011 zvoks 2011pdf

ŽVOKSživot vinkovačke omladine koja spava

Gimnazija M. A. Reljkovića / veljača 2011. / broj 15

MISLIM, DAKLEJESAM

2 · ŽVOKS · veljača 2011.

Uvod

Tema je ovogodišnjega ŽVOKSA promišljanje o tome tko i koliko utječe na oblikovanje našeg

mišljenja i naših stavova. Čiji su utjecaji najvažniji, jesu li to utjecaji i odgoj roditeljskoga doma, vršnjaka, škole, medija? Jesmo li uopće samo-stalni u donošenju odluka, načinima ponašanja, jesmo li svoji? O našoj smo temi razgovarali s neko-liko sugovornika i nadamo se da će te iz njihovih odgovora moći zaključiti koliko mislimo i koliko jesmo.

Osim o temi broja pisali smo i nasto-jali zabilježiti sva događanja u školi i oko nje. Nadamo se da će te i u ovome broju naći nešto što će vas za-nimati. Za trenutke uživanja u lijepoj misli i riječi preporučujemo vam naš literarni podlistak.

Uredništvo

RIJEČ UREDNIŠTVA

IMPRESSUM

život vinkovačke omladine koja spava

ŽVOKS

IZDAVAČGimnazija M.A.ReljkovićaTrg bana Josipa Šokčevića 1,Vinkovci

VODITELJICA NOVINARSKE GRUPEVišnjica Sorčik, prof.

GLAVNA UREDNICAAnita Bićanić

NOVINARIAna ŠporčićDomagoj MaroševićMario PuljizAntonela VidovićBarbara Vidović

GRAFIČKO OBLIKOVANJE LISTADinko Osrečki

LEKTURAVišnjica Sorčik, prof.

FOTOGRAFIJEMirjana Pjevac

E – MAIL ADRESA [email protected]

TISAKZEBRA, Vinkovci

NAKLADA200 primjeraka

veljača 2011. · ŽVOKS · 3

Sadržaj

TEMA BROJA

4 SVE ŠTO UTJEČE NA OBLIKOVANJA MIŠLJENJA MLADIHIN MEMORIAM8 RAZGOVOR S BOGOSLOVOM 10 ŠTO RODITELJI MISLE O ODGOJU11 KAKO MEDIJI UTJEČU NA MLADE12 “RES NON VERBA”13 ISKUSTVA BIVŠIH MATURANATA 14 RAZGOVORI S UČENICIMA

ŽIVOT ŠKOLE15 Državna matura16 Predstavljanje knjige Mateja Rupčića17 Učenici putnici18 Državno natjecanje iz geografije19 Druženje u predvečerje Božićni sajam20 Prevencija ovisnosti21 Okoliš gradi mostove Posjet Vukovaru22 Jalta, Jalta23 U zdravom tijelu - zdrav duh

COMENIUS 24 Comenius project26 Poglavica Winnetou27 Legenda o crnoj kraljici28 Pećine i sedra

TU OKO NAS29 Obilježavanje dana Matice hrvatske30 Povijest SKIG-a31 Razgovor s članovima SKIG-a32 Hrvatska manjina u Srbiji33 Dorf34 Rock u ravnici35 Muvka37 Razgovor s Melitom Hrengek 38 Razgovor s Radom Šerbedžijom

SADRŽAJ 15. BROJA

Tema broja


„Čovjek se jedino skladnom i cjelovitom izobrazbom svih svojih jakih strana

može približiti savršenstvu.“

Sve što nas okružuje djeluje da smo takvi kakvi jesmo, tako možemo reći da nas sve odgaja.Interakcijom čovjek uči što je društveno prihvatljivo, a što neprihvatljivo, te koje su posljedice slijeđenja ili kršenja društvene norme i vrijednosti. Najviše se uči od ljudi koji su nam važni – roditelji, članovi obitelji, prijatelji, učitelji... Socijalizacija čovjeka odvija se živeći u društvu, a učenje prema stvarnosti života.Obitelj je prva grupa u kojoj se nađemo po rođenju. Bez obzira kakva ona bila, u njoj stječemo prva iskustva, razvijamo svoje osobne potencijale u njoj se oblikuju naši stavovi. U životu svakog pojedinca obitelj zauzima središnju ulogu zato ona i dobiva svoje značenje kao primarni odgo-jni faktor ili socijalizacijski agens. Skladni obiteljski odnosi su značajni i odlučujući za zdravlje i razvoj pojedinca. Obitelj se mijenja kako se mijenja i društvo tako se današnja suvremena obitelj mijenja ne samo po svojoj strukturi već i po odgo-jnim stilovima i ulogama roditelja što utječe i na obiteljsko ozračje. Nedostatak vremena roditelja odnosno velika zapos-lenost i svakodnevno rješavanje egzisten-cijalnih pitanja stavlja u drugi plan odgoj djece. Često se upravo zbog velike zapos-lenosti i užurbanog načina života događa da navečer kada je obitelj na okupu budu svi umorni i komunikacija postaje površna što utječe i na odnose. Stoga je jako bitna organizacija života u obitelji što obuhvaća utvrđivanje pravila ponašanja i najvažnije dužnosti svakoga člana obitelji. Obitelj održavaju i jasno postavljene granice koje čuvaju njenu cjelinu i one su pokazatelj kako obitelj funkcionira. Prečvrste ili nedovoljno jasne granice mogu pridonijeti prividno skladnoj obitelji.

Svakodnevno možemo čuti kako su današnji mladi preplavljeni raznim informacijama, znaju više od svojih roditelja o mnogo čemu ali to ne znači da su emocionalno zrelija. Često im upravo nedostaje kontakt sa socijalnom stvarnošću i odgovornošću u izvršavanju radnih zadataka.U adolescenciji dolazi do „jaza generaci-ja“ – intenzivno konfliktnog odnosa ado-lescenta i roditelja. Ustvari tu se ne radi o „jazu“ već dolazi do promjene kvalitete odnosa roditelj-dijete. „Teško je reći gdje završava jedna gen-eracija, a gdje počinje druga, ali to je tu negdje oko 10 naveće“ (grafit)Ovdje opet dolazi do izražaja važnost dobrih odnosa koji su izgrađeni u obitelji između roditelja i djeteta. Preduvjet za dobar odnos s djetetom je da dijete surađuje, važno je poštivati njegov integ-ritet, razvijanje njegova samopoštovanja i samopouzdanja, učiti ga odgovornosti i poticati osobno izražavanje na svim razinama.Uz obitelj vršnjaci imaju značajan utjecaj na psihosocijalni razvoj adolescenta. Prolazeći kroz iste životne situacije mladi se međusobno najbolje razumiju, nalazeći se u istom položaju sprijateljuju se, jedni druge oponašaju, međusobno se informiraju i formiraju. Osjećaju potrebu da se udružuju u grupi vršnjaka, a zahtje-ve skupine nadređuju zahtjevima roditelja i škole. U interakciji s vršnjacima djetetu se pruža mogućnost za učenje i stjecanje iskustva koja se ne mogu steći na osnovi ni jednog drugog oblika interakcije. Adolescenti s obzirom da još nisu razvili svoj identitet imaju značajnu potrebu pripadati nekoj grupi, a pripadanje nekoj grupi uvijek zahtjeva prilagođavanje

ponašanja, razmišljanja i osjećaja grup-nim standardima. Mladi uglavnom dijele vrijednosti svoje vršnjačke grupe. To su male grupe, povezane posebnim emoci-jama, uzajamnim odnosima.Ako je adolescent u grupi vršnjaka koja ima pozitivne vrijednosti i on sam će takve vrijednosti prihvaćati, međutim ako njegovi prijatelji imaju devijantne oblike ponašanja, velika je vjerojatnost da će ih i on prihvatiti. Grupa vršnjaka, prema tome, može prenositi i vrlo opasno soci-jalno značenje.Uz bunt i prezir napuštaju poistovjećenja s roditeljskim likovima i odbacuju au-toritete – žele pripadati sebi jednakima i ravnopravnim što nalaze u druženju s vršnjacima.U adolescentskoj dobi mladi se uključuju u različite oblike društvenog života pri čemu se počinje razvijati njihova individu-alnost i težnja da stvore pozitivnu socijal-nu sliku o sebi. U različitim interakcijama mladi žele biti prihvaćeni kao odrasli; žele se isticati, žele biti zapaženi i originalni. U tom razdoblju mladi ljudi nisu ni djeca ni odrasli, nisu ni zreli ni nezreli. Više bi htjeli nego što bi mogli, redovito znaju što neće a ne znaju što hoće. Obezvrjeđuju iskustva odraslih a svoja još nemaju.

Mediji sve više upravljaju životima ljudi i postaju sastavni dio kulture. Danas je nemoguće razmatrati bilo kakve aspekte života (mladih) izvan konteksta utjecaja mas-medija. Mediji imaju ambivalentnu ulogu u suvremenoj odgojnoj paradigmi jer su, s jedne strane, obrazovno-inform-ativnog sadržaja, dok s druge strane, poprimaju oblik manipuliranja i/ili indok-trinacije, posebice, kod djece i mladih (Miliša i Zloković, 2008: 131).

PIŠE IVANA BILJAN, prof.

Tema broja


„Čovjek se jedino skladnom i cjelovitom izobrazbom svih svojih jakih strana

može približiti savršenstvu.“

Živimo u vremenu izrazitoga tehnološkog napretka i velikih tehničkih mogućnosti čime se povećava broj izvora i utjecaja kojima su djeca izložena od najranijeg djetinjstva. Mediji djeluju u svim socijali-zacijskim agensima u obitelji, skupinama vršnjaka i u školi. U obitelji mediji postaju «kućni suodgajatelji». Mediji su dio svakodnevnog života, a time i neizbježna komponenta socijalizacijskog procesa. Veliki broj istraživanja o utjecajima medija upravo se bavi preispitivanjem odnosa djece i medija jer djeca prolaze kroz intenzivan proces socijalizacije i vrlo su podložna različitim utjecajima. Bez obzira na pojavljivanje novih medija poput interneta, televizija je još uvijek najprošireniji i najpopularniji medij. Televizija je u suvremenoj obitelji postala roditeljima veliki suparnik u odgoju jer svojim zabavnim sadržajima sve više privlači pozornost djece, razbija infor-macijski monopol obitelji i poravnava granicu između djetinjstva i svijeta odra-slih. Rezultati brojnih istraživanja upo-zoravaju na poražavajuću činjenicu da se vrijeme mladih provedeno pred ekranima televizora, mobitela i računala izjednačilo s vremenom boravka u školama.

Roditelji su prvi medijski odgajatelji, a važnost je roditeljske intervencije veća što su djeca mlađa. Medijski je odgoj zahtjevan proces koji traži kompetentnost i ustrajnost roditelja, a dobar je korak zajedničko gledanje i komentiranje medi-jskih sadržaja s djetetom te razmjena misli i osjećaja koje ti sadržaji potiču.U suvremenom su odgojno-obrazovnom procesu također implementirani novi mediji i tehnologije kojima su djeca okružena u svakodnevnom životu.

Učenike treba zainteresirati da koriste medije smisleno i funkcionalno za stje-canje znanja te da se prema sadržajima koje im oni pružaju odnose kritički. Treba ih osposobiti da oni vladaju medijima, a ne mediji njima. Usvajanje socijalnih i kulturnih obrazaca ponašanja djeteta bitno ovisi i o dinamici školskog okruženja.Škola je agens socijalizacije koji u društvu i formalno ima ulogu podučavanja mladih u određenim znan-jima i vještinama u njoj se mlade uči da poštuju autoritet nastavnika, da kontro-liraju svoje osjećaje i ponašanja, da budu odgovorni. Škola kao poticajno socijalno okružje pruža poticajno ozračje koje učenike motivira za učenje temeljeno na odnosima poštovanja prema nastavnici-ma i drugim učenicima.Koliko je škola važna govori i poda-tak da djeca i mladi tijekom redovnog obrazovanja u školi provode više dese-taka tisuća sati. Školovanje se odvija u najburnijem i najvažnijem razdoblju odrastanja i sazrijevanja. U školi se susreću i međusobno djeluju utjecaji obitelji, zajednice i pojedinca odražavajući društvene utjecaje okoline.U školi bi u prvom redu djeca trebala iskusiti da učenje može biti zanimljivo i uz to uspješno. Škola kod učenika treba poticati njihovu spremnost na učenje i sposobnost učenja. To je mjesto stjecanja znanja i iskustava, ali također i prostor za stvarni život.Činjenica je što djeca i mladi u školama uče u grupama (razred-nim odjeljenjima) pruža im se prilika da iskušavaju svoje socijalne sposobnosti, dobivaju povratnu informacije o svom socijalnom ponašanju od nastavnika i vršnjaka i na temelju moderatorskih-

PODACI ZA REPUBLIKU HRVATSKU

(prema istraživanju GFK, 2006. godina)

■ 90% djece gleda televiziju svaki dan■ 90% djece između 11 i 13 godina svaki dan prati tv-program■ 42% djece ima televizor u spavaćoj sobi■ 40% djece se ne bavi nikakvim sportom■ 44% djece tvrdi da ne čita knjige■ 73% djece ima mobitel – koriste uglavnom za slanje poruka i igranje igrica■ 45% korisnika mobitela roditelji ne ograničavaju u potrošnji impulsa■ 84% djece prati reklame na televiziji

Utjecaj medija na djecu «mogu biti dobri i loši, ovisno o tome kako je medij korišten. U oba slučaja, efekti na mlade rijetko su jednostavni i direktni.»

(V. Ilišin, A. Marinović Bobinac, F. Radin, 2001. prema:Gunter, McAleer, 1997:218)

Tema broja


odgojnih aktivnosti nastavnika djeluju u željenom smjeru. Suvremena škola je orijentirana osim znanja na razvoj individualiteta mlade osobe kao ravno-pravnog člana socijalne zajednice. Društvu trebaju samopouzdane osobe s razvijenim stručnim i socijalnim kom-petencijama koje su spremne preuzeti odgovornost za sebe i druge. To je i želja svakog odgajatelja roditelja i nastavnika a i odgajanika.Škola mora omogućiti otkrivanje i izgradnju vlastitih individualnih prednosti, sakupljanje pozitivnih iskustava individu-alnim i suradničkim učenjem.Roditelji i nastavnici ne mogu utjecati na to koje će oblike ponašanja djeca i mladi smatrati atraktivnim ili odbojnim i koje će ih ponašanje nadahnuti ili koje će modele ponašanja za sebe odabrati. Tako gledano socijalnim učenjem se ne može upravljati niti ga se može spriječiti jer postoji i čitav niz „skrivenih suodga-jatelja“ osobno ili preko medija. Nastavnici i roditelji stoga trebaju uključiti djecu i mlade u odlučivanje i time im dati odgovornost i vjerovati da iz toga mogu naučiti pozitivno. Roditeljima je važno da kao i u ranom djetinjstvu uz puno roditeljske ljubavi i strpljenja omoguće djetetu dozirano eksperimenti-ranje sa svijetom uz zaštitu kako bi im

omogućili ponovno odvajanje i individ-uaciju.„Čovjek jedino skladnom i cjelovitom izobrazbom svih svojih jakih strana može približiti savršenstvu.“ Johann Heinrich PestalozziI odrasli i mladi se žale jedni na druge. Odrasli mladima predbacuju nezah-valnost, agresivnost, neodgovornost, prazninu stalno su prisutne primjedbe na izgled i odjvanje. Ali i mladi odraslima ne ostaju dužni stari su staromodni, ograničeni, autoritarni. To će valjda uvijek tako biti svaka generacija ima svoje specifičnosti i uvijek postoji sukob generacija što nam potvrđuje i natpis iz razdoblja 3000 godina prije Krista: „ Živimo u dekadentnu vremenu. Mladi više ne poštuju roditelje. Drski su, nestrpljivi, posjećuju taverne i nemaju nikakve samokontrole.“Završila bih kako sam i počela sve što nas okružuje utječe na nas da smo takvi kakvi jesmo, imajući na umu sve ono što se susreće u suvremenom svijetu dopire i do nas a posebno do vas mladih koji kreirate svoje stavove i životne vrijed-nosti. Temelje vaše osobnosti su postavili vaši roditelji i nastavnici dajući vam i na-crte i dobar alat ali dalje morate graditi sami. ■

Tema broja


Ivana Biljan, prof.

SVE ŠTO JE DOBRO KRATKO TRAJE

Prethodni tekst je posljednji uradak profe-sorice Biljan kao pedagoginje naše škole. Nadamo se da će i ubuduće naći vremena za suradnju s našim školskim listom. Profesorica je BIljan otišla na novo radno mjesto koje je za nju, vjerujemo, izazov i na kojemu će moći sudjelovati u kreiranju nastave kao i u njenom poboljšanju. Iako znamo da će ovo za nju biti možda bolji posao, ne možemo ne osvrnuti se na prazninu koja ostaje za njom.Naša peda-goginja je zračila optimizmom i sveprisut-nom radošću koja nam je omogućavala da joj se obratimo u svakoj prigodi tražeći pomoć za rješenje bilo kakvoga problema. Mnoga su događanja u našoj školi počela njenim dolaskom - proslava Valentinova, Božićni sajam, razgovori i radionice o temama koje zanimaju kako nas mlade tako i naše roditelje. Bila nam je kao dah toplog proljetnog vjetra koji budi radost i nakon kojega više nikada naša škola neće biti ista. ■

Tema broja fra Vladimir Vidović


“OSTAVI SVE,I SLIJEDI ME!”Razgovarali smo s bogoslovom Vladimirom Vidovićem

Tema broja fra Vladimir Vidović


ŽVOKS: Mnogi mladi danas zaboravljaju na Crkvu i Boga, a Vi ste se odlučili za Božjipoziv. Što je utjecalo na Vašu odluku?V.V.: Volio bih ovdje istaknuti kako sam prije svega odgovorio na Božji pozivkoji sam osjetio u sebi. Povijest moga zvanja poznata je jedino dragome Bogu.U meni se, dakle, javila želja da izbliza slijedim Isusa, baš onako kako se zahtjevau Evanđelju, „Ostavi sve i slijedi me!“. Poziv je zapravo jedan veliki, nezasluženi,Božji dar koji je upućen svakom čovjeku. Eto, ja sam bio dovoljno hrabar da tajdar prihvatim. Ne mogu reći da u mome životu postoji neki prijelomni događajkoji je bio presudan za moj duhovni poziv. Sve je to išlo nekako samo po sebi,najprije sam bio ministrant u Maloj crkvi (sv. Antun Padovanski), zasigurnoje i to imalo svoga utjecaja na moju od-luku. Prije svega, lijepi primjerredovničkog i svećeničkog, rekao bih, franjevačkog načina života koji sam vidiou Maloj crkvi probudilo je i potaknulo i mene da se odlučim na ovakav načinživota.

ŽVOKS: Kako su Vaši bližnji reagirali na Vašu odluku?V.V.: Bilo je tu dosta različitih reakcija, potpuno neočekivanih, kako pozitivnih tako inegativnih. Kada promatram danas, s jednim odmakom, te događaje, vidimsamo veliku Božju Providnost u svemu tome. Doista, Onaj za kojim sam krenuo,uistinu je vodio i vodi moj život. Sjećam se trenutka kada sam rekao svojimprijateljima, sjedili smo na kavi, bilo je klasično nedjeljno dopodne – vrijeme poslije mise i odlazakna kavicu. Ipak treba prokomentirati cjelokupni subotnji izlazak, baš tada sam im ja rekao da odlazim u samostan. Šok, nevjerica i mukla tišina, suze- trajali su neko vrijeme. Tada su me ohrabrili i po-taknuli da ustrajem. I danas se radočujemo. Iako nisam u Vinkovcima, prisu-tan sam u njihovim životima na jedandrugačiji način.Veliku podršku na mome životnom putu, pružaju mi moje neustrašivei hrabre cure, moje najdraže mama, seke i baka. Njihovom molitvom,žrtvom, ali i veselim i vedrim porukama puno mi pomažu u ostvarenju mogaredovničkog i svećeničkog poziva.

ŽVOKS: Je li težak život u zajednici?V.V.: Naravno da ne. Život u jednoj redovničkoj zajednici ima svoju specifičnu

dinamiku, mislim na dnevni red, svoje zakonitosti i pravila. Iako se nekomeizvana može činiti da je dosta naporno i strogo, ipak nije baš tako. Reda, dakakoima, ali sve je prožeto jednim bratskim razumijevanjem, jednom posebnomtoplinom i radošću. Mi koji živimo u samo-stanima jako smo radosni. Ta radost,plod je, dakako, jedne posebne poveza-nosti s Bogom, a s druge strane i životomu zajednici.

ŽVOKS: Kako ste odabrali franjevce?V.V.: Vrlo jednostavno, moram reći da sam ja dijete Male crkve, tu sampočeo ministrirati, još u 4. razredu os-novne škole, tu sam stekao jako dobraprijateljstva, povezao se s fratrima i kada je došlo vrijeme konačne odluke, tadanije bilo nikakve sumnje kamo, jer stvar je bila jasna.

ŽVOKS: Kao član franjevaca čime se tre-nutno bavite? Opišite nam jedan svoj radnidan?V.V.: Imamo dosta zanimljiv „radni dan“. Prije svega, molitva je okosnicačitavog našeg dana. S molitvom dan započinjemo i završavamo, svaki danslavimo svetu misu – to je jednostavno izvor i vrhunac našega života. Drugasastavnica jest naše zajedništvo, življenje naših franjevačkih ideala, koji seočituju u svakodnevnoj rekreaciji, zajedničkim druženjima. Prije podneje uglavnom isto, nakon molitve i mise idemo na faks, koji traje do ranogposlijepodneva. Nakon toga je ručak, pa vrijeme za učenje. Predvečer jevečernja molitva, a poslije večere je prilika za druženje, razgovor, razonodu, ali iza ozbiljan posao, ukoliko nešto pripremamo, nekakav projekt ili slično.

ŽVOKS: Franjevci se dosta zalažu za mlade, na kojim sve područjima rade

franjevci sa mladima?V.V.: Velika su područja djelovanja, na-jpoznatiji je dakako FRAMA, to jeskraćenica od Franjevačke mladeži. To je vrlo zanimljiv pokret, koji okupljamlade ljude koji žele u ovome svijetu živjeti evanđeoske ideale, koji svojimživotom žele biti Kristovi svjedoci, koji žele poput svetoga Franje biti znak svogavremena. Framaši se obično okupljaju uz samostane i crkve gdje djeluju fratri.Svakako vas potičem da pristupite Frami.

ŽVOKS: Gdje sve djeluju franjevci u Hrvatskoj? Gdje imaju samostane, župe i svetišta?V.V.: Moja provincija, Hrvatska provincija svetoga Jeronima franjevacakonventualaca ima 12 samostana u Hrvat-skoj, 6 na kopnu i 6 na moru. Imamoisto toliko i župa. Nas franjevaca konven-tualaca ima 60-ak. Prisutni smo odVisa do Vinkovaca. Dakako da postoje i druge franjevačke obitelji koje djelujuna drugim područjima. Nezamislivo je zamisliti kulturni, povijesni, umjetničkiživot bez utjecaja franjevaca. Od svoga osnutka i dolaska u naše krajeve postojineraskidiva veza između hrvatskog naroda i franjevačke obitelji.

ŽVOKS: Što biste poručili našim mladima, pogotovo onima koji imaju želju pristupitiživotu u zajednici ?V.V.: Poručio bih im da dođu, vide i os-tanu! Neka se ne boje otvoriti svoja srcaKristovu zovu, neka budu neustrašivi, neka budu nositelji vedrine i radosti, nekanikada ne nestane ljubavi u njihovu srcu, one prave i istinske ljubavi kojom ćegorjeti za druge. Tek u tome nesebičnom darivanju otkrit će svoj pravi poziv,ukoliko im srce više kuca za Isusa, za Crkvu tada neka se odvaže, budu hrabri ineka slijede Isusa iz bližega.Nekoć sam i ja išao u našu dragu gimna-ziju, ostale su mi jako lijepeuspomene na moje srednjoškolsko razdo-blje, imali smo divne profesore i bilismo jako dobra ekipa. Vrijeme adolescen-cije, vrijeme mladenaštva je vrijemetraženja odgovora na temeljna, egzisten-cijalna pitanja. U vašim godinamaodređujete svoju osobnu budućnost, zato nemojte dozvoliti nikome daupravlja, manipulira i sputava vas u vašem životnom odabiru. Važno je da stesretni i zadovoljni u onome što radite, da vas to ispunjava i da na taj načinostvarujete sebe kao osobe. ■

RAZGOVARALE ANTONELA I BARBARA VIDOVIĆ


Tema broja Roditelji

RAZGOVARALI ANA ŠPORČIĆ I MARIO PULJIZ

ŽVOKS: Na koji način roditelji oblikuju stavove svoje djece? Čine li to svjesno ili nesvjesno?RODITELJ 1: Svojim stavovima, razmišljanjima, djelovanjima, svakod-nevnim životom roditelj utječe na razvoj i odgoj svoga djeteta, svjesno ili nesvjesno. Ponašanje, stil života, način ophođenja, sve to utječe na dijete. Ono to u maloj dobi kopira, a kasnije, promišljajući, prihvaća ili odbacuje. Ne može posto-jati suživot između roditelja i djeteta, a da ne postoji interakcija između njih. I dijete utječe na svoje roditelje, kasnijim razmišljanjima na mijenjanje stavova i sl.To je jedan međuodnos između roditelja i djeteta, ali u kojemu ipak roditelji imaju korektivnu ulogu- roditelj je tu da uobliči djetetove želje i napravi barijeru prema nekakvim devijantnim ponašanjima.RODITELJ 2: Mislim da većina roditelja nesvjesno oblikuje stavove svoje djece još od ranog djetinjstva svojim pristupom vlastitoj obitelji, a isto tako i u odnosima prema svojoj bližoj i daljoj okolini.

ŽVOKS: Koliko promišljaju, odnosno planiraju i planiraju li uopće kako će odrediti budućnost svoje djece?RODITELJ 1: Svaki roditelj ima neku želju za svoje dijete i planove za njegovu budućnost. Idealno je kada se ti planovi poklope sa sposobnostima, željama i afi-nitetima djeteta. Međutim, ako se to ne dogodi, roditelj je taj koji mora popustiti i promijeniti svoj stav. Dijete mora odabrati svoj posao i budućnost. Ovdje je opet uloga roditelja korektivna uloga- upo-zoriti dijete na mogućnosti i eventualne opasnosti. Svi mi kada smo mladi imamo nekakva nerealna očekivanja od budućeg života, romantična razmišljanja o poslu

kojim se želimo baviti u budućnosti, a roditelji su ti koji bi trebali svojom realnošću dijete približiti onome što ga čeka u stvarnom životu. Ne smatram da treba ugasiti djetetovu želju za poslom koji želi, samo ga treba svesti u realne okvire i pustiti ga, ako je to i dalje njegova želja. Dakle, roditelj mora biti tu, ali ne smije biti onaj koji u potpunosti određuje njegovu životnu stazu. To je moj stav.RODITELJ 2: Vlastitim razmišljanjem, stavovima, uspoređivanjem svoje djece s njihovim vršnjacima, nastojimo pren-jeti na svoju djecu kako bi ona postala formirane, zrele osobe, samostalne u prosuđivanju, odlukama i odnosu prema svojoj okolini i svijetu na kojem žive.

ŽVOKS: Razumijete li svoju djecu i vjeru-jete li im?RODITELJ 1: Apsolutno, vjerujem svojoj djeci. Smatram da dijete koje ima normalan i dobar odgoj, treba imati i pov-jerenje roditelja. Ono mora biti uzajam-no- dakle kako roditelj ima povjerenje u dijete, tako i dijete mora imati povjerenje u roditelja, da će ispuniti sve ono čega se prihvatio i što je obećao. Normalno da je to povjerenje apsolutno do trenutka kada se naruši. Ako se to dogodi, onda se mora ponovno puno raditi na izgradnji, što je težak proces, pa je poželjno da se to povjerenje ne naruši.RODITELJ 2: Nastojimo razumijeti svoju djecu u svakom pogledu iako u tome, koliko god mislili da se trudimo, ne us-pijevamo. A povjerenje u vlastitu djecu je jako važno, pogotovo da je ono obostrano, odnosno da su djeca svjesna toga da im vjerujemo i da smo to povjerenje uspjeli izgraditi zajedničkim trudom.ŽVOKS: Želite li da vaše dijete poštuje

autoritete ili da u njih sumnja?RODITELJ 1: To je dosta složeno pitanje. U principu, mislim da prave autoritete treba slušati. Normalno da ne treba sve slijepo slušati. Oni iznose svoja mišljenja, ali ne i dogme. Dakle, smatram da se trebaju slušati i poštovati autoriteti i da se cijeni nečije znanje, ali ne slijepo, bez razmišljanja i analiziranja onog što taj autoritet govori. RODITELJ 2: Naravno da želimo da djeca poštuju autoritete, ali ne pod svaku cijenu. Želimo da sami postanu svjesni svojih autoriteta te važnosti da ih onda i poštuju.

ŽVOKS: Primjećujete li u stavovima svoje djece i svoje osobne stavove?RODITELJ 1: Svakako, jer je nemoguće ako ljudi žive u normalnoj obitelji i ako su djeca normalno odgajana, da se u djeci ne prepoznaju i vlastiti stavovi. Kao što sam ranije rekao, djeca usva-jaju razmišljanja i navike roditelja. Iz obitelji iznose temelj karaktera, koje društvo, škola i šira zajednica može malo modificirati, ali obitelj je ta koja daje osnove. Sasvim je normalno da, pošto na neki način roditelji kopiraju roditelje, oni mogu u svojoj djeci djelomično pre-poznati i sebe. I ne kaže se bez veze da jabuka ne pada daleko od stabla. Svako dijete liči na svoga roditelja.RODITELJ 2: Odgoj kroz sve ove godine je izgradio dosta stavova koji su nam slični ili identični, ali u isto vrijeme stvorili su neke njihove vlastite stavove kao rezultat slobode, prava i poštivanja te razvoja njihove osobnosti. ■

Tema broja Utjecaj medija


Kako živimo u modernom dobu, med-iji imaju veliki utjecaj na ponašanje mladih i njihov stil života. Današnja

mladež drukčije odrasta nego što je to biloranije, razvija se u skladu tehnološkog razvoja, koji je znatno promijenio stil života i socijalno ponašanje. Mentalitet mladih ljudi jest ona njihova ljudskost i ponašanje koje ih čini, čime je danas vrlo lako manipulirati, samo je potrebno filtriranje sadržaja koje želite da vide. Kako je televizija ogromna indus-trija kojoj je potrebno što više ljudi za gledanje kako bi zarada bila veća, tako oni pokušavaju što više izmamiti zainter-esiranost za program prikazivajući filmove i emisije od kojih ponekad ne možemo „odlijepiti“ pogled. Gledajući TV, mladi ljudi s uglavnom labilnim identitetom, pokušavaju identitet naći tako da počinju nositi odjeću koja je najprisutnija na TV-u, a često ponašanjem i govorom imitiraju popularna lica s televizije. Danas imamo mnoštvo TV emisija isključivo za mlade. Mnoge se od njih baziraju na ekološkim katastrofama, novim životinjskim i biljnim vrstama, čudesima u svijetu i slično. Ali kako je zainteresiranost za takve edukacijske sadržaje sve manja, mladi se okreću emisijama pomoću kojih su u mogućnosti prisustvovati određenoj vrsti sukoba, ili pak odabiru onu opciju uz koju ne moraju razmišljati – glazbene emisije. Pa krenimo redom. Prva emisija koju je potrebno izdvojiti jest „Parlaonica“, emisija kojoj je svakako cilj da mladi steknu samopoštovanje, da razviju osjećaj grupne pripadnosti, povjerenja, da nauče stvarati zdrave navike, da steknu vještinu komunikacije, da razviju kritičko mišljenje

i steknu vještinu donošenja odluka, te ono najvažnije, da nauče rješavati probleme i nositi se sa stresom. I sve to kroz ar-gumentirano raspravu o vrlo zanimljivim temama, koje su ujedno i veliki problemi današnjice. Zatim, emisija „Kokice“ koja se bazira na filmu i gledatelje upoznaje sa mladim videodružinama u Hrvatskoj, prikazuju nji-hove radove, prate produkciju animiranog filma, slušaju filmsku glazbu, donose aktualne filmove, informiraju o novostima iz svijeta filma,.. „Kokice“ surađuju i sa gledateljima na način da gledatelji napišu kritiku nekoga filma kojega su pogledali u prethodnih tjedan dana, a za najbolju se dobiva nagrada- film. Sljedeća emisija za mlade jest „Abeceda EU“, u kojoj se abecednim redoslijedom uče pojmovi o Europskoj Uniji. U svakoj je emisiji novo slovo tema. Emisija „Navrh jezika“ je jezična emisija za mlade, kojom se pokušava popular-izirati hrvatski jezik. Ona obuhvaća razne jezične teme te oko sebe okuplja brojne suradnike, od učenika, studenata, novi-nara, znanstvenika,… Emisija je pokrenula i projekt „Volim hrvatski“ , a cilj jest pred-staviti bogatstvo i posebnost našeg jezika kao našeg vlasništva i dijela svjetske kulturne baštine. Emisija „Veliki odmor“ namijenjena je mlađem uzrastu, u njoj su dani temat-ski razrađeni i svaki dan donosi mnogo zanimljivih informacija koje u školi ne možemo čuti. Zatim tu je i emisija „Mijenjam svijet“ koja se bavi mladim ljudima koji su se sami odlučili organizirati i realizirati nekakvu akciju, događaj koji može promijeniti tre-nutno stanje u mjestu u kojem žive.

Uz spomenute emisije navest ćemo i neke koje su se sporadično pojavljivale na programu, takva je i emisija koja je govorila o životu zagrebačkih studenata iz Afrike, koji unatoč ne poznavanja hr-vatskoga jezika imaju dobar prosjek na fakultetima i primaju stipendiju. Neke su se bavile temama meditacije i poka-zale kako meditacijom možemo izbjeći svađe, biti sigurniji u sebe i izbjeći sukobe. Mnoge su emisije govorile o ulogama književnosti za djecu i stručnjaci su doka-zali kako je djeci potrebno pružiti emocije, a najbolji način za to je pjesništvo. U razmišljanjima o medijima nezaobilazan je i film. Postoje filmovi koji nisu za svaku dob. To se ne odnosi samo na neprikladne prizore, nego i teme koje se u pojedinim filmovima obrađuju, a koje mladi čovjek još u potpunosti ne može razumjeti. Za takve je filmove bitno izabrati prikladan termin prikazivanja te uvesti određene preporuke kao što se to i čini u svijetu. Kad se na pojedine filmske naslove upo-zore djeca i mladež, a oni to ipak gledaju, čine to na osobnu odgovornost. Osim toga, sve što je zabranjeno mlade još više privlači, bilo iz znatiželje ili prkosa. Važno je najaviti kako dolazi doba multi-medijskih sadržaja, u kojem se praktički brišu granice na koje smo naučeni kad danas govorimo o medijima. Slijedi još veće medijsko bogatstvo, ali i nered, u kojem će se biti vrlo teško snalaziti . Više neće biti moguće naći kutak bez medija, u bilo kojem obliku. To će naposljetku rezultirati nemogućnošću kontrole i tada će niz problema o kojima smo ovdje pisali biti još mnogo veći ili će nam se, možda, činiti kao bajka prema zbilji.

PIŠE ANITA BIĆANIĆ

U TJ E CA J M E D I J A NA MLADE

Tema broja “Res, non verba!”


“OD NASLOVA U NOVINAMA DA SE RADI NA IZRADI NOVOG GIMNAZIJSKOG PROGRAMA KOJI ĆE IMATI MANJE PRED-META JE PROŠLO VIŠE OD GODINE DANA PA ZAISTA NE ZNAM KOJA ĆE GENERACIJA DOČEKATI NORMALAN SUS-TAV U KOJEM ĆEMO ZAISTA NAPREDOVATI JER ĆEMO UČITI ONO ŠTO NAS ZANIMA “ Terezija Ćosić, učenica 4.d razreda

ŽVOKS: Kako uspjevaš uskladiti sve svoje obveze, s obzirom da pohađaš i srednju glazbenu školu?TEREZIJA: Sada već u svakoj generaciji u gimnaziji ima nas kojima nije dovoljna jedna škola, ali nije to ništa posebno. Jest da „preko“ moramo odslušati još pola tjedne gimnazijske satnice, biti u gradu po cijele dane, vježbati, pisati zadaće (obično pod nastavom u ovoj školi, tako da, pro-fesori, ako nas vidite s kajdankama pod nastavom, riječ je o zadaćama iz polifonije i harmonije, ispričavamo se), ali korist od glazbenika se najbolje vidi u djelovanju zbora Dionizije s pjesmama koje uglaz-bljuju naši teoretičari (a i instrumentalisti) i tako hvale i slave Gimnaziju po festi-valima. Rijetki primjeri nisu ni udžbenik iz kemije u rukama umjesto nota na nastavi zbora ili opjevavanje Heraklitovih fragmenata. Ponekad zbog obaveza tamo moramo izostati ovdje pa bih kao pred-stavnica učenika molila razrednike da uvaže isprike i opravdaju izostanke. Mnogi bi htjeli upisati glazbeni smjer sa sman-jenom satnicom gimnazijskog programa, ali dok se on ne realizira u našoj glaz-benoj, ovakve situacije ostaju nužno zlo koje se nastoji izbjeći kad god se može. Mislim da je jednako teško učenicima putnicima koji moraju ustajati u 5 kako bi stigli na nulti i putovati po sat, sat i pol u pretrpanim autobusima i vlakovima, a njih nitko ne spominje. Ne daj Bože ako još žele ići na neku od aktivnosti u gradu-ples, strani jezici i sl.- koje se uglavnom održavaju navečer i onda nemaju gdje čekati jer se škola zatvara u 18.30. Razgo-varali smo na sastnaku Vijeća o ovome, ali će rješenje problema morati pričekati novi objekt koji je još u papirnatom stanju.

ŽVOKS: Kakvo je tvoje mišljenje o našoj školi i sistemu učenja kojega ona zahtje-va?

TEREZIJA: Školu čine ljudi i onakva je kakvi smo mi. Znači „cool“. I veoma smo povoljno geografski smješteni s obzirom na brojne free wireless mreže u sus-jedstvu. Teoretski, gimnazijski program zahtjeva redovno učenje SVEGA, no kako nas SVE apsolutno ne zanima, obično linijom manjeg otpora kampanjski učimo SVE i ono što nam treba za fakultet i ono što ne treba. Od naslova u novinama da se radi na izradi novog gimnazijskog programa koji će imati manje predmeta je prošlo više od godine dana pa zaista ne znam koja će generacija dočekati norma-lan sustav u kojem ćemo zaista napre-dovati jer ćemo učiti ono što nas zanima. Profesori će (pretpostavljam) također biti motiviraniji jer će raditi s učenicima koji vole njihov predmet. Naravno da i meni bude drago kad hrvatski učenici u usporedbi s britanskim pokažu veće opće znanje (izvor Goran Milić: A sad u Euro-pu!), ali dugoročno gledano nešto se mora mijenjati i zbog same mature. Razumi-jem da već dolaskom u srednju školu ne znamo čime ćemo se baviti u budućnosti, ali dobro, neka se krene od 16 predmeta, no do 4. razreda bi se trebalo doći na 6-8 predmeta uz zadržavanje ukupne tjedne satnice. Zasad bi nas se univerzalnim godišnjim ispitima iz obaveznih predmeta i, po dogovoru s učenicima, iz izbornih moglo natjerati na ozbiljniji pristup dok ne dočekamo promjene. Ili sami nešto ne poduzmemo glede njih.

ŽVOKS: Što misliš o prepisivanju pod testom? TEREZIJA: Kod pisanja ispita potrebno je par stvari: osoba koja ga piše, ispit i nekakva pisaljka - pero i tintarnica, pen-kalo, olovka, tko se čime služi. Sve ostalo je suvišno. Ok ako nekom prišapnem odgovor ako se nečega nikako ne može sjetiti, ali nekima šalabahter prišapne

“Res, non verba!”Razgovarali smo s predsjednicom Vijeća učenika,

odlikašicom i maturanticom Terezijom Ćosić.RAZGOVARALA ANITA BIĆANIĆ

Tema broja “Res, non verba!”


pola ispita. Da učimo ono što želimo učiti, ne bismo imali potrebu ni prepisivati jer bi nam bilo stalo da znamo. Kao alternativa se nameću stroge disciplinske mjere u slučaju varanja, ali bitnije je promijeniti svijest o tome. Problem je što smo uzeli pod posve normalno preko drugog na štetu trećeg poštenog prepisivati i dobivati nezaslužene ocjene, provlačiti se. Onda se čudimo kada netko uz posredstvo plave koverte preko drugog npr. dospije na bolju poziciju na štetu trećeg jer je tako lakše. Ovih dana možemo vidjeti kako taj “treći” postane cijeli narod ukoliko je prvi dovoljno moćan. Prepisivanje nije oblik snalažljivosti, to je čisto zavaravanje sebe i drugih.

ŽVOKS: Odnedavno si predsjednica Vijeća učenika pa možeš li nam nešto reći o

svojoj novoj ulozi?TEREZIJA: Uloga predsjednika Vijeća učenika slična je onoj predsjenika raz-reda, samo što umjesto razreda zastupate sve učenike škole, a kako mi zasad ide, trebaš pitati druge: „Res, non verba“. Uglavnom trčkaram po školi i pokušavam povezati u glavi predsjednike, razrede i učionice u kojima se nalaze. Po principu suvremene demokracije, razred preko svog predsjenika na sastancima Vijeća iznosi probleme koji ih muče ili prijed-loge kojima bi htjeli nešto poboljšati ili promijeniti. Ukoliko nešto nadilazi okvire škole, predsjednik to iznosi na sastanku Županijskog vijeća učenika, ali još nisam bila ni na jednom pa ne mogu dati informacije iz prve ruke kako to izgleda. Vijeće nije samo formalna stvar. Sadašnji se maturanti sjećaju prosvjeda

maturanata radi odgode državne mature za još jednu godinu kada smo mi bili još fazani. E pa taj se prosvjed dogodio organizacijom (između ostalih) Nacion-alnog vijeća učenika. Na sastancima s nama budu pedagoginja i ravnatelj kad uzmogne pa se možemo izravno žaliti. Od ovog polugodišta se sastajemo jedanput mjesečno, svakog 25. u mjesecu. Kažem to da znate pripremiti razredne elegije i epigrame za taj dan.

ŽVOKS: S obzirom na sve obaveze, imaš li slobodnog vremena?TEREZIJA: Za dogodovštine iz svijeta knjige lica/pravih i virtualnih prijatelja se uvijek nađe vremena. Nažalost. ■

Marija Rečić (maturirala 2010.)Kako je gimnazija utjecala na mene? Rekla bih dobro, općenito mislim da ocjene nisu imale previše veze osim pri upisu na faks, ali opće znanje je svakako veće i neusporedivo sa znan-jima ostalih srednjih škola. Ne želim podcjenjivati ostale srednje škole, ali mislim da gimnazija daje jedan širi pogled na svijet, a i ljude. U ovih par mjeseci koliko studiram primijetila sam da sa osobama koje su završile gimnaziju možeš stvarno pričati o svemu i svačemu, jednostavno se više povezati. I svi oni predmeti koje je bilo naporno učiti, ili možda dosadno ipak na kraju daju čovjeku opće znanje koje je neusporedivo bolje od ostalih sredn-jih škola. Mislim da gimnazija daje neku zdravorazumsku logiku, koja ti pomaže u sagledavanju života, ljudi, pa čak i predmeta i ostalih studentskih muka.

Zvonimir Sušac (maturirao 2010.)Gimnaziju pamtim kao najbolje razdo-blje u životu. Sve (ne)zgode koje sam doživio za razrednim prijateljima i pri-jateljicama ostat će mi u pamćenju ci-jeli život. Ocjene me nikad nisu previše brinule, a i sa profesorima sam imao dobar odnos. Znanje koje sam stekao za vrijeme pohađanja gimnazije sma-tram najvažnijim. Ona mi je proširila vidike i pripremila me na najbolji način za nastavak života i studiranje. Uz obitelj, gimnazija je imala najvažnije mjesto u mojem moralnom odgoju.

Filip Kovačević (maturirao 2010.)Kako je gimnazija utjecala na mene? Mogu vam reći da nije baš bilo lagano biti gimnazijalac. Četiri godine pratilo nas je naporno gradivo, svakodnevna propitkivanja i pismeni ispiti. Međutim, uz dobre prijatelje, razumne profe-sore, malo volje i truda, uspješno smo savladali gradivo i pripremili se za daljnje školovanje. Savjetujem svim gimnazijalcima da se uhvate knjige, po-gotovo maturantima, da skupe što više dobrih ocjena i da budu bolji od nas na državnoj maturi, te samim time upišu željeni fakultet.

Krunoslav Šporčić (maturirao 1983.)Smatram da mi je gimnazija dala široko i opće znanje iz općenito svih područja, a pogotovo što se tiče umjetnosti, povijesti, sociologije i kulture. Osigu-rala je solidno predznanje i time veliki temelj za kasnije obrazovanje. Naravno da je to koristilo i pri upisu na fakultet. Većina učenika iz moje generacije je upisala željeni fakultet, a što je još važnije, uspješno su ih završili. Gimna-zija je utjecala i na oblikovanje naših stavova u određenoj mjeri. U to doba se škola zvala „Centar za usmjereno obrazovanje M.A.R.“ i imali smo pred-mete poput tzv. tips-a: teorija i praksa socijalističkog samoupravljanja, i marksizma, naravno u sklopu tadašnjeg društvenog uređenja. Međutim rasprav-ljalo se i o etici i sociologiji, a i u sklopu drugih predmeta se govorilo o religi

jama. Gimnazija mi je ostala u lijepom sjećanju i rado se sjetim profesora koji su mi predavali. Među njima je prof. Ivezić, koja je predavala logiku i povijest filozofije, zatim prof. Šarčevića i prof. Tomić koji su mi predavali povijest, prof. Ančić iz matematike, prof. Dajaka i prof. Salaja iz geografije, te naravno razred-nika: prof. Tomića prve dvije godine i prof. Grgljanića druge dvije.

Marija Šporčić (maturirala 2004.)Gimnazija je na mene utjecala tako što me je naučila da ocjene nisu realni pokazatelj znanja. Samo jer netko ima 5, ne znači da ima i znanje koje bi potvrdilo tu ocjenu, a i obrnuto. Na prijemnom ispitu za fakultet mi je pomoglo znanje iz hrvatskog i filozofije, a vjerujem da je to zato što sam imala super profesore ( prof. Šimunović i prof. Maslać)Tokom studiranja mi je pomoglo i znanje iz engleskog, jer je prof. Čačić isto super predavala u gimnaziji. Što se tiče općeg znanja, naučila sam dosta, pogotovo iz geografije, prof. Korpar je uvijek imao zanimljiva predavanja.Iako, moralno se Gimnazija nije iskaza-la. Ako kažem maturalac u Amsterda-mu 2003., agencija Polet, i ucjenjivanje od strane gimnazije da nam neće dati svjedodžbe ako ne platimo Poletu nje-govu nesposobnost, pa da onda nećemo ni moći upisati fax. Mislim da sam time dala jasnu sliku o tome što mislim o moralu gimnazije. ■


Zvonimir Sušac (maturirao 2010.)Gimnaziju pamtim kao najbolje razdo-blje u životu. Sve (ne)zgode koje sam doživio za razrednim prijateljima i pri-jateljicama ostat će mi u pamćenju ci-jeli život. Ocjene me nikad nisu previše brinule, a i sa profesorima sam imao dobar odnos. Znanje koje sam stekao za vrijeme pohađanja gimnazije sma-tram najvažnijim. Ona mi je proširila vidike i pripremila me na najbolji način za nastavak života i studiranje. Uz obitelj, gimnazija je imala najvažnije mjesto u mojem moralnom odgoju.


Krunoslav Šporčić (maturirao 1983.)Smatram da mi je gimnazija dala široko i opće znanje iz općenito svih područja, a pogotovo što se tiče umjetnosti, povijesti, sociologije i kulture. Osigu-rala je solidno predznanje i time veliki temelj za kasnije obrazovanje. Naravno da je to koristilo i pri upisu na fakultet. Većina učenika iz moje generacije je upisala željeni fakultet, a što je još važnije, uspješno su ih završili. Gimna-zija je utjecala i na oblikovanje naših stavova u određenoj mjeri. U to doba se škola zvala „Centar za usmjereno obrazovanje M.A.R.“ i imali smo pred-mete poput tzv. tips-a: teorija i praksa socijalističkog samoupravljanja, i marksizma, naravno u sklopu tadašnjeg društvenog uređenja. Međutim rasprav-ljalo se i o etici i sociologiji, a i u sklopu drugih predmeta se govorilo o religi

jama. Gimnazija mi je ostala u lijepom sjećanju i rado se sjetim profesora koji su mi predavali. Među njima je prof. Ivezić, koja je predavala logiku i povijest filozofije, zatim prof. Šarčevića i prof. Tomić koji su mi predavali povijest, prof. Ančić iz matematike, prof. Dajaka i prof. Salaja iz geografije, te naravno razred-nika: prof. Tomića prve dvije godine i prof. Grgljanića druge dvije.

Marija Šporčić (maturirala 2004.)Gimnazija je na mene utjecala tako što me je naučila da ocjene nisu realni pokazatelj znanja. Samo jer netko ima 5, ne znači da ima i znanje koje bi potvrdilo tu ocjenu, a i obrnuto. Na prijemnom ispitu za fakultet mi je pomoglo znanje iz hrvatskog i filozofije, a vjerujem da je to zato što sam imala super profesore ( prof. Šimunović i prof. Maslać)Tokom studiranja mi je pomoglo i znanje iz engleskog, jer je prof. Čačić isto super predavala u gimnaziji. Što se tiče općeg znanja, naučila sam dosta, pogotovo iz geografije, prof. Korpar je uvijek imao zanimljiva predavanja.Iako, moralno se Gimnazija nije iskaza-la. Ako kažem maturalac u Amsterda-mu 2003., agencija Polet, i ucjenjivanje od strane gimnazije da nam neće dati svjedodžbe ako ne platimo Poletu nje-govu nesposobnost, pa da onda nećemo ni moći upisati fax. Mislim da sam time dala jasnu sliku o tome što mislim o moralu gimnazije. ■


Zvonimir Sušac (maturirao 2010.)Gimnaziju pamtim kao najbolje razdo-blje u životu. Sve (ne)zgode koje sam doživio za razrednim prijateljima i pri-jateljicama ostat će mi u pamćenju ci-jeli život. Ocjene me nikad nisu previše brinule ,a i sa profesorima sam imao dobar odnos. Znanje koje sam stekao za vrijeme pohađanja gimnazije sma-tram najvažnijim. Ona mi je proširila vidike i pripremila me na najbolji način za nastavak života i studiranje. Uz obitelj, gimnazija je imala najvažnije mjesto u mojem moralnom odgoju.

Često se sjetim tih bezbrižnih dana punih smijeha i veselja.


Krunoslav Šporčić (maturirao 1983.)Smatram da mi je gimnazija dala široko i opće znanje iz općenito svih područja, a pogotovo što se tiče umjetnosti, povijesti, sociologije i kulture. Osigu-rala je solidno predznanje i time veliki temelj za kasnije obrazovanje. Naravno da je to koristilo i pri upisu na fakultet. Većina učenika iz moje generacije je upisala željeni fakultet, a što je još važnije, uspješno su ih završili. Gimna-zija je utjecala i na oblikovanje naših stavova u određenoj mjeri. U to doba se škola zvala „Centar za usmjer-eno obrazovanje M.A.R.“ i imali smo predmete poput tzv. tips-a: teorija i praksa socijalističkog samoupravljanja, i marksizma, naravno u sklopu

tadašnjeg društvenog uređenja. Međutim raspravljalo se i o etici i so-ciologiji, a i u sklopu drugih predmeta se govorilo o religijama. Gimnazija mi je ostala u lijepom sjećanju i rado se sjetim profesora koji su mi predavali. Među njima je prof. Ivezić, koja je predavala logiku i povijest filozofije, zatim prof. Šarčevića i prof. Tomić koji su mi predavali povijest, prof. Ančić iz matematike, prof. Dajaka i prof. Salaja iz geografije, te naravno razrednika: prof. Tomića prve dvije godine i prof. Grgljanića druge dvije.

Marija Šporčić (maturirala 2004.)Gimnazija je na mene utjecala tako što me je naučila da ocjene nisu realni pokazatelj znanja. Samo jer netko ima 5, ne znači da ima i znanje koje bi potvrdilo tu ocjenu, a i obrnuto. Na prijemnom ispitu za fakultet mi je pomoglo znanje iz hrvatskog i filozofije, a vjerujem da je to zato što sam imala super profesore ( prof. Šimunović i prof. Maslać)Tokom studiranja mi je pomoglo i znanje iz engleskog, jer je prof. Čačić isto super predavala u gimnaziji. Što se tiče općeg znanja, naučila sam dosta, pogotovo iz geografije, prof. Korpar je uvijek imao zanimljiva predavanja. ■

Upitali smo bivše učenike što misle o svojem četverogodišnjem gimnazijskom obrazovanju

Tema broja


ŽVOKS: Što misliš o prepisivanju – kada će i hoće li doći vrijeme da se to ne radi?N.N.: Profesori to zovu prepisivanje, mi to zovemo timski rad! Šalim se, naravno. Ne bih rekla da će to vrijeme tako brzo doći, sve je to posljedica preopterećenosti i pogrešaka našega obrazovnog sustava. Neki prepisuju iz nesigurnosti, a neki iz neznanja dok neki prepisuju jer je to lakše nego sjesti i naučiti, ali nema osobe koja nije barem jednom tijekom svoga obrazovanja prepisivala, budimo iskreni. Ja to vidim kao način na koji se mi borimo protiv okrutnog sustava, kada se on promijeni, možda i prepisivan-je prestane. Žao mi je, profesori! Nada

umire posljednja!

ŽVOKS: Što misliš o bježanju s nastave – tko je sve kriv za tu pojavu?N.N.: Svi snose djelomičnu krivnju, ali ponajviše naš obrazovni sustav, kao što sam već i rekla. Bježimo jer se ne stignemo svaki dan pripremiti za sve predmete, usprkos mišljenju nekih profesora… Tako smo, računajući, došli smo do zaključka da bi nam za kvalitetnu pripremu dan trebao trajati 48 sati, s time da uopće ne spavamo niti se tuširamo! Zato mislim da je markiranje nužno za opće dobro!

ŽVOKS: Što misliš o čitanju? Zašto ga neki učenici ne vole, a neki vole?N.N.: Ovisi od osobe do osobe, ali što se tiče lektire, ponajprije ovisi o pristupu određenom gradivu. Mislim da je glavni problem što učenici smatraju čitanje gubitkom vremena, vremena koje bismo mogli iskoristiti za učenje, zadaću, itd. Puno je lakše otići na Internet, pronaći sažetke (koji su, moram priznati, sve kvalitetniji!), pročitati ih i to je to! I što će učenici izabrati – ovaj način ili knjigu od 600 stranica, font 12 i 10-ak ili više utrošenih dana? Izračunajte sami. ■

LJudima je ekipa potrebna da bi uz nju živjeli svoj usporedni život- život pun dokazivanja

koji ne vodi ničemu. Treba isfininaci-rati poznate marke, treba se obuć kao gospodin, potrošiti dobre novce da bi se pred drugima izgledalo “opasno”. Prvo se treba dokazati u svojoj skupini, nebitno na koji način, bilo to premlaćivanje nekog nepoželjnog u svom gradu, razbija-nje boca o glavu petkom ili subotom na večernjem izlasku ili pravljenjem neke gluposti po kojoj ćeš biti “kralj”, kada se uz mnogo alkohola pjevaju navijačke pjesme u diskoteci ili kafiću dok su ostali ljudi za tu ekipu “šminkeri, ped-eri, manekenkice, spoznoruše itd.” To

je buntovna grupa mladih koji su u tom trenutku spremni na sve. Jer kada dođe do tučnjave u kvartu, nisu više važni ostali problemi. Koga je tada briga za nezapos-lenost, za branitelje na ulici, za pedofile u vrtićima, za pijane luđake na cestama? Nikoga, tada je kvart prva vijest. A baš taj kvart meni je drugi dom. U današnjem svijetu, gdje se sve vrti oko novca, teško se mogu razaznati vrijednosti koje u “kvartovskom” svijetu još uvijek postoje. Vrijednosti koje su danas zaboravljene. Nešto kao čast, ponos, vjera. Neke su ljubavi vječne, besmrtne. Sa sigurnošću mogu reći da najbolje poznajem svoje prijatelje, znam da će me svaki od njih braniti, i znam da bih ja dao ruku u vatru

za svakog od njih. Kasnije, kada “pjesma” utihne, a reflektori se ugase, počet će priče. I opet ćemo nekome zasmetati. Uvijek isto, poput nekog beskrajnog dana, koji se stalno ponavlja. Ali vrijeme prolazi, postajemo stariji, takve “brije” nas više ne zanimaju. Sada je frajer onaj koji ima 5 cura, 2 auta i 3 kuće, a ne onaj koji se napio u prošlu subotu i sam se potukao sa 4 mrge kakvih bi se posramili i američki filmovi. To ostavljamo mlađima, valjda svi to moraju proći.. Bez obzira na sve guramo dalje, u nama se opet budi onaj prkos, onaj ponos koji nas čini jedin-stvenom grupom ljudi.. Zbog toga mogu ponosno reći da sam jedan od njih, jer to mi je u krvi. ■

RAZGOVOR S

UČENICIMARazgovarali smo s jednom

odlikašicom o svakodnevnim školskim problemima.

KAKO NEKI MLADI VIDE SVOJE DRUŠTVO, KOLIKI JE UTJECAJ DRUŠTVA NA NJIH SAZNAT ĆE TE IZ PERA NAŠEG DOPISNIKA KOJI JE ŽELIO OSTATI ANONIMAN

U školi


Ove školske godine 153 učenika četvrtih razreda polaže državnu maturu. Položena državna matura

učeniku znači završetak srednjoškolskog obrazovanja, a ujedno mu pruža mogućnost nastavka školovanja na vi-sokim učilištima. Od 1. prosinca 2010. pa do 31.siječnja 2011. učenici su prijavljivali obvezne i iz-borne ispite državne mature. Da bi učenik položio državnu maturu potrebno je da položi tri obvezna predmeta na jednoj od razina, višoj ili osnovnoj. Ove su školske godine učenici prijavili 459 obveznih i 324 izborna predmeta, ukupno 783 ispita, ili, u prosjeku je svaki učenik prijavio nešto više od pet ispita. U studenom 2010. godine donesene su izmjene Pravilnika o polaganju državne mature. Najvažnije promjene su sljedeće: • U jednome ispitnom roku učenik može polagati najviše šest izbornih ispita. • U jednome danu učenik može polagati najviše dva ispita. Učenici mogu prijavljivati studijske pro-grame od 1. prosinca 2010. do 6. srpnja 2011. godine. Svaki učenik može prijaviti najviše deset studijskih programa. Učenici mogu prijavljivati samo one studijske programe koji su obuhvaćeni prijavljenim ispitima i razinama. Jako je važan redoslijed prijavljenih studijskih programa (lista prioriteta). Ukoliko je učenik ispunio uvjete za upis na više studijskih programa, nakon što budu objavljene konačne rang liste, naći će se na rang listi samo onog fakulteta kojemu

je odredio najviši prioritet! Zbog toga je jako važno da učenici redovno prate liste svih onih fakulteta za koje su se prijavili i, prema potrebi, mijenjaju svoje liste prior-iteta. Liste prioriteta studijskih programa učenici mogu mijenjati od 1.12.2010. do 6.7.2011. Najkasnije do 7.7.2011. učenici moraju potvrditi svoju konačnu listu prior-iteta, pomoću TAN-a, kojega su dobili za-jedno sa PIN-om putem SMS-a. Konačne rang liste za upise na studijske programe objavljuju se 8.7.2011. Upisi na studij na koji su učenici primljeni su od 9.7.2011. Rezultati ispita državne mature učenicima će biti poznati najkasnije do 4.7.2011. Svjedodžbe i potvrde o položenim ispitima državne mature učenici će dobiti najkas-nije do 15.7.2011. Također je promijenjen i kalendar pola-ganja ispita. • Eseji iz Hrvatskoga jezika i stranih jezika pišu se 4., 5. i 6. travnja 2011. • Ispit iz Matematike piše se 23. svibnja 2011. • Ispiti iz izbornih predmeta i drugi dio ispita iz Hrvatskog i stranih jezika pišu se od 24. svibnja do 3. lipnja 2011. Sve obavijesti o državnoj maturi i pri-javama na studijske programe učenici mogu pratiti na http://tinyurl.com/gimna-zijavk. Na tim su stranicama objavljene poveznice na: • Kalendar ispita državne mature. • Ispitne kataloge. • Zadatke sa prošlogodišnje državne ma-ture i prijašnjih nacionalnih ispita i probne državne mature.

• Pravilnik o državnoj maturi. • Brošura Državna matura 2010./2011. i prijave za upis na studijske programe (učenici su ju dobili i u tiskanom obliku). • Vodič kroz ispite državne mature. • Poveznica na Fecebook grupu gdje učenici mogu postavljati pitanja. • Važne obavijesti o provođenju državne mature u našoj školi. Jako je važno da učenici redovito prate stranice: • https://www.postani-student.hr/ • http://www.ncvvo.hr/ • http://tinyurl.com/gimnazijavk Na kraju, svim učenicima želim da uspješno završe školsku godinu, uspješno polože ispite državne mature i upišu se na željene studijske programe! Neka ih ohrabri i podatak da je od 189 naših prošlogodišnjih maturanata, njih 183 upisalo neki od studijskih programa.

Ispitni koordinator:

Nedeljko Begović, prof.

DRŽAVNA MATURA2010. / 2011.

U školi


Kritiku ili komentar lektira za treći razred počet ću s malim uvodom. Ne očekujte da mi pero bude oštro kao

gimnazijski radijatori jer pišem na tipko-vnici. Pitanje je trebamo li suditi djela po današnjim standardima ili po standardima onog vremena? Ma... Ne treba kom-plicirat, evo vam ukratko moje mišljenje Otac Goriot Ovo djelo je mješavina dosade i zabave. Radnja je zanimljiva, a likovi živi, no pisac sve opisuje na nezanimljiv način. Loše je to što kad piscu dođe počne fantazirati na nekoliko stranica, ne kažem da ne govori nešto pametno, ali bi mogao skratiti. To se događa i likovima koji vode svoje monologe Kao da se natječu čiji će biti najduži. U knjizi se radi o ljubavi i novcu a očinska ljubav oca Goriota se ponekad čini bolesnih razmjera. Ne treba očekivati sretni završetak a ni neku posebnu pouku, cijela knjiga je kao pretjerano opisivanje

našeg svijeta ali i dalje je ona ostala u svome vremenu, zastarjela ali poučna. Knjiga je pomalo i zanimljiva kada se poh-vata moštvo činjenica na prvim stranica-ma koje vas vode u to doba Pariza. Za one lijenjije predlažem film La Perre Goriot iz 2004. Godine. (Nemojte da profesori ovo čuju) Gospođa Bovari U ovom se djelu radi o ženi s iluzijama. Cijelo je djelo proučavanje osobe koja je pročitala previše ljubavnih romana. Ponekad se čini da je Bovari slika i prilika današnjih djevojaka koje žele roman-tiku i zvijezde. Iluzije su glavni problem priče i zbog toga je ta žena loše završila. Gospođa Bovari je loša žena, loša majka, loša snaha i loša gazdarica, nekako se čini i da je zaslužila što je dobila. Knjiga Gospođa Bovari je opsežno djelo od puno, puno stranica. Jako je opsežnog opsega . Preporučujem da se uhvatite toga na

nekim praznicima jer meni baš i ne ide za vrijeme škole. Iz Gospođe Bovari možemo naučiti jednu stvar. Pustite romantiku i zvijezde, ako imate nekoga da ga poljubite pod kestenom u dvorištu gimnazije sretna ste osoba. Kabanica. Od ove tri lektire bar kabanicu trebate pročitati. Kratka je al ne bas slatka. U njoj se javlja smijeh kroz suze ali necete ni plakat ni smijat se, mozda cete se samo malo zacuditi. Cijela priča vrti oko čovjeka koji štedi pola godine da si kupi kaput. Nemam pojma zašto taj kaput zovu kabanica ali nije ni bitno. Kao i kod ostalih dijela ne treba očekivati happy end, Akakije Akakijević umre od hladnoće ali na kraju bar možemo biti zahvalni što naši oštri gimnazijski radijatori griju.

DRUGI POGLED NA LEKTIRUPIŠE MATEJ RUPČIĆ

Krajem jedanaestog mjeseca 2010.godine održana je u našoj školi promocija knjige. Knjiga se zove

Plemenita krv, a autor je, vjerovali ili ne, učenik naše škole, Matej Rupčić. Promo-cija je, s početko u sedam sati, bila u pot-krovlju naše škole i svi zainteresirani bili su pozvani, što nam je jasno mogao dati na znanje plakat koji je također napravila učenica naše škole Mirela Blažević. Drago nam je što se na poziv odazvao veliki broj učenika, profesora, a ponegdje se u gomili moglo vidjeti i poneko nepoznato „lice s ulice“ ljudi zainteresiranih za kulturna zbivanja u našem gradu. Program pro-mocije osmislii su učenici 3.c u suradnji sa razrednicom Sandrom Milovac. Mi, koji smo sudjelovali u osmišljavanju programa volimo misliti da je bio vrlo zanimljiv, izvrsno smišljen i još bolje proveden, ali tko smo mi da prosuđujemo? Po reak-cijama posjetitelja zaključili smo da im se svidjelo (pogotovo kolači na kraju), a

to nam je i bio cilj. Gost na promociji bio je urednik knjige, Vladimir Bakarić. Vrlo zanimljiv i zabavan čovjek koji je s nama podijelio i poneku anegdotu vezanu uz njegovu suradnju s Matejom. Također nam je i sam autor djela rekao nešto o svojim razmišljanjima, idejama i inspiraci-jama za knjigu, te odgovorio na par pitanja znatiželjnih posjetitelja. Ubacili smo i pokoji citat iz djela, ali one najsočnije i najzanimljivije ostavili smo za čitatelje. Bilop je tu i pjesme i svirke, a kao šlag na kraju došli su već spomenuti domaći kolači. Sve u svemu, uvjereni smo da oni koji su došli nisu požalili i drago nam je što u našem društvu ima toliko mladih ljudi zainteresiranih za knjige i literarni rad. I za kraj da još napomenem, ako im-ate nekakavih pitanja za sutora moći ćete ga naći na školskim hodnicima udubljena u intelektualne rasprave sa sendvičem ili buhtlom od čokolade u ruci (ovisi što mu se više sviđa taj dan). Sigurna sam da će

rado odgvoriti na sva vaša pitanja, a tko zna? Možda vas sve ovo potakne i na vlas-tito eksperimentiranje u svijetu pisanja i mašte.

PREDSTAVLJANJE KNJIGE MATEJA RUPČIĆA“PLEMENITA KRV”

PIŠE MARINA LUKANOVIĆ

U školi Učenici putnici


Ne znam koja je vaša omiljena pjesma,ali svoju jako dobro pozna-jem. Najbolje pamtim onih prvih par

riječi, jer ih slušam svakog jutra. Rekoh da je omiljena , ali ona to više nije. Ta pjesma je postavljena kao zvuk alarma na mom mobitelu. Zvuk koji te zove i vraća u svijet obveza i odgovornosti, tj. u školu. Ovaj prvi dio nam je zajednički, no ja sam putnik. Ne, ne morate mi odati priznanje što sam putnik, ali da postoje različitosti to je neminovno. Prvi sat počinje oko sedam , a moja pjesma se čuje već u pet. Brzo obaviš što moraš, paziš da ne udariš u radijator dok se spremaš i požuriš na bus. Naši busevi su posebna priča, jer uvijek te iznenade. Jednog dana vozimo se bez grijanja, drugi dan osjetiš lagani povjetarac iz smjera “zatvorenih“ vrata, a treći dan se vozimo u najboljem busu

koji imaju u ponudi , samo zato što je onom od jučer puknula guma negdje na putu do nas. Do grada se vozimo jedan školski sat. Napokon smo stigli, no sada je pola sedam. Možda vam se ne čini da smo izgubili puno vremena, no tu spominjemo sat vremena izgubljenih prije škole. Dodajmo još sat poslije škole i tako pet dana u tjednu i sada to već izgleda drugačije. Kažu:,, Vrijeme je novac.“. Kad bi nam barem platili to vrijeme, ali mi njima plaćamo i u nekim slučajevima je to zaista velik iznos. Mislim da bi se svi mi obradovali novoj jakni ili traperi-cama svaki mjesec. Sve su to problemi učenika koji putuju, no dogodi se u cijeloj toj priči o putovanju i koja nezgoda. Tako je jednog dana, jedan učenik , umoran od škole, opušteno slušao pjesme na putu kući i probudio se u Đakovu. Dotični je morao proći kroz svoje mjesto i još

putovati dvadeset kilometara da bi stigao u Đakovo. U drugoj priči isti taj učenik putuje kući, slušajući one iste pjesme, te shvati da ne poznaje nikoga, ali tek kasnije, kad je postalo očito, zaključuje da se nalazi u krivom autobusu. Drugog dana naš se glavni junak gura da prvi uđe u bus kako bi zauzeo mjesto. Sav ponosan na sebe ulazi prvi, no ubrzo se opet probija kroz gužvu da izađe van jer je zaboravio kartu. Mislim da svaki putnik dobro zna or-ganizirati svoje vrijeme i to je prisiljen naučiti da bi mogao funkcionirati. Sama promjena sredine također je pozitivna, jer okružujemo se novim ljudima. Ovim sastavom ne želim reći da nas treba žaliti ili da nas drugačije tretirati, nego poručiti da smo u potrazi za novim pjesmama. ■

PIŠE IVAN ČAPALIJA

KAKO ZAMRZITI OMILJENU PJESMU?

Život učenika putnika se ne razli-kuje bitno od ostalih učenika, osim činjenice da su putnici. Imam sreću

da moje putovanje do škole traje svega 20-ak minuta, dok neki od mojih prijatelja putuju i po sat vremena. Za mene, najveći problem u vezi putovanja, je to što uvijek moramo kretati rano, a stižemo kasno kući, za razliku od učenika koji ne putuju. Na taj način gubimo dosta vremena. No,unatoč tome, sve se da stići. Kada idem ujutro u školu, obavezno spavam poslijepodne, a onda mogu učiti i do kasno navečer, ako je to potrebno. Kada idem poslijepodne u školu, malo mi je

teže jer se tada teže organiziram. Učim obično ujutro, a ako je baš i potrebno učim i navečer. No, kako samo mi sad maturanti, većina nas ide na razne pripreme, tako i ja navečer obično nemam vremena za učenje ili sam preumorna. Ali, iako to sada izgleda strašno, ne učim ja tako puno i nije mi teško. Sve je stvar or-ganizacije. Sve se stiže i može, a pri tome mislim na izlaske, spavanje, gledanje filmova… ■

PIŠE KRISTINA BIČANIĆ

U školi


U Gimnaziji Matije Antuna Reljkovića je od 11. do 13. svibnja 2010. godine održano 17. državno natjecanje iz

geografije. Otvorenje natjecanje bilo je održano u vinkovačkom Gradskom kazalištu Joze Ivakića 11. svibnja u 19:00h te je popraćeno raznim predstavama i folk-lornim nastupima u kojima su sudjelovali učenici vinkovačke Gimnazije, školski zbor „Dionizije“ sa voditeljicom profesoricom Sandrom Milovac, te sestre Bainac koje su izvodile Bugaršćicu, dramska družina pod vodstvom profesorice Višnje Sorčik i Folklorni Ansambl Lisinski. Na samom početku sa velikim oduševljenjem ravnatelj vinkovačke Gimnazije, Stipe Tomić, je pozdravio sve prisutne i izrazio veliko zadovoljstvo što je upravo Gimnazija domaćin jednog tako velikog natjecanja. Sve prisutne pozdravio je i gradonačelnik grada Vinkovaca dr.Mladen Karlić, dožupan Mato Golubičić, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje

Vinko Filipović, te predsjednica Državnog povjerenstva natjecanja iz geografije mr. sc. Ružica Vuk. Sljedećeg dana u jutarnjim satima natjecatelji osnovnih i srednjih škola u učionicama vinkovačke Gimnazije pisali su ispit koji je bio podijeljen u dva dijela: teorijski dio i praktični rad. Nakon natjecateljskog dijela imali smo priliku razgovarati s nekim učenicima osnovnih i srednjih škola. Učenici su uglavnom govorili kako su se pripremali od saznanja da su se plasirali na državno natjecanje, te da su ispiti bili vrlo teški, ali neki su ih savladali bolje, neki lošije. Za vrijeme trajanja ispita mentori su imali predavanje o povijesti Vinkovaca u potkrovlju vinkovačke Gimnazije koje je vodio arheolog kustos Hrvoje Vulić. Na natjecanju je sudjelovalo oko 300 učenika i mentora iz osnovnih i srednjih škola Hrvatske. Mladi geografi odluku o tome tko su oni najbolji doznali su sljedećega dana

na svečanom skupu u hotelu Slavonija, gdje su podijeljene nagrade učenicima i njihovim mentorima. Svi učenici su nagrađeni za svoj trud i znanje, dok učenici srednjih škola za osvojeno prvo, drugo ili treće mjesto imaju pravo na izravan upis na studij geografije na Geo-grafskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu ili Zadru. Na svečanom skupu održan je prigodni program za natjecatelje i njihove men-tore te članove ocjenjivačkog stožera. U programu je nastupila literarna skupina Gimnazije, Hip Hop grupa J2C, zbor „Di-onizije“, te gimnazijski rock band Punčke. Natjecanje je zatvoreno, a sudionici su se uputili svojim domovima sa jednim lijepim sjećanjem i uspomenom na Vinkovce, kako i oni sami kažu. Svim učenicima čestitamo na osvojenim rezultatima, i želimo im sreću u daljnjim natjecanjima. ■


DRŽAVNO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJE

U školi


DRUŽENJE U PREDVEČERJE

Kao što je svima poznato, svaka nova godina donosi nove zanimljivosti, nova događanja i nove početke. Tako

je i početak ove školske godine donio neke promjene i novosti - novi učenici, neki novi kabinet ili nešto slično, ali ove je godine u našoj školi organizirano nešto što do sada nismo imali, a to je „Druženje u predvečerje“ odnosno razgo-vori s Vinkovčanima koji ostavili trag na različitim područjima kulturnog života. Tako je naš prvi gost na Druženju u predvečerje bio poznati romanopisac za djecu, vječni Ultras, te frontman grupe The Karambol - Vladimir Bakarić. On je do sada objavio osam knjiga za djecu i mlade, a neke od njih su: Opasna potraga, Nedovršena duga, Ljubav koja ne može proć’, te posljednja koju je objavio zajedno s poznatim vinkovačkim reperom Dalibo-rom Bartulovićem – Shortyem, Iz blata. Isto tako, objavio je i jednu slikovnicu te je uvršten u nekoliko zbirki priča, kao i u

program lektire za osnovnu školu. Dobit-nik je nagrade „Mato Lovrak“ za najbolji roman za djecu i mlade u 2006. godini, a knjige su mu prevedene na makedon-ski, slovenski, engleski i srpski jezik. Na druženju, Vlado je odgovarao na različita pitanja literarne skupine, o svojemu pisanju, objavljivanju knjiga, te daljnjem radu u budućnosti, ali isto tako, nije ostao dužan ni novinarskoj skupini pa je i nama odgovorio na nekoliko pitanja o Ultrasima, ponašanju na utakmicama, Karambolu, pjesmama, o svojim književnim počecima, te mnoštvu drugih stvari. Pogledali smo i spot poznatog hita Karambola, a ujedno i himnu naše Cibalie „Što mi život nikad nije dao“. Vlado je još pred sam kraj druženja podijelio i nekoliko poklona; bedževa i knjigu Ljubav koja ne može proć’. Tu smo završili naše prvo Druženje u predvečerje sa našim prvim gostom Vladimirom Bakarićem te mu ovom

prilikom još jednom zahvaljujemo što je upriličo naša druženja i nadamo se da ćemo imati priliku još se koji put s njim ovako ugodno družiti i razgovarati. Na drugom smo druženju ugostili doc. Dr Dražena Švagelja i liječnicu Mariju Jurković, Doktorica Jurković nam je govorila o povijesti Opće bolnice u Vinko-vcima, a dr je Švagelj govorio o bolnici u ratnim danima uz projekciju njegova dokumentarnoga filma Ratni Božić u vinkovačkoj bolnici.Kako je druženje bilo organizirano u danima kada se sjećamo pada i žrtve Vukovara, sugestuvnost filma bila je josš snažnija.Na kraju smo shvatili veliku pruku ovoga filma: ništa nije veće od ljudske i želje za životom i ništa nije snažnije od ljudske humanosti kada je to najpotrebnije. ■

PIŠE DOMAGOJ MAROŠEVIĆ

BOŽIĆNI SAJAM

Dana 17. prosinca 2010. godine održan je Božićni sajam na Ori-onu, ispred Gimnazije. Na sajmu

su sudjelovali učenici gotovo svih raz-reda Gimnazije. Svaki je razred napravio ponešto. Neki su ispekli puno slasnih kolača te ih spretno ukrasili mašnama i ukrasnim papirima, dok su neki napravili aranžmane, adventske vijence i druge šarene božićne ukrase. Sajam je popratio naš pjevački zbor, s odličnim izvedbama božićnih pjesamam, ali su i naši učenici zaplesali Madison, te su tako zabavili prolaznike. Na kraju smo večeri bili zado-voljni rezultatom, unatoč hladnim prstima i smrznutim licima. Ovim se putem zahvaljujemo svim dobrim ljudima koji

su unovčili naš trud, te time omogućili da nekim našim učenicima uljepšamo Božić i pokažemo da nisu sami, a pogotovo to nisu za vrijeme najradosnijeg kršćanskog blagdana. U prekrasnom ozračju našega sajma s predivnim uspomenama, radu-jemo se novom druženju i sljedećem Božiću. ■


U školi Biti ili ne biti


BITI ILI

NE BITI?p

p

P ovodom obilježavanja mjeseca borbe protiv ovisnosti u velikoj Županijskoj vijećnici u Vinkovcima održana su

dva skupa s temom Prevencija ovisnosti u odgojno-obrazovnim ustanovama. Među te odgojne i obrazovne ustanove bi spada-la i naša škola čiji je nastavnički i učenički kadar aktivno sudjelovao na oba skupa. Prvi se održao 2.prosinca 2010., a riječ je o stručnom skupu za «velike» (nastavnike, ravnatelje i stručne suradnike) u or-ganizaciji Povjerenstva za suzbijanje zlouporabe opojnih droga Vukovarsko-srijemske županije Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Ureda za suzbijanje droga Vlade Republike Hrvatske i Agen-cije za odgoj i obrazovanje. Cilj skupa je bila kvalitetna edukacija stručnog osoblja predstavljanjem Nacionalnog programa prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu u razdo-blju od 2010. do 2014. Skupsu otvorili su učenici gimnazije –zbor «Dionizije» au-torskom pjesmom naših učenika, gitarski kavrtet učenika koji paralelno polaze i Srednju glazbenu školu Vinkovci, Terezija Ćosić pozdravnim govorom, a skup su pozdravili i dožupan Mato Golubičić, prof. te Ivana Biljan, prof., županijska koordina-torica za školske preventivne programe. Svi ovi dugački nazivi s početka sa sobom nužno povlače i veliki broj stručnih osoba koje su se obratile skupu s temama jed-

nako stručnih i dugačkih naziva – Darko Tot, Sanja Mikulić, dr.sc. Jadranka Ivandić Zimić, prim, dr. sc. Marina Kuzman, prof. dr. sc. Slavko Sakoman, Siniša Brlas, prof, a od naših županijskih snaga to su Ivana Biljan, prof., Maša Pešec, prof. i Mirjana Čavar, prof. Tjedan dana kasnije, 9. prosinca 2010., na istom mjestu u gotovo isto vrijeme održala se tribina za nas «male» (djecu i mlade, s tim da je uglavnom riječ od predstavnicima školskih Vijeća učenika) otvorena na isti način kao i stručni skup, glazbom gimnazijskih učenika i pozdravnim govorima Terezije Ćosić i predsjednika Županijsko vijeća učenika Filipa Markanovića. Gimnazija je sud-jelovala i likovnim radovima na natječaju čiji su pristupnici prozvani, a neki od njih i nagrađeni uz zahvalu prof. Ivane Biljan na sudjelovanju. Učenici Zdravstveno-veterinarske škole dr. Andrije Štampara scenskim nastupom su odlično uveli u radionicu prof. Mirjane Čavar kojom je provjerila (ponekad netočne) stavove mladih o pušenju, alkoholu i marihuani. Prof. Maša Pešec je govorila o radu Službe za prevenciju ovisnosti te zajedno sa svojim učenicima izložila rezultate ankete informiranosti o ovisnostima i njhovim sredstvima provedene u školi I. G. Kovačića Vinkovci. Kako kvalitetno iskoristiti slobodno vrijeme pokazali su

Ana Piršljin i Matej Svilar, kapetani muške i ženske ekipe Vinkovačkog plivačkog kluba, a vjerujemo da će im se nagrađeni likovnjaci ubrzo rado pridružiti jer su kao nagradu dobili i ulaznice za novi bazen u Vinkovcima. O istoj temi govorio je i gospodin Branko Tomić, voditelj mladeži Gradskog crvenog križa prikazavši aktivnosti kojima se mladi u toj organi-zaciji već desetljećima bave uz višestruku korist društvu. Na kraju su prisutni putem radionice dali konkretne prijedloge i odgo-vore na pitanja što nas štiti od korištenja sredstava ovisnosti te što škola, lokalna zajednica i obitelj mogu napraviti u pre-venciji ovisnosti. Vijećnica je bila ispun-jena i učenicima i pozitivnim ozračjem što su pokazali evaluacijski listići. Dogodine se možemo nadati ponovljenom uspjehu ovih skupova i tome da ćemo više misliti o „biti ili ne biti“, a ne „piti ili ne piti“. ■

PIŠE TEREZIJA ĆOSIĆ

U školi


Okoliš gradi mostove

Okoliš gradi mostove je europski, ekološki i medijski projekt pod pok-roviteljstvom predsjednika država

Bugarske, Njemačke, Hrvatske, Rumun-jske te Mađarske. 20 škola iz Njemačke te 20 škola iz Bugarske, Hrvatske, Rumunjske i Mađarske rade zajednički na temama „Održivi razvoj i okoliš“, „Europa“ i „Mediji“. Projektne grupe partnerskih škola se posjećuju i za to vrijeme borave u obiteljima. Na taj način osobno up-oznaju ljude te također dobivaju uvid u svakodnevni život zemlje koju posjećuju. Uočavaju razlike među kulturama, te se uče međusobnom razumijevanju, toler-anciji te solidarnosti. Projektne grupe zajednički istražuju teme o okolišu u regiji škole koja pruža gostoprimstvo. O tim istraživanjima učenici izvještavaju na svom materinjem jeziku u svojim dnevnim novinama. Na taj način razvijaju svijest o važnosti očuvanja okoliša, bolje upoznaju vlastiti okoliš te stječu različita znanja o održivom razvoju. Učenici svakodnevno intenzivno proučavaju dnevne novine,

stječući na taj način čitalačku i jezičnu kompetentnost te poboljšavaju svoje opće obrazovanje. Učenici naše škola već 2 godine sudjeluju u ovom projektu, i to učenici drugih razreda. Neke od tema koje su se obrađivale prošle godine su Bazjaš, politika okoliša grada Vinkovaca i svjetlosno onečišćenje. Članci učenika su objavljeni u Jutarnjem listu. Naši učenici su boravili u Njemačkoj 7 dana. Bili su smješteni u Bernau, malom mjestu pokraj Berlina, u obiteljima učenika iz gimna-zije „Paulus Praetorius“. Zajednički su obrađivali zadane teme te pisali članke za dnevne novine. Također ovaj je pro-jekt dobar način za poboljšanje znanja njemačkog jezika. Nakon nekog vremena su i njemački učenici došli u Vinkovce. Učenici su opazili brojne razlike među hr-vatskom i njemačkom kulturom te uvidjeli da u Njemačkoj vlada potpuno drukčiji mentalitet nego u Hrvatskoj, no ipak svaki učenik ovaj projekt smatra pozitivnim iskustvom. ■

Mladi Europljani u dijalogu.

PIŠE IVA RUŠČIĆ

Kao i svake godine u našoj je školi organiziran odlazak učenika u Vukovar u vrijeme obilježavanja

pada i žrtve Vukovara. Prvo smo pos-jetili Vukovarsku bolnicu. Ispred nas bila je osječka grupa srednjoškolaca te su nam dok smo čekali pustili video o stradavanju bolnice tijekom Domov-inskog rata. Zatim smo prošli kroz hodnik na kojemu je na svakoj pločici napisan dnevnik stradavanja. Upisani su datumi, ukratko napisana zbivanja tijekom toga dana veza uz bolnicu i ime poginulih toga dana. Hodnik je vodio

do podruma bolnice. Tu je pomoću lutaka prikazano kako je radila bolnica tijekom rata. Male prostorije s nekoliko zidova bez prozora i hladni sivi zidovi.... osjećaj je bio nelagodan. Zatim smo išli na Memorijalno groblje žrtava Domovinskoga rata. Groblje je prelijepo uređeno, sve grobnice jednako izgleda-ju, a u sredini groblja nalazi se veliki kip u obliku križa. Na groblju smo za-pazili kako je najmlađa pokopana žrtva bila šestomjesečna beba, a najstarija ja baka koja je imala 104 godine. Zaista je nezamisljivo da neka osoba može u

sebi imati toliku mržnju da ubije bebu koja nije nizašta kriva. Nakon gro-blja krenuli smo u Ovčaru. Ovčara je prostorija u kojoj nema svijetla, jedino se u središtu nalazi crveni laser koji ispisuje imena na zidovima poginulih branitelja. Večina nas išla je na Ovčaru prvi put. Ovaj posjet Vukovaru poka-zao nam je koliku su hrabrost i ljubav prema domovini imali naši branitelji i sa razlogom se kaže da se njih nikada ne zaboravlja. ■

Posjet VukovaruPIŠE IVANA BARTULOVIĆ

U školi


Jalta, Jalta

Neka cijeli ovaj svijet

Još sja u suncu,

Neka naša zemlja sva

Postane sretna,

Neka cijeli ovaj svijet

Zove se bajka,

Zelena i mirisna,

Cvjetna sva i nevina,

Livada iz sna.

Ovi stihovi, iz jednoga od najboljih hr-vatskih glazbeno-scenskih ostvarenja, mjuzikla „Jalta, Jalta“, malo su kome nepoznati. Naime, najpopularniji hrvat-ski mjuzikl, nastao u doba hladnog rata, govori o iznimno važnome povijesnom događaju. Radi se o konferenciji na Jalti, gdje su se 1945. sastali najveći svjet-ski lideri i raspravljali o sudbini svijeta. Churchill, Roosevelt i Staljin željeli su dogovoriti izgled poslijeratne Europe i svijeta. Tekstopisac Jalte, Jalte, Milan Grgić, u središte je mjuzikla postavio „male“ ljude, koji vlastite probleme rješavaju u sjeni svojih „velikih“ gospodara, također braneći i nacionalne interese. Tako su glavni likovi domaćica Nina Filipovna, sobari Griša, Lari i Stenli, sluge Marfa i Samuel, agenti i generali. Centralni pojam mjuzikla je Zelena livada, utopijsko mjesto gdje vlada savršenstvo i pravda. Autor želi poručiti da će svijet

biti lijepo mjesto za život kada ljudi nauče živjeti u slozi. Međutim, taj svjetski mir se nikada neće ostvariti, što čini poruku djela svevremenskom.U svijetu mnoge stvari polaze po krivu. Iako Jalta, Jalta govori o problemima, Djelo obiluje i vedrinom i humorom, što ga i čini privlačnim širokoj publici.

19.10.2010., učenici naše gimnazije su imali priliku uživati u izvedbi mjuzikla u osječkom HNK, s profesoricama Sonjom Gali i Sandrom Milovac. ■

PIŠE ANA ŠPORČIĆ

U školi


U zdravom tijelu -zdrav duh!

O sportu u školi smo razgovarali s profesoricom tjelesno-zdravstvene kulture Jelom Knezović.

RAZGOVARALE ANTONELA I BARBARA VIDOVIĆ

ŽVOKS: Koji su najvažniji sportski događaji u protekloj godini koji su obilježili našu školu? J.K.: Prema programu i dogovoru športskoga kluba „ Polet“ , unutar kojega rade tri profesora u kojem su zastupljeni svi naši učenici, početkom smo školske godine 2009./2010. održali sastanak na kojem smo se dogovarali oko plana i programa nastavne godine. Naš se rad u protekloj godini sastojao od među razred-nih natjecanja u velikoj većini sportskih disciplina kao što su: nogomet za muške i ženske, košarka, odbojka i kasnije su se međusobno ne u toliko velikoj mjeri prijavili i natjecali u stolnom tenisu. Iz tog dijela kao i iz onoga regrutiranog dijela smo se natjecali između škola na području grada Vinkovaca, zatim, na izlučnom natjecanju između škola na nivou Županije. Na nivou Županije i na nivou grada smo imali kompletna natje-canja u odbojci, nogometu, rukometu, košarci, stolnom tenisu, badmintonu i atletici u cijelosti u muškoj i u ženskoj. Imali smo dakako i natjecanje u krosu muškom i ženskom i to po kategorijama prvih i drugih, trećih i četvrtih razreda. Među značajne plasmane spomenut ću da smo samo na županijskom nivou osvojili 2. mjesto u muškoj odbojci, 2. mjesto u muškom krosu, 1. mjesto u muškoj atletici, što nas je dovelo i na regionalno natjecanje ,također i 1.smo mjesto osvojili u stolnom tenisu te išli dalje na re-gionalno natjecanje. Što se tiče ženskog dijela natjecanja, natjecali smo se u svim ovim disciplinama izuzev nogometa jer nogomet kao takav ne postoji za žensku populaciju na nivou županija. U rukometu smo osvojili 3. mjesto , u stolnom tenisu 1. mjesto te išli na regionalno natjecanje, u krosu smo osvojili 2. mjesto, u atletici

2. mjesto i u odbojci 1. mjesto na re-gionalnom i to nas je dovelo na državno natjecanje gdje smo osvojili 4. mjesto. Bez obzira na dobar rezultat žao nam je jer smo se mogli bolje plasirat. Sve ovo što smo radili, radilo je nas troje profe-sora: prof. Blaženka Barić – Markota, kolega Jozo Škegro i moja malenkost Jela Knezović.

ŽVOKS: Koji su se učenici naše škole najviše istaknuli? J.K.: Mi ne možemo ne istaknuti naše učenice koje su mahom registrirane u odbojkaškom klubu „ Cestorad „. Dakle, to su naše izuzetno kvalitetne i marljive učenice, koje sačinjavaju većinu ekipe „Cestorad“ i one su sada prve na nivou države. To je rezultat rada naših ljudi, naših profesora koji su ujedno i treneri. Zatim, ne možemo ne spomenuti naše učenike koji su uključeni u atletski klub kao što je u bacačkim tehnikama Marko Maloča. On je sada student pedagoške akademije, te je ujedno proglašen sportašem grada Vinkovaca. Ne možemo ne spomenuti vrlo talentiranog i uspješnog Filipa Čavara, koji je učenik drugoga razreda.

ŽVOKS: Imali li kakvih planova za buduća športska događanja? J.K.: Sada nam je u tijeku natjecanje koje se održava na nivou srednjih škola kao i na nivou osnovnih škola i mogu reći da smo s djevojkama u rukometu izborili nastup na regionalno natjecanje koje bi trebalo biti polovicom travnja. Međutim, tu je problem prostora i treniranja ali ja mislim da ćemo uspjeti napraviti pozi-tivne pomake u dogovoru s kolegama i u prostorima Ekonomske škole gdje bismo pokušali obaviti nekoliko treninga. U

tijeku je također i stolni tenis za muške i ženske onda odbojka, košarka muška i ženska i dalje slijede natjecanja prema sportskom kalendaru. Mi očekujemo bolje i kvalitetnije rezultate, nego što je to bilo prošle godine. Što se tiče atletike i krosa, to ćemo dakako nas troje zajednički pripremiti učenike koliko budemo mogli te ih objediniti jer su ta naša djeca dobrim i velikim dijelom angažirani u klubovima. Ovom prigodom našeg razgovora o športu u našoj školi u protekloj godini zamolila bih da me se ispriča ukoliko sam nekoga i nešto izostavila ovdje, jer mi imamo izuzetno kvalitetne djece koja se bave sportom i možda mi je netko i promakao. ■

Bilten Comenius project

The Comenius programme is a pro-gramme established by the European Union. Its aim is bringing students and teachers in different European countries together. The project is named after the educationist John Amos Comenius, who was a Czech teacher, educator, writer and one of the earliest champions of universal education. It helps European students have a better understanding of their own country as well as the other countries involved in the project.

Otkrivanje HrvatskeU sklopu projekta Comenius, njegovi članovi - učenici i profesori iz pet europskih zemalja sudjelovali su u otkrivanju ljepota najstarijeg nacionalnog parka u Hrvatskoj. Smješten u srcu Hrvatske, u brdovitoj Lici, krije mnoge prirodne ljepote vezane uz vodu.

Igrati se vodom ili ne?Hrvatska je peta zemlja u Europi po količini pitke vode, a prva po količini obnovljivih izvora vode (90 litara obnovljive vode po stanovniku dnevno). 43% hrvatskog teritorija pokriveno je šumama i drvenim značajkama. Posljednja močvarna područja u Europi nalaze se u kontinentalnom dijelu naše zemlje. Iz tog razloga želimo povećati naš razvoj dugotrajnih i održivih potreba okoliša i prirode.

Discovering Croatia

NAs a part of project Comenius, its members - students and teachers

from five European countries participated in discovering the beauty of the oldest national park in Croatia. Situated in the heart of Croatia, in highland Lika, it holds numerous natural beauties associated with water.

To play or not to play with water?Croatia is the fifth country in Europe by the amount of drinkable water, and the first by the amount of renewable water (90 liters of renewable water per citizen daily). 43% of Croatian territory is covered with woods and wooden properties. The last swampy areas in Europe are situated in continental part of our country. That is the reason why we want to increase our development on long termed and sustainable usage of environment and nature.

U Hrvatskoj više od 2 godine radi Agencija za mobilnost, koja u sklopu programa Europske Unije radi na stručnom usavršavanju populacije upućene u obrazovanje. Hrvatska, kao pridruženi član, ima mogućnost prijavljivanja na razne projekte mobilnosti koje financira EU.

To su putovanja u svrhu stručnog usavršavanja. Gimnazija u Kenzingenu ponudila nam je partnerstvo u multilateralnog projektu. Taj projekt obuhvaća obradu različitih tema vezanih za vodu. Tako se i zove: „To play or not to play with water“

Naša koordinatorica projekta, kolegica Irena Tomić odradila je administrativni dio tijekom kolovoza 2010. godine, i na temelju odličnih ocjena (92%), dobili smo mogućnost pristupa ovom projektu. Uz nas, sudjeluju škole iz Bugarske, Italije, Litve, Francuske i Njemačke.Projekt će trajati 2 godine, a tema vode će biti obrađena kroz znanstveni, literarni, likovni i dramski pristup. Učenici i profesori radit će na usavršavanju svog jezika, znanja i različitih vještina. Svoj rad moći će uspoređivati s radom ostalih sudionika u projektu.

Ines Glavaš, prof.


“Different places, common faces...”Comenius PR JECT

Comenius program je osnovala Europska Unija. Glavni cilj projekta je zbližavanje učenika i učitelja iz raznih europskih zemalja. Projekt je nazvan po Janu Amosu Komenskom, češkom pedagogu, znanstveniku, piscu i jednom od pionira univerzalnog obrazovanja.PIŠE GRUPA GEOGRAFA

RAZGOVOR S PROF. GEOGRAFIJE


Comenius projekt u HrvatskojHrvatska, službeno Republika Hrvatska, je zemlja u Srednjoj Europi. Glavni i najveći grad je Zagreb. Hrvatska se nalazi između Bosne i Hercegovine, Slovenije, Mađarske, Srbije i Crne Gore. Nismo tako velika država, imamo samo 4,4 milijuna stanovnika, ali smo ponosni na našu kulturu koja je rezultat 14 stoljeća duge povijesti, koja je vidjela razvoj mnogo gradova i spomenika te također uključuje mnoga usvajanja iz antičke grčke, rimske i ilirske kulture. Kultura Hrvatske može se podijeliti u tri kulturna kruga: srednjoeuropski, med-iteranski i balkanski ili jugoistočne krug Europe. Mediteranska kultura Hrvatske obale vid-ljiva je kroz antičke spomenike iz rimskog doba, romanske crkve i srednjovjekovne urbane zajednice. Kontinentalna Hrvatska je dio srednje-europskog kulturnog kruga što se može vidjeti po obliku prapovijesnog lokaliteta međunarodnog značaja, po starim gra-dovima, dvorcima i utvrdama, uključujući arhitekturu iz razdoblja baroka. Na izlet smo išli iz Vinkovaca, koji se nalaze na istoku Hrvatske u poznatom Panonskom bazenu. Iz autobusa vidjeti ćemo naša lijepa sela, šteta je što nećemo vidjeti naše prekrasno Jadransko more. Naše odredište, Plitvička jezera, nalaze se u Lici u planinskom području središnje Hrvatske. Biolozi su potvrdili da imamo 16 različitih krajolika. 7% našeg teritorija je zaštićeno kao prirodno područje. Imamo 8 nacion-alnih parkova i 11 parkova prirode. Jedan od osam nacionalnih parkova su Plitvička jezera. Plitvička su jezera najstariji nacionalni park u Hrvatskoj(datira iz 1949). Naučiti ćete više o Plitvičkim jezerima ako nastavite čitati dalje ...

Comenius project in Croatia Croatia, officially the Republic of Croatia is a country in CentralEurope. The capital and largest city is Zagreb. Croatia is loca-ted between Bosnia and Herzegovina, Slovenia, Hun-gary, Serbia and Montenegro.We are not so big state, we have only 4.4 mil. inhabita-nts, but we are proud of our culture that is a result of a fourteen century long history, which has seen the development of many cities and monuments and also includes many adoptions from ancient Greek, Ro-man and Illyrian cultures.The culture of Croatia can be divided into three cultural circles: Central European, Mediterranean and Balkan or Southeast-ern European. Mediterranean culture of Croatian coast is visible through the antic monuments from Roman times, Romanic churches and medieval urban communities. Continental Croatia is a part of the inter-national significance, old cities, castles and forts including architecture from the baroque period.

On the trip we went from Vinkovci, which are located in the east of Croatia in famous Pannonian Basin. From the bus we’ll see our lovely countryside, it is only a pity that we won’t sea our beautiful Adri-atic sea. Our destination, Plitvice Lakes are located in Lika in mountainous region of central Croatia. Biologists have confirmed that we have 16 different landscapes. 7 percent of our ter-ritory is protected natural areas. We have 8 national parks and 11 parks of nature. One of the 8 national parks is Plitvice Lakes. Plitvice Lakes are the oldest national park in Croatia dated form 1949. You will learn more about Plitvice if you continue reading...

1 & 2. Naši učenici na Plitvicama3 & 4. Plitvička jezera zimi

“BIOLOZI SU POTVRDILI DA IMAMO 16 RAZLIČITIH KRAJOLIKA. 7% NAŠEG TERITORIJA JE ZAŠTIĆENO KAO PRIRODNO PODRUČJE. IMAMO 8 NACIONALNIH PARKOVA I 11 PARKOVA PRIRODE.”


31

4

2


“WINNETOU IS A FICTIONAL NATIVE AMERICAN HERO OF SEVERAL NOVELS WRITTEN BY KARL MAY (1842-1912, WITH ABOUT 200 MILLION COPIES WORLDWIDE ONE OF THE BEST SELLING GERMAN WRITERS OF ALL TIME) IN GERMAN, INCLUDING THE SEQUELS WINNETOU I THROUGH WINNETOU IV.”

*internet: en.wikipedia.org/wiki/Winnetou

Indijanac WinnetouZa snimanje “megapopularnog” i “visokobudžetnog” filmskog serijala o Indijancu Winetouu, producenti su odabrali ljepote Velebita i Plitvičkih jezera i uspješno ih pretvorili u dom sjevernoameričkih Indijanaca, dok su stotine mještana u snimanju sudjelovali kao statisti, glumci ili pomoćni radnici. Iako je film katastrofalne kvalitete i zbog loših glumaca i zbog toga što su Indijance glumili Europljani (Nijemci i Ličani), čija su tijela za potrebe snimanja obojana crveno-smeđom bojom, stariji stanovnici Like se još i danas s radošću i ponosom prisjećaju tih dana. To možemo primijetiti i po tome što uz razglednice prelijepe netaknute prirode ovog nacionalnog parka možemo kupiti i razglednice sa slikama Indijanaca. Bez obzira na sadržaj filma, prikazani krajolici uistinu jesu prekrasni pa je tako nedavno na mjestu snimanja otvoreno turističko naselje „Winnetou Land“. To je mjesto idealno za odmor i opuštanje svih generacija. Jedan od osnivača kaže da ovdje vlada mir, toleran-cija i sloboda i svatko tko dođe može os-jetiti tu atmosferu. Posjetitelji željni avan-ture mogu se okušati u raznim sadržajima poput gađanja lukom i strijelom, bacanja potkova ili lasa, jahanja, a mogu i razgle-dati rekvizite sa snimanja filma.

Plitvička jezera počinju Crnom i Bijelom rijekom, na mjestu gdje se ljube nastaje rijeka Matica. Crna rijeka dobila je ime po crnom dnu kojeg prekrivaju crne alge i ukoliko želite osjetiti pravi užitak u ove jesenske dane, dovoljno je da prošetate niz njezin tok. Također postoje i druge ri-jeke poput Riječice, koja je nastala iz bro-jnih pritoka i usječena je u šumi sakrivene doline. Jedan od najljepših dijelova Plitvica je Čorkova uvala ili Prašuma, gdje se nalazi najveći broj ugroženih životinja, i upravo je zbog toga čovjeku zabranjen pristup.

Winnetou IndianFor the making of a ‘’mega-popular’’ and ‘’high-budget’’ movie series about a Native American called Winnetou, the producers chose the beauties of the mountain Velebit and Plitvice lakes. They successfully turned them into the home of the Native Americans, while hundreds of locals participated as extras, actors or additional workers. Although the movie quality is catastrophic and the actors are terrible (for example, Germans and locals played the Native Americans, their bodies were painted with a reddish-brown col-our), older inhabitants of Lika remember those days with joy and pride. This can be noticed through the postcards of a beauti-ful, untouched nature of this national park, which you can buy there, along with the pictures of the Native Americans. The landscapes shown in the movie are beautiful indeed, so, recently, at the film-ing location, a touristic settlement called “Winnteou Land” was opened. That is an ideal place for vacation and relaxation of all generations. One of the founders says that this is a place of peace, tolerance and freedom, and that everyone who visits it can feel that atmosphere. Adventurous visitors can try various things, such as ar-chery or riding, and they can also see the exhibits from the shooting of the movie.

Plitvice lakes begin with the White and Black river, at the place where the rivers interflow and make a new river called the Matica River. The Black River got its name from the black seaweeds and, if you want to feel the true pleasure in these autumn days, it is enough just to walk by the river. There are also other rivers such as the Riječica River, which was made by numerous small rivers. It is located in the forest of a hidden hill. One of the most beautiful parts of the Plitvice lakes is “Čorko’s Cove“ or “The Rainforest”. There is a huge number of endangered animals, which is why the human access is forbidden.


POGLAVICAWINNETOU


Legenda o crnoj kraljiciLegenda kaže kako je u davno doba na području Like zavladala strašna suša. Ljudi su u očaju molili bogove da im pošalju kišu koja danima nije stizala.Jednoga dana narodu se s nebesa obratila Crna Kraljica. Po njenom imenu dalo bi se naslutiti da je ona neka zlobna dama, ali upravo suprotno. Ona se uvijek javljala narodu kada bi bio u nevolji. Crna Kraljica uputila je narod ka Izvoru Života. Na tom mjestu tražila je od njih da iskreno kažu sve što im leži na duši i da se pokaju za svoje grijehe zbog kojih im je voda bila uskraćena. Oni su je poslušali i tako učinili. Crnu Kraljicu je dirnula njihova iskrenost i od sreće je proplakala. Njene suze stvorile su vodu. Desno oko stvorilo je izvor Crne rijeke, a lijevo oko stvorilo je izvor Bijele rijeke.

Od tada je voda neprekidno tekla u nizu od 16 prelijepih jezera. Ova legenda upućuje nas na to da nije bilo Crne Kraljice, ne bi bilo ni Crne, ni Bijele rijeke, a da nema ovih rijeka, ne bi bilo ni Plitvičkih jezera.

The legend about Black queenThe legend says that once upon a time there was a great draught in the area of Lika. People desperately prayed to the gods to send them rain because it hadn’t rained for days. One day, the Black Queen spoke to the people from the skies. By her name, you might assume that she was an evil lady, but she was the opposite of that. She’d always speak to the people when they were in danger. She told them to go to the ‘’Well of life’’, where she asked them to honestly say what was bothering them and to repent for their sins because of which there had been no rain. They did what she wanted. She was touched by their honesty and she cried of happiness. Her tears created water. Her right eye created the source of ‘’the Black River’’ and her left the source of ‘’the White River’’. Since then, the water has constantly been flowing in series of 16 beautiful lakes. This legend tells us that if there was no Black Queen, there would be no Black or White River, as well as Plitivice lakes.

ZNAMENITI ISTRAŽIVAČ, KOJI JE IZUČAVAO PROCES STVARANJA SEDRE PLITVIČKIH JEZERA BIO JE AKADEMINK IVO PEVALEK. ON JE 1926. GODINE ZAPISAO: “SUŠTINA PLITVIČKIH JEZERA LEŽI U SEDRI I SEDROTVORNOM BILJU I TO ALGAMA I MAHOVINAMA...”


LEGENDA OCRNOJ KRALJICI

LakesThe most special thing about the lakes is that they form in karst and they are cascade – which means that they are not on one level, but one lake pours into the next making numer-ous cascades and waterfalls, so we divide them on Upper and Lower lakes. Beside the Niagara falls, Plitvice lakes are the only lakes of that kind in the world. The Upper lakes, of which there are more, are richer in vegetation, while the Lower lakes are in karts and they have many caves. The difference in height between the first and the last lake is more than 150 meters, so if you thought that you could go around all the lakes in a boat, the only thing you would get would be a free bath.

JezeraPosebnost ovih jezera je što se obli-kuju u kršu i kaskadna su – inače uz Nijagarine slapove jedina jezera na svijetu takvog tipa – što znači da se ne nalaze na jednoj razini, nego se jedno jezero ulijeva u sljedeće tvoreći brojne kaskade i slapove. Tako imamo podjelu na Gornja i Donja jezera. Gornja jezera – kojih ima više – su bogatija veg-etacijom, dok su Donja jezera u kršu i bogata su špiljama. Visinska razlika između prvog i zadnjeg jezera je više od 150 metara, stoga ako ste mislili da bi s nekim čamcem mogli obići sva jez-era, jedino što biste dobili je besplatno kupanje.

CavesNumerous caves are formed next to, above and under the Plitvice lakes, where 11 real caves and 3 travertine caves can be found.The Plitvice Lakes and the broader area of national park are rich in karstic phenom-ena – speleologic objects i.e. cave. They can be formed in corrosion and erosion of water. Those are real karstic caves. Some caves in the Plitvice lakes are formed through arcading – so called syngenetic caves. They are usually small. So far, 50 speleologic objects in the national park have been explored. The longest is the cave Golubnjaca 163 m long, and the deepest is the pit Cudinka 203 m long. The cave Golubnjaca consists of a network of several canyons and there are numerous calcite ornaments. For some time, the cave was electrified, there was a special guide for this cave and the entrance was protected by gates. We need own light for today’s

sightseeing!Many of these objects could be arranged as tourist attractions for the visitors com-ing in organized groups, to sightsee the large area around the fundamental Lakes travertine phenomena and the waterfalls, but they aren’t due to recession.

PećineBrojne pećine formirale su se uz, iznad i ispod Plitvičkih jezera, gdje se nalazi 11 pravih pećina, te 3 sedrene.Uz sama Plitvička jezera i na širem području Nacionalnog parka poznati su brojni krški fenomeni- speleološki objekti, tj. pećine. One mogu nastati korozijom (otapanjem) i erozijom (mehaničkim radom) vode. To su prave krške pećine. Neke pećine na Plitvičkim jezerima nastaju i zasvodnjavanjem. To su tzv. singenetske pećine i najčešće su manjih dimenzija. Do sad poznatih i istraženih speleoloških objekata na prostoru parka ima preko 50, od kojih je najdulja pećina Golubnjača, duljine 163 m, a najdublja jama Čudinka duboka čak 203 m. Pećina

Golubnjača je splet nekoliko kanala i tamo možete uočiti znatnu količinu kalcit-nih ukrasa. Neko vrijeme pećina je bila elektrificirana, imala je svog vodiča i ulaz je bio zaštićen postavljenim vratima. Za današnje je razgledanje potrebna vlastita rasvjeta!Mnogi od ovih objekata mogli bi se urediti kao turističke atrakcije za one posjetitelje koji bi organizirano obilazili širi prostor oko temeljnog sedrenog fenomena samih jezera i slapova, ali naravno nisu, jer je i Hrvatsku, nažalost, uhvatila recesija.

1. Pećina2 & 3. Sedra



Travertine—in between rocks and the livingThe other name for travertine is tufa (but be careful and don’t mix it up with tuff, which is a type of volcanic rock). In Croatia, travertine is also known as water cat or water stone. Travertine is a porous rock. It’s formed in karstic rivers and streams. Travertine builds barriers, and these travertine barriers separate the lakes and by doing that, they form Plitvce.There were certain researches in the 80’s. They discovered specific conditions that are needed to form travertine, and those are: ph above 8 which means water must be acid, temperature above 10°C , lots of calcium carbonate, and so on…It’s especially interesting that there are also living organisms in the travertine barriers. They use carbon dioxide and help the sedimentation of calcium car-bonate. These organisms are different kinds of algae, bacteria and moss.These organisms are very firm and hard in the water, even harder than concrete! However, when they aren’t surrounded by water, they become fragile and breakable.Another interesting thing is that algae

pile up on top of each other and make the waterfalls grow- we might say.It takes a long time to form travertine barriers. Travertine in Plitivice lakes was formed in the ice age. And now, one sad story. The Plitvice lakes are threatened by disaster. People have been cutting trees too much and that has led to deforestation. Erosion and the rain have washed the soil into the lake and made tons of mud. Organisms that form travertine can only survive in clean water. When they disap-pear, the barriers will become a stone mass that water can simply destroy. In order to prevent it, mud needs to be removed and new trees planted. Unfortu-nately, that would be too expensive.

SedraSinonimi za sedru su travertin i tufa, a neki od izraza u narodu su: vodeni mačak i vodeni kamen.Sedra je porozna stijena koja nastaje u krškim rijekama i potocima. Gradi barijere i pragove. Sedrene barijere odvajaju jezera jedno od drugog, te tako čine Plitvice.

U 80-im godinama prošlog stoljeća su provedena istraživanja. Otkriveni su određeni uvjeti potrebni za nastanak sedre. To su: pH iznad 8 (kiselost vode), tem-peratura iznad 10˚C, prezasićenost kalci-jevim karbonatom, itd.Posebno zanimljivo je da sedrene barijere čine i živi organizmi- sedrotvorci. Oni troše ugljikov dioksid iz vode i pomažu taloženje kalc.karbonata.To su razne alge, bakterije i mahovine.U vodi su ove nataložene alge (koje, dakle, čine sedru) izrazito čvrste i tvrde, čak čvršće od betona, ali kada se nađu u sredini bez vode- postaju krhke i lomljive! Dodatna specifičnost algi kremenjašica jest ta da se slažu jedne na druge, te tako vodopadi ‘’rastu’’. Najveći vodopad je Veliki slap.Stvaranje sedrenih barijera je dugotrajan proces. Sedra na Plitvicama je stara oko 100 000 godina- nastala u doba pleisto-cena.

Za kraj, jedna tužna priča. Plitvicama pri-jeti katastrofa. U zadnje vrijeme, pretjer-ana sjeća stabala je dovela do ogoljenja tla. Erozija i kiša su isprale zemlju u jezera i napravile tone mulja. Sedrotvorci mogu opstati samo u čistoj vodi. Kada oni nestanu, barijere postaju obična kamena masa koju voda lako može uništiti.Da bi se to spriječilo, potrebno je uklo-niti mulj i posaditi stabla. Nažalost, to je golemi i preskupi posao.

2

1

3

Tu oko nas Suradnja s Maticom hrvatskom


Obilježavanje dana Matice hrvatske u Vinkovcima


U utorak, 19.10. 2010. u našoj je Gim-naziji obilježen dan Matice hrvatske. Gost susreta je bio profesor Ante

Stamać, koji je između ostalog istak-nuti hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj i akademik. Prof. Stamać održao je predavanje o radu Matice hrvatske. Naime, Matica je širila kulturu u svim slojevima hrvatskog pučanstva od borbe za hrvatski jezik sve do današnjih dana. Danas je njezin najveći neprijatelj konzumerizam. U sklopu tog pokreta dolazi do gubitka istinskih vrijednosti: duha, mišljenja, vjere, jezika i slično. Matica nastoji potaknuti ljude i ponovno ih zainteresirati za knjige- u njima je pohranjena istina, jer ljudsko je sjećanje doista krhko. Vrlo često ljudi citiraju stare pjesnike, a da toga nisu ni svjesni. Kada ne bi bilo Bašćanske ploče iz 12.stoljeća, satire Svit se konča iz 14.st., ili npr. Osmana iz 17.st., kao i ostalih zapisa iz starih vremena, kako bismo išta znali o tadašnjim Hrvatima? Kako bismo znali kako su govorili i pisali, što su mis-lili? U tome leži važnost pisane riječi, a

književnici svojim radom ostavljaju trajnije spomenike kulture budućim naraštajima. Vrijednost književnog jezika je u tome što govori autentičnim glasom. Stara djela se nikako ne smiju „prevoditi“ na suvremeni jezik, jer bi time izgubila svoj značaj. Prof. Stamać smatra da što više jezika znamo, to se više ponosimo svojim jezikom. Naravno da treba poštovati tuđu kulturu, jezike i običaje, no nikako ne tre-ba zanemariti materinji jezik. Hrvati svoj jezik često olako uzimaju, zaboravljajući stoljeća borbe za njega, nevjerojatna književna ostvarenja i na koncu, njegovu posebnost. Današnji oblik hrvatskog jezika ima neprekinutu tradiciju od kraja 15.st., a odonda je doživio nekoliko faza, međutim nijednu koja bi napravila bitan prijelom. Hrvatska je posebnost i to da su sva tri narječja utjecala na oblikovanje današnjeg književnog jezika, te uz Poljake, mi jedini imamo kontinuiranu književnost. Upravo kako bi se očuvao dio hrvat-ske povijesti i mnoga velika književna ostvarenja, Matica hrvatska objavit će ukupno 300 knjiga. U njima će biti i djela mnogih zaboravljenih i prešućenih pisaca,

zbog svojih stavova i od strane vladajućih režima, a s ciljem da ih se revalorizira. U zbirci će se nalaziti po četiri knjige velikana kao što su Matoš i Gjalski, tri Andrićeve knjige, knjige hrvatskih pjesnika ( između ostalih, Ujevićeve i Tadijanovićeve pjesme), djela dramatičara s kraja 19. stoljeća: Julija Roravera i Stjepana Miletića, te djela mnogih drugih pisaca. Neki autori su iza sebe ostavili gomilu zapisa, a neki su napisali samo nekoliko desetaka pjesama, ali su ostali zapamćeni i rado čitani. Hrvati se mogu pohvaliti i kvantitetom i kvalitetom svoje književnosti. Važno je naglasiti da ovaj niz knjiga ignorira sve dosadašnje zablude i vodi se samo književnom vrijednošću. Na svima nama je da uvidimo ljepotu svoga jezika i ponosno se njime koris-timo. Prisjetimo se stiha iz budnice Petra Preradovića: „Tuđi poštuj, a svojim se diči“.

Tu oko nas


KRATKA POVIJEST MULTIMEDIJAL-NOG CENTRA STUDIO KREATIVNIH

IDEJA GUNJA – MMC SKIG

Multimedijalni centar Studio Krea-tivnih Ideja Gunja – MMC SKIG svoje korijenje ima u Literarnoj

– novinarskoj družini koja je ustanovljena 1960. godine, kada je u Gunji otvorena nova školska zgrada osmogodišnje škole. Od početka djelovanja škole pod imenom OŠ „Braća Nikolić“ Gunja . Dolaskom demokratskih promjena promijenjen je i naziv škole u OŠ „Antun i Stjepan Radić“ Gunja. Veoma uspješno djelovala je na-vedena družina koja je sa svojim ustanov-ljenim školskim listom „Glas mladih“ postala značajno stvaralačko središte ne samo škole, nego i cijelog mjesta. List je bio veoma kvalitetan i referentan, a mnogi učenici sa svojim literarnim i novinar-skim radovima nagrađivani na brojnim natjecanjima, susretima i smotrama. Rad se kasnije proširio na Klub prijatelja knjige i kino sekciju koja je djelovala 15 godina pod imenom Kino „Osmijeh“. KPK promisao je književnu i čitateljsku kulturu među učenicima, a kino sekcija filmsku kulturu. Osnovana je radijsko - novinarska skupina unutar Literarno – novinarske družine koja je započela dopisničku suradnju s Dječjim i obra-zovnim programom tada Radio Zagreba. Početak radijskog stvaralaštva datira od 1974. godine da bi se rad proširio na još jedan medij – televiziju, što se dogodilo tek 1995. godine. Te iste godine Literarno

– novinarska družina od 1975. godine pod imenom Literarno – novinarska družina „Dragutin Tadijanović“ prerasta, radi svoje sve brojnije medijske preokupira-nosti, u Studio Kreativnih Ideja Gunja – SKIG. Pojavom interneta i dostupnošću videa, digitalne tehnologije i općenito elektronike širi se područje djelovanja na videofilmsku djelatnost pa se osva-jaju novi mediji: film, televizija, digitalna fotografija, web-novinarstvo i radio na internetu. 2009. godine radi sve većeg zanimanja osnovaca, srednjoškolaca i mjesne mladeži, općenito, SKIG, ostavši i dalje u okrilju škole, čini veliki korak naprijed – osniva udrugu s namjerom da poboljša svoj status, da ima u udruzi jače uporište za što kvalitetniji stvaralački rad u novim medijima koji osvajaju ne samo djecu i mlade uže društvene sredine nego to postaje svjetski trend u odgoju i obra-zovanju navedene populacije. Nastavlja se uspješan rad na literar-nom i klasičnom, pisanom novinarskom izražavanju. Dokaz tomu su brojna liter-arne i novinarske nagrade, nagrade za školski list, ali se sve više pisanih izraza pretače u nove medije. Radio, televiziju i film. Članovi MMC SKIG-a i nadalje pišu i objavljuju svoje literarne i novinarske radove, ne samo u listovima i drugim publikacijama nego i na web-stranicama MMC SKIG-a.

Radijska djelatnost prepoznatljiva je u produkciji MMC SKIG-a na internetu na adresi: www.skig.hr te na valovima Hrvatskog radija, ponajviše emisije „Stigla je pošta“. Snimljene su brojne radijske emisije za LiDraNo, koje su najvećim dijelom i nagrađivane, a u međuvremenu postali smo aktivni članovi Udruge za promicanje elektroničkih medija u odgoju i obrazovanju Radio 5plus sa sjedištem u Zagrebu. Aktivnost radijskih novinara i snimatelja nije potpuno prestala ni tijekom Domovinskog rata, što svjedoči kolika je i kakva je osviještenost gunjan-skih radijskih stvaralaca za medij radija. I danas svakoga tjedna radijski prilozi iz Gunje mogu se slušati na valovima Hrvat-skog radij u emisiji „Stigla je pošta“. Televizijska djelatnost je također veoma kvalitetna. Od 1975. godine, kada je sn-imljena prva televizijska reportaža „Gunja bez mladih“, pa do danas snimljene su brojne emisije različitih novinarskih vrsta. Rad televizijskih stvaralaca iz Gunje odmah je zapažen pa su često pozivani u programe HTV-a i drugih lokalnih televizija. Dolazi do vrlo česte suradnje televizijskih redakcija s MMC SKIG-om na zajedničkim projektima. Veliki uspjeh postignut je i na smotrama LiDraNo-a, a možda najveći što je televizijska ekipa iz MMC SKIG-a nositelj videoradionice Škole stvaralaštva Novigradsko proljeće.

Naši su novinari, a i neki drugi zainter-esirani učenici nazočili predstavljanju 27. Godišnjaka Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima. Ovaj je broj Godišnjaka bio posveće vinkovčaninu i znamenitome hrvatskom filmologu i redatelju Ru-dolfu Sremecu povodom stote obljetnice njegova rođenja. Na predstavljnju je

Godišnjaka o Rudolfu Sremecu, o njego-voj „prijateljskoj kameri“ govorio Petar Krelja. Uz izlaganje o filmskoj poetici Rudolfa Sremeca, mogli smo vidjeti i nje-gov dokumentarni film Ljudi na točkovima koji na relističan i potresan način govori o teškom životu seljaka koji su i radnici pa gotovo cijeli dan provode putujući i radeći

mučeći za ostvarivanje najnižih oblika egzistencije. U programu smo vidjeli projekcije dokumentarnih filmova Skigovi članova na čiji je rad utjecao i Rudolf Sremec.

PIŠE JOSIP KRUNIĆ, prof.

Tu oko nas


Razgovarali smo i sa članovima SKIG-a, kamermanom Marinkom Marinkićem i režiserom i scenaristom Markom Dugonjićem.RAZGOVARALA ANITA BIĆANIĆ

ŽVOKS: Kako ste se odlučili postati dio SKIG-a? M.M.: Učlanio sam se u SKIG jer me je zanimalo snimanje, i zato što je u SKIG-u subotom na sastancima uvijek bila dobra atmosfera i zabava.M.D.: U SKIG-u sam službeno postao članom u 5. razredu OS, iako sam znao dolaziti na sastanke sa starijim bratom koji je i bio inspiracija za ućlanjenje. Zanimalo me je to što je on radio - radio, novinarstvo, televizijske emisije.

ŽVOKS: Otkud tolika ljubav prema filmu?M.M.: Gledanje igranih filma je zapravo izlazak iz stvarnosti i ulazak u neki drugi svijet, a još kad taj drugi svijet sami kreirate, sreći nema kraja. Dok je poticaj kod snimanja dokumentarnih filmova to što ćemo zabilježiti i svima pokazati neke probleme i pojave u našem društvu.M.D.: U početku sam pisao pjesme, jer je SKIG prije svega izrastao iz literarno-novinarske družine. A u tom nekakvom smjeru se i razvijala i moja SKIGpovijest. Zatim sam pisao kratke priče, novinar-ske radove, a u sedmom razredu sam dobio priliku biti koautor igranog filma s Marinom Jurišić. Film me je oduvijek privlačio, mislim da ne postoji osoba na svijetu koja može reći za sebe da ne voli gledat filmove ili da barem dnevno ne provede minimalno 5 minuta gledajući pokretni audiovizualni zapis u bilo kojoj formi.

Marko Dugonjić režiser i scenarist

ŽVOKS: Kakva su bila vaša očekivanja na samome početku?M.M.: Kad sam došao u SKIG očekivao sam da naučim nešto prvenstveno o sn-imanju kamerom, a i o ostalim medijima.M.D.: Nisam imao neka specijalna očekivanja na početku, mislim da očekivanja dolaze s već nekakvim iskustvom.

ŽVOKS: Kako nastaju vaši filmovi?M.M.: Svaki film počinje idejom i onda se za tu ideje lijepe ljudi kojima se to učini zanimljivim: tako se formira ekipa, podijele se poslovi, snima se, zabavlja se i nastane film.

Marinko Marinkićkamerman

M.D.: Kako se svake subote SKIG-ovska djeca sastaju, tako razgovaramo, predlažemo, odbacujemo, prihvaćamo ideje koje pršte na sve strane. Neki put mentor predloži ideju, neki put član\ica ili netko deseti, naši poznanici, prijatelji, rodbina, roditelji. Nakon što, konkretno u mom slučaju, ja prihvatim ili dam svoju ideju koja se drugima svidi (pošto sam se u SKIG-u uglavnom prihvatio, što se tiče područja filma, režije i pisanja scenarija) onda se formira već poznata uigrana ekipica, Tomislav Stojanović – stručnjak za montažu, Marinko Marinkić - majstor od kamere i drugi.

ŽVOKS: Možete li ispričati nekakvo

najzanimljivije iskustvo pri snimanju ili anegdotu?M.M.: Na svakom snimanju se dogodi nešto neobično i smiješno ali izdvojiti ću anegdotu sa snimanja igranog filma na ovogodišnjoj ljetnoj školi filma Gunja kada smo jednu scenu ponavljali toliko puta da mi je lijeva noga izgorjela na suncu dok je desna, koja je bila u hladovini ostala bijela kao sir. M.D.: Najzanimljivije iskustvo sa sniman-ja. Hmm, mislim da je to bilo kad smo snimali dokumentarac.Sjećam se dobro, o jednoj vrlo zanimljivoj personi, baki Heleni. Kada je ona pričala svoju aneg-dotu iz djetinjstva o piliću kojeg je kuhala za svoju učiteljicu te je pojela džigericu tom piletu, a onda ju učiteljica pitala zašto pile nema džigericu, a ona joj rekla da pile nije ni imalo džigericu - te je dok je to pričala držala malo pile u ruci koje joj se pokakalo u ruku i gotovo ispalo iz ruku; što možete i pogledat u samom filmu.

ŽVOKS: Možete li izdvojiti jedan od fil-mova kao najdraži?M.M.: Najdraži film na kojemu sam radio je zasigurno Kao otac i sin. Drag mi je zato što smo tim filmom uspjeli pomoći dvojici prekrasnih ljudi i zato što sam uživao snimajući, a uvjeren sam da to primjećuju i gledatelji.M.D.: Najdraži film je teško izdvojit, kao da roditelje pitate koje im je dijete najdraže. Ali posebno su mi dragi doku-mentarci Kao otac i sin te Događa se u lipnju, na koje sam vrlo ponosan. Kao otac i sin - film o dečku Miroslavu Pejakiću i njegovom oćuhu Ivi Župariću, koji žive bez struje, vode, svoje kuće, normalnih uvijeta za život, kojima smo pomogli jer je film prikazivan više puta u emisijama HRT-a Hrvatska uživo, Misija: zajedno, te su mnogi dobri ljudi odlučili im pomoći i u konačnici uspjeli u tome, jer još malo pa se useljavaju u novu kuću.

Videofilmska djelatnost, koja datira iz 2003. godine, vjerojatno je najreprezenta-tivniji segment kreativno – stručnoga rada MMC SKIG-a. U 7 godina svog djelovanja proizvedeno je 35 filmova, od toga 5 igranih, 3 eksperimentalna i 27 dokumen-tarnih. Čak 20 filmova nagrađeno je na različitim revijama, festivalima i smo-trama. Najbrojnije su državne nagrade, 4 međunarodne i 1 svjetska. Veoma često

su na programima HTV-a, nekoliko ih je uvršteno i u osnovnoškolske programe medijske kulture. MMC SKIG postalo je neslužbeno referal-no središte za izobrazbu djece i mladih iz cijele Hrvatske. Vrlo često na izobrazbu iz snimanja i montaže slike i zvuka dolaze na kreativne vikende u Gunju učenici i njihovi mentori. Iz MMC SKIG-a poteklo je nekoliko

novinara koji djeluju u sva tri medija, književnik, znanstvenik s područja kroatistike, operna umjetnica, dva aka-demska glumca, tri aktualna studenta Akademije dramske umjetnosti, smjer filmska produkcija i filmska i televizijska montaža, te aktualni student televizijskog novinarstva. preuzeto iz Godišnjaka Matice hrvatske

HRVATSKA MANJINA U SRBIJI


Tu oko nas


Hrvati u Vojvodini su integralni dio hrvat-skoga naroda, koji kao autohton narod živi u vojvođanskim dijelovima Srijema, Bačke i Banata. Hrvatska manjina nastala je kao rezultat složenih migracijskih procesa ti-jekom povijesti. Hrvati u Srbiji su od 2005. priznati kao nacionalna manjina. Prema popisu stanovništva provedenom 2002., u Srbiji je te godine živjelo 56.546 Hrvata u Vojvodini.

Dana 12. studenog 2010. godine, u prostorijama Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima, održano je predavanje članova novinske izdavačke ustanove „Hrvatska riječ“ iz Subotice: Ivana Karana, Jasminke Dulić i Milovana Mikovića, o prvoj instituciji Hrvata koji žive u Srbiji.NIU “Hrvatska riječ” je dakle, prva profesionalna institucija Hrvata u Srbiji, osnovana 2002. godine. Osnovna djelat-nost je izdavanje tjednika “Hrvatska riječ” koji izlazi u nakladi od 1500 primjeraka i distribuira se diljem Vojvodine. Jedan primjerak prima i Ured predsjednika RH.Nastoje se baviti s četiri stvari, a to su: kultura, informiranost, književnost i poli-

tika. Prate suvremenu književnost, ali se bave i književnom baštinom. Izdaju mjesečni podlistak za djecu “Hrcko”- za 500 djece koji imaju nastavu na hrvatskome jeziku, kao i mjesečnik “Kužiš?“ koji pišu i čitaju mladi. Od 2005. godine imaju i nakladu knjiga, te je do sada tiskano 37 knjiga. Od 2002. do 2009. godine su objavljivali knjigu „Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata“ u nastavcima. Napisao ju je Matija Evetović 1941., ali zbog vladajućeg režima nije bila objavljena. U toj knjizi je na temelju dokumenata dokazano da su Bunjevci i Šokci doista dio hrvatskog naroda. U 410 poglavlja su obuhvaćeni svi aspekti života, tradicije i povijesti Šokaca i Bunjevaca. Ova knjiga je nedavno izdana i u cjelini, a postala je najprodavanije djelo naklade.

Oko 80% financiranja obavlja pokrajina Vojvodina, a ostatak RH (50 000 €) i gradovi Subotica i Sombor. Problem kod financiranja je to što se mnogi Hrvati izjašnjavaju kao Šokci, Bunjevci ili Jugo-slaveni, pa popis stanovništva nije realan,

a on direktno utječe na financiranje.Njihov glavni zadatak je zastupanje hrvatske manjine u Srbiji. Tisak nas-toji ohrabriti Hrvate, koji pošto su mala manjina, još nemaju svoje institucije. Nas-toje pratiti događanja u matičnoj zemlji, politički, ali i obiteljski život, o kojemu se pišu feljtoni. Također se potiče suradnja s ostalim manjinama.

Hrvati su, nedvojbeno, najviše zastupljeni u Vojvodini. Tek petnaestak tisuća živi u ostalim dijelovima Srbije. Iako srpsko stanovništvo smatra da Hrvati imaju jed-naka prava i da se prema njima jednako odnose kao prema ostalim manjinama, Hrvati u Srbiji smatraju da su, nakon Albanaca, najneomiljenija manjina.

POBJEDNIČKI FILMOVI

2007. Dolgcajt, I. Zupe (Slovenija)

2008. Sevdah o rodama, S. Mirošničenko (Hrvatska)

2009. Kike Turmix, R. Sommerseth (Norveška)

2010. Prvi pravi ženski zvuk – Boye, B. Drašković (Srbija)

INTER

NET: w

ww

.dorf-vk.com

Zbivanja u gradu


JEDINSTVENI REGIONALNI FESTIVAL DOKUMENTARNIH GLAZBENIH FILMOVA

PIŠE TONI ŠARIĆ

U Vinkovcima je, čini mi se, već generaci-jski, uvijek bio taj neki prkosni stav koji je jasno određivao ostalim dijelovima države da se radi o Nekome iz Vinkovaca up-letenom u priču. Moja generacija, barem onaj dio koji se zakačio na Iggy Popa i Monty Pythone, imala je od koga učiti. Ja sam oduševljeno posjećivao Salone stripa, ponosno nabavljao neke raritetne Satanove snimke ili Matakovićeve rane snimke subverzivnih radijskih emisija ili još ponosnije promatrao reakcije ekipe iz ZG ili Splita koja mi je, siguran sam, zavidjela na odrastanju u ovom gradu. I znao sam da će i moja generacija imati nešto zbog čega će, danas – sutra, houp-fuli biti ponosan neki klinac što živi, eto, baš ovdje.

Sada, skoro 5 godina poslije prvog DORF-a, siguran sam da smo pokrenuli super stvar. Bili smo u 37 gradova s programom i reakcije su bile i više nego odlične, mis-lim da sam opet vidio onu vrstu pogleda s početka priče…

2 izložbe rock fotografija, izložba slika 2 mlada VK-slikara, izložba plakata genijalnog Igora Hofbauera, izložba stripova, promocije knjiga, prva radionica glazbenog dokumentarnog filma (sada već kultni film „Tri boje revolucije“, kratki omnibus u kojemu su polaznici prikazali Overflow, Punčke i Marka Šošića), pa jedna radionica u kojoj se (na)učilo svirati usnu harmoniku, pa deseci koncerata (Hladno pivo, Darko Rundek, Radikal dub kolektiv, Harp Attack, My Buddy Moose, Septica, The Madmen, Cherrkezi United…), gostovanje kultnog Don Lettsa (autentični sudionik mitske punk revolu-

cije iz Londona i autor nekoliko antologi-jskih filmova) 2008. godine, koji j možda najpoznatiji filmaš, a koji je bio gost nekog VK projekta…i…odlična zabava.

A za one koji žele znati više, priča ide ovako: Festival je 2007. godine pokrenula Udruga ljubitelja filma „RARE“ iz Vinko-vaca. Organiziranje jednog ovakvog međunarodnog festivalima vlastitim snagama naišlo je vrlo brzo na veliko zanimanje i odobravanje javnosti, medija i – što je najvažnije – publike. Veliki broj gostiju iz susjednih gradova već prve godine potvrdio je da je festival opravdao očekivanja i da ia budućnost. Postao je jedna od urbanih manifestacija u Vinko-vcima i vrlo brzo stvorena je neka vrsta branda kojim je festival učvrstio svoju poziciju na festivalskoj mapi ovog dijela Evrope.

Koncept selektora je uvijek u prvom planu imao regionalnu produkciju, uz prika-zivanje ponajboljih uradaka iz recentne svjetske produkcije, te je time osigurao profiliranje programa i status jednog od najzanimljivijih filmskih festivala u Hrvatskoj. Naravno da SVI žanrovi dolaze u obzir, ima toliko sjajnih filmova i šteta je ne prikazati ih, samo, nama je nekako srcu najbliži r’n’r.

Gostovanja u drugim gradovima (ukupno 37!) u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Make-doniji, BiH te pojavljivanje na srodnim festivalima diljem Evrope omogućila su i autorima filmova značajnu promociju, ali i brojnim zainteresiranim ljubiteljima ovog žanra dokumentarne filmske umjetnosti

pružilo uvid u recentnu produkciju. Gotovo 2000 ljudi koji svake godine u 4 festivalska dana u Vinkovcima pogledaju program i veliki broj posjetitelja na gostovanjima daju nam za pravo da nastavimo ovim sm-jerom i ovom brzinom. Mnogim autorima ovakav način promocije svojih radova je jedina prilika da dođu do medija i publike i veselimo se što je broj prijavljenih filmova na DORF natječaj svake godine sve veći i filmovi dolaze iz 20-ak zemalja.

Gostovanja stranih autora, kao i brojne svjetske i hrvatske premijere osigurale su festivalu posebno mjesto u srcu svih koji vole glazbu, ali i film. Učlanjenjem u međunarodnu asocijaciju glazbenih filmskih festivala AMUSIFF omogućeni su brojni kontakti s autorima i producentima iz cijelog svijeta, a festival je promoviran kao neka vrsta filtera za ovaj dio filmski dio Evrope. I filmovi pobjednici festivala su prikazani na brojnim festivalima diljem Europe i olakšani su kontakti brojnim domaćim autorima.

Udruga ljubitelja filma tijekom godine organizira projekcije kvalitetnih doku-mentarnih filmova na nekoliko mjesta u gradu, a u planu su prve radion-ice i okrugli stol kojima bi se još više omogućile kreativne akcije za neke nove talentirane autore iz našeg grada…

Vinkovci su dobili još jedan prepoznatljivi kulturni simbol i trajno se ucrtali na film-sku mapu Europe. Sada treba puno raditi i nastaviti uzlaznom putanjom.

Tu oko nas

VINKOVAČKI WOODSTOCK PROTRESAO RAVNICU

PIŠE ANDREA VESELČIĆ

Rock u Ravnici je i ove godine podigao prašinu na izletištu Sopot. 3 dana, 12 bandova i besplatan kamp ponovno su privukli nešto više od tisuću posjetitelja iz raznih dijelova Hrvatske i susjednih zem-alja. Autobus od centra grada do izletišta, 40 posto popusta na povratne karte HŽ-a i festivalska ulaznica po cijeni od 100 kn, samo su dio ponude vinkovačkog Wood-stocka. RuR je ove godine protekao u duhu regge i dub rocka, a najviše publike su privukla tri glavna banda. Po prvi puta u Vinkovcima su nastupili Dubioza kolek-tiv i Bambi Molesters, surf rock band čiji se posljednji album našao na 12. mjestu liste najprodavanijih albuma ljeta inter-netske stranice Amazon. Za višesatnu zabavu svih generacija pobrinulo se Zabranjeno pušenje, koje je u našem gradu zasviralo nakon gotovo deset godina. Kamperska himna prvog RuR-a ‘Buđav lebac’ grupe S.A.R.S ove godine je izvedena uživo uz sve ostale hitove tog popularnog banda. Publici se premijerno predstavio i novoosnovani vinkovački band Sopotopot, a veliko iznenađenje je bio i Zircus, slovenski sastav koji rasplesao publiku. Antenat je na RuR-u potvrdio svoju popularnost i kvalitetu, a pamtit

ćemo i nastupe Mlinskog kamena, Gorille MPA, Joe 4, Cojonesa i Go Marsa. Nakon odličnih svirki zabava se do jutarnjih sati nastavljala u kampu. Ove godine je na festivalu postavljeno oko sto šatora, što je trostruko više nego prošle godine. U tri dana RuR-a kamp je bio najbolje mjesto za plesanje uz DJ-a, upoznavanje novih ljudi, igranje nogometa, pjevanje uz gitaru ili jednostavno leženje na travi i uživanje u opuštenoj atmosferi. Zadovoljne reakcije posjetitelja daju nam volju za još više truda oko organizacije festivala i ulijevaju nadu da će RuR postati najuspješniji festival u ovom dijelu Hrvatske, a jednog dana tko zna...ambicija nikome nije naškodila. Organizacija festivala je zado-voljna publikom koja je pokazala da zna što je dobra zabava i ovim putem se zah-valjujemo svima koji su svojim dolaskom pridonijeli ovom projektu. Rock u Ravnici je rezultat velike količine uloženog truda i entuzijazma i nešto je što se u našem gradu rijetko uspjeva dogoditi, a još manje uspijeva opstati. Pozivamo sve koji RuR još nisu posjetili da to učine ove godine, pozovu svoje prijatelje i ostave komentare, savjete i prijedloge na našu Facebook stranicu. Vrijeme je da status

quo promjenite u status dobra zabava , jer RuR postoji zbog vas i može op-stati jedino s vama. Sejo Sexon je nakon nastupa izjavio: „Rock u ravnici? Postoji neko tradicionalno mišljenje da ravnica znači tamburica, ono nekako kočije, Škoro, međutim, epicentar te neke tur-bofolk infekcije je u gradovima tako da, najveći rock and roll festivali se odvijaju po ovakvim mjestima.“ Jesmo li inficirani turbofolkom i onim mekšim folkom ili smo i dalje rock grad? Halid Bešlić je u Vukovaru okupio 15 000 posjetitelja. Zar Rock u Ravnici može samo tisuću?

Zbivanja u gradu


„MUVKA“, Udruga vinkovačke alterna-tivne mladeži, neprofitna je i nepolitička udruga mladih registrirana u Uredu državne uprave vukovarsko-srijemske županije i broji oko 30 članova. MUVKA je udruga koju je 22. veljače 2008. osnovala skupina mladih entuzijas-ta radi potrebe zajedničkog sudjelovanja u promoviranju interesa mladih ljudi koji nisu nailazili na potreban prostor za vlastito izražavanje. Udruga je svoju svrhovitost utemeljila u stvaranju upravo takvog prostora, koji je u početku njezina rada definiran kao kulturni centar s aktivnostima koje bi kreirali prvenstveno njihovi korisnici. Ciljevi udruge definirani su Statutom udruge: interesno oku-pljanje i organizirano djelovanje zain-teresiranih građana poradi promicanja sustava istinskih vrijednosti zajednice i demokratičnosti u društvu, sloboda i prava, poticanje svih oblika kulturnog stvaralaštva (glazbenog, scenskog, likovnog) te djelatna skrb za ostvarivanje kulturnih, društvenih i drugih interesa građana, osobito mladeži; zaštita i pro-micanja ljudskih prava i razvoj ljudskih sloboda, doprinos buđenju ekološke svijesti ljudi i zaštiti okoliša, zaštita prava životinja, povezivanje i suradnja sa sličnim udrugama u Hrvatskoj i svijetu. Udruga „Muvka“,mlada je udruga, nastala iz potrebe da se poboljša ponuda kulturnih događanja za mlade ljude,te da se povežemo sa drugim,većim i starijim udrugama te tako poboljšamo kulturnu mrežu mladih iz cijele Hrvatske.Vinkovci su grad kojemu su godinama glavna re-klama njegova rock povijest,no nažalost u zadnje vrijeme teško opravdavamo status grada kulture,ne zato što mladih umjet-nika i entuzijasta više nema nego zato što je jako malo događanja ove vrste. Sve je veći broj ponuda za suradnju,poziva bendova koji žele nastupati baš u Vinko-

vcima, poziva umjetnika koji žele izlagati baš u Vinkovcima,a mi im ne možemo to omogućiti. Napominjemo,u ovome ne tražimo nikakvu zaradu,a naš rad i dalje nastavlja biti volonterski.Jedan od glavnih ciljeva projekta je uključivanje Vinkovaca u kulturnu mrežu mladih, širenja kulturne ponude te senzi-biliziranje javnosti za probleme mladih.

- Omogućiti mladim ljudima susretanje s modernim strujanjima na svjetskoj pro-gresivnoj umjetničkoj i glazbenoj sceni.- Podići razinu svijesti o različitim oblicima izražavanja u glazbi i ostalim umjetnostima.- Osvijestiti u mladih mogućnosti ne-konvencionalnog iskorištavanja gradske sredine za kulturna događanja- Potaknuti kreativne potencijale grada Vinkovaca na kulturnu aktivnost, te prezentirati MUVKU kao udrugu kojoj je cilj ostvariti takvu aktivnost.

Preciznije:- Organizirati izložbe te na taj način potaknuti mlade na stvaralaštvo,proširiti njihove vidike i stvoriti izbor, što je veći izbor ponuđen, manja je mogućnost za krive odabire. Prvenstveno upoznati zajednicu,i starije i mlađe sa suvre-menom umjetnošću, pozivati mlade umjetnike, performere, koji će nas uvesti u neke novije tokove koje dosad nismo imali prilike vidjeti u Vinkovcima.- Organizirati koncerte raznih glazbenih žanrova, prvenstveno onih alternativijih dakle, onih manje poznatih, upoznati ih sa svjetskim glazbenim tokovima, te i na taj način proširiti njihove horizonte.- Organizirati razne radionice i tribine, za mlade poglavito srednjoškolskog uzrasta, o nenasilju - tribina se provodi kroz inter-aktivno kazalište. Zbog nedavnih nasilinih obračuna mladih, Vinkovci su pravo

mjesto za organizaciju takvih sadržaja.Organiziranje ekoloških akcija uređivanja grada, poput ostvarenog projekta bojanja koševa za smeće 2009. godine nazvanog Uskrsni Mooving.- Organiziranje humanitarnih, pr-venstveno glazbenih priredbi u svrhu suočavanja zajednice sa problemima od kojih često okrećemo glavu te pomoći onima kojima je teže nego nama.

Od akcija koje planiramo provesti u djelo,kao početni rezultat za 2011. godinu očekujemo bolje povezivanje sa ostalim istomišljenicima, kako bi povećali onu kritičnu masu ljudi koja je spremna raditi i stvarati bolju kuturnu klimu ovome gradu. Bilo bi lijepo kada bi svojih akci-jama potaknuli mlade da bolje upoznaju jedni druge, što se bolje povežemo i upoznamo manje ćemo osuđivati tuđe različitosti, a to je najbolji put u ost-varivanju pozitivnije atmosfere,koja će biti plodno tlo za nove naraštaje,mladih stvaraoca. Poslati poruku da je stvaranje, a ne uništavanje zabavnije. Vođeni ovim optimizmom, i vjerom da stvari mogu postati bolje, uvjereni da je ova generacija mladih ta koja treba nešto promjeniti,jer tko će nam pomoći ako ne mi sami,sigurni smo da će se dog-oditi pozitivan ishod. Ne želimo čekati da netko nešto napravi i dok čekamo kritizirati,mi želimo pomoći i pokrenuti.Još jedan od razloga djelovanja naše udruge je pronaći pravi prostor za mlade u Vinkovcima, želimo stvoriti skupinu mladih ljudi koji će svojim talentom i trudom pokazati da pojedinačno mogu dosta, ali kao skupina istomišljenika, razmjenom iskustava i brušenjem svog talenta (bio on slikarski, kiparski, glaz-beni, fotografski, dizajnerski ili bilo koji drugi) mogu postići još više. Potaknuti mladog čovjeka da iskoristi svoje

prirodno urođene umjetničke potencijale učinit će ga boljim, zaokupiti i ispuniti, te držati ga podalje od droge, alkohola i nasilja koji su postali glavni način razo-node mladih u našem gradu.Problem prostora za djelovanje je našoj udruzi poznat od osnutka. Samostalno smo našli prostor kojeg smo unajmili za rad udruge, kojeg plaćamo sami. Taj prostor u kojem djelujemo postao nam je premali, trenutno okuplja skupinu od 15-tak glazbenika u 4 benda koji održavaju probe i u tim prostorijama u proteklih godinu dana izradili smo glazbeni studio za tonsku produkciju. Uložili smo najviše svog truda i žuljeva u ovaj mali projekt, i na ovaj način omogućili sebi i ostalim mladim bendovima u gradu da snime glazbu koju rade. Prostorije za izložbe u crkvi Sv.Ilije (Meraji) omogućio nam je gradski muzej i na tome smo im neizm-jerno zahvalni. Potreba da se pokažemo, utječemo na mlade u gradu je naša prioritetna misija. Slobodno vrijeme koje imaju mogu iskoristiti puno bolje od druženja po zadimljenim kafićima i alkoholiziranja po gradskim parkovima. Smatramo da je trenutna situacija u Vinkovcima zaista zabrinjavajuća.Naš pristup je progresivan, namjera je prići mladima u Vinkovcima i na vlas-

titom primjeru pokazati im što smo postigli samoorganizirajući se u našoj maloj zajednici koju zovemo MUVKA, dovesti mlade iz drugih gradova koje su isto postigli, prezentirati im te tako ih zainteresirati za kulturno-umjetničko stvaralaštvo. Mislimo da ovaj pristup ima budućnost i to će vam potvrditi naši novi članovi koji su prepoznali ono što radimo i sami nam prišli.Skupina kojoj je namijenjen ovaj projekt su mladi ljudi od 16 godina pa nadalje, koje želimo potaknuti na kulturno-umjetničko i glazbeno-scensko djelovan-je u gradu Vinkovcima, kao i pokazati im da imaju u drugim gradovima Hrvatske svoje istomišljenike koji će im pokazati što su postigli u svojoj sredini po ovom pitanju. Mladih glazbenika i umjetnika u Vinkovcima imamo napretek, a sve što im je potrebno je ujedinjenje i usmjer-enje, treba ih povezati međusobno, da u međusobnom druženju i razmjeni iskustava postanu kvalitetniji mladi ljudi. Neposredna korist svega što želimo napraviti našim radom je višesložna, mladi će svoje slobodno vrijeme kvalitet-nije iskoristiti, moći će uložiti u sebe, pomoći ćemo im da shvate i prepoznaju u čemu su dobri i da talent koji pos-jeduju ne propadne. Mladi su nesigurni i u odrastanju žele podršku, prihvaćanje,

usmjerenje... većinu toga daju im njihovi roditelji i škola, ali i društvo s kojima se druže na ulici. Postoji ona uzrečica „s kim si – takav si“, naš cilj je pridobiti što više mladih kvalitetnih ljudi i ujediniti ih u shvaćanju i razumijevanju pravih ljudskih vrijednosti, jer ako nismo tu samo za sebe nego smo tu i za drugoga, ako do-pustimo da on postoji u svojoj vrijednosti i ako ga priznajemo, ako smo spremni i ako se trudimo da mu pomognemo i služimo, ako smo spremni i ako se trudimo dati mu povjerenje i naklonost, tada se u tome ostvaruju istinske ljudske vrijednosti.

Nakon 18. prosinca 2011. Baza je nažalost morala biti zatvorena zbog različitih interesa vlasnika prostora i interesa djelovanja udruge Muvka.Trenutno, aktivnost udruge je smanjena zbog nedostatka adekvatnog prostora za njeno djelovanje. Ukoliko imate ideju gdje bi mogli nastaviti organizaciju događaja, želite nam se priključiti, imate prijedloge i nove ideje, otvoreni smo za suradnju.

Pišite nam na mail: [email protected].

Veliki pozdrav od ekipe iz Muvke!

Zbivanja u gradu


ROCK MARINFESTPIŠE VLADIMIR BAKARIĆ

Međunarodni humanitarni rock festi-val, Rock Marinfest, nazvan po tragično preminulom gitaristi Marinu Pokrovcu, održava se od 2008. godine pod tim imenom u Vinkovcima, u klubu Vanilla. Rock Marinfest nastavlja tradiciju Aveta prošlosti, koncerta održanog 2006., koji je okupio niz vinkovačkih glazbenika i Marinovih prijatelja. Prve godine je okupio 7 banova a prihod je išao Udruzi Hrvatska žena, druge 15, a treće 14 a prihodi su išli Udruzi Bubamara Vinkovci (www.buba-mara.hr). Program festivala je koncipiran tako da osim koncertnih večeri u sklopu budu i izložba rock fotografija, projekcija dokumentarnog filma, kazališne pred-stave a 2010. godine je održan i Marinfest intro na kojem je nastupilo 5 bandova. Sve grupe nastupaju besplatno, a plaćaju im se samo putni troškovi. Svake godine je bilo preko 1000 posjetitelja, ulaznice su

uvijek bile simbolične cijene, ali su ipak na kraju skupljena značajna financijska sredstva. Uz to uvijek je bio i štand, s majicama, bedževima, plakatima i pred-metima koje su donirali glazbenici i ostali koji su željeli.Na posljednji Marinfest 2010. je bilo pri-javljeno 113 prijavljenih bandova iz Hrvat-ske (73), Srbije (16), Bosne i Hercegovine (9), Slovenije (3), Njemačke (3), Makedoni-je (3), SAD-a (1), Crne Gore (1), Mađarske (1), Švedske (1) i Japana (1). Festival je postao značajno ime na rock sceni naše zemlje i puno šire. Osim domaćih bandova koji su uvijek prilično zastupljeni jer Marinfest njima daje priliku, najvažnija imena koja su dosada nastupila i koja su fest i podigla na mjesto na kojem se i nalazi: Gustafi, TBF, Atheist rap, Vatra, Hard time, Zadruga, Six pack i ostali.

Zbivanja u gradu


„UPORNO TRAGAJTE ZA ISTINOM I NE PRESKAČITE ŽIVOTNE STEPENICE“

Intervju sa voditeljicom Iza ekrana, Vukovarkom Melitom Hrengek.RAZGOVARALA ANITA BIĆANIĆ

DATUM ROĐENJA: 15.06.1975. MJESTO ROĐENJA: Vukovar.HOROSKOPSKI ZNAK: Blizančica, ali kažu da mi je jači podznak - strijelac.MJESTO STANOVANJA: Zagreb.NAJDRAŽI FILM: „Ja ću budan sanjati“ i „Meet Joe Black.”NAJDRAŽA GRUPA: U2.NAJDRAŽI PJEVAČ/ICA: James Blunt, Melanie Fiona i Lilly Allen, a za dobro raspoloženje može i Bosutski bećari.

ŽVOKS: S obzirom na Vašu stručnu spremu, kako ste završili u novinarskim vodama?M.H.: Na televiziji sam završila slučajno, još na drugoj godini faxa, na nagovor cimerice prijavila sam se na audiciju za voditeljicu u Dječjem programu i na svoje veliko iznenađenje prošla između 200-tin-jak kandidata.To nije posao kojim sam se mislila baviti, htjela sam biti zubarica. Ali kod mene je sve nelogično, od srednje Kemijske škole, preko Ekonomskog fakulteta, rada u butiku, vođenja turističkih tura pa sve do HTV-ove voditeljice. Međutim, televizija je kao magnet, tko dođe na nju, teško odlazi. Lijepo je i uzbudljivo raditi na televiziji.

ŽVOKS: Možeš li s nama podijeliti svoja novinarska iskustva na početku karijere? Koja su ti najdraža i/ ili najbolnija?M.H.: Najpotresnije mi je bilo raditi reportažu za Dječji program ispred rodne kuće u Vukovaru u koju nisam mogla ući jer je bila okupirana, a kuće mojih susjeda razrušene. Puno je bilo lijepih događaja. Najljepše mi je bilo raditi emisiju Do-bro jutro, Hrvatska. Moj kolega, Davor Meštrović i ja, znali smo se nasmijavati dok su kamere bile ugašene, ali kad bi se upalile morali smo se u sekundi uozbiljiti i normalno govoriti svoje najave i truditi se ne gledati jedno drugo. Naravno, kad bi se kamere nanovo ugasile, prasnuli bismo ponovno u smijeh.Volim raditi i svoju emisiju Iza ekrana i za-virivati u sve skrivene kutke zgrade HRT-a. Kroz tu emisiju upoznala sam gotovo sve televizijske zaposlenike i sve kotačiće složenog televizijskog mehanizma. ŽVOKS: Kako komentiraš prostor ljudskih i medijskih sloboda u Hrvatskoj? M.H.: Za biti slobodan,treba biti hrabar i svatko može biti slobodan onoliko koliko želi.To ponekad nije lako,ali tome treba težiti.

ŽVOKS: Jesi li ikada poželjela promijeniti posao?M.H.: Pa dobila sam nekoliko ponuda sa CNN-a i BBC-a, ali glupo mi je ostaviti rodnu grudu, omiljenu konobaricu Bubi s HTV-ovog šanka, ogromnu plaću s kojom sam već tri puta obišla zemaljsku kuglu i da ne nabrajam više, nadam se da me ra-zumijete. Šalim se, ali nisam razmišljala o promjeni posla, jer mislim da još puno toga mogu naučiti i napraviti, a televizija nudi bezbroj mogućnosti.

ŽVOKS: Možeš li nam ispričati neku novi-narsku anegdotu? M.H.: Puno je anegdota. Evo jedne koja se dogodila u emisiji Dobro jutro. Prije početka emisije, u 6h ujutro, stigli su nam nepozvani glazbeni gosti. Ljudi kažu mi

smo došli pjevati u emisiji, a mi ih blijedo gledamo, jer nam nisu bili u planu. Ali kad su već potegnuli iz Slavonije s komplet-nom opremom, nismo im mogli reći ne. I što je najbolje, bili su odlični! Nikad ne znaš što ti emisija nosi.Sve smiješne anegdote iz emisije Iza ekrana moj režiser Marin Trošelj skuplja i obično ih na kraju godine objavljuje. Na-dam se da neke neće nikada objaviti. :-)

ŽVOKS: Kako provodiš slobodno vrijeme?M.H.: U slobodno vrijeme plešem Zumbu (aerobic s elementima latinoameričkih plesova, hip hopa i sl.). To me jako veseli i opušta. Obožavam šetnje,nije mi mrsko ni po cičoj zimi navući kapu i debelu jaknu i šetati. Volim izlaske s prijateljima, kazalište, ples, dobar tulum ili koncert. Želja je puno, ali vremena sve manje.

ŽVOKS: Paziš li uvijek kada izlaziš na izgled u slučaju zlonamjernih fotografa? M.H.: Nemam problema s fotografima, ali da, pazim. Ne zbog drugih, nego zbog sebe. Volim se lijepo odjenuti, ali nije mi problem izaći bez šminke.

ŽVOKS: Kako bi sebe opisala kao osobu? M.H.: Za sebe mislim da sam vedra, vesela, dobronamjerna, uvijek spremna na šalu. S druge strane, na poslu sam štreberica i jako samokritična.

ŽVOKS: Imaš li recept za opuštanje nakon iscrpljujećg radnog dana?M.H.: Nakon napornog dana čaj i keksi čine čuda. Uz to neka dobra knjiga ili film i što ćeš bolje. U posljednje vrijeme sam se navukla na “Poirota”, dobro sjedne prije spavanja.

ŽVOKS: I za kraj, imaš li kakvu poruku za naše čitatelje?M.H.: Ne vjerujte svemu što čitate u novi-nama ili gledate na televiziji. Svoju istinu tražite sami, uporno za njom tragajte i ne preskačite životne stepenice.

Zbivanja u gradu


RAZGOVOR S GLUMCEM RADOM ŠERBEDŽIJOM

RAZGOVARAO MARIO PULJIZ

ŽVOKS: Sjetite li se kada svojih gimna-zijiskih dana? Je li se možda ljubav za glumom javila upravo u gimnaziji? Možete li nam opisati kako je tada izgledala gim-nazijska dramska družina? Dolazite li na godišnje sastanke mature?R.Š.: Jednom su me pitali, zašto ne dolazim u Vinkovce? Rekao sam: Pa što da dolazim u Vinkovce danju, kad se ionako, svake noći šetam njegovim ulicama. Ne dolazim vec dugo u svoj grad. I ne idem na proslave mature. Zadnji put sam bio na 20-godišnjici. I više nikada neću doći. Ne želim vidjeti kako smo odrasli. Želim zadržati svoje drugare i drugarice, onakve, kakvi su bili u našim školskim klupama. Da, sjećam se svojih Gimnazijskih dana. Bilo je to neko „novo mlado vrijeme“ koje se u nama budilo. I sjećam se da je vri-jeme sporo proticalo. Mogli smo u njemu da se dobro osjećamo. Naša Gimnazija je bila važna i čuvena. Dobri profesori.

Uglavnom su bili pred penzijom. Kažu da su neki od njih po kazni došli u Vinkovce, jer su za vrijeme 2. svjetskog rata bili sveučilišni profesori u Zagrebu. Nije nas bilo briga za politiku. Mi smo ih uistinu poštovali i voljeli.Dramska družina? Ha, ha. Bilo je smiješno. Ja sam bio, ustvari član Liter-arne sekcije, a glumio sam u Vinkovačkom kazalištu. Ipak, sjećam se da smo jedne godine igrali u školi neke komade Ivana Raosa. Prof. Miroslav Johler je režirao. Bilo je smiješno i tužno i nekako posebno nježno i lijepo.

ŽVOKS: Tko ili što je najviše utjecalo na Vaš odabir glume kao životnog poziva?R.Š.: Već sam bio u 4. razredu Gimna-zije, čvrsto odlučio da idem studirati književnost u Beograd, kad su se iznenada desile nepredvidive stvari. Jedna Branka, u koju sam bio smrtno zaljubljen, otišla

je iz moga života. Budući da je ona otišla u Beograd, ja sam odlučio da odem u Za-greb. A baš nekako u to vrijeme, došao je u Vinkovce naš čuveni glumac Ivo Fici. I on me je zapravo nagovorio da idem studirati Kazališnu Akademiju u Zagreb.

ŽVOKS: Budući da su i Vaša djeca u glumačkim vodama, mislite li da ste Vi sami utjecali na to (izravno ili neizravno)?R.Š.: Ne. Nikada nisam nagovarao Luciju da bude glumica. A ona je onda, iznenada odlučila da to postane. Mislim da je dobro učinila jer je postala dobra i iskrena glumica. Mislim da je sretna. Danila sam savjetovao da najprije nešto drugo završi, pa da onda studira režiju. Poslušao me je i diplomirao Staro-Grčki i Filozofiju, a zatim je otišao u Ohio i završio filmsku režiju. Ove tri male, ne znam što će biti. Vidjet ćemo.

Zbivanja u gradu


ŽVOKS: Mislite li da je Amerika zaista obećana zemlja?R.Š.: Ne. Ne mislim da je obećana zemlja. I mislim zapravo da ima toliko mnogo problema u Americi. Ona je Vođa kapi-talizma u svijetu. A taj sistem, čini mi se puca po svim šavovima. Užasno mnogo ima nepravde tamo i nesreće i siromaštva i bijede. Ja ne mogu da budem sretan u društvenom sistemu u kojem manjina ima sve, a ogroman dio naroda jedva uspjeva da preživi svaki novi dan.

ŽVOKS: Nedostaje li Vam Hrvatska kada odete u Ameriku? Ili možda obrnuto?R.Š.: Ja sam već odavno postao STRANAC u svijetu, tako da sam izgubio pojmove o pripadnosti nekoj određenoj sredini. Nekako osjećam, da je čitavi svijet jedno veliko bratstvo i mogu biti sretan u Los Angelesu, na Madagaskaru ili sada u Rijeci.

ŽVOKS: Ne znam znate li, ali među nama mladima je je jako popularan Đorđe Balašević, koji je nedavno također održao koncert u Osijeku u sklopu svoje turneje Kao rani mraz. Možete li nam opisati vašu suradnju na filmu Rani mraz?R.Š.: Đorđe je jedan veliki gospodin. U njemu ima toliko mnogo poezije i mudros-ti i neke pravednosti. Volim ga što je pravi pjesnik, al’ jos ga više volim sto je Pravi

Čovijek.Na filmu smo surađivali odlično. Pa mi smo srodne duše.

ŽVOKS: Glumili ste i u zadnja dva nastav-ka Harry Potter-a. Možete li nam opisati doživljaje s tih snimanja?R.Š.: Ta to je zaista nevažno. Ja treba da se pojavim u ovom drugom dijelu. Ako me ne izrežu. U tim velikim filmnovima male uloge često nestanu...

ŽVOKS: Kada ste otkrili ljubav prema pjesmi?R.Š.: Odavno. A onda mi je tu ljubav pre-ma poeziji produbio i posebno oblikovao moj profesor iz Hrvatskog Miroslav Johler. Postali smo pravi prijatelji. Profesor i učenik. I u tim satima kad smo se van škole družili naučio me je toliko mnogo stvari. Da, mislim da sam uz njega poceo razumijevati poeziju.

ŽVOKS: Jeste li ikada pokušali pisati pjesme i na engleskom?R.Š.: Ne. Na engleskom jedva glumim.

ŽVOKS: Često u pjesmama i tijekom koncerta, spominjete Vinkovce. Što vas najviše asocira na Vinkovce?R.Š.: Vinkovci su grad moje rane mladosti. To je ono najdragocjenije vrijeme koje sa-zori u nama. Poslije toga sve se ponavlja.

Vidio sam mnoge rijeke u svijetu. Gledao kako silovito teku i valjaju pred sobom drvlje i kamenje, ali niti jedna ne moze nadmašiti Bosut i njegovu usnulu poeziju. Ta rijeka koja se kao lijeni veliki udav, jedva kreće kroz Slavonske ravnice, čuva u sebi sve tajne naše mladosti.

ŽVOKS: Hoćete li ikada otići u mirovinu? Možete li zamisliti da niste na sceni ili is-pred kamera? Što biste voljeli raditi nakon što se posljednji put poklonite publici, ako će do toga uopće doći?R.Š.: I ako jednoga dana odem u mirovinu biti će to samo privid. Jer, oni ,koji se tako strasno bave životom, ne mogu mirno umrijeti.

Naši novinari Ana Šporčić i Mario Puljiz u razgovoru s glumcem

011 zvoks 2011pdf

Education