ZDRAVSTVENA NJEGA BOLESNIKA 1 RAZRED

1. OPISATI NAČIN LIJEČENJA LJUDI KROZ VIJEKOVE:Od kako postoji svijet postoji i briga o zdravlju ljudi, ali sa drugačijim pristupom, od prvobitne zajednice do savremenog doba. Tako se medicina počela vrlo rano razvijati, a najstarija grana medicine je hirurgija. Prvobitna medicina se bazirala na magiji (vjerovanju u natprirodne sile i vradžbine) i iskustvo jer je lijekar tog doba bio vrač, šaman, svećenik.Medicina starog vijeka je zasnovana na primjeni magijsko-religijskih obreda, praktično-iskustvenoj medicini, religijskim propisima o javnoj i ličnoj higijeni, nedovoljnom znanju o zdravlju, načinima nastanka i prevencije bolesti, upotrebi ljekovitog bilja, a hirurgija se sve više razvija (liječenje preloma, amputacije, vađenje stranih tijela iz oka magnetom itd.).U starom vijeku vrlo značajne bile starogrčka i starorimska medicina. Prva bolnica je nastala u Indiji i to oko 5 vijeka p.n.e. Grci su medicinu oslobodili magije i religije. Ljekari su bili školovani. Najpoznatiji je bio Hipokrat koji ne liječi bolesne organe, nego bolesnog čovjeka, a poznat je po Hipokratovoj zakletvi koju je polagao kao mladi ljekar prije nego je počeo raditi i ona je i danas u upotrebi. A rimljani su posvećivali veliku pažnju javnom zdravstvu koje su regulisali kroz zakone, a odnosi se na uređenje vodovoda, kanalizacije, javnih zahoda, kupatila itd.Srednjovjekovna medicina se zasnivala na: postulatima arapske medicine čiji je osnivač bio Ibn Sina-Avicena, (značajne su njegove knjige), na pojavljivanju medicinskih škola za ljekare a svećenici se sve manje bave medicinom, razvija se javno zdravstvo i donose se zakoni koji se na to odnose, osnivaju se hospicijumi-utočišta za stare i siromašne, a najčešće su služila za strogu izolaciju oboljelih od zaraznih bolesti kao što su guba i kuga.Medicina novog vijeka počinje se razvijati u 16 vijeku u kojem se bolje upoznaje anatomija čovjeka, u liječenju se uvode i novi lijekovi, pojavljuje se i plastična hirurgija, otkrivaju se pojedini uzroci bolesti kod infektivnih oboljenja, pojavljuju se pisane medicinske informacije. U 17 i 18 vijeku se otkriva funkcija pojedinih organa u ljudskom tijelu, uvodi se mikroskop, u porodiljstvu se doživljava veliki napredak, sistematizuju se duševne bolesti i dolazi do ukidanja smrtnih kazni za „vještice“, odnosno za duševno oboljele osobe, dolazi do otvaranja medicinskih fakulteta, nova otkrića u hemiji poboljšavaju rad farmkologije, uvodi se vakcinacija protiv kravljih boginja.U 19. vijeku dolazi do mnogobrojnih otkrića: dolazi do boljeg školovanja ljekara i uvođenja specijalizacija, uvođenja novih dijagnostičkih postupaka i laboratorijskih pretraga, otvaranja novih bolnica, osnivanje bolesnički odjeljenja, otkrivanje mikoorganizama koji uzrokuju bolesti (Paster, Koh), otkrivanja preparata protiv bolova i za anesteziju, otkrivanje jedinstvenog sistema teorijskih i praktičnih znanja, otkrivanje jednostavnih metoda kao što je pranje ruku, iskuhavanje instrumenata, odjeće, primjena maski, rukavica, čišćenje karbolnom kiselinom koja umanjuje postoperativne infekcije.U 20. vijeku dolazi do velikih rezultata: primjena transfuzije, primjena rendgenskih zraka, pronalazak antibiotika, pronalazak penicilina (Aleksandar Fleming), dolazi do klasifikacije duševnih bolesti (Frojd) i do početka psihoanalize, transplatacija tkiva i organa (Barnard), sve veći razvoj genetike i imunologije, iskorijenjene su mnoge zarazne bolesti ali se javlja AIDS, sve su razvijenije farmakologija i dijagnostika bolesti, otvaraju se bolničke institucije gdje se smještaju bolesnici, ali se vrši i naučno-istraživački rad.

2. OPISATI NAČIN NJEGE KROZ VIJEKOVE:Kao i samo liječenje i njega bolesnika je prisutna od najstarijih vremena. Ona se prvo razvijala u krugu porodica i plemena. Naročito je bila značajna za vrijeme plemenskih sukoba, kao i za vrijeme njegovanja porodilja, oboljelih i povrijeđenih. To su uglavnom radile žene u krugu porodice, a na bojnom polju muškarci (robovi i sluge), dakle nestručno osoblje. Organizovana njega počinje se pojavljivati u starom vijeku i to su najčešće radile časne sestre koje nisu bile edukovane za to. U 6.vijeku se osnivaju hospicijumi za stare i siromašne, a najčešće su služila za strogu izolaciju oboljelih od zaraznih bolesti kao što su guba i kuga. U feudalizmu vlada sujeverje, nadriljekarstvo i vradžbine. Bolničarke su rijetko bile pismene, njega bolesnika je bila loša kao i higijena i sa bolesnicima se često postupalo nehumano.Od 17.do 19.vijeka bilo je više pokušaja da se izvrši reforma službe njege bolesnika i da se sestre počnu edukovati. Jedan od prvih pokušaja izvodi Agnesa de Gasparin koja u Lozani oniva zavod za sestre. U 17.vijeku se uvodi novi red sestara za njegu i socijalnu pomoć koje su bile plaćene za svoj rad. Sestre su imale uniforme, njegovale su bolesnike u kućama i bolnicama, predavala u školama,

vodile su porođaje i njegovale novorođenčad, brinule o napuštenoj djeci. Elizabet Fry i Amali Sieveking se smatraju prvim reformatorkama sestrinstva.Pojavom Florence Nightingale dolazi do promjene u sestrinstvu, odnosno njezi bolesnika i ona je osnivač modernog sestrinstva. U 19. vijeku medicinska sestra dobija ulogu da pomaže ljekarima u primjeni medicinske tehnologije. F. Nightingale je učinila pionirske korake u razvoju formalne edukacije sestara. Počinje se shvatati da sestrinstvo nije samo asistencija ljekaru, već se teži ka tome da zdravstvena zaštita bude humanija i više usmjerena prema ličnosti, te da se kao početna tačka uzme potreba pojedinca za njegom.Na području zdravstvene njege nije bilo istraživačkih radova, sve do 20 vijeka, kada dolazi do mjenjanja slike razvoja njege bolesnika i sestrinstva kao profesije i zdravstvena njega se sve više učvršćuje kao samostalna disciplina. Zdravstvena njega je orijentisana prema zdravom i bolesnom čovjeku. U današnje vrijeme, medicinske sestre predstavljaju armiju čije je obilježje humanost, stručnost i osjećaj za timski rad.Prva medicinska škola u Bosni je otvorena u Sarajevu u periodu između dva rata, a nakon II svjetskog rata i u Tuzli. Prva Viša medicinska škola otvorena je u Sarajevu 1973. godine, a u Tuzli se 2004.g.otvara Visoka medicinska škola. U Tuzli je 1998. otvoren Centar za medicinske sestre.

4. OPISATI ZNAČAJ POJAVE I LIKA FLORENCE NIGHTIGALEPojavom Florence Nightingale, dolazi do promjena u radu sa bolesnicima. Do tada su usluge u njegovanju pružale osobe koje nisu bile školovane za to. Ona je za vrijeme Krimskog rata, organizirala u britanskoj vojsci prvu ekipu za njegu ranjenika i bolesnika, koje odlaze u vojne bolnice u Skutari (Turska). Tamo je vidjela da bolesti kao što su tifus i kolera haraju bolnicama. Sama ili zajedno sa ostalim sestrama organizuje čišćenje prostorija, opreme i materijala, uvodi posebnu ishranu, odvajaju oboljele i povrijeđene, uvodi standarnu bolničku opremu, uvodi noćno obilaženje bolesnika (zato su je prozvali dama sa svjetiljkom), uvodi statističko prikazivanje smrtnosti od njihovog dolaska po mjesecima. Uvođenjem sanitarnih metoda dolazi do pada smrtnosti i smanjuje se broj oboljelih od zaraznih bolesti. Zbog svog velikog doprinosa u njezi bolesnika je nagrađivana, kraljica Viktorija i kralj Edvard VII su je nagradili za veliki trud i rad na njenim reformama, a dan njenog rođenja 12. maj se slavi kao dan sestrinstva.

3. OTVARANJE PRVE ŠKOLE ZA OBRAZOVANJE SESTARA1860 godine. F.Nightingale osniva prvu školu za medicinske sestre iz svog fonda. Po njenom uzoru se širom svijeta osnivaju škole za medicinske sestre i sestrinstvo se iz neuvažene i nepoštovane profesije transformiše u respektabilnu karijeru za žene. Također je svo vrijeme radila na poboljšanju vojne medicinske njege, bila je savjetnik vladi SAD-a o pitanjima vojnog zdravstva za vrijeme Američkog građanskog rata. Zagovarala je bolnice paviljonskog tipa jer su po njenom mišljenju mogle pružiti bolje higijenske uvjete za bolesnike. Objavila je preko 200 knjiga, a njega prva knjiga je namjenjena učenju o sestrinstvu i prevedena je na mnoge jezike. Njene reforme su uticale na prirodu moderne zdravstvene njege a njeno pisanje je bila i ostala osnova za sve zdravstvene djelatnike. Definicija zdravstvene njege po F. Nightingale: „To je osiguranje najboljih mogućih uslova, da bi prirodne snage ozdravljenja mogle djelovati na bolesnika.“

5. OPISATI RAZVOJ BOLNICA KROZ VIJEKOVEU prvobitnoj ljudskoj zajednici, njega i liječenje bolesnika se odvijala u kućama ili na bojnim poljima. Smatra se da je prva bolnica, nastala u Indiji oko 5.v.p.n.e., a na zapadu prva bolnica je otvorena u Rimu oko 400 g.n.e. To su uglavnom bila skloništa za siromašne, umobolne i oboljele od zaraznih bolesti. Pojavom kuge ova područja su bila strogo izolovana.U srednjem vijeku bolnice se prave pri bogomoljama, tako da su liječenje i njegu obavljali svećenici i časne sestre. U tom periodu u cijelom svijetu su harale različite zarazne bolesti. Od 8. n.e. razvijaju se bolnice arapskog svijeta (Bagdad, Kairo, Kordoba, Gondišapur) i liječenjem i njegovanjem su se bavili isključivo muškarci. Pojavom Krstaških ratova dolazi do potrebe formiranja što većeg broja bolnica po ugledu na Arapske bolnice i tako se smanjuje značaj samostanskih bolnica. U novom vijeku, raspadom feudalizma, dolazi do novih otkrića, što dovodi do pojave nove organizacije u bolnicama, a u 19.vijeku se već formiraju i odjeljenja. Razvojem medicine se razvija i organizacija i sadržaj bolnica, koje mogu biti opće, specijalističke ili da prerastu u klinike što zavisi od broja stanovništva, vrste oboljevanja i ekonomske moći društva.

6. DEONTOLOGIJA SESTARA

Medicinska sestra-tehničar je osoba koja ima završenu medicinsku školu i koja je kvalifikovana i ovlaštena da obavlja odgovornu službu medicinskih sestara za unapređenje zdravlja, sprječavanje bolesti i njegu oboljelih (definicija SZO).Osnovni zadaci (deontologija) medicinske sestre-tehničara su: -stručna njega i briga o bolesnim licima, shodno njihovim potrebama, bez obzira na to da li se njega sprovodi u bolnicama, kod kuće ili na nekom trećem mjestu. -čuvanje profesionalne tajne, dakle sve što se zna o bolesniku, o njegovoj bolesti, ličnim i socijalnim odnosima, medicinska sestra ne smije otkrivati osim ukoliko je ne oslobodi sama bolesna osoba, sud ili u slučaju kada bolesti mogu izazvati epidemiju i smrt (AIDS). -zdravstveno vaspitanje i savjetovanje bolesnika i njegove okoline. -pronalaženje subjektivnih i objektivnih faktora koji utiču na zdravlje svih ljudi. -osposobljavanje i usmjeravanje drugih zdravstvenih radnika.-saradnja sa ostalim članovima zdravstvenih ustanova.U sestrinstvu postoje 4 principa:-Svaka osoba bez obzira na status, boju kože, religiju, nacionalnost, starost, ekonomsko stanje, sve svoje potrebe obezbjeđuje sopstvenim naporima, ali ako je bolestan obezbjeđuje uz pomoć drugih. Neophodno je razumjeti ulogu sestre, potrebe ljudi, značaj sposobnosti osoba da se prilagode na fiziološke, emocionalne i socijalne promjene okoline.Profesionalno sestrinstvo treba da doprinosi unapređenju zdravlja, omogućava prevenciju bolesti, obezbjeđuje njegu i liječenje onih koji su bolesni, bez obzira na to da li je prognoza dobra ili loša, bez ikakve diskriminacije. U medicinskom timu, svako ima svoje odgovornosti, koje su zakonom definisane. Medicinska sestra je odgovorna za donošenje blagovremenih odluka. Kad kod bolesnika dođe do pogoršanja, sestra snosi dio odgovornosti za to stanje.

7. ZNAČAJ PRIMJENE ETIKE U RADU MEDICINSKIH SESTARAMedicinska sestra je osoba koju pacijent prvo vidi i čuje i koja je sa njim 24h kada mu je potrebna pomoć bilo kod kuće ili u zdravstvenim ustanovama. F.Nightingale je uočila da je za dobro funkcionisanje sestara, potrebno ispuniti 2 uslova: dobro poznavanje njege bolesnika i visoka moralna zrelost medicinske sestre. Danas je osnovi zadatak medicinske sestre, pružanje pomoći ne samo bolesnoj osobi nego i zdravoj osobi, kako bi se bolest spriječila.Načela: -medicinska sestra brine za očuvanje života i zdravlja ljudi i svoj posao je dužna obavljati humano, stručno i odgovorno.-medicinska sestra poštuje pravo bolesnikovog izbora i odlučivanja.-med. sestra je dužna čuvati kao poslovnu tajnu sve podatke o bolesniku, njegovom zdravstvenom stanju, uzrocima itd.-med.sestra poštuje dostojanstvo i osobenost pacijenta u svim stanjima zdravlja, bolesti i umiranju.-med. sestra je dužna pružiti bolesniku kompletnu zdravstvenu njegu.-djelovanje medicinskih sestara se mora temeljiti isključivo na odlukama u korist bolesnika.-zdravstvena obrada bolesnika bi trebala predstavljati zajedničko nastojanje stručnjaka različitih zdravstvenih poziva, a med.sestra poštuje rad saradnika.-med.sestra mora uvijek postupati u skladu sa uputstvima koja garantuju zdravlje.-stručne organizacije med.sestara primaju odgovornost za očuvanje i podupiranje etičkih načela u zdravstvenoj njezi.

8. DEFINISATI NJEGU BOLESNIKAPrema definiciji SZO, zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja a ne samo odsustvo bolesti. Osnivanjem i organizovanjem bolnica izvan vjerskih institucija i pojavljivanjem prvih škola za medicinske sestre dolazi i do poboljšanja njege prema bolesnicima. Osnovni zadaci sestre u njezi bolesnika su bili:-održavanje lične higijene (njega bolesnika), posmatranje bolesnika, ishrana, primjena terapije, izvođenje medicinsko-tehničkih radnji, prepoznavanje urgentnih stanja i pružanje prve stručne pomoći i zdravstveno obrazovanje. Međutim, zbog velikog napretka u medicine tokom 19.vijeka, sestre sve više postaju zaokupljene zadovoljavanjem potreba u radu ljekara. Zapostavljaju se primarni zadaci njege koje je postavila F. Nightingale (njega bolesnika je osiguranje najboljih mogućih uslova, da bi prirodne snage ozdravljenja mogle djelovati na bolesnike) jer je ona vjerovala da postoji velika povezanost između uslova života i bolesti.

Danas se njega bolesnika definiše kao briga za liječenje bez ljekovitih sredstava a lijekovima samo pod nadzorom lijekara. Cilj je ponovno postizanje zdravlja. Ali i bolesnicima koji boluju od neizlječive bolesti i bolesnicima pred smrt se ukazuje njega da bi se izbjegli bol, dekubitus itd. I u takvim je slučajevima neophodna njega, ne samo zbog medicinskih nego i zbog etičkih razloga.

