ISPITNA PITANJA

ZDRAVSTVENA EKONOMIKA

1. Definisati pojam Ekonomike zdravstvene zaštite – Zdravstvene ekonomikeEkonomike zdravstvene zaštite je skup mjera, aktivnosti i postupaka koje se u jednom društveno ekonomskom sistemu poduzimaju radi očuvanju i unapređenju zdravlja. One zavise od zdravstvenog stanja stanovništva.

na koje se poduzimaju i sprovode u okviru. Koje će se mjere poduzimati Zdravstvene potrebeDeterminišu intervenisanje zdravstvenih službi na očuvanju zdravstvenog stanja stanovništva. Obim i struktura zdravstvenih potreba nalaze se u domenu demografskih, geografskih, socijalnih, medoconskih i ekoloških uticaja.Zadovolavanje zdravstvenih potreba uslovljeno je ponudom iptražnom zdravstvenih usluga.

2. Teorijski koncept Ekonomike zdravstva

Nauka koja istražuje objektivne zakone koji regulišu društvenu proizvodnju, raspodjelu razmjenu i potrošnju na različitim stepenima društvenog razvoja naziva se politička ekonomija.Politička ekonomija je sa jedne strane društvena nauka koja istražuje međusobne odnose ljudi u ekonomskoj oblasti društvenog života, a sa druge strane i ekonomska nauka.Posebna disciplina u okviru političke ekonomije koja se bavi proučavanjem ekonomskih aspekata i dimenzija zdravlja i bolesti naziva se ekonomija zdravstva (grana ekonomije) .

3. Ponuda i potražnja zdravstvenih usluga

Ponuda zdravstvenih uslugaOdređena je materijalnim i kadrovskim resursima zdravstvene djelatnosti kao i organizacijom zdravstvene službe.U određivanju ponude zdravstvenih usluga potrebno je uraditi analize zdravstvenih resursa, njihovo korištenje, materijalni položaj zdravstvenih radnika te ocjeniti pružanje zdravstvenih usluga ( da li su deficitarne npr)Potražnja zdravstvenih uslugaOdređena je raspoloživim resursima za finanisiranje zdravstvenih usluga.Nacionalni dohodak (ND) izvojen i usmjeren u zdravstvenu zaštiti određuje potražnju zdravstvenih usluga i utiće na razvoj zdravstvene djelatnosti. Kako zdravstveni sektor ne funkcioniše po istoj tržišnoj logici kao i drugi sektori ekonomije, zdravstveni su ekonomisti definisali nekoliko specifičnih zakona koji vladaju na području zdravstvene ponude i potražnje (ponuda, potražnja i pružanje zdravstvenih usluga) koji dovode u pitanje klasične ekonomske teorije o tržišnim zakonima.

U nizu specifičnosti zdravstvenog tržišta posebno se izdvajaju:1. Informacijska asimiterija 2. Moralni hazard3. Nepovoljna (obrnuta) selekcija pacijenata4. Eksternalije: pozitivne i negativne

4. Razlozi porasta troškova u zdravstvu

Porast potrošnje u zdravstvu je izrazit od 70-tih godina prošlog vijeka.Do njega je došlo zbog uticaja vanjskih i unutrašnjih faktora.Vanjski faktori nalaze se izvan sistema zdravstvene zaštite, ne mogu se kontrolisati direktno od strane davalaca usluga i mjenjaju se u sferi društvene djelatnosti (ekonomija, zdravlje, sociologija, kultura, demografija i politika)Unutrašnji faktori nalaze se unutar sistema zdravstvene zaštite i zdravstvene industrije za proizvodnju i promete lijekova i opreme. Oni bi se mogli kontrolisati od starne davaoca usluga obzirom da se često u procesu liječenja neracionalno ponašaju i lijekove i opremu neracionalno troše.Uvođenje novih dijagnostičkih metoda i njihovo nekritično korištenje, pojava velikog broja novih lijekova, razvoj nauke značajno doprinose povećanju potrošnje u zdravstvu.

5. Specifičnosti zdravstvenog tržištaU nizu specifičnosti zdravstvenog tržišta posebno se izdvajaju:

1. Informacijska asimiterija 2. Moralni hazard3. Nepovoljna (obrnuta) selekcija pacijenata4. Eksternalije: pozitivne i negativne

Informacijska asimiterija Korisnici zdravstvene zaštite (pacijenti) ne raspolažu znanjima i informacijama za donošenje odluka o potražnji i korištenju zdravstvenih usluga; tim znanjima i informacijama raspolažu zdravstveni radnici koji, shodno tome, donose odluke u ime svojih pacijenata neka istraživanja pokazuju da liječnici donose između 80% i 85% svih odluka;

Moralni hazard Tim se pojmom označava situacija u kojoj oni građani, pacijenti što su izdašno pokriveni zdravstvenim osiguranjima, više koriste zdravstvenu zaštitu te više troše nego to objektivno zahtijeva njihovo zdravstveno stanje; Moralni hazard - kada pojedinac ima osiguranje tada previše troši na zdravstvene usluge;pitanje poticaja za “čuvanje” zdravlja

Nepovoljna (obrnuta) selekcija pacijenataNekontrolisani razvoj privatnog osiguranja ima za posljedicu: 1. privatna osiguranja osiguravaju bogate i zdrave, 2. bolesni i siromašni ostaju na teretu države često se desi da privatna OD nisu u mogućnosti odrediti stvarnu visinu rizika te često donose prosječne stope rizika i na taj način ruše osnovni koncept na kojem se zasniva moderno osiguranje – pravednost i solidarnost.

