Jeromonah Jovan Ćulibrk

Crno sunce, i oko njega krug*

Geometrija jedne tajne pjesme Miloša Crnjanskog

Ko me to gleda netremice

kroza sve zvezde na nebu

i sve stvari na zemlji?

* Tekst je predan 1990. i odbranjen 1991. kao diplomski rad na katedri za stilistiku zagrebaĉkog

filosofskog fakulteta; u meĊuvremenu je zanimanje za Crnjanskog višestruko poraslo kao što je porastao i

broj radova o njemu ali smo pripremajući rad za štampu izabrali da ostane u vremenu u kojem je nastao.

Njegov naslov moţda ne bi bila još jedna "analogija apokaliptiĉkog porijekla" da istoimena knjiga Julije

Kristeve (koja nam je bila nepoznata kada je rad pisan) nije tokom narednih godina prevoĊena u jednom

rovu u Jasenovcu.

Sadrţaj

I. O metodu, geometriji i "tajnoj pjesmi" Miloša Crnjanskog

II. O plavoj zvezdi, crnome suncu i rijeci ophodnici: izvoĊenje lika

III. O vertikalnome kosmosu, dvoputome Odiseju i labudu nade

Jeromonah Jovan (Ćulibrk)

I. O metodu, geometriji i "tajnoj pjesmi" Miloša Crnjanskog

I.1. O metodu analogije: Frajova apologija Špenglera

Pišući 1974. godine na poziv ameriĉkog ĉasopisa "Daedalus" o knjizi Der Untergang des Abendlandes

kao o "klasiku kojem se vraćamo"[1], Nortrop Fraj (Northrop Frye) je zakljuĉio i da se "Špenglera

(Oswald Spengler) (...) više ne moţe prezirno odbacivati kao 'mistiĉnog' ili 'iracionalnog' samo zato što se

sluţi metodom analogije"[2], jer se "danas mnogo više zna o pozitivnoj ulozi analogije u konstruktivnoj

misli nego što se općenito znalo 1918".[3]

Ne ulazeći u to koliko se od 1918. do danas izmijenio - u stvari - sam pojam "konstruktivnoga", usljed

ĉega ni jedan rad koji se gradi stilistiĉkim kao što to ĉini ovaj ne bi imao razloga da skriva svoju

eventualnu mistiĉku ili barem teleološku zasnovanost, ipak nalazimo da je korist od apologije koju je

izrekao autor Anatomije kritike višestruka.

Metodom analogije smo, naime, ustanovili moto ovog rada, uvodne rijeĉi Molitava na jezeru Episkopa

Ohridskog i Ţiĉkog Nikolaja Velimirovića, prvim ĉlanom binarne jukstapozicije koju s druge strane

dopunjava naš tekst. To nam je bilo potrebno prevashodno zato da obodrimo teleologiju da se snalazi

sama, tj.: da se otvori nad raspuklinom izmeĊu uvodne reĉenice i samog rada koji više neće morati da se

obazire na sopstvenu "samodovoljnost" i/ili "hermetiĉnost". Potom, korist je i u tome što ćemo se

analogijom sluţiti neopterećeni njenim "apokaliptiĉkim" porijeklom i jednako dramatiĉnim rezultatima

što se od nje oĉekuju: to je posebno vaţno za poglavlje u kome ćemo pronaĊenu geometriju primijeniti na

cjelokupan kozmos Miloša Crnjanskog. Konaĉno, slobodni smo i da se primimo baš Špenglerovog

mišljenja o vrijednosti i ulozi geometrije.

I. 2. Geometrija kao spravljanje lika: nauk o kompoziciji

"Konstrukcija", veli on, "jeste alfa i omega matematike: spravljanje jednog pojedinaĉnog i vidljivo

prisutnog lika."[4] Otkud potiĉe ovako odluĉan, rekli bismo i - krut, a nama tako dragocjen iskaz? Iz

perspektive u koju je stao Špengler ne bi li vjerno i minuciozno posvjedoĉio pogled na svijet antiĉkog

Grka, kome "ono što nije bilo vidljivo, nije ni postojalo"[5]. Osmotrimo li i mi odatle, vidjećemo da

principi koji su nam se isprva ĉinili "krutim" u suštini "proistekli iz strogog procesa analize i izbora"[6] i

da "nije bilo niĉeg krutog u pravilima koja su primenjivana u grĉkim stilovima"[7], pa tako ni u grĉkoj

matematici kakvu nam dokumentuje Špengler. Vidjećemo, dakle, da je u svemu oko nas skriven lik i da

se vrhunska umjetnost matematiĉara sastoji u tome da te skrivene likove ĉiste i jasne privede na svjetlo

dana.

Priznamo li da naš hermeneutiĉki zadatak ovdje ne shvatamo nimalo drugaĉije nego antiĉki matematiĉar

svoj: da izvršimo opit razotkrivanja skrivenog lika pjesme sazdane od naslova poglavlja Seoba Miloša

Crnjanskog, te da potom nagovjestimo da se taj lik duboko ugnijezdio u samoj osi pišĉeva kozmosa,

priznaćemo i da ćemo bogatu stilografsku literaturu o pjesniku Straţilova uvesti u rad metodom opisanim

i imenovanim od, opet, pisca Propasti Zapada: "Naĉin rada (...), ĉija svrha nije rezultat u vidu koliĉine

nego diskusije opštih formalnih mogućnosti, moţe se oznaĉiti kao neka vrsta nauke o kompoziciji, blisko

srodne muzikalnoj nauci o tom predmetu".[8]

U vrijednost tog metoda uvjeravaju nas i, vremenski nešto bliţa, dostignuća Matematiĉke poetike

Solomona Markusa (Solomon Marcus), u kojoj on potvrĊuje, proširuje i/li ohrabruje sve naše preĊašnje

pretpostavke, izuzev, dakako, onih vezanih za samog Crnjanskog. Idući unazad, tj. od muzikalne nauke o

kompoziciji, Markusu se pjesniĉki jezik "prikazuje kao mreţa struktura od kojih ga neke ĉine bliskom

muziĉkom, a druge matematiĉkom jeziku,"[9] što nas navodi na oprez u upotrebi stilografske,

deskriptivne, graĊe jer "što se više spuštamo u pomenutoj jerarhiji ("muziĉki, pesniĉki, obiĉni i nauĉni

jezik"), kvantitativne metode ustupaju mesto kvalitativnim".[10] U poglavlju neposredno prije ovog,

Markus je iznio i, po njemu vrhunske, rezultate do kojih je došlo matematiĉko prouĉavanje poetike: u

svojim radovima Matila K. Gika (Matila C. Ghyka) "istiĉe znaĉajnu ĉinjenicu da je mera mnogobrojnih

proporcija koje se javljaju bilo u prirodi, bilo u najrazliĉitijim umetnostima, upravo takozvani zlatni

presek"[11], što će Pola Montela (Paul Montel) ponukati da otkriva dalje veze tog broja s proporcijama

koje se javljaju u raznim umetnostima. To je, "nastavlja potom Markus obrazlagati mogućnosti saodnosa

matematike (za nas nadasve geometrije), muzike i jeziĉkog umjetniĉkog dela, "moţda, jedan od izvora

onih dubokih korespondencija koje iskazuje Bodler (Charles Baudelaire) u svojoj poznatoj pesmi".[12]

Iako definicija korespondencije kakvu, na primjer, daje Dejvid Kristal (David Crystal)[13] ("(1) Termin

kojim se oznaĉava svaka sliĉnost oblika meĊu reĉima ili strukturama u srodnim jezicima"[13]) svojim

opsegom nadilazi opseg analogije kako ga odreĊuju Branko Milanović i Svetozar Koljević ("3. U

knjiţevnoj kritici - razmatranje i vrednovanje nekog knjiţevnog dela i pojava na osnovu njihovih a., tj.

zajedniĉkih crta ili dodirnih taĉaka s nekim drugim delom, delima ili pojavama"[14]) mada je i uţa od one

koju Frensis Fergason (Francis Ferguson) preuzima od Penidoa (Penido)15 (a ovaj od Tome Akvinskog)

("Na jedan vrlo opšti naĉin svaka analogija pretpostavlja dva ontološka uslova: 1. jednu realnu mnoţinu

bića a time i jednu bitnu raznolikost izmeĊu tih bića - Monizam je uroĊeni neprijatelj Analogije; 2. u

središtu te mnogostrukosti i te nejednakosti - postojanje izvesnog jedinstva".[15]), moţemo reći da smo

nakon puta ruku pod ruku s Markusom kroz naš rad opet na poĉetku: baţdarimo valjanost analogije u

naumu da pronaĊemo geometrijski lik "korespondentan" jeziĉkom sadrţaju pjesme koju je Miloš

Crnjanski naĉinio od Sadrţaja svojih Seoba.

Da je na analogiji utemeljen sav njegov kozmos, ne krije ni sam pisac: u Objašnjenju Sumatre, on nudi

"veze dosad neposmatrane"[16] za njen izvor. A odmah po izlasku Seoba Marko Ristić će u njima da

pronaĊe tragove Bodlerove manifestne pjesme Correspondances[17] - one o kojoj govori i Solomon

Markus. Analogije kao metoda prihvata se i Mate Lonĉar, proširujući i produbljujući po njemu

nedovoljnu Ristićevu analizu. "Navod Bodlera," veli on, "nikako nije sluĉajan, ali dalje od navoda se ne

ide, ne razvija se funkcija analogije do zakljuĉka,"[18] objašnjavajući potom kako se "temeljni

sumatraistiĉki princip sveopćih veza izvanredno prenosi i na oblik, dakle, u tzv. izraţajno-formalni

sustav, i proširuje se u izuzetno znaĉajan zakljuĉak o dubokoj uvjetovanosti i skladnosti ţivota - motiva -

ekspresije - rijeĉi, što se stvaralaĉki konstruira u dijalektiĉko jedinstvo bez zamjerke,"[19] da bi onda

dobrano raširio poimanje sumatraizma, te ustanovio da su odreĊeni metaforiĉki nizovi stoţerna os

pjesnikova univerzuma, pojašnjavajući to baš analogijskom/oporbenom suštinom metafore kao tropa.

Oĉigledno, analogijsko utemeljenje pjesnikovog kozmosa i njegova analogijska analiza su neprevidan

zasad u nauci o Crnjanskom, štaviše - njena os. Dok je veza s Bodlerom koju naglašava i Muharem

Pervić[20] ostala tek naznaĉenom temom vaţne komparativne studije, analogija se provukla kroz najveći

dio radova o Crnjanskom i na njoj je zasnovana prva knjiga, Prostori sreće u delu Miloša Crnjanskog

Petra Dţadţića, koja pledira na sintetiĉnost u tumaĉenju. Tako će se ovaj naš rad, takoĊe sintetiĉkih

naznaka, utemeljiti u tradiciju, iskušanu i zdravu, analogijskog tumaĉenja Crnjanskog, u Markusovu

tvrdnju da "se sve temelji na nekim analogijama izmeĊu poetiĉkih i matematiĉkih struktura"[21], te u

uvjerenje pjesnikovo da će se "vraćati danteovskim geometrijskim oblicima, koje duh toliko traţi."[22] Sa

Dţadţićem će on - na svom sekundarnom nivou - podijeliti i cjelokupno djelo Crnjanskoga kao materijal

za sopstveno konstruisanje.

Na primarnom nivou pak, predmet ovog rada je pjesma koju je Miloš Crnjanski, kako rekosmo, sastavio

od imena poglavlja Seoba i skrio na kraj svog "romana jednog naciona", uĉinivši roman školjkom što

ĉuva biser, a nas darujući mogućnošću da pod svjetlom preĊe opisanog hermeneutiĉkog aparata taj biser

brusimo do savršenstva. Pogledajmo ga prvo onakvog kakav je iz Seoba izvaĊen.

I.3. O "anagogijskoj metrici" Seoba: disput sa otkrivaĉem "tajne pjesme" Miloša Crnjanskog

Biser je bio mnogostruko slućen i nije bilo lomova u nauci o Crnjanskom kada je predoĉen njenom oku:

nepreglednim se ĉini niz radova koji upućuju na poetsku strukturu proznog pisma Crnjanskog, nadasve

Seoba. Ĉini nam se da postoji i neka vrsta njihove stilografske sinteze u studiji San Vuka Isakoviĉa

Novice Petkovića, koju je on i podnaslovio O pesniĉkoj strukturi Seoba, pa ćemo je kao takvu i koristiti.

Na samom poĉetku studije autor, s kojim dijelimo odnos s jezikom "ne samo kao ĉuvarem našeg znanja o

stvarnom svetu, nego još više kao posrednikom u uspostavljanju pesniĉki mogućih svetova"[23], kao i

uvjerenje o prednosti koju nam dozvoljava "preĉica analogije,"[24] sublimira zapaţanja meĊuratne kritike

o Seobama i podastire dvije suštinske osobine romana koje će nadalje tanano razlagati: Seobe, premda

"satkane iz najtananijeg jeziĉkog gradiva, kao da su lirska pesma, imaju moćnu, u sebi razuĊenu narativnu

kompoziciju,"[25] veli on. Slijedimo li ga dalje, nema potrebe da stavljamo na kušnju Petkovićev stav da

"sintaksa znatnim, vidljivim delom preuzima na sebe nekadanju ulogu metra,"[26] što dalje proizvodi

zakljuĉak da je "Crnjanski u sklapanje reĉenice ukljuĉio ritmiĉka naĉela stiha".[27] Ta i tako izgraĊena,

poetizovana, reĉenica će se potom naći svuda - u stihu kao i u prozi, i ne libimo se da ju proglasimo

osnovnom ćelijom strukture pisma Miloša Crnjanskog, naime da ustvrdimo da je reĉenica temeljni stilem

Crnjanskoga.

S druge strane, jednako je vrijedan Petkovićev trud da pokaţe cikliĉno ustrojstvo romana, a njegovu

zaokruţenu, prstenastu kompoziciju da pokaţe plodom postupka onoliko lirskog koliko je reĉenica epsko

- ponavljanja, a koja je ipak, uprkos takvom mix-up postupku - zatvorena i stroga. No, ovakva

makrostilistiĉka metateza, postizanje cilja jednog oblika sredstvima drugoga i, konaĉno, brisanje granice

izmeĊu poezije i proze, nagnalo je Novicu Petkovića da izvede moţda usputan ali prevaţan zakljuĉak "da

bi se smelo kazati kako su moţda, posle stare, srednjevekovne knjiţevnosti, prvi put kod jednog srpskog

pisca stih i proza došli na sasvim maleno rastojanje."[28] Zaista. pojedine dijelove Sumatre ili cijele

Lirike Itake samo stihovna organizacija razlikuje od Dnevnika o Ĉarnojeviću, ali je to u Seobama sišlo u

dubinu koja je njihovog istraţivaĉa primorala da se pozove na Dimitrija Bogdanovića, koji u Istoriji stare

srpske knjiţevnosti govori o nemogućnosti da se ţanrovi stare knjiţevnosti razluĉuju na prozne i poetske.

Dakako, on je znao da ta nemoć proizilazi iz nemoći da se tako izdijeli izvorište cjelokupne

srednjovjekovne knjiţevnosti - Sveto Pismo samo, ali se odnosom Biblije i njenog knjiţevnog nasljeĊa

nije podrobnije bavio. No, Nortrop Fraj jest.

Pri tome nećemo morati da posegnemo za oĉekivanom knjigom The Great Code: Bible And Literature,

već nam je dovoljno nekoliko pasusa iz pomenute Anatomije kritike da bismo se domogli, mislimo,

krunskoga argumenta u disputu koji sada zapoĉinjemo sa Radovanom Vuĉkovićem, piscem studije

Osnovne crte simbolike i strukture romana Seobe Miloša Crnjanskog, u kojoj se prvi put pojavila

razotkrivena pjesma koja je "okosnica, u stvari, prve knjige Seoba, a roman njen najbolji komentar".[29]

Govoreći o Bibliji ("jedinom obliku koji sjedinjuje Danteovu (Dante Alighieri) arhitektoniku i Rableovu

(Rabelais) razgradnju"[30]), Fraj će izreći i dvije nama bitne stvari. Prvo će, na temelju analogije Biblije s

Hiljadu i jednom noći i s japanskom Legendom o Genjiju, zapisati da "u oblicima svetih spisa, kao što

smo vidjeli, jaz izmeĊu proze i stiha vrlo je uzak, a gdješto jedva i da postoji."[31] Potom, kada zakljuĉi

da "u proznoj satiri, (...), uoĉavamo snaţnu tendenciju proze da ponovo upije stih,"[32] a znamo da Fraj

satiru smatra samo oblikom ironije i drţi da "Fineganovo bdjenje jest glavni ironijski ep našeg doba,"[33]

u kome je "i opet sadrţeća struktura cikliĉka, jer svršetak knjige baca nas ponovo na poĉetak,"[34] tik

smo do analogije s Crnjanskim.

