrvatsku i Slavoniju ini (carski patent od26. studena 1852., z. vl. lista godine 1853. razdjel I. br. 4. str.25) a za kraljevinu Dalmaciju opet ini zakon (Gesetz über dasVereinsrecht vom 15. November 1867.. Reichs-Gesetz-Blatt StückLVIII. Seite 377); ako se nadalje uzme u obzir, da glasom sadanavedenih zakonah nadzor nad družtvi, dakle i nad šumarskimi, uHrvatskoj i Slavoniji vrši ova kr. zemaljska vlada, a u kraljeviniDalmaciji c. kr. namjestničtvo; napokon, da Hrvatska i Slavonijaza se, a opet Dalmacija za se sačinjava posebno upravno, jedno oddrugoga neovisno područje: biva očito, da bi se obzirom na iztak-nute sada okolnosti jedva mogla postići onda za razvoj družtvahtoli potrebita jedinstvenost i suvislost kako u upravi i nadzoru,tako i u samu djelovanju družtva, ako bi se pridržale ustanove pra-vilah glede Dalmacije

S razloga toga nalazi odrediti kr. zemaljska vlada, da iz na-slova družtvenoga ima izostati rieč „dalmatinsko" u §. 1., i zatimrieč „Dalmacije" u §. 3. lit. a i napokon u §. 24. lit. c rieč „dalma-tinskoga", — a pripušta se družtvu na volju, da se zove budi„hrvatsko-slavonskim šumarskim družtvom", budi prema genetič-komu imenu naroda jednostavno „hrvatskim šumarskim družtvom".Pri tom ipak nesmeta, da se družtvo, zvalo se ono hrvatsko-slavon-skim, ili naprosto hrvatskim, služi na svom pečatu zemaljskimgrbom, u kom se nalazi takodjer i grb kraljevine Dalmacije.

U ostalom ima primietiti ova kr. zemaljska vlada, da od tud,jer se rieč „dalmatinsko" izpušta iz družtvenoga naslova, nimalonesliedi, da bi hrvatsko-slavonsko šumarsko družtvo bilo nepristupnošumarom i prijateljem šumarstva iz Dalmacije, dočim niti postojećipropisi, kako za Hrvatsku i Slavoniju, tako i za Dalmaciju nigdjenebrane, da nebi u nazočnom slučaju šumari i prijatelji šumarstvaiz Dalmacije mogli biti članovi i delegati hrvatsko-slavonskogašumarskoga družtva. Primjera radi upozoruje se upravljajući odbor,da znanstveno-literarna družtva u Hrvatskoj imadu svojih članovahi delegatah i po Dalmaciji, akoprem ta družtva nevode takodjer unaslovu ime „dalmatinsko". Sličnim načinom moći će si hrvatsko-slavonsko šumarsko družtvo imenovati delegatah u Dalmaciji i po-brinuti se za to, da što više članovah u Dalmaciji k sebi prikupi.Osim naslova družtvenoga imaju se u pravilih preduzeti još slie-deći izpravci: .

9

— 122 —

U §. 13. alineji 1. ima doći izza rieči „Družtvenoga" rieč„pokrovitelja", predsjednika itd. U alineji 2. istoga §. ima se izzarieči „Izbori" uvrstiti isto tako rieč „pokrovitelja".

U §. 24. ima se lit. g naprosto izostaviti, pošto je ista obziromna prediduću alineju pod slovom f suvišna.

Upravljajući odbor imati će u prednavedenom smislu na na-značenih mjestih pravila izpraviti, i ovamo ih u tri biljegovanačistopisa predložiti, ter u jedno točan njemački prevod pravilan pri-ključiti. U tu svrhu vraćaju se upravljajućemu odboru predloženaovamo dva primjerka pravilan natrag u privitku, dočim se jedanprimjerak ovdje pridržaje.

U Z a g r e b u , dne 6. ožujka 1877.

Ivan Mažuranić s. r

Razne viesti.O utamanjivanju grabežljive zvjeradi. U svih predielih domo-

vine naše, u gradjanskom dielu i u krajini, počinja grabežljiva zvjeradžiteljstvu mnoge štete, pa je usljed toga naravski, da je istomu veomaneugodna.

Radi toga ima svaka vlada nastojati, da nagradami za ubijenuzvjerad te obćimi hajkami što više umanji te toli štetne četveronožce.

Naše obe vlade u tom poslu istina ne zaostaju, nu da uz sve tou nas ima još veoma mnogo glavne vrsti grabežljivaca t. j. vukova, jestsasma pojmljivo; jer njih velika množ dolazi iz susjednih zemaljah, naime iz Bosne i Hercegovine; a uz sve to su takove hajke, u kojih imadena prostranih lovištih sila ljudstva, žalibože često bezuspješne, jer riedkeje možno u takovoj četi sastojećoj od neizvježbanih strielaca i hajkarauzdržati red, mir i poslušnost.