9. DEFINISATI ZDRAVSTVENU NJEGU Zdravstvena njega je pomoć pojedincu, zdravom ili bolesnom, pri obavljanju aktivnosti koje pridonose zdravlju ili oporavku (ili mirnoj smrti), a koje bi on obavljao samostalno kada bi imao potrebnu snagu, volju ili znanje.Početkom 20 vijeka, otvaranjem katedre za sestrinstvo na univerzitetu Kolumbija, počinje se zalagati za veći nivo obrazovanja sestara i uočava se potreba za promjenom uloge sestrinstva od uloge asistenta u ulogu partnera u timu zdravstvene njege. Zdravstvena njega je širi pojam od njege bolesnika i njen je cilj spriječavanje bolesti, očuvanje zdravlja, pomaganje bolesnoj i invalidnoj osobi, kao i olakšanje i prevencija patnje kod bolesnika, zbog toga sestre koje je provode pružaju pomoć pojedincu, porodici i zajednici. Odnos prema bolesniku je potpun-holistički i u prvom planu je njegovo cjelokupno stanje a ne bolest. Tako da se u radu sestra ne orijentiše samo na radnje koje treba izvoditi oko pacijenta, nego vodi računa o njegovom ukupnom stanju.

10. DEFINISATI SESTRINSTVOSestrinstvo-i nauka i praksa medicinskih sestara, koja se razvija između sistema medicinskih nauka i nauka o čovjeku- u interaktivnom odnosu sa njima, djelimično zahvatajući i jednu i drugu stranu, boreći se za sve veću profesionalnu samostalnost.Osim V.Henderson postoje i drugi naučnici koji se bave pojmom i modelima zdravstvene njege, njenim značajem i ulogom u društvu, koja se u posljednje vrijeme izučava i kao posebna nauka, nazvana Sestrinstvo. To su Dorotea Orem, koja se bavi teorijom sestrinstva gdje je naglasak na samonjezi osobe, zatim, Madelejn Leiningerine koja se bavi teorijom sestrinstva i to u smislu kulturne raznolikosti njege i njene univerzalnosti. Maslov postavlja model hijerarhije ljudskih potreba u vidu piramide, gdje su fiziološke potrebe bazične i prvo one moraju biti zadovoljene. Judi Kreger postavlja model potrebe pacijenta sa 22 potrebe koje dijeli na 3 grupe: fiziološku, socio-psihološku, i potrebe vezane za okruženje.Tako da postoje 3 osnovna pristupa njezi: samonjega (obavljanje osnovnih ljudskih aktivnosti u svakodnevnom životu koje osoba obavlja sama i ne treba joj stručna pomoć. Sestra prepoznaje kada je pacijent sposoban da ponovo preuzme brigu o sebi), njega drugog lica (ovdje njegu mogu pružiti osobe iz porodičnog okruženja pacijenta) i stručna njega (pružanje njege za koju je potrebno znanje i vještine stručne osobe, tj. medicinske sestre. Ona se može pružati u zdravstvenim ustanovama i u zajednici.)

11. DEFINISATI MEDICINUMedicina je nauka o ljudskom organizmu, o čuvanju i unapređenju zdravlja, te spriječavanju i liječenju bolesti i rehabilitaciji bolesnika.

12. OPISATI ZDRAVSTVENU NJEGU PREMA F.NIGHTINGALEF.Nightingale je rekla „Bolje je poznavati osobu u određenom stanju nego stanje od kojeg pacijent pati“, što znači da sestre ne mogu samo poznavati medicinske probleme, već da se mora voditi briga o pojedincu kroz cijeli njegov život i u zajednici, a kod bolesnika da se ima cjelokupni (holistički) pristup a ne samo izvršavati zadatke oko bolesnika kako je usmjerena i organizovana tradicionalna njega bolesnika.Primarni zadaci njege koje je postavila F. Nightingale (njega bolesnika je osiguranje najboljih mogućih uslova, da bi prirodne snage ozdravljenja mogle djelovati na bolesnike) jer je ona vjerovala da postoji velika povezanost između uslova života i bolesti.

13. OPISATI ZDRAVSTVENU NJEGU PREMA VIRGINIJI HENDERSON Definicija zdravstvene njege koju je dala američka medicinska sestra Virginia Henderson glasi:jedinstvena uloga medicinske sestre je pomoć pojedincu, bolesnom ili zdravom, u obavljanju aktivnosti koje doprinose zdravlju, ozdravljenju ili mirnoj smrti, koju bi on radio bez tuđe pomoći kada bi imao potrebnu snagu, volju i znanje. Ona se više bavi pojedincem i njegovim potrebama nego zajednicom. Prema V.Henderson svrha zdravstvene njege je pomagati osobi da zadovolji svoje osnovne potrebe kao 14 svakodnevnih aktivnosti:

normalno disanje, uzimanje odgovarajućih količina hrane i pića, eliminacija štetnih materija iz organizma, pravilno držanje tijela i kretanje, spavanje i odmor, izbor odgovarajuće odjeće-oblačenje i svlačenje, održavanje normalne tjelesne temperature, održavanje lične higijene, izbjegavanje povređivanja i ne povređivati druge, normalna komunikacija, upražnjavanje vjerskih obreda, rad na način koji će stvoriti osjećaj da se nešto postiglo, rekreacija, učenje, korišćenje odgovarajućih oblika zdravstvene zaštite.

14. OPISATI OSNOVNE LJUDSKE POTREBE JEDNE OSOBE I NJIHOV ZNAČAJ U NJEZIJudi Kreger postavlja model potrebe pacijenta sa 22 potrebe koje dijeli na 3 grupe: fiziološku, socio-psihološku, i potrebe vezane za okruženje. Tako da postoje 3 osnovna pristupa njezi: samonjega (obavljanje osnovnih ljudskih aktivnosti u svakodnevnom životu koje osoba obavlja sama i ne treba joj stručna pomoć. Sestra prepoznaje kada je pacijent sposoban da ponovo preuzme brigu o sebi), njega drugog lica (ovdje njegu mogu pružiti osobe iz porodičnog okruženja pacijenta) i stručna njega (pružanje njege za koju je potrebno znanje i vještine stručne osobe, tj. medicinske sestre. Ona se može pružati u zdravstvenim ustanovama i u zajednici.)

15. UPOREDITI NJEGU I ZDRAVSTVENU NJEGUNjega bolesnika traži od sestre da ima dovoljno vještina i znanja za izvođenje medicinsko-tehničkih radnji (uloga sestre je da bolesnik bude čist, okupan, nahranjen, da mu se promjeni položaj u krevetu i da se pripremi materijal i asistira ljekaru prilikom izvođenja neke medicinsko-tehničke radnje), dok u zdravstvenoj njezi uloga medicinske sestre nije servisiranje drugih profesija u okviru zdravstva. Njena uloga uočava se kroz pružanje informacija, davanje potpore i organizovanje zdravstvene njege za pacijenta i zajednicu. U njezi bolesnika medicinska sestra pruža pomoć bolesniku oko zadovoljavanja fizioloških potreba (defekacija, uriniranje itd.), vodi brigu o otpadnim materijama iz organizma (ispljuvak-sputum, povraćene mase, znoj itd.), dok ostale potrebe čovjeka zanemaruje, usmjerena je na sekundardnu i tercijalnu prevenciju, suočava se sa bolesnikovim potrebama i njen cilj je da pacijent bude dovoljno zdrav za otpuštanje. U zdravstvenoj njezi čovjek kao ljudsko biće je na prvom mjestu, kao pojedinac ili kao član zajednice. Sestre su fokusirane na primarnu prevenciju, podstiču samonjegu, prenose znanja na cijelu zajednicu, usmjerene su na zdravlje cijele populacije.

16. OPISATI ULOGU I ODNOS ZDRAVSTVENE NJEGE I MEDICINE U RADU SA PACIJENTOMZdravstvena njega, koju provode medicinske sestre, se odvija u polju zdravstvene zaštite gdje je više samostalna i u polju medicinske prakse gdje je sa njom jako povezana jer bez osnovnog poznavanja bazičnog dijela medicine ne bi se mogla ni izvoditi zdravstvena njega.Medicina koju provodi ljekar se bavi otkrivanjem bolesti ili povrede i postavljanjem dijagnoze. Dijagnoza se utvrđuje na osnovu anamneze, fizikalnog pregleda i na osnovu medicinsko-tehnološke dijagnostike. Ona se piše uglavnom, latinskom terminologijom i ostaje sve dok bolest ili povreda traje. Na osnovu postavljene dijagnoze određuje se i liječenje.Kroz zdravstvenu njegu sestre utvrđuju sestrinsku dijagnozu zajedno sa bolesnikom. Sestrinska dijagnoza se odnosi na zadovoljavanje ljudskih potreba i postavlja se na osnovu sestrinske anamneze, posmatranja itd. U tretmanu njene dijagnoze zadaci su usmjereni na promjenu reagovanja bolesnika, na zadovoljavanje njegovih individualnih potreba za zdravstvenom njegom i osposobljavanje, ako je moguće za samonjegom i ne piše se latinskom terminologijom.Sestrinska dijagnoza je često kratkotrajna jer su reagovanja na zdravstveni problem po svojoj prirodnoj dinamici promjenjiva. Ljekarski rad je okrenut prema bolesniku, a sestrinski rad prema bolesniku i zdravstvenom problemu. Iako i medicina i zdravstvena njega imaju svoje zadatke oni su usko povezani i potrebna je stalna suradnja između ljekara i sestre i oni su članovi istog tima, ali je djelokrug rada različit.

17. POJAM I DEFINICIJA ZDRAVSTVENE ZAŠTITEZdravstvena zaštita građana je skup mjera, aktivnosti i postupaka na unapređenju prava na život, očuvanju i poboljšanju zdravlja ljudi, koje poduzima Federacija BiH, kantoni, opštine, zdravstvene ustanove, zdravstveni radnici, preduzeća, druga pravna lica i građani.18. NIVOI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE (PRIMARNI, SEKUNDARNI, TERCIJALNI)Zdravstvena zaštita se obavlja na nivoima:

Primarnom koja obuhvata rad: porodičnog ljekara, opšte medicine, školske medicine, higijensko-epidemiološke zaštite, zubozdravstvene zaštite, hitne medicinske pomoći, medicine rada, zdravstvene zaštite radnika, zaštite žene i djece, dijagnostike i apotekaSekundarnom koja obuhvata rad na dijagnosticiranju, liječenju i medicinskoj rehabilitaciji oboljelih u odgovarajućim stacionarnim ustanovama.Tercijalnom koja obuhvata rad na dijagnosticiranju, liječenju i medicinskoj rehabilitaciji oboljelih u odgovarajućim stacionarnim ustanovama, izvođenje nastave za doktore svih profila i zdravstvenih radnika svih nivoa obrazovanja, provođenje naučno-istraživačkog rada.

19. OBJASNITI: USTANOVE I NAČIN PROVOĐENJA PRIMARNE, SEKUNDARNE I TERCIJALNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE1. Zdravstvene ustanove primarne zdravstvene zaštite:Dom zdravlja-ustanova koja organizuje primarnu zdravstvenu zaštitu. U svom sastavu ima opštu medicinu, zdravstvenu zaštitu žena i djece, školsku medicinu, zdravstvenu zaštitu nespecifičnih i specifičnih plućnih oboljenja i zubozdravstvenu djelatnost. Na svom području mora osigurati higijensko-epidemiološku djelatnost, hitnu medicinsku pomoć, laboratorijsku, radiološku i drugu dijagnostiku.Područna ambulanta-koja se može organizovati kao dio doma zdravlja ili privatne prakse. Njen rad se ogleda u radu porodičnog ljekara, doktora stomatologa i u radu polivalentne patronažne službe. Ustanove za zdravstvenu njegu u kući-provodi zdravstvenu njegu i rehabilitaciju bolesnika po uputama i stručnim nadzorom doktora porodične medicine, a nju provodi medicinska sestra.Apoteka-zdravstvena ustanova koja osigurava snabdjevanje lijekovima i drugim materijalima koji potpomažu liječenje i njegu stanovništva, zdravstvenih ustanova i zdravstvene radnike koji obavljaju privatnu praksu.Također, ona može obavljati snabdjevanje pomoćnim ljekovitim sredstvima, snabdjevanje dječijom hranom, sredstava za njegu itd.2. Zdravstvene ustanove sekundarne zdravstvene zaštite:To su specijalističko-konsultativne i bolničke zdravstvene ustanove. -Poliklinika-zdravstvena ustanova u kojoj se vrši specijalističko-konsultativna zdravstvena zaštita, dijagnostika i medicinska rehabilitacija, osim stacionarnog liječenja. Može biti dio doma zdravlja ali i kao samostalna zdravstvena ustanova.-Bolnica je zdravstvena ustanova u kojoj se vrši dijagnostika, liječenje, medicinska rehabilitacija, zdravstvena njega, boravak i ishrana. Bolnica može biti opštinska koja u svom sastavu ima interno, hirurško, pedijatrijsko, ginekološko i porođajno odjeljenje i da ima specijalističko-konsultativnu službu iz ovih grana. Mora osigurati i uslove za izolaciju oboljelih od akutne psihoze. Bolnica može biti specijalna koja pruža specijalističko-konsultativno i bolničko liječenje. Zatim, kantonalna ili županijska bolnica koja se formira za jedan ili više kantona-županija.Da bi bolnica obavljala svoj djelokrug poslova ona mora imati jedinice za specijalističko-konsultativno liječenje, urgentnu medicinsku pomoć, laboratorijsku, radiološku i drugu dijagnostiku, snabdjevanje lijekovima-bolnička apoteka.Bolnica mora imati osiguranu i organizovanu ambulantno-medicinsku rehabilitaciju, snabdjevanje krvlju i krvnim komponentama, transfuziološko odjeljenje, anesteziologiju, patologiju, mrtvačnicu.-Liječilište je poseban oblik zdravstvenog rada gdje se prirodnim ljekovitim izvorima (voda, blato, pijesak, more) i tu se provodi preventivna zdravstvena zaštita.3. Zdravstvene ustanove tercijalne zdravstvene zaštite:3.1. Zavod-specijalizovana zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja specijalističko konsultativna zdravstvena zaštita, uz poseban rad medicinske tehnologije, kao i određena medicinska ispitivanja.-Federalni zavod: Zavod za javno zdravstvo Federacije BIH-zdravstvena ustanova koja na nivou federacije provodi mjere iz oblasti epidemiologije, karantinskih i drugih zaraznih bolesti, iz oblasti masovnih nezaraznih bolesti, za osiguranje zdravstveno ispravne vode, namirnica i zraka, vrši imunizaciju-planira i vrši centralnu distribuciju vakcina, nadzire i analizira provođenje obavezne imunizacije, sanitacije (uređaji za održavanje higijene-kanalizacija, vodovod), zdravstvene statistike, zdravstveno prosvjećivanje stanovništva, učestvuje u edukaciji zdravstvenih radnika, sprovodi stručna i naučna istraživanja.-Zavod za kontrolu lijekova FBIH-zdravstvena ustanova koja na nivou federacije obavlja poslove ispitivanja i kontrole lijekova, provodi analizu za potrebe farmaceutske industrije, kontroliše kvalitet dijagnostičkog sredstva-medicinskog pribora i pomagala, izrađuje i objavljuje farmokopeju (državni stručni zakonik koji sadržava karakteristike ljekovitih supstanci biljnog, životinjskog, mineralnog ili vještačkog porijekla).