Hoćemo reći da su mnoge veze koje nas utvrĊuju u tvrdnji da Finnegans Wake i Seobe zauzimaju

istovetan poloţaj unutar njihovih matiĉnih knjiţevnosti. Pogledamo li bilo koju cikliĉku filosofiju istorije,

naroĉito one i knjiţevno utemeljene, kakvima barata Fraj (Špenglerovu i onu Đanbatista Vika

(Giambattista Vico) na primjer), primjetićemo da se u kasnim razdobljima razvoja pojedinih kultura

neumitno javlja veliko, najĉešće knjiţevno, djelo sazdano na ironijskom odnosu prema svetom spisu ili

svetom "aktu" na kojem ta kultura poĉiva. To ironijsko djelo, svjesno ili ne, uvijek teţi da prvobitni sveti

spis prevrednuje, pa ĉak i da ga zamijeni.

Kod Dţojsa (James Joyce) ta namjera je daleko od ikakve sumnje ili podsvjesne teţnje: kako veli Tomas

Kovan (Thomas Cowan), Dţojs je Wake "ozbiljno nudio kao priruĉnik za sve velike religijske knjige na

svetu, ne samo kao njihov naslednik u vremenu već i kao njihov suparnik u doktrini."[35] Crnjanski, ipak,

nije polagao toliko u svoju rijeĉ, ali iako on Seobe nije planski sazdavao kao "anagogijski oblik", one

uopšte nisu bezazleno konstruisane: njihova zamisao je bila kudikamo zamašnija od onog što nam je

pristupaĉno. Ovako je govorio pisac po izlasku Druge knjige Seoba: "To sojuţenje stvorilo je veze koje su

bile intensije i pisca, ali i takve koje nisu bile intensije pisca. Te dve knjige tog romana treba smatrati kao

ruine. Ruine šest knjiga."[36] Suština analogije s Dţojsovim djelom je u namjeri Crnjanskoga da ispiše

paraboliĉku i realnu istoriju srpskog naroda: nimalo nije sluĉajno što Zoran Glušĉević naziva Seobe

Roman jednog naciona,[37] pogaĊajući njegovu referentnu ravan. Ne sluĉajno i Miloslav Šutić još u

Vidovdanskim pesmama prepoznaje "novi hram jednog, srpskog naroda, nastao, kako ćemo videti, iz

spoja ironije i konkretne vizije."[38]

Seobe su dakle nedovršeni, "zametnuti", enciklopedijski oblik, koji je po Fraju "rod koji prikazuje

anagogijski oblik simbolike, npr. sveti spis, ili njegove analogije u drugim modusima"[39] te "ukljuĉuje

Bibliju, Danteovu Komediju, velike epove te Dţojsova i Prustova (Marcel Proust) djela."[40] I zaista:

dvije, izuzetno bitne, osobine Seobe i Finnegans Wake dijele sa Svetim Pismom:

I. OdreĊeni dio anagogijskog djela uvijek funkcioniše kao sublimacija samog djela, kao njegova "jezgrena

metafora": po Fraju je to u Bibliji Knjiga o Jovu "koja je svojevrsni mikrokozam njezine sveukupne

teme."[41] U Seobama će to biti Sadrţaj, a mislimo da nećemo zloupotrebiti naše ograniĉeno poznavanje

Dţojsa ako unutar Bdenja tu ulogu vidimo u posjedu Anna Livia Plurabelle. Ovde se potpuno

priklanjamo Vuĉkovićevoj misli o knjizi koja postaje komentar jednoga svojeg dijela.

II. Anagogijsko djelo ima jasno odreĊen referentni okvir: Novim Zavjetom je Biblija svoj jevrejski okvir

proširila na sveĉovjeĉanski i bogoĉovjeĉanski; za Seobe je to jedan odreĊeni narod, a što se tiĉe Bdenja,

jednom smo se već pozvali[42] na Kovanovu priliĉno ekstatiĉnu dekripciju izabrane graĊe: "sve što se

ikad desilo Dţojsu, (...) sve englesko, sve irsko, sve skandinavsko, sve ovo i još mnogo toga, i eto

materijala Bdenja"[43] - anglosaksonsko-nordijski kulturni krug, koji u sebe ukljuĉuje i sve kulture koje

su u njega uvrle.

Ĉitano iznutra, iz "jezgrene metafore" se razvija djelo, koje referiše na odreĊenu zajednicu. Ĉitano pak

izvana, od najšireg od tri koncentriĉna kruga, ta zajednica formira graĊu iz koje se crpi samo djelo, a koje

pak sebe sublimira u odreĊeni svoj dio.

Kako smo Seobe već postavili meĊu anagogijske tekstove, red je rašĉistiti pitanje vrlo bitno za tekst koji

bi u sebi trebalo da nosi "novi hram" jednog naroda: pitanje o njegovom punovrijednom obliku, tj. koje je

od mnogih izdanja Seoba textus receptus.[44] Stanko Korać precizno navodi datume o kojima je roman

izlazio u "Srpskom knjiţevnom glasniku", naglašavajući da "godine 1929. (...) izlazi prvi put kao knjiga,

ali stvarno je roman izišao 1927/28".[45] Novica Petković kaţe da je knjiţevno izdanje "sa znatnim

izmenama,"[46] ali ni njega ne uzima kao konaĉno, nego takvim smatra Minervino iz 1956., za koje nam i

Radovan Popović[47] kazuje da je sam Crnjanski u njega unio dosta, sitnijih, izmjena. Ovo izdanje

odstupa u Sadrţaju od onog iz 1929. samo u jednoj nijansi i to u korist starijeg, koje, unatoĉ nekolikim

oĉiglednim štamparskim greškama, smatramo za textus receptus. Zato ćemo naslove svih deset poglavlja

Seoba podastrti prvo u obliku koji je predloţio Radovan Vuĉković, potom u obliku koji su im dali Miloš

Crnjanski, Geca Kon i neimenovani slovoslagaĉ štamparije Makarije A. D. iz Zemuna. A kada ih

uporedimo, i na temelju "anagogijske suštine" Seoba i analogije s Biblijom i s Finnegans Wake, iznesemo

izvorni oblik pjesme, dovršićemo disput i podastrijećemo i naše sljedeće poglavlje, posvećeno obliku

kojeg smo stvorili ovdje.

Pogleda li se Vuĉkovićeva konstrukcija, oĉigledno je da je on, u skladu sa svojim stavom da se unutarnje

veze u Seobama zasnivaju "i na pesniĉkom jedinstvu vizije i jednog sistema organizovanog ritma u celom

romanu"[48] i stvarnom ĉinjenicom da naslov prvog i posljednjeg poglavlja "u potpunosti odgovara

ritmici stiha pesme"[49] pokušao pronaći mogućnost da i ostala poglavlja (od drugog do devetog)

stihovno uobliĉi. Oku otkrivaĉa pjesme ćemo se udiviti, ali njegovo soĉinjenije prenebregnuti, a razlog će

tome biti dvojak. To svakako neće biti ĉinjenica da je Vuĉković izostavio osmo poglavlje iz svoje

konstrukcije - slijedeći njegovo poimanje ritmike Crnjanskog, bilo bi ga lako dometnuti.

Kao prvo, reĉenicu smo na osnovu uvida Novice Petkovića proglasili osnovnim stilemom Crnjanskog, sa

ĉim se saglašava i Vuĉković. Nije, dakle, bilo razloga prelamati je, a svi prelomljeni naslovi su reĉenice;

Crnjanskoga, ali reĉenice. Takvim su reĉenicama pisana i ostala "anagogijska djela". A njima je, kao

drugo, jedna od najuoĉljivijih vizuelnih osobina njihova vrlo izrazita numeracija, koje ne smijemo nazvati

"stihovima", da ne bismo izazvali pometnju meĊu versima meĊu koje je Vuĉković umetnuo Sadrţaj, i za

šta nemamo baš precizno ime u izvornom materijalu našeg jezika, ali ga nalazimo u slovenskom. "I sam

slovenski naziv za stih (στιχοσ - granesije)," veli ĐorĊe Trifunović, "otkriva šire shvatanje pojma

stih"[50]; slovenski prevodioci ga naime vide "više kao završenu frazu, red ili niz ("granesije") nego kao

pravilnu silabiĉko-tonsku celinu."[51] Arapski ekvivalenat našem granesiju, ajet je "znak; reĉenica, dio

reĉenice ili skup reĉenica u Kuranu"[52] koji je obiljeţen brojem i vrlo upotrebljiva poboĉna analogija sa

Crnjanskim i sa Finnegans Wake, koji se takoĊe navodi po vrlo strogim pravilima. Zadrţani u izvornom

obliku, kako su odštampani u prvom knjiţevnom izdanju Seoba, "granesija" Crnjanskoga upozoravaju i

na svoju pripovjednu vrijednost, svoje porijeklo i referentni okvir, te i na ĉinjenicu da je u njih izvuĉena

kvintesencija zbivanja u svakom poglavlju. Potom, prvobitan, "prozni", oblik Sadrţaja, ne otima se svome

komentaru, romanu, nego neskriveno iskazuje svoju sintetiĉnost i ugraĊuje se u našu konstrukciju bez

lomova sopstvene strukture i bez ostatka.

Ta konstrukcija, njeno porijeklo i primjena, tema je našeg rada, a njeno izvoĊenje - predmet njegovog

drugog poglavlja.

Beskrajni, plavi krug. U njemu zvezda

Odoše i ne ostade za njima ništa. Ništa.

Dan i noć, proticala je široka,

ustajala reka, i u njoj, njena sen

Ode Vuk Isakoviĉ, ali za njim ode i Fruška gora.

Odlasci i seobe naĉiniše ih mutnima i prolaznima,

kao dim, posle bitaka.

Prošlost je grozan, mutan bezdan.

što u taj sumrak ode, ne postoji više,

i nije nikad ni postojalo.

Tumarali su, kao muve bez glave,

jeli su, pili su, spavali su,

da najposle trĉećim korakom poginu

zakoraĉivši u prazninu,

po tuĊoj volji i za tuĊ raĉun.

Jedan od njih, najbedniji,

saĉuvao je, i posle smrti,

sjaj svog bića,

tako da je mogao da se vrati

i da se pojavi,

pri ulazu u selo,

na drumu,

na istom mestu,

gde se rascvetan javljao,

u proleću, prvi bagrem.

Beskrajan plavi krug. U njemu zvezda.

Napomene

1 Northrop Frye, Propast Zapada Oswalda Spenglera, "Gordogan", str. 172.

2 Op. cit., str. 174.

3 Op. cit., str. 174

4 Osvald Špengler: Propast Zapada, prva knjiga, Geca Kon, Beograd, 1937, str. 138

5 Op. cit., str. 135

6 Grĉka umetnost, Vuk Karadţić, Beograd, 1980, str. 7

7 Op. cit., str. 14

8 Osvald Špengler, Propast Zapada, op. cit., str. 138

9 Solomon Markus, Matematiĉka poetika, Nolit, Beograd, str. 25

10 Op. cit., str. 25

11 Op. cit., str. 25

12 Op. cit., str. 24

13 Dejvid Kristal, Enciklopedijski reĉnik moderne lingvistike, Nolit, Beograd, 1988, str. 134

14 Reĉnik knjiţevnih termina, Nolit, Beograd, 1985, str. 24

15 Frensis Fergason: Pojam pozorišta, Nolit, Beograd, 1979, str. 308

16 Objašnjenje Sumatre u Sabranim pesmama, Srpska knjiţevna zadruga, Beograd, 1978, str. 257

17 Miloš Crnjanski: Seobe u knjizi Prisustva, Beograd, 1966, str. 161-168

18 Mate Lonĉar, Obzori sumatraizma u zborniku radova Knjiţevno delo Miloša Crnjanskog, BIGZ,

Beograd, 1972, str. 108

19 Op. cit., str. 109

20 Muharem Pervić, Pesnik romana

21 Solomon Markus, Matematiĉka poetika, op. cit., str. 24

22 Miloš Crnjanski, Eseji, Prosveta-Matica srpska-Mladost-Svjetlost, Beograd-Novi Sad-Zagreb-

Sarajevo, 1966, str. 111

23 Novica Petković, San Vuka Isakoviĉa, u knjizi Dva srpska romana, Narodna knjiga, Beograd, 1988,

str. 186

24 Op. cit., str. 186

25 Op. cit., str. 189

26 Op. cit., str. 236

27 Op. cit., str. 236

28 Op. cit., str. 249-250

29 Radovan Vuĉković, Osnovne crte simbolike i strukture romana Seobe Miloša Crnjanskog, u knjizi

Knjiţevne analize, str. 240

30 Northrop Frye, Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb, 1979., str. 366

31 Op. cit., str. 366

32 Op. cit., str. 364

33 Op. cit., str. 364

34 Op. cit., str. 364

35 Thomas Cowjan, O Fineganovom bdenju, "Delo", str. 104

36 Radovan Popović, Ţivot Miloša Crnjanskog, Prosveta, Beograd, 1980, str. 226

37 Zoran Glušĉević, Roman jednog naciona, u knjizi Perom u raboš, Sarajevo, 1966, str. 128-134

38 Miloslav Šutić, Vizuelna percepcija u lirici Crnjanskog, u zborniku radova Knjiţevno delo Miloša

Crnjanskog, op. cit., str. 176

39 Northrop Frye, Anatomija kritike, op. cit., str. 401

40 Op. cit., str. 401

41 Op. cit., str. 365

42 Neven Ćulibrk, Joyce tik, "Rival" 3-4/1989, str. 213-4

43 Thomas Cowan, O Fineganovom bdenju, op. cit., str. 101

44 Interesantno je da se prema naţalost neobjavljenom uvidu Miljka Šindića u Siluanovim Prološkim

stihovima Svetom Savi takoĊe sadrţi hram: prateći poznati ogled Romana Jakobsona, on je u njihovoj

strukturi otkrio tlocrt petokupolnog romejskog hrama

45 Stanko Korać, Miloš Crnjanski: Seobe, u knjizi Srpski roman, Prosveta, Zagreb, str. 182

46 Novica Petković, San Vuka Isakoviĉa, op. cit., str. 189

47 Radovan Popović, Ţivot Miloša Crnjanskog, op. cit., str.

48 Radovan Vuĉković, Osnovne crte simbolike i strukture romana Seobe, op. cit., str. 113

49 Op. cit., str. 111

50 ĐorĊe Trifunović, Stihovi, u knjizi Azbuĉnik srpskih srednjovekovnih knjiţevnih pojmova, drugo,

dopunjeno izdanje, Nolit, Beograd, 1990., str. 333

51 Op. cit., str. 333

52 Kur'an ĉasni, Stvarnost, Zagreb, 1974, (treće izdanje), str. VIII

Sadrţaj

I. Beskrajan, plavi krug. U njemu zvezda

II. Odoše i ne ostade za njima ništa. Ništa.

III. Dan i noć, proticala je široka, ustajala reka. I u njoj njena sen.

IV. Ode Vuk Isakoviĉ, ali za njim ode i Fruška Gora.

V. Odlasci i seobe, naĉiniše ih mutnima i prolaznicima, kao dim, posle bitaka.

VI. Prošlost je grozan, mutan bezdan; što u taj sumrak ode, ne postoji više i nije nikad ni postojalo.

VII. Tumarali su, kao muve bez glave; jeli su, pili su, spavali su, da najposle trĉećim korakom poginu,

zakoraĉivši u prazninu, po tuĊoj volji i za tuĊ raĉun.

VIII. Snuţdivši se, nad prazninom poroĊaja, ona uvide, da joj duši ni u deci, neće ostati traga i umre,

ţaleći što ne moţe da zasiti, bar telo, razdragana uţivanjima

IX. Jedan od njih, najniţi i najbedniji, saĉuvao je, i posle smrti, sav sjaj svoga bića. Tako, da je mogao da

se vrati svom ţivotu i da se pojavi vidan, pri ulazu u selo, na drumu, na istom mestu, gde se rascvetan

javljao, u proleću, prvi bagrem.

X. Beskrajan plavi krug. U njemu zvezda.

II. O plavoj zvezdi, crnome suncu i rijeci ophodnici: izvoĊenje lika

I.1. O krugolikom beskraju: cikliĉni i linearni modus pjesme i njenog komentara

Pogledamo li površno pjesmu koja je predmet naše egzegeze, i bez ĉitanja je oĉigledno da su prvi i

posljednji stih jednake duţine, a da se materijal ostalih stihova od drugog do devetog, s jedva primjetnim

izuzetkom ĉetvrtog, nezaustavljivo uvećava, sve dok taj rast ne prekine opet kratak, jednoredan i

posljednji deseti stih. Primjetimo li još da su prvi i deseti stih i sadrţajem identiĉni, te da prikazuju

beskrajan plavi krug i u njemu zvezdu, a da ostala, rastuća, stihovna graĊa govori o odlascima, proticanju,

umiranju i povratku, oĉigledno je da unutar pjesme postoje dva modusa: jedan eteriĉan i statiĉan, drugi

linearan i dinamiĉan. Granica izmeĊu njih izgleda stroga i oni skoro mehaniĉki razdijeljeni. Jedan modus

(prvo i deseto granesije) okruţuje drugi (od drugog do devetog granesija) i tako nastaje klasiĉna

prstenasta, cikliĉka, kompozicija pjesme.