Prosječne stope rizika ne privlače osiguranike sa nižim stopama rizika te oni često izlaze iz osiguranja te u osiguranju ostaju samo pacijenti sa višim stopama rizika, a to ide ka povećanju stope rizika i visine premija osiguranja;

Selekcija rizika – Znači takva OD nežele da osiguraju lica koji imaju veći rizik od bolesti pa kroz premije koje nisu određene OD pokušavaju privući lica koji imaju nižu stopu rizika (manji rizik da će oboljeti)* OD – osiguravajuća društva

Eksternalije: poboljšanje ili pogoršanje zdravlja ima mnoge posredne, naknadne, vidljive i nevidljive, eksterne učinke (pozitivne ili negativne) koje je vrlo teško kvantificirati u okviru klasičnih metoda kojim se služe zdravstveni ekonomisti: analiza troškova, ekonomičnosti, rentabilnosti Uz specifičnosti tržišta zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, najveći problem s kojim se susreću zdravstveni ekonomisti je mjerenje zdravstvenog ishoda.

6. Asimetrična informisanost u zdravstvuU okviru ove teme izučavaju su neizvjesnost zdravstvenih potreba, uslovljenost ponašanja korisnika i davalaca zdravstvenih usluga posebnim interpersonalnim odnosom ljekar-pacijent, asimetrična informisanost koja se javlja u formi slabije informisanosti pacijenta u odnosu na ljekara.

7. Ekonomija i specifičnosti zdravstvene zaštitePri ekonomskom tretmanu zdravstvenih usluga treba uzeti u obzir njihove karakteristike i specifičnosti koje ih čine specifičnim u odnosu na druge vrste usluga.

Specifičnosti• Zdravstvene usluge spadaju u red nepredvidivih, iznenadnih, neočekivanih i neželjenih

potreba• O zdravstvenim uslugama i intervencijama i cijeni ne odlučuje korisnik usluga nego

liječnik,• Zdravstvena djelatnost je uslovljena stalnom edukacijom• Zdravstvena djelatnost je od posebnog društvenog interesa što se ogleda kroz sistem

finansiranja, upravljanja i kontrole

Zdravstvene uslugese teško mogu upoređivati sa ostalim ekonomskim dobrima,ZAŠTO?

• nepredvidivost nastanka bolesti (statistički podaci),• postojanje eksternih efekata,• pitanje kako ocijeniti vlastito zdravstveno stanje,• pitanje troškova za zdravstvenu zaštitu,• međuzavisnost svega navedenog

medicinska potreba je različita od medicinskog zahtjeva

8. Moralni hazard u zdravstvu

Tim se pojmom označava situacija u kojoj oni građani, pacijenti što su izdašno pokriveni zdravstvenim osiguranjima, više koriste zdravstvenu zaštitu te više troše nego to objektivno zahtijeva njihovo zdravstveno stanje; Moralni hazard - kada pojedinac ima osiguranje tada previše troši na zdravstvene usluge;pitanje poticaja za “čuvanje” zdravlja

9. Ekonomičnost u zdravstvu

Ekonomika zdravstva na naučnoj osnovi treba da pomogne organizaciji, upravljanju i finsniranju zdravstva, u selekciji i izboru prioriteta u potrošnji, u definisanju dugoročne strategije i razvojne politike zdravstva obzirom na ograničenost sredstava, da mjeri ekonomičnost u zdravstvu i njome eliminiše skupe metode liječenja ako se i drugim metodama liječenja dobivaju rezultati čiji su troškovi niži

EKONOMIČNOST U ZDRAVSTVUPOSTIZANJE ODREĐENIH CILJEVA U ZDRAVSTVU KROZ: Dva pristupa:

1. za ista sredstva dobiti više vrijednosti2. promjenom postupka dobiti istu korist za manje novca

smanjenje smrtnosti, invalidnosti, boli, kvaliteta života, unapređenje zdravlja...

10. Nepovoljna (obrnuta) selekcija pacijenata u zdravstvu

Nekontrolisani razvoj privatnog osiguranja ima za posljedicu: 1. privatna osiguranja osiguravaju bogate i zdrave, 2. bolesni i siromašni ostaju na teretu države često se desi da privatna OD nisu u mogućnosti odrediti stvarnu visinu rizika te često donose prosječne stope rizika i na taj način ruše osnovni koncept na kojem se zasniva moderno osiguranje – pravednost i solidarnost.Prosječne stope rizika ne privlače osiguranike sa nižim stopama rizika te oni često izlaze iz osiguranja te u osiguranju ostaju samo pacijenti sa višim stopama rizika, a to ide ka povećanju stope rizika i visine premija osiguranja;

Selekcija rizika – Znači takva OD nežele da osiguraju lica koji imaju veći rizik od bolesti pa kroz premije koje nisu određene OD pokušavaju privući lica koji imaju nižu stopu rizika (manji rizik da će oboljeti)* OD – osiguravajuća društva

11. Eksternalije u zdravstvu

poboljšanje ili pogoršanje zdravlja ima mnoge posredne, naknadne, vidljive i nevidljive, eksterne učinke (pozitivne ili negativne) koje je vrlo teško kvantificirati u okviru klasičnih metoda kojim se služe zdravstveni ekonomisti: analiza troškova,

ekonomičnosti, rentabilnosti Uz specifičnosti tržišta zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, najveći problem s kojim se susreću zdravstveni ekonomisti je mjerenje zdravstvenog ishoda.

12. Racionalizacija i kontrola u zdravstvenoj zaštiti

Racionalizacija podrazumjeva nastojanje da se u praksi zdravstvene zaštite smanje troškovi medicinskih postupaka, troškovi-cijena usluge, rashodi zdravstvenih ustanova ili ukupni rashodi zdravstvene djelatnosti.Kontrola podrazumjeva mjere i akcije društvene zajednice koje imaju za cilj kontrolisanje u smislu da li se sredstva u okviru utvrđenih namjena troše namjenski i da li se troše u smislu smanjanja zdravstvene potrošnje.

Zdravstvena ekonomika se bavi proučavanjem određenih ekonomskih pojava u djelatnosti zdravstvene zaštite, ispitivanjem metoda finansiranja zdravstvene zaštite i načina potrošnje prikupljenih sredstava za osiguranje zdravstvene zaštite.

Ova naučna disciplina se bavi utvrđivanjem obima i strukture zdravstvenih potreba te traženjem najdjelotvornijih metoda njihovog zadovoljavanja.

13. Pojam Društveni proizvod, GDP i ND u ekonomici zdravstva

Nešto o društvenom bogatstvu, DP GDP, NDCjelokupno bogatstvo jedne zemlje naziva se društveno bogatsvo.

• Ukupna količina materijalnih dobara koje se proizvedu u okviru društvene zajednice za određeni vremenski period naziva se

Društveni proizvod • Vrijednost društvenog proizvoda određena je ukupnom količinom ljudskog rada koja je

utrošena u njegovu proizvodnju. Razlikuje se

• društveni bruto proizvod GDP – predstavlja vrijednost sredstava za proizvodnju koja su utrošena pri njegovom stvaranju

i njegovu novostvorenu vrijednost• društveni neto proizvod ND -

razlika između društveno bruto proizvoda i novonastalog rada

Iz nacionalnog dohotka ND zadovoljavaju se zajedničke potrebe ljudi kao što su: obrazovanje, nauka, zdravstvena zaštita itd.aprema visini ND (nacionalnog dohotka) određuje se stepen vrijednosti i razvijenosti zemalja

nerazvijene zemlje, zemlje u razvoju tj tranziji i razvijene zemlje

14. Pojam finansiranja zdravstvene zaštite

Finansiranje zdravstvene zaštite je mehanizam prikupljanja finansijskih sredstava od fondova zdravstvenog osiguranja ili budžeta države u svrhu plaćanja usluga zdravstvene zaštite.

Iznosi izdvajanja za zdravstvenu zaštitu iz GDP variraju od zemlje do zemlje i iznose od 1-3% do 10% i više.

Finansiranje zdravstvene zaštite je složen i konfliktan proces, zemlje bi mogle potrošiti i polovinu svog nacionalnog dohotka (ND) ukoliko ne bi postojali regulirajući mehanizmi u finansiranju zdravstvene zaštite.

Mehanizam kojim se prikuplja novac u svrhu plaćanja usluga zdravstvene zaštite fondu, koim on kupuje usluge od onih koji ih pružaju u korist onih koji plaćaju doprinose naziva se zdravstveno osiguranje.

15. Osnovni principi finansiranja zdravstvene zaštite (zdravstvene politike)

• POREZI • DOPRINOSI SOCIJALNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA • PREMIJE PRIVATNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA • DOBROVOLJNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE• DIREKTNO PLAĆANJE ZDRAVSTVENIH USLUGA (PARTICIPACIJE)

(“Out-of-pocket payments, user chargers”) • KREDITI, POTPORE, DONACIJE

16. Sistem finansiranja zdravstvene zaštite

Savremeni sistemi zdravstvene zaštite međusobno se razlikuju najviše u metodama prikupljanja sredstva za zdravstvenu zaštitu kao i u načinima plaćanja davaocima usluga u zdravstvu, tako da se može reći da model finansiranja određuje model zdravstvene zaštite.  U komparativnoj analizi sistema zdravstvene zaštite moguće je identifikovati četiri modela plaćanja davaocima usluga, i to:

• Model naknade troškova korisnicima, • Model ugovaranja usluga između osiguranika i davaoca usluga u zdravstvu, • Model integracije osiguranja sa zdravstvenom službom i • Mješoviti model

17. Glavni izvori finansiranja zdravstvenog sistema

18. Bizmarkov model finansiranja zdravstvene zaštite – karakteristike

Sistem finansiranja na osnovi socijalnog zdravstvenog osiguranja naziva se i Bizmark model, prema kancelaru Bismarcku za vrijeme čije vlasti je 1883. godine u Prusiji po prvi put uveden ovakav model finansiranja zdravstvene zaštite

Bismarkov model je zasnovan na obaveznom, univerzalnom socijalnom osiguranju i u poređenju sa univerzalnim Beveridž sistemom manje je dizajniran prema načelu egalitarnosti i uniformnosti.

Njemačka je zemlja izvornoga bizmarkovog sistema socijalnog osiguranja, koji je nakon II. svjetskog rata osavremen u smjeru izgradnje sistema socijalno-tržišne ekonomije.

Osnovno načelo na kome je taj sistem izgrađivan jest načelo supsidijarnost (uzajamnost i solidarnost).

19. Beveridž model finansiranja zdravstvene zaštite – karakteristike

Beveridž model ili Sistem nacionalne zdravstvene zaštite, kako se još naziva, nastao je u Velikoj Britaniji nakon II. svjetskog rata.

Beveridž model preporučuje mjere zaštite za cjelokupno stanovništvo-potpuni obuhvat Osnovno obilježje ovog sistema finansiranja je da zdravstvenu zaštitu finansira država iz državnog proračuna, a sredstva se prikupljaju kroz opće oporezivanje.

Znači : Sistem se finansira iz poreza koje uplaćuju poreski obveznici, baziran je na principima solidarnosti ali u proces upravljanja nisu uključeni osiguranici i poslodavci već samo državni organi i obuhvata cjelokupno stanovništvo

Za njega je karakterističan: • potpun obuhvat stanovništva zdravstvenom zaštitom, • finansiranje putem poreza i • državno vlasništvo i samokontrola nad zgradama i opremom u zdravstvu

20. Privatno i obavezno zdravstveno osiguranje

podrazumijeva zaključivanje ugovora sa osiguravajućim društvom• Sistem se finansira iz sredstava osiguranika• Sistemom upravljaju privatne organizacije a nevladine institucije• Sistem je dostupan cjelokupnom stanovništvu• Solidarnost nije karakteristika ovog sistema• Karakter neživotnog osiguranja• Prednosti i nedostaci

(Prednosti modela su: Pojedinci samostalno određuju iznose sredstava koje žele potrošiti na zdravstvenu zaštitu obzirom da obavezno osiguranje često ne može pokriti sve oblike zdravstvene zaštite, raznolikost sistema zaštite podstiče racionalno korištenje sredstava, smanjenje mogućnosti zloupotreba, nivo investicija veći.