-Zavod za transfuzijsku medicinu FBIH-na nivou Federacije zajedno sa humanitarnim organizacijama, prikuplja krv, čuva i distribuira krv, osigurava lijekove proizvedene od krvi, obavlja dijagnostičko ispitivanje i transfuzije, usklađuje primjenu jedinstvenog standarda u prikupljanju krvi i obradi krvnih elemenata, nadzire rad u zdravstvenim ustanovama iz ove oblasti.-Kantonalni-Županijski zavod: može biti zavod za javno zdravstvo kantona-županije, kantonalni-županijski zavod za transfuzijsku medicinu, kantonalni-županijski zavod za medicinu rada, kantonalni-županijski zavod za sportsku medicinu.Kantonalni-županijski zavod za medicinu rada obavlja preventivnu zdravstvenu zaštitu, statistička istraživanja iz područja medicine rada, provodi mjere za očuvanje zdravlja radnika, predlaže standarde i metode rada u praćenju zdravstvenog stanja radnika, vodi registar profesionalnih bolesti i nesreća na poslu, organizuje dopunsko stručno osposobljavanje radnika, pruža stručnu pomoć, surađuje sa svim zdravstvenim ustanovama.Kantonalni-županijski zavod za sportsku medicinu-specifična zdravstvena ustanova koja se osniva za zdravstvenu zaštitu sportista za područje jednog ili više kantona. Ovaj zavod provodi mjere za unapređenje zdravlja sportista, provodi preventivnu zdravstvenu zaštitu svih registrovanih sportista, predlaže standarde i metode rada u zdravstvenom praćenju sportista, vrši registar specifičnih oboljenja i povreda u sportu, vrši naučno-istraživački rad iz oblasti sportske medicine, vrši edukaciju medicinskih kadrova iz sportske medicine, vrši ocjenu stanja zdravlja, daje saglasnost za aktivno bavljenje sportom, prati dostignuća sportista kroz specifična testiranja, učestvuje u pripremanju sportista za velika sportska takmičenja, sarađuje sa zdravstvenim ustanovama svih nivoa.3.2. Ustanove u kojima se izvodi nastava-kliničke ustanove:Zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uslove za izvođenje nastave u skladu sa NPP fakulteta, škola zdravstvenog usmjerenja nazivaju se kliničke ustanove. To su: -Klinika-zdravstvena ustanova ili dio zdravstvene ustanove koja obavlja najsloženije oblike zdravstvene zaštite iz nekog specijalističkog područja, a u njoj se izvodi fakultetska nastava i naučno-istraživački rad iz te specijalnosti.-Klinička bolnica je zdravstvena ustanova u kojoj najmanje dvije od navedenih područja (interne, hirurgija, pedijatrija, ginekologija i porodilište) nose naziv klinika ili još druga dva područja drugih specijalnosti.-Klinički bolnički centar-zdravstvena ustanova u kojoj više od polovine specijalnosti nosi naziv klinika i u kojoj se izvodi više od polovine nastavnog programa.-Klinički centar-zdravstvena ustanova u kojoj sve specijalnosti nose naziv klinike i u kome se i izvodi nastava u potpunosti i naučno-istraživački rad.

20. OBJASNITI POJAM I NABROJATI NAČELA ZDRAVSTVENE ZAŠTITENačela zdravstvene zaštite provode se kroz:-Sveobuhvatnost jer uključuje sve građane u odgovarajuće mjere zdravstvene zaštite.-Kontinuiranost jer pruža neprekidnu zdravstvenu zaštitu, kroz sve životne dobi.-Dostupnost jer se ostvaruje pravilnim rasporedom zdravstvenih ustanova, tako da bi građanima bili omogućeni približno jednaki uslovi zdravstvene zaštite.-Cjelovitost pristupa primarne zdravstvene zaštite se ogleda kroz mogućnost slobodnog izbora doktora medicine i doktora stomatologa-Specijalizirani pristup koji osigurava organizovanje i razvoj specijaliziranih kliničkih znanja i njihova primjena u praksi.

21. OBJASNITI POJAM I NABROJATI MJERE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE Mjere zdravstvene zaštite su: -provođenje zdravstvenog vaspitanja i prosvjećivanja građana.-zaštita od ekoloških činilaca štetnih po zdravlje, poboljšanje zdravstvenih uslova životne i radne sredine i higijene.-mjere protiv pušenja, alkoholizma i narkomanije.-otkrivanje i otklanjanje uzroka oboljenja, tj. spriječavanje i suzbijanje bolesti.-aktivnosti za spriječavanje zaraznih, hroničnih, ali i masovnih nezaraznih malignih bolesti.-prevencija na suzbijanju karantenskih zaraznih bolesti.-osiguravanje cjelovite zdravstvene zaštite vojnih invalida, civilnih žrtava rata i porodice poginulih boraca.-liječenje tjelesno i duševno povrijeđenih osoba.-poseban zdravstveni nadzor nad stanovnicima starijim od 65 godina.

-osiguravanje cjelovite zdravstvene zaštite djece i omladine, te zaštita žena u vezi sa planiranjem porodice, trudnoćom i porođajem.-pružanje specifične zdravstvene zaštite radnika.-snabdijevanje lijekovima.-pregled umrlih.

22. DEFINISATI POJAM ZDRAVSTVENOG RADNIKAZdravstveni radnici su lica koja imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu, uz obavezno poštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke. Oni se obrazuju na medicinskom, stomatološkom, farmaceutskom ili farmaceutsko-biohemijskom fakultetu, na visokim, višim i srednjim školama zdravstvenog usmjerenja. Zdravstveni radnici su: doktor medicine i doktori specijalisti, doktor stomatologije, diplomirani inžinjer farmacije, diplomirani inžinjer medicinske biohemije, diplomirani sanitarni inžinjer, diplomirana visoka medicinska sestra, viša medicinska sestra, viši zubni tehničar, viši fizijatriijski terapeut, viši radni terapeut, medicinsko-laboratorijski inžinjer, sanitarni inžinjer, inžinjer medicinske radiologije, medicinska sestra-tehničar, primalja-ginekološko-akušerska sestra, pedijatrijska sestra-tehničar, psihogerijatrijska sestra-tehničar, farmaceutski tehničar, zdravstveno-laboratorijski tehničar, zubotehničar-stomatološki tehničar, sanitarni tehničar.

23. DEFINISATI POJAM ZDRAVSTVENOG SARADNIKAZdravstveni saradnici su radnici koji nisu završili obrazovanje zdravstvenog usmjerenja, a rade u zdravstvenim ustanovama i učestvuju u djelu zdravstvene zaštite, npr. socijalni radnici, psiholozi, pedagozi, pravnici i sl. Zdravstveni saradnici mogu biti: tehnolog, psiholog, organizator akcije za transfuziologiju, biolog, defektolog, logoped, socijalni radnik itd.

24. OBJASNITI POJAM STRUČNOG ISPITAZdravstvenici radnici su obavezni nakon završenog obrazovanja obaviti pripravnički staž. Pripravnički radni staž je organizovani oblik stručnog osposobljavanja zdravstvenih radnika za samostalni rad koji se obavlja pod nadzorom.Pripravnički staž za radnike sa VSS traje godinu dana, za radnike sa višom str.spremom traje 9 mjeseci a za radnike sa SSS traje 6 mjeseci. Radnici sa VSS poslije obavljenog pripravničkog staža polažu stručni ispit pred ispitnom komisijom Ministarstva zdravlja. Radnici sa višom i SSS polažu stručni ispit pred ispitnom komisijom Kantonalnog-Županijskog ministarstva. Zdravstveni radnici, nakon položenog stručnog ispita, stiču odobrenje za samostalni rad i upisuju se kod nadležne komore u registar zdravstvenih radnika.

25. NAČIN ŠKOLOVANJA SESTARA KOD NAS I U SVIJETUPosao medicinskih sestara je vrlo složen i odgovoran. Osnovni segment im je zdravstvena njega, ali pored toga one se bave i drugim poslovima kao što su nastava u medicinskim školama, zdravstveno vaspitanje zdravih i bolesnih, organizacija sestrinske službe na svim nivoima zdravstvene zaštite, edukacija sopstvenog osoblja itd.Obrazovanje medicinskih sestara se kod nas obavlja u tri nivoa:-medicinska sestra-završena srednja medicinska škola-viša medicinska sestra-završena viša medicinska škola-diplomirana medicinska sestraMedicinska sestra-tehničar sa SSS treba biti osposobljen da obavlja poslove osnovne njege odraslih i djece, kao što je prepoznavanje hitnih stanja, pružanje prve stručne pomoći, kupanje,, oblačenje, hranjenje,, izvođenje jednostavnih medicinsko-tehničkih radnji, podjela oralne, intramuskularne i subkutane terapije kod bolesnih u bolnici i u kući. Po svjetskim standardima ona nije samostalna u radu već radi pod nadzorom sestre višeg stepena obrazovanja.Medicinska sestra sa višom stručnom spremom treba biti osposobljena za složenije poslove i sa pojedincem, bilo bolesnim ili zdravim, sa njegovom porodicom ili većom grupom osoba. Radi specijalizovanu njegu u patronažnoj službi, intenzivnoj njezi. Učestvuje u dijagnostičko-terapeutskim procedurama. Koordinaraju rad medicinskih sestara sa SSS.Visokoobrazovana medicinska sestra treba biti osposobljena za obavljanje najsloženijih poslova u sestrinstvu. Učestvuje u nastavi u školama za medicinske sestre, koordinira i organizuje rad sestrinske službe, učestvuje u istraživanju iz oblasti sestrinstva, inovacijama i naučnom radu.

26. OBJASNITI ODJEĆU ZDRAVSTVENOG RADNIKA I NJEN ZNAČAJ U RADUOdjeća zdravstvenih radnika i saradnika koji rade u zdravstvenim ustanovama treba biti obavezna, zaštitna, svaki profil za sebe ima jednoobraznu uniformu, udobna, čista. Zdravstvena uniforma daje uniforme i brine se o njihovom održavanju. Vrsta, boja odjeće u zdravstvenim organizacijama određuje se Pravilnikom o zaštiti na radu. Ljekari na klinikama i poliklinikama imaju bijele uniforme. Više med.sestre imaju bijele uniforme sa plavom oznakom, zdravstveni radnici sa sss imaju svijetlo plave uniforme, zdravstveni radnici sa VSS,VŠ imaju bijele uniforme sa zelenom oznakom, zaposleni na izvorima zračenja imaju kolektivnu zaštitnu opremu (olovna kecelja, olovni okovratnik, olovne rukavice i zaštitne naočale). Pomoćno osoblje ima sive uniforme, servirke imaju zelene uniforme, zaposleni u restoranu imaju svijetlo žute uniforme. Pomoćni radnici u kuhinji imaju svijetlo zelene uniforme, socijalni radnik i šef servisa za pranje rublja bordo uniforme. Zaposleni u servisu za pranje veša imaju roze uniforme. Referent zaštite na radu i zaštite od požara ima plavu uniformu. Pomoćno laboratorijsko osoblje ima bež uniformu. Radnici u stanici kiseonika imaju crvene uniforme. Radnici na kom.plina imaju uniforme plavo amerikan.

27. OPISATI POJAM BOLNICEBolnica je stacionarna zdravstvena ustanova u kojoj se bolesnici zadržavaju na ispitivanju, liječenju, rehabilitaciji i kojima se pruža zdravstvena njega. Ona je na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite.-Bolnica je zdravstvena ustanova u kojoj se vrši dijagnostika, liječenje, medicinska rehabilitacija, zdravstvena njega, boravak i ishrana. Bolnica može biti opštinska koja u svom sastavu ima interno, hirurško, pedijatrijsko, ginekološko i porođajno odjeljenje i da ima specijalističko-konsultativnu službu iz ovih grana. Mora osigurati i uslove za izolaciju oboljelih od akutne psihoze. Bolnica može biti specijalna koja pruža specijalističko-konsultativno i bolničko liječenje. Zatim, kantonalna ili županijska bolnica koja se formira za jedan ili više kantona-županija.Da bi bolnica obavljala svoj djelokrug poslova ona mora imati jedinice za specijalističko-konsultativno liječenje, urgentnu medicinsku pomoć, laboratorijsku, radiološku i drugu dijagnostiku, snabdjevanje lijekovima-bolnička apoteka.Bolnica mora imati osiguranu i organizovanu ambulantno-medicinsku rehabilitaciju, snabdjevanje krvlju i krvnim komponentama, transfuziološko odjeljenje, anesteziologiju, patologiju, mrtvačnicu.

28. VRSTE BOLNICE PREMA IZGRADNJIPrema arhitektonskoj gradnji tipovi bolnice su:1. koridorski-koji se razvio iz oblika starih manastira i samostana i najstariji je tip bolnica. Može biti kao centralni i bočni koridorski tip bolnica. Centralni tip je kada se u sredini nalazi hodnik a sa dvije strane su sobe za bolesnike. A bočni tip je kada je hodnik sa jedne strane a sve druge prostorije sa druge strane.2. paviljonski-gdje jedna zgrada predstavlja jedno odjeljenje za određenu vrstu bolesti, a za dijagnostiku odvaja se posebna zgrada. Izgradnja ovakvih bolnica počinje u 19 v.kada nastaje bakteriološka era, tj. otkrivanje uzročnika zaraznih oboljenja. Između sebe su povezani nadzemnim ili podzemnim hodnicima. 3. satelitski ili trabantni-je kombinacija koridorskog i paviljonskog tipa bolnica. Tu je jedna veća zgrada sa više odjeljenja, dok je u pratećoj zgradi zarazno odjeljenje.4. montažne bolnice-se javljaju za vrijeme raznih prirodnih katastrofa,ratova, epidemija i sl. Po završetku potrebe se uklanjaju.5. savremeni tip-blokovi zgrada-koji se prave sa više spratova i svaka zgrada ima određeni zadatak. Koliko će biti blokova i spratova zavisi od broja stanovnika. Svaki blok ima svoj ulaz, ekipu i opremu i u radu ne smetaju jedan drugom. Blokovi su funkcionalno povezani u jednu cijelinu različitim komunikacionim tehničkim uređajima (lift, telefoni,ekranima, toki-voki itd.) Savremena bolnica ima najmanje 3 bloka u kojem su smješteni dinamički, statički i tehnički dio. Dinamički dio bolnice najčešće je smješten u prizemlju i u njemu se nalazi polikliničko-konzilijarni dio, prijemni blok, razne ambulante kao i prostorije za dijagnostiku. Statički dio je namjenjen bolesnicima i opremljen najsavremenijim uređajima za liječenje i njegu bolesnika. Tehnički dio su prostorije gdje su smještene tehničke službe (centralna kuhinja, vešeraj, radionice,službe snabdjevanja).

29. OPISATI ORGANIZACIJU BOLNICE

U bolnici kao cijelini, organizacija rada je podjeljena u dva velika organizaciona sektora i to: stručno-medicinski i opšti sektor. Sve službe koje se bave stručno-medicinskim radom ulaze u sastav stručno-medicinskog sektora. Kao član tima koji se bavi ovim radom ulazi i medicinska sestra, a najbrojniji dio medicinskih sestara radi u statičkom dijelu bolnice. U opšti sektor ulaze administrativno-upravne službe, računovodstvo, kadrovska služba, opšte i tehničke službe.

30. OPISATI ORGANIZACIJU ODJELJENJABolesničko odjeljenje pripada statičkom dijelu bolnice i to je osnovna funkcionalna jedinica bolnice u kojoj leže bolesnici, a sastoji se od bolesničkih soba i pratećih, tj. pomoćnih prostorija. Broj bolesnika na odjeljenju varira i zavisi od vrste i težine njihovog oboljenja pa može biti od 8 do 10 težih, odnosno 20 do 25 lakših bolesnika. Idealno bi bilo da na odjeljenju bude 30 bolesnika.Sastav odjeljenja je: bolesnička soba, soba za intervencije, soba načelnika odjeljenja, soba za ljekare, soba glavne sestre, soba za sestre, soba za sastanke, čajna kuhinja, trpezarija, prostorije za dnevni odmor bolesnika, prostorija za održavanje lične higijene, prostorije za nužnik, prostorije za čisti i prljavi veš, prostorije za čuvanje materijala za čišćenje. Pored ovih prostorija, bolesničko odjeljenje može imati priručni laboratorij, biblioteku i prostoriju za posjete.

