Naučite prepoznati trendove i forme u kojima se pojavljuje govor mržnje

i radikalni sadržaj koji vode ka nasilnom ekstremizmu.

27 comments61

block

#PratiOnlinePrepoznajOdmah

UvodI � Pregled društvenih medija 1.1. Šta su društveni mediji?

II Nasilni ekstremizam i kontranarativ 2.1. Šta je „nasilni ekstremizam“? 2.2. Kako prepoznati sadržaj povezan sa nasilnim ekstremizmom na društvenim medijima? 2.3. Kontranarativi

III Monitoring društvenih medija 3.1. Kako pratiti sadržaj na društvenim medijima 3.2. Tehnički monitoring 3.2.1. Analiza sadržaja od strane društvenih mreža 3.2.2. Naknadna analiza sadržaja uz pomoć softvera 3.3. Praćenje sadržaja 3.4. Praćenje procedura

IV Analiza sadržaja 4.1. Domaći ekstremisti 4.2. Heroizam militantnijih novih sljedbenika 4.3. Tenzije u regiji 4.4. Analiza sadržaja

V Zaključak 5.1. Kako prijaviti?

Uvod

Priručnik za edukaciju za praćenje društvenih medija pripremljen

je u okviru projekta "Jačanje civilnog društva u Bosni i Hercegovini

da prepozna i prati online prijetnje na društvenim medijima" koji

finansira Evropska unija. Projekat provode nevladina udruženja

"Ja bih u EU" i "Centar za sigurnosne studije" iz Sarajeva, Bosne i

Hercegovine, za Hedayah. Priručnik je namijenjen za podršku

realizaciji projekta usmjerenog na jačanje otpornosti na

radikalizaciju koja vodi nasilnom ekstremizmu, jačanjem

kapaciteta civilnog društva i mladih u Bosni i Hercegovini za

praćenje i prepoznavanje online prijetnji i suprotstavljanje ovim

prijetnjama uz korištenje sredstava dostupnih na web platformi.

Priručnik za edukaciju za praćenje društvenih medija predstavlja

najvažniji dokument za edukaciju mladih stručnjaka u BiH u

prepoznavanju, praćenju online prijetnji, jezika i ponašanja koja

vode nasilnom ekstremizmu.

344

77

1012

14141717181922

2626303132

3434

2 3

UvodI � Pregled društvenih medija 1.1. Šta su društveni mediji?

II Nasilni ekstremizam i kontranarativ 2.1. Šta je „nasilni ekstremizam“? 2.2. Kako prepoznati sadržaj povezan sa nasilnim ekstremizmom na društvenim medijima? 2.3. Kontranarativi

III Monitoring društvenih medija 3.1. Kako pratiti sadržaj na društvenim medijima 3.2. Tehnički monitoring 3.2.1. Analiza sadržaja od strane društvenih mreža 3.2.2. Naknadna analiza sadržaja uz pomoć softvera 3.3. Praćenje sadržaja 3.4. Praćenje procedura

IV Analiza sadržaja 4.1. Domaći ekstremisti 4.2. Heroizam militantnijih novih sljedbenika 4.3. Tenzije u regiji 4.4. Analiza sadržaja

V Zaključak 5.1. Kako prijaviti?

Uvod

Priručnik za edukaciju za praćenje društvenih medija pripremljen

je u okviru projekta "Jačanje civilnog društva u Bosni i Hercegovini

da prepozna i prati online prijetnje na društvenim medijima" koji

finansira Evropska unija. Projekat provode nevladina udruženja

"Ja bih u EU" i "Centar za sigurnosne studije" iz Sarajeva, Bosne i

Hercegovine, za Hedayah. Priručnik je namijenjen za podršku

realizaciji projekta usmjerenog na jačanje otpornosti na

radikalizaciju koja vodi nasilnom ekstremizmu, jačanjem

kapaciteta civilnog društva i mladih u Bosni i Hercegovini za

praćenje i prepoznavanje online prijetnji i suprotstavljanje ovim

prijetnjama uz korištenje sredstava dostupnih na web platformi.

Priručnik za edukaciju za praćenje društvenih medija predstavlja

najvažniji dokument za edukaciju mladih stručnjaka u BiH u

prepoznavanju, praćenju online prijetnji, jezika i ponašanja koja

vode nasilnom ekstremizmu.

344

77

1012

14141717181922

2626303132

3434

2 3

Pregled društvenih medija

1.1. Šta su društveni mediji?

Jednostavno rečeno, društveni mediji su sredstvo za povezivanje

ljudi koje omogućava međusobnu interakciju bilo na ličnom ili

globalnom nivou. Alati inkorporirani u socijalnim mrežama ili

usluge na društvenim medijima koriste internet za olakšavanje te

interakcije, koje opet uključuju web - bazirane i mobilne tehnologije

kako bi se ta komunikacija pretvorila u interaktivni dijalog, gdje

osobe mogu da izraze svoje mišljenje na više načina. Za socijalne

mreže svakako možemo reći da ''osnažuju'' ljude da stupe u

komunikaciju sa drugim osobama i/ili izraze svoje mišljenje.

Socijalni mediji imaju određene karakteristike koje drugim

medijima nedostaju i uključuju:

· Sudjelovanje: Društveni mediji potiču doprinos i povratne

informacije od svih (koji imaju pristup društvenim

medijima) i zainteresirani su za uzrok / problem /

kampanju / mrežne aktivnosti. Za razliku od tradicionalnih

medija publika može biti i pružalac sadržaja.

· Otvorenost: Većina društvenih medija otvorena je za

povratne informacije i učešće. Oni ohrabruju komentar,

razmjenu informacija i prepoznavanje kroz aktivnosti

poput glasanja.

· Zajednica: Platforme društvenih medija omogućavaju

zajednicama da se brzo formiraju i komuniciraju efikasno.