I tako kurjak po staroj praktici obično pobjegne, a da o striniliji ništa i ne spominjemo, koja svojom lukavošću, skitajuć se umakne.

Da pako uza sve to stanovnikom ipak za rukom podje umanjiti tenepozvane goste, dokazuje to sliedeća autentična skrižaljka, u kojoj sunaznačene i nagrade po vladi podieljene.

— 123 —

I z k a zo ubijenoj grabežljivoj zvjeradi za vrieme od pet godinah, 1872—1876

i o nagradah podieljenih u tu svrhu u gradiškoj pukovniji.

Ovi grabežljivci utamanjeni su u okružju gradiške pukovnije zavrieme od pet godinah, na ime od 1872—1776 na razan način, i tona površini, koja obsiže 332.461 jutro; izmedju ostaloga ima u ovomobsegu 59.000 jutara pašnjaka (grmljem obraštenih) i 105.000 ju-tara šume.

Odatle se vidi, da su najpovoljniji rezultati kod utamanjivanja mladihvukova; to je opet posljedicom toga, što pastiri i graničari dan na danu šume polaze te ih marljivo pretražuju, a kod toga obično na čitavalegla vukova nailaze.

Kao posljedicu zakona o lovu stvorenoga na hrvatskom saboru go-dine 1870 — koji je podjedno krepostan za Krajinu — vidimo, kakose godine 1870 umanjuju skotovi; tim bo zakonom prilično je prestaoslobodan lov, a skoro je i nestalo slobode nositi oružje.

Veoma je zanimivo znati razne načine, kojimi kurjak skonča. Ovdjeda spomenem jedan slučaj, koji mi je pripovjedio očevidac.

U njekom kraju, kojeg su vukovi prilično često polazili, dodje kućipod večer blago njekoga seljaka ranije i veoma uzrujano; iz te hrpeblaga nestalo je jednoga junca, koji se je uprezao pod kola u četvero.Mužka čeljad podje odmah, da potraži izgubljeno blažće; nu toga večerabijaše im trud bezuspješan. Sljedećega jutra budu potražena sva poznatapašišta. Nakon dugoga preizkivanja nadju junca u njekom skrajnom dielušume. Ali kakov bijaše ?

Divljim pogledom i poniknute glave pritiskivaše vol svom silomsvojih rogova vuka na njeku bukvu, koji je već davno pod tim pritiskomizdahnuo. Nu i vola, koji je pobjesnio, moradoše s mjesta ubiti.

*

— 124 -

Tako je to živinče razbojnika već dan prije slučajno na bukvu pri-tisnulo, te ga izprvice iz straha, a kašnje usljed porodivšega se boja,više pustilo nije, i time zasvjedočilo, da je i vol kadkada kadar po-bjediti vuka.

U Novoj G r a d i š k i , mjeseca veljače 1877.

F. Z i k m u n d o v s k y ,nadšumar.

Književnost. Nadšumar djakovačkog vlastelinstva gosp. VatroslavR a č k i napisao je na hrvatskom jeziku dva dielca u maloj osmini, jedno„ o s j e č i i n a r a v n o m p o m l a d j i v a n j u š u m a " a d r u g o „ š u -marskoj lučbi". Obadva ova dielca sastavio je pisac osobitom mar-ljivošću točno i svakomu razumljivo, te se preporučuju šumarom i prijate-ljem šumarske struke za nabavljenje, jer će u njih dosta poučna i teo-retična i praktična naći. Ciena je svakomu dielcu 50 nov., a tko jih želiimati, neka se izvoli obratiti na gospodina pisca u Djakovo.

Nadalje javljamo p. n. šumarskom obćinstvu, da smo od koruškogšumarskog družtva iz Cjelovca na slovenskom jeziku dvadeset primjeraka„ k a z a l a z a d o l o č e n j e t e l e s n i n e o k r o g l e g a , o b t e s a n e g a ir e z a n e g a l e s a , p o t e m o g l a r s k i h k o p v m e t r i č n i m e r i "dobili na razpačanje. Te toli potrebne skrižaljke u šumarskoj praksi dajunam u liepom razgovietnom tisku kockovni sadržaj šumarskih proizvodau metarskoj mjeri, te nemožemo propustiti, da jih svakomu nepreporučimo.Mogu se dobiti kod upravljajućeg odbora a ciena je 80 nov. a. v. pokomadu.

Konačno se opaža, da je upravljajući odbor po članu i delegatu gosp.kralj. šumaru Cermanu u Kutjevu zamoljen, naš družtveni list uz zamienuuredničtvu češkog šumarskog lista „ H a j " (Iv. Doležal u Kranovi kod Pardu-bicah u Češkoj) priposlati, što je odmah i učinjeno. Ujedno nam je gosp.delegat Cerman priobćio, da uredničtvo pomenutog strukovnog lista namierava„ D e s e t z a p o v i e d i š u m a r s t v a " u ukrašenom aračnom formatu snjemačkim i češkim tekstom komad po l for. 50 nov. izdati, a bilo bipripravno, ako se 100 naših članova na „Deset zapoviedi" predbroji, istetakodjer i s hrvatskim tekstom izdati i uz obaljenu cienu po l for. (ukojem mu drago tekstu) po komadu prepustiti.

