Dragi đaci! Ovim udžbenikom i drugim izdanjima serije Povijest usredotočena na izvore krećemo no-vim putem kako bismo otkrili zanimljiv svijet proš-losti. Najveći dio našeg znanja stječemo iz izvora samostalnim radom ili u suradnji s našim kolega-ma. ako prolistamo ovu knjigu vidjet ćemo koliko je šarolik svijet izvora: spadaju tu ne samo zanimljivi tekstovi, nego i slike, karte, pa i tabele te dijagrami s raznim podacima. raditi s ovima je mnogo zani-mljivije nego provoditi vrijeme u učenju faktičnih podataka. Ni na kraju srednjoškolskog obrazovanja, na maturalnom ispitu neće se tražiti od nas prije svega poznavanje činjenica i podataka, nego će se provjeravati koliko se možemo služiti znanjem ko-je smo stekli na satima povijesti. Možemo li izvesti adekvatan zaključak iz izvora, slika, karata, koje okolnosti uzimamo u obzir pri procjeni određenog događaja ili povijesne ličnosti, možemo li steći sa-mostalno i utemeljeno mišljenje te možemo li obra-niti naše mišljenje u raspravi. Naš udžbenik mnogo-strano pomaže razvoj tih sposobnosti. Priprema za maturu, podjednako na srednjoj i na višoj razini.

Upoznavanje povijesti na temelju izvora ima više uvjeta. Važna su neka osnovna znanja: bez njih po- vijesni izvori neće nam se otvoriti. Potrebno je i mno-go vremena, mnogo vježbanja. sve to nam osigurava naš udžbenik i po sadržaju i po novoj strukturi.

Udžbenik se sastoji od pet velikih poglavlja, a unutar njih od četrdeset i jedne lekcije. lekcije su podijeljene na tri dijela: nakon autorskog teksta u opsegu od jedne i pol stranice slijedi Arhiv koji sa-drži izvore za obrađivanje, slike i zanimljive karte, a poslije toga Gledišta koja omogućuju „dubinska prodiranja“ u prošlost. Pogledajmo kako ti dijelovi pomažu u učenju!

Autorski tekst najviše podsjeća na tradicionalne udžbenike. Ovdje se nalazi sve što - po zahtjevima nastavnog programa i maturalnog ispita – ustvari treba naučiti. autorski tekst kratko i logično izlaže činjenice i povezanosti koje su svakako potrebne za razumijevanje predmetnog razdoblja ili teme, te analizu pripadajućih izvora. Opseg tekstova nigdje nije veći od jedne i pol stranice, dapače najčešće je samo jedna stranica. Učenje olakšava što smo masnim slovima istakli najvažnije povezanosti i leksičko gradivo koji predstavljaju zahtjeve maturalnog ispi-ta (datumi, pojmovi, topografija).

Moguće je da će netko pomisliti da autorski tekst sa-drži manje činjeničnog gradiva nego što bi se oče-kivalo. Poručujemo im da mogu biti mirni jer se u ovom udžbeniku u cijelosti nalazi gradivo koje za-htijeva maturalni ispit kako srednjeg tako i višeg stupnja. Međutim, bez smanjivanja opsega gradiva naš novi udžbenik ne bi imao smisla jer savladava-nje mnogih novih činjeničnih informacija oduzima-lo bi vremena od analize izvora. iskustva dugogo-dišnjeg profesorskog rada polako su uvjerila autora da je manje često više, ukoliko se isto stvarno pre-tvori u upotrebljivo znanje. Od veće količine infor-macija teže je odvojiti bit, otkriti povezanosti. Valja spomenuti da đacima koji su ozbiljno zainteresirani za povijest stručne knjige i internet nude velike mo-gućnosti za usavršavanje. (s obzirom da se gradivo na internetu brzo mijenja, smatrali smo da nema svrhe nabrajati pojedine linkove).

Najveći dio pojedinih lekcija je Arhiv. Na satima obrađujemo pisane izvore, slike i karte tog dijela. Na ovaj način mogu se razvijati naše sposobnosti koje su važne radi boljeg upoznavanja i razumije-vanja prošlosti, bitnim i zanimljivim detaljima se bogati naše znanje koje smo stekli iz autorskog tek-sta. i kao đaci trebamo vidjeti svrhu ovoga lijepoga ali složenog zadatka koji zahtijeva mnogo vreme-na. Nemojmo misliti da je uzaludno trošenje vre-mena napornim radom pronaći u izvorima znače-nje nekog pojma ili pravila neke pojave. Čini se da je mnogo lakše naučiti definiciju pojmova ili opis pojava, ali to je samo prividni dobitak! Jer, niti na maturalnom ispitu, niti u životu nećemo puno po-stići ako samo ponavljamo tuđe izjave. samostalno razmišljanje je učinkovitije. radi toga je prijeko po-trebno da raspolažemo sposobnostima koje su po-trebne za sakupljanje, obradu i shvaćanje informa-cija. Herodotova često citirana izjava da je povijest učiteljica života i u ovom pogledu je istinita. Onaj tko na satima povijesti nauči odgonetnuti bit ne-kog teksta koji je nastao prije više stoljeća ili tisuć-ljeća, autorove namjere, taj će naučiti više iščitati iz vijesti naše današnjice. analiza starih zgrada i kipo-va naučit će nas da pronađemo poruku današnjih umjetničkih djela.

Potrudili smo se da analiza izvora bude šarolika i zanimljiva. U udžbeniku ima raznih pisanih izvora, raznih karata, tabela različitih tema i metoda, zanimljivih

Uvod

Povijest_11_1_144_2016.indd 4 3/31/16 2:18 PM

Uvod / 5

povijest politike, događaja, države, prava i ustanova;

povijest društva, načina života, mentaliteta i umjetnosti;

povijest gospodarstva i tehnike, kultura okolice;

povijest ideja i vjera.

slika. Gradiva arhiva – za razliku od autorskog tek-sta – na prvi pogled čini se da je mnogo. Međutim, nemojmo zaboraviti da to nije gradivo za naučiti – služi tomu da uz njegovu pomoć steknemo točniju sliku obrađenih tema, te da možemo oblikovati vla-stito mišljenje.

U obradi izvora uvijek pomažu pitanja, zadaci, koji kao i izvori predstavljaju samo ponudu. Najbo-lje je kad mi sami postavljamo pitanja, jer to znači da nas zanima određena tema, te da joj kreativno pristupamo.

Pri orijentaciji u arhivu i učenju pomaže grupira-nje izvora po poglavljima autorskog teksta i oznake brojeva po lekcijama. Boje rednih brojeva označa-vaju sadržaj izvora, a male sličice (piktogrami) ve-zane uz pitanja i zadatke označavaju pojedina po-dručja koja se prema zahtjevima maturalnog ispi-ta trebaju posebno razvijati. (Objašnjenje znakova nalazi se na kraju uvoda). slova navedena u uglatoj zagradi na kraju zadataka predstavljaju predložene metode obrade. Ti znakovi služe kao pomoć, nije ih obavezno slijediti. Glavno pravilo analize izvora je baš u tome da izvorima trebamo pristupiti kreativ-no i sa zanimanjem. Tako rezultat neće izostati.

Treća jedinica lekcija su Gledišta. U ovom dijelu kroz izvore se možemo upoznati sa zanimljivim pitanjima i

problemima koji nisu sastavni dio nastavnog pro-grama, a možda daju malo više. U Gledištima se mogu najviše usavršavati sposobnosti oblikova-nja samostalnog i iznijansiranog mišljenja. U svakoj lekciji možemo upoznati sporna pitanja (npr. je li Mađarska bila habsburška kolonija u XViii. stoljeću; kako ocjenjujemo kossuthov plan o savezu podu-navskih naroda), ličnosti (npr. Napoleon, ignác Mar-tinovics, palatin istván) ili pojave (npr. borba za rav-nopravnost žena; džentri u Mađarskoj) iz različitih aspekata, s pitanjima koja nas motiviraju na disku-siju.

Poglavlje Gledišta nam najviše pokazuje koliko može biti šarolik sud o pojedinim povijesnim pita-njima i problemima. Tko ne voli diskutirati, upozna-ti zanimljive oprečne stavove i oblikovati o njima svoje mišljenje? U raspravi možemo naučiti pošto-vati tuđe mišljenje, jer isto nije bezuvjetno krivo sa-mo se temelji na stavovima i vrijednostima koji se razlikuju od naših. i ukoliko se u raspravi približava-mo drugoj osobi sa strpljenjem i tolerancijom, možda će otkriti više o sebi.

Želim svima dobro učenje i što više radosti tijekom otkrivanja povijesti!

Miklós Száray

1

1

1

1

Karakteristike izvora po sadržaju

uporaba i ocjena izvora;

uporaba stručnog jezika;

orijentacija u prostoru i vremenu;

otkrivanje čimbenika koji određuju događaje.

[ Z ] = rješavanje zadataka samostalno, u paru ili u grupi;

[ S ] = sakupljanje podataka samostalno ili u grupi;

[ U ] = usmena prezentacija (kratko predavanje, rasprava, razgovor);

[ P ] = pismeni rad (esej, projekt, domaći pismeni rad).

Kompetencije za razvijanje

Predloženi načini obrade zadataka

Znakovi koji se koriste u udžbeniku

Povijest_11_1_144_2016.indd 5 3/31/16 2:18 PM

ŠIRENJE PROSVJETITELJSTVA U Engleskoj XVii. sto-ljeća pojavila se nova ideja, prosvjetiteljstvo ko-je se proširilo u XViii. stoljeću u Francuskoj, zatim na europski kontinent. Predstavnici nove ideje, na osnovi Newtonova sustava (matematički opis pri-rodnih pojava – v. Povijest 10., 199 str.), bili su mi-šljenja da je moguće razumijeti i predvidjeti svijet. Oni su smatrali zastarjelim prethodni nazor o svije-tu i životu uvjetovan reiligijom koji se temeljio na nepromjenjivosti i na božanskom predodređenju. Namjeravali su istraživati, s gledišta prirodnih zakona i razuma, sva područja života (ovaj se na-zor zove racionalizam). Prosvjetitelji su mislili da je moguće i pojedince i cijelo društvo podizati i promijeniti uz pomoć odgoja i prosvjetiteljstva Prepoznavanje racionalnog i pravilnog puta uvjeto-vat će i ponašanje ljudi.

Osnovni pojmovi svijeta zasnovani na tradicija-ma zamijenjeni su novim i neospornim osnovnim načelima u čovjekovom mišljenju. Najvažnije je od njih ideja o tome da se sve mijenja i razvija. Teore-tičari prosvjetiteljstva izrazili su ideje koje vrijede i danas. ističući toleranciju i strpljivost odbacili su vjerski fanatizam, slaveći slobodu odbili su tirani-ju. Međutim, ni teoretičari prosvjetiteljstva nisu bi-li oslobođeni netrpeljivosti prema tradicionalnim vrijednostima i pristranosti prema novim pojavama.

Nove ideje koje su osvojile obrazovane slojeve u Europi u XViii. stoljeću postale su modom, tipič-nim duhom vremena. Osvojile su pripadnike ari-stokracije i članove građanskih salona i društava. Duh prosvjetiteljstva i zahtjevi obrazovanih slojeva doveli su najprije u Engleskoj do nastanka enciklo-pedija koje su na razumljiv način sažimale znanje razdoblja. spoznaje su u enciklopedijama sastav-ljane u obliku natuknica. Francuska Enciklopedija, ogromno sveobuhvatno djelo koje sve do danas ču-va nazore francuskog prosvjetiteljstva, ugledala je svjetlo dana sredinom XViii. stoljeća u uredništvu Diderota i d’alembarta.

TEORIJA DRŽAVE FRANCUSKOGA PROSVJETITELJ-STVA Većina je francuskih teoretičara polazila od to-ga da je sloboda čovjekovo prirodno pravo. Polazeći od engleske teorije države i, kao uzora, od engleskog ustavnog kraljevstva, htjeli su stvoriti društvo i drža-vu koji ga jamči i ostvaruje. Montesquieu [monteskjê]

(1689.−1755.), na temelju lockerova društvenog ugo-vora (Povijest 10., 199. str.), izrazio je ideju da narod treba kontrolirati uz vlast uz pomoć biranih zastu-pnika. On je bio mišljenja da zastupnike biraju osobe koje imaju određenu imovinu (cenzusni sistem). Sma-trao je da osnovu spriječavanja tiranije čini raz-dvajanje grana vlasti (O duhu zakona, 1748.). Prema tome, samostalnost triju grana vlasti (zakonodavne, izvršne i sudske) omogućuje da grane vlasti kontroli-raju jedna drugu i spriječavaju zloupotrebu vlasti.

Montesquieu, prekomjerno ističući ideju prosvjeti-teljstva o prirodi, tvrdio je da funkcioniranje društva prvenstveno ovisi o geografskoj okolici (geografski determinizam). Prema tome, klima djeluje na čovje-kov temperament a veličina država uvjetuje njihovo ustrojstvo.

Rousseau [rusô] (1712.−1778.) je odbacio zastup-nički sustav koji ne omogućuje funkcioniranje vlasti naroda (suverenitet naroda). Prema njemu, narod mo-ra neizravno sudjelovati u odlukama To je mogu-će ako se sustav vlasti zasniva na manjim zajednicama društva. Nije razdvojio grane vlasti – vlast ne treba biti pod kontrolom jer sve odluke donosi narod. i sloboda pojedinaca treba se podčiniti većinskoj volji koja je istovjetna s općim dobrom.

rousseau je pripisao većinu društvenih proble-ma privatnom vlasništvu. smatrao je prethistorijsko doba, život „divljih ljudi“ sretnim razdobljem čovje-čanstva jer, prema njemu, tada nisu postojale imovin-ske i društvene razlike. rousseauove su ideje – o de-mokraciji, ograničavanju vlasništva – služile proširiva-nju slobode. ali kasnije, prvi pokušaj za ostvarivanje njegovih ideja u vrijeme Francuske revolucije doveo je do diktature.

PROSVJETITELJSTVO I VJERA Predstavnici su pro- svjetiteljstva vodili borbu protiv starih vrijednosti i tradicija. Prema tome su morali odrediti i svoj od-nos prema vjeri i crkvi. samo poneki teoritečari su poricali postojanje Boga. Prema većini njih, Bog je kao „prvi pokretač“ stvorio svijet ali se u njegovo funkcioniranje ne mješa (deizam). Mnogi su sma-trali crkvu snagom koja vodi neobrazovani narod na krivi put i napadali je. Voltaire [voltêr], koji je oštro kritizirao crkvu i rugao joj se, bio je mišljenja da je u svrhu postojanja društvenog poretka i morala vjera potrebna za mase.

Doba prosvjetiteljstva i revolucija (1714.–1849.)

1 Duhovna revolucija – prosvjetiteljstvo

i.POGLAVLJE

Povijest_11_1_144_2016.indd 6 3/31/16 2:18 PM

Doba prosvjetiteljstva i revolucija (1714.–1849.) / 7

TEORIJE O GOSPODARSTVU I PRAKSA GOSPODAR-STVA sustav je merkantilizma (Povijest 10., 181. str.) zamijenjen fiziokratskim naukama. Tvorci te teorije (Quesnay i Turgot) primijenili su ideje prosvjetiteljstva na gospodarstvo. Prema njihovom mišljenju gospo-darstvo funkcionira dobro ako je slobodno i nije ni u čemu ograničeno. zadatak je države jamčiti slobo-du vlasništva i poduzeća jer je najbolji organizirajući nazor u gospodarstvu slobodna konkurencija pro-izvođača. Polazeći od odnosa u tadašnjoj Francuskoj tvrdili su da samo poljoprivreda stvara nove vri-jednosti (od toga potječe i njihov naziv), postavili su poljoprivredu u sredinu gospodarstva. Adam Smith (1723.−1790.), koji je živio u industrializiranoj Engle-skoj, priznao je važnost industrije i trgovine (1776.). smatrao je da rad potaknut posebnim interesom jest motor privrednoga razvoja.

Francuska poražena u ratu za španjolsku baštinu (1700.−1714.) dospjela je u veliku financijsku krizu. Novi ratovi i prekomjerni izdaci države u XViii. stolje-ću produbili su krizu. Političari ovlašteni za privredno upravljanje države pokušali su uvesti reforme. U svr-hu pronalaženja financijskih izvora apsolutističke mo-narhije, pokušali su unaprijediti gospodartsvo. luj XVi. (1774.−1792.) je imenovao Turgota za nadzornika fi-nancijskih poslova. Turgot [tirgo] je − prema fiziokrat-skim načelima – ukinuo neka ograničenja unutrašnje trgovine, smanjio državne terete prema seljaštvu i na-metnuo plemstvu neke pristojbe i carine. ali reforme

su samo privremeno poboljšale situaciju. Turgot je uslijed pritiska plemstva i bogatog građanstva pro-pao.

PROSVIJEĆENI APSOLUTIZAM U XVIII stoljeću na područjima (koja povjesničari zovu periferijskim u odnosu na centar) koja su zaostala za razvijenim za-padnoeuropskim regijama (centar) apsolutni su vla-dari bili prisiljeni na promjene. U svrhu očuvanja po-zicije svojih država kao velesila odnosno dostizanja te pozicije provedene su privredne i oprezne društve-ne reforme Unutrašnje su carine ukinute, podupiran je razvoj industrije, razvijano je školovanje, kmetovi su dobili zaštitu od pretjeranih zahtjeva plemstva a plemstvo su oporezovali. Cilj je reformi bio privredna i društvena modernizacija bez promjene osnovnih političkih odnosa. Vladari ili vlade su pokušavali iz-vršiti reforme protivno ciljevima privilegiranih stale-ža, pa čak i većini društva. Na reformističke su vladare snažno djelovale prosvjetiteljski ideali (npr. vladar je prvi sluga naroda, potiskivanje crkve u pozadinu), ali su metode apsolutizma i dalje ostale karakteri-stične (preobrazba pokrenuta odozgo i izvršena na-redbama). stoga se ovi režimi u historiografiji nazivaju prosvijećenim apsolutizmom. Prosvijećeni se apso-lutizam pojavio u Portugalu, u nekim kneževinama u italiji, u Danskoj pa čak i u rusiji, ali su tipične države bile austrija i Pruska.

ISPUNJENJE PROSVJETITELJSTVA

Širenje prosvjetiteljstva

Utvrdite čimbenike koji su pomogli odnosno priječili

širenje prosvjetiteljstva! Odredi-te uz pomoć zemljopisne karte gradove koji su igrali središnju ulogu u širenju prosvjetiteljstva! Čime se to objašnjava? Nađite za-jednička obilježja u zemljama prosvijećenoga apsolutizma! [ Z ] 1

ARHIV

Povijest_11_1_144_2016.indd 7 3/31/16 2:18 PM

8 / Doba prosvjetiteljstva i revolucija (1714.–1849.)

TEORIJA DRŽAVE FRANCUSKOG PROSVJETITELJSTVA

„U aziji su postojala velika carstva; u Europi ona nisu opstajala duže vrijeme. razlog je u tome što se azija koju mi poznamo sastoji od ogromnih ravni-

na, koje presijecaju, na velikoj razdaljini, brda i mora. Budući da se nalazi južnije, rijeke manje bogate vodama ne čine važne prepreke.

Veliko carstvo nužno zahtijeva vladarovu despotsku vlast jer samo brzina od-luke može uravnotežiti veliku udaljenost naselja. (...)

Prirodna razuđenost zemlje u Europi dovela je do nastanka država prosječnih dimenzija u kojima se vladavina zakona ne suprotstavlja održavanju državnoga reda. Naprotiv, vladavina zakona tu djeluje toliko povoljno da bi država bez njih propala i postala plijenom drugih.” (Montesquieu: O zajedništvu Europe, 1748.)

Utvrdite ulogu zemljopisne okoline u interpretaciji Montesquieua u povijesnim procesima! koja se veza očituje između površine država i njihovog političkog ure-

đenja? Odredite uz pomoć izvora pojam zemljopisnoga determinizma! izrazite argu-mente i protuargumente za potporu autorovih stavova! [ Z ]

Tomovi Francuske Enciklopedije (1751.− 1780.) i ilustracija uz natuknicu poljopri-vreda

kako se zovu danas publikacije slične enci-

klopediji? Što je uvjetovalo i omogućilo objavljivanje ta-kvoga sažetog djela? kakvu je ulogu igrala enciklopedija u širenju ideja prosvjetitelj-stva? [ Z ]

U drugoj polovici XVIII. stoljeća ideje i djela prosvjetiteljstva bila su prisutna, uz zabavu, u salonima aristokracije i buržoazije.

rekonstruirajte društveni po-ložaj društva na slici! kako i na

koji način su saloni pridonijeli šire-nju ideja prosvjetiteljstva? [ Z ]

„U svakoj državi postoje tri vrste vlasti: zakonodavna vlast, izvršna vlast za po-slove podložne međunarodnom pravu, konačno izvršna vlast koja se odnosi na građanske poslove. (...)

ako se zakonodavna vlast ujedini s izvršnom vlašću u istoj osobi ili istom služ-benom tijelu, onda slobode nema jer postoji bojazan da će takav vladar ili takvo tijelo izdati tiranske zakone te ih na tiranski način izvršavati.

slobode nema ni u slučaju kada sudska vlast nije odvojena od zakonodavne odnosno izvršne vlasti. kada bi sudska vlast bila povezana uz zakonodavnu, tada bi vlast nad životom i imovinom građana bila samovoljna jer bi sudac bio i zako- nodavac. kada bi sudska vlast bila povezana uz izvršnu, sudac bi imao moć prisile.

ali sve bi bilo izgubljeno kad bi ista osoba odnosno isto tijelo poglavara, plemića ili naroda sprovodilo ove tri vlasti, odnosno zakonodavnu vlast, vlast izvršenja javnih odluka i vlast suđenja nad zločinima pojedinaca ili u parnica-ma. (...)

Budući da svaki čovjek slobodnog duha u slobodnoj državi mora upravljati sa-mim sobom, tako bi i zakonodavna vlast trebala pripadati cijelom narodu. s obzi-rom da se to ne može sprovesti u velikim državama a i u malim državama ide uz mnogo nedostataka, narod mora preko svojih zastupnika činiti sve ono što sam ne može napraviti. (...)

U državi ima uvijek onih koji se po rođenju, bogatstvu ili položaju razlikuju od

3

2

4

5

6

Povijest_11_1_144_2016.indd 8 3/31/16 2:18 PM

Doba prosvjetiteljstva i revolucija (1714.–1849.) / 9

drugih. kad bi se pomiješali s narodom i imali isto pravo glasa kao i drugi, zajednič-ka bi sloboda za njih bila ropstvo i više ne bi imali interesa štititi slobodu jer bi veći-na odluka bila usmjerena protiv njih. Uloga koja im u zakonodavstvu pripada dakle mora biti u razmjeru s ostalim prednostima koje imaju u državi: to će se ostvariti ako sastave tijelo koji ima pravo zaustaviti inicijative naroda u istoj mjeri kao što i narod ima pravo zaustaviti njihove inicijative.“ (Montesquieu: O duhu zakona, 1748.)

koje su Montesquieujeve grane vlasti? Odredimo njihov sadržaj (uloge, zadatke)! koji odnos predlaže autor za grane vlasti? koji su ciljevi ovih odnosa? koja je Mon-

tesquieujeva predodžba o društvenom ugovoru? [ Z ]

Montesquieuovi idejni sustav

Na koje važne grane dijeli Montesquieu funkcionira-

nje države? Utvrdite na teme-lju slike odnose između grana vlasti! kakav odnos imaju s na-rodom? Na kakav način mogu ljudi kontrolirati državnu vlast? [ Z ]

Rousseauov idejni sustav

kako tumači rousseau od-nos grana vlasti? Usporedite

Montesquieuovi zastupnički su-stav s onim roussaua! koje pro-bleme riješavaju rousseauove ideje a koje se opasnosti nalaze u njima? [ U ]

„ako, dakle, uklonimo iz društvenog ugovora sve što nije bitno nalazimo da se ugovor sastoji iz sljedećeg. sve se osobe sa svim svojim sposobnostima ujedinju-ju pod najvišom upravom opće volje i svakoga prihvaćamo neodvojivim dijelom cjeline. zastupnici naroda, dakle, nisu zastupnici naroda i to ne mogu ni biti, oni su samo povjerenici naroda: nikada ne mogu donijeti konačnu odluku. svaki je zakon ništavan ako ga narod osobno ne odobri, takav zakon nije zakon. (...)

Građanin daje suglasnost na sve zakone, čak i na one koji ga kažnjavaju ako se usudi neki od njih prekršiti. stalna volja svih članova države jest opća volja, ona ih čini građanima i slobodnim ljudima. kada se neki zakon podnese narodnoj skup-štini, ne postavlja se pitanje hoće li prijedlog prihvatiti ili odbaciti, nego odgovara li prijedlog općoj volji, tj. volji naroda ili ne. (...)

Onog tko nije voljan slijediti opću volju, prisilit će cijelo tijelo na posluh; dru-gim riječima, treba ga prisiliti da bude slobodan.” (Rousseau: Društveni ugo-vor, 1762.)

koje se ustanove modernih demokracija pojavljuju u izvoru? Što misli rouesseau o funkcioniranju društva i države? interpretirajmo proces prisiljavanja na slobodu

u autorovom sustavu! Usporedimo lockeove i Montesquieuove ideje o zastupničkom sustavu, funkcioniranju države i slobodi pojedinca s rousseauovima! [ Z ]

„Prvi čovjek kojem je, ogradivši komadić zemlje, palo na pamet da kaže: ovo je moje, našao je prilično ograničene ljude koji su mu to povjerovali – on je bio osni-vač građanskoga društva. Od koliko grijehova, ratova i ubojstava, koliko bijede je mogao spasiti čovječanstvo onaj tko bi tada izvukao kolčeve, zatrpao jarke i viknuo bližnjima: »Čuvajte se toga da slušate ovog varalicu! izgubljeni ste ako zaboravite da plodovi zemlje pripadaju svima a zemlja nikome!«“(Rousseau: Rasprava o porijeklu neravnopravnosti, 1762.)

kakvu sliku prikazuje izvor o ranoj povijesti čovječanstva? kako predstavlja proces postanka privatnoga vlasništva? kako procjenjuje ulogu privatnoga vlasništva? ra-

spravite čega se treba odreći, koje su prednosti odricanja? Čega se mora za to odreći i koje su posljedice odricanja? [ Z ]

PROSVJETITELJSTVO I VJERA

„radoznali Candide je htio vidjeti i svećenike i pitao je gdje su oni. Dobri starac se nasmijao: − Prijatelji moji – odgovorio je – svi smo mi svećenici. kralj i sve glave

obitelji pjevaju svečane pjesme svakog jutra u pratnji najmanje pet odnosno šest tisuća glazbenika.

− kako to? Ne postoje li redovnici koji se prepiru, uče, upravljaju i spletkare, oni koji daju čak i spaliti one koji su suprotne vjere?

− U tom bi slučaju poludjeli – odgovorio je starac – tu smo svi jedne vjere i ne razumijem što hoćete reći o redovnicima.

Candide je bio potpuno omamljen ovim mudrim govorom (...)“ (Voltaire: Can-dide, 1759.).

kakvo je Voltaireovo mi-šljenje o vjeri i crkvi? koje

čimbenike ističe u njegovoj kriti-ci? Prolistajte ponovo „Candide“ i nađite odlomke o vjeri i crkvi! analizirajte sakupljenu građu i usporedite ju s odlomkom u udžbeniku (sadržaj, metoda)! [ U ]

7

8

9

10

11

Povijest_11_1_144_2016.indd 9 3/31/16 2:18 PM

10 / Doba prosvjetiteljstva i revolucija (1714.–1849.)

„(...) posjetili smo gospodina Voltairea. Prvo smo otišli do kuće zabave u kojoj obično stanuje, na četvrt sata od Ženeve (...), ali nismo ga našli kod kuće, jer je ot-putovao prije sat-dva na mjesto gdje je kupio kuću i gdje je tada gradio. (...) tamo, malo dalje od kuće našli smo ga uz plug na oranici i nakon što mu nas je gospodin Pallard predstavio malo smo porazgovarali. zatim smo ušli u kuću, on nam je po-kazao sobe i malo, nedavno sagrađeno kazalište namijenjeno igranju komedije s prijateljima; (...) On je suh čovjek i čini se da je blizu smrti, ali su mu oči živahne. On je star, ali šaljive i vesele naravi. Ne procjenjuje vjeru. kad je bolestan, tako kažu, bojažljiv je i ponizan.“ (Ulomak iz putnoga dnevnika grofa Josipa Telekija, 1759.)

kakvu sliku prikazuje Teleki o Voltaireu? Što je za njega značio Voltaire? Us-poredite to sa svijetom salona! kako ocjenjuje autor Voltaireov odnos prema

vjeri? [ U ]

„Hoću da moj odvjetnik, moj krojač i moje sluge, čak i moja supruga vjeruju u Boga; mislim da će mi, u tom slučaju, manje ukrasti i rjeđe mi nabiti rogove.“ (Voltaire)

koje je autorovo mišljenje o vjeri? Usporedite dva Voltaireova ulomka! [ U ]

„kažem da Bog ne postoji; stvaranje je puka maštarija; nipošto nije nevjero-jatnija vječnost svijeta od vječnosti duha; u stvari ne mogu shvatiti kako je pokret stvorio svemir koji već ima pod kontrolom. ali u svrhu premošćenja te poteško-će bilo bi smiješno pretpostaviti postojanje neshvatljivoga bića. U materijalnom svijetu sja čudesan red koji nesumnjivo upućuje na nekakav razum, ali kaos mo-ralnoga svijeta u cjelini poriče ideju providnosti. ako je sve postojeće Božje stva-ranje sve je po mogućnosti najsavršenije, jer ako nije sve po mogućnosti najsa- vršenije, onda Bog nije svemoguć ili je zloban. sasvim je u redu, dakle, da ne mogu biti potpuno uvjeren u njegovo postojanje i, ako to je tako, zašto mi tre-ba tuđa uputa? Moramo li prihvatiti kao sigurno ono što je potpuno nesigurno, moramo li prihvatiti da svako zlo ima korist (...)? (Diderot: Filozofske misli, 1746.)

kako Diderot tumači ulogu crkve u svojoj poučnoj priči? sastavite logičnu skicu Diderotovih ideja! Usporedite Voltaierov i Diderotov stav o crkvi i vjeri! [ P ]

Voltaire (1694.−1778.) Raspravljajući s Rousseauom napisao je: „Ne slažem se s vašim mišljenjem, ali sam spreman dati svoj život da biste ga slobodno izrekli.“

PRIVREDNE TEORIJE RAZDOBLJA

„Prihod je proizvod zemlje i čovjeka. zemlja bez čovje-kova rada potpuno je bezvrijedna. Osnovna dobra velike države čine ljudi, zemlja i životinje. Osim poljoprivrednih

proizvoda narod ne može imati druge resurse do industrije i robnog prometa, ali se oba mogu održati samo preko dobara pristiglih iz inozemstva. Takvi su resursi, uopće, vrlo ograničeni i nesigurni i mogu biti dovoljni samo za male države.“ (Que-snay, natuknica Žito u Enciklopediji)

koje su najvažnije privredne grane prema autoru? koje smatra najznačajnijima? koji su njegovi argumenti? [ P ]

„Opća sloboda prodaje i kupnje je jedino sredstvo za to da se s jedne strane formira cijena koja potiče na proizvodnju, s druge strane jamči potrošaču najbolji proizvod po najnižoj cijeni.“ (Turgot)

kakvo reguliranje tržišta je idealno prema autorovu mišljenju? Usporedite to s ide-jama merkantilizma! koje ideje, odnosno koje se društvene i privredne promjene

nalaze iza različite interpretacije? [ U ]

Quesnay (1694.−1774.), francuski ljekar i ekonomist, autor privrednih natuknica Enciklopedije, jedan od osnivača fizio-kratskih nauka.

12

13

14

15

17

18

16

Povijest_11_1_144_2016.indd 10 3/31/16 2:18 PM

Doba prosvjetiteljstva i revolucija (1714.–1849.) / 11

PROSVIJEĆENI APSOLUTIZAM

„Vladar ima kao najvažniju dužnost praved-nost. ima dobrobit svoga naroda pod kon-trolom i stavlja je nad sve svoje interese.

Što će nakon toga slijediti iz Machiavellijeve slike o egoizmu, veli-čini, častohleplju i tiraniji? izići će na vidjelo da vladar nipošto nije apsolutan gospodar i zapovjednik svoga naroda, nego samo njegov sluga najvišeg ranga i sredstvo njegove sreće, jer je narod izvor vla-darove slave. (...)

Bučiti i doći do slave ne poklapa se. klatež ne zna ispravno ocije-niti slavu i lako ju namamljuje lažan izgled velikoga i lijepoga. Može i zamijeniti dobru radnju upadljivom, bogatstvo zaslugom, raskošno vjekovitim. Prosvijećeni i razboriti ljudi sasvim drukčije ocjenjuju. (...)

ali ja kažem da vladar može na dva načina povećati svoju slavu i ugled. Prvenstveno osvajanjima ako ratujući vladar snagom svog oružja proširuje granice svoje države, drugo marljivošću i znanjem ako razvija umjetnosti i znanosti u svojoj državi čineći je obrazovani-jom i moćnijom.“ (Fridrik II. Veliki, Antimachiavelli, 1739.)

koja su obliježja idealnoga vladara prema Fridriku? koja obilježja upućuju na apsolutizam a koja na prosvjetiteljstvo? Što je omogućilo

da očigledno suprostavljene ideje stupe u veze? Podsjetite se Machiave-llieva ideala o vladaru i usporedite ga s Fridrikovim! [ P ]

„Prošle su već tri godine otkada sam morao preuzeti upravljanje državom. za to sam razdoblje na dovoljan način izjavio svoja načela, ideje i namjere. Ni u jednom slučaju nisam se ograničio na zapovijed, nego sam svaki posao izradio i odvijao; (...) težio sam tome da ucijepim svim državnim činovnicima ljubav koju sam imam prema općem dobru. Pokazao sam da čovjek ne može imati drugog cilja u radnji koja potječe od sebe same nego korist i dobro većine. (...) Mnogi vladari smatraju imovinu i podanike svoje države svojim privatnim vlasništvom u tijesnom smislu i misle da ih je providnost za njih stvorila i ne dosjete se ni u snovima da ih je providnost stavila na mjesto da služe milijune. (...) Oni koji su zauzeti korišću ili ugledom svojih službi (...) moraju se pravo-dobno odreći svojih službi, jer ih nisu dostojni i za njih sposobni. Takva služba zahtijeva gorljivo oduševljenje prema državnom dobru i potpu-no odricanje koristoljublja i udobnosti.“ (Ulomak iz „pastirske poslovnice“ Josipa II. državnim činovnicima, 1784.)

Prikupite, na temelju izvora, obilježja koja vladar smatra važnim s gle-dišta državne uprave! Josip ii. osuđuje vladare koji smatraju imovinu i

podanike države svojim privatnim vlasništvom. Odvojite obilježja u izvoru tipična za prosvijećene odnosno apsolutne vladare! [ P ]

Stol Fridrika II., za kojim je sjedio i Voltaire. Voltaire je bio tri godi-ne (od 1750.) gost u kraljevskom dvoru.

raspravite motivacije Voltairea i Fridrika ii. u ovom odnosu! [ Z ]

Prosvijećeni apsolutizam

Uslijed kojih čimbenika se pojavio pro-svijećeni apsolutizam? koja su osnovna

obilježja prosvijećenoga apsolutizma? kako se odvijao prosvijećeni apsolutizam? [ U ]

Josip II., car njemačko-rimski i kralj Ugarske ore. Vladar je isprobao različite tipove plugova.

U kojoj se mjeri poklapa prikaz sa slikom o vladaru prosvijećenoga apsolutizma? [ U ]

19

20

21

22

23

Povijest_11_1_144_2016.indd 11 3/31/16 2:18 PM

12 / Doba prosvjetiteljstva i revolucija (1714.–1849.)GL

EDIš

TA

Početkom XViii. stoljeća (1717.) osnovana je u Engleskoj prva skupina slobodnih zidara – loža kako su je zvali. Organizacije su slobodnih zidara pokrivale cijelu Europu na kraju stoljeća. Od razloga uspjeha slobodnih zidara ističu se tu samo dva: misticizam tajnoga društva i čar prosvjetiteljskih ideja. Članovi su se društva zvali zidarima prema obrascu ceha kamenorezaca koji su gradili srednjovjekovne katedrale (otuda i simboli zidarska žlica, čekić, itd.). zvali su se braćom na temelju lozinke (jednakost, bratstvo, sloboda) koja je sažimala osnovne ideje prosvje-titeljstva. Njihov je cilj bio moralno i duhovno podići čovječanstvo i pomoći bijedne.

slobodno je zidarstvo osvojilo vodeće krugove obrazovane Europe od aristokracije do građanstva. ali članovi su bili samo muškarci. Proširenje je loža doprinijelo prihvaćanju provjetiteljskih ideja. zahvaljujući mnogobroj-nim uglednim članovima utjecaj je slobodnih zidara bio znatan. zbog miješanja stvarnog utjecaja s mistikom nji-hova je ocjena bila različita u rasponu između krajnje negativne (prevratnici) do krajnje pozitivne (dobročinitelji svijeta).

Masonska pregača

Prikupite simbole slobodnoga zidartsva na slici! koja je uloga ovih simbola na slici? [ U ]

„(...) zidara njegovo zanimanje obvezuje da se pokorava moralnom zakonu. Onaj koji ovako postupa i odista se razumije u zanat, ne može biti ograničen ate-ist niti slobodni mislilac bez religije. Nekoć su zidari morali vjerovati u religiju koju je narod zemlje u kojoj su djelovali držao svojom. ali danas, mislimo, do-voljno je posvetiti se religiji s kojom se svi slažu. Mislimo da moramo poštovati osobno uvjerenje naših članova. Drugim riječima, zidari moraju biti dobri, odani vjeri, pošteni i pristojni muškarci koji prihvaćaju vjeru i uvjerenje drugih. Ovako postaje loža sjedištem jedinstva i istodobno njegovo sredstvo kako bi u odanom prijateljstvu ujedinila osobe koje bi inače ostale nepoznate jedna drugoj.“ (Iz us-tava slobodnih zidara Jamesa Andersona, 1723.)

„Događa se u vezi sa svakim tajanstvenim društvom da oni koji mu ne pripa-daju pretpostavljaju da iza zavjese ima uvijek više nego u stvarnosti i pretpostav-ljaju postojanje stotina, štoviše tisuća tamo gdje ih ima manje od desetorice.“ (Slobodan zidar József Hajnóczy u zadnjem desetljeću XVIII. stoljeća)

„Mislim da pripisuješ veću važnost od potrebne francuskom slobodnom zi-darstvu koje tu uopće nema takav utjecaj kakav ima u ostalim dijelovima Europe. Naime, svatko ima svoj udio u njemu i sve što se u njegovom okrilju događa jav-nost sazna. Gdje je dakle opasnost? kad bi se radilo o oduševljenom političkom društvu, to bi moglo izazvati veliku zabrinutost. ali vlada, nasuprot, ne spriječava njegovo širenje i ono nije više nego što je odista: dobrotvorno, zabavno društvo. Jedu, drže govore, pjevaju, na što kralj veli da oni koji pjevaju i piju nisu urotnici. Čine veliku dobrotvornost, odgajaju djecu siromašnih ili preminulih članova, nji-hove kćeri udaju. (...) Ja sam mišljenja da se može činiti dobro i bez ceremonije; ali neka u tome svi postupe po svojoj volji, jer nije šteta ako samo dobro čine.“ (Iz pisma Marije Antoanete, kći Marije Terezije i žene francuskoga kralja Luja XVI., pisanog sestri)

zašto su tajanstvenost i mistika postale sastavnicama slobodnoga zidarstva? koju ulogu su igrale tajanstvenost i mistika u uspjehu slobodnoga zidarstva i u njegovoj ocjeni? koji politički događaji su eventualno djelovali na ocjenu slobodnih

zidara? [ U ]

Nađite za ideje i moralne vrijednosti po jedan pojam

u ulomku! analizirajte, na teme-lju izvora, odnos između religije i slobodnoga zidarstva! [ Z ]

O kojim karakteristikama slo-bodnih zidara govori izvor?

Što misli Hajnóczy o društvu? [ U ]

Tko je bila sestra Marije an-toanete! Na koje probleme

odgovara kraljica u svom pismu? koja je bila društvena osnova slobodnih zidara prema pismu? kako je kraljica tumačila ulogu slobodnih zidara? Odredite, na temelju izvora, odnos vlasti pre-ma slobodnom zidarstvu! analizi-rajte nazor kraljice o slobodnom zidarstvu, dobrotvornosti i čovje- kovoj slobodi! [ S ]

24

25

26

27

Povijest_11_1_144_2016.indd 12 3/31/16 2:18 PM

Doba prosvjetiteljstva i revolucija (1714.–1849.) / 13

SUSTAV RAVNOTEŽE IZMEĐU DRŽAVA Može se pri-mijetiti već u XVi. stoljeću (savez iz Cognaca) a osobi-to na kraju XVii. stoljeća (protufrancuski savez) da su ostale sile stupile u savez protiv dinastija koje su težile hegemoniji u Europi. Ovi su savezi nadmašili prijašnje odnose, čak i konfesijske suprotnosti (npr. Trideseto-godišnji rat). Politička je ravnoteža dobila svjesna obilježja u XVIII stoljeću i karakterizirala je prven-stveno težnje engleske diplomacije. Očuvanje politič-ke ravnoteže, tj. podupiranje država protiv najmoćnije sile omogućilo je Engleskoj da dođe na prvo mjesto u kolonizaciji dok su sile na „kontinentu“ bile zauzete jedna drugom.

Ova se politika može pratiti i u ratovima XViii. stoljeća. Nakon slabljenja Francuske uslijed ra-ta za španjolsku baštinu u početku XViii. stoljeća i jačanja rusije u sjevernom ratu engleska je poli-tika napravila preokret. U Austrijskom nasljed-nom ratu između Pruske i austrije za posjed Šle-ske (1740.−1748.) Engleska je podupirala Habs-buršku monarhiju protiv Pruske kojoj je podršku davala Francuska. ali u Sedmogodišnjem ratu (1756.−1763.) Engleska je podupirala Prusku, jer je ojačana rusija dala potporu austriji.

BRITANSKI USTAVNI IMPERIJ U Engleskoj (od uje-dinjenja sa Škotskom 1707. godine Velika Britanija) je „slavna revolucija“ (Povijest ii., 175. str.) položila temelj izgradnji ustavne kraljevine. Zakoni koje je donio parlament izabran prema izbornom pravu za-snovanom na cenzusu postali su pravomoćni kra-ljevim potpisom. Vođa je izvršne vlasti bio prvi mi-nistar (predsjednik vlade), koga je imenovao vladar. On je obavljao poslove s ministrima i bio je odgovo-ran parlamentu (odgovorna vlada). Tijekom stoljeća oblikovao se način izbora predsjednika vlade. Kralj je imenovao za predsjednika vlade predstavnika po-litičke formacije, stranke koja je imala većinu u par-lamentu. U Engleskoj su na osnovu događaja iz XVii. stoljeća nastale dvije političke formacije: torijevci su prije svega zastupali središnje vlasteline, dok su vi-govci bili zastupnici financijskih krugova i poduzet-nika.

POSEBAN RAZVOJ NJEMAČKO-RIMSKOGA CARSTVA Nakon Tridesetogodišnjega rata koji je završio We-stfalskim mirom (1648.) Njemačko-rimsko Carstvo raspalo se na mnogobrojne male i nekoliko veli-kih samostalnih (suverenih) država. (Najveće su bi-le katolička austrija i Bavarska odnosno luteranska Pruska). Ove su države uvele svoj novac i carinski su-stav, vodile su neovisnu vanjsku politiku, ostvarile su rezidencije po uzoru versajskoga dvora i organizira-le vojsku prema francuskom uzoru. U svrhu pokriva-nja troškova pokušale su uvesti merkantilističke, zatim prosvjetiteljske reforme. U malim su drža-vama ovi postupci doveli do povećanog oporeziva-

nja stanovništva i spriječavali razvoj njemačkoga gospodartsva. Usprkos tome, počeo je u mirnim godi-nama XViii. stoljeća lagan razvoj gospodarstva u nje-mačkim regijama (širenje manufaktura).

reforme su dovele do značajnih rezultata u Pru-skoj koja je bila u usponu. apsolutistički pruski vlada-ri, oslanjajući se na vojsku i u svrhu povećanja svoje vojne sile, uveli su opće reforme u duhu prosvjeti-teljstva. Vojničkim metodama ali uspješno su razvija-li prosvjetu. Oporezivali su plemstvo, početkom XiX. stoljeća oslobodili su kmetove (u zamjenu za dio nji-hovog zemljišta), uspješno su podupirali razvoj po-ljoprivrede i industrije. Reforme (npr. zabrana mu-čenja) su dostigle vrhunac za Fridrika II (Velikoga, 1740 −1786 ) koji je smatran uzornim vladarom ap-solutizma. razvoj je omogućio uzdržavanje sve jače vojske i pruski su vladari neprestano osvajali nove regije. Najveća su osvajanja vezana uz vladavinu Fri-drika ii. (npr. Šleska u sedmogodišnju ratu; Poznanj uslijed prve podjele Poljske). Površina se države po- dvostručila. Uslijed uspješnih ratova i gospodarstve-noga razvitka Pruska je postala velesilom.

Pored Pruske u usponu, odnose snaga u njemač-kim krajevima uvjetovala je Habsburška monarhija koja je sačuvala svoj položaj velesile. Nakon izgona Turaka iz Mađarske težište se Habsburške monarhije premjestilo u Dunavsku dolinu. (Na ovu činjenicu nije utjecalo osvajanje nekih južnoeuropskih i zapad-noeuropskih pokrajina u ratu za španjolsku baštinu.) Početkom XViii. stoljeća Habsburgovci su pojačali u tzv. nasljednim pokrajinama apsolutizam a u Ugarskoj svoju moć uzdržavanjem staleškog ustrojstva. Unatoč tomu, u ratovima vođenim za Šlesku (austrijski na-sljedni rat, sedmogodišnji rat) pretrpjeli su poraz od modernizirajuće Pruske. Marija Terezija (1740.−1780.) i Josip ii. (1780.−1790.) uveli su prosvjetiteljske re-forme u svrhu učvršćenja carstva. One su postigle re-zultate ali nisu mogle ujednačiti carstvo s mnogobroj-nim nacionalnostima.

USPON RUSIJE Careve nisu ograničavali ni zakoni ni ustanove, zbog toga u rusiji nije vladao apsolu-tizam nego despotizam. Carica Katarina II (Veli-ka) (1762.−1796.) pokušala je uvesti, slično Petru i., reforme prosvjetiteljskog tipa (osnivanje no-vih škola i gradova, razvoj trgovine). Najvažniji joj je cilj i dalje bio proširiti područje Ruskoga car-stva. Glavni je cilj ruske ekspanzije postala Polj-ska gdje je vladanje, zbog pretjeranih prava stale-ža (npr. liberum veto), postajalo sve teže. Careva je politika, u početku iza staleških skupina vođenih nekim aristokracijskim obiteljima, podjarivala unu-trašnje konflikte koji su oslabili snagu države. kasni-je je despotski car na licemjeran način nastupio kao „zaštitnik“ slobodnih prava plemstva nasuprot re-formskim snagama koje su htjele zaustaviti anarhi-ju. 1772 Katarina je u savezu s pruskim kraljem

2 Stoljeće političke ravnoteže

Povijest_11_1_144_2016.indd 13 3/31/16 2:18 PM

14 / Doba prosvjetiteljstva i revolucija (1714.–1849.)

Fridrikom Velikim smatrala kako je vrijeme pogod-no za podjelu Poljske U svrhu uzdržavanja političke ravnoteže u podjelu se umiješala i Austrija koja je prisvojila svoj plijen (Galiciju). Tada je još preostala neovisna, a u biti pod ruskim utjecajem, teritorijal-no smanjena Poljska, od koje su 1793. odcijepili no-va područja. Tri apsolutističke države su podijelile cijelo područje Poljske 1795.

Rusija se, pod Katarinom, širila i na jug na ra-

čun Osmanskoga Carstva koje je bilo u fazi opa-danja U početku su rusi ratovali u savezu s austri-jom i osvojili su veći dio krimskoga kanata. austrija nije uspjela osvojiti područja na Balkanu. Dapače, shvatila je da povećanje ruskog utjecaja na polu- otoku za nju nije povoljno, stoga je istupila iz rata i čak je posredno podupirala i Portu. Ovako je ruska ekspanzija na jug usporena nakon osvajanja sje-vernih obalnih prostora Crnoga mora (1774.).

SUSTAV POLITIČKE RAVNOTEŽE

Sustav političke ravnoteže

Ustanovite, uz pomoć ze-mljovida, trajne savezničke

odnose! sastavite tablicu o pro-mjenama saveznika i protivnika Habsburškog carstva u ratovima XViii. stoljeća! Ustanovimo koje se zakonitosti mogu opaziti u na-stajanju savezničkih sustava! [ Z ]

BRITANSKI USTAVNI IMPERIJ

„(...) Prema našem ustavu nema jednog glavnog ministra, nego mora uvijek postojati više glavnih ministara odnosno državnih činovnika. Oni imaju svoje područje i nijedan od njih ne može se uplitati u poslove koji pripadaju portfelju drugoga. ali opće je poznato da je ovaj ministar [rober Walpole, prvi ministar između 1721.−1742.], postigavši izuzetan utjecaj u svim glavnim državnim ure-dima, ne samo da je koncentrirao u svojim rukama upravljanje općim poslo-vima, nego je otpustio iz službe sve državne činovnike koji se nisu pokoravali njegovim direktivama, čak i u poslovima koji su bili u njihovoj nadležnosti. Tako je prisvojio krunske milosti i prigrabio je odluku o dodjeljivanju rangova, milo-stinja, titula i odličja i upravljanje unaprijeđivanjem na građanskom, vojnom i crkvenom području.“ (Iz govora Samuela Sandysa, zastupnika opozicije, održanog 1741. u parlamentu)

„Narodna vlast i narodni suverenitet, društveni ugovor, neovisnost parla-menta i parlamentarna vlast, sloboda, otpor, isključenje, ostavka i otpust vla-dara – to su bili pojmovi vezani uz vigovce koji su pretpostavljali da su oni inkompatibilni i nespojivi s duhovnošću torijevaca.

Božjeg podrijetla, nasljedno i neprikosnoveno pravo, pravolinijsko nasljeđe, pasivna poslušnost, pravo suvereniteta, zabran otpora, podređenost, parla- mentarni veto te ponekad i papinstvo – to su bili pojmovi vezani uz torijevce za koje se također smatralo da su inkompatibilni i nespojivi s duhovnošću vigovaca.“ (Torijevac i političar Bolingbroke: Rasprava o strankama, 1734.)

sažmimo ukratko suštinu zastupnikovog govora! s

kojih gledišta napada pojavu? Nastanak koje ustanove moder-ne ustavnosti možemo primijetiti u kritici? Objasnimo zašto je ova ustanova bila potrebna! [ U ]

koje dvije političke stranke određuju britansku politiku

ovog razdoblja? Nabrojmo nji-hove karakteristike! Odredimo razlike između dvije stranke! Je li moguće uz pomoć izvora odredi-ti društvenu pozadinu stranaka i njihove korijene? [ U ]

1

2

3

ARHIV

Povijest_11_1_144_2016.indd 14 3/31/16 2:18 PM

Doba prosvjetiteljstva i revolucija (1714.–1849.) / 15

Funkcioniranje ustavne monarhije u Engleskoj XVIII. stoljeća

kojim su bojama obilježene različite grane vlasti? Ustano-vite odnos između grana vlasti! kako funkcionira izvršna

vlast? Prikupite prava kralja! Ustanovite prednosti i nedostatke izbornog sustava! [ U ]

Suvremena slika o važnim karakteristikama izbora u Engleskoj

Prikupite, uz pomoć slike, osnovne karakteristike izbora. Tko je mogao sudjelovati na izborima? koji su razlozi poja-

ve prikazane na slici? [ U ]

POSEBAN RAZVOJ NJEMAČKO-RIMSKOGA CARSTVA

„Prusko se društvo potpuno promijenilo za Fridrika Vilima i. Novi je kralj ukinuo sjajni dvor, znatno je smanjio velike mirovine, mnogi koji su prije imali

zaprege išli su pješice i mnogi su rekli: kralj je vratio šepavima njihove noge. za Fridrika i. Berlin je bio atena sjevera, za Fridrika Vilima i. postao je sjevernom spartom. Cio je sustav upravljanja bio vojnički. kralj je znatno povećao broj voj-nika ali silna regrutacija obrtnika u prvoj revnosti dovela je do njihovog iselja-vanja što je uzrokovalo velike štete u industriji. kralj je brzo uklonio nevolju, (...) strogo je zabranio izvoz vune. 1747. osnovao je skladište iz kojega su siromašniji industrijalci dobili vunu čiju su cijenu isplatili kasnije svojim proizvodima. sukno je našlo sigurnog kupca u vojsci koja je svake godine dobijala novu odoru. Pro- izvodnja sukna širila se i van granice; (...) pruski su trgovci izvozili sukno za ruske čete. Berlin je postao Marsovo skladište. Tu se proizvodilo sve što je trebalo vojsci i predmeti vojne opreme proizvedeni u Pruskoj traženi su bili u cijeloj Njemačkoj. Nastala su nova poduzeća, tvornice baruta u Berlinu, radionice za proizvodnju mačeva u spandauu, oružarnice u Potsdamu, željezara i kožara u Neustadtu.“ (Iz memoara Fridrika II.)

Prikupite karakteristike po-litike Fridrika Vilima i.! Obja-

snite u kojoj se mjeri može sma-trati vladanje Fridrika Vilima i. prosvijećenim! kakve su bile nje-gove posljedice za Prusku? kakvu sliku prikazuje autor o vladavini svoga oca? [ Z ]

4

5

6

Povijest_11_1_144_2016.indd 15 3/31/16 2:18 PM

16 / Doba prosvjetiteljstva i revolucija (1714.–1849.)

Njemačko-Rimsko Carstvo u XVIII. stoljeću

Opišite, uz pomoć zemljovida, Njemačko-rimsko Car-stvo u XViii. stoljeću! Usporedite, s gledišta područja

koja se nalaze izvan granica carstva, dvije vodeće države carstva! Ocijenite položaj njihovog glavnoga grada! Osim te-ritorijalnih promjena, koje se promjene mogu još ustanoviti na zemljovidu? [ Z ]

USPON RUSIJE„Budući da se carski dvor, imajući u vidu interese carstva smatrao prisiljenim svojom snagom zausta-

viti neutažive nemire u Poljskoj i spriječiti rušenje zemlje i da bi osigurao za sebe pravedno zadovoljavanje svojih zakonitih prava, došao je do potpunoga sporazuma s carskim i kraljevskim dvorom kao i s Njegovim Veličanstvom, pruskim kraljem, o tome da će zajedničkim naporom i primjenjivanjem jedinstvenih mjera ostvariti za-datke koji su neophodni zbog susjedstva njihovih zemalja.

Na temelju toga sporazuma tri dvora su već dali na znanje poljskom narodu da, želeći učvršćenje vanjskopolitičkoga postojanja Poljske koje je poželjno i s gledišta neposrednijih interesa njezinih susjeda, njihova je namjera uspostaviti red i mir za-jedničkim postupanjem u Poljskoj i uzeti u zaštitu ustav ove države i slobodu naroda.

istovremeno carica svih rusa (...) koja nije bila u stanju i dalje čekati pravednost od Poljske bez štete svojih očitih interesa, smatrala je u ovoj situaciji potrebnim za-dovoljiti svoju zemlju i narod te je uzela u svoj potpun posjed i vlasništvo navedene zemlje i posjede republike Poljske (...)“ (Proglas Katerine II., 1772.)

sažmite u jednoj rečenici o čemu se radi u proglasu! Čime carica opravdava svoj postupak? Ocijenite argumente! koji su čimbenici uvjetovali povlačenje granica?

Na što oni upućuju? [ Z ]

Alegorična slika o podjeli Poljske

kako se zovu vladari na slici?

kakav dojam pobu-đuje slika? Uspore-dite sredstva slike i izvora! [ Z ]

Engleska karikatura o vanjskopolitičkim ambi-cijama Katerine II. (Velike)

Čime vrag caricu stavlja na kušnju? zašto baš ovi grado-

vi čine predmet kušnje? Usporedi-te sadržaj karikature i zemljovida! [ U ]

Uspon Rusije

Prikupite glavne ciljeve vanjske politike rusije! Prikažite odnose interesa susjednih (turske, pruske i austrijske) sila!

kako su se promijenili odnosi tih zemalja tijekom stoljeća? [ P ]

7

8

9

10

11

Carigrad

Varšava

Povijest_11_1_144_2016.indd 16 3/31/16 2:18 PM

Doba prosvjetiteljstva i revolucija (1714.–1849.) / 17

GLED

IšTAU XViii. stoljeću države, osobito one prosvijećenoga apsolutizma, činile su napore u svrhu razvoja gospodar-

stva i povećanja broja stanovništva. Tipično je bilo širenje novih metoda, vrsta životinja i biljaka, katkada i na silu. To se dogodilo i u slučaju krumpira koji sadržava četiri puta više ugljikohidrata od pšenice.

„Već 26. ožujka, zatim 3. ožujka tekuće go-dine ponovo smo vam dali u zadatak da se najbolje što možete bavite uzgojem krum-pira koji je koristan za zemlju a osobito za siromaštvo, da date na znanje stanovnicima o velikoj koristi od toga i da ih potičete na uzgoj te hranjive biljke. Budući da smo razu- mjeli iz primljenih izvještaja da većini ljudi nije poznato kako treba uzgajati krumpir, i na koji način može ovo biti korisno za svako-ga a osobito za siromašne ljude, primpremili smo upute za uzgoj i korisnu uporabu krum-pira i dali smo ih u tisak. Dobit ćete od njih dovoljan broj primjeraka uz najmilostiviju zapovjed da pripremite po dva primjerka za sva vlastelinstva i sve općine. (...)

Budući da je ova biljka korisna i za op-stanak mnogih ljudi koji nemaju zemljište, treba im narediti da uzgajaju toliko koristan krumpir na svakom slobodnom mjestu u vr-tovima i oko kuća. imaju mogućnost njego-vati ga oko kuće u slobodno vrijeme izvlače-ći korist iz njega.

Uostalom, ne smijete se ograničiti samo na upoznavanje instrukcija. Uz pomoć dra-guna i drugih kotarskih činovnika kontro-lirajte početkom svibnja vrši li se marljivo sađenje i vi sami kontrolirajte na vašim in-spekcijskim putovanjima izvode li se radovi na odgovarajući način.“ (Naredba Fridrika II. upućena pokrajini Wrocław, 1757.)

raspravite činjenicu zašto su države toga razdoblja činile napore za razvoj gospodarstva? Uspostavite uz pomoć izvora ulogu države u širenju krumpira! Što se očekivalo od udomaćivanja krumpira? kako je djelovao krumpir na

razvoj poljoprivrede i masovnu opskrbu namirnicama? [ U ]

Fridrik II. kontrolira ubiranje krumpira

zašto je krumpir bio važan za Fridrika ii.?

zašto je taj događaj ovje-kovječen na slici? [ Z ]

Širenje krumpira u Europi

koji su čimbenici utjecali na smjer širenja krumpira? kako se objaš-njava brzi tijek procesa? koje su druge korisne biljke, važne kao

krumpir, stigle iz amerike? [ U ]

14

12

13

Povijest_11_1_144_2016.indd 17 3/31/16 2:18 PM

18 / Doba prosvjetiteljstva i revolucija (1714.–1849.)

GOSPODARSTVO I DRUŠTVO U PREOBRAZBI Fran-cusko se gospodarstvo sve brže razvijalo u XViii. sto-ljeću. Broj stanovništva porastao je od 22 milijuna na 26−28 milijuna. razvile su se banke, proširile su se ma-nufakture, osobito u tradicionalnoj industriji luksuznih proizvoda, u rudarstvu koje se razvijalo i u industriji že-ljeza. razvoj gospodartsva bio je najsnažniji u Parizu koji je postao metropolom od milijun stanovnika.

Većina je društva živjela u okvirima starog staleš-kog poretka u provinciji, ali sve više ljudi je osnivalo poduzeća i postajalo građanima, dok su mnogi drugi postali najamnim radnicima u gradovima.

Buržoazija je preko zakupa poreza i državnih zajmo-va neprekidno povećavala svoju imovinu koja je već nadmašila imovinu aristokracije. U drugoj polovici XViii. stoljeća čak i znatan dio zemljišnih posjeda bio je u vla-sništvu krupne buržoazije. i srednje je građanstvo oja-čalo. ali veći je dio francuske industrije imao obrtnički karakter, a broj je sitnog građanstva koje je teško mo-glo držati korak s razvojem, bio znatan. Broj najamnih radnika koji su radili u tvornicama rastao je brzo i time se povećavao i broj siromaha u gradovima.

Aristokracija na vrhu plemićkoga društva imala je velike posjede. ali zbog ogromnih troškova dvorsko-ga života mnogi od njih su živjeli od kraljevih milo-stinja (v. Povijest 10, 181. str.). znatan je dio njih činio dobro plaćeni časnički zbor vojske. Neki su moderni-zacijom svojih posjeda povećali svoje prihode. Većina plemstva koje je živjelo u provinciji posjedovalo je skromnu imovinu. Većinom nisu mogli niti zbog tradi-cije („Plemstvo obvezuje.“), niti su htjeli uključiti se u gospo-darski život.

Sloj plemstva toge zauzimao je osobit srednji po-ložaj Pripadali su mu građani koji su kupili visoku službu i time i plemićku titulu koju su posjedovali do kraja živo-ta. Potomcima je, međutim, omogućeno da plemićku ti-tulu naslijede na različite načine (npr. kupovinom).Odlučujuću većinu stanovništva zemlje činili su se-ljaci. U tom razdoblju u Francuskoj nije više postojalo klasično kmetstvo. seljaci su se za korištenje zemljišta zaduživali kod vlasnika zemljišta (plemića ili građani-na) zakupninom a ponegdje davanjem u naturi. Uži se sloj seljaka koji su se uključili u robnu proizvodnju (osobito u okolini većih gradova) obogatio, dok je ve-ćina samo uz poteškoće mogla osigurati sredstva za život i platiti rastuće državne poreze. Nekoliko godina loše žetve mogle su u njihovim krugovima prouzrokovati glad.

BANKROT DRŽAVE Francuski apsolutizam nije mo-gao svladati neprekidnu financijsku krizu ni za vla-davine luja XVi. (1774.−1793.). izdaci (vojska, uzdrža-vanje dvora, rente) nisu prilagođeni prihodima jer bi to povrijedilo interese povlaštenih skupina. Nije bilo moguće povećati ni prihode jer je seljaštvo bilo pre-više oporezovano a planovi za oporezivanje plemstva i crkve su spriječavani na dvoru.

Dvor se nije odrekao vanjske politike kojom je na-mjeravao podići slavu dinastije. Vojno je podržavao sjevernoameričke kolonije koje su se pobunile protiv Engleske, suparnika Francuske u kolonizaciji. Sudje-lovanje u Ratu za neovisnost u Americi (9. lekcija) produbljivalo je financijsku krizu.

luj XVi. je naložio bankaru (Neckeru) rješavanje financijskih poteškoća. ali ni bankar nije mogao dru-gačije djelovati od njegovih prethodnika (pokušao je štedjeti) i ubrzo je smijenjen. isto se dogodilo ostalim političarima koji su došli na čelo financijskih poslova i koji su uživali povjerenje staleža. Bankrot je samo od-gođen uzimanjem novih zajmova. Uslijed težnji za re-formama državni se dug povećavao i staleži su sve oštrije napadali vladu.

STALEŠKI POKRET U svrhu svladavanja financijske krize vladar je sazvao skupštinu uglednika na kojoj je samo visoko plemstvo moglo sudjelovati. ali i ovo je tijelo pružilo otpor i zahtijevalo saziv Staleške skupštine (1787.) u zamjenu suradnje. Među onima koji su zahtijevali promjene nalazili su se vojvoda orle-anski (kraljev rođak), markiz la Fayette [lafajet] (heroj rata za neovisnost u americi) i markiz Mirabeau [mi-rabo] koji su uživali simpatiju javnoga mnijenja, čak i većine činovnika državnoga aparata. U više pokrajina došlo je do pokreta za jamčenje staleških prava pod vodstvom plemića i građana. izvedene vojne jedinice nisu dobile zapovijed od časnika za uporabu oružja. Država je bankrotirala (nije bilo moguće platiti ka-mate i financirati vojsku). Luj XVI , nemoćan protiv vodećega sloja koji je nastupao protiv dvora i uživao sve širu potporu u masama, sazvao je Stalešku skup-štinu za svibanj 1789.

OTVARANJE STALEŠKE SKUPŠTINE U vrijeme sazi-vanja staleške skupštine apsolutizam je bio slab. Duh je prosvjetiteljstva već prožimao većinu vodećega slo-ja. Ugled je crkve, idejnoga oslonca apsolutne vlasti, uzdrman. s druge strane zahtjev ustavnosti, temeljen na prirodnom pravu, postao je sve evidentniji za su-vremenike. Ugled je kraljevske dinastije smanjen rasi- pništvom raskošnoga dvora koje je u javnom mnijenju ocijenjeno većim od realnoga. antipatiju masa prema vladi povećavala je i mržnja prema austrijskoj, tj. „tu-đoj“ kraljici, Mariji antoaneti.

istovremeno, država pod bankrotom morala se su-očiti s gospodarskom krizom u razvoju i s posljedi-cama niza godina loše žetve. seljaštvo i siromasi u gradovima su već gladovali.

izbor je zastupnika za stalešku skupštinu politički aktivirao stanovništvo. Na izborima je sastavljeno više tisuća tzv. bilježaka žalbi u kojima je svaki sloj izra-zio svoje zahtjeve. Plemstvo tradicionalnog mišljenja željelo je stalešku monarhiju, poduzetničko plemstvo i građanstvo su bili za ustavnu monarhiju i ravnoprav-nost, seljaci za smanjenje poreza.

3 Propale reforme i revolucija u Francuskoj

Povijest_11_1_144_2016.indd 18 3/31/16 2:18 PM

Doba prosvjetiteljstva i revolucija (1714.–1849.) / 19

Unutar staleških snaga koje su bile protiv apsolu-tizma uskoro je došlo do rascjepa. Postavljeno je pi-tanje u vezi sa zasjedanjem staleža. Većina plemstva i visoki kler držali su se tradicije: zastupnici triju sta-leža (svećenstvo−plemstvo−srednji stalež) u istom broju bi morali odvojeno zasjedati i glasovati prema staležima, isto kao u XVii. stoljeću. ali građanstvo, poduzetničko plemstvo i niže svećenstvo su htjeli povećati svoj utjecaj u staleškoj skupštini. Zahti-jevali su da treći stalež pošalje onoliko zastupni-ka koliko imaju oba staleža zajedno i da staleži zajednički glasuju. Vlada je donijela polovičnu od-luku koja je bila dokaz njezine nemoći. Udvostručila je broj zastupnika trećega staleža ali je sačuvala gla-sovanje po staležima.

staleška skupština koja se sastala u Versaillesu u svibnju 1789. godine još nije započela stvarni posao zbog odugovlačenja diskusije o radu zasjedanja. Bu-dući da je svećenstvo zastupljeno, u smislu izbornih pravila, pretežito nižim svećenstvom, većina je sve-ćenstva podupirala građanstvo. Zastupnici trećega staleža izjavili su da oni predstavljaju narod i progla-sili su stalešku skupštinu za Ustavotvornu narod-nu skupštinu (17. lipnja).

Vladar je odlučio da će se radi razjašnjavanja situ-acije osobno pojaviti na skupštini i zbog priprema za-tvorena je dvorana zasjedanja. zastupnici trećega sta-leža su, u napetoj atmosferi, interpretirali zatvaranje dvorane kao odbijanje. Prešli su u Dvoranu za lopta-

nje (pokriveni sportski teren versajske palače) i izjavili kako se neće razići sve dok se ne donese novi ustav (prisega u Dvorani za loptanje). kasnije su se pridružili Ustavotvornoj narodnoj skupštini i plemići ustavne ori-jentacije pod vodstvom markiza la Fayettea.

IZBIJANJE REVOLUCIJE Vladar je povećao broj je-dinica oko uzavrelog Pariza. To je izazvalo strah u gradskim masama. Oni koji su vodili glavnu riječ u srednjem i nižem građanstvu – novinari, odvjetnici i slični koji su se počeli baviti politikom u vrijeme izbora za stalešku skupštinu – pretvorili su strah Parižana u agresiju protiv vladara. Masa se počela grozničavo na-oružavati da se obrani od vojske. Tražeći oružje, 17. srpnja 1789., uputila se ka Bastilji, srednjovjekovnoj utvrdi, tada korištenoj kao tamnica. straža od neko-liko ljudi počela je pregovore s masom kad je netko opalio. Masa je zaposjela tvrđavu Branitelje su pobi-li a njihove su glave nabili na koplja. Pobunjenoj masi pridruživalo se sve više vojnih jednica. Građanstvo je izabralo, nakon sloma vlasti, novoga gradonačelnika i osnovalo Narodnu gardu za obranu imovine i jav-nog reda pod vodstvom la Fayettea.

Luj XVI je popustio događajima i povukao je svoje jedinice. Otišao je u Pariz i priznao novu vlast i njezine vođe. simbolično mu je na prsa prikačena trobojna kokarda, novi nacionalni simbol. revolucija je pobijedila. Mnogim suvremenicima se činilo da je preobražaj završen – ali on je bio tek na početku.

Raspodjela zemljišnog posjeda u drugoj polovici XVIII. stoljeća u Francuskoj

sastavite redoslijed društvenih slojeva prema njihovom udjelu u zemljiš-nim posjedima! kakva se promjena uočava u usporedbi s tradicionalnim

feudalnim strukturama? kakvi se čimbenici nalaze iza te pojave? [U ]

Razvoj strukture stanovništva i društva u Francuskoj

Prikažite razvoj stanovništva u drugoj polovici XViii. stoljeća u Francuskoj! Usporedite ga s pro-

mjenama u broju stanovnika Pariza! kakva se promje-na uočava u društvenoj strukturi u usporedbi s tipič-nim feudalnim odnosima? kakvi su procesi uzrokovali promjenu? [ U ]

GOSPODARSTVO I DRUšTVO U PREOBRAŽAJU

1

2

ARHIV

Povijest_11_1_144_2016.indd 19 3/31/16 2:18 PM

20 / Doba prosvjetiteljstva i revolucija (1714.–1849.)

Kretanje državnoga duga i rashoda u Francuskoj

Prikupite najveće stavke u izdacima! koje su činjenice

dovele do povećanja državnoga duga? kako bi se mogao smanjiti državni dug? Ocjenite te načine s gledišta konflikata koje bi izazva-li! Objasnite odnos između držav-nog duga i prihoda! [ Z ]

Luka Marseillea u drugoj polovici XVIII. stoljeća

Ustanovite uz pomoć zemljovida u povijesnom atlasu, što proizlazi iz toga da je Marseille bio jedna od najvažnijih luka Francuske! kako je to djelovalo na francusku kolonizaciju? [ Z ]

BANKROT DRŽAVE„Neke župe plaćaju vrlo malo [poreza], a druge su župe prekomjerno opterećene, moglo bi se reći, žive u bijedi i

stanovnici umiru od nevolje. Ovi su ljudi goli kao gamad, crni kao crnci i hrane se, gotovo gladujući, najlošijom hranom.“ (Izvještaj činovnika, 1742.)

kako karakterizira izvještaj poresko opterećenje seljaštva? koji su razlozi te pojave? [ Z ]

„(...) kraljevina sastavljena od pokrajina sa staleškim skupštinama, pokrajina bez staleških skupština i pokrajina mješovitog upravljanja, u kojoj različite unu-tarnje granice rastavljaju i dijele podanike istoga vladara, u kojoj su neke regije oslobođene tereta koje drugi nose u potpunosti, u kojoj najbogatija klasa plaća najmanji porez, u kojoj povlastice sprečavaju sve oblike pravednosti, u kojoj su konzekventno upravljanje i zajednička volja nemogući, takva kraljevina ne može biti drugo nego nesavršena kraljevina u kojoj je zlouporaba stalna i nije moguće dobro upravljanje (...)“ (Calonne: Sažetak nacrta za poboljšanje financijskih poslova, kolovoza 1786.)

koje probleme spominje nadzornik Calonne, zadužan za sređivanje financijskih poslova francuske države? U čemu vidi glavni razlog problema? kakva rješenja

predlaže? [ Z ]

3

4

5

6

Povijest_11_1_144_2016.indd 20 3/31/16 2:18 PM