Nedostaci modela su: Veći rizik nosi i veću premiju, neravnopravan položaj stanovništva

21. Kombinovani modeli finansiranja zdravstvene zaštite – karakteristike

U praksi se rijetko susreću čisti modeli finansiranja zdravstvene zaštite   lako se u sektoru zdravstva, prema posljednjim podacima Svjetske zdravstvene

organizacije, godišnje troši preko 4.100 milijardi USD, što sektor zdravstva čini najvećom industrijom u globalnoj ekonomiji - rijetke su države koje nemaju probleme sa upravljanjem sredstvima zdravstvene zaštite.Rješenja Isključivo jedan sistem iliDominanacija jednog sistemaili

Kombinacija raznih sistemaOgraničenja : problemi u ekonomijama sa više fondova i načina finansiranja su prisutni

22. Elementi kontrole zdravstvene potrošnje

• zdravstveni standard• standardi i normativi zdravstvene djelatnosti • ciljevi zdravstvene zaštite i• zdravstvena politika

23. Sistem plaćanja (prikupljanja sredstva) u zdravstvu

Savremeni sistemi zdravstvene zaštite međusobno se razlikuju najviše u metodama prikupljanja sredstva za zdravstvenu zaštitu kao i u načinima plaćanja davaocima usluga u zdravstvu, tako da se može reći da model finansiranja određuje model zdravstvene zaštite.  U komparativnoj analizi sistema zdravstvene zaštite moguće je identifikovati četiri modela plaćanja davaocima usluga, i to:

• Model naknade troškova korisnicima, • Model ugovaranja usluga između osiguranika i davaoca usluga u zdravstvu, • Model integracije osiguranja sa zdravstvenom službom i • Mješoviti model

Svi navedeni modeli mogu biti primjenjivani u javnom sektoru dok se u privatnom sektoru mogu primjenjivati samo model nadoknade troškova korisnicima i model ugovaranja usluga.Sva tri osnovna modela zadovoljavaju ciljeve dostupnosti, ravnopravnosti i materijalne sigurnosti korisnika. Kod modela nadoknade troškova osnovni problem predstavlja makroekonomska efikasnost budući da je troškove teško kontrolisati. S druge strane, kod modela integracije osiguranja sa zdravstvenim osiguranjem problematična je mikroekonomska efikasnost, sloboda izbora za korisnike kao i autonomija davaoca usluga u zdravstvu.

Predviđa da korisnici neposredno plaćaju davaocima usluga puni iznos cijene a zatim im te troškove, u punom ili djelimičnom iznosu nadoknađuje zdravstveno osiguranje. U ovom modelu nadoknada troškova osiguranicima vrši se samo za one usluge koje su obuhvaćene programom osiguranja.U ovom sistemu davaoci zdravstvenih usluga su u potpunosti nezavisni i nema nikakve povezanosti između njih i posrednika u pružanju zdravstvenih usluga a osnovni nedostatak ovog modela predstavljaju visoki administrativni troškovi. Model naknade troškova korisnicima primjenjuje se u ambulantno-polikliničkoj zdravstvenoj zaštiti u Francuskoj i Belgiji a tipičan primjer primjene ovog modela je Organizacija za očuvanje zdravlja u SAD-u.

Model ugovaranja

Predstavlja jedan od najraširenijih načina finansiranja zdravstvene službe u svijetu. U ovom modelu ugovornim odnosom se definišu prava i obaveze između osiguranja i nezavisnih davaoca

usluga. Davaoci zdravstvenih usluga mogu biti plaćani po broju pruženih usluga, po slučaju, kapitacija ili metodom redovne uplateNajpoznatiji način je način plaćanja po individualnim uslugama po kojem je davaoc plaćen za pružene usluge, prema određenom cjenovniku. U bolnici se te usluge često grupišu tako da se došlo do plaćanja po BO danu, po slučaju bolničkog liječenja, po epizodi ili po dijagnozi -DRG. Svi navedeni načini zahtjevaju donošenje standarda (kadra, rada i troškova), protokola liječenja i si.

24. Pojam, definicija, komponente i karakteristike Ekonomske evaluacije u zdravstvu

Skup procedura koje: 1. ocjenjuju proces i rezultat liječenja2. neprekidno ispitivanje i dobivanje informacijaMeđutim iako svaki pokušaj uvođenja ekonomske analize u oblast zdravstva nužno počinje i završava se sa konstatacijomda zdravlje i život nemaju cijene te da je svaki projekat koji ima za rezultat spašavanje bar jednog života je ekonomski opravdan

Ekonomska evaluacija zdravstvenih programa služi kao instrument procjene efikasnosti programa zdravstvene zaštite u odnosu na dostupne resurse i rezultate programa koji se žele postići investiranjem pri čemu se želi postići efikasnost.

(Obradjeni dio odgovora ne mijenjatiKOMPONENTE EKONOMSKE EVALUACIJE cine RESURSI gdje troskovi mogu biti Direktni, Indirektni i Skriveni, iz kojih se sprovodi PROGRAM ZDRAVSTVENE ZASTITE radi POBOLJSANJA ZDRAVLJA koji daje sljedece rezultate: EFEKTI koji uticu na zdravlje pojedinaca, KORISTI kao kaviltetnije godine zivota, i EKONOMSKE DOBITI u novcu a koja kao i troskovi moze biti Direktna, Indirektna i Skrivena)

25. Monitoring i evaluacija u zdravstvu - sličnosti i razlike

Monitoring i evaluacija su: alati koji omogućavaju utvrđivanje i mjerenje rezultate projekta, programa ili politikaTo je važno, da bi se:

1. Ocijenile i prilagodile strategije i aktivnosti;2. Izvještavalo o napretku projekta 3. Utvrdile i podijelile najbolje prakse i naučene lekcije;4. Poboljšalo programiranje novih intervencija i strategija.

Šta je monitoring? Monitoring je prikupljanje podataka i njihova upotreba zaizvještavanje o procesu implementacije projekta/programa.

Monitoring je periodično ili kontinuirano prikupljanje podataka i analiza implementacije određene aktivnosti koji za cilj ima da ustanovi obim u kojem se ulaganja, planovi rada i druge

zahtijevane aktivnosti i njihovi ishodi odvijaju po planu, tako da može da se poduzme pravovremena odluka da bi se otklonili uočeni nedostaci.

Monitoring ponekad nazivaju i evaluacija procesa, jer se fokusira na proces implementacije projekta.

Ciljevi evaluacije u zdravstvu– Identificiranje potreba liječenja– Planiranje intervencija na temelju potreba – Dokazivanje da su te intervencije u skladu s potrebama i planovima– Dokazivanje da li su intervencije efikasne i uspješne

Evaluacija zahtjeva:– prikupljanje podataka na početku programa i na kraju programa– kontrolnu grupu zbog ocjene koliki dio promjena je moguće pripisati programu– dobro planirani dizajn studije

Komponente programa koje su izložene monitoringu i evaluacijiMonitoring:

Resursi (ulazi) Kvalitet aktivnosti/usluga/programa Statistika usluga/aktivnosti Pokrivenost planiranih usluga/programa Neposredni ishodi za populaciju u programu

(npr. morbiditet, promjena stilova )Evaluacija:

Utvrđivanje da li se promijene u ishodima mogu pripisati djelovanju programa

Razlike između monitoringa i evaluacijeMonitoring je PROCES

je rutinsko praćenje programskih aktivnosti, kako bi izmjerili napredak programa i dobili odgovore na pitanja:

Kako dobro je program implementiran? Koji su troškovi programa? Da li program koristi ljudima kojim je trebao da koristi? Koliko implementacija varira od sredine do sredine?

Evaluacija ISHODje specifična analiza koja pomaže da se odrede dostignuća programa. Dobro isplanirana i kvalitetna evaluacija može pomoći da se odgovori na pitanja:

Da li su postignute željene promjene?

Ukoliko je promjena postignuta, u kojoj mjeri se to može pripisati projektu?

26. Tipovi ekonomske evaluacije u zdravstvu

Analiza minimiziranja troškova (CMA): analiza minimalizacije troškova

Cost-benefit analiza(CBA): analiza odnosa troška i koristi u novcu

Analiza troškova i efekat (CEA): analiza troška i učinkovitosti

Analiza troškova i korisnosti(CUA); analiza odnosa troška i koristi u zdravlju

27. Troškovi i rezultati u zdravstvenoj zaštiti

Troškovi: ekonomska kategorija – u novčanim jedinicamaIshodi:

ekonomska kategorija neekonomska kategorija: klinički, humani

DODATI JOS

28. Analiza minimiziranja troškova – prednosti i nedostaci

Ovaj metod se koristi za poređenje troškova dva programa od kojih se očekuju slični rezultati pri čemu se koriste različiti resursi.Resursi se prezentiraju novčano i krajnji efekti se ne porede i ova metoda se primjenjuje kada menadžeri žele da pronađu jeftiniji način za postizanje određenog cilja.Nedostatak ove metode proizilazi iz pretpostavke o identičnosti rezultata različitih programa što se u praksi rijetko dešava.

Procjena (poređenje) TROŠKOVA različitih postupaka (proizvoda ili usluga) s pretpostavljenim jednakim ishodima

Osnovne pretpostavke za upotrebu: identični rezultati a različiti resursi

Prednosti metode: vrlo jednostavna za primjenu

Nedostaci metode: u praksi su rijetki postupci sa identičnim rezultatima

Case study: Mjerenje krvnog pritiska kod kuće i u ambulanti

Primjena kod sastavljanja listi lijekova (kada se odabir može temeljiti na cijeni; generički lijekovi s nižom cijenom)Kod lijekova iste cijene ali različitog načina primjene koji donosi različit trošak

29. Cost benefit analiza – karakteristike

Bavi se utvrđivanjem i upoređivanjem sadašnje vrijednosti svih očekivanih troškova i koristi nekog projekta radi procjene njegove realizacijePrema cost – benefit analizi zdravstveni program je društveno opravdan ako su ukupne društvene koristi veće od ukupnih društvenih troškovaSam se postupak cost – benefit analize svodi se na: 1. definisanje ulaganja 2. utvrđivanje očekivanih troškova i koristi 3. izbor diskontne stope 4. diskontiranje troškova i koristi 5. upoređivanje sadašnje vrijednosti troškova i koristi radi donošenja odluke o prihvaćanju ili odbacivanju konkretnog ulaganja

“Kost-benefit” analiza se najčešće koristi kao pomoć u odabiru postavljenih ciljeva i podrazumjeva subjektivne procjene novčane vrijednosti pojedinih ciljeva u zdravstvu.

30. Cost – utility analiza – karakteristike

Cost-utility - Analiza troškova i korisnosti kao i cost benefit i cost effectiveness analiza je pokušaj poređenja troškova intervencija s njihovim koristima.Kod ove analize troškovi se mjere u finansijskom smislu a koristi se mjere i porede u smislu zdravlja a ne u monetarnom smislu

Analiza troškova i korisnosti primjenjuje se kod programa kod kojih se pojavljuju jedna ili više dimenzija efektivnosti koja ne mora biti ista za svaki od alternativnih programa.

• Kod ove analize troškovi se izražavaju novčano dok su rezultati najčešće izraženi u godinama kvalitetnog života, na skali od 0 do 1.

• Prednost ove metode u odnosu na ostale ogleda se u činjenici da se pri donošenju odluka u obzir uzima i perspektiva pacijenata (kvalitet života kao funkcija korisnosti).

Cost-utilityanaliza za izražavanje efekata zdravstvenog programa uvodi kvalitet života

Procjena vrijednosti postupka ili programa prema ishodu izraženom mjerom kvaliteta života (QALY – quality-adjusted life year) tiče se racionalizacije

31. Cost-effectiveness analiza – karakteristike

Analiza troškova i efekata primjenjuje se kod programa gdje se u obje alternative rezultat može iskazati u istim mjernim jedinicama

Cost-effectiveness analiza nastoji utvrditi alternativni program koji uz najmanje troškova osigurava ostvarenje unaprijed utvrđenog cilja ili skupine komplementarnih ciljeva Kod ove analize se izabire između svih mogućih alternativa koje vode ostvarenju istog cilja ili iste skupine komplementarnih ciljeva

Koristi se kod ispitivanja troškova dva ili više programa s različitim (nejednakim) kliničkim ishodimaOva analiza uključuje poređenje input-output

bazira se na dvije pretpostavke:

prvo, da društvene koristi od ulaganja u konkretni program, mjerene u društvenom ili

ekonomskom izrazu, moraju osigurati barem povrat ulaganja drugo,

da optimalni program odbacuje korist koja nadmašuje ulaganja u taj programCilj je spašavanje života po najnižim troškovima

Cost-effectiveness analiza osniva se na nekoliko temeljnih koncepata:prvo, da postoji više alternativnih načina kako se može ostvariti jedan cilj;drugo, da cost-effectiveness analiza nije usmjerena na smanjenje troškova, već na izbor optimalnog rješenja pri čemu društvene koristi od ulaganja u neki program u društvenom i ekonomskom izrazu moraju osigurati berem povrat ulaganja i da optimalno rješenje daje koristi koje nadmašuje ulaganja u taj programKoristi su sa druge strane izražene u smislu zdravstvenih ishoda

Postupak cost-effectiveness analize• Analiza počinje definiranjem cilja ili skupine ciljeva koji se žele ostvariti – jasno

definiranje cilja ima prvorazredno značenje, stoga mora biti nedvosmislen• Nakon definiranja cilja, pristupa se razmatranju mogućih alternativa njegovog

ostvarenja• Zadnji korak je specifikacija resursa za svaku alternativu, te utvrđivanje kriterija koji će

se primijeniti pri izboru najpovoljnije alternative

• Troškovi se izražavaju novčano dok su efekti tj koristi izraženi u različitim jedinicama ( npr u smislu zdravstvenih ishoda) spašene godine života, smanjeno trajanje invalidnosti, nsmanjeni krvni pritisak

CEA –cost-effectiveness- procjena efekataIshodi moraju biti mjerljivi

– Promjena u nekoj fiziološkom parametru (% promjene u sistoličkom tlaku)

– Promjena u parametru funkcije – (interval ratio scale)

– Promjena u vjerovatnosti preživljenja (obično pretvorena u LYG)

32. QALY

COST-UTILITY ANALYSIS – CUAANALIZA ODNOSA TROŠKA I KORISTI U ZDRAVLJU

Procjena vrijednosti postupka ili programa prema ishodu izraženom mjerom kvaliteta života (QALY – quality-adjusted life year) tiče se racionalizacije

Analiza troška i koristi - QALY obuhvata evaluaciju kvaliteta i kvantiteta života koristeći zajedničku jedinicu Najčešća jedinica je QALY (quality adjusted life year). Izračunava se procjenjujući :ukupan broj dobivenih godina života (pomoću lijeka) i vaganja svake godine života obzirom na kvalitet života koristeći indeks kvaliteta života (quality of life index ) koji se mjeri kvalitetom života pacijenta njegovim fizičkim, socijalnim, psihološkim i emocionalnim stanjem

QALY - quality adjusted life years• Godine savršenog zdravstvenog stanja ocjenjuju se ocjenom 1;• Zdravlje koje je lošije od optimalnog manje je od 1;• Smrt se vrijednuje kao 0 a npr. slijepoća kao 0,6• Pet godina provedenih u zdravlju=5 QALY-a• Pet godina sa slijepilom = 3 QALY-a• Osnovno pravilo analize jeste da se troškovi rasporede tako da se maksimizira QALY

QALY – Koliko košta jedan QALY? Slučajni test holesterola i liječenje

u dobnoj skupini 25-39 = 5780Slučajni test holesterola i dijeta

u dobnoj skupini 40-65 =220Pravilo: najskuplje i najmanje ekonomično ono što nije uspješno i ono što je nepotrebno.

NAČINI RAČUNANJA QALYMetoda procjene bolesnikove sklonosti prema određenom postupku iskazane njegovim zdravstvenim stanjem kroz:

• Rang liste (numerička vrijednost određenih kategorija)• Balans vremena• Standardni rizik

33. Osvrt na ekonomske metode ocjenjivanja projekata u zdravstvu

PROVJERITI

Ocjene zdravstvenih planova i programa kao oblast istraživanja u okviru ekonomike bavi se onim pitanjima koja se odnose:na posebne karakteristike zdravstvenih planova i programa koje je potrebno imati u vidu

pri njihovoj ekonomskoj ocjeni koja se bazira na standardnoj primeni metoda za ekonomsku ocjenu planova.

To su, pitanja vezana za ocjenu efikasnosti upotrebe resursa u oblasti zastite zdravlja koncept pravičnosti, ekonomske efikasnosti, metodi ekonomskih analiza

(minimiziranje troškova, cost-benefit, cost-effectiveness i cost-utility analiza)

EVALUACIJASkup procedura koje: 1. ocjenjuju proces i rezultat liječenja2. neprekidno ispitivanje i dobivanje informacijaMeđutim iako svaki pokušaj uvođenja ekonomske analize u oblast zdravstva nužno počinje i završava se sa konstatacijomda zdravlje i život nemaju cijene te da je svaki projekat koji ima za rezultat spašavanje bar jednog života je ekonomski opravdan

34. Komparacija metoda vrednovanja troškova u ekonomskim analizama

PROVJERITIMetode ekonomskog vrednovanja primjene u zdravstvu:

1. koštanje i korist, 2. koštanje i efikasnost, 3. koštanje i efektivnost

35. Korisnici ekonomskih analiza

• Vlada – resorno ministarstvo

• Osiguravajuća društva (ZZO)• Zavodi za javno zdravstvo• Menadžment zdravstvenih ustanova• Oni koji planiraju i programiraju

36. Pojam i osobine indikatora

Razumijeti da su informacije o zdravstvenim troškovima bitan dio doprinosa praćenju i evaluaciji (vrednovanju) u zdravstvenom sistemu Razumjeti bitnost definisanja zdravstvene zaštite i troškova u zdravstvenoj zaštiti Razumjeti bitnost upotrebe standardizovane metodologije za definiciju indikatora

37. Ekonomski indikatori (glavni finansijski indikatori u zdravstvu)

Troškovi u zdravstvu

Javni troškovi na zdravstvo- ukupno;- kao % u BDP;- kao % u ukupni zdravstveni potrošnji

Troškovi federalne i kantonalne vlade na zdravstvo- kao % u ukupni zdravstveni potrošnji

Troškovi fondova socialnog osiguranja na zdravstvo;- Kao % u ukupni zdravstveni potrošnji

Privatni troškovi na zdravstvo- ukupno;- Kao % u BDP- Kao % u ukupni zdravstveni potrošnji

Troškovi domaćinstava za zdravlje- Kao % ukupne zdravstvene potrošnje- Kao % ukupnih privatnih troškova za zdravlje

Troškovi davalaca usluga

Bolnička potrošnja - kao % ukupne tekuće zdravstvene potrošnje

Troškovi pružaoca usluga ambulantne zdravstvene zaštite - kao % ukupne tekuće zdravstvene potrošnje

Troškovi za medicinske usluge

Ukupni troškovi za stacionarnu bolničku njegu pacijenata- kao % ukupne tekuće zdravstvene potrošnje

Ukupni troškovi za vanbolničku njegu - kao % ukupne tekuće zdravstvene potrošnje

Ukupni troškovi za medicinsku robu- kao % ukupne tekuće zdravstvene potrošnje

Troškovi za usluge prevencije i javnog zdravlja - kao % ukupne tekuće zdravstvene potrošnje

Troškovi za zdravstenu administraciju i administraciju zdravstvenog osiguranja -kao % ukupne tekuće zdravstvene potrošnje

Mjerenje troškova resursa

Ukupni troškovi za ljudske resurse (plate) u zdravstvu - Ukupno- kao % ukupne tekuće zdravstvene potrošnje

Ukupne (javne i privatne) kapitalne investicije u zdravstvu, - kao % ukupne zdravstvene potrošnje

Pravednost u finansiranju

Proporcija populacije pokrivene zdravstvenim osiguranjem

Troškovi domaćinstava na zdravlje- kao % u ukupnim troškovima domaćinstava- Kao % u izdacima za krajnju potrošnju domaćinstava

38. Ekonomski kriteriji procjenjivanja nivoa dohotka koji se izdvaja za zdravstvenu zaštitu u međunarodnom poređenju

Reforme zdravstvenih sistema

Od posebnog interesa su međunarodna iskustva u primjeni različitih ekonomskih rješenja u finansiranju zdravstvene zaštite, oblici plaćanja u zdravstvu i njihova ocjena i mogućnosti primjene.

39. Izvori podataka koji se odnose na finansiranje u zdravstvu

Institucija Naziv izvora podataka

Ministarstva zdravstva (federalno i kantonalna)

Detaljni budžetski izvještaji svih ustanova

Ministarstvo finansija (federalno)

Funkcionalna klasifikacija – COFOG (probni podaci na agregatnom nivou)

Federalni zavod za statistiku

Detaljni podaci iz Ankete o potrošnji domaćinstava

Federalno ministarstvo zdravstva

Podaci o vanjskim donacijama u zdravstvu

Kantonalni fondovi zdravstvenog osiguranja

Interne evidence svih finansijskih transakcija

Ministastvo rada i socialne politike

Detaljni budžetski izveštaji svih finansijskih transakcija

Ministarstvo za boračka pitanja

Detaljni budžetski izvještaji svih finansijskih transakcija

40. Pojam amortizacije sredstava

Amortizacija je postepeno trošenje osnovnih sredstava. Izračunavanje amortizacije vrši se na osnovu nabavne vrijednosti osnovnog sredstva i roka upotrebe - vremenskog perioda za koji se smatra da se osnovno sredstvo može istrošiti.

Amortizacija - sugerira pretežno tehničku konotaciju, glavna je svrha amortizacije finansijskog karaktera, a sastoji se u obnavljanju i očuvanju nabavne vrijednosti angažovane fiksne imovine i to iz tekučih novčanih sredstava.

Radi lakšeg računanja koristimo stope amortizacije A=Nv*stopa amorizacije/rokom trajanja

*NV- nabavna vrijednost nekog osnovnog sredstva

Amortizacija je proces koji obuhvata s jedne strane, postepeno smanjivanje vrijednosti sredstava za rad (obezvređivanje), a sa druge strane, izdvajanje tj osiguranje novčanih sredstava potrebnih za nabavku novih sredstava za rad. Vijek trajanja sredstava za rad zavisi o:

• tehničkim svojstvima sredstva, • funkciji sredstva za rad u tehnološkom procesu,• ekstenzivnosti korištenja sredstva, • intenzivnosti korištenja sredstva, • stručnosti korištenja sredstva, • njege i redovitosti održavanja sredstva • te ekonomskih uslova korištenja sredstva za rad.

41. Pojam alokacije sredstava

Alokacija podrazumjeva upotrebu/namjenu/raspoređivanje novčanih sredstava za određene namjene u skladu sa planom i programom mjera

zdravstvene zaštite, zdravstvenim stanjem stanovništva u cilju zadovoljavanja potreba stanovništva

42. Pojam diskontna i kamatna stopa

PROVJERITI

SADAŠNJA VRIJEDNOST

DISKONTNA STOPA

Zašto se kamatna stopa mora razmatrati u mnogim finansijskim analizama?

Kamata sa gledišta preduzeća (investitora) može se promatrati kao naknada vlasniku za posuđena novčana sredstva.

Vremenska vrijednost novca odnosno preferencija novca ovisi o kamatnoj stopi i o razdoblju za koje je novčani iznos plasiran.

Novac više vrijedi danas od istog novca sutra, jer se novac danas može ustupiti nekom drugom uz određenu naknadu, a osim toga budućnost je u pogledu sudbine novca neizvjesnija nego sadašnjost.

43. Elementi radnog procesa i podjela troškova u zdravstvu (karakteristike)

Elementi radnog procesa su: rad, sredstva za rad i predmeti rada. Rad se koristi za ostvarivanje ekonomskih ciljeva i predstavlja svjesnu i svrsishodnu djelatnost ljudi s ciljem stvaranja ljudskih dobara ili pružanja usluga. Rad od ljudi traži: napore, učinke i trošenje energije u psihofizičkom smislu.Predmeti rada su elemenat radnog procesa nad kojem se vrši rad ili pruža usluga.Sredstva za rad su elemenat radnog procesa kojim se vrši rad.Troškovi predstavljaju vrijednost utrošenih elemenata proizvodnje (sredstava za rad, predmete rada i rada) u proizvodnji učinaka (proizvoda i usluga). S obzirom da se vrijednost izražava cijenom tada su troškovi u novcu izražena količina utrošenih predmeta rada i sredstava za rad, te utrošene radne snage.

Liječenje bolesnog prouzrokuje troškove u koje spadaju: troškovi rada zdravstvenih radnika, troškovi dijagnostičkih procedura, izdaci za lijekove,troškovi transporta, troškovi bolničkog liječenjaTo su direktni troškovi.Direktni troškovi su mjerljivi, a njihova analiza počiva na knjigovodstvenim izvještajima i dokumentaciji. Direktni troškovi su oni koji se mogu neposredno obuhvatiti po mjestima troškova i po nosiocima, jer su tačno evidentirani u normativima. Među direktne troškove spadaju materijal izrade (osnovni i pomoćni materijal, tehnološko gorivo i energija ako se može obuhvatit po učinku), plaće izrade (plaće radnika koji su neposredno učestvovali u izradi proizvoda ili usluge) te amortizacija, ako se može ustanoviti koliko je neko sredstvo za rad korišteno za izradu određenog proizvoda.

Ukupni ekonomski troškovi prouzrokovani bolešću iskazuju se uvećanjem direktnih troškova za iznos indirektnih troškova. Indirektni troškovi su oni troškovi koji se ne mogu neposredno evidentirati, pa predstavljaju zajedničke troškove za više mjesta troška i više učinaka, a dodjeljuju se pojedinim učincima ili mjestima troška, na osnovi određenih pretpostavki po određenom sistemu i ključu raspodjele.Indirektni troškovi uzimaju u obzir ono što je izgubljeno usljed umanjenog radnog angažovanja oboljelog.Indirektni troškovi se teško mjere, a njihovo potcjenjivanje može da se javi kao posljedica nepotpunog obuhvatanja.Zbog toga i ukupno ekonomsko opterećenje društvene zajednice nastalo usljed rasprostranjenosti oboljenja može da bude potcjenjeno i da se na kraju, kao rezultat zdravstvene politike, pojave neodgovarajuće srazmere u raspodeli ukupnih resursa namjenjenih zdravstvenoj zaštiti stanovništva.

44. Program zdravstvene zaštite (karakteristike, ciljevi i upotreba programa)

Program zdravstvene zaštite osiguranih lica obuhvata:Zdravstvenu zaštitu nivoa domova zdravljaZdravstvenu zaštitu nivoa opće i kantonalne bolniceZdravstvenu zaštitu Klinike

Zdravstvena zaštita se prema standardima i normativima zdravstvene zaštite programira za sadržaje – nivoe

• Primarne zdravstvene zaštite• Sekundarne zdravstvene zaštite1. Specijalističko konsultativne zdravstvene zaštite sekundarnog nivoa2. Vanbolničke dijagnostičke djelatnosti 3. Javnog zdravstva4. Javno zdravstvene djelatnosti medicine rada5. Bolničke djelatnosti sekundarnog nivoa6. Dijagnostičke djelatnosti za hospitalizirane pacijente7. Djelatnosti snabdjevanja lijekovima• Tercijarne zdravstvene zaštite1. Konsultativno specijalističke djelatnosti tercijarnog nivoa2. Bolničke djelatnosti tercijarnog nivoa3. Dijagnostičke djelatnosti tercijarnog nivoa• Ostale bolničke djelatnosti

45. Obračun sredstava u zdravstvu

U Obračunu sredstava u zdravstvu prikazuju se podaci o ukupno ostvarenim i utrošenim sredstavima u zdravstvenom sektoru Federacije BiH (zavodima zdravstvenog osiguranja i zdravstvenim ustanovama javnim i privatnim).Podaci o ostvarenim sredstvima prikazuju se po izvorima sredstava i to posebno:

• za sredstva ostvarena u obaveznom zdravstvenom osiguranju • i sredstva ostvarena van obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Ukupna potrošnja u zdravstvu Federacije BiH prikazuje se : • po namjeni• prema vrsti i nivoima zdravstvene zaštite, • prema pravima iz osnova obaveznog zdravstvenog osiguranja • prema vrsti troškova iskazanih po ekonomskoj klasifikaciji.

Podaci i pokazatelji omogućavaju sagledavanje ukupne finansijske situacije kao i tokove novca u zdravstvu Federacije BiH, osim dijela privatnog sektora koji obračunom nije obuhvaćen. Procjenjuje se da su sredstva koja građani izdvajaju iz “džepa” za pružene zdravstvene usluge u privatnom sektoru znatno veća od iskazanih u ovom obračunu.

Korisnici podataka i informacija iz obračuna, imaju mogućnost cjelovitog sagledavanja problema vezanih za funkcioniranje zdravstvenog sektora, a time i donošenja odgovarajućih odluka na poboljšanju stanja i funkcioniranju zdravstvenog sektora kao cjeline kao i svakog njegovog dijela posmatrano po djelatnostima, teritorijalnom principu, obliku vlasništva.