Ona p. n. gospoda članovi, želeći se predbrojiti na „ D e s e t za-p o v i e d i š u m a r s t v a " , neka se izvole obratiti na gospodina družtvenogdelegata kralj. šumara Cermana u Kutjevo.

— Ukinuće slobodna lova u hrvat.-slavon. Krajini. Glasomc e s a r s k e n a r e d b e od 31. s v i b n j a 1874., kojom je hrvat.-slavon.-dalm. zakonski članak XVIII. od godine 1870. o lovu i za hrvat.-slavon.Krajinu valjanim postao, ukinut je u tom predielu naše domovine do sadabivši slobodan lov.

Po 2. i 3. §. tog zakonskog članka stiče se pravo lova samo doz-volom, a ovlašteni su ga izvršivati posjednici vlastitog skopčanoga spojazemljišta od najmanje 200 katastralnih jutara ili obćine na prostoru, koji

— 125 —

nije pridržan prije rečenim posjednikom. Premda je taj zakon s nova uve-den, može se ipak kazati, da se je do sada lov prilično povoljno iznajmio.

U 6 krajiških okružjih izlućena su mjestnim obćinam ukupno 439lovišta s površinom od 2,004.678 jutara a od tih su svega 404 lovištas 1,894.399 jutara uz godišnji iznos od 2307 stot. 79·5 novčića iz-najmljena.

U 7 gradskih obćinah izlučeno je 8 lovišta s 39.704 jutra, od tih7 s 35.250 jutara je uz godišnji najam od 323 stot. zakupljeno.

Nadalje posjeduju 7 imovnih obćina 208 lovišta s 302.950 ju-tara, a tih je 83 s 167.530 jutara uz godišnji zakup od 521 stot. 79novč. iznajmljeno.

Šume, stojeće pod državnom upravom, podieljene su na 252 lovi-šta i obsižu 717.263 jutra. U svemu je 180 lovišta s 471.138 jutarazakupljeno uz godišnju najamninu od 729 stot. i 95 nov. Godišnja zakup-nina iznaša popriečno po lovištu 4 stot. 5 nov. a na l jutro odpada0·15 novč. najamnine.

— Promjene u šumarskom osoblju. Gospodin obćinski šumarMilan Vurdelja naimenovan je kralj šumskim procjenb. povjerenikom kodzemlj. katastra za sisački kotar. Za šumare su naimenovani sliedeća go-spoda : Renner Ante kod II. banske imovne obćine, Bezvoda Josip kod Sisačkeobćine, Antel Milan kod gradskog poglavarstva u Zagrebu. Gospodin c. k. umi-rovljeni šumar Tauber Josip postavljen je opet u službu i dodieljen glavnomzapovjedničtvu u Zagrebu kao kraj. zem. upravnoj oblasti odielu za šumarstvo.Umro je: šumar Dragutin Moravetz kod kralj. šum. ureda u Belovarn.

— Pismo nadšumara Račkija, uvršteno u Primorcu broj 39od 1. travnja t. g. Za pobliže razjasnenje tog lista smatra si ovaj od-bor za dužnost p. n. gospodi članovom i čitateljem našeg organa sliedeće ukratko priobćiti:

Pošto je šumarsko družtvo u svojoj zadnjoj glavnoj skupštini ve-ćinom glasova zaključilo, š u m a r s k i l i s t na hrvatski i njemački izda-vati, što je i gospodinu Račkiju dobro poznato, nije umjestno bilo nakon6 mjesecih proti izdavanju lista u njemačkom jeziku u javnom glasilup o s t f e s t a niekim načinom prosvjedovati. Gospodin Rački mogao je tosvrsi shodnije prigodom dojduće glavne skupštine motiviranim predlogompodnesti, a ne sada. Ako mu je pako tomu povod dao upravljajući odbor,zamoliv ga n a j u l j u d n i j e za prevod njegove za šumarski list p r i po-s l a n e r a z p r a v e na njemački jezik, to se moramo tomu upravo čuditi.Gospodi članovom će biti poznato, da naše mladjano družtvo materijalnodobro ne stoji, te s toga obavlja odbor sa sjedinjenimi silami sve po-slove redakcije i administracije našeg lista b e z p l a t n o a to je i bioglavni uzrok što je odbor ponukalo pomenutog gospodina zamoliti, da nje-govu razpravu na njemački prevede, imajuć nuz ostalo i materijalni pra-vac družtva pred očima, a odbor nije si niti pomisliti mogao, da će setoga radi gosp. Rački uvriedjen naći. Ako je u ostalom gosp. Račkijunemoguće bilo razpravu na njemački prevesti te da nam ju je nepreve-denu priposlao, bio bi se odbor uzprkos nagomilanih vlastitih po-slova (u odboru su većim dielom državni šumarski činovnici, koji su u

— 126—-

svojoj službi dosta zabavljeni) sam pobrinuo za njemački prevod i g o s p o -d i n u R a č k i j u n a j v e ć o m p r i p r a v n o s ć u u d o v o l j i o , što j e o npako bezobzirce propustio.