31. SASTAV ODJELJENJA, NABROJATI I OPISATI -Bolesnička soba je prostorija u kojoj bolesnik vremenski najduže boravi ili stalno. U savremenim bolnicama bolesničke sobe su najčešće jednokrevetne, dvokrevetne i trokrevetne i u svom sastavu imaju sanitarni čvor. Međutim, kod nas još uvijek preovladavaju višekrevetne sobe (5-8 kreveta). Bolesnička soba mora biti dovoljno udaljena od lifta, stepenica, kuhinje, kupatila i nužnika. Mora se voditi računa o kvalitetu i boji zidova, osobinama poda sobe, osvjetljenju, temperaturi, vlažnosti zraka, provjetravanju, higijenskom održavanju, sigurnosti i bezbjednosti bolesnika. Zidovi bi trebali biti glatkih površina. Osvjetljenje prirodno ili vještačko. Temperatura prosječno od 18-22 C. U operacionom bloku treba iznositi 24 C, na dječijem odjeljenju i gerijatriji 22 C. Bolesničke sobe imaju krevet, noćni ormarić, sto, stolice za serviranje hrane, plakar i uređaje za komunikaciju sa sestrama, koji su na dohvat ruke bolesnika.-Soba za intervencije je prostorija u kojoj se vrše manje medicinske intervencije i ostavljaju se potrebni lijekovi, instrumenti i materijal za medicinski rad oko bolesnika. U njoj se nalaze plakari u kojima su smješteni lijekovi, materijali i instrumenti koji su pod ključem i raspoređeni prema načinu primjene, izdvojena i posebno označena anti-šok terapija, sto za intervencije, stolice, kolica za materijal za intervencije, neki specifični aparati u zavisnosti od odjeljenja, umivaonik, zatvorena kanta za otpad.-soba načelnika odjeljenja -prostorije za obavljanje lične higijene-soba glavne sestre - prostorije za nužnike-soba za sestre - prostorije za čisti i prljavi veš-soba za sastanke - prostorija za čuvanje pribora za čišćenje-čajna kuhinja-trpezarija-prostorija za dnevni odmor bolesnika

32. FUNKCIJA KOŽE ( ZAŠTITNA, TERMOREGULACIONA, SENZITIVNA, SKRETORNA, EKSKRETORNA )I 34. OPISATI I OBJASNITI VAŽNOST ODRŽAVANJA LIČNE HIGIJENEPod ličnom higijenom podrazumjevamo čistoću tijela bolesnika i sredine u kojoj bolesnik živi. Održavanjem higijene tijela podiže se otpornost organizma na infekcije. Zato je lična higijena osnov za održavanje zdravlja. Održavanjem higijene, pomaže se pravilna funkcija onih organa koji su u stalnom kontaktu sa spoljašnjom sredinom iz koje dolazi razni štetni faktori. Ti organi su koža i vidljive sluzokože. Koža ima više funkcija:-zaštitna uloga kože je određena njenim mjestom u organizmu, obavija cijelo tijelo i štiti ga od mehaničkih, hemijskih i bioloških povreda. Mala povreda kože predstavlja ulazna vrata za infekciju. -termoregulaciona uloga kože se ostvaruje neprekidnim zračenjem toplote iz organizma. Snabdjevena gustom mrežom krvnih i limfnih kapilara koža ima ulogu u održavanju tjelesne temperature.-ekskretornu ulogu koža obavlja pomoću žlijezda znojnica i lojnica, koje izlučuju zaštitne ali i štetne tvari. Kod slabe funkcije bubrega pojačava se eskrecija znoja preko kože sa jakim zadahom na urin.

-koža je senzitivni organ jer su u njoj smješteni receptori za prijem draži iz spoljne sredine (čulo dodira). Važni osjeti smješteni u koži su osjet za bol i toplotu.Da bi koža mogla da obavlja sve ove funkcije, mora biti čista, zdrava i njegovana. Koža bolesnika, pogotovo onih koji su vezani za bolesničku postelju se intenzivno prlja. Uzrok tome su česta i obilna znojenja kože i otpadanja epitela, dlačica rublja i sl. Održavanje higijene kože ima veliki značaj. S jedne strane otklanjanje prljavštine omogućava pravilnu funkciju kože, naročito funkcija ekskrecije, zatim se pranjem, kroz masažu pojačava periferna cirkulacija krvi, bolja ishrana kože što doprinosi podizanju otpornosti organizma. Kod bolesti srca i pluća pojačana periferna cirkulacija krvi rasterećuje centralni krvotok. Dekubitus je česta komplikacija nebrige za kožu bolesnika, naročito nepokretnih.

33. DEPEDIKULACIJA PEDIKULATA I NAČIN UNIŠTAVANJADepedikulacija je oblik dezinsekcije kojim se uništavaju uši. Uši su sitni kukci, insekti, čovjekovi nametnici. Na ljudskom tijelu žive tri vrste ušiju: u kosi na glavi-pediculus capitis, tjelesna uš na odijelu -pediculus corpous i na dlakama polnih organa-pediculus pubis. Uši prenose opasne zarazne bolesti, a također izazviju i svrab i ometaju san. Kod bolesnika, naročito kod djece, susrećemo uši koje žive na kosmatom dijelu glave. Lako se šire neposrednim kontaktom ili posredno odjećom. Uši se uništavaju pranjem kose šamponom sa depedikulirajućim dejstvom (Milinor, Pedilin). Šampon uništava žive uši, ali na gnjide ne djeluje pa se postupak mora ponoviti za 6-8 dana. Upotrebljava se tako što se kosa pokvasi toplom vodom. Šampon u boci se promućka da bi se izmješao. Za mlađu djecu treba odrediti jednu kašiku 15 ml a za stariju dvije kašike šampona. Šamponirati kosu 4 minuta tako da pjena pokrije cijelu dlakavu površinu. Kosa se zatim dobro ispere. Šampon ne smije dospijeti u nos, oči ili usta.Tjelesne uši žive u odijeći i to strani okrenutoj tijelu, jajašca polažu uz šavove i nabore odijeće. Tjelesne uši se šire kontaktom, odjećom ili posteljinom. Ta je uš prenosnik zaraznih bolesti (povratne groznice, pjegavac). Ušljivost je najrasprostranjenija zimi kada se ljudi toplo oblače, a rijeđe peru i presvlače. Tjelesna uš se uništava pranjem i peglanjem ili primjenom sredstava za dezinsekciju.Stidne uši žive na dlakama polnih organa. Najčešće se prenose polnim kontaktom, odjećom i posteljinom. Uništava se brijanjem, dezinsekcijom, pranjem, presvlačenjem, iskuhavanjem i peglanjem rublja. Dezinsekcija je metoda kojom se uništavaju insekti ili se suzbija njihovo djelovanje.

35. ZADACI SESTRE PRI ODRŽAVANJU LIČNE HIGIJENE POKRETNIH I NEPOKRETNIH BOLESNIKA : PRIPREMA BOLESNIKA, PRIBORA, BOLESNIČKE SOBE/KUPATILA, TE IZVESTI DJELIMIČNU, DNEVNU, POVREMENU NJEGU BOLESNIKA, RASPREMITI BOLESNIČKU SOBU/KUPATILO I PRIBORSmanjena mogućnost brige o sebi tj. održavanje lične higijene, oblačenje i sl. ovisno o uzroku, može biti privremena zbog neke akutne bolesti-upala pluća, prelom kostiju i sl. a može biti i trajna zbog nekih hroničnih bolesti. Sestra koja njeguje bolesnika mora znati uzroke i stepen mogućnosti brige o sebi, kao i navike bolesnika. Pojedini postupci održavanja lične higijene se provode svakodnevno, više puta u toku dana ili povremeno. Na tome se zasniva plan i podjela njege nepokretnog bolesnika.Dnevna njega (jutarnja i večernja): pranje zuba, pranje do pojasa, pranje genitalija i češljanje.Djelimična njega: pranje zuba, pranje ruku, umivanje, češljanje, pranje nogu, pranje genitalija (inkontinentnih bolesnika)Povremena njega: kupanje bolesnika u krevetu ili kadi i pranje kose-Pranje zuba-zube peremo bolesniku poslije svakog obroka, a najmanje ujutro, poslije ručka i prije spavanja. U sobu donesemo pribor za pranje zuba: nepropusno platno, kompresa ili peškir, četkica i pasta za zube, čaša sa mlakom vodom, bubrežnjak i papirna vata. Ukoliko bolesnik ne može sjediti, onda ispod njegovog vrata stavimo mušemu sa peškirom ili kompresorom, dodamo mu četkicu za zube, nakon ribanja i ispiranja, sadržaj izbacuje u bubrežnjak koji sestra drži ispod brade. Bolesniku se obrišu usta papirnom maramicom.Ako bolesnik ima protezu i ako ima dovoljno snage oprat će je sam. Donesemo lavor, bokal sa vodom, tekući sapun, peškir i potreban pribor za pranje zuba, paravan za zaštitu kreveta. Ako bolesnik ne može sam oprati protezu, onda sestra obuče zaštitne rukavice i opere je navedenom opremom. Bolesniku ispere usta i stavlja protezu. Ako se bolesnik ne koristi protezom stavlja je u čistu čašu sa vodom. Bolesniku bez svijesti protezu izvaditi, oprati i staviti u čašu sa vodom.

-Pranje ruku: Bolesnik mora prati ruke prije jela i poslije nužde. Treba pripremiti lavor, bokal sa toplom vodom, tekući sapun, peškir i nepropusno platno i kompresa. Bolesnika stavimo u sjedeći položaj da bi oprao ruke.-Umivanje bolesnika: ako se bolesnik umiva sam, lavor staviti na mušemu. Pere se od glave do podpazušne jame. Ako bolesnik ne može sam da se opere, sestra mu oko vrata postavi „jaknu od peškira“ i umiva ga, oči pere trljačicom ili posebnim tupferima, zatim lice i vrat.-Pranje nogu: sestra postavi peškir između nogu bolesnika. Pregleda nokte i odsiječe ih. Zatim stavlja noge bolesnika u lavor i pomoću trljačice počinje pranje nogu od gluteusa prema koljenu i stopala.-Pranje genitalija inkontinentnom bolesniku: za to je potrebno pripremiti pribor: posuda s poklopcem za rublje uprljano grubom nečistoćom, dosta celštofa ili toalet papira, lavor i bokal sa toplom vodom, trljačica, peškir, sredstvo za masažu, poprečni čaršaf i mušema, čista pidžama, gumene rukavice. Inkontinentnog bolesnika peremo u gumenim rukavicama. Okrenemo ga na bok, uklonimo grubu nečistoću. Ispod madraca izvučemo plahtu, pod bolesnika podvučemo oslobođeni neuprljani dio plahte. Gluteuse i polno-analne dijelove peremo trljačicom, sapunom i toplom vodom. Plahtu i mušemu ubacimo u prljavo rublje, ispod bolesnika stavimo čistu plahtu i nepropusno platno. Kad obučemo bolesnika, otvorimo prozor.-Kupanje nepokretnog bolesnika: se obavlja najmanje jednom nedeljno, a pokretni bolesnici se kupaju svakodnevno. Prije kupanja se provjerava bolesnikovo stanje, npr. da li bolesnik ima jake bolove, da li krvari itd. u tom slučaju se kupanje odgađa. Pribor: pokretna kolica, gornja ploha stolića-kolica (pribor za pranje zuba, bokali sa vodom, lavor, sapun, benzin i tupferi od vate koji su potrebni za izrazito nečiste bolesnike, celštof (papirna vata), češalj, sredstvo za masažu, gumene rukavice, peškiri), srednja ploha stolića (čisto i složeno posteljno rublje, čaršaf, poprečni čaršaf, nepropusno platno, pidžama), donja ploha stolića (posuda za nuždu sa poklopcem, posuda ili mali lavor za pranje genitalija, bubrežnjak, čaršaf, mušema, korpa za prljavo rublje.Nepokretnog bolesnika peru dvije osobe. Mušemu i plahtu stavimo ispod bolesnika, sestra s desne strane kreveta pere bolesnika, a sestra sa suprotne strane štiti posteljinu od vode i briše ga. Navučemo trljačicu, operemo mu oči, lice, uši, vrat, prsa peremo krivuljom brojke 8, oba pazuha, trbuh peremo dugim poprečnim pokretima s jedne prema drugoj strani, a pažnju treba posvetiti pupku. Zatim peremo ruke bolesniku i obrišemo ga, okrećemo ga na bok. Peremo mu leđa dugim pokretima i to svaku polovicu leđa peremo zasebno. Nakon brisanja masiramo leđa bolesniku. Zatim peremo gluteuse, dok bolesnik leži na boku. Bolesnik koji ima snage pere genitalije sam uz našu pomoć, dodamu mu trljačicu i celštof kojim osuši genitalije. Poslije pranja genitalija opraće ruke. Nemoćnom bolesniku genitalije pere sestra. Za to se koriste zaštitne rukavice. Genitalije ne smijemo prati trljačicom kojom peremo ostali dio tijela. Za vrijeme pranja trljačicu ispiremo tekućom vodom. -Tuširanje bolesnika: tuširanjem osiguravamo bolesniku najsličniji način održavanja lične higijene koji je provodio kod kuće. Higijenu tijela bolesnika sa smanjenom ili onemogućenom pokretljivošću, čije zdravstveno stanje to dopušta održavamo tuširanjem u sjedećem ili ležem položaju. Pribor: sapun, 2 trljačice, dva peškira, sredstvo za masažu, čisto lično rublje, peškir za jednokratnu upotrebu (za sestru). Bolesnika odvozimo u kupatilo, skidamo ga, stavljamo u stolicu za tuširanje ili ležeća kolica. I omogućimo bolesniku da opere sve ono što može sam. Ako ne može sam, peremo tijelo istim redoslijedom kao u krevetu, istuširamo i osušimo. Bolesnika premjestimo na pokretna kolica, obučemo ga i vratimo ga u sobu. Novoprimljeni bolesnik se može kupati u kadi uz dopuštenje liječnika. U kadi se ne smiju kupati bolesnici koji krvare, koji su u stanju šoka, srčani bolesnici, vrlo iscrpljeni i bolesnici sa visokom temperaturom.-Pranje kose bolesniku u krevetu: ako bolesnik leži u bolnici više od 7 dana, a sam ne može oprati kosu, treba mu je oprati. Učestalost pranja kosi zavisi od masnoće, znojenja, od rada žlijezda znojnica i lojnica. Potrebna su kolica na kojima se nalazi posuda sa toplom vodom, posuda za nečistu vodu, šampon, čaršaf savijen u valjak, mušema sa izrezom za vrat, dva peškira, fen, češalj, celštof, bubrežnjak i mušema za zaštitu poda.Radnju izvode dvije osobe. Sa kreveta skidamo pokrivač, jastuke a bolesnika smještamo popriječno, tako da leži dijagonalno na krevetu sa glavom iznad bočnog ruba kreveta. Ispod bolesnikovog vrata, na rub kreveta stavimo pripremljeni čaršaf savijen u valjak, pod zaštitimo mušemom, na nju stavimo posudu za nečistu vodu. Oko stražnjeg dijela vrata stavimo mušemu sa izrezom za vrat, a od donjeg dijela mušeme se pravi slivnik koji se spušta u posudu za nečistu vodu. Jedna sestra pere kosu, druga polijeva vodom. Počešljamo je i posušimo.

Kosu možemo oprati bolesniku i u kupatilu, odvezemo ga na kolicima na kojima može ležati ili sjediti tokom pranja. Smještamo kolica uz umivaonik ili kadu, bolesnik nagne glavu unazad i operemo mu kosu.

36. ZADACI SESTRE PRI SPREČAVANJU, TE LIJEČENJU OBOLJELE USNE ŠUPLJINJE Usna šupljina je bogata sluznim žlijezdama i gustom mrežom krvnih kapilara, uvijek je vlažna i topla. Kod bolesti koje su praćene visokom temperaturom, disanje na usta ili gdje se provodi parenteralna prehrana, suši se sluznica u usnoj šupljini i na jeziku i na desnima stvara naslage. Naslage mogu biti različite boje, a sastoji se od propalih ćelija, ostataka hrane i bakterija, što je podloga za razvoj bakterija i gljivica. Suha sluznica lako puca i podložna je infekcijji. Zato treba preduzeti mjere za spriječavanje stvaranja naslaga:pranje zuba poslije svakog jela, ispiranje usne šupljine (čajem od kamilice 3%-tnim hidrogenom), premazivanje usne šupljine i usana (parafinskim uljem, glicerinom).Prije provođenja njege usne šupljine sestra se dogovara sa bolesnikom i pripremi pribor: obične špatule, špatule obložene gazom i vatom, glicerin ili parafinsko ulje, 3%-tni hidrogen, papirna vata, čaša sa mlakom vodom, mušema i kompresa i bubrežnjak.Predio ispod bolesnikove brade zaštiti mušemom i kompresorom. On ispire usta i sadržaj izbaci u bubrežnjak koji ispod brade pridržava sestra. Sestra sa špatulom pregleda usnu šupljinu, utvrđuje gdje se nalaze naslage, premaže ih pomoću štapića omotanog vatom namočenog u glicerin ili parafinsko ulje. Sačeka nekoliko minuta koliko je potrebno da se naslage omekšaju i odvoje od sluznice. Omekšane i odvojene naslage skidamo pomoću špatule omotane gazom a ako ne možemo skinuti sve naslage postupak ponovimo. Sestra dodaje bolesniku čašu sa vodom u koju je stavila 3%-tni hidrogen (2dcl vode i jedna kašika 3%-tnog hidrogena), bolesnik ispere usta i sadržaj izbaci u bubrežnjak. Zatim mu dodaje čašu mlake vode bez hidrogena kojom također ispire usta, a zatim usnu šupljinu mu premaže glicerinom ili parafinskim uljem.