Zajednice imaju zajedničke interese, poput kampanje za

okončanje nasilja nad različitim osjetljivim kategorijama

društva.

· Razgovor: Tradicionalni printani i elektronski mediji

distribuiraju ili emituju sadržaj svojim čitaocima/

slušaocima, dok se društveni mediji doživljavaju kao

dvosmjerna komunikacija.

· Povezanost: Većina platformi društvenih medija se razvija

od svoje „povezanosti“ koristeći veze (link) do drugih web

stranica i mrežnih resursa.

Primarna upotreba socijalnih medija uključuje:

· Objavljivanje: putem blogova (WordPress, Blogger,

Typepad, LiveJournal), wiki platforme (Wikipedia), usluga

Life blog (Tumblr, Posterous) i društvenih QandA (Quora);

· Dijeljenje: putem namjenskih mrežnih servisa za video

zapise (YouTube, Dailymotion, Vimeo), slike (Flickr,

Instagram), linkovi (Delicious, Digg), proizvodi (Pinterest),

muzika (Spotify) i dokumenti (Slideshare, Scribd);

· Igranje: putem najpoznatijih provajdera (Zynga, Playdom,

Playfish, SGN, Popcap), namjenskih platformi (Hi5…) i

manjih, ali inovativnih urednika (Digital Chocolate,

Kobojo);

· Umrežavanje, bilo da je profesionalno (LinkedIn, Viadeo),

lično (Netlog, Tagged, MySpace, Badoo, Facebook) ili za

prijašnja poznanstva (MyYearBook, Classmates);

Socijalne mreže imaju primarno pozitivnu svrhu, ali na žalost

mogu biti zloupotrebljene u negativne svrhe.

1Još 2009, pojavio se „Online vodič za Džihadiste“ , objavljen pod

pseudonimom Abu Amru Al Qa'idy. Pomenuti sadržaj je

okarakteriran kao „Umjetnost regrutiranja“, koji opisuje pet faza.

Ciljna skupina su mladi, nereligiozni pripadnici islamske

vjeroispovjesti i obrazovani (srednja škola ili fakultet), koji žive

daleko od rodnog mjesta.

Faze su:

1. Upoznavanje i odabir

2. Građenje odnosa

3. Buđenje vjere

4. Implantacija koncepta

5. Kreiranje ćelije

2RAND istraživanje , koje je analiziralo 15 slučajeva „online“

radikalizacije UK državljanja, potvrdilo je da se internet ponaša

kao „eho komora“ za ekstremistička uvjerenja, odnosno da pruža

veću mogućnost za potvrdu ovakvih uvjerenja nego offline

komunikacija. Također je isto istraživanje potvrdilo pretpostavku

da internet povećava šanse za radikalizaciju, što je rezultat široke 1 „Kurs umijeća regrutovanja“, sabrao i organizirao Abu Amru Al Qa'idy; Revidirano u srpnju 2010. Pogledajte više: h�ps://archive.org/stream/ACourseInTheArtOfRecrui�ng-RevisedJuly2010/A_Course_in_the_Art_of_Recrui�ng_-_Revised_July2010_djvu.txt2 Ines Von Behr, AnaïsReding, Charlie Edwards, Luke Gribbon, "Radikalizacija u digitalnom dobu: upotreba interneta u 15 slučajeva terorizma I ekstremizma", RAND Europe. Vidi više:h�ps://www.rand.org/content/dam/rand/pubs/research_reports/RR400/RR453/RAND_RR453.sum.pdf

4 5

Pregled društvenih medija

1.1. Šta su društveni mediji?

Jednostavno rečeno, društveni mediji su sredstvo za povezivanje

ljudi koje omogućava međusobnu interakciju bilo na ličnom ili

globalnom nivou. Alati inkorporirani u socijalnim mrežama ili

usluge na društvenim medijima koriste internet za olakšavanje te

interakcije, koje opet uključuju web - bazirane i mobilne tehnologije

kako bi se ta komunikacija pretvorila u interaktivni dijalog, gdje

osobe mogu da izraze svoje mišljenje na više načina. Za socijalne

mreže svakako možemo reći da ''osnažuju'' ljude da stupe u

komunikaciju sa drugim osobama i/ili izraze svoje mišljenje.

Socijalni mediji imaju određene karakteristike koje drugim

medijima nedostaju i uključuju:

· Sudjelovanje: Društveni mediji potiču doprinos i povratne

informacije od svih (koji imaju pristup društvenim

medijima) i zainteresirani su za uzrok / problem /

kampanju / mrežne aktivnosti. Za razliku od tradicionalnih

medija publika može biti i pružalac sadržaja.

· Otvorenost: Većina društvenih medija otvorena je za

povratne informacije i učešće. Oni ohrabruju komentar,

razmjenu informacija i prepoznavanje kroz aktivnosti

poput glasanja.

· Zajednica: Platforme društvenih medija omogućavaju

zajednicama da se brzo formiraju i komuniciraju efikasno.

Zajednice imaju zajedničke interese, poput kampanje za

okončanje nasilja nad različitim osjetljivim kategorijama

društva.

· Razgovor: Tradicionalni printani i elektronski mediji

distribuiraju ili emituju sadržaj svojim čitaocima/

slušaocima, dok se društveni mediji doživljavaju kao

dvosmjerna komunikacija.

· Povezanost: Većina platformi društvenih medija se razvija

od svoje „povezanosti“ koristeći veze (link) do drugih web

stranica i mrežnih resursa.