— Provedba šumske segregacije u Krajini. Dioba šuma do-vršit će se još tečajem ovog ljeta u bivšoj ogulinskoj pukovniji i šumepredati u upravu ogulinske imovne obćine. S razloga, što je od priekenužde u zastupstvo imovnih obćina u obće izabrati poštene, neporočnei samo za sveobći napredak zauzete a pri tom i poniešto inteligentne ljude,nemožemo ogulinskim političkim obćinam dosta preporučiti, da pri izborusvojih zastupnika za imovnu obćinu, koja se do skoro postaviti ima, do-bro oči otvore, i sve obzire s rodbinskih, prijateljskih i ostalih medju-sobnih odnošaja na stran bace, te imajuć jedino dobar uspjeh sveobćegvlastničtva i blagostanje svih obćina pred očima, neporočna, nesebična ipoštena lica iz svoje sredine u zastupstvo pozovu. Dočim je nadalje uprav-l ja juć i odbor imovne obćine, koji se iz sredine zastupstva bira, dušaciele imovno obćine; to valja i pri izboru odbora na dotična lica, kojimće se uprava u ruke povjeriti, pomnjivo pazku imati.

U bivšoj otočkoj i ličkoj pukovniji rade svom marl j ivost ju već s po-četka mjeseca travnja t. g dotična mjestna povjerenstva za diobu šuma.

U I. svezčiću našeg organa obećanu podulju razpravu ob imovnihobćinah nismo sada radi pomanjkanja prostora donieti mogli, zato ćemonastojati istu sigurno u dojdući svežčić uvrstiti.

I m e n i kp. n. gospode pravih i podupirajućih članova hrvat.-slavon. šumarskogdružtva te i one gospode, koja su se na družtveni časopis predbrojili, sa

oznakom dosada za godinu 1877. uplaćenih svota.*

Pravi članovi.Anderka Julio, c. kr. šumarnik 3 for. — Antel Milan, šumar l

for. — Antolić Tomo, kr. kontr. lugar 5 for. — Agić Kosta, vježbenik1 for. — Allamac de Napoleon, šumar — for. — Bezwoda Josip, šu-mar l for. — Böllein Dragutin, ravnatelj — for. — Bolkart Zdravko,šumar l for. — Böllein Koloman , šumar — for. — Bissel Julio, šum.mjernik 4 for. — Barić Gjuro, šumar l for. — Bogoević Tomo, šumar7 for. — Bunjik Koloman, šumar 2 for. — Brnčić Ivan, šumar l fr. —Biskup Ferdo, šumar — for. — Bayer Gjuro, nadšumar — for. — Bar-tolović Tomo, c. k. nadlugar 2 for. — Butorac Josef, c. kr. nadlugar2 for. — Božić Rafael, c. kr. nadlugar 2 for. — Brajković Stevo, c.kr. nadlugar 2 for. — Blažinić Franjo, lugar 5 for. — Barišić Pajo,šumar 3 for. — Banovčanin Aksencije, lugar 3 for. — Benaković Vinko,lugar 5 for. — Babić Ivan, lugar 5 for. — Ćelija Antun, šumar l for.— Čordašić Franjo, kralj. šum. izvjestitelj zemalj. vlade l for. — Cer-

* Kojekakove promjene glede premještaja, časti itd. molimo da nam se usvoje vrieme priobće.