37. OPISATI I OBJASNITI NJEGU NOVOROĐENČETA I DOJENČETA Novorođenče je period od rođenja do 28 dana,a period dojenčeta od mjesec dana do jedne godine. Kupanje se obavlja na isti način. Svakodnevno kupanje dojenčeta je najefikasniji način za održavanje lične higijene. Kupanjem se skida prljavština sa tijela, jača otpornost organizma, ubrzava se cirkulacija kojom se hrane udaljeni dijelovi tijela i vitalni organi. Za vrijeme kupanja dijete je mnogo aktivnije, te tako jača i mišiće. Dijete se može kupati u kupatilu ili u dječijoj sobi. Ali, prije toga, prostorija se mora očistiti, oprati, dezinfikovati, provjetriti i zagrijati. Temperatura u sobi mora biti 24-26 C. Temperatura vode treba da odgovara temperaturi tijela 36-37 C. Pribor: topla voda, šampon ili sapun, dvije trljačice, četka-češalj, štapići od vate, neutralna mast za gluteuse, više pelena, bubrežnjak, termometar za vodu, benkice, košuljice, higijensku kantu za prljavo rublje.Prije nego što se počne sa kupanjem, sestra treba da pripremi povoj. Pelene za povoj se slože prema načinu povijanja. Prvo operemo bebi lice. Beba se zatim stavlja na stol. Trljačicom ga sapunja od kosmatog dijela glave, od čela prema potiljku. Zatim pere vrat, ruke, pazušne jame, grudni koš, trbuh, leđa, noge. Drugom trljačicom se peru genitalije. Beba se zatim uzima lijevom rukom od aksile, spušta u kadu, na čije dno treba stavit pelenu. I onda se spira sapunica onim redom kojim smo je nanijeli. Zatim obrišemo bebu blagim tapkanjem. Glutealni predio se namaže nekom neutralnom mašću i povije.-Zapiranje je poseban oblik kupanja kada se peru samo pojedini dijelovi tijela, zaprljani stolicom, mokraćom i sl. Zato nam treba topla voda, sapun, pelene, neutralna mast ili ulje za mazanje, meka flanelska trljačica, higijenska kanta za prljavo rublje. Prvo se slože pelene za povoj na stolu. Jednu čistu pelenu sestra stavi duž svoje ruke od ramena i uzima dijete. Ono se oslanja na njenu podlakticu. Flanelskom trljačicom se nasapunja i njome se operu genitalije. Zatim ga ispiremo mlazom vode i obrišemo laganim tapkanjem.

38. POVIJANJE I OBLAČENJE, TJEMENJAČA, SOOR, NJEGA PUPKA, PODSJECANJE NOKTIJU-Cilj povijanja je da se sačuva tjelesna toplota, zaštiti koža od spoljnih uticaja i da se osiguraju pravilne funkcije dojenčeta. Zato povoj dojenčeta treba biti od meke pamučne tkanine tako da ne draži kožu, da bude dobro oprana, ispeglana kako bi se spriječila infekcija kože, da nema krute šavove,

-Oblačenje se obavlja prema redoslijedu koji se poštuje jer se time dijete navikava na red od prvih dana. Najprije se oblače košuljica i benkica, a donji dio tijela se uvija pelenama. Koji će se povoj primjeniti, zavisi od uzrasta djeteta, njegovog zdravstvenog stanja i sl. U većini stacionarnih zdravstvenih ustanova dojenčad se do četvrtog mjeseca oblače i povijaju na isti način “sistemom suknjice”. Dojenče starije od 4 mjeseca povija se na način “sistem gaćica” i savremeni način povijanja-pelene za jednokratnu upotrebu.-Kod izvjesnog broja novorođenčadi i dojenčadi postoji sklonost ka stvaranju masnih naslaga na kosmatom dijelu glave. Ona nastaju zbog deskvamcije kože, od produkata znojnih i lojnih žlijezda, čestica prašine i nepravilnog njegovanja djeteta. Te naslage se zovu tjemenjača. Češće se javlja u porodici nego u stacionarnim ustanovama. Mlađe majke se naročito plaše da pri kupanju operu dio glave na kome je velika fontanela. Plaše se da ne povrijede dijete. Naslage na glavi su dobra podloga za razvoj bakterija. Osim toga, neprijatne su i svrbe. Dijete je nervozno, pokušava da se češe i ako mu to uspije, može da povrijedi kožu. Stvorene naslage se skidaju tako što se uveče, prije spavanja natopi veći tupfer vate ili gaze sterilnim uljem. Preko tupfera se dijetetu stavi kapa, pa se ostavi da prenoći. Skrama se od ulja razmekša a sutradan skida postepeno tupim češljem, od čela prema potiljku. Ako je skrama veća, ne treba je na silu skidati kako se ne bi povrijedila koža. Postupak sa uljem može se ponoviti više puta. Kada se cijela skrama skine, kosa se opere sapunom i vodom, a koža glave namaže nekom neutralnom mašću.-Krupica-soor je gljivično oboljenje sluzokože usne šupljine izazvano gljivicom Monilijum albicans. Javlja se u vidu bjeličastih tačkica, nalik na kapi mlijeka. Ove se naslage najprije javljaju na bukalnoj sluzokoži, mekom nepcu, jeziku. Tačkice se kasnije spajaju u vidu skrama i pokrivaju veliku površinu sluzokože. Ako se ne primjete na vrijeme, mogu se širiti i dalje, pa tako zahvatiti cijeli digestivni trakt ili što je rijeđe i respiratorni sistem. Beba sa ovom gljivičnom infekcijom otežano guta, može da povraća, odbija dojku ili hranu i stagnira u napredovanju. Liječenje soora određuje ljekar, a sestra na odjeljenju preduzima sve potrebne mjere u slučaju pojave infekcije. Naslage se skidaju sterilnom gazom natopljenom boraks glicerinom ili 0.5%-tnim rastvorom sode bikarbone. Naslage se skidaju s jezika, nepca i bukalnih sluznica. Postupak se mora sprovoditi pažljivo da bi se izbjegla krvarenja sluzokože. Pedijatar često ordinira antimikotike: oralni gel ili Nistatin kapi.-Njega pupka obavlja se da bi rana novorođenčeta bila suha i da bi se spriječila infekcija. Rana se svakodnevno ispire 0.9%tna fiziološka otopina ili 3%tni rastvor hidrogena, posuši sterilnim tupferom i posipa antiseptičkim praškom. Ranu sestra zaštiti sterilnom gazom koja se pričvršćuje povezom ili leukoplastom. Ako pupčana rana vlaži i iz nje izlazi sekret, sestra o tome obavještava ljekara. On ordinira terapiju. Pupčana rana se tretira kao svaka hirurška rana i kao ulazno mjesto za infekciju novorođenčeta. Onaj ko njeguje pupčanu ranu dužan je pridržavati se svih pravila stroge asepse.-Nokti se moraju sjeći 1-2 puta sedmično. Dugim noktima dijete može povrijediti kožu, izgrebati se, najčešće po licu. Ispod dugih noktiju se skuplja nečistoća u kojoj se mogu naći i patogeni mikroorganizmi i jaja parazita. Poznato je da bebe često stavljaju prste u usta i tako se izlažu opasnosti od infekcije. Za podsjecanje noktiju treba pripremiti makazice, tupfere od vate, 75%-tni alkohol, pelena i bubrežnjak. Novorođenče treba da leži na stolu za povijanje a dojenče se drži u krilu. Makazice se dezinfikuju tupferom natopljenim alkoholom, a ispod dječije ruke se postavi pelena savijena na 4 dijela. Nakon odsjecanja noktiju, ruke djeteta treba oprati mlakom vodom i sapunom.-Njega ojeda-kada se beba kupa treba obratiti posebnu pažnju na one dijelove tijela gdje se najprije pojavi ojed. To su vrat, aksilarne jame, ivigalni i genitalni predjeli. Vlažna koža je dobra podloga za razvoj mikroorganizama i za pojavu ojeda. Kod djeteta koje dugo ostaje u vlažnim pelenama, koje se oblači u plastične gaćice i koje se ne opere poslije svakog povoja javit će se ojed. Ojed je posljedica nepravilne njege djeteta, ali se može javiti i kod dobro njegovane djece ako im je koža osjetljiva. Prvo se javlja crvenilo, a kasnije imanje ranice na koži. Oštećena koža u kontaktu sa pelenom ili urinom peče ili boli. I ovakva oštećena koža su uvijek ulazna vrata za prodiranje mikroorganizama. Prevencija je redovno održavanje higijene bebe i redovno presvlačenje. Mazanje anogenitalnih regija sterilnim uljem neutralnom mašću, posipanje sterilnim puderom također će spriječiti pojavu ojeda.

39. OBJASNITI SLIJEDEĆE POJMOVE: DEKUBITUS, TROMBOZA, TROMBOFLEBITIS, PLUĆNA EMBOLIJA, RESPIRATORNE KOMPLIKACIJE, NESVJESTICA, KONTRAKTURE I ANTIDEKUBITUSNA POMAGALASve ovo su posljedice i komplikacije dugotrajnog ležanja, to dovodi do usporene cirkulacije i smanjene ventilacije pluća. -Dekubitus je ograničeno oštećenje kože ili potkožnog tkiva uslijed

dugotrajnog pritiska. Zbog otežanog protoka krvi dolazi do manjka kiseonika i hranjivih materija, te do poremećaja metabolizma u tkivu koje je izloženo pritisku. Dekubitus nastaje na mjestima koja su za vrijeme ležanja izložena pritisku, na mjestima gdje su koštani izdanci prekriveni slabije razvijenim potkožnim tkivom. To se događa ako pacijent dugo leži na leđima (u predjelu potiljka, lopatica, laktova, rtni nastavci kičmenog stuba, trtična kost, pete), na boku (u predjelu uha, ramena, vanjska strana vrata, kuka, vanjska strana koljena i gležnja), potrbuške (u predjelu prsne kosti, rebara, prednje izbočine prednje cjevaste kosti, koljena, unutrašnjeg gležnja i gornje strane stopala). Na ovim mjestima koža trpi pritisak i ona se nazivaju predilekciona mjesta. Međutim, dekubitus može nastati i na drugim mjestima ako se za to stvore uslovi: pritisak, iritacija kože, vlažnost itd. Na tim se mjestima najprije javlja crvenilo kože, i ako se tada ne preduzmu preventivne mjere, oštećenje zahvata kožu, potkožno tkivo i mišiće sve do kosti ili zgloba. Mnogobrojni uzroci koji dovode do dekubitusa dijele se na unutrašnje i spoljašnje. Unutrašnji faktori djeluju iz samog organizma i posljedica su patoloških procesa uzrokovanih osnovnom bolešću. Najčešće su to bolesti cirkulacije, metabolizma i prehrane (gojaznost ili pothranjenost), neurološki poremećaji, maligne bolesti itd. Vanjski faktori na organizam djeluju iz spoljašnje sredine i koji se kroz savjesnu njegu mogu potpuno ili djelimično ukloniti. To su nabori ličnog i posteljnog rublja, nečista i vlažna koža od znoja, mokraće, stolice, neudoban krevet, sredstva za imobilizaciju. Opasnost dekubitusa za bolesnika su višestruke: dekubitus je lokalno žarište koje može dovesti do sepse, proizvodi odumrlog tkiva djeluju toksično, vlaženjem iz rane gube se proteini, kod većih oštećenja kože, potkožnog i mišićnog tkiva poslije izlječenja nastaju ožiljci.-Tromboza predstavlja zaživotno intravaskularno zgrušavanje krvi s vezivanjem ugruška za zid krvnog suda. Tromboza vena komplikacija je dugotrajnog mirovanja. Najčešće se javlja na donjim ekstremitetima. Nakupljanjem trombocita, fibrina i eritrocita nastaje ugrušali (flebotromboza), a ako je zid vene upaljen (tromboflebitis), koža iznad nje je crvena i bolna. Postoji opasnost otkidanja tromba i plućne embolije. Tromboza vena uzrokuje: usporena cirkulacija kod bolesnika čija osnovna bolest zahtjeva mirovanje u krevetu (postoperativna i postporođajna stanja, imobilizacija, nemoć, srčana dekompenizacija), direktna oštećenja venskog endotela mehaničkim, hemijskim, električnim ili toplotnim agensima, stanje povećane koagulabilnosti krvi (poslije hirurških zahvata, porođaja). -Respiratorne komplikacije su česte kod bolesnika koji dugotrajno miruju, posebno kod operisanih a posljedica su smanjene ventilacije pluća ili zastoja sekreta i infekcija. Tada se javljaju upale bronha, pneumonije ili atelektaze plućnog tkiva. Preveniramo ih poticajem bolesnika na duboko disanje i iskašljavanje, te aktivnim ili pasivnim promjenama respiratornih komplikacija.-Kontraktura je ograničena pokretljivost zgloba u svim ili samo nekim pravcima zgloba. Može biti urođena ili može nastati zbog dugotrajnog mirovanja ili bolesti koja ograničava i onemogućava funkciju zgloba kao što je: skvrčavanje ožiljka poslije velikih ozljeda i dubokih opekotina u predjelu zgloba, skvrčenje tetiva nakon gnojne upale i ozljede, skvrčavanje mišića zbog dugotrajnih prisilnih položaja, poslije bolesti i povrede mišića, promjene u CNS i psihički poremećaji, promjena u samim zglobovima ili njihovoj neposrednoj blizini, urođene anomalije kosti i zglobova. Kontrakture se liječe uklanjenjem uzroka osnovne bolesti hirurškim zahvatima, fizikalnom terapijom i ortopedskim pomagalima.-Nesvjestica (sinkopa, kolaps) je nagli, kratkotrajni gubitak svijesti, najčešće zbog hipoksije mozga. Često se javlja kod bolesnika koji dugo leže, a nakon toga ustanu naglo. Zato se krv slije u donje dijelove tijela, nastaje ortostatska hipotenzija, pa mozak ostaje bez dovoljne količine kiseonika. Nesvjestica nastaje naglo, kratko traje, a vraćanje svijesti je brzo ako bolesnika položimo horizontalno sa podignutim ekstremitetima. Neposredno prije nesvjestice bolesnik osjeća opštu slabost, nesiguran je u stajanju,, osjeti vrtoglavicu, mučninu, mrak pred očima, poblijedi, kožu mu prekrije hladan znoj, diše ubrzano i površno, puls je ubrzan jedva pipljiv.-Primjena antidekubitusnih pomagala, radi lokalnog smanjenja pritiska, uz druge preventivne postupke je vrlo efikasno. U tu svrhu upotrebljavamo antidekubitusne madrace koji prekrivaju cijeli krevet i omogućavaju opšte smanjenje pritiska. Madrac je sastavljen od žlijebova širokih 3-5 cm, koji se naizmjenično pune i prazne zrakom pomoću posebnog aparata i na taj način naizmjenično smanjuju pritisak na pojedine dijelove tijela. Osim madraca koji pokriva cijeli krevet upotrebljavaju se posebni jastuci koji omogućavaju lokalno smanjenje pritiska. Posebno su pogodni za bolesnike koji moraju ležati na leđima. Jastuk uvlačimo u navlaku od čistog pamuka i umećemo ga u otvor na spužvi. Ako nemamo madrace i jastuk, možemo upotrijebiti druga pomagala koja omogućavaju lokalno smanjenje pritiska „vestan krzna“, spužvaste madrace spužve, kolute od vate, gaze i sl.

40. ZADACI SESTRE U SPRJEČAVANJU DEKUBITUSA, FLEBOTROMBOZE, TROMBOFLEBITISA, PLUĆNE EMBOLIJE, RESPIRATORNIH KOMPLIKACIJA, NESVJESTICE, KONTRAKTURE-Zadaci sestre u spriječavanju dekubitusa:Sestra mora poznavati faktore koji uzrokuju nastanak dekubitusa (vanjski i unutarnji), planirati i provoditi mjere spriječavanja dekubitusa-vanjskih faktora, uočiti na vrijeme početne znake-crvenilo kože, poduzeti odgovarajuće postupke. Radi spriječavanja dekubitusa sestra mora: održavati ličnu higijenu bolesnika, promatrati mjesta sklona dekubitusu, mjenjati položaj bolesnika u krevetu, primjeniti antidekubitusna pomagala, provoditi pravilnu ishranu i nadoknadu tečnosti, podučiti bolesnika i porodicu o mjerama za spriječavanje dekubitusa. Održavanje lične higijene bolesnika obuhvata svakodnevno pranje i kupanje, masaža ugroženih mjesta više puta u toku dana, a obavezno za vrijeme večernje njege, pranje kože nakon svake defekacije, zaštitu kože kremom, redovno presvlačenje rublja koje mora biti suho, mekano i bez nabora. Ponekad će biti dovoljno bolesnika podučiti na promjenu položaja. Nemoćnom ili nesvjesnom bolesniku položaj mjenja medicinska sestra prema planu njega ili najmanje svaka dva sata. Međutim, najbolji postupak za spriječavanje dekubitusa i ostalih komplikacija dugotrajnog ležanja je što ranije ustajanje iz kreveta, gdje god je to moguće. Primjena pomagala kao što je npr. antidekubitusni madrac koji prekriva cijeli krevet i omogućava opšte smanjenje pritiska, posebni jastuci koji omogućavaju lokalno smanjenje pritiska.-Zadaci sestre pri spriječavanju flebotromboze, tromboflebitisa i plućne embolije: sestra mora poznavati faktore koji utiču na nastanak, planirati i provoditi mjere spriječavanja, provoditi odgovarajuće postupke u mjeri i liječenju, podučiti bolesnika i porodicu o mjerama spriječavanja, simptomima i sl.Mjere za spriječavanje flebotromboze, tromboflebitisa i plućne embolije: mjere za spriječavanje tromboze vena usmjerene su poboljšanju cirkulacije. Kod bolesnika koji dugo leže sestra podstiče bolesnika na aktivne i pasivne vježbe donjih ekstremiteta, vježbe dubokog disanja, pravilan položaj i česte promjene položaja u krevetu, redovno održavanje lične higijene, redovnu masažu koju provodi sestra, ležanje na leđima sa podignutim nogama, stavljanje elastičnog zavoja ili čarapa ako bolesnik ima proširene vene, što ranije ustajanje iz kreveta nakon operacija ili porođaja. -Zadaci sestre pri spriječavanju respiratornih komplikacija: poznavati faktore koji uslovljavaju respiratorne komplikacije, planirati i sprovoditi mjere spriječavanja, posmatrati stanje bolesnika i uočiti simptome i znakove smanjene ventilacije pluća, planirati i provoditi odgovarajuće postupke u njezi i liječenju bolesnika s respiratornim komplikacijama. Kod bolesnika koji dugo leže sestra potiče bolesnika na: pravilan položaj u krevetu i promjenu položaja (svakih 30 min.-2h), vježbe disanja, iskašljavanje, održavanje lične higijene, prestanak pušenja. Najbolju ventilaciju pluća omogućava Fowlerov položaj, zato bolesnika koji miruje u krevetu uspravljamo kad god je moguće gornjim dijelom tijela u polusjedeći ili sjedeći položaj. Promjenom tog položaja, okretanjem bolesnika na jedan ili drugi bok, dolazi do bolje ventilacije pluća, vježbe disanja su važan faktor, važan je što dublji udisaj i izdisaj. Vježbe se provode pasivno, aktivno potpomognuto i aktivno. Pasivne vježbe provodi sestra kod bolesnika bez svijesti: pri udisanju podigne bolesniku ruke, a pri izdisaju ih spusti i pritiskom na prsa pojača ekspirij. Aktivno potpomognute vježbe disanja se provode kod bolesnika koji ne diše s dovoljnim kapacitetom. Vježbe se potpomažu podizanjem ruku pri udisaju i pritiskom ruku na baze rebara ili na trbušni zid. U prevenciji komplikacija zbog dugotrajnog ležanja se sprovode vježbe prsnog i trbušnog disanja ekspiratornog tipa. Vježbe dubokog disanja treba provoditi najmanje svaka dva sata. Sestra je dužna provoditi mjere za spriječavanje kapljičnih infekcija: nositi zaštitnu masku za vrijeme rada, zabraniti posjete bolesnicima za vrijeme epidemija kapljičnih infekcija (gripa, zabraniti posjete prehlađenim osobama).-Zadaci sestre u spriječavanju kontraktura kod nepokretnih bolesnika su: smjestiti bolesnika u pravilan položaj, provoditi redovnu promjenu položaja u krevetu, provoditi pasivne i aktivne vježbe mišića i zglobova, uputiti bolesnika u važnost pravilnog položaja u krevetu i vježbe razgibavanja. Nepokretnog bolesnika treba smjestiti u položaj koji će pomoći da se spriječi nastanak kontraktura. Bolesnik leži na leđima, a noge i ruke zauzimaju za vrijeme ležanja fiziiološki položaj: nadlaktice lagano odmaknute od tijela, podlaktice ispružene, šake otvorene-prsti razmaknuti i ispruženi, natkoljenice lagano odmaknute, potkoljenice ispružene, stopala u srednjem položaju. Da bi bolesnik zadržao položaj koristimo se pomagalima (jastucima, potpornjima za noge, nagibom kreveta). Položaj treba mjenjati barem svaka 2h.

-Zadaci sestre u spriječavanju nesvjestice: upozoravati bolesnika na potrebu postupnog ustajanja ili pomoći mu pri ustajanju iz kreveta, provoditi aktivne i pasivne vježbe ekstremiteta, provoditi vježbe dubokog disanja, redovno mjenjati položaj u krevetu, uputiti bolesnika u važnost postupnog i što ranijeg ustajanja iz kreveta, pomoći bolesniku pri prvom ustajanju. Za spriječavanje nesvjestice važna je postupnost pri promjeni iz ležećeg položaja u sjedeći i iz sjedežeg u uspravni, što ublažava ortostatsku hipotenziju (sniženje krvnog pritiska pri uspravljanju i ustajanju). Uz našu pomoć bolesnik sjedne na rub kreveta sa spuštenim nogama, giba nogama, legne natrag u krevet. To ponovi nekoliko puta. Ako se bolesnik dobro osjeća, uz pomoć sestre polako ustane i napravi nekoliko koraka oko kreveta. Poslije odmora ponovo ustane i hoda uz pomoć sestre povećavajući broj koraka. Vrijeme hodanja se postupno povećava i ako se bolesnik dobro osjeća, može bez pomoći sestre hodati sam, ali pod njenim nadzorom.

41. ZADACI SESTRE, TE PROVOĐENJE POSTUPAKA S BOLESNIKOM KOJI IMA DEKUBITUS-Liječenje dekubitusa i zadaci sestre pri liječenju: Ovisno o stepenu oštećenja kože ili potkožnog tkiva razlikujemo 4 stepena dekubitusa. Prvi znak je crvenilo kože koje na pritisak pobijeli, a kada to mjesto oslobodimo pritiska, crvenilo se ponovo pojavi. Zahvaćen je epidermis i na tom mjestu koža je topla, to je prvi stepen.Kod drugog stepena dekubitusa crvenilo napreduje do cijanoze, ne nestaje na pritisak a koža je topla. Stvaraju se mjehurići i blaga oštećenja kože. Zahvaćena je koža i djelimično potkožno tkivo. U trećem stepenu dekubitusa koža je smeđe boje, a postoji li rana, njena je okolina hiperpigmentirana i u njoj se vidi nekrotično tkivo. U četvrtom stepenu dekubitusa nekrozom su zahvaćeni svi slojevi kože, potkožnog tkiva i mišića a može da dopre i do same kosti. Ako već postoji dekubitalna rana, ona se tretira po svim principima hirurgije. Potreban je slijedeći materijal:(sterilni tuferi od gaze i gaza, sterilne rukavice, dezinfekciono sredstvo, hidrogen 3%, fiziološka otopina 0,9 % ugrijana na 36,5 C), sterilne instrumente (makaze, pincete, skalpeli, peani), podloge (polupropusne film folije, hidrokoloidi, spužvaste podloge, algiderm podloge i štrajfne, podloge sa aktivnim uljem), akva gel.Previjanje kod čiste rane: navući sterilne rukavice, područje oko rane temeljno oprati sa dezinfekcionim sredstvom, ranu isprati sa 0,9 % fiziološkom otopinom, ranu u sredini ostaviti mokru, kožu oko rane posušiti sterilnom gazon a preko rane staviti podlogu za čiste rane.Postupanje kod inficirane dekubitalne rane: prije previjanja, pacijenta je potrebno istuširati mlakom vodom, okolinu rane oprati dezinfekcionim sredstvom za kožu, ranu isprati sa 3% hidrogena, zatim isprati sa dosta mlake 0,9 % fiziološke otopine, ranu ne sušiti u području sredine rane, posušiti samo okolinu rane, u vlažnu ranu staviti materijale i podloge za inficirane rane. Postupak okretanja pacijenta ponavljati nekoliko puta dnevno, a najduže svaka dva sata u toku dana. Postupak kod nekrotične dekubitalne rane: postupiti isto kao i kod inficirane rane, samo upotrebljavati materijale i podloge predviđene za nekrotične rane.

42. ZADACI SESTRE, TE SPROVOĐENJE POSTUPAKA S BOLESNICIMA S TROMBOZOM VENA-Zadaci sestre kod bolesnika s trombozom vena: Vodeći simptom je bol na mjestu tromboze, najčešće u stražnjem dijelu potkoljenice ili unutrašnjem dijelu natkoljenice. Znakovi su otvrdnuće trombozirane vene, a ako je prisutna upala, koža iznad nje je crvena, sjajna i napeta-otečena. Embolija predstavlja proces prenošenja i zaglavljivanja materija u krvnim sudovima i to materija koje se normalno ne nalaze u krvi. Te materije u vidu čepova zapušavaju krvne sudove i ti se čepovi zovu embolusi. Plućna embolija je najčešća i najopasnija komplikacija tromboze, posebno većih i dubokih vena. Prepoznaje se po iznenadnoj slabosti, blijedoj i oznojenoj koži bolesnika, katkad kašlju i iskašljavaju krv, obično pri defekaciji ili pri ustajanju iz kreveta.Ako su kod bolesnika prisutni znaci tromboze vena: bolesnik mora potpuno mirovati u krevetu desetak dana, lična higijena bolesnika se održava u krevetu (treba izbjegavati naprezanje bolesnika), bolesnik obavlja nuždu u krevetu (izbjegavati napinjanje pri defekaciji), zabranjeno je provoditi aktivne i pasivne vježbe bolesnog ekstremiteta, zabranjeno je masirati bolesni ekstremitet, bolesni ekstremitet se stavlja u povišeni položaj pomoću jastuka a na otečeno mjesto se stavljaju oblozi, bolesniku se daje ordinirana terapija, sestra mora posmatrati bolesnika i mjeriti mu u određenim vremenskim razmacima puls i krvni pritisak. Ako se ne provodi prevencija ili pravilno liječenje bolesnika s tromboflebitisom, može doći do teške pa i do smrtonosne komplikacije-plućne embolije. Trenutna, iznenadna smrt može nastati i kod bolesnika sa trombozom kod kojih nije bilo nikakvih simptoma tromboze. Plućna embolija se

najčešće javlja pri prvom ustajanju iz kreveta ili na zahodu za vrijeme obavljanja nužde. Karakteriše se simptomima i znakovima šoka: iznenadnim ubrzanjem ili gubitkom pulsa, obilnim znojenjem, ubrzanim disanjem i bolovima u prsima s iskašljavanjem krvi.

43. DEZINFEKCIJATo je skup postupaka pomoću kojih smanjujemo broj mikroorganizama u određenoj sredini ili na određenom predmetu i oslobađamo ih zaraznosti. Dezinfekcijom ne uništavamo sve prisutne mikoorganizme, već smanjujemo njihov broj i virulenciju na nivo na kojem oni više nisu opasni po zdravlje. Dezinficiens je hemijsko sredstvo kojim se obavlja dezinfekcija. Dezinfekciono sredstvo može djelovati na bakterije, viruse, gljivice tako da ih uništi, da spriječi rast ili da uspori rast i razvoj. Metode dezinfekcije: -prirodne metode (sunčeva svjetlost, taloženje, filtracija), -mehaničke metode (četkanje, ribanje, pranje, čišćenje, struganje, ventilacija propuhom), -termičke metode-toplota (spaljivanje, žarenje i opaljivanje, peglanje, sušenje i kuhanje) i -hemijskim sredstvima.Hemijske metode dezinfekcije mogu se kombinovati sa mehaničkim i fizičkim metodama, a radi postizanja boljih rezultata. Prema hemijskoj pripadnosti, hemijska dezinfekciona sredstva mogu biti:-anorganska dezinfekciona sredstva: -kiseline (sumporna, solna, azotna) jaka su baktericidna sredstva. Ne upotrebljavaju se često jer oštećuju tkiva i predmete. Borna kiselina, acidum borikum, u 3% je blag antiseptik. Upotrebljava se za obloge, kapi za oči, ispiranje mokraćnog mjehura. -Baze (natrijeva, kalijeva, kreč). Kreč je najstarije dezinfekciono sredstvo. Za dezinfekciju se koristi kao krečno mlijeko (1kg kreča+ 3-5 l vode) za grubu dezinfekciju fekalija. -Halogeni elementi (preparati hlora i joda) glavna im je namjena dezinfekcija vode za piće, posuđa, sanitarnih blokova. U zdravstvenim ustanovama se danas upotrebljavaju preparati hlora: Hazocid, Halamid, Izosan-G i dr. za dezinfekciju podova, zidova, sanitarnih prostorija, kuhinjskog posuđa, stolova, kreveta i sl. -Jod ima snažno baktericidno djelovanje. Može se primjeniti za dezinfekciju vode u nedostatku hlora. U zdravstvu se uglavnom upotrebljavaju jodni preparati Povidon za dezinfekciju kože, okoline rane i operacijskog polja. -Oksidativna sredstva: u dodiru sa njima, oslobađa se kiseonik i djeluje neposredno oksidativno na protoplazmu bakterija. U zdravstvu se primjenjuje vodikov superoksid i kalijev permanganat. Vodikov superoksid Hydrogenium peroxidatum se upotrebljava u 3%tnom rastvoru za dezinfekciju gnojnih rana. U dodiru sa gnojem, pjeni i oslobađa kiseonik i na taj način uništava mikroorganizme, dezodorira (otklanja neugodne mirise) i detoksicira (odstranjuje otrove). Kalijev permanganat je većinom napušteno dezinfekciono sredstvo. -organska dezinfekciona sredstva: -fenol-karbolna kiselina je jedno od najstarijih dezinfekcionih sredstava. Zbog iritacije kože i sluznica i zbog neugodnog mirisa uglavnom se više ne upotrebljava. -Lizol-krezolov sapun upotrebljava se rijetko za dezinfekciju podova u 5%tnom rastvoru. -Formaldehid se upotrebljava za hemijsku sterilizaciju endoskopskih aparata i anesteziološkog pribora. -Alkoholi-za dezinfekciju kože upotrebljava se 70% etilni alkohol. -Akridinske boje-rivanol-za dezinfekciju rana upotrebljava se 0, 1%tnom rastvoru.

56. NABROJATI I OPISATI ŠTA OBUHVATA DEZINFEKCIJA U ZDRAVSTVUU zdravstvu, dezinfekcija obuhvata kožu a naročito ruke zdravstvenih radnika i bolesnika, odjeću i obuću zdravstvenih radnika i posjete, posteljno rublje, podove, zidove, namještaj i radne površine u svim prostorijama, operacione sale i prostorije za preoperativnu pripremu kao i predmete, sanitarne prostorije i posude za obavljanje nužde, kuhanje, kuhinjski pribor i pribor za jelo, optički i drugi instrumenti koji se ne smiju sterilisati.

44. NABROJATI NEKA SAVREMENA DEZINFEKCIONA SREDSTVA I SVOJSTVA IDEALNOG DEZINFEKCIONOG SREDSTVAMnoga dezinfekciona sredstva se dobijaju ili već rastvorena ili sa uputom za upotrebu. To su savremena dezinfekciona sredstva: Hibitan (Hibisept, Hibibos), Asepsol, Cetavlon, Vesfen, Dezifen, Gigasept itd. Teorijski idealno dezinfekciono sredstvo trebalo da ima slijedeće osobine: da u malim

koncetracijama djeluju baktericidno i brzo, da ima širok spektar djelovanja (bakterije, virusi, gljivice), da nije otrovno, da ne nadražuje kožu niti izaziva alergijske reakcije, da ne djeluje karcinogeno, da ima ugodan miris ili da je bez mirisa, da ne oštećuje tkaninu, plastiku niti mjenja njihovu boju, da djeluje na različitim temperaturama, da je ekonomično ili da nije preskupo.Nijedno danas poznato dezinfekciono sredstvo nema sve navedene osobine. Stoga je važno odabrati ono koje ima najviše poželjnih osobina. Najbolji odabir možemo učiniti na osnovu dezinfekciograma, mikrobiološke provjere njegovog djelovanja.

45. OPISATI FAKTORE KOJI UTIČU NA DJELOVANJE DEZINFEKCIONOG SREDSTVATakođe, pri primjeni dezinfekcionih sredstava treba voditi brigu o faktorima koji utiču na uspješnost dezinfekcije: vrste mikroorganizma, sredine u kojoj djeluje, temperatura sredine, vrijeme djelovanja, koncentracija dezinfekcionog sredstva. Medicinska sestra bira dezinfekciono sredstvo, priprema rastvor a najčešće i sprovodi dezinfekciju.

46. OPISATI I OBJASNITI PRAVILNO PROVOĐENJE DEZINFEKCIJEPri sprovođenju postupka dezinfekcije, medicinska sestra se mora upoznati sa uputstvom proizvođača i tačno se pridržavati tog uputstva. Koncentracija dezinficijensa prije svega zavisi o mjestu primjene. Npr. za dezinfekciju instrumenata i kože potrebnan je 1%tni rastvor Asepsola, a za dezinfekciju rana i opekotina 0,1-0,5%tni rastvor istog sredstva. Razblaženja moraju biti precizna i tačna, nikada ne treba određivati otprilike. Formula koja pomaže da se tačno odredi količina vode i sredstva za dezinfekciju: je da željenu količinu pomnožimo sa željenim procentom i podijelimo sa postojećim procentom. Npr. ako želimo da dobijemo 500 ml 1%tnog rastvora Asepsola iz originalnog 100%tnog rastvora razblažiti sa 495 ml vode. Jer je 500x1%=5 i to sve podjeljeno sa 100Pravilno provođenje dezinfekcije: -provesti mehaničku dezinfekciju (pranje, ribanje), izabrati dezinfekciono sredstvo prema dezinficiogramu, pripremiti potrebnu količinu sredstva odgovarajuće koncentracije i temperature, predmete izložiti djelovanju dezinficionog sredstva u toku propisanog vremena i predmete isprati, obrisati ili osušiti.

47. OPISATI I OBJASNITI STERILIZACIJU I METODE (TOPLOM, SUHOM I VLAŽNOM, HLADNA STERILIZACIJA, STERILIZACIJA POTAPANJEM U ANTISEPTIK, STERILIZACIJA JONIZACIJOM, SAVREMENE METODE STERILIZACIJE)Sterilizacija je postupak kojim se potpuno uništavaju svi mikroorganizmi i njihove spore sa predmeta, materijala i instrumenata koji dolaze u dodir sa ranom. Metode sterilizacije su: -sterilizacija toplotom (termostabilnih materijala) a to podrazumjeva sterilizacija suhom toplotom, sterilizacija vlažnom toplotom. -hladna sterilizacija-sterilizacija hemijskim sredstvima (termolabilni materijali): sterilizacija etilen-oksidom, sterilizacija tabletama formaldehida, sterilizacija potapanjem u antiseptik koji ima germicidnu moć. -sterilizacija jonizacijom, sterilizacija gama-zrakama. -savremena metoda sterilizacije.-Sterilizacija toplotom: je najbolji i najpristupačniji postupak za uništavanje mikroorganizama. Sterilizacija toplotom zavisi o vrsti toplote, visini temperature, dužini trajanja sterilizacije, sposobnosti penetracije sterilizirajućeg sredstva, otpornosti mikoorganizma.-Sterilizacija suhom toplotom: suhim zrakom se sterilišu predmeti koji podnose visoku temperaturu-stakleni i metalni predmeti (instrumenti-hirurški noževi, makaze, pincete, peani itd.). Suha toplota ne djeluje korozivno i ne oštećuje predmete koji se sterilišu. Sterilizacija vrelim zrakom obavlja se u sterilizatoru u kome se instrumenti izlažu dejstvu vrelog zraka na određenoj temperaturi -180 C i za određeno vrijeme-1h. Postupak: nakon upotrebe predmete oprati, dezinfikovati, isprati i posušiti. Čiste i suhe predmete složiti u metalne ili staklene kasete (otvorene) i staviti ih u sterilizator. Sterilizator zatvoriti, uključiti, termostat okrenuti na 180 C. Kada temperatura na termostatu pokaže 180 C tada počinje sterilizacija i traje 60 minuta. Nakon toga sterilizator isključiti, a instrumente ostaviti još 1h u sterilizatoru da se ohlade.-Sterilizacija vlažnom toplotom: sterilizacija vrućom vodenom parom pod pritiskom je pouzdan postupak za uništavanje svih vrsta mikroorganizama i njihovih spora. Za uništavanje mikroorganizama važni su faktori: određena temperatura, pritisak i vrijeme sterilizacije. Sterilizacija

vlažnom toplotom se obavlja u posebnim aparatima, autoklavima. Primjenjuje se u bolničkim ustanovama. Autoklavi su različitigo oblika i veličine, a svi rade po istim osnovnim načelima. Zavisno o vrsti materijala koji se steriliše temperatura u autoklavu se kreće između 126 i 138 C, pritisak između 1,5 i 2,5 atmosfera a vrijeme sterilizacije je od 3 do 30 min. Vlažnim zrakom se steriliše tekstil, metalni predmeti-instrumenti, gumeni predmeti (rukavice, sonde, nastavci) i stakleni predmeti a ne sterilišu se ulja, masti i prašci. Postupak: pripremiti materijal za sterilizaciju, staviti materijal u autoklav, postići temperaturu i pritisak i održavati ih potrebno vrijeme, isprazniti autoklav. Priprema materijala od tekstila za sterilizaciju: postupak: nakon upotrebe predmete treba oprati, dezinfikovati, isprati i osušiti, složiti po vrsti i rastresito što omogućava dobru penetraciju vodene pare, staviti ih u posebne kutije za sterilizaciju s baktericidnim platnom ili u tekstil umotati setove, a u papir pojedinačne komade rublja. Kutije ili omoti s materijalom ne smiju biti veći od 25x25x50 cm, staviti hemijski indikator za kontrolu sterilizacije. Predmeti od metala: postupak: nakon upotrebe predmete oprati,, dezinfikovati, isprati i osušiti, provjeriti ispravnost svakog instrumenta, oštrice makaza i hirurških noževa zaštititi stavljanjem u navlake, instrumente umotati u tekstil ili papir, pojedinačno ili u setove za pojedine zahvate, tako da se omoti mogu lako otvoriti i sadržaj upotrijebiti uz najmanju mogućnost kontaminacije, staviti hemijski indikator za kontrolu sterilizacije.Predmeti od gume i plastike: postupak: nakon upotrebe oprati, dezinfikovati, isprati i osušiti, utvrditi neoštećenost rukavica, složiti rukavice prema veličini i paru, naprašiti ih s obje strane talkom i u svaku staviti komad gaze, svaki par omotati gazom ili papirom, predmete staviti okomito u vrećice ili kutije, staviti hemijski indikator za kontrolu sterilizacije.Predmeti od stakla: postupak: nakon upotrebe oprati, dezinfikovati, isprati i osušiti, staviti u vrećicu ili kutiju, staviti indikator za kontrolu sterilizacije. Materijal pripremljen za sterilizaciju označimo datumom i vremenom sterilizacije, stavljamo u autoklav, zatvaramo i uključimo određeni program, zavisno o vrsti materijala koji ćemo sterilisati. Program određuje visinu temperature, pritisak i vrijeme trajanja sterilizacije. Nakon hlađenja sestra razvrstava prema odjeljenjima ili vrsti materijala. Sestra koja je zadužena za sterilan materijal mora voditi brigu o datumu sterilizacije jer se predmeti smatraju sterilnim šest sedmica u kutijama i setovima s baktericidnim platnom i 48h u dobošima. Nakon tog vremena materijal koji nije upotrebljen se mora resterilisati.-Sterilizacija hemijskim sredstvima je zapravo hladna sterilizacija. -Sterilizacija etilen-oksidom je metoda izbora za materijale koji su osjetljivi na visoku temperaturu (plastični ili gumeni predmeti, osjetljivi instrumenti, predmeti koji se ugrađuju u bolesnikovo tijelo). Prednost ove sterilizacije je da uspješno uništava sve oblike mikroorganizama (bakterije, gljivice i viruse) i da pritom ne izaziva koroziju materijala koji se steriliše i ne mjenja njegovu strukturu. Gas prodire u sve vrste pozornog materijala, a po završenoj sterilizaciji lako se otklanja provjetravanjem. Sterilizacija etilen-oksidom se provodi u posebnim sterilizatorima. U prisustvu etilen-oksida, temperature u komori od 50 do 55 C i pritisak od 1, 5 do 5, 5 atmosfera, u trajanju 1-2 sata. Nakon završene sterilizacije sterilni materijal treba prozračiti, najmanje 12h, a materijal predviđen za inplantaciju (valvule, proteze) 5-7 dana. Nakon prozračivanja sterilni materijal se odlaže u prostoriju za sterilni materijal, razvrsta se i označi datumom. Prikladno čuvan, sterilisan etilen-oksidom, ostaje sterilan 1 do 2 godine.-Sterilizacija formaldehidom-metanol: formaldehid se upotrebljava za sterilizaciju i dezinfekciju predmeta osjetljivih na vlagu i visoke temperature. Njegove pare djeluju baktericidno, ali nemaju sasvim pouzdano sterilizirajuće djelovanje. Predmete koje želimo na taj način sterilisati ili dezinfikovati, najčešće su to optički instrumenti i dijelovi aparata za anesteziju, poslije pripreme materijal se stavlja u kutije, ormare ili prostorije hermetički zatvorene. Na jedan prostorni metar dolazi 10 tableta formaldehida koje se isparavaju 10 do 72 sata na sobnoj temperaturi. Prije upotrebe predmete treba isprati sterilnom vodom i osušiti sterilnom gazom, da ne bi došlo do oštećenja tkiva formaldehidom. Ova metoda sterilizacije se rijetko koristi.-Sterilizacija potapanje u antiseptik je moguća ali nepouzdana metoda i primjenjuje se samo kada nemamo drugu mogućnost sterilizacije. Primjenjuje se za sterilizaciju priručnih instrumenata, gumenih i plastičnih nastavaka upotrebljavajući germicidni antiseptik (Vesfen 32, Belfen, Gigaspet, Hibisept i sl.). Postupak: nakon upotrebe predmete oprati, pripremiti otopinu antiseptika prema uputstvu proizvođača, predmete potopiti u otopinu a otopina mora prekrivati predmete, zatvoriti posudu u kojoj su predmeti potopljeni,, predmete držati potopljene određeno vrijeme, prije upotrebe predmete isprati sterilnom vodom i osušiti sterilnom gazom. Uspješnost sterilizacije se kontroliše mikrobiološkom metodom.

-Sterilizacija jonizirajućim zrakama: sterilizacija gama zrakama ima široku primjenu u fabrikama koje proizvode pribor i medicinske instrumente za jednokratnu upotrebu (šprice, igle, sonde, rukavice, katetere, setove za jednokratne zahvate i sl.) -Sterilizacija ultraljubičastim zracima-vazduh u operacionoj sali može da se steriliše pomoću ultraljubičastih zraka, koje imaju jako baktercidno-germicidno dejstvo i uništava veoma brzo vrlo otporne mikroorganizme. Operaciona sala se po završetku rada opere i dezinfikuje, a zatim se uključe kvarcne lampe, koje u toku 12-18 h steriliše zrak.-Savremene metode sterilizacije su: sterilizacija plazmom, koja koristi vodikov-peroksid plazma tehnologiju u polju elektromagnetskih valova i osigurava efikasno uništenje širokog spektra najotpornijih mikroorganizama. Namjenjen je za sterilizaciju različitih instrumenata: metalnih i nemetalnih, kao i sofisticiranih termolabilnih instrumenata (osjetljivih električnih i elektronskih uređaja, endoskopa, optičkih instrumenata i sl.) na niskim temperaturama 45-50C.-Ekspres-autoklav je namjenjen za brzu sterilizaciju medicinskih instrumenata, tekstilnih materijala i gumene robe suvo zasićenom vodenom parom. Posebno je pogodan za korištenje u medicinskim i stomatološkim ordinacijama i laboratorijama. Program sterilizacije se odvija potpuno automatski.

48. OPISATI I OBJASNITI KONTROLU STERILIZACIJEZa vrijeme sterilizacije su moguće greške, zato je potrebno stalno kontrolisati sterilizaciju (hemijsku i tehničku) a povremeno i mikrobiološku, jer infekcije koje nastaju poslije operacije većinom su uzrokovane nesterilnim rubljem, instrumentima i zavojnim materijalom. Najčešći uzroci neuspjeha sterilizacije su nepravilna priprema materijala, nepravilno punjenje i slaganje materijala u setove, kutije ili u autoklave, nepravilno izabran program sterilizacije (nedovoljna temperatura, pritisak i vrijeme trajanja sterilizacije), nepravilno rukovanje autoklavom, prisustvo mikroorganizama neočekivano visoke otpornosti.Tehnička (fizička) kontrola sterilizacije provodi se za vrijeme svake sterilizacije pomoću termometara i manometara ugrađenih u autoklav. Na savremenom autoklavu nalazi se automatski pisač koji ubilježava visinu temperature i pritisak za cijelo vrijeme sterilizacije. Nakon završene sterilizacije je potrebno na karticu označiti datum i vrijeme sterilizacije i spremiti u dokumentaciju. Hemijska sterilizacija se kontroliše na svakom setu, kutiji ili pojedinačnom predmetu pomoću različitih indikatora koji mjenjaju boju ili agregatno stanje ili oboje, pri određenoj temperaturi za određeno vrijeme. Trake koje mjenjaju boju pri temperaturi sterilizacije, stavljaju se na više mjesta pri svakoj sterilizaciji.Mikrobiološka kontrola sterilizacije je najsigurnija metoda za ispitivanje valjanosti sterilizacije. Za kontrolu je potrebno pripremiti paketić s mikrobiološkim materijalom i staviti u sredinu autoklava. Po završenoj sterilizaciji paketić s mikrobiološkim materijalom šalje se u mikrobiološki laboratorij, gdje se utvrđuje uništenje ili prisutnost živih mikroorganizama. Uništeni mikroorganizmi potvrđuju uspješnost sterilizacije. Mikrobiološkom kontrolom sterilizacije kontrolišemo rad autoklava i rad osoblja koji provode sterilizaciju, a provodimo je najmanje jednom mjesečno.

49. OPISATI ORGANIZACIJU JEDINICE ZA STERILIZACIJUCentralna sterilizacija je radna jedinica koja osigurava sterilni materijal i pribor za cijelu bolnicu. Organizacijom centralne jedinice za sterilizaciju smanjuje se broj aparata i osoblja koje provodi sterilizaciju i ima dobar nadzor nad njenim provođenjem. Jedinice za sterilizaciju u pravilu su građevinski podjeljene u 3 zone: nečisto, čisto, sterilno. Kvalitetu rada u tim jedinicama osigurava kvalificirano osoblje, provođenjem standardizovanih postupaka. Postupak: nakon upotrebe pribor s odjeljenja (instrumente, rukavice, sonde itd.) donijeti u jedinicu za sterilizaciju, pribor zaprimiti u zonu za nečisto (obično je označena crvenom bojom), provesti mehaničko čišćenje, dezinfekciju, ispiranje i sušenje, čisti pribor prenijeti u zonu za čisto (obično je označeno plavom bojom), zapremiti čisto i suho rublje iz praonice, ispitati ispravnost svakog predmeta, složiti instrumente u setove, umotati setove i pojedine predmete, staviti indikator za kontrolu sterilizacije i naznačiti datum i vrijeme sterilizacije, umotane setove i pojedinačni pribor staviti u korpe, staviti u sterilizator i uključiti odgovarajući program, nakon završene sterilizacije isključiti sterilizator, ohladiti i isprazniti sterilizator, a sterilni materijal prenijeti u zonu za sterilno (obično je označeno zelenom bojom), indikatore za mikrobiološki nadzor sterilizacije dostaviti u laboratorij, sterilan materijal i pribor dostaviti na odjeljenja.

50. NABROJATI FAKTORE KOJI UZROKUJU INTRAHOSPITALNU INFEKCIJU

Svaka infekcija nastala u zdravstvenoj ustanovi stacionarnog tipa naziva se intrahospitalnom-bolničkom infekcijom. Mjesto zadržavanja je bolnička ustanova, a infekcija može da se ispolji tokom ili poslije hospitalizacije, ili da ostane latentna. Koristeći i primjenjujući u praksi otkrića o načinu širenja i suzbijanja infekcije, bolnice se postepeno oslobađaju intrahospitalnih infekcija. Međutim, nova grupa mikroorganizama širi se i ugrožava život bolesnika (virus infektivnog hepatitisa, Salmonella tyfi murium, Staphylococcus pyogenes aureus, Klebsiela, Proteus i virusne infekcije respiratornih puteva-grip i influenca). Intrahospitalnu infekciju uzrokuju ovi faktori: nesprovođenje odgovarajuće organizacije rada, zanemarivanje mjera dezinfekcije i sterilizacije, neracionalna upotreba antibiotika dovodi do rezistentnih sojeva mikroorganizama, upotreba aparata koji se teže dezinfikuju ili sterilišu (aparati za dijalizu, pribor za anesteziju, respiratori itd.).

51. i 57. NABROJATI I OPISATI MJERE ZA SPRJEČAVANJE INTRAHOSPITALNE INFEKCIJEOsnovna mjera za spriječavanje intrahospitalnih infekcija je spriječavanje izvora zaraze u stacionarnim zdravstvenim ustanovama. Unošenje izvora zaraze se onemogućuje: odgovarajućim građevinskim uslovima u zdravstvenim ustanovama, pravilnom organizacijom rada, održavanjem higijene, pravilnim provođenjem svih mjera antisepse i asepse, redovnim mikrobiološkim pregledima bolničke sredine, ranim otklanjanjem infekcije i spriječavanjem širenja (izolacijom: standardna, strukturna i protektivna-zaštitna), onemogućavanjem infekcije kontaktom (bolesnici, osoblje, učenici, studenti, posjeta).Mogućnost nastanka intrahospitalne infekcije postoji u svim zdravstvenim ustanovama, a posebno na odjeljenjima sa povećanim stepenom ugroženosti (porodilišta, odjeljenja za novorođenčad, onkologija, odjeljenje za hemodijalizu), posebno treba voditi brigu da se infekcija ne iznosi sa zaraznih odjeljenja i iz mikrobioloških laboratorija te da se nečistim rubljem i priborom ne kontaminira bolnička sredina. Zdravstvenici radnici se moraju pridržavati slijedećih mjera: pravilna upotreba zaštitne odjeće i obuće, pravilna upotreba maski, rukavica, ogrtača, pravilno i redovno pranje ruku, pravilno rukovanje sterilnim materijalom i lijekovima, ulaziti kroz aseptički propusnik (zone određene za ulaz u bolnicu pojedinih odjeljenja), zabranjeno kretanje sa jednog odjeljenja na drugo (naročito važi za odjeljenja sa povećanim stepenom ugroženosti), redovno provođenje zdravstvenih pregleda osoblja.

52. OPISATI, OBJASNITI I PROVODITI PRANJE I DEZINFEKCIJU RUKUJedna od osnovnih mjera u spriječavanju intrahospitalnih infekcija je higijena ruku zdravstvenih radnika, kako za ličnu zaštitu tako i za zaštitu bolesnika i saradnika. U prenošenju infekcije ruke imaju dvostruku ulogu jer mogu služiti kao izvor infekcije a sa druge strane i kao prenosioci infekcije. Koža ruku se ne može sterilisati, pa sestre moraju prati i dezinfikovati redovno ruke, pri dolasku na posao, prije i poslije izvođenja svakog zahvata, poslije upotrebe nužde. U bolničkoj praksi primjenjuje se obično i antiseptično pranje, a u operacionom traktu i sterilnim jedinicama i hirurško antiseptično pranje ruku. Običnim pranjem ruku tekućom vodom, tekućim sapunom ili deterdžentom uklanjaju se mikroorganizmi (tranzitnni, prikupljeni iz okoline), a antiseptičnim pranjem ruku uklanja se i uništava i većina mikroorganizama koji se nalaze u dubljim slojevima kože. Prije pranja ruku, sestra mora voditi računa da su joj nokti kratko podrezani i čisti, da ne upotrebljava lak za nokte, da ne nosi nakit i skine sat s ruke.Postupak: laktom otvoriti slavinu, namjestiti mlaz i temperaturu vode, skvasiti ruke, nasapunjati i ručne zglobove antiseptičkim deterdžentom s obje strane, posebno prostore između prstiju i vrhove prstiju, šake i ručne zglobove dobro isprati, slavinu zatvoriti laktom, šake i zglobove osušiti sušilom za ruke ili papirom za ruke. Zabranjeno je upotrebljavati običan sapun i peškir za višekratnu upotrebu.Brza dezinfekcija ruku: u izuzetnim prilikama nepohodno je da se ruke za kratko vrijeme dezinfikuju. To se postiže na slijedeće načine: 1. ruke se peru dva puta po 3 minuta apsolutnim alkoholom (96%tni) koji djeluje adstrigentno i baktericidno a potom isperu sterilnim fiziološkim rastvorom. 2. ruke se peru rastvorom hibisepta, povidona i jodipina, a zatim se osuše sterilnom gazom.Iznad lavaboa ruke se nakvase tekućom vodom, a potom se prelije antiseptikom iz dozatora i trljaju 60 sekundi. Potom se ruke isperu tekućom vodom i posuše papirom za ruke. Ruke treba prati antisepticima najmanje tri puta dnevno. Na koži tako opranih ruku obrazuje se mikrobicidni sloj koji štiti kožu od prodora fiksiranih mikroorganizama iz korijena dlake. Po završenom radnom vremenu

med.sestra prije polaska kući, treba da premaže kožu ruku antiseptičnom kremom, i tako spriječi prenošenje infekcije preko svojih ruku na članove porodice. 53. OBJASNITI SLJEDEĆE POJMOVE : INFEKCIJA, DEZINFEKCIJA, STERILIZACIJA, ANTISEPSA, ASEPSA, INTRAHOSPITALNA INFEKCIJA-Infekcija je biološki proces koji nastaje ulaskom i razmnožavanjem patogenih mikroorganizama u tijelu domaćina, pri čemu dolazi do lokalne ili opšte reakcije.Pet glavnih kategorija mikroorganizama koje uzrokuju infekciju kod ljudi su bakterije, virusi, gljivice, rikecije i protozoe.-Dezinfekcija- To je skup postupaka pomoću kojih smanjujemo broj mikroorganizama u određenoj sredini ili na određenom predmetu i oslobađamo ih zaraznosti. Dezinfekcijom ne uništavamo sve prisutne mikoorganizme, već smanjujemo njihov broj i virulenciju na nivo na kojem oni više nisu opasni po zdravlje. Dezinficiens je hemijsko sredstvo kojim se obavlja dezinfekcija. Dezinfekciono sredstvo može djelovati na bakterije, viruse, gljivice tako da ih uništi, da spriječi rast ili da uspori rast i razvoj. -Sterilizacija je postupak kojim se potpuno uništavaju svi mikroorganizmi i njihove spore sa predmeta, materijala i instrumenata koji dolaze u dodir sa ranom.-Sepsa označava prisustvo mikroorganizama ili njihovih toksina. Antisepsa je postupak koji ima za cilj suzbijanje infekcije i uništavanju mikroorganizama na koži, ranama, instrumentima, predmetima. Antiseptik je hemijsko sredstvo koje spriječava razvoj mikroorganizama i primjenjuje se na koži, sluzokoži, ranama. Antiseptici koji se danas primjenjuju u praksi često imaju dezinficirajuće djelovanje.-Asepsa je odsustvo mikroorganizama. Asepsa je način rada u medicini, a posebno u hirurgiji i liječenju rana, isključuje svaku mogućnost prisustva mikroorganizama u operativnom polju, materijalu i svega što se u radu upotrebljava. Sterilno ili aseptično znači odsustvo živih vegetativnih i dugotrajnih formi apatogenih i patogenih mikroorganizama.- Svaka infekcija nastala u zdravstvenoj ustanovi stacionarnog tipa naziva se intrahospitalnom-bolničkom infekcijom. Mjesto zadržavanja je bolnička ustanova, a infekcija može da se ispolji tokom ili poslije hospitalizacije, ili da ostane latentna. Koristeći i primjenjujući u praksi otkrića o načinu širenja i suzbijanja infekcije, bolnice se postepeno oslobađaju intrahospitalnih infekcija. Međutim, nova grupa mikroorganizama širi se i ugrožava život bolesnika (virus infektivnog hepatitisa, Salmonella tyfi murium, Staphylococcus pyogenes aureus, Klebsiela, Proteus i virusne infekcije respiratornih puteva-grip i influenca).

54. OPISATI USLOVE BITNE ZA NASTANAK INFEKCIJEInfekcija je biološki proces koji nastaje ulaskom i razmnožavanjem patogenih mikroorganizama u tijelu domaćina, pri čemu dolazi do lokalne ili opšte reakcije.Pet glavnih kategorija mikroorganizama koje uzrokuju infekciju kod ljudi su bakterije, virusi, gljivice, rikecije i protozoe. Da bi došlo do infekcije potrebni su slijedeći faktori:-izvor infekcije, putevi prenošenja, ulazna vrata tj.mjesto, patogenost i virulencija klica, dispozicija (sklonost obolijevanju, deficitarnost imuniteta) za određenu bolest.Ti su faktori povezani u tzv. Vogralikov lanac.Za nastanak bolesti potrebna je prisutnost svih faktora. Nedostaje li bilo koja karika Vogralikovog lanca, neće doći do infekcije. Zato u spriječavanju infekcije nastojimo ukloniti barem jedan faktor. Izvor zaraze je zaražen ili bolestan čovjek, ili životinja te okoliš. A najčešći putevi prenošenja su: dodirom-kontaktom i to direktnim prenošenjem (prljavim rukama, sluznicom), zrakom (kapljične infekcije, prašina), vodom, hranom, zemljom, putem krvi, preko insekata (ujedom i izmetima). Indirektnim kontaktom (preko rublja, pribora za jelo, igračke, šprice i igle). Ulazno mjesto je mjesto prodora mikroorganizama u organizam. To su respiratorni sistem, digestivni sistem, koža i vidljiva sluzokoža, polni organi. Patogene bakterije se razmnožavaju u organizmu, stvaraju toksine i svojim prisustvom izazivaju patološke procese. Virulencija je sposobnost mikroorganizma da izazove bolest. Dispozicija je sklonost čovjeka prema određenoj bolesti.

55. NABROJATI PET OSNOVNIH PRAVILA ASEPSEZdravstveno osoblje ima posebnu odgovornost u borbi protiv infekcije tako da antisepsa, asepsa, dezinfekcija i sterilizacija postaju njihova obaveza. Sepsa označava prisustvo mikroorganizama ili njihovih toksina. Antisepsa je postupak koji ima za cilj suzbijanje infekcije i uništavanju mikroorganizama na koži, ranama, instrumentima, predmetima. Antiseptik je hemijsko sredstvo

koje spriječava razvoj mikroorganizama i primjenjuje se na koži, sluzokoži, ranama. Antiseptici koji se danas primjenjuju u praksi često imaju dezinficirajuće djelovanje.Asepsa je odsustvo mikroorganizama. Asepsa je način rada u medicini, a posebno u hirurgiji i liječenju rana, isključuje svaku mogućnost prisustva mikroorganizama u operativnom polju, materijalu i svega što se u radu upotrebljava. Sterilno ili aseptično znači odsustvo živih vegetativnih i dugotrajnih formi apatogenih i patogenih mikroorganizama. Brojni postupci kojima se ostvaruju, naročito u hirurgiji uslovi aseptičnog rada mogu se svrstati u 5 osnovnih pravila asepse: -priprema bolesnika, -priprema prostorije, -priprema osoblja, -priprema pribora, -postupak s ranom. Asepsu postižemo različitim fizičkim i hemijskim postupcima-dezinfekcijom i sterilizacijom.

****************************************************************************************-Pojam svjetske zdravstvene organizacije-Prvi pokušaji kolektivne zaštite od masovnih zaraznih bolesti provođeni su kroz karantinske mjere za zaštitu ljudi na evropskom tlu, a prvi karanteni su ustanovljeni u Veneciji. Prva međunarodna sanitarna konferencija održana je u Parizu 1851.g. za sve evropske zemlje i na njoj usvojena deklaracija o karantenskim mjerama, a mnogo kasnije 1921.g. osnovana je zdravstvena organizacija društva naroda. Nakon II svjetskog rata, u okviru Ujedinjenih Nacija 1946 g. u New Yorku se osniva SZO-svjetska zdravstvena organizacija, čiji je osnovni cilj da aktivira zdravstvene djelatnosti i preduzme preventivne mjere zdravstvene zaštite širom svijeta. 1978 g. u Alma Alti SZO donosi deklaraciju i cljeve “Zdravlje za sve, koji se odnose na promociju i unapređenje primarne zdravstvene zaštite i njen značaj na zdravlje.”-Crveni krst-križ-je svjetska humanitarna organizacija koja ublažava patnje miliona unesrećenih ljudi. Ideja o nastanku Crvenog krsta je potekla od Henri Dunanta, bankara iz Švajcarske, koji je bio svjedok krvave bitke u mjestu Solferino. Nijedna od vojski nije imala milosti prema ranjenicima, niti prema zdravstvenom osoblju. U knjizi je iznijeo svoja zapažanja i ideje o osnivanju dobrovoljnih društava za pružanje njege ranjenicima. Tako dolazi do osnivanja Međunarodnog komiteta Crvenog krsta-križa 26. 10. 1863.g. a u arapskim zemljama se 1876. osniva Crveni polumjesec. Godine 1919. je došlo do Federacije između ova dva društva pa danas imamo Međunarodni komitet Crvenog krsta-križa i Međunarodna Federacija društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca.Ova međunarodna Federacija ima svojih 7 principa a to su: humanost, nepristrasnost, neutralnost, nezavisnost, dobrovoljnost, jedinstvo (u svakoj zemlji može postojati samo jedno društvo Crvenog krsta ili Crvenog polumjeseca) i univerzalnost.Ženevske konvencije-Crveni krst ima sjedište u Ženevi i on je izdao Ženevske konvencije (međunarodne ugovore) kojima su se zemlje potpisnice, a ima ih 178 obavezale da će humano postupati i pružati zaštitu žrtvama oružanih sukoba. Osnovni sadržaj konvencija je: poboljšanje statusa ranjenika i bolesnika u oružanim sukobima, poboljšanje statusa ranjenika, bolesnika i brodolomnika na moru, način pružanja medicinske pomoći, način postupanja sa ratnim zarobljenicima, zaštita građanskih lica za vrijeme rata, način zaštite sanitetskih, vojnih i civilnih jedinica. U miru Crveni krst učestvuje u radu na zdravstveno-socijalnoj zaštiti, na zdravstvenom prosvjećivanju stanovništva i na pomaganju žrtvama od elementarnih nepogoda.-Nosioci zdravstvene njege: su medicinske sestre, koje u bolnici zauzimaju određena radna mjesta prema školskoj spremi, radnom iskustvu, organizacijskim sposobnostima i drugim pozitivnim osobinama potrebnim zdravstvenom radniku. Organizacija sestrinske službe u bolnici je sistematizovana: glavna sestra bolnice, glavna sestra odjela, glavna sestra odsjeka (poluodjela) i sobna sestra. -Organizacijski modeli zdravstvene njege: funkcionalni model, primarni model prema bolesniku, timski model. Modeli organizacije zdravstvene njege razlikuju se s obzirom na obrazovnu strukturu sestara, hijerarhijsku strukturu, načela pružanja zdravstvene njege.-Progresivna njega bolesnika znači njeno maksimalno prilagođavanje potrebama bolesnika. Progresivna njega podrazumjeva: svrstavanje bolesnika u skupine, prema stepenu potrebne njege, upotrebu određene medicinsko-tehničke i druge opreme, rad stručnog kadra s odgovarajućom spremom i radnim iskustvom.Vrste progresivne njege bolesnika: 1 stepen-intenzivna njega, 2 stepen-poluintenzivna njega (intermedijalna njega) i 3. stepen-minimalna njega (obična,standardna). U pojedinim bolnicama se javlja i tzv. specijalna intenzivna njega, koja je ispred 1 stepena progresivne njege, a i 4.stepen nazvan samonjega.