Prvi dio našeg podnaslova bi se onda mogao išĉitati kao teţnja da veću teţinu pridamo cikliĉkom

modusu, za šta bismo nemalu zaleĊinu imali u kritiĉkoj literaturi koja se slegla u Petkovićevu sintezu.

Anticipirajući nju i njen zakljuĉak o Seobama kao o romanu "o ĉovekovoj ontološkoj baĉenosti u

svet,"[1] a govoreći o naslovima prve i posljednje glave, Pavle Zorić vrši oštru distinkciju izmeĊu njih i

ostatka romana i kaţe da "tragiĉna vizija sveta nalazi adekvatni knjiţevni izraz u ovakvom

kompozicionom rešenju sa istim poĉetkom i krajem, koje sugerira misao o uzaludnosti svih napora i

neizbeţnost kruţne putanje po kojoj se kreću ljudi."[2]

Bilo bi to doista i minuciozno objašnjenje zašto izvoĊenje lika Sadrţaja poĉinjemo "krugolikim

beskrajem," kada linearni modus svojim nalikovanjem na rijeku koja od izvora do ušća neprestano

uvećava svoju masu ne bi bio znaĉajan, prevashodno vizuelni, znak, vezan za komentar (tekst Seoba) više

od ostatka naše konstrukcije i kada ne bi smatrali da se cikliĉnost mnogo dublje zaprla u ovoj pjesmi nego

što to na prvi pogled moţemo naslutiti. Sintagmu o "rijeci ophodnici" dugujemo dakle ne samo tekstu

pjesme nego i tekstu romana, pa ćemo ga uvesti kada se njoj posvetimo: on će ipak sluţiti više za

pokazivanje nego za dokazivanje i biće razluĉen od primarnog materijala egzegeze, Sadrţaja, koliko je to

moguće.

A to je moguće utoliko ukoliko znamo da su numerisani i pripovijedni stihovi Sadrţaja "poetski

registrovano bitne ideje što nose neko poglavlje,"[3] te da "u odgovarajućem poglavlju, kao njegova

kvintesencija, taj stih se ĉešće ponavlja kao neka vrsta refrena."[4] Nemoguće nam je razabrati da li se

roman sublimirao, slio u pjesmu ili su se dogaĊaji "rascvetali iz lirskog pupoljka."[5] Nemoguće nam je,

dakle, da pjesmu i njen komentar rascijepimo, ali ih moţemo razluĉiti i takve, razluĉene a neslivene,

ugraditi u našu konstrukciju, ĉiji će lik biti utemeljen na pjesmi ali potkrijepljen komentarom i ĉiju

cikliĉku graĊu ne ĉini, kao što se prividno pokazivalo, jedan, nego pet - pritom koncentriĉnih - krugova.

Kriterijum kojim smo i ostalih osam stihova svezali u krugove najsliĉnije godovima okruţenim korom -

beskrajnim plavim krugom sa zvezdom u sebi (prvim i desetim granesijem) - odreĊen je naslovom

Crnjanskova djela. Rijeĉ seobe implicira, štaviše: stavlja u ţiţu, kretanje i onoga koji se kreće, ĉin i biće,

glagol i imenicu - subjekat i predikat. "Ko" djela i "šta" djela odreĊuje vezu po sliĉnosti šest poglavlja

koja tako sastavljaju tri kruţnice, koje se kreću od zvijezda sa kraja prema središnja dva granesija, petom

i šestom. Ta dva se pak ne povezuju po sliĉnosti nego po suprotnosti i oblikuju crno sunce, središte našeg

rada i naše konstrukcije.

Prvu kruţnicu ĉine drugo i deveto granesije, koje povezuje subjekat "oni" i priĉa o odlasku i povratku. U

prvoj reĉenici subjekat doduše "nije kazan posebnom reĉju, ali se on sadrţi u samom obliku predikata,"[6]

ali to ima svoju stilistiĉku teţinu: bez njega, sav je naglasak na kretnji - neimenovani "oni" se prosto

otkidaju, kao Vuk od Dafine, a sa njima se otkida i poĉinje priĉa, linearno kazivanje. Oni, dakle, u prvom

stihu "odoše i ne ostade za njima ništa," a samo je "jedan od njih (...) mogao da se vrati" (u devetom stihu)

i dovrši, ĉak i poslije svoje prividne smrti, prvi koncentriĉni krug.

Drugu kruţnicu ĉine treći i osmi stih, ĉiji je subjekat "ona". Isprva (treće granesije), njena sjen je proticala

širokom, ustajalom rekom, a potom (osmo) ona "umre, ţaleći što ne moţe da zasiti, bar telo, razdragana

uţivanjima", dovršivši tako svoj ţivotni i poetiĉki krug. Koliko su subjekti prve i treće kruţnice aktivni,

toliko je subjekat druge pasivan: rijeka pokreće Dafininu sjen, a smrt je uzima.

Konaĉno, ĉetvrto i sedmo granesije ĉine treću kruţnicu, kruţnicu Vuka Isakoviĉa, ĉije je -ić u Sadrţaju iz

1929. plod oĉigledne štamparske greške, s obzirom na to da ga Crnjanski tokom cijelog romana zove

Isakoviĉem. Na poĉetku kruţnice kojom se kreću Vuk i njegovi ratnici, "ode Vuk Isakoviĉ, ali", nastavlja

pisac, "za njim ode i Fruška Gora" (treće). Odoše naime ratnici metonimijski zamijenjeni toponimom,

svojim staništem. U duhu je Crnjanskova uznošenja muškog principa i to da, kako nam govori prva

kruţnica, "ne ostade za njima ništa" ali da se i vrati "jedan od njih", a ne svi koji su se, kako ćemo to

vidjeti u odjeljku o rijeci ophodnici, na putešestvije zaputili: ţena se neće vratiti - samo ratnici vrijede.

Uvedemo li komentar i prisjetimo li se Vukova brata AranĊela, trgovca kome u kvintesenciji knjige ni

pomena nema, ĉini nam se da takav lik ne-muškarca posljeduje smrću koja doduše nije ništa obzirnija

prema ratnicima nego što su oni prema ţenskom principu: "najposle trĉećim korakom poginu, zakoraĉivši

u prazninu, po tuĊoj volji i za tuĊ raĉun" (VII. granesije); sele se oni korakom u smrt i završavaju treću

kruţnicu.

Prva granesija u sve tri kruţnice (drugo, treće i ĉetvrto), tj. svi oni koji zapoĉinju od prve zvijezde, vezani

su za odlazak i kretanje i svi su vezani za ţivot, a svi oni koji kreću od druge zvijezde, završna granesija

sve tri kruţnice (deveto, osmo i sedmo) govore o pogibiji, umiranju i povratku poslije smrti.

Naredna, središnja, dva granesija će da sumiraju i unekoliko preokrenu taj odnos, spajajući se na principu

suprotnosti, a dio tako nastalog entiteta će biti i univerzalni iskazi: od one vrste knjiţevnih iskaza "koji

nam, na ovaj ili na onaj naĉin, sugerišu neku filozofsku poruku,"[7] i plod su shvatanja da "umetniĉke

tvorevine imaju izvesnu 'misaonu sadrţinu', pregnantno izraţenu sa nekoliko pripovedaĉevih reĉenica."[8]

Takvih iskaza u prethodnim granesijima nema.

Pošto je tako, nuţno je da se shemom pojasni dosadašnji cikliĉni tok i rašĉisti dosadašnje vezivanje po

istovetnosti (I. i X. granesije), vezivanje po sliĉnosti (II. i IX., III. i VIII. te IV. i VIII.) od nastupajućeg

vezivanja po suprotnosti (V. i VI.), koje će da iznjedri ne jedan već dva iskaza koji će pledirati na obol

univerzalnosti i svevaţnosti.

Peto i šesto granesije se razlikuju već po obliku svojih predikata, a potom im i subjekti ukazuju na

razliĉite nivoe univerzalnosti kojima ovi iskazi pripadaju. Dok peto granesije ĉuva aorist, a njime i neki

od glagolskih oblika kojima se izraţava prošlost a koji se smjenjuju u sva tri koncentriĉna kruga koja smo

do sada izveli iz linearnog toka pjesme, šestim granesijem dominira prezent iskaza "Prošlost je grozan,

mutan bezdan", koji zasjenjuje drugi dio stihovne reĉenice u kojoj se smjenjuju dva prošla vremena i

jedan prezent (ode; ne postoji; nije postojalo): kao da hipertrofirana i bezdana ala prošlosti zaista

neumoljivo guta sve na domak sebe. Još straviĉnije taj prezent djeluje naspram blagog i eteriĉnog

bespredikatnog prezenta "Beskrajan, plavi krug. U njemu, zvezda" - jedinog u ostatku pjesme. S njim ovo

granesije dijeli i kozmiĉki referentni nivo univerzalnosti, ali je on, u sluĉaju šestog granesija, deduktivnog

porijekla.

Za razliku od njega, iskaz petog granesija prepoznaje svoga primaoca i svoj nivo univerzalnosti na

anagogijskom nivou svoga konteksta, Seoba: "Odlasci i seobe, naĉiniše ih mutnima i prolaznima." Njih,

dakle, koji su na put krenuli: referentni nivo se spušta sloj niţe, krug niţe od nivoa VI. granesija i

uspostavlja se na nivou kruţnice saĉinjene od drugog i devetog "ajeta", ali ne ulazi u radnju koja se vrši

od prvog do trećeg kruga. Po prvi put se radnja vrši nad subjektom reĉenice; i ako postoji univerzalni

iskaz induktivnog karaktera (a ovaj se nesumnjivo indukuje, koliko iz pjesme toliko i iz teksta romana)

koji bi prihvatio i tragaĉ za njima poput pisca Filozofske dimenzije knjiţevnih dela Miloša Crnjanskog,

trebalo bi da je to ovaj: on govori o tome kako su odlasci i seobe poput vjetra raznijeli neimenovani

grupni subjekat Sadrţaja, Vuka Isakoviĉa, ţenu mu Dafinu, sve one koji se prikloniše na vojnu i konaĉno

vascijeli onaj nacion ĉijom su alegorijskom poviješću Seobe trebalo da budu.

Da bismo sada, kada smo dovršili petokruţnu shemu, mogli da se njome posluţimo kao skelom koja će

izdići dalju konstrukciju, te da raskrivanje nagoviještenog lika otpoĉnemo razlaganjem vrijednosti i

konaĉnog oblika iskaza kojim pjesma, komentar i naša konstrukcija poĉinju i svršavaju, i kome maloĉas

pozvani Nikola Milošević pridaje najvišu aksiološku vrijednost - onog o "krugu i zvezdi" - moramo prvo

da se pozabavimo sa dvije teme koje smo naĉeli u prethodnom pasusu.

Prvo je rijeĉ o jednom dvoumljenju vezanom za tedţtus receptus. Naime, na protekloj strani smo peto

granesije naveli prema izdanju iz Subotice, a ne prema izabranom Gece Kona. "Prolaznima", naime,

mnogo pristalije stoji našoj tvrdnji o vezanosti "ih", objekta V. granesija, za neizreĉeni subjekat "oni" iz

II. granesija, nego "prolaznicima", kako stoji u usvojenom textus receptus-u, Sarţaju prvog knjiţnog

izdanja Seoba. Mišljenja smo da je Crnjanski, mijenjajući ga u prvopomenuti, samo potvrdio svoju

poetiĉku namjeru: odreĊenost i jasnost zbirne imenice "prolaznicima", kojom se doduše oznaĉavaju i

grupe ljudi šarolikog polnog sastava, u radu koji se poziva na na matematiĉku ĉistotu nije dovoljna da

izdrţi suparništvo pridjevskog oblika "prolaznima". No, naĉelno, iako u jednoj bitnoj stvari (smjeni

neodreĊenog oblika "beskrajan" odreĊenim "beskrajni", ĉime ćemo se pozabaviti kasnije) prvo izdanje i

znaĉajnije odstupa od ispravljenog subotiĉkog, ono ipak ima prednost i po nama i po Berislavu Nikoliću,

koji se takoĊe "ovim izdanjem sluţio zato što je u njemu oĉevidno najmanje lektorskih intervencija."[9]

Druga tema je pojašnjenje odnosa prema radovima Nikole Miloševića, kome je njegov metod omogućio

tvrdnju "da je struktura prvih Seoba, u svim svojim osnovnim linijama, potpuno pokrivena mreţom

univerzalnih iskaza,"[10] ali, zaĉudo, ne i da prokrĉi put do njihove kvintesencije, pjesme. Iako je on u

poĉetnoj glavi citiranog djela polemisao sa stavovima Valtera Kaufmana (Walter Kaufmann) koji pisca

prikazuje kao mislioca "koji se knjiţevnim delom koristi za izlaganje sopstvenih filozofskih

uverenja,"[11] mišljenja smo da je filosofiĉnost i potraga za filosofemima ipak suštinska odlika i

Miloševićevog metoda. Zato se u radu koji potiĉe iz razliĉitog strukturnog modusa i koji je zainteresovan

više za zakriveno nego za otvoreno, metodom traţenja univerzalnih iskaza koristimo samo kada to

zahtijeva sama struktura, kao što je to bilo u sluĉaju iskaza VI. granesija o "prošlosti". To ipak ne smije

znaĉiti da će dosezi ovoga rada stajati u suprotnosti s Miloševićevim, jer će i istraţivaĉ afiniteta mnogo

sliĉnijih našim, Svetlana Velmar-Janković, u predgovoru Sabranim pesmama Crnjanskoga na njegov kraj

metnuti baš stih Straţilova kojim je Milošević zapoĉeo svoju studiju o filosofiĉnosti Crnjanskova djela.

Tom predgovoru, koji je naslutio ono što mi ovdje dokazujemo, vratićemo se kada budemo govorili o

crnom suncu, stoţeru našeg petokruţja, nastalom vezivanjem V. i VI. granesija.

Vratimo li se sada tom petokruţju, koje je samo obraĊeni i pripremljeni materijal za izgradnju lika "tajne

pjesme" Miloša Crnjanskog, Pjer Grison (Pierre Grison) nas upozorava da se "U zen budizmu ĉesto

susreću crteţi koncentriĉnih krugova, koji simboliziraju posljednju etapu unutrašnjeg usavršenja,

postignuti sklad duha."[12] No, Eva Mejeroviĉ (Eva Meyerovich) istiĉe da razliĉiti primjeri potvrĊuju da

je idealan broj krugova tri. Tako "krug simbolizira i razliĉita znaĉenja govora. Prvi krug simbolizira

doslovni smisao, drugi krug alegorijski, a treći krug mistiĉki smisao. Tawhid, znanje o potvrdi da je Bog

jedan, al-Halaj predoĉuje jednim likom sastavljenim od triju koncentriĉnih krugova."[13]

Oĉigledno je da ćemo u tom pravcu morati da preobrazimo naših pet krugova. No, šta oni sami znaĉe?

Nastavimo li dalje istim Rjeĉnikom simbola, utvrdićemo da simvolizam broja pet "proizilazi iz ĉinjenice

da je on zbroj prvoga parnog i prvoga neparnog broja (...) Bit će to dakle broj hijerogamija, spajanja

nebeskog principa (3) i zemaljskog principa (2)."[14] Simvol je on i univerzuma, ali za Dogone i

Bambare s Malija - nedovršenog stvaranja. Primimo li se već istaknute zen-simvolike, to je znak središta,

u ĉiji se ideogram ukljuĉuju paralelne crte što znaĉe nebo i zemlju", "izmeĊu kojih jin i jang stvaraju pet

djelatnika."[15] Pet je i broj elemenata od kojih se (neki) kozmos stvara; u Indijaca je to broj "Šive,

preobrazitelja."[16]

U Meksikanaca se, opet, pet puta godišnje "pojavljuju ţene umrle pri poroĊaju, koje, divinizirane, kao i

ratnici poginuli u bitki ili ţrtvovani, prate sunce na njegovoj dnevnoj putanji."[17] Ova analogija ne

dozvoljava komentar: dosadašnja istraţivanja Seoba bi se na njenoj bazi i pod rukom umješnog

antropologa mogla oploditi konaĉnim kauzalnim objašnjenjem pojava duhova Dafine i Arkadija, kakvo

nam nedostaje od samog izlaska knjige.

Dalje, broj pet "simbolizira vatru, ali u njezinu dvostrukom aspektu, s jedne strane solarnom, dakle,

povezanom s danom, svjetlošću, pobjedniĉkim ţivotom, a s druge u njezinu unutrašnjem, zemaljskom,

htoniĉkom obliku, vezanom za noć i noćnu putanju crnog sunca kroz podzemlje"[18] i dovodi nas do

mjesta u kome se spajaju istraţivanje Gerbranta (Gheerbrant) i Ševalijea (Chevalier) o simvolima i naše o

Milošu Crnjanskom. Neophodno je dakle petokruţnu shemu, mehaniĉki vezani muški i ţenski princip,

preobraziti u trokruţnu, u kojoj će se ta dva principa vezati dijalektiĉki; neophodno je pronaći njeno

središte i njen obod: ponuditi konaĉno lik pjesme onakav kakav imamo pred sobom od poĉetka ovog rada,

i to poĉev s okom njenog lica.

Njemu, dakako, znamo ime.

II.2. Beskrajan, plavi krug. U njemu, zvezda.

I prije nego li prihvatimo znamenitu sentencu o "imenu koje je stanište bića", znamo da smo od nauke o

knjiţevnosti ovdje zanavijek napušteni: ona obiĉno ne uzima na sebe prerogative tumaĉa epifanije, nego

onog ko posjeduje znanje o njenom uplivu na umjetnost rijeĉi, uplivu koji je u našem vijeku dosegao

razmjere traume. Ĉak i jedna nadasve hladnorazumska teorija pripovijedne komunikacije, morala je

zapoĉeti ĉinjenicom "da se stvarno iskustvo ne da opisati"[19]; uzeto je to "na onom mjestu gdje se

raspadaju rijeĉi, kalupi, red,"[20] a "kad si jednom bio ondje," pripovijeda dalje Zlatna biljeţnica Doris

Lesing (Dorris Lessing), "javlja se uţasna ironija."[21]

Porijeklo te ironije je u nemoći da se epifanija ("iskustvo") iskaţe, a njena je posljedica sazdavanje

proznih anagogijskih tvorevina utemeljenih na ironijskom odnosu prema prvobitnim anagogijskim

djelima unutar matiĉne kulture, koja po pravilu pretenduju na iskazivanje "posjedovane" epifanije. Takva

novonastala djela problem dokumentovanja epifanije obavezno nose u sebi sekundarno upisan bilo kao

metatekst, bilo kao interpoliran esej: vaţi to za Seobe kao i za njegov analogon The Wake. Porijeklo

epifanije oni ostavljaju po strani, te je njega i njegovu simvoliĉku vrijednost neophodno potraţiti kod onih

koji polaţu pravo na ĉitanje epifaniĉnosti i ĉije znanje ne "dovodi u sumnju sva pravila ukljuĉujući ona

koja izvorno ravnaju njegovom vlastitom formacijom,"[22] kao što to ĉini ono znanje kojim vladaju Biti i

Hajden Vajt (Hayden White). Posluţićemo se, dakle, izvorima mistiĉkim ne bismo li pokazali znaĉaj

iskaza toliko istaknutog da smo ga i uĉinili naslovom i unapred okrstili epifanijom.

Bez epifanije je nemoguće poznati kozmos, a kako smo upravo pred time da iz petokruţnog materijala - iz

pet elemenata i nedovršenog stvaranja - sazdamo nov i cjelovit trokruţni univerzum, moramo prvo

pokazati ono u odnosu prema ĉemu će se formirati ironijski otklon tog univerzuma; po ĉemu se

"Beskrajan, plavi krug. U njemu, zvezda" dijeli od ostatka pjesme, kako se njime odvaja svijet Seoba i

kako izgleda to oko saĉinjeno od kruga i zvijezde na licu naše sheme?

Već smo istakli da se svojom bespredikatnošću i eteriĉnošću tako zadobijenom, prezent prvog stiha

razlikuje od prezenta šestog granesija. "Prošlost je grozan, mutan bezdan" se pak od ostatka pjesme

razlikuje već time što je prezent. Glagol "jest" koji je izostavljen u obe reĉenice prvog granesija je bilo do

te mjere bespotrebno izricati da smo ove reĉenice, lakonski, i nazvali bespredikatnim umjesto reĉenicama

s neizreĉenim predikatom; opet, on je i takav neizreĉen "dovoljan da se njim nešto pripiše subjektu."[23]

Ne osjećamo za predikatom nikakvu potrebu, jer je pred nama postojanje samo, srţ bitija kakvog ga je

poznao Miloš Crnjanski; nebeska vizija neĉeg svijetlog i visokog - nikad ponovljen u Crnjanskovu djelu

simvol najvišeg naĉela, neizrecivog i neodredivog slovom. "Kada se definiše," piše dr. Stanimir Fempl u

radu posvećenom analogiji aksiomatskog utemeljenja nauke i teologije, "onda predikat koji se zahteva uz

subjekat treba da predstavlja jednu višu kategoriju," a "najvišoj kategoriji ne moţe se više dati

predikat."[24] Isti predikatni oblik, samo izreĉen, koristi se i u odgovoru Jahvea Mojsiju "Ja sam onaj što

jest"[25] (Izlazak 3:14), a sliĉno opisuje svoje bitije i Krišna u Bhagavad Giti: "Kada bi bio neki drugi do

mene, opisao bih se kroz njega."[26] Ime je, dakle, zbilja stanište bića: osvrnimo se po njemu.

Dva su imena oko kojih se oblikovalo prvo granesije: jedno je krug (odreĊen, atribuiran time da je plavi i

beskrajan) drugo pak zvezda (odreĊena priloškom odredbom koja kazuje da se nalazi unutar kruga); oko

svakog se formirala reĉenica. Simvolikom kruga smo se već bavili u opisu koncentriĉnog petokruţja te je

teško šta dodati znamo li da je on "uz središte, kriţ i ĉetvorinu drugi temeljni simbol."[27] Ovom simvolu

savršenstva i neba moţemo pridruţiti samo Grisonovu tvrdnju da je praiskonski oblik "manje krug nego

kugla - lik jajeta svijeta."[28] Oboje navedeno, i analogiju i tvrdnju, koristićemo u ovom poglavlju, a

odnos kruga koji prethodi kupoli će nam u narednom pomoći da na Seobe nastavimo njihovu Drugu

knjigu, ali i Roman o Londonu na nju.

Zvijezda je prvenstveno izvor svjetlosti, nebeski znak i znamenje mnogostruko ovisno o broju svojih

kraka. Ova se nalazi u krugu koji je plavi i beskrajan, što su dva odliĉja po mnogo ĉemu samo

transcedentno shvatljiva. Kako li je Crnjanski mogao uoĉiti krugolikost beskraja, kada mu nije vidio

oboda? Isihastiĉki izvori sliĉno govore o viĊenju Boga (dakle: o epifaniji i teofaniji) koje poĉinje u

predjelu stomaka a praćeno je i oiviĉeno plavilom; znaĉajno je da je po istoj tradiciji Bog opisiv skoro

iskljuĉivo apofatiĉki, što će reći odriĉući mu ono što nije, a beskrajnost je jedan od ĉešće upotrebljavanih

izraza. U takvim prilikama otkrivenja, asketa ponire u "beskrajne plave dubine,"[29] kako je to opisao

jedan od savremenih nosilaca te tradicije.

Jukstaponirani, kao u granesiju o kojem je rijeĉ, zvijezda i krug se prepliću i preklapaju ĉineći blagu i

mirnu jedinstvenu viziju u kojoj je zvijezda preuzela nešto od nebeskoga plavila a nebo nešto od njenog

sjaja i njenog polarnog imena: zvijezda je ovo Sjevernjaĉa koja se najjasnije vidi iz Hiperboreje, mitske

sjeverne pradomovine Indoevropljana, odakle je Crnjanski pisao putopise. Zvijezdina je "uloga

apsolutnog središta oko kojeg se vjeĉno obrće nebeski svod,"[30] a njeno je plavilo posebno istaknuto

odreĊenim oblikom "plavi" kojim se ovaj zvjezdani krug luĉi od nekog drugog koji moţe biti crven ili,

kao onaj s kojim ćemo se tek sresti, crn.

Za razliku od plavila, druga atributivna rijeĉ prve reĉenice, "beskrajan", nalazi se u neodreĊenom

pridjevskom obliku koji kao da tu beskrajnost potcrtava i neodredljivošću, te proširuje njegov epifaniĉki

obol. U izdanjima koja su uslijedila poslije rata taj izraz (kao što vidimo i u Vuĉkovićevoj konstrukciji)

zamijenjen je odreĊenim "beskrajni" i tako samo potvrdio epifanijsku i poetiĉku vrijednost prvoga.

Nastojanje na odreĊenom obliku potvrĊuje potrebu Crnjanskoga da pojaĉa sjećanje na epifaniju, da je

jasnije odredi u sopstvenom sjećanju. U tu svrhu on epitetu daje odreĊeni oblik, oštrim "i" podbadajući

memoriju da krug iz granesija odvoji od svih ostalih koji mu nalijeţu na sjećanje i pomraĉuju ga, podbada

memoriju ne bi li ju potakao da iz istog izvora potekne nova priĉa. To će biti povijest o Pavlu Isakoviĉu

koji će u Drugoj knjizi Seoba (u kojoj je inaĉe prvi put istaknut novi oblik prvog granesija) produţiti dalje

ka sjeveru u visinu: u Rusiju. Sliĉno njemu, i Vuk Isakoviĉ prvo vidi "beskrajan" (neodreĊeni oblik) krug,

a kada se prene iz sna, pokuša da ga prizove iz sjećanja i ustanovljava da "beskrajni" (odreĊeni oblik)

krug postoji samo u snu. Ali, vrijednost koju odreĊeni oblik dobija u psihokreativnom smislu, blijedi u

poreĊenju sa suptilnom igrom aktivnog i pasivnog i muzikom svijetlog i tamnog koju nam pruţa

neodreĊeni.

Zapoĉnemo li osluškivanje te muzike s odnosom zvuĉno-bezvuĉno unutar sintagme "Beskrajan, plavi",

najuoĉljiviji je odnos para b:p koji daje prve glasove obe rijeĉi. Uzdignemo li taj odnos na simvoliĉki,

muško-ţenski odnos, pri ĉemu je zvuĉni glas - muški, a bezvuĉni - ţenski, vidjećemo da on vaţi i za par

r:l koji daje aromu ovim rijeĉima: "Zubno i kotrljajuće R je muško, L je ţensko," veli Solomon

Markus.[31] Unutrašnji sklad će dovršiti samoglasnici, prihvatimo li njihovu koloritnu simvoliku kakvu

je pronašao Rembo (Arthur Rimboaud), a naveo Rajmund Kupareo, tik prije no što će se pozabaviti baš

epifanijom proze: "A, crna; E, bijela; I, crvena; O, plava, U, zelena".[32] Crna, ţenska boja glasa "a"

dominira muškom suglasniĉkom strukturom prve rijeĉi, a crvena, muška, boja glasa "i" dominira rijeĉju

"plavi", dok glasa "o", koji bi trebao biti plav, nema u cijelom granesiju. Samoglasnici kao da ovde sluţe

da plavilu, ĉija je dominacijska uloga odreĊena i poloţajem u samom centru stiha, samo dodaju valere.

Crna, tako, vezuje ovu plavu za vizantinsku plavu, koja je na freskama analogon zlatnoj podlozi ikona i

mozaika i njihova zamjena. Njena je uloga obnoviteljska, budući da je to boţanska svjetlost koja se

ionako simvoliše kruţnim nimbusom. Zelenom podlogom je, kako to prikazuje Osvald Špengler,

renesansa ozvaniĉila svoj ulazak u istoriju slikarstva i svijeta: njena je pak odlika - iluzija beskrajnosti.

Plavilo iz I. i X. granesija Sadrţaja ujedinjuje obe ove nijanse plave boje, dopunjujući ih bjelilom

(trostruko "e") i već istaknutim glasom "i", koji svojim crvenim valerom ujedinjuje trostruki odraz

polarnoga bjelila i, dajući carsku purpurnu nijansu, doista iz središta vlada granesijem, kao zvijezda

krugom, bivajući krunom njegova savršenstva.

To savršenstvo, dovršeno i integralno, u radu ćemo prikazivati i oznaĉavati ubuduće onako kako se

polarna zvijezda oznaĉava i kako je oznaĉena kazaljka ponekih navigacionih instrumenata: osmokrakom

zvijezdom, osmokrakim krstom sa ĉetiri kraća kraka: duţi će se postaviti prema ĉetiri strane svijeta, tako

da sa kraćim tvore osam uglova po 45 stepeni. Simvoliĉki ćemo oznaĉiti beskrajan krug stvarnim krugom,

koji kao simvol nema teţinu u veliĉini sopstvene kruţnice ali ima u svom plavilu, koje se prenijelo u biće

zvijezde.

Od nje poĉinje, konaĉno, i tragedija: zvijezda koja Crnjanskom sluţi "za prozivku pritajenih ţelja bića, za

prozivku lepog, slobodnog, ĉistog i salutarnog,"[33] a oiviĉena svojim modrim obodom "ima za Isakoviĉa

trostruko znaĉenje: mamca, putokaza i utehe"[34] - ona je istovremeno nedokuĉiva i odijeljena od ostatka

univerzuma. U pjesmi je ona, ne samo po gramatiĉkom ustrojstvu prvog granesija, povlaštena: ona, kojoj

nema ni traga u dinamiĉkom toku od drugog do devetog granesija, nedokuĉivi je entitet koji ne ovisi od

dinamiĉkog toka pjesme, entitet koji svojim postojanjem pjesmu poĉinje i dovršava, te ju sebi i

podreĊuje. Primimo li se opet proznog komentara vidimo kako zvijezda i roman podreĊuje sebi i kako se

nedokuĉivost ove solarne zvijezde vaploti u tragiĉni ovoj radnje romana i tragiĉni habitus njegovih

junaka:

Prvi put se zvijezda javlja Vuku Isakoviĉu kada se on prene iz sna. Tada, "pomućenom svešću,"[35] on

"zaĉuje laveţ pasa i poj petlova, da odmah zatim širom, u mraku, otvori oĉi i ne vidi ništa, ali da mu se

uĉini kao da vidi u visini beskrajan, plavi krug. I, u njemu, zvezdu."[36] Nakon toga će on, proljeća 1744,

krenuti na vojnu. Kada se, iduće godine, sa vojne vrati i ljeta 1745. dovrši ciklus ĉiju je filigransku

konstrukciju minuciozno analizirao Novica Petković, vidjeće je opet: "I dok mu se, u duši, kao u

beskrajnom krugu, jednako ponavljahu ţudi i misli o odlasku, o odlasku nekuda, moţda u Rusiju, (...);

dotle mu je, zaspalom prvi put opet kod kuće, telom drhtalo, kao neka zvezda, poslednje zrno nekadanje

mladosti, što ga je zadrţavalo (...) nad zemljom, koju je od milošte zvao Novom Serbiom;"[37]

IzmeĊu ta dva epifaniĉna momenta, smjestio se još jedan, kada će zvijezdu ugledati i Vukov brat AranĊel.

Natkriliće ona sobu u kojoj umire gospoĊa Dafina, Vukova supruga, u djeverovom naruĉju: "U izdisanju

njegove snahe, koja više nije mogla da govori, njemu se uĉini kao da se pojavljuje visoko nebo. Kao i

njegov brat, u snu, i on je nad njom video, van sebe od straha i ţalosti, plave krugove i u njima

zvezdu."[38] Tri puta, dakle. Put zvijezde zapoĉinje izvana, s neba, interiorizirajući se potom u

mikrokozmos, u sobu umiruće, da bi se napokon inkorporirao u tijelo Vuka Isakoviĉa. Prošavši kroz oĉi,

prozor duše Vukove ţenske polovine, zvijezda na kraju postaje zametak Druge knjige: "zrno, što je i u

njegovoj starosti saĉuvalo sebi moć da proklija i nadnese nova bića nad vremena i nebesa, koja će se

ogledati u vodama i rekama, što se slivaju i sastaju."[39]

Sva tri puta se ona javlja nezavisno od djelanja vidjelaca, štaviše tek u njihovom stanju koje ostavlja

mogućnost da su nešto samo naslutili. Na ivici sna i smrti, o ĉijoj sliĉnosti ne zbori samo Hamlet

(Hamlet), beskrajan plavi krug i u njemu ili u njima zvijezda prizrak su svijeta koji smrt ne poznaje; a u

nemogućnosti da se do zvijezde i njenog svijeta dopre, tragedija je vaskolikoga kozmosa Crnjanskog.

Jasno je dakle da Seobe i Sadrţaj ne poĉinje jedna i ne završava druga zvijezda. Ista ona se javlja i u

prvom i u desetom i u osmom granesiju i poglavlju, te okruţujući našu shemu ona u stvari obmotava

Seobe poput kugle u kojoj se cakli polarna zvijezda izmeĊu koje i stvarnosti stoji krabulja sna i smrti,

maska ĉija prozirnost ne podlijeţe zakonima poznatim ljudima koji naseljavaju kozmos Crnjanskoga; ni

magijom ni molitvom se do nje ne dopire.

Prisjetimo li se analogije koju nam daje sam Crnjanski kada jukstaponira AranĊela i njegova dvojnika,

pronaći ćemo boju koja je oponent plavilu epifanije i prva rijeĉ našeg naslova. AranĊel, koji se nagnuo

nad umiruću Dafinu "pritiskao je na nju svoje grudi, ne puštajući je, (...) Njegova senka na zidu liĉila je

potpuno na onog crnog monaha, koga je dan pre, sa nevericom, posmatrao kako se previja, nad kolcem u

zemlji."[40] Rijeĉ je o jeromonahu Pantelejmonu, kojeg je AranĊel vidio kada je bio u posjeti mitropolitu

kako metaniše na dan kada su mu prije sedam godina cijelu porodicu Turci nabili na kolac: "Tvrd kolac

od mladog bagrema beše nabijen, pred njim, u zemlju, šiljat i oguljen, tako da je bilo skoro neverovatno

kako je mogao bez urlika od bola da se baca na njega grudima i trbuhom i leĊima."[41] Analogija je

jasna: Dafina za AranĊela ima istu epifanijsku vrijednost kao kolac za Pantelejmona. Kakva je ona?

Bol je ovdje suština analogije: bol za umirućom Dafinom para istu epifanijsku zavjesu AranĊelu kakvu

bješe poderao Pantelejmonu u trenutku kada je vidio smrt cijele porodice, "pa je pomahnitao"[42], kako

veli Crnjanski. Zato se on, sedam godina potom, "previjao nad kolcem, kao da ga je grlio"[43] (kao što je

AranĊel grlio Dafinu), trudeći se da prekoraĉi granicu smrti/sna i uĊe u beskrajan, plavi krug i sjedini se

sa zvijezdom, jednako kao što se, mnogo više no sedam godina po objavljivanju Seoba, Crnjanski

podbadao na ono "i" u "beskrajni", pokušavajući da obnovi epifanijsko sjećanje onoliko izblijedilo kod

njega koliko je kod Vuka Isakoviĉa, zapeĉaćenog u vremenu, ostalo nepromijenjeno. Naime, i u potonjim

izdanjima Seoba Vuk će gledati "beskrajan" a ne "beskrajni" plavi krug i u njemu zvijezdu ka kojoj će biti

uperena njegova ĉeţnja. Ka istoj zvijezdi koju će u Crnjanskovoj svijesti prekriti crna sjen zaborava.

Crno nam se dakle otkrilo kao boja kojoj pripada središnji, a vidjećemo: i ophodni krug konstrukcije, a

koji pripada i Vuku Isakoviĉu, prepoznamo li u imenima nosećih likova Seoba udaljen obris naše sheme,

a s njim i materijal za još jednu od mogućih studija, kakva je dosad Ime Pavela Isakoviĉa Mila Lompara.

Ime je AranĊelovo, naime, nebesnoga, nadzemaljskog porijekla: on je Arhi-angel, sopstvenik imena koje

nosi drugi angelski red, ali koje krasi i sedam najvećih meĊu neveštastvenim duhovima što predstoje

prestolu Boţijem, koje je "pod nogama njegovijem kao djelo od kamena safira i kao nebo kad je

vedro"[44]. Ime je Vukovo pak od suprotne sfere, nije uransko nego htonsko, podzemno i crno; a izmeĊu

njih dvojice usadila se Dafina, neodluĉna ali slobodna da izabere. No, kakvu vrijednost u Seobama ima

ova "nomen est omen" raspodjela uloga, nije nam ovdje da raspravimo. Bitno je da smo rekli suštinu

tragedije Crnjanskovih lutalica: potragu za posrednikom izmeĊu njih i safirolike polarnjaĉe, potragu za

zemljom koju ona obasjava; ona, imenovana Zvijezdom nezalaznom, je Sunce i zvijezda istovremeno, a

logiĉno je da ju najavi Zornjaĉa. Zato, kada kaţe "U Serbii, zornjaĉu traţim,"[45] Miloš Crnjanski u

suštini ţudi da mu Zornjaĉa objavi Serbiu kao zemlju kojom vlada Polarnjaĉa, zemlju blizanku

Hiperboreji, domovini i otadţbini.

Tu ćemo sveprisutnu i sveslućenu, neviĊenu a znanu zvijezdu i oko nje krug, obiljeţiti i na poĉetku i na

kraju sheme onako kako smo već pokazali: zvijezde sa poĉetka i kraja vezuju se kruţnicom koja oznaĉava

da je struktura Sadrţaja kugla koja u sebi sadrţi zvijezdu kao središte i suštinu, pa izmeĊu kugle i

zvijezde u srţi nema razlike: kugla je zvijezda i zvijezda je kugla, i njena je oznaka krug. Ova kruţnica će

biti omotaĉka kruţnica našeg crteţa; središnja kruţnica ostaje ona koju su po naĉelu suprotnosti uobliĉili

V. i VI. granesije uokrug bezdana prošlosti, oko zjapeće provalije ĉija je suštinska boja - boja sjenke i

boja mantije onoga monaha na koga je nalikovao AranĊel Isakoviĉ nadnoseći se nad umiruću Dafinu:

crna.

II.3. Astralni bezdan mrtve zvijezde: Crno sunce...

Crno je boja koja u sebi sadrţi sahranjene sve ostale boje - umrli spektar, jednako kao što je bijelo isti taj

spektar pred roĊenjem. Po tome, kao i po postulatima velikog broja tradicija koje smo do sada pozivali,

crno je jednako vrijedno bijelom, kao što to navodi i jedan od autora Rjeĉnika simbola: "crno je prema

Mevlani apsolutna boja, rezultat svih drugih boja kojima se mistik uspinje kao stubama da bi dosegnuo

najviši stupanj ekstaze na kojem će mu se pojaviti Boţanstvo i zabljesnuti ga. I tu je dakle sjajno crna

boja jednaka bijeloj."[46] Zašto smo onda oduzeli tako visoko aksiološko ozraĉje crno-bijelome jedinstvu

i odrekli se bijeloga zarad crnoga u naslovu našeg rada o Crnjanskom? Pitanje je, u suštini, ovo: šta je to u

biću kruga izmeĊu dvaju zvijezda što uslovljava da uopšte bude opisan bojom?

Naravno, kada govorimo o bojama, od svih koje smo do sada pomenuli, jedino je plava zaista boja. Nauka

o likovnoj umjetnosti, još od Leonardovog (Leonardo da Vinci) Trattato della Pittura u kojem je on "u

svoja shvatanja o bojama uneo izvesne skolastiĉke ideje,"[47] zna da crno i bijelo (svjetlost i mrak u Da

Vinĉijevom rjeĉniku) nisu boje već stanja cjelokupnog spektra. Prenebregnuti ovaj kozmiĉki znaĉajan

dualizam bilo bi kratkovido u radu koji se već utemeljio u muško-ţensku oponentnost; a prisjetimo li se

naĉina kojim smo ustanovili krug od petog i šestog granesija, vidi se da nam je to bilo i nemoguće.

Oĉigledno je dakle da se crno-bijela suprotnost na neki naĉin prometnula, preobrazila u crnu: upravo to

preobraţenje predmet je ovog poglavlja.

Već smo vidjeli da princip suprotnosti, koji teĉe od drugog granesija prema napred i od devetog prema

nazad, kulminaciju dostiţe u petom i šestom, kada oni osim principa univerzalnosti - koji tad funkcioniše

na posebnoj razini za svako granesije - nemaju niĉeg zajedniĉkog. Peto granesije ("Odlasci i seobe,

naĉiniše ih mutnima i prolaznima, kao dim, posle bitaka") ima subjekat tog toka u sebi. Iako se prvi put

vrši radnja nad njim, on inercijom (zalihom svoje stilistiĉke vrijednosti) još uvijek ima ulogu aktivnog

principa. To što mu je u petom granesiju dodijeljen ţenski, pasivni, poloţaj objekta samo dovršava

njegovu punotu, u kojoj jedan princip mora sadrţati i dio opreĉnog principa. Šesto granesije ("Prošlost je

grozan, mutan bezdan; što u taj sumrak ode, ne postoji više i nije nikada ni postojalo") je statiĉko, za

razliku od prethodnog koje je dinamiĉko: jedino malo kretanje u njemu je opis onoga što u prošlost

propada i odlazi. Ono ovdje ima ulogu dopunjavanja punote statiĉkoga, ţenskog, principa, kao što to ĉini

izmjena subjekta u petom granesiju. Peto je granesije dakle muško, šesto ţensko i oba imaju po djelić od

suprotnog u sebi. "Jang je nebo, aktivnost, pozitivno, muško, ĉvrsto, jako, svetlo i dr.; jin je zemlja,

pasivnost, negativno, ţensko, popustljivo, slabo, tamno i dr. Njihova izmešanost u razliĉitim razmerama

prouzrokuje razlike izmeĊu svih supstanci i svih predmeta u svemiru,"[48] veli Dţon Blofeld (John

Blofeld) za dva kineska kozmiĉka principa u predgovoru Knjizi promene, istoj onoj koju je Miloš

Crnjanski zvao I-King, prevodio u Parizu 1920. godine i, prema pismu upućenom Ivi Andriću, ĉitao u

vrijeme pisanja Seoba.

Došli smo dakle do tajnog lika središta pjesme: "Kosmološki simbol tih misli - malo docnije, taoistiĉki

krug - i danas je jedan od najdubljih znakova Istoka. Zove se Tai-gi-tu. Dva principa, jang i jin, jedno u

drugome, svetlo i tamno. (...) Ništa ih ne moţe izbeći, ništa ne moţe ostati neostvareno,"[49] veli sam

Crnjanski. Peto i šesto granesije će se sada vezati po suprotnosti, a granicu izmeĊu njih, granicu koja

mora biti vidljiva a pripadati jednoj od polovina, ĉini prva reĉenica šestog granesija, prezentska reĉenica o

prošlosti kojoj je još u odjeljku o krugolikom beskraju odreĊen središnji poloţaj unutar "linearnog",

dinamiĉkog toka pjesme. Ako je Tai-gi-tu doista znak savršenoga, kao što nam govore zen i ĉan tradicije,

kako se onda on prometnuo u Crno sunce, zlokobno znamenje koje je postalo mrki pratilac Sjevernjaĉe?

U kakvom kozmosu se susreću plava zvijezda i crno sunce?

Beskrajan, plavi krug, koji "vaznosi likove u viši, blagovesni svet, ali zna da ih ispuni i uţasom"[50]

svoju ambivalentnu metafiziĉku i emocionalnu vrijednost duguje upravo mraĉnom saputniku zvijezde,

koji je vrijeme i prostor u sudbini likova Seoba i nosilaca pjesme pretvorio u krug kojem niko ne moţe

uteći niti se od njega spasiti. "U tako moćnom gravitacionom polju prostor-vrijeme oko nje je potpuno

zakrivljen, pa nikakva svjetlost, ili ma koje drugo zraĉenje ne moţe da prodre u vanjski svijet,"[51]

opisuje se umrla zvijezda, crna rupa svemira, produkt katastrofalnog gravitacionog kolapsa, kada "krivina

prostor-vremena oko zvijezde postaje tako velika da ona potpuno išĉezava za vanjski svijet"[52]: smrt

sama.

Nasuprot njoj stoji neposredni izazivaĉ uţasa - djelovanje te sjenke koja prati i Vuka koji odlazi (Fruška

gora) i nju koja ostaje (njena sen): to je cikliĉni, nezaustavljivi tok vremena koji sve ĉega se dohvati

pretvara u prošlost i gura u bezdan smrti na koju nas neprestano podsjeća njen blizanac san. "Iz sna glavni

junak na poĉetku izranja, da bi na kraju radnje opet u njega uronuo."[53] Iz sna će se Vuk opet probuditi

tek nekoliko decenija docnije u Drugoj knjizi Seoba, ali samo kao daleka sjen koja prati svoga posinka

Pavela, nosioca potrage za plavom zvijezdom što obasjava Rusiju. Nemogućnost da se dopre do zvijezde i

da se ţivi u njenom podnebesju je dodir sa "prolaznošću koja je već tu, bliska i gotovo opipljiva,"[54] veli

već citirana Svetlana Velmar-Janković, zakljuĉujući da je takav doţivljaj onemogućene epifanije "u

stvari, dodir sa tajnom smrti"[55], dodir sa epifanijskom zavjesom i njenom suštinskom osobinom:

negativnom beskonaĉnošću. U nemogućnosti i nepoznavanju naĉina da se ţivi u vjeĉnom sada, da se

trenutak ljepote ovjeĉni, on i ona (nosioci koncentriĉnih krugova Sadrţaja) osuĊeni su na vjeĉnu prošlost,

na beskrajnu smrt skrivenu u najdublji sloj Crnjanskove pjesme.

Tako se Tai-gi-tu, simvol vjeĉnog jedinstva dvaju polova od kojih se kozmos stvara, simvol savršenstva i

poretka u vjeĉnom skladu jina i janga prometnuo u opreku Polarnjaĉi, u "zlokobni i uništavajući simvol

smrti."[56] Vjeĉno kretanje i vjeĉna izmjena dobra i zla postaju vjeĉna muka i vjeĉna smrt u poreĊenju sa

nepromjeljivim astralnim sjajem Sjevernjaĉe. Tai-gi-tu gubi sjaj kojim je njegova crna bila

jednakovrijedna s bijelom i novonastala boja ovladava Tai-gi-tuom dajući mu zagasiti oreol tame. U

njemu se ţari ţivot, ali on ne moţe da prodre u najvišu aksiološku sferu, sferu plavog sunca u kome je

punota smisla i, shodno tome, on je punote lišen.

U petom i šestom granesiju Crno sunce što tako guta ţivot tek nagovještava svoj uticaj na one koji se sele

i pitaju: ne znamo ništa do da ih "odlasci i seobe, naĉiniše (...) mutnima i prolaznima", te da ono što u

sumrak prošlosti ode "ne postoji više i nije nikad ni postojalo". Da bismo konaĉno izvukli treću kruţnicu

sheme i opisali krug oko Sunca potrebno je da suštinu Sunca, njegovo dvopolno ustrojstvo, prenesemo i

na krugove kojima se selbari kreću, prateći Dunav a stiţući Leti.

II.4. ... i oko njega krug: Leta, mjeseĉeva rijeka ophodnica

"Sve se kreće u jednom krugu", piše Crnjanski, "koji se sastoji iz prepletanja, muškoga i ţenskoga. Sve

što se u njemu kreće nalevo muško je. Tu stranu je poštovao narod, koji se drţao reda nebeskog. Sve što

se kreće nadesno ţensko je. Tu stranu poštovahu otmeni, koji se drţahu reda zemaljskog."[57]

Pogledajmo pod ovakvim svjetlom ona tri kruga koja se bave ostajanjem, odlaskom i povratkom. Na

poĉetku, oni odlaze, neodreĊenog pola (drugo granesije) jer, u suštini, odlazi i Dafina, ĉak realnije nego

Vuk: on će se vratiti onakav kakav je i pošao, unatoĉ preĊenom putu, a Dafina će da se izmijeni - ukoliko

Dafinom zovemo onu koja nosi krug trećeg i osmog granesija - unatoĉ tome što ostaje. Njen put, koji je

unutarnji i dubinski koliko je Vukov spoljašnji i površinski, ĉak je i simvoliĉki naznaĉen: ona se gotovo

obredno seli u kuću svoga djevera i saputnika, AranĊela. Njih dvoje - on, kao njena sen koja se iz rijeke

trećeg granesija (nesuĊene AranĊelove grobnice) vraća ka njoj i uzima ju - ĉine ono što se od prvoga,

zajedniĉkog granesija, kreće nadesno. AranĊel se suprotno svom imenu drţi reda otmenog i zemaljskog,

reda ţenskog, pa je ţeni i pridruţen.

Nasuprot njima, Vuk i njegovi ratnici, metonimijski zamijenjeni Fruškom Gorom, kreću nalijevo ĉineći

mušku polovinu ophodnog kruga. Oba toka-principa, poĉevši od drugog, zajedniĉkog granesija, treće i

osmo nadesno, ĉetvrto i sedmo nalijevo, saĉiniće krug koji se spaja u devetom granesiju, koje govori o

povratku: "Jedan od njih, najniţi i najbedniji, saĉuvao je, i posle smrti, sav sjaj svoga bića. Tako, da je

mogao da se vrati svom ţivotu i da se pojavi vidan, pri ulazu u selo, na drumu, na istom mestu, gde se

rascvetan javljao, u proleće, prvi bagrem".

On je, dakako, Vuk Isakoviĉ, premda knjiga prividno govori drugaĉije. Govori se o jednom od onih iz

drugoga granesija, koji su otišli i iza kojih nije ostalo ništa. Smrt o kojoj je bilo rijeĉi, uplela se i u mušku

(sedmo granesije) i u ţensku (osmo) putanju, upravo u vrijeme zime. Prisjetimo se: Vuk kreće na vojnu

godine 1744, u proljeće. Kada se nekih dvije stotine stranica potom ista reĉenica renovira, već je 1745,

kada se "u poĉetku leta, Vuk Isakoviĉ vratio sa vojne."[58] To je opšte mjesto svih cikliĉkih teorija:

"svaka kultura prolazi kroz ţivotna doba pojedinog ĉoveka,"[59] a ona su, usljed uslovljenosti

mikrokozmiĉkog makrokozmiĉkim, jednaka smjeni godišnjih doba. Tako ni Vuk Isakoviĉ koji se vrati s

vojne nema istu ulogu kao onaj koji je na nju pošao: u beskrajnom kruţenju, on je onaj koji još samo

treba da nasljedniku u lutanju preda plavu zvijezdu, san o Rusiji kojom zvijezda vlada i ţudnju "da se ode

nekud, daleko i zauvek ka daljinama zgusnutih boja."[60]

No, znamo da se nikud iz Crnjanskova svijeta ne moţe: u slijepi i bezoki, crni bezdan hrle svi likovi

pjesnika Lamenta nad Beogradom, razlikujući se po tome što samo neki od njih ostave traga i tragalaĉkog

potomstva, a većina ne. Samo ga je jedan od njih u Seobama i u pjesmi, i poslije smrti, ostavio od svih

koji su se priklonili putu, a ni on ni ţena mu ne u djeci, kao što to izriĉito veli granesije o njenoj smrti.

Pavel Isakoviĉ, junak Druge knjige Seoba, "junak praznog, nesklopljenog identiteta, ĉije ime postoji kao

prazan znak"[61] je Vukov posinak. Crnjanski nam, svjesno ili ne, ovdje ostavlja dvije indicije: da je veza

izmeĊu Vuka i Pavela iskljuĉivo metafiziĉka, pa je stvarni sin tek onaj koji nastavlja oĉev put - a Pavel se

baš neće obazirati na oĉeve upute da ostavi za sobom i za Vukom nasljednika - i drugu, da će Pavle bez

krvi Vukove ostati zauvijek nedoreĉen. Realno je i jedno i drugo.

Nedovršeno i nerealizovano bitije Pavla Isakoviĉa će se takoĊe moći mjeriti aršinom koji upravo

sazdajemo - ako mjerilo za tragediju postoji. Ovakvo metafiziĉko i onostransko pitanje podrazumijeva i

postojanje granice koja nevidljivo dijeli od vidljivog, za Crnjanskoga: svijet tmine i zaborava od svijeta

vidljivoga, u kojem svaki pojedinaĉni ţivot hrli tom zaboravu. Ta je granica, kako ju on u svom kozmosu

odreĊuje, rijeka koja ophodi Crno sunce, već istaknuti simvol praznine i smrti - rijeka Leta, koja povezuje

tri preostala kruga u jedan, sazdan od vode.

"Miloš Crnjanski radnju romana, ţivot i sudbinu likova odveć ĉesto vezuje za vodu da bi se to moglo

uzeti kao sluĉajnost,"[62] kaţe Novica Petković, primjećujući da se sve kreće uz Dunav i niz Dunav.

Prostor Seoba ĉini se ukliještenim izmeĊu dvaju onostranih realnosti, plave zvijezde i crnog sunca, te

"dobija se utisak da se on ne svršava na svojim granicama, nego se kanda produţava s onu stranu."[63]

Na jednu je stranu nedokuĉiva Polarnjaĉa, kamo se ne moţe, a na drugu neumitna konĉina, kamo se mora

- ka crnom bezdanu, "nepokretnom principu sred sveopćeg kruţenja, toĉci bez toĉke iz koje sve proistjeĉe

i u koju sve utjeĉe."[64]

Na polasku na vojnu Dafina dolazi Vuku "na obalu Dunava", da s njim provede i poslednju noć."[65]

Odatle će oni poći da prvo proĊu duţ "dveju ţivih, pravih, obala uzane reke,"[66] rijeke koja je rijeka

uţasa i smrti: špalir za biĉevanje kojim će, umjesto njih svih, kao metonimijska ţrtva i prinos, proći

Sekula. Za to vrijeme će Dafina biti na obali iste rijeke, u Zemunu, iz koje će docnije izvaditi AranĊela

Isakoviĉa, istoga dana kada je "Vuk Isakoviĉ prelazio sa pukom, celo pre podne, preko jednog uskog

brvna, kod varoši Kremasminstera, u Austriji."[67] A Dafina će, nakon što provede noć s djeverom, pasti,

povrijediti plod i leći na samrtnu postelju,"provodeći dan za danom kod prozora, nad vodom."[68] Puk će

se pak obradovati "pošavši kod Kremasminstera uz Dunav, koji im svima beše drag, jer su od njega i

došli,"[69] da bi potom stigao do Štukštata, gdje "zapoĉe (...) da gine i umire podunavski polk, na

Rajni."[70] Na rijeci Inu Vuk "vide kako se ĉun, veliki i crn, pribliţava"[71] i saznade "da mu je ţena,

gospoţa Dafina, umrla."[72] Umrla, vrišteći, kako joj se ĉinjaše, "da će je ĉuti i na drugoj obali reke."[73]

Kada se sve svrši, "udari sneg i mećava,"[74] vraćajući rijeci uzeto kao što će se vratiti i puk, osakaćen i

bez onih za kojima "se kukalo i plakalo po svim selima duţ Save i Dunava."[75] Vratiće se na rijeku koja

se ĉinila "mnogo šira, zelenkasto ţuta, puna peska."[76] Mnogo šira, jer je primila u svoj vjeĉni tok još

jedan ciklus ţivota.

Rijeka je to Leta koja opasuje Had, stanište smrti: nije ju zalud stari Grk nazvao rijekom zaborava, upravo

on koji je teško luĉio predanje od stvarnosti i koji je ţivio u trajnom sada ili barem u njegovoj iluziji: ništa

strašnije od zaborava nije mogao da pojmi. Na arhetipskom nivou, koji vlada Vukom i Dafinom, a pod

kojim podrazumijevamo simvol "koji se u knjiţevnosti ponavlja dovoljno ĉesto da se moţe razaznati kao

element totalnog knjiţevnog iskustva,"[77] Dunav je njihova Leta, koja se razdvaja i sastaje, kozmiĉka

rijeka o kojoj je govorio i sam Crnjanski; na anagogijskom nivou - kao pozornica tragedije jednoga

naciona - Dunav bi trebao biti srpska Leta, jer se onda odnosi "na knjiţevnost kao sveukupan poredak

rijeĉi."[78]

Taj je poredak, reći ćemo prateći Crnjanskog i Dţojsa, cikliĉki poredak, a ova je rijeka bliznakinja sa

rijekom Lifi, kraj koje je zaspao Fin, rijekom koja nezajazno ophodi njegov san i Finnegans Wake:

"Given! A way a lone a last loved a long the,"[79] izvire ona na posljednjoj da bi uvrla u prvu stranicu

Fineganova bdenja, u "riverrun, past Eve and Adam's, from swerve of shore to bend of bay, brings us by a

commodius vicus of recirculation back to Howth Castle and Environs."[80] Evo Lete, rijeke ophodnice

našeg trokruţja: njome zaokruţavamo lice pjesme i dovršavamo konstrukciju.

Ovim je naša geometrija skoro završena: kada uskoro pojasnimo da atribut mjesecolikosti dat Letinom

toku ima uporište u liku koji smo izveli, dakle i u tekstu pjesme, a ne samo u analogiji s Velikom Majkom

Lifi koja otiĉe "da susretne svog pretka Oca mora,"[81] moći ćemo se vratiti izvorištu Crnjanskove

geometrije i Crnjanskove misli o uzaludnosti. "Ta htonska ironija vodi poreklo iz Danteovog ĉuvenog

dela"[82] veli Slavko Leovac, potvrĊujući pišĉevo obećanje o povratku geometrijskim oblicima. Traţio je

beskrajan, plavi krug. U njemu zvezdu, a nalazio crno sunce, i oko njega krug: "simbol uništenja, mraĉnih

i zlih strasti, (...) apsolutne praznine, crne rupe s uţasnom snagom privlaĉenja i uništenja."[83]

II.5. O Crnom Mjesecu i vertikali svijeta: Sol et ejus umbre

U središtu pjesme je crno sunce koje smo već opisali i izveli, sunce Crnjanskom otkriveno kao srţ ţivota

u trenutku "u kojem se fragmenti razliĉitih stvarnosti objavljuju paralelno, a priviĊaju i iskazuju kao da su

u neprestanom kretanju",[84] veli Svetlana Velmar-Janković, kojoj i Zdenko Lešić odaje ĉast da je "prva

na konkretnom pjesniĉkom materijalu stvarno pokazala"[85] vezu Crnjanskog s dalekoistoĉnom poezijom

i mišlju.

Krug oko crnog sunca ĉini rijeka ĉiji je tok - tok odlaska, umiranja i povratka, koji zapoĉinje drugim a

dovršava devetim granesijem. Pogleda li se kako je postavljen Tai-gi-tu, vidimo da se ta dva granesija

nalaze na vertikali duţ koje su i obodne taĉke kojima prva reĉenica šestog granesija spaja obje središnje

reĉenice pjesme i oba njena univerzalna iskaza. Poveţemo li ta dva granesija/poglavlja linijom koja ĉini

univerzalni iskaz petog granesija koji dijeli subjekat sa drugim i ĉetvrtim granesijem, naša kruţnica će se

raširiti u elipsu, grafiĉki prikaz jajeta svijeta, već drugog kojeg pominjemo u radu i umećemo u shemu:

jaje jednog svijeta je ono plavo, jaje drugoga svijeta je ono crno. Oba su parnjaci u istom kozmosu, a

izmeĊu njih je rijeka kojoj zbore "Vršnjaci smo vodo, dva sveta dvojnici".[86]

Evo tog tajnog lica: Tai-gi-tu ovdje opasuju dva mjeseca: vrhovi prvoga, koji ĉine treće i osmo granesije,

desna strana kretanja pjesme, strana statiĉka koja pripada redu zemaljskom, na našoj su lijevoj strani; na

našoj je desnoj strani ona strana koja je dinamiĉka, saĉinjena od ĉetvrtog i sedmog granesija. Prvi mjesec

je "srebro, znak mladog meseca",[87] drugo pak "ţiva, /znak/ starog meseca,"[88] zajedno su "slijepa

mrlja ovjenĉana ognjem koja poništava mjesto kojemu stremi."[89] Polumjesec je takoĊe simvol i

jednorogova roga, muški dakle: "Istodobno on je i pehar, koji kao ono što sadrţi ima ţensko znaĉenje.

Posrijedi je, dakle, 'sjedinjujući simbol' što daje izraţaj dvospolnosti arhetipa."[90] Dva takva, okrenuta

jedan nasuprot drugom znak su sukoba i katastrofa kozmiĉkih razmjera, primjerenih anagogijskom nivou

na kojem je djelo i utemeljeno: najtamniji od svih simvola, crni mjesec. To je apokalipsa koju puk i

nacion Vuka Isakoviĉa, Dafine i Miloša Crnjanskog ne zaziva i ne oĉekuje nego raznosi sa sobom,

lutajući za plavom zvijezdom što vlada nebom koje mu plaĉa ne prima.

U kakvom se kozmosu susreću plava zvijezda i crno sunce? pitali smo se: sada, kada smo tajanstvo

Sadrţaja raskrili, taj kozmos sagledavamo nesmetano. On je saĉinjen od tri kruga: plave zvijezde, rijeke

ophodnice i crnoga sunca. Jezgrena metafora ovog ukletog univerzuma je crni mjesec, simvol katastrofe

koji je najdublji sloj "tajne pjesme" Miloša Crnjanskog.

Sama pjesma je, ponavljamo, znana odavno: i Muharem Pervić kaţe da "kada ova poglavlja ĉitamo jedno

za drugim, ĉitamo ih kao pesmu,"[91] a njenoj verifikaciji u nauci o Crnjanskom se pridruţio i Zvonko

Kovaĉ kada je naglasio ţelju pišĉevu da što više koncentriše perceptivni utisak, skoro do slike, "pa otuda i

usporedbe strukture Seoba sa strukturom pjesme."[92]Najdalje je u tome otišao Radovan Vuĉković koji je

od naslova poglavlja saĉinio pjesmu, koja je okosnica Seoba, "a roman njen najbolji komentar"[93] veli

on. Naše je bilo da je ocrtamo.

Disputu sa "saĉinjavanjem" pjesme već je posvećen jedan uvodni odjeljak; treće poglavlje takoĊe pripada

jednom disputu. On se vodi s Petrom Dţadţićem i više je latentan no namjeran, ali ćemo ga se prihvatiti

tek nakon što ponudimo još nekoliko naznaka vantekstualnih potvrda konstrukcije kojoj je pripalo ovo

poglavlje.

Rijeĉ je prvo o pominjanom pismu Ivi Andriću, od 8. novembra 1927., neposredno prije pojave prvog

nastavka Seoba u "Srpskom knjiţevnom glasniku" od 1. decembra istoga ljeta. "Ĉitam Ji-kinga",[94]

kaţe, usred rada na svom magnum opus-u, a samo dvije godine nakon što je u istom ĉasopisu objavio spis

o poeziji Japana. Ruka pisca je neizreĉeno ali nesumnjivo ucrtala Tai-gi-tu u središte Sadrţaja: priĊemo li

rijeci koja taj znak ophodi, a moramo reći: ĉinimo ovo post festum, moramo se opet uteći alhemijskom

redu da bismo obrazloţili znaĉenje posljednjeg podnaslova ovog poglavlja, a i da bismo dali naslutiti

dubinsku strukturu kozmosa kojeg ćemo suprotstaviti Dţadţićevom.

Istraţiti Crnjanskovo znanje o alhemiji, bilo bi znaĉajno; ovdje ćemo se zadovoljiti ĉinjenicom da je

poznavao Fausta: "ona (alhemija) je zasigurno dosegla vrhunac u oblikovanju Geteova (Goethe)

religijskoga svjetonazora, kakav se pojavljuje u Faustu,"[95] kaţe Karl Gustav Jung (Carl Gustav Jung).

A njegov pisac je (oĉevidno je da se opet ubrzano krećemo preĉicom analogije) koristio jedan

Paracelzusov (Paracelsus) tekst, koji nas upućuje na shemu Sadrţaja:

"Jedno je kralj, a šest su sluge i sin: to su kralj Sunce i šest ophodnica, (...) Osmi se ovdje ne pojavljuje.

(...) Kako je ovaj još "moćniji" od prvoga, moţe mu pripasti kruna."[96] Kralj Sunce je dakako Polarnjaĉa

(prvo i deseto granesije), šest ophodnica - Leta saĉinjena od šest ophodnih poglavlja, koja je istovremeno

i zemlja "postavljena u sredinu izmeĊu svjetla i tame"[97] sa ilustracije Sol et ejus umbra iz Majerovog

(Meier) djela Scrutinum chymicum iz 1687. Sjenka se nalazi na mjestu na koje smo mi postavili Tai-gi-tu,

te u drugaĉijem obliku ponavlja naš lik. Sunce i njegova sjenka: plava zvijezda sa svojim tamnim

pratiocem, zemlja je ono mjesto odakle se ide dole ili gore - središnja preĉka na vertikali svijeta.

O toj vertikali nam neuporedivo zbori onaj na koga je već upozoreno i prema kojem će Dţadţić sazdati

svoju shemu. Taj, na koga se pozivao i sam pjesnik Sadrţaja, i ĉije je djelo samo beskrajnom usloţenošću

uporedivo sa Dţojsovom sagom o Velikom Snu, jest Dante Aligieri.

Napomene

1 Novica Petković, San Vuka Isakoviĉa, op. cit., str. 310

2 Pavle Zorić, Struktura poetske proze Miloša Crnjanskog, u zborniku radova Knjiţevno delo Miloša

Crnjanskiog, op. cit., str. 222

3 Radovan Vuĉković, Osnovne crte simbolike i strukture romana Seobe, op. cit., str. 113

4 Op. cit., str. 113

5 Op. cit., str. 113

6 Mihailo Stevanović, Gramatika srpskohrvatskog jezika, Obod, Cetinje, 1983, str. 280

7 Nikola Milošević, Roman Miloša Crnjanskog, problem univerzalnog iskaza, Srpska knjiţevna zadruga,

Beograd, 1970., str. 9

8 Op. cit., str. 9

9 Berislav Nikolić, Jezik u Seobama Miloša Crnjanskog, u zborniku radova Knjiţevno delo Miloša

Crnjanskog, op. cit., str. 236

10 Nikola Milošević, Roman Miloša Crnjanskog, op. cit, str. 145

11 Op. cit., str. 10

12 Pierre Grison, Krug, u knjizi J. Chevalier, A. Gheerbrant, Rjeĉnik simbola, Nakladni zavod Matice

hrvatske, Zagreb, 1989. (treće izdanje), str. 321

13 Eva Meyerovich, Krug, u knjizi Rjeĉnik simbola, op. cit., str. 323

14 Op. cit., str. 497

15 Op. cit., str. 498

16 Op. cit., str. 498

17 Op. cit., str. 499

18 Op. cit., str. 499

19 Vladimir Biti, Interes pripovjednog teksta, Sveuĉilišna naklada Liber, Zagreb, 1987, str. 5

20 Op. cit., str. 5

21 Op. cit., str. 5

22 Op. cit., str. 201

23 Mihailo Stevanović, Gramatika srpskohrvatskog jezika, op. cit., str. 279

24 Dr Stanimir Fempl, Dualizam u kosmosu, "Teološki pogledi" br. 4/76, str. 284

25 Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta, Stari Zavjet preveo Đuro Daniĉić, Biblijsko društvo, Beograd,

str. 46

26 Navedeno prema dr. Stanimiru Femplu, Dualizam u kosmosu, op. cit., str. 284

27 Rjeĉnik simbola, op. cit., str. 320

28 Op. cit., str. 321

29 Otac Justin (Popović), Podviţniĉke i gnoseološke glave, u knjizi Put Bogopoznanja, Manastir Ćelije

kod Valjeva, Beograd, 1987, str. 155

30 Rjeĉnik simbola, op. cit., str. 815

31 Solomon Markus, Matematiĉka poetika, op. cit., str. 27

32 Navedeno prema knjizi Rajmunda Kuparea, Govor umjetnosti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1987,

str. 33

33 Petar Dţadţić, Prostori sreće u delu Miloša Crnjanskog, Nolit, Beograd, str. 84

34 Op. cit., str. 85

35 Miloš Crnjanski, Seobe, Geca Kon, Beograd, 1929., str. 4

36 Op. cit., str. 4

37 Op. cit., str. 220

38 Op. cit., str. 183

39 Op. cit., str. 220

40 Op. cit., str. 183

41 Op. cit., str. 174

42 Op. cit., str. 175

43 Op. cit., str. 175

44 Izlazak 24: 10, Sveto Pismo Starog Zavjeta, op. cit., str. 64

45 Miloš Crnjanski, Serbia, u knjizi Straţilovo, Rad, Beograd, 1988, str. 13

46 Rjeĉnik simbola, op. cit., str. 77

47 Dr Pavle Vasić, Uvod u likovne umetnosti, Univerzitet umetnosti, Beograd, 1988, (ĉetvrto dopunjeno

izdanje), str. 105

48 Dţon Blofeld, JI ĐING Knjiga promene, Deĉje novine, Gornji Milanovac, 1982, str. 45

49 Miloš Crnjanski, Pesme starog Japana, op. cit., str. 315

50 Novica Petković, San Vuka Isakoviĉa, op. cit., str. 268

51 Muhamed Muminović, Astronomija, Akademijsko astronomsko društvo, Sarajevo 1977, (treće

izdanje), str. 215

52 Op.cit., str. 214

53 Novica Petković, San Vuka Isakoviĉa, op. cit., str.

54 Svetlana Velmar-Janković, Pesnik trenutka koji nestaje, u knjizi Miloša Crnjanskog Sabrane pesme,

op. cit., str. XXXI

55 Op. cit., str. XXXI

56 Rjeĉnik simbola, op. cit., str. 658

57 Miloš Crnjanski, Pesme starog Japana, op. cit., str. 314

58 Miloš Crnjanski, Seobe, op. cit., str. 220

59 Osvald Špengler, Propast Zapada, op. cit., str.

60 Petar Dţadţić, Prostori sreće u delu Miloša Crnjanskog, op. cit., str. 87

61 Milo Lompar, Ime Pavela Isakoviĉa, "Delo", str. 203

62 Novica Petković, San Vuka Isakoviĉa, op. cit., str. 271

63 Op. cit., str. 273

64 Rjeĉnik simbola, op. cit., str. 841

65 Miloš Crnjanski, Seobe, op. cit., str. 5

66 Op. cit., str. 29

67 Op. cit., str. 53

68 Op. cit., str. 71

69 Op. cit., str. 91

70 Op. cit., str. 121

71 Op. cit., str. 152

72 Op. cit., str. 152

73 Op. cit., str. 155

74 Op. cit., str. 201

75 Op. cit., str. 206

76 Op. cit., str. 209

77 Northrop Frye, Anatomija kritike, op. cit., str. 401

78 Op. cit., str. 401

79 James Joyce, Finnegans Njake, Penguin Books, str. 628

80 Op. cit., str. 3

81 Thomas Cowan, O Fineganovom bdenju, op. cit., str. 105

82 Slavko Leovac, Romansijer Miloš Crnjanski, str. 71

83 Rjeĉnik simbola, op. cit., str. 835

84 Svetlana Velmar-Janković, Pjesnik trenutka koji nestaje, op. cit., str. XXXI.

85 Predgovor, u knjizi Miloša Crnjanskog Sumatra i druge pjesme, Veselin Masleša, Sarajevo, 1981, str.

29

86 Aco Šopov, Jezero pored manastira, u knjizi Antologija savremene makedonske poezije, Prosveta,

Beograd, 1985, str. 72

87 Zmija i zmaj, uvod u istoriju alhemije, Prosveta, Beograd, str. 161

88 Op. cit., str. 161

89 Rjeĉnik simbola, op. cit., str. 835

90 Carl Gustav Jung, Psihologija i alkemija, Naprijed, Zagreb, 1984, str. 485

91 Muharem Pervić, Pesnik romana, op. cit., str. 105

92 Zvonko Kovaĉ, Poetika Miloša Crnjanskog, Izdavaĉki centar, Rijeka, 1988, str. 144

93 Op. cit., str. 145

94 Radovan Popović, Ţivot Miloša Crnjanskog, op. cit., str. 115

95 Carl Gustav Jung, Psihologija i alkemija, op.cit., str.

96 Op. cit., str. 171-2

97 Op. cit., str. 171-2

III. O vertikalnome kosmosu, dvoputome Odiseju i labudu nade

III.1. O luĉi mikrokozma Miloša Crnjanskog: aplikacija sheme Sadrţaja na shemu danteov(sk)u

Osvrnemo li se na prethodne stranice, vidimo da se naš plan većim svojim dijelom ostvario: u prvom

poglavlju smo pokazali porijeklo pjesme koju je Miloš Crnjanski sakrio u Sadrţaj Seoba i vidjelo se da je

ono u anagogijskome ustrojstvu Seoba samih. U drugom poglavlju smo izveli lik te pjesme pomoću samo

jedne geometrijske alatke, šestara, i ustanovili da se ispod maske drevnog istoĉnjaĉkog simvola Tai-gi-tu

krije alhemijski znak crnog mjeseca, znak propasti i smrti.

Naslikali smo tad, kako bi rekao sam pjesnik, veze dotad neposmatrane i uvidjeli da se izmeĊu tog

Mjeseca i beskrajna plavoga kruga (i u njemu zvezde), slio sav kozmos Miloša Crnjanskog, univerzum

gdješto mnogo odreĊeniji od onog kojeg je Petar Dţadţić ucrtao u shemu kojom je on dovršio svoju

sintezu. Primjetio je Dţadţić, doduše, da je Dante dao "sliĉnu šemu, u koncepcijski drukĉijoj viziji,

utemeljenoj na religioznoj imaginaciji hrišćanskog tipa,"[1] te da "linije koje bi ocrtale duhovnu šemu

Crnjanskovih dela, opisivale bi krugove, poput onog u Seobama, ĉiji se preĉnik širi u beskraj, zatim

vertikalnu liniju, koja oznaĉava put naviše, ka prostoru imaginativne ekstaze, onda vertikalnu liniju

usmerenu nadole - Pad."[2] Istovremeno, on odbija upliv Danteov na "duhovni profil crnjanskovske

(nehrišćanske) stvarnosti,"[3] svodeći Aligijerijev uzlet na - arhetip:

I Ravan prostora sreće: Sumatra, Novaja Zemlja, Alpi, visoki vrhovi Urala, "Serbia", "Rosija", "Beograd"

(iz Lamenta), Fruška gora; beskrajni plavi krug, sneg i led na visinama, nebesa, boje, blesak, sjaj, daljine,

kolorisane bistre vode, vazduh, Sunce, zornjaĉa; labud, jang

II Ravan Svakodnevice: Neutralna, bezliĉna stvarnost, koja stalno opominje subjekta na starenje, na

delovanje Kronosa, na hod smrti

III Galicijska bojišta, bolesniĉka postelja, "topovske hrane" Petra Rajića: moderni Vavilon - London; usta

mraka: podzemna ţeleznica; stvarnost subjekta iz Lamenta, kormoran (koji govori "glas svake sreće tone

u okean")

Kada smo dovršili shemu, vidjeli smo mogućnost da taj raskol barem ublaţimo i ponudimo naznaku za do

sada samo slućenu klasifikaciju djela i svijeta Miloša Crnjanskog. To ne znaĉi da će se ovaj tekst nadnijeti

nad ono što mu nije dato da zakrovi, jer je njegova sintetiĉnost, kako je reĉeno, viĊena samo u

naznakama. Ne znaĉi to, doduše, ni da ćemo priĉu dovršiti u metaforama jer nas geometriĉnost naše

sheme obavezuje na jasnost, a njena nas preciznost daruje moći da prikaţemo shemu Danteovu i shemu

Dţadţićevu ne suprotnima nego dopunjavanjem. Da shema koju ćemo dobiti kada oplodimo našu shemu

Dţadţićevom neće biti suprotna onoj pjesnika Komedije biće još jasnije kada, u narednom odjeljku,

pokaţemo kako voĊeni nadom pišĉevi junaci prohode kroz taj svijet.

Ravan prostora sreće u nas je u posjedu jednog simvola kojeg Crnjanski nikada nije ponovio: zvijezde

Polarnjaĉe. Ona nije jang, jer je jang upisan u Crno sunce, ĉija je tamna moć posljedica upravo neumitne

smjene ciklusa u istoriji. "Beskrajan, plavi krug. U njemu zvezda" jest naĉelo, kako kaţe episkop Nikolaj

(Velimirović), "iznad Istoka i Zapada" i s onu stranu dobra i zla, predukus Bogojavljenja, epifanije; izvan

hoda smrti i prolaznosti, ona je sušta "ikona" (u svom izvornom znaĉenju) hrišćanske predstave Neba.

Ravan podzemlja (Pada) jest i jin i jang, crno sunce koje sve pretvara u prah, strašni saputnik plave

zvijezde koja svojom pojavom postaje muĉitelj onih koji se ka njoj kreću, a stići ju ne mogu. Ona, koja

"kao da opisuje veliki smisaoni luk sve tamo do završnog poglavlja"[4] trebala bi biti blagovještena

sjajnom zvijezdom Danicom, koja oglašava dveri zemlje koju polarnjaĉa obasjava.

Ravan svakodnevice je ime koje je Dţadţić dao sferi koju smo mi nazvali rijekom ophodnicom, rijekom

zaborava: Letom. Ona dijeli svijet utopijski: Novu Serbiu, Hiperboreju, Rosiju i Beograd, sve ono što je

pridruţeno prostoru sreće od onog pridruţenog ravni podzemlja: od Austro-Ugarske, galicijskih bojišta,

modernog Vavilona - Londona. Leta je ime dato tragediji bitija kozmosa Crnjanskoga. Ona ne "opominje

subjekta na starenje, na delovanje Kronosa, na hod smrti,"[5] već ga smrti vodi: svi su primorani da umru

i iz te smrti, u Crnjanskoga, spasa nema. Postoji samo neka neodreĊena nada: tragedija njegovog kozmosa

jest u nepoznavanju epifaniĉkog posrednika, vodiĉa koji bi jedan zlehudi nacion uveo u carstvo

Polarnjaĉe.

Ono što nedostaje jest zornjaĉa, Danica, zvijezda crvena kao što je onaj (od dva) plašta ovaploćenog

Boga-Logosa koji oznaĉava njegovu boţansku prirodu; zvijezda Zornjaĉa je ta za kojom je pisac ţudio da

mu se objavi, jer bi znaĉila mogućnost pristupa plavoj zvezdi, mogućnost sjedinjenja s boţanskim;

zvijezda Sjevernjaĉa je ta pod kojom se tragedija odigrava.

Tri naša kruga su zaista tri prerasporeĊene ravni Dţadţićeve i tri svijeta Danteova. Zvezda je Raj, Crno

sunce - Pakao, Leta pak Ĉistilište, besmisleno u ĉinjenici da vodi samo u Ad. Tri koncentriĉna kruga se

redaju i po dubini kojom se junaci Crnjanskoga spuštaju sve dublje u smrt, sluteći zlo a nadajući se

svjetlini; ali njihov put ništa ne osvjetljava, jer oni svjetlost i ne zazivaju: put kojim bi boţansko sišlo

meĊu njih, njima je nedostupan, i oni su upućeni na to da svoju duhovnu potragu za boţanskim

eksteritorizuju iz sebe i krenu u potragu za zemljom koja će imati atribut boţanskog. Pogledajmo taj put

kojim prohodi vjeĉni Odisej Miloša Crnjanskog voĊen nadom koja nema obliĉje Beatriĉino.

III.2. Tok reinkarnatorni i tok vaskrsni: Pad i Uspenje principa Nade

Dva glavna toka Crnjanskova djela, tok poetski i tok prozni, kristalno su jasni, i mislimo da je to

nesporno. Poetski tok poĉinje Lirikom Itake, a nastavlja se Straţilovom, Serbiom i Lamentom nad

Beogradom, dok tok prozni poĉinje Dnevnikom o Ĉarnojeviću, nastavlja Seobama i Drugom knjigom

Seoba, a dovršava Romanom o Londonu. Ostali aspekti rada Crnjanskog i ostala njegova djela - sve je u

sluţbi ovih i ka njima ustremljeno, jer se sve u njima sintetizuje.

Već smo pokazali "da je vasiona ĉistilište"[6] kod Crnjanskog, ali su ĉistilište za njega i ovo "sporedno"

djelo i "sporedni" aspekti njegova rada: Suzni krokodil, u kome je Crnjanski "pošao od ĉestog i davno već

iskrzanog motiva, od braĉnog trougla,[7] razrada je odnosa iz Seoba, odnosa Vuka, Dafine i AranĊela, a u

istom se romanu saopštava i da je jedina "utjeha nacionalni kolektiv, on njime hoće da se bavi."[8] Lola

Montez, iz Kapi španske krvi, je femme fatale koja u sebi nosi Dafinu kao i gospoĊu Boţić iz Druge

knjige. Nikola Tesla (onaj koji je stigao u Novu Zemlju!) je iskorišten da se prozbori o "ĉoveku jedne

ţene" kakvi su Pavel Isakoviĉ i knez Rjepnin, ali i da obnovi "temu i motiv seoba i lutanja i sve ono što

ĉini i opredeljuje sudbinu doseljenika."[9] Svi putopisi pišĉevi potraga su za onim od nebesnoga što se

ogleda u zemaljskome; za odsjajem Polarnjaĉe se traga od Pariza (Finistere) preko Naših nebesa (u kojem

se otpoĉinje "iz prošlosti, mutnog bezdana"[10]) do same zemlje nordijske (Kod Hiperborejaca). Sveti

Sava je ono što junak bez identiteta i imena u Suznom krokodilu ne moţe da bude: neko ko se imena

(Rastko) odrekao zarad sudbine svog naciona. MikelanĊelo (Michelangelo), koji je "po stihovima

Danteove Boţanstvene komedije naslikao Sikstinsku kapelu"[11] jest onaj u kojem se zrcali pojam

umjetnika; Knjiga o njemu ima neĉeg geteovskog u sebi"[12] jer je suma rada od nekoliko desetljeća,

veliki autoportret i posljednje djelo pišĉevo, njegova "uteha u ţivotu".[13]

Ovo o grupisanju Crnjanskovih djela nije bilo presmiono ustvrditi: samo se rijetki usuĊuju, a propos

najprije Kapi španske krvi, uputiti ka "osporavanju 'opšteg mesta' kritiĉke presude po kojoj je isto delo

'minorna' ili bezvredna tvorevina, nedostojna potpisa Miloša Crnjanskog."[14] Ĉak ni tada to nije pokušaj

da se ovaj roman umetne ispred ili iznad neĉeg iz glavnog toka, makar cilj bio i "osvetliti i predoĉiti jednu

od vertikala metafiziĉke dimenzije tog remek-dela evropske kulture":[15] Ovako strogo premjerene,

Seobe samo rastu.

Ono što jeste smjelo, to je reći da se sva ĉetiri djela iz oba glavna toka vezuju u parove, pri ĉemu svaki

tok dobija zasebno ime. Parovi su, od Dnevnika o Ĉarnojeviću i Lirike Itake poĉevši, Seobe i Straţilovo,

Druga knjiga Seoba i Serbia, te Roman o Londonu i Lament nad Beogradom. Odemo li korak dalje, reći

ćemo da vezivno tkivo izmeĊu parova ne ĉini dijahronija nego struktura djela, koja je i kljuĉ za ĉitanje

pišĉevog kozmosa. Već smo, u odjeljku o anagogijskoj metrici Seoba, istakli ĉinjenicu da Liriku Itake

samo stihovna organizacija dijeli od Dnevnika, dok je idejno ovaj par nedjeljiv, pa ga i Slobodan Rakitić

u studiji Od Itake do PriviĊenja naziva samo poezijom.

Saobrazno takvom dostignuću postupa i Aleksandar Petrov, tvrdeći o poemama pjesnikovim da "analize

pokazuju da je taj 'spoljašnji' element pesniĉkog dela u stvari strukturalni faktor prvog reda,"[16]misleći

pri tom na meĊusobnu uslovljenost duţine i kompozicione istanĉanosti. Nadovezujući se na Petrovljev

ogled o strukturi, a kazujući o duhu poeme, Hatidţa Krnjević je naslutila i potvrdila klasifikaciju kakvu

ćemo mi predloţiti: "Straţilovo je poĉetak disonantnog raslojavanja jedne sloţene duševne osećajnosti i

duhovne osetljivosti. U poemi Serbia ta će disonanca postati vrelo dramatiĉne i gorke ispovesti, a Lament

će dve glavne, uvek prisutne, suprotnosti konaĉno odvojiti zauvek".[17] Straţilovo je jednako strogo

komponovano, "ĉini nam se, konstituisano, na principu organizovanja fuge,"[18] kao što je za Seobe

utvrdio Novica Petković; uz njegovu se pomoć i ovdje pokazalo kako je "ĉudnovata oblikovna sliĉnost

knjiţevnosti i matematike."[19] Nanizali su se tako u jedan red geometrija, umjetnost fuge i umjetnost

rijeĉi, vezujući Seobe i Straţilovo trostruko.

Druga knjiga Seoba i Serbia će potom ponavljati poneke od motiva prethodećeg im para, kao iz sjećanja,

koje se raspršilo kao i njihova struktura. Muharem Pervić pokušao je pokazati da se pjesma prvih Seoba

moţe nastaviti naslovima poglavlja Druge knjige, ali to moţda sada i nije lako. Pripovjedaĉ je već ovdje

mnogo udaljeniji od pripovijedanoga no što je bio u Seobama, a potpuno su neuporedivi njegova pozicija

i ich-forma kojom Dnevnik pripovijeda Petar Rajić.

Dno ohlaĊenosti će se dostići u Romanu o Londonu, u kojem će se bezosjećajno, u Prvoj glavi romana,

saopštiti da kneza Rjepnina ĉeka smrt; isti gorak ukus dijeli i onaj glas Lamenta nad Beogradom "što viĉe:

zrak svake sreće tone u Okean."[20] Konaĉno, ovim posljednjim parom se dovršava i Crnjanskovo

promišljanje forme: od Lirike i Dnevnika do Romana i Lamenta, ĉiji je drugi glas - glas nade.

Glas je to Odisejev, glas junaka najveće poeme ĉovjeĉanstva, kako njegov ep vide Crnjanski i Dţojs.

Crnjanskijev se Odisej, na poĉetku, vraća iz Haosa na Itaku koja je nesumnjivo pogrešna: ovo nije zemlja

koju ţelimo i nijedna zastava što se vije - naša nije. Lirika i Dnevnik su nigredo, crna masa iz koje će

alhemijski proces zapoĉeti, tuĊina iz koje će Odisej krenuti. Jedan put Odisejev - kako će mu ga Crnjanski

zacrtati - je onaj u kojem se ishod, smrt, pokušava pobijediti ostavljanjem duhovnih potomaka za sobom u

nadi da će jedan od njih dospjeti u zemlju obasjanu Polarnjaĉom, u kojoj smrti nema. U tom će toku biti

proza Crnjanskoga i glavni junaci njeni. To je tok kolektivni i njegova sudbina - padaće u ovom toku i

istodobno iznositi drugi tok, kojim neskriveno zbori jedno lice - pjesnik sam.

Reinkarnatorno-prozni tok zapoĉinje zbilja tek Vuk Isakoviĉ, koji vodi svoj polk beskrajnom, plavome

krugu, sanjajući ga kako bdi nad Rusijom: on kreće u potragu. Ali kada se vrati s vojne, ţivjeće samo da

taj san prenese nekom ko će za put u Rosiju, u visinu, imati snage. "To spasenje", britko veli Stanko

Korać, "ostaće samo san koji se sanja i onda kada smo budni i koji vodi u Drugu knjigu Seoba."[21] Tom

će Drugom knjigom prohoditi njegov posinak Pavel, sanjajući na nogama i snovideći Rosiju; a kada njoj

stigne, u provinciju nazvanu Nova Serbia, vidjeće da je u nju stiglo samo ime: "Servija se otselitsja ne

moţet."[22] Od svih vrijednosti i snova, na kraju posljednjeg poglavlja Druge knjige ostaje, na najvišem

aksiološkom mjestu, Pavlova ljubav prema prvoj ţeni, ĉiji je grob ostao daleko za njim. Seobe se

završavaju Dafininom smrću i njenom sahranom "na bregu, više sela, iza kuće Vukove, kraj groba Lazara

Isakoviĉa, koji beše vidan, iz daleka, sa ravni."[23] Pod brijegom je u Dantea - Ĉistilište, ali njega kod nas

ni u shemi (gdje ga je zamijenila rijeka ophodnica) ni na kraju Druge knjige nema. Ostaje, opet, grob:

"znamo samo to, da je, u svojim pismima, pominjao ono plavo kube, od olova, na ţeninoj grobnici,

moleći da ga ĉuvaju i opravljaju.

Ono je bilo vidno, izdaleka, iznad poljana u ţitu.

(...) Za Pavla to kube bio je znak, izdaleka, da ima nešto neprolazno u ljubavi.

To se ne moţe otseliti."[24]

Vuk Isakoviĉ se na kraju Seoba ipak nadao, jer grob ţenin nije bio odreĊujući ni za njega ni za nacion.

Pavel Isakoviĉ - njegov posinak koji je odbio oĉuhovu ţelju da se oţeni i za obojicom ostavi traga - na

ovom svijetu nade više nema: beskrajan, plavi krug i u njemu zvijezda sveo se na kupolu nad ţeninom

grobnicom, tamo daleko u planinskoj Serbiji. Kupola, u vizantijskoj arhitekturi - nebo koje je zakrilo

zemlju, pod sobom hrani posljednje zrno ljubavi. Naciona više nema, jer će ga nakon svih muka progutati

ne Marija Terezija već Rusija. Sedamnaest godina nakon njihovog naselenija, u Rusiji se pojavila "ĉudna

fatamorgana na nebu. Koja se zove Aura Borealis,"[25] a stotinu pedeset godina nakon što se doseliše,

"godine 1900, nije naĊen, serbski, NIKO!"[26] Otkud onda

"Ima seoba.

Smrti nema!"[27]

i otkud se onda seobe nastavljaju vjeĉno?

Nastavljaju se one, ne da bi se ovjeĉnile no da bi bile okonĉane, u Romanu o Londonu. Knjaz Rjepnin je

Rus, mogući potomak onih koji su se u Ruse pretopili, kaţnjen za to pretapanje bolešću onih koji su se u

ruski organizam sluĉili: lutanjem. On, obnovljeni Pavel Isakoviĉ, kaţnjen je nevoljnim izgnanstvom u

moderni Vavilon - London. Rjepnin, za razliku od staroga Isakoviĉa, ima suprugu ţivu i vrlo dobro zna

kakvu dragocjenost ima. Problem je u tome što za kneza samoga ne postoji vrijednost ni budućnost: on

ţivi u prošlosti, svojoj i svoga naroda, u središtu Crnoga sunca u stvari, a takav ţivot u prošlosti i od

prošlosti "okonĉan je jedino mogućim i jedino logiĉnim ishodom - trijumfom destruktivnih energija

ţivota,"[28] knezovim samoubistvom. Njegovo tijelo nestaje u beskrajnom, plavom okeanu, koji se

ljeskao zelenim u noći kada Rjepnin okonĉava svoje bitije unutar zvijezde crne kao ta noć. "Samo je sa

svetionika, na visini te velike stene, kojim se park završavao, treperila jedna svetlost, cele noći, trepetom,

kao da, tu, zemlja pokazuje neku zvezdu."[29]

Ovo je zvijezda o kojoj ne znamo ništa, ĉak nismo sigurni ni u njeno postojanje. Ona u roman ne pripada i

sjeća nas neĉeg drugog: polarne zvijezde, moţda, ali i zaĉetog djeteta knezovog o kome takoĊe ne znamo

ništa, naroĉito ne da li će ono zvijezdu, Polarnjaĉu, naslućivati i za njom tragati. Odagnavši njegovu

majku u Novu zemlju, Ameriku, knjaz je od sebe odagnao i sve ono što su selbari, nosioci

reinkarnatornog toka Crnjanskijevih djela, nosili sobom, jer je NaĊino ime, opet, omen. Ako je ona NaĊa

od Nataša, onda je ona u stvari - Anastasia, ponašeno: Vaskrsija; NaĊa li je od Nadeţda, ona je Nada.

Oboje je od sebe odagnao knez Rjepnin, i nadu i vaskrsenje, i oboje je, odrekavši se reinkarnacije, prizvao

Miloš Crnjanski.

III.3. O poĉetku i kraju: ime onog što ostaje

Pada se, u Crnjanskoga, od Dnevnika o Ĉarnojeviću do Romana o Londonu. Odjek Pada se razlijeţe i u

njegovoj poeziji, udvojenoj u spoznaju Pada i njegovo odbijanje. Prepliće se kroz nju, još od Straţilova

poĉev, spoznaja da je sve prah i potraga za zornjaĉom, sjajnom zvijezdom Danicom. No tek će se u

Lamentu prepoznati stanište zornjaĉino, mjesto kojem, uprkos naslovu, ime neće biti spomenuto u pjesmi,

pa nećemo znati da li se pjesnik obraća gradu ili biću; a slutimo: govori on i jednome i drugome, gradu-

biću, predvorju iza koga će da se "Tvoja zora zaplavi"[30] i ka njoj će, iznad Crnog Sunca i preko Lete,

izvan svijeta kojim vladaju a ne ostaju ni jang ni jin, uzletjeti i uznijeti se Crnjanskova nada u mjesto u

kojem nema besmisla ni smrti i u kojem sve vaskrsne i zaigra pa se vrti. Uznio se u Lamentu On, ĉije je

ime "kao iz vedrog neba grom"[31], u carstvo Polarnjaĉe i ostao posljednji stih Miloša Crnjanskog.

A na labudu koji mu je slijedio u stopu nalazio se pjesnik Seoba i peĉat smrti bio mu je utisnut na ĉelo.

ZAKLjUĈAK

Rad naslovljen Crno sunce, i oko njega krug se sastoji iz tri dijela, od kojih svaki zahvata djelo Miloša

Crnjanskog razliĉitim zamahom i na razliĉitoj dubini.

Prvi dio rada se bavi mogućnostima metoda analogije za istraţivanje djela pisca Straţilova, potom

predoĉava mogućnosti analogije izmeĊu geometrije i umjetnosti rijeĉi, da bi napokon iznio da je suštinski

predmet cijeloga rada pjesma saĉinjena od naslova poglavlja romana Seobe, tj. njegov Sadrţaj. Na kraju,

analogijom s Finnegans Wake i još nekoliko anagogijskih djela, daje se kontekst romana i rada, te se

prema njemu odreĊuje i textus receptus.

Drugi dio se bavi izvoĊenjem analogije izmeĊu plana sadrţaja, pohranjenog u pjesmu, i nekih

geometrijskih struktura. Usput se pokaţe da je taj, prvenstveno: mistiĉki, sadrţaj uronio u strukturu

pjesme do najdubljih njenih slojeva. Geometrijskim postupkom, pjesma se pokazuje kao trokruţni

univerzum, na ĉijem obodu je zvijezda Polarnjaĉa, a u središtu njen mraĉni oponent, drevni kineski

simvol cikliĉnosti Tai-gi-tu.

Trećem dijelu je povjereno da pokaţe mogućnost aplikacije pronaĊene sheme na cjelokupan kozmos

pisca Serbie, te da nagovijesti kako je Lamentom nad Beogradom pjesnik, voĊen nadom, narisao obris

mogućnosti da razriješi opoziciju Polarnjaĉe i Crnog sunca, kojom su rastrzani svi koje je ikad unio u

svoje djelo.

Posljednja reĉenica duguje se Hermanu Brohu (Hermann Broch), ne (samo) zato da bi se pjesnik Seoba

uporedio s Virgilijem, već da bi se analogijom s njenim zloslutnim telosom i na opoziciji s njim, uzdigao

princip nade, kao zvijezda vodilja, zornjaĉa pjesnikova.

Napomene

1 Petar Dţadţić, Prostori sreće u delu Miloša Crnjanskog, op. cit., str. 267

2 Op. cit., str. 267

3 Op. cit., str. 268

4 Nikola Milošević, Roman Miloša Crnjanskog, op. cit., str. 115

5 Petar Dţadţić, Prostori sreće u delu Miloša Crnjanskog, op. cit., str. 269

6 Muharem Pervić, Pesnik romana, op. cit., str. 78

7 Stanko Korać, Miloš Crnjanski: Suzni krokodil, u knjizi Srpski roman, op. cit., str. 236

8 Op. cit., str. 243

9 Muharem Pervić, Pokušaj biografske drame, u knjizi Premijera, str. 10

10 Miloš Crnjanski, Naša nebesa u knjizi Putopisi, str. 9

11 Stevka Šmitran, Crnjanski i MikelanĊelo, str. 18

12 Op. cit., str. 74

13 Op. cit., str. 18

14 Dragoš Kalajić, Predlog nove, razliĉite, lektire romana Kap španske krvi, u knjizi Miloša Crnjanskog

Kap španske krvi, Knjiţevne novine, Beograd, 1985, str. 173

15 Op. cit., str. 174

16 Aleksandar Petrov, Poezija Crnjanskog i srpsko pesništvo, Nolit, Beograd, 1988, (drugo izdanje), str.

11

17 Hatidţa Krnjević, Poeme Miloša Crnjanskog u zborniku radova Knjiţevno delo Miloša Crnjanskog,

op. cit., str. 151

18 Svetozar Brkić, Muziĉke strukture i pesništvo sa posebnim osvrtom na Straţilovo, u zborniku

Knjiţevno delo Miloša Crnjanskog, op. cit., str. 166

19 Solomon Marcus, Matematiĉka poetika, op. cit., str. 25

20 Miloš Crnjanski, Lament nad Beogradom, u knjizi Straţilovo, op. cit., str. 59

21 Stanko Korać, Miloš Crnjanski: Seobe, op. cit., str. 22

22 Miloš Crnjanski, Seobe i Druga knjiga Seoba, Srpska knjiţevna zadruga, Beograd, 1962, str. 833

23 Miloš Crnjanski, Seobe, op. cit., str. 188

24 Miloš Crnjanski, Seobe i Druga knjiga Seoba, op. cit., str. 1060-1

25 Op. cit., str. 1072

26 Op. cit., str. 1073

27 Op. cit., str. 1074

28 Dušan Puvaĉić, Izgnanik ili problem samoće u Romanu o Londonu Miloša Crnjanskog, u zborniku

radova Knjiţevno delo Miloša Crnjanskog, op. cit. str. 269

29 Miloš Crnjanski, Roman o Londonu, druga knjiga, Nolit, Beograd, 1971, str. 383

30 Miloš Crnjanski, Lament nad Beogradom, u knjizi Straţilovo, op. cit., str. 59

31 Op. cit., str. 60

Jeromonah Jovan (Ćulibrk)

RoĊen 1965. godine u Zenici. Knjiţevnost studirao u Banjaluci, 1991. diplomirao juţnoslovenske jezike i

knjiţevnosti na filosofskom fakultetu u Zagrebu. Teologiju studirao u Beogradu, apsolvent Duhovne

akademije u Srbinju. Zamonašio se u Cetinjskom manastiru 1993; od iste godine u Bogosloviji Svetog

Petra Cetinjskog predaje slovenski i srpski jezik i knjiţevnost. Urednik u ĉasopisu "Svetigora"i Radio-

Svetigori, kao i urednik za liturgiĉku knjiţevnost u projektu srpske kulture na internetu "Rastko". Autor je

novog plana i programa za predavanje knjiţevnosti u bogoslovijama. Za rad Crno sunce, i oko njega krug

1991. godine je dobio nagradu Matice srpske.