— 127 —

man Vatroslav, šumar 7 for. — Cebocy Dušan, šumarski vježbenik —for. — Čanić Antun, c. kr. nadlugar 2 for. — Cernek Mirko, posjednik— for. — Cehel Dragutin, nadšumar 5 for. — Chrvat J., šumar 5 for.— Demetrović Gjuro, šumar l for. — Dundjerović Ivo, šumar — for. —Dojković Vilim, šumarski vježbenik — for. — Durst Eduard, c. kr. nadz.procien. l for. — Danhelovsky Adolf, šumarnik — for. — Daušek Do-minik, nadlovac — for. — Danek Josip, šumar — for. — DerkovićJoso, podšumar — for. — Dobiaš Eugen, c. kr. šumar 3 for. — Dole-žal Franjo, šumar 5 for. — Ettinger Josip, kralj, šum. nadzornik kodkatast. 7 for. — Fichtner Lavoslav, šumar 1 for. — Fugaj Jakov, kr.kontr. lugar 5 for. — Franjo M i j o , kr. kontr. lug. 5 for. — ForstGjuro kralj. šum. procjen. povjerenik l for. — Fischbach Robert, šu-marski vježbenik 3 for. — Fuzy Ivan, šumar 7 for. — Furlan Jakov,nadšumar l for. — Flusty Ivan, pristav — for. — Forkapić Simo, c.k. nadlugar 2 for. — Fumis Paulo, c. kr. šum. povjerenik 3 for. —Filipović Živko, nadlugar 3 for. — Fürster Petar, vlast, šumarnik 5 for.— Faber Ferdo, šumar 5 for. — Grund Hugo, c. kr. šumarnik 7 fr. —Grospić Ferdo, c. kr. šumar 3 for. — Glücksellig Ivan, šumar l for. —Grginčan Ivan, kr. lugar 5 for. — Herzel Eduard, nadšumar — for. —Herzel Adolf, šumar 4 for. — Hajek Bogoslav, nadšumar 7 fr. — Hell Ivan,kr. šumar 7 for. — Hottovy Gustav kr. šumar 7 fr. — Hlava Dragutin, profesorl fr. — Heldrich Josip, nadšumar — fr. — Hiebel Fr., šum. asistent — fr.— Hoyer Josip, pristav — for. — Hašić N., pristav — for. — HausmaimVjekoslav, c. kr. šumar 3 for. — Horvath Geiza, c. kr. vježbenik 3 fr.— Heinz Gustav, šumar 3 for. — Hoop van der Ferdinand barom, c.kr. šum. procj. povjerenik l for. — Horvat V o j t j e h , šum. blagajnik 5for. — Hrobač Josip, umirov. šumar 3 for. — Jaić Lavoslav — for. —Jerbić Ivan, c. kr. šumar 3 for. — Jotić Nikola, c. kr. nadlugar 2 for,— Jareš N., šumar 4 for. 38 novč. — Jalits Ignac, nadšumar 4 fr. —Jasika Nikola, mjernik 3 for. — Jakobovac Simo, lugar 5 for. — Ku-pecky Hinko, šumar — for. — Kučić I v a n , šumar — for. — KošćecNikola, šumar 6 for. — Kollner Ivan, šumar — for. — Knobloch Pa-vao, šumar l for. — Korošec A n t u n , šumar l for. — Dr. KöröškenjiVjekoslav, kralj. ravnatelj šum. i gospod. zavoda l for. —Kise l jak Vla-dimir, professor l for. — Kadleček Ivan, nadšumar — for. — KreutzJosip, nadšumar — for. — Karafiat Eugen, mjernik — for. — Kolun-gjia Vasil, c. kr. nadlugar 2 for. — Kraus Gustav, kr. šumar 7 for. —Kovačina A d a m , lugar 5 for. — Kurz Ivan, šumar l for. — KordićMarko, lugar 3 for. — Kovačević Kosta, nadlugar 4 for. — KatulićTomo, kralj. lugar 5 for. — Kolar Boltek, kralj, lugar 5 for. — Kuštan Mi-halj, kralj. lugar 5 for. — Kovačević Franjo, kralj . lugar 5 for. —Kladarić Martin, lugar 5 for. — Kafka Dragutin, šumar, pristav 3 for.— Lippert Ivan, šumar 7 for. — Laksar Dragutin, šumar 3 for. —Lang Richard, šumar l for. — Losert Adolf , c kr. šumar 5 for. —Ljevačić Andri ja, nadlugar 4 for. Lončarević Pajo, nadlugar 4 for. —Leutgeb Oštrivoj, lugar 5 for. — Makovicka Vatroslav, šumar l for. —Mallin Antun, šumar — for. — Mauka Dragutin, kralj. računovodja 7

— 128 —

for. — Mallin Virgil, nadšumar l for. — Marković Ivan, kralj. kontrol.lugar 5 for. — Marković Martin, kr. kontr. lugar l for. — Mazan An-ton , šumar l for. — Mirčić Ivan, c. kr. nadlugar 2 for. — MalbohanEduard, c. kr. nadšumar 3 for. — Momčilović Ivan, c. kr. nadlugar 2for. — Milohnoja Petar, c. kr. nadlugar 2 for, — Magdić Šaban, c. kr.nadlugar 2 for. — Mikešić Mijo, c. kr. šumar 5 for. — Mrazović Fra-njo, lugar 5 for. — Mavrenović Vojin, pisar 3 for. — Markač Martin,kralj. kontrolni nadlugar 4 for. — Maras Nikola, kralj. lugar 5 for. —Matiević A., lugar 5 for. — Mazalović Josip, lugar 5 for. — Novak

v Ljudevit, šum. prist. — for. — Nemčić Slavoljub, nadšumar 7 for. — NimschA., šumar — for. — Nikman Emil, c. kr. šumar 3 for. — Nikić Dra-gutin, lugar 3 for. — Obradović Milan, šumar l for. — Ostoić Božo,nadlugar 3 for. — Pausa Gustav, nadšumar 5 for. — Pichler Gjuro, c.kr. nadšumar 5 for. — Pilz Vjekoslav, nadšumar 5 for. — Pokorny Jo-sip, nadšumar 6 for. — Pavić Dragutin, žup. nadšumar 3 for. — PetanjekFranjo, šumar l for. — Pintarić Pajo, posjednik — fr. — Pribanić Franjo,c. kr. šum. blagajnik 3 fr. — Pfeiffer Franjo, c. kr. šum. vježbenik 3 fr. —Pavelić Franjo, c. kr. nadlugar 2 for. — Pernar Ivo, lugar 5 for. —Paraga Miško, lugar 5 for. — Prelić Gjoko lugar 3 for. — Prokić Makso,šumar 3 fr. — Pohl Slavoljub, kr. šumar l fr. — Rossipal Franjo, šumar-nik l for. — Rački Vatroslav, nadšumar — for. — Riemer Vladislav,šumar 2 for. — Radošević Mio, šumar 2 for. — Ringl Ivan, šumar. upravlj.2 for. — Rosa Konrad, šumar — for. — Riedler Gustav, c. kr. šumar 3for. — Roknić Nikola, c. kr. nadlugar 2 for. — Ribarić Josip, lugar5 for. — Rotkvić Franjo, lugar 5 for. — Renner Anton, šumar 4 for. —Rabadjia Martin, kralj, lugar 5 for. — Radotić Petar, lugar 5 for. —Rugašević Ferdo, lugar 5 for. — Raketić Joso, nadlugar 5 for. — Šran-ković Anton, c. kr. šum. ravnatelj 4 for. — Sandtner Adalbert, nadšumarl fr. — Sieber Ferdinand, šumar — fr. — Sudarevac Hugo, šumar — fr.— Stary Wencel, šumar 4 for. — Stein Ljudevit, ravnatelj dobara lfor. — Stražak Hinko, c. kr. šumar 3 for. — Schmidt Dragutin c. kr.šumar 3 for. — Srnka Dragutin, posjednik l for. — Šklebar Simo, šu-mar 7 for. — Šmidinger Josip, nadšumar — for. — Seneković Mio, aktuar— for. — Španić Martin, računovodja 4 for. — Šlamec Franjo, šumarl for. — Soretić Anton, kr. šumarnik 5 for. — Šapper Julijo, šumar-nik — for. — Srkulj Anton, šumar — for. — Stauber Josip, šumar lfor. — Šnaidarek Josip, šumar l for. — Scheringer Antun, pristavfor. — Schwarzenfeld Robert vitez, c. kr. šumarski vježbenik 3 for. —Sučević Andrija, protustavnik 3 for. — Strepačky Matija, nadlugar 4for. — Škrljac Simo, nadlugar 4 for. — Stivić Marijan, nadlugar 4 for.— Stević Gjuro, nadlugar 4 for. — Stanković Petar, kralj, lugar 5 for. —Sacher Josip, šumar 5 for. — Škornjak Franjo, šum. vježbenik 5 for. —Stehus Josip, šum. protustavnik 3 for. — Tausig Gustav, posjednik —for. — Tropper Ivan, šumar 7 for: — Tomić Antun, c. kr. šumarnik3 for. — Turković Josip, šum. kancelist 2 for — Tauber Josip c. kr.šumar 4 fr. — Tucaković Marko, lugar 5 fr. — Unger Skender, šumar — fr.— Urban Josip, c. kr. šumar 5 for. — Vurdelja Milan, šumar l for. — Vr-

— 129 —

banić Mijo, c. kr. šumar nadzornik 7 fr. — Verner Vilim, nadšumar — fr,— Viethe Edmund, kr. šumarnik 7 for. — Vasiljević Vladimir, c. kr. šu-mar 3 for. — Vichodil Vlastimil, tajnik gospod. družtva 7 for. — VšatečkaAdalbert, šumar — for. — Vuković Dane, c. kr. nadlugar 2 for. —Vlajsavljević Petar, c. kr. nadlugar 2 for. — Würth Eduard, kralj, šu-mar 7 for. — Vinceković Grga, protustavnik 3 for. — Vincetić Blaž,lug. vježb. 5 for. — Weichinger Leopold, šumar 5 for. — Zinkmundov-ski Ferdo, nadšumar 4 for. — Zobundija N., šumar 3 for. — ZelinkaAntun, c. kr. šumarnik 5 for. — Zubović Stjepan, kralj, lugar 5 for. —Zubović Ante, lugar 5 for.

U k u p n o 226 p r a v i h č l a n o v a .

Podupirajući članovi.Andrašević Krunoslav, učitelj — for. — Bačić Antun, drvotržac

— for. — Blažić L., drvotržac — for. — Bubanović Julijo, kralj. ve-liki župan 6 for. — Ciotti Josip, poreznik — for. — Dražić Josip,nadp. odbornik 5 for. — Eltz grof, veleposjednik 25 for. — FilipovićFerdo, župnik — for. — Felc Simeon, drvotržac — for. —Hirsch L.,trgovac 10 for. — Jung Adolfo, drvotržac — for. — Janković Juliogrof, vlastelin 12 for, — Jagodić Mijo — for. — Kajganović N., gra-donačelnik 5 for. — Kuković pl. S., vlastelin 10 for. — Kratofil Mato,drvotržac — for. — Kovačić Eduard, trgovac — for. — Mihaljević, Jo-sip, nadbiskup — for. — Mance Jače — for. — Mautnuer R., vlaste-lin — for. — Mirković Košta l for. — Nugent Arthur grof, c. kr. pu-kovnik i komornik — for. — Obćina imovna petrovaradinska 20 for. —Obćina imovna gjurgjevačka 20 for. — Pakrac vlastelinstvo — for. —Plavšić K„ drvotržac 5 for. — Raić Joco, drvotržac 5 for. — Schönbu-cher Alex., ravnat. rud. tvor. — for. — Strossmayer Juraj Josip, biskup— for. — Stillfried Rudolf, barun 5 for. — Švrljuga Stipe, trgovac lfor. — Tomrlin Engelbert, mjernik — for. — Tomac Joško, trgo-vac l for. —

U k u p n o 34 p o d u p i r a j u ć a č lana.

Predbrojnici.Boban Samoilo, lugar l for. 50 novč. — Bedaković Simo, lugar

3 for. — Brodska imovna obćina šumarija Trnjane 4 for. — Brodskaimovna obćina šumarija Cerna 4 for. — Brodska imovna obćina šuma-rija Vrbanje 4 for. — Bašianec Gjuro, lugar l for. 50 novč. — Blaže-ković Josip, lugar l for. 50 novč. — Blažeković Stiepan, lugar, l for.50 novč. — Marković Jandre, lugar 3 for. — Ćolig Petar, lugar l for.50 novč. — Crevar Kuzman, lugar 3 for. — C. kr. namjestničko vjećeZadar 6 for. — Čorak Mate, lugar 3 for. — Čopp Franjo, lugar 3 for.— Dorčec Gjuro, lugar l for. 50 novč. — Dećina Josip, lugar l for.

10

— 130 —

50 novč. — Damjanović Ljubomir, lugar l for. 50 novč. — Delić Di-mitrija l for. 50 novč. — Delić Vujo, lugar 3 for. — Dragičević Dane3 for. — Diklić Arsenije, lugar 3 for. — Dubravčić Franjo, lugar 3for. — Dujmović Franjo, lugar 3 for. — Fuček Martin, lugar l for.50 novč. — Francetić Marko, lugar 3 for. — Gjureković Luka, nadlugar lfor. 50 novč. — Gaži Ivo lugar l for. 50 novč. — Grba Simo, lugar l for.50 novč. — Gašparić Jandro, lugar 3 for. — Gvozdanić Manojlo, lu-gar l for. 50 novč. — Glavaš Ivan, lugar 3 for. — Grozdanić Stanko,lugar 3 for. — Galović Ignac, lugar l for. 50 novč. — HanžekovićNiko, lugar l for. 50 novč. — Hunjek Martin, lugar l for. 50 novč.— Horvatić Ivan, lugar 3 for. — Hinić Vujo, lugar 3 for. — HerkalovićDane, lugar 3 for. — Hajduković Demetrija, c. kr. lugar l for. 50 nv.— Jakopović Stiepan, nadlugar l for. 50 novč. — Jović Joso, lugarl for. 50 novč. — Jurić Mirko, lugar 3 for. — Janković Ivo, lugar 3for. — Jerbić Ambroz, lugar 3 for. — Jurčić Martin, lugar 3 for. —Kos Martin, lugar l for. 50 novč. — Kranjec Mijo, lugar l for. 50 nv,— Kuček Josip, lugar l for. 50 novč. — Kolarec Petar, lugar l for.50 novč. — Kovačević Akse, lugar l for. 50 novč. — Krainčević Jovo,lugar 3 for. — Kovačević Ivan, lugar 3 for. — Katalinić Ivan, lugar3 for. — Krnjak Mate, lugar l for. 50 novč. — Lauš Benedikt, lugarl for. 50 novč. — Ljubinković Gjorgje, lugar l for. 50 novč. — Lon-čarević Vinko, lugar l for. 50 novč. — Maleković Lovre, nadlugar lfor. 50 novč. — Maleković Jakov, lugar l for. 50 novč. — MarinčićStjepan, lugar l for. 50 novč. — Maleković Ivan, lugar l for. 50 nv.— Mijušković Arkadije, lugar l for. 50 novč. — Marković Novak, lu-gar l for. 50 novč. — Marošević Nikola, lugar l for. 50 novč. — Miš-kulin Adam, lugar 3 for. — Matiević Stevo, lugar l for. 50 novč. — Meda-rac Matija l for. 50 novč. — Nicić Paškal, lugar l for. 50 novč —Nećak Ilija, nadlugar 3 for. — Narančić Petar, nadlugar 3 for. — Na-rančić Stevo, nadlugar 3 for. — Nećak Aleksa, lugar 3 for. — NikšićTomo, lugar 3 for. — Orešković Ivan, lugar 3 for. — Orešković Tomo,lugar 3 for. — Predragović Martin, lugar l fr. 50 novč. — PoparaKosta, lugar l for. 50 novč. — Palić Ivo, lugar 3 for. — Plavšić Stefan,lugar l for. 50 novč. — Prokopljević Milan, lugar l fr. 50 — PuhaloVuksa, lugar 3 for. — Radinović Mate, lugarski zamjenik l for. 50 nv.— Remenarić Josip, lugar l for. 50 novč. — Rašeta Niko, lugar l fr.50 novč. — Ranitović Stefan, lugar l for. 50 novč. — RadovanovićStefan, lugar l for. 50 novč, — Rukavina Dane, lugar 3 for. — Ron-čević Dujo, lugar 3 for. — Špoljarić Jandre, kralj, lugar 3 for. — Smr-ček Andro, lugar l for. 50 novč. — Sović Gjuro, lugar l for. 50 nv.— Sivec Mirko, lugar 3 for. — Somborac Todor, lugar l for. 50 novč.— Šuvaković Stefan l fr. 50 novč. — Schäfer Josip, lugar 3 for. —Srkotić Pilip, lugar 3 for. — Slavković Ivan, lugar 3 for. — SmolićMato, lugar l for. 50 novč. — Trninić Bartol, nadlugar 3 for. — Ta-kač Paval, lugar l for. 50 novč. — Terović Tomo, lugar 3 for. — To-mašić Stefan, lugar l for. 50 novč. — Uzelac Vujo, lugar 3 for. —Vedrić Mato, nadlugar l for. 50 novč. — Vinković Bolto, lugar l for.

— 131 —

50 novč. — Vugrinović Ivo, lugar 3 for. — Vasić Jelesije, lugar l for. 50nove. — Vuksan Janko, nadlugar 3 for. — Vukadinović Mile, nadlu-gar 3 for. — Vukovojac Danilo, nadlugar 3 for. — Vukelić Josip, nadlu-gar 3 for. — Vračić Josip, lugar l for. 50 novč. — Vukelić Stevo, lu-gar l for. 50 novč. — Živković Ivan, lugar 3 for. — Zebić Mato,lugar 3 for.

U k u p n o 116 p r e d b r o j n i k a .

Stanje družtvene blagajne.Primitak do 15. svibnja 1877 1124 st. 36 nv.Izdatak 505 st. 72 nv.

Ostatak 618 st. 64 nv.i to:

u gotovini 549 st. 58 nv.

u zaostatcih:

po smrti bivšeg tajnika Vladoje pl. Köröš-kenija ostade još nenadoknadjeno . . 57 st. 56 nv.

Gospodi članovom :Gjuri Forstu 4 st. 50 nv.Alfredu Wollmannu . . . . 2 st. 50 nv.Albertu Paupie-u . . . . . 4 st. 50 nv.

ukupno . 11 st. 50 nv. prigodom dru-žtvenog izleta iz blagajne posudjeno a još do sada nepovraćeno.

Svota zaostataka 69 st. 06 nv.Čini ukupno gore označeni ostatak 618 st. 64 nv.

Ona p. n. gospoda članovi i prijatelji šumarstva, želeći sudielovatikod glavne skupštine hrvat.-slavon. šumarskog družtva, koja će se podjesen t. g. u Osieku obdržavati, pozivlju se ovim najuljudnije, da o tomobavieste ovaj upravljajući odbor n a j d u l j e do k o n c a l i p n j a t. g.,da se glede obalenja vozarine dotična upravna ravnateljstva željeznica iparobrodarstva zamoliti i o tom ona gospoda, koja se prijave, odavle pra-vodobno obznaniti mogu. Razumjeva se samo po sebi, da će se svakompojedinom preko delegata prije priposlati program ob obdržavajućoj skup-štini u smislu ustanova družtvenih pravila.

Konačno upozorujemo opetovano onu p. n. gospodu članove, koji do-sada svoje družtvene prinose uplatili nisu, da izvole čim prije to uči-niti, jer šumarsko družtvo ima zbilja mnogo novčanih zaostataka, a sva-komu je dobro znano, da se bez pripomoći članova družtvenim svrham od-govoriti neda.

U i m e u p r a v l j a j u ć e g o d b o r a .

Predsjednik: Tajnik:A n t e Tomić. M i j o Vrbanić.