Primarna upotreba socijalnih medija uključuje:

· Objavljivanje: putem blogova (WordPress, Blogger,

Typepad, LiveJournal), wiki platforme (Wikipedia), usluga

Life blog (Tumblr, Posterous) i društvenih QandA (Quora);

· Dijeljenje: putem namjenskih mrežnih servisa za video

zapise (YouTube, Dailymotion, Vimeo), slike (Flickr,

Instagram), linkovi (Delicious, Digg), proizvodi (Pinterest),

muzika (Spotify) i dokumenti (Slideshare, Scribd);

· Igranje: putem najpoznatijih provajdera (Zynga, Playdom,

Playfish, SGN, Popcap), namjenskih platformi (Hi5…) i

manjih, ali inovativnih urednika (Digital Chocolate,

Kobojo);

· Umrežavanje, bilo da je profesionalno (LinkedIn, Viadeo),

lično (Netlog, Tagged, MySpace, Badoo, Facebook) ili za

prijašnja poznanstva (MyYearBook, Classmates);

Socijalne mreže imaju primarno pozitivnu svrhu, ali na žalost

mogu biti zloupotrebljene u negativne svrhe.

1Još 2009, pojavio se „Online vodič za Džihadiste“ , objavljen pod

pseudonimom Abu Amru Al Qa'idy. Pomenuti sadržaj je

okarakteriran kao „Umjetnost regrutiranja“, koji opisuje pet faza.

Ciljna skupina su mladi, nereligiozni pripadnici islamske

vjeroispovjesti i obrazovani (srednja škola ili fakultet), koji žive

daleko od rodnog mjesta.

Faze su:

1. Upoznavanje i odabir

2. Građenje odnosa

3. Buđenje vjere

4. Implantacija koncepta

5. Kreiranje ćelije

2RAND istraživanje , koje je analiziralo 15 slučajeva „online“

radikalizacije UK državljanja, potvrdilo je da se internet ponaša

kao „eho komora“ za ekstremistička uvjerenja, odnosno da pruža

veću mogućnost za potvrdu ovakvih uvjerenja nego offline

komunikacija. Također je isto istraživanje potvrdilo pretpostavku

da internet povećava šanse za radikalizaciju, što je rezultat široke 1 „Kurs umijeća regrutovanja“, sabrao i organizirao Abu Amru Al Qa'idy; Revidirano u srpnju 2010. Pogledajte više: h�ps://archive.org/stream/ACourseInTheArtOfRecrui�ng-RevisedJuly2010/A_Course_in_the_Art_of_Recrui�ng_-_Revised_July2010_djvu.txt2 Ines Von Behr, AnaïsReding, Charlie Edwards, Luke Gribbon, "Radikalizacija u digitalnom dobu: upotreba interneta u 15 slučajeva terorizma I ekstremizma", RAND Europe. Vidi više:h�ps://www.rand.org/content/dam/rand/pubs/research_reports/RR400/RR453/RAND_RR453.sum.pdf

4 5

dostupnosti i činjenice da omogućava 24/7 veze s isto-

mišljenicima širom svijeta. Za svih 15 ispitanih pojedinaca

internet je bio ključni izvor informacija, komunikacije i

propagande za njihova ekstremistička uvjerenja.

U kontekstu Bosne i Hercegovine, uvidi iz različitih studija

pokazuju kako se na društvenim mrežama sigurno mogu naći

razni problematični sadržaji. Istraživanje „Surfanje tankim 3ledom: mladi, mediji, problematični sadržaji" , koje je proveo

Mediacentar Sarajevo, potvrđuje da se problematični sadržaji

mogu naći na različitim mrežnim platformama, ali primjeri

ekstremnih oblika izražavanja poput pozivanja ili opravdanja

nasilja izuzetno su rijetki. Mladi koji su učestvovali u fokus

grupama u sklopu ovog istraživanja naveli su da se problematični

sadržaji plasiraju na platformama s marginalnim učinkom.

Prema oba istraživanja, najproblematičniji sadržaj može se naći u

komentarima korisnika, posebno na YouTube-u, ali i u 4komentarima korisnika na mrežnim medijima. Neki od

spomenutih komentara odnose se na netolerantne komentare

govora o sadržaju napada u Christchurchu.

II Nasilni ekstermizam i kontranarativ

2.1. Šta je „nasilni ekstremizam“?

Posmatrano iz današnje perspektive, „nasilni ekstremizam“ se

nalazi u fokusu interesovanja svih država, segmenata društva,

odnosno velikog broja domaćih i međunarodnih institucija. Svi

zajedno pokušavaju iznaći adekvatne načine, metode i sredstva

kojima će se preventivno djelovati ili eventualno suprostaviti svim

njegovim oblicima ispoljavanja, naročito imajući u vidu činjenicu

da fenomen „nasilni ekstremizam“ sa međunarodnim terorizmom

predstavlja i najozbiljniji oblik ugrožavanja nacionalne, regionalne

i globalne sigurnosti. Jedan od osnovnih razloga zbog kojih

pojedine države i međunarodne organizacije dugo vremena nisu

uspostavile efikasan odgovor na izazov „nasilni ekstremizam“,

nalazi se u činjenici da je ovaj fenomen veoma teško definirati i

precizno odrediti. Ne postoji općeprihvaćena definicija nasilnog

ekstremizma, čak ni među institucijama kao što su Ujedinjene

nacije, Evropska unija i NATO. Različite definicije dovode u zabunu

naučnu i stručnu javnost. To je rezultiralo, ne samo mnoštvom

definicija, već i dijametralno suprostavljenih mišljenja i različitih

teorijskih shvatanja o ovom pojmu. Uostalom, ni danas u teoriji ni

u praksi ne postoji opći konsenzus o tome šta se sve

podrazumijeva pod pojmom „nasilni ekstremizam“.

U posmatranju ovog fenomena, rezultati brojnih teorijskih

istraživanja pokazuju da osnovni problem nalazimo upravo kod

definiranja sadržaja termina „nasilni ekstremizam“. U tom

smislu veliki broj autora zaštitnika ljudskih prava i političkih

sistema najčešće ovaj termin vežu za kategoriju zločina. Na

osnovu toga, može se reći da njegova upotreba projicira jasnoću

o motivacijama ili uzrocima nasilnog djela. Drugi pak ističu, da je

za postojanje „nasilnog ekstremizma“ nužan element nasilja.

Međutim, postavlja se pitanje da li je svako nasilje jednako?

Gherabeyya (2016) razlikuje simbolično nasilje od materijalnog

nasilja. Simbolično nasilje je kontekstualno i uključuje kulturne

prakse koje postepeno njeguju mržnju i strah prema „drugom“,

tj. izgradnji temelja za materijalno (fizičko) nasilje koje je opisano

kao terorizam ili nasilni ekstremizam. Jedan od izazova u

postizanju jasne i jedinstvene definicije jeste u stavovima da

nasilni ekstremizam spaja dvije stvari: vjeru i silu. Međutim,

analiza sadržaja dostupne literature koja istražuje navedenu

problematiku i definicije, pokazuje, da ne postoje identični

stavovi o nužnosti postojanja veze vjere i sile.

3 Sanela Hodžić i Anida Sokol, „Mladi, mediji, problematični oglasi – Surfanje po tankom ledu“,

Mediacentar, Sarajevo, 2019. Više:

https://media.ba/sites/default/files/mladi_mediji_problematicni_medijski_sadrzaji_web.pdf4 IBID.

6 7

dostupnosti i činjenice da omogućava 24/7 veze s isto-

mišljenicima širom svijeta. Za svih 15 ispitanih pojedinaca

internet je bio ključni izvor informacija, komunikacije i

propagande za njihova ekstremistička uvjerenja.

U kontekstu Bosne i Hercegovine, uvidi iz različitih studija

pokazuju kako se na društvenim mrežama sigurno mogu naći

razni problematični sadržaji. Istraživanje „Surfanje tankim 3ledom: mladi, mediji, problematični sadržaji" , koje je proveo

Mediacentar Sarajevo, potvrđuje da se problematični sadržaji

mogu naći na različitim mrežnim platformama, ali primjeri

ekstremnih oblika izražavanja poput pozivanja ili opravdanja

nasilja izuzetno su rijetki. Mladi koji su učestvovali u fokus

grupama u sklopu ovog istraživanja naveli su da se problematični

sadržaji plasiraju na platformama s marginalnim učinkom.

Prema oba istraživanja, najproblematičniji sadržaj može se naći u

komentarima korisnika, posebno na YouTube-u, ali i u 4komentarima korisnika na mrežnim medijima. Neki od

spomenutih komentara odnose se na netolerantne komentare

govora o sadržaju napada u Christchurchu.

II Nasilni ekstermizam i kontranarativ

2.1. Šta je „nasilni ekstremizam“?

Posmatrano iz današnje perspektive, „nasilni ekstremizam“ se

nalazi u fokusu interesovanja svih država, segmenata društva,

odnosno velikog broja domaćih i međunarodnih institucija. Svi

zajedno pokušavaju iznaći adekvatne načine, metode i sredstva

kojima će se preventivno djelovati ili eventualno suprostaviti svim

njegovim oblicima ispoljavanja, naročito imajući u vidu činjenicu

da fenomen „nasilni ekstremizam“ sa međunarodnim terorizmom

predstavlja i najozbiljniji oblik ugrožavanja nacionalne, regionalne

i globalne sigurnosti. Jedan od osnovnih razloga zbog kojih

pojedine države i međunarodne organizacije dugo vremena nisu

uspostavile efikasan odgovor na izazov „nasilni ekstremizam“,

nalazi se u činjenici da je ovaj fenomen veoma teško definirati i

precizno odrediti. Ne postoji općeprihvaćena definicija nasilnog

ekstremizma, čak ni među institucijama kao što su Ujedinjene

nacije, Evropska unija i NATO. Različite definicije dovode u zabunu

naučnu i stručnu javnost. To je rezultiralo, ne samo mnoštvom

definicija, već i dijametralno suprostavljenih mišljenja i različitih

teorijskih shvatanja o ovom pojmu. Uostalom, ni danas u teoriji ni

u praksi ne postoji opći konsenzus o tome šta se sve

podrazumijeva pod pojmom „nasilni ekstremizam“.

U posmatranju ovog fenomena, rezultati brojnih teorijskih

istraživanja pokazuju da osnovni problem nalazimo upravo kod

definiranja sadržaja termina „nasilni ekstremizam“. U tom

smislu veliki broj autora zaštitnika ljudskih prava i političkih

sistema najčešće ovaj termin vežu za kategoriju zločina. Na

osnovu toga, može se reći da njegova upotreba projicira jasnoću

o motivacijama ili uzrocima nasilnog djela. Drugi pak ističu, da je

za postojanje „nasilnog ekstremizma“ nužan element nasilja.

Međutim, postavlja se pitanje da li je svako nasilje jednako?

Gherabeyya (2016) razlikuje simbolično nasilje od materijalnog

nasilja. Simbolično nasilje je kontekstualno i uključuje kulturne

prakse koje postepeno njeguju mržnju i strah prema „drugom“,

tj. izgradnji temelja za materijalno (fizičko) nasilje koje je opisano

kao terorizam ili nasilni ekstremizam. Jedan od izazova u

postizanju jasne i jedinstvene definicije jeste u stavovima da

nasilni ekstremizam spaja dvije stvari: vjeru i silu. Međutim,

analiza sadržaja dostupne literature koja istražuje navedenu

problematiku i definicije, pokazuje, da ne postoje identični

stavovi o nužnosti postojanja veze vjere i sile.

3 Sanela Hodžić i Anida Sokol, „Mladi, mediji, problematični oglasi – Surfanje po tankom ledu“,

Mediacentar, Sarajevo, 2019. Više:

https://media.ba/sites/default/files/mladi_mediji_problematicni_medijski_sadrzaji_web.pdf4 IBID.

6 7

Plan djelovanja UN-a za sprečavanje nasilnog ekstremizma

priznaje da ne postoji jasna definicija "nasilnog ekstremizma", ali

da je slika ekstremizma oblikovana napadima terorističkih grupa

poput Islamske države, Boko Harama i Al-Qaede. Rezolucijom

2178 (2014) UN-a nasilni ekstremizam i terorizam vide kao

kontinuitet. Ona opisuje nasilni ekstremizam kao "pogodno tlo za

terorizam", a suzbijanje nasilnog ekstremizma uključuje

"sprečavanje radikalizacije, regrutovanja i mobilizacije

pojedinaca u terorističke grupe i postajanje stranim borcima za

terorizam" (UN 2014).

Vlada Velike Britanije opisuje ekstremizam kao "glasno ili aktivno

protivljenje temeljnim britanskim vrijednostima, uključujući

demokratiju, vladavinu zakona, slobodu pojedinca i međusobno

poštovanje i toleranciju različitih vjera i uvjerenja". Američka

agencija za međunarodni razvoj (USAID) definiše nasilni

ekstremizam kao "zagovaranje, uključivanje, pripremu ili na bilo

koji drugi način podržavanje ideološki motiviranog ili opravdanog

nasilja radi društvenih, ekonomskih i političkih ciljeva".

Nizozemska vlada koristi izraz 'nasilni džihadizam' koji se

naizmjenično upotrebljava s 'nasilnim ekstremizmom'. Ovakva

definicija svodi pojavu ekstremizma na određenu grupu/religiju.

Korištenje ovih izraza naizmjenično je problematično, jer rezultira

izdvajanjem muslimana i označavanjem njih kao ekstremista,

kada se zapravo svakodnevno dokazuje da nasilni ekstremizam i

terorizam prakticiraju razne političke i vjerske grupe. Mnogo je

prihvatljivija definicija Vlade Nizozemske koja ekstremizam

definiše kao "označavanje fenomena koji uključuje ljude ili grupe

koje krše zakon i vrše (nasilne) nezakonite radnje kako bi uticale

na političko odlučivanje" (Vlada Nizozemske, 2014).

Kanadska javna sigurnost definiše „nasilni ekstremizam“ kao

„proces zauzimanja radikalnih stavova i njihovo provođenje

nasilnim postupcima...[kada osobe] promoviraju ili se bave

nasiljem kao načinom jačanja svojih radikalnih, političkih,

ideoloških ili vjerskih stavova“.

Religiozne institucije tumačile su nasilni ekstremizam iz ugla

religioznog "fundamentalizma", koji je povezan sa "strogim

pridržavanjem" doslovnog tumačenja svetog pisma. Al Azhar u

Egiptu je osudio teroristička djela (Latinski patrijarhat Jeruzalem

2015). Također, i Papa Franjo, koji je rekao da religiozni

fundamentalizam, čak i prije nego što eliminiše ljudska bića

groznim ubistvima, eliminiše samog Boga, pretvarajući ga u puki

ideološki izgovor. Suočeni s takvom nepravednom agresijom

koja također, pogađa kršćane i druge etničke i vjerske grupe u

regiji - na primjer Yazidi - potreban je jednoglasan odgovor, koji u

okviru međunarodnog prava može zaustaviti širenje djela nasilja,

vratiti harmoniju i zaliječiti duboke rane koje su uzrokovali

neprestani sukobi (Sveta Stolica 2015).

„Nasilni ekstremizam“ općenito se smatra širim pojmom od

terorizma, ali se ovi pojmovi ponekad upotrebljavaju

naizmjenično. Pojmovi „terorizam“ i „nasilni ekstremizam“

posebno se često koriste naizmjenično (Abbas 2015). Ipak,

definicije se razlikuju i mogu u različitoj mjeri istaknuti vjerovanje

ili nasilje. Terorizam je uvek povezan sa nasiljem. Organizacija

Sjevernoatlantskog saveza (NATO) (2011), terorizam definiše kao

„nezakonitu upotrebu ili prijetnju upotrebom sile ili nasilja nad

pojedincima ili imovinom u pokušaju prisiljavanja ili zastrašivanja

vlada ili društava za postizanje političkog, vjerskog ili ideološkog

cilja“. Federalni istražni biro (FBI) iznosi sličnu definiciju (Chase

2013). Terorizam se odnosi na politički motivirano nasilje koje

namjerno cilja civile i ne - borce. Kao taktiku, terorizam obično

koristi simboličke akte nasilja, čiji je cilj da utiču na političko

ponašanje ciljne grupe putem promišljenog stvaranja straha.

Radikalizacija se općenito definiše kao proces društvene i

psihološke promjene pri čemu pojedinac usvaja uvjerenja i

stavove koji mogu, između ostalog, motivirati pojedince za

uključenost u terorističke aktivnosti. S druge strane, Veldhuis i

Staun (2009) tvrde da radikalizacija s naglaskom na aktivno

traganje ili prihvaćanje upotrebe nasilja radi postizanja

navedenog cilja kao „nasilna radikalizacija,, ili „aktivnom

nastojanju ili prihvaćanju dalekosežnih promjena u društvu,

može ili ne mora predstavljati opasnost za demokratiju i može ili

ne mora uključivati prijetnju ili upotrebu nasilja radi postizanja

navedenih ciljeva“.

8 9

Plan djelovanja UN-a za sprečavanje nasilnog ekstremizma

priznaje da ne postoji jasna definicija "nasilnog ekstremizma", ali

da je slika ekstremizma oblikovana napadima terorističkih grupa

poput Islamske države, Boko Harama i Al-Qaede. Rezolucijom

2178 (2014) UN-a nasilni ekstremizam i terorizam vide kao

kontinuitet. Ona opisuje nasilni ekstremizam kao "pogodno tlo za

terorizam", a suzbijanje nasilnog ekstremizma uključuje

"sprečavanje radikalizacije, regrutovanja i mobilizacije

pojedinaca u terorističke grupe i postajanje stranim borcima za

terorizam" (UN 2014).

Vlada Velike Britanije opisuje ekstremizam kao "glasno ili aktivno

protivljenje temeljnim britanskim vrijednostima, uključujući

demokratiju, vladavinu zakona, slobodu pojedinca i međusobno

poštovanje i toleranciju različitih vjera i uvjerenja". Američka

agencija za međunarodni razvoj (USAID) definiše nasilni

ekstremizam kao "zagovaranje, uključivanje, pripremu ili na bilo

koji drugi način podržavanje ideološki motiviranog ili opravdanog

nasilja radi društvenih, ekonomskih i političkih ciljeva".

Nizozemska vlada koristi izraz 'nasilni džihadizam' koji se

naizmjenično upotrebljava s 'nasilnim ekstremizmom'. Ovakva

definicija svodi pojavu ekstremizma na određenu grupu/religiju.

Korištenje ovih izraza naizmjenično je problematično, jer rezultira

izdvajanjem muslimana i označavanjem njih kao ekstremista,

kada se zapravo svakodnevno dokazuje da nasilni ekstremizam i

terorizam prakticiraju razne političke i vjerske grupe. Mnogo je

prihvatljivija definicija Vlade Nizozemske koja ekstremizam

definiše kao "označavanje fenomena koji uključuje ljude ili grupe

koje krše zakon i vrše (nasilne) nezakonite radnje kako bi uticale

na političko odlučivanje" (Vlada Nizozemske, 2014).

Kanadska javna sigurnost definiše „nasilni ekstremizam“ kao

„proces zauzimanja radikalnih stavova i njihovo provođenje

nasilnim postupcima...[kada osobe] promoviraju ili se bave

nasiljem kao načinom jačanja svojih radikalnih, političkih,

ideoloških ili vjerskih stavova“.

Religiozne institucije tumačile su nasilni ekstremizam iz ugla

religioznog "fundamentalizma", koji je povezan sa "strogim

pridržavanjem" doslovnog tumačenja svetog pisma. Al Azhar u

Egiptu je osudio teroristička djela (Latinski patrijarhat Jeruzalem

2015). Također, i Papa Franjo, koji je rekao da religiozni

fundamentalizam, čak i prije nego što eliminiše ljudska bića

groznim ubistvima, eliminiše samog Boga, pretvarajući ga u puki

ideološki izgovor. Suočeni s takvom nepravednom agresijom

koja također, pogađa kršćane i druge etničke i vjerske grupe u

regiji - na primjer Yazidi - potreban je jednoglasan odgovor, koji u

okviru međunarodnog prava može zaustaviti širenje djela nasilja,

vratiti harmoniju i zaliječiti duboke rane koje su uzrokovali

neprestani sukobi (Sveta Stolica 2015).

„Nasilni ekstremizam“ općenito se smatra širim pojmom od

terorizma, ali se ovi pojmovi ponekad upotrebljavaju

naizmjenično. Pojmovi „terorizam“ i „nasilni ekstremizam“

posebno se često koriste naizmjenično (Abbas 2015). Ipak,

definicije se razlikuju i mogu u različitoj mjeri istaknuti vjerovanje

ili nasilje. Terorizam je uvek povezan sa nasiljem. Organizacija

Sjevernoatlantskog saveza (NATO) (2011), terorizam definiše kao

„nezakonitu upotrebu ili prijetnju upotrebom sile ili nasilja nad

pojedincima ili imovinom u pokušaju prisiljavanja ili zastrašivanja

vlada ili društava za postizanje političkog, vjerskog ili ideološkog

cilja“. Federalni istražni biro (FBI) iznosi sličnu definiciju (Chase

2013). Terorizam se odnosi na politički motivirano nasilje koje

namjerno cilja civile i ne - borce. Kao taktiku, terorizam obično

koristi simboličke akte nasilja, čiji je cilj da utiču na političko

ponašanje ciljne grupe putem promišljenog stvaranja straha.

Radikalizacija se općenito definiše kao proces društvene i

psihološke promjene pri čemu pojedinac usvaja uvjerenja i

stavove koji mogu, između ostalog, motivirati pojedince za

uključenost u terorističke aktivnosti. S druge strane, Veldhuis i

Staun (2009) tvrde da radikalizacija s naglaskom na aktivno

traganje ili prihvaćanje upotrebe nasilja radi postizanja

navedenog cilja kao „nasilna radikalizacija,, ili „aktivnom

nastojanju ili prihvaćanju dalekosežnih promjena u društvu,

može ili ne mora predstavljati opasnost za demokratiju i može ili

ne mora uključivati prijetnju ili upotrebu nasilja radi postizanja

navedenih ciljeva“.

8 9

2.2. Kako prepoznati sadržaj povezan

sa nasilnim ekstremizmom na društvenim medijima

Nasilni ekstremizam podriva naše kolektivne napore u

održavanju mira i sigurnosti, njegovanju održivog razvoja, zaštiti

ljudskih prava, promicanju vladavine zakona i poduzimanju

humanitarnih akcija. Nasilne ekstremističke skupine značajno

doprinose krugu nesigurnosti i oružanih sukoba koji pogađaju

mnoge regije svijeta.

Društveni mediji zasigurno će igrati važnu ulogu u uspjehu ili

neuspjehu jačanja i širenja „nasilnog ekstremizma“ i

ekstremističkih grupa. Društveni mediji neutralna su

komunikacijska platforma koja se može koristiti u dobre ili loše

svrhe, ali početkom 21. stoljeća isti su postali kao glavno oružje

izbora za ekstremističke propagande. Ekstremisti putem

društvenih medija dopiru do onih koji nisu zadovoljni svojim

statusom, traže istomišljenike ili radikalne pojednice. Tako npr.

Alternativa za Njemačku ima više sljedbenika na Facebooku nego

Kršćanska demokratska unija Angele Merkel i Socijald-

emokratska stranka Njemačke. U Francuskoj, krajnje desna

Nacionalna fronta ima više od 400.000 sljedbenika, dok

Socijalistička stranka ima manje od 50.000 sljedbenika.

Korištenje društvenih medija jedna je od svakodnevnih

aktivnosti mladih. Društveni mediji podrazumijevaju bilo koju

web internetsku stranicu koja omogućuje društvenu interakciju.

To uključuje mjesta za društveno umrežavanje kao što su

Facebook, Instagram, Snapchat, MySpace i Twitter, ali i internet

stranice poput YouTube-a te stranice za igre i blogove. Takve

stranice danas nude razne sadržaje za zabavu i mogućnosti za

komunikaciju (Schurgin O'Keeffe, Clarke-Peterson, 2011: 80. 1).

Komunikacija na društvenim medijima je neposredna,

neizravna, lako dostupna te se temelji uglavnom na neformalnim

dijalozima (Tripathi, 2017: 2). Nastajuće komunikacijske

tehnologije i posebno platforme društvenih medija igraju sve

važniju ulogu u procesima radikalizacije i mobilizacije nasilnih i

nenasilnih ekstremista (Archetti, 2015; Cohen i sur., 2014;

Farwell, 2014; Klausen, 2015). Međutim, još uvijek nije dobro

shvaćeno u kojoj mjeri ekstremisti koriste društvene medije i

utiču li na terorističke ishode (Conway, 2017). Mladi danas imaju

lakši pristup internetu putem različitih uređaja što ih čini

ugroženijim od terorista i krajnje desnih ekstremističkih grupa.

Tako se ekstremističke poruke najčešće objavljuju u obliku

komentara.

Pored navedenog, postoje tri načina na koji se društveni mediji

koriste za regrutaciju pojedinaca:

1. Pristupanje putem interneta - Regrut šalje poruku preko

Facebook-a osobi koju već poznaje iz svojih mreža lokalne

zajednice.

2. Regrutacija putem interneta putem digitalnih zajednica -

Regrut šalje poruke članovima zatvorene grupe. Regrut

ovim ljudima iz grupe može biti nepoznanica, ali on se

oslanja na labavu vezu koja dolazi sa zajedničkim

interesima ili pripadanjem nekoj ideologiji.

3. Regrutacija putem interneta koja cilja simpatične strance -

Regrut posjećuje javnu stranicu ili grupu i pridružuje se

internetskim raspravama o politici ili drugim pitanjima

koja se mogu koristiti za razmjenu simpatija s nasilnim

ekstremističkim grupama. Kada regrut primjeti korisnika

koji u dobroj mjeri podržava njegov slučaj ili stav, on mu

iste šalje privatno.

Danas mnoge internetske tvrtke razvijaju priručnike i alate za

grupe koje se bore protiv ekstremizma na mreži. Baš kao što ne

postoji niti jedan put do radikalizacije, ne postoji niti jedan put za

zaustavljanje ekstremizma. Uz suzbijanje ili suprotstavljanje

opasnom govoru, mora postojati snažan odgojni odgovor.

Publika, posebno mlađa, mora naučiti kako prepoznati i

dekonstruirati propagandu i postati kritični potrošač

informacija. Ovo nije nova ideja. Američki nastavnici u kasnim

tridesetima pozivali su studente da u medijima mogu razlikovati

činjenice od neistine. Razredi propagandne analize potaknuli su

učenike na zdravi skepticizam prema informacijama, a ne na

cinizam, i na promicanje vjerske, rasne i etničke tolerancije u

vrijeme kada su demokratskim vrijednostima prijetili fašizam,

nacizam i komunizam.

Takvo je „obrazovanje korisnika interneta“ sada posebno važno.

Nedavno istraživanje sveučilišta Stanford zaključilo je, da čak

digitalno obrazovani osnovci, srednjoškolci i studenti nisu u

mogućnosti razlikovati stvarne od lažnih informacija na

Internetu i društvenim medijima i lako ih se obmanjuje.

Upotreba algoritama za prepoznavanje lažnih vijesti ili govora

mržnje neće u potpunosti riješiti ovaj problem. Također, problem

neće riješiti ni kriminalističko - istražni odjel putem praćenja i

analize objava 1,8 milijardi korisnika Facebooka. Edukacija mora

biti dio rješenja. Ne postoje jednostavna rješenja za suzbijanje

10 11

2.2. Kako prepoznati sadržaj povezan

sa nasilnim ekstremizmom na društvenim medijima

Nasilni ekstremizam podriva naše kolektivne napore u

održavanju mira i sigurnosti, njegovanju održivog razvoja, zaštiti

ljudskih prava, promicanju vladavine zakona i poduzimanju

humanitarnih akcija. Nasilne ekstremističke skupine značajno

doprinose krugu nesigurnosti i oružanih sukoba koji pogađaju

mnoge regije svijeta.

Društveni mediji zasigurno će igrati važnu ulogu u uspjehu ili

neuspjehu jačanja i širenja „nasilnog ekstremizma“ i

ekstremističkih grupa. Društveni mediji neutralna su

komunikacijska platforma koja se može koristiti u dobre ili loše

svrhe, ali početkom 21. stoljeća isti su postali kao glavno oružje

izbora za ekstremističke propagande. Ekstremisti putem

društvenih medija dopiru do onih koji nisu zadovoljni svojim

statusom, traže istomišljenike ili radikalne pojednice. Tako npr.

Alternativa za Njemačku ima više sljedbenika na Facebooku nego

Kršćanska demokratska unija Angele Merkel i Socijald-

emokratska stranka Njemačke. U Francuskoj, krajnje desna

Nacionalna fronta ima više od 400.000 sljedbenika, dok

Socijalistička stranka ima manje od 50.000 sljedbenika.

Korištenje društvenih medija jedna je od svakodnevnih

aktivnosti mladih. Društveni mediji podrazumijevaju bilo koju

web internetsku stranicu koja omogućuje društvenu interakciju.

To uključuje mjesta za društveno umrežavanje kao što su

Facebook, Instagram, Snapchat, MySpace i Twitter, ali i internet

stranice poput YouTube-a te stranice za igre i blogove. Takve

stranice danas nude razne sadržaje za zabavu i mogućnosti za

komunikaciju (Schurgin O'Keeffe, Clarke-Peterson, 2011: 80. 1).

Komunikacija na društvenim medijima je neposredna,

neizravna, lako dostupna te se temelji uglavnom na neformalnim

dijalozima (Tripathi, 2017: 2). Nastajuće komunikacijske

tehnologije i posebno platforme društvenih medija igraju sve

važniju ulogu u procesima radikalizacije i mobilizacije nasilnih i

nenasilnih ekstremista (Archetti, 2015; Cohen i sur., 2014;

Farwell, 2014; Klausen, 2015). Međutim, još uvijek nije dobro

shvaćeno u kojoj mjeri ekstremisti koriste društvene medije i

utiču li na terorističke ishode (Conway, 2017). Mladi danas imaju

lakši pristup internetu putem različitih uređaja što ih čini

ugroženijim od terorista i krajnje desnih ekstremističkih grupa.

Tako se ekstremističke poruke najčešće objavljuju u obliku

komentara.

Pored navedenog, postoje tri načina na koji se društveni mediji

koriste za regrutaciju pojedinaca:

1. Pristupanje putem interneta - Regrut šalje poruku preko

Facebook-a osobi koju već poznaje iz svojih mreža lokalne

zajednice.

2. Regrutacija putem interneta putem digitalnih zajednica -

Regrut šalje poruke članovima zatvorene grupe. Regrut

ovim ljudima iz grupe može biti nepoznanica, ali on se

oslanja na labavu vezu koja dolazi sa zajedničkim

interesima ili pripadanjem nekoj ideologiji.

3. Regrutacija putem interneta koja cilja simpatične strance -

Regrut posjećuje javnu stranicu ili grupu i pridružuje se

internetskim raspravama o politici ili drugim pitanjima

koja se mogu koristiti za razmjenu simpatija s nasilnim

ekstremističkim grupama. Kada regrut primjeti korisnika

koji u dobroj mjeri podržava njegov slučaj ili stav, on mu

iste šalje privatno.

Danas mnoge internetske tvrtke razvijaju priručnike i alate za

grupe koje se bore protiv ekstremizma na mreži. Baš kao što ne

postoji niti jedan put do radikalizacije, ne postoji niti jedan put za

zaustavljanje ekstremizma. Uz suzbijanje ili suprotstavljanje

opasnom govoru, mora postojati snažan odgojni odgovor.

Publika, posebno mlađa, mora naučiti kako prepoznati i

dekonstruirati propagandu i postati kritični potrošač

informacija. Ovo nije nova ideja. Američki nastavnici u kasnim

tridesetima pozivali su studente da u medijima mogu razlikovati

činjenice od neistine. Razredi propagandne analize potaknuli su

učenike na zdravi skepticizam prema informacijama, a ne na

cinizam, i na promicanje vjerske, rasne i etničke tolerancije u

vrijeme kada su demokratskim vrijednostima prijetili fašizam,

nacizam i komunizam.

Takvo je „obrazovanje korisnika interneta“ sada posebno važno.

Nedavno istraživanje sveučilišta Stanford zaključilo je, da čak

digitalno obrazovani osnovci, srednjoškolci i studenti nisu u

mogućnosti razlikovati stvarne od lažnih informacija na

Internetu i društvenim medijima i lako ih se obmanjuje.

Upotreba algoritama za prepoznavanje lažnih vijesti ili govora

mržnje neće u potpunosti riješiti ovaj problem. Također, problem

neće riješiti ni kriminalističko - istražni odjel putem praćenja i

analize objava 1,8 milijardi korisnika Facebooka. Edukacija mora

biti dio rješenja. Ne postoje jednostavna rješenja za suzbijanje

10 11

ekstremizma na društvenim medijima. Također, nije samo

odgovornost društvenih medija ili vlada da djeluju. Ekstremizam

je globalni problem koji zahtjeva stalni globalni odgovor

zabrinutih pojedinaca, zajednica, društva i vlada.

2.3. Kontranarativi

Dok smo istraživali ovu temu spoznali smo da postoji nekoliko

internetskih inicijativa za prevenciju „nasilnog ekstremizma“ i

one se mogu svrstati u dvije glavne kategorije:

· alternativni/suprotni narativi i

· medijska i informacijska pismenost (MIL).

Séraphin, Divina i Ghayda (2017) sugeriraju da je najperspe-

ktivniji način intervencije suprotstaviti se ekstremističkoj retorici s

alternativnim narativima koji osporavaju ekstremističke narative.

Međutim, u literaturi postoji malo konsenzusa ili dokaza da bi to

bilo efikasno u suzbijanju „nasilnog radikalizma“. Međutim, neka

nedavna istraživanja sugeriraju da bi kontra/alternativni narativi

mogli biti obećavajuća strategija u prevenciji (Van Eerten, Doosje,

Konijn, De Graaf i De Goede, u tisku, 2017.). Međutim, malo je

konsenzusa ili dokaza o tome što bi bio najbolji alternativni

narativni diskurs. Neki, na primjer, tvrde da je snažan narativ,

pripovijest pojedinaca nasilnih ekstremističkih grupa, