višejezičnost u židovskoj ultraortodoksnoj zajednici u brooklynu
DESCRIPTION
Pripadnici ortodoksne židovske zajednice u Brooklynu sljedbenici su haredskog i hasidskog judaizma koji je nastao među aškenaskim Židovima Istočne Europe u 18. stoljeću, proširivši se kasnije na Srednju Europu i Baltik. Na tim je područjima u spomenutom razdoblju židovska dijaspora koristila triglosičan jezični repertoar, tj. hebrejski kao sveti jezik, jidiš kao razgovorni jezik zajednice i jezik zemlje domaćina. Sociolingvističko istraživanje u hasidskim zajednicama u Brooklynu provedeno je tijekom 2012. i 2013. godine. Pripadnici hasidskih zajednica žive u strogo izoliranim četvrtima, pohađaju isključivo vjerske škole u kojima se nastava odvija na jidišu uz izučavanje svetih knjiga na hebrejskom i aramejskom (lašon hakodeš). Budući da su hasidi po političkom opredjeljenju anticionisti, moderni hebrejski (ivrit) se u školama ne podučava. Engleski jezik smatra se ”nužnim zlom” i uči se samo kako bi se, prema potrebi, ostvario kontakt s vanjskim svijetom. U istraživanju je korištena metodologija jezičnobiografskog narativnog intervjua na temelju kojih su izrađene jezične biografije informanata te je izvršena rekonstrukcija narativnog identiteta i analiza jezičnih biografija.Cilj istraživanja bio je pokazati kako na početku 21. stoljeća haredska zajednica u Brooklynu nastavlja kontinuitet triglosičnog jezičnog repertoara židovske dijaspore. Istraživanje je obuhvatilo nekoliko hasidskih sekti te je analizirano usvajanje engleskog jezika, lašon hakodeša, ivrita i jidiša, kao i stavovi govornika prema uporabi ovih jezika. Rezulatati istraživanja prikazuju na koji način pripadnici ortodoksne židovske zajednice u Brooklynu koriste triglosičan repertoar, te kakav je odnos jezika i etničkoga, kulturnoga i religijskoga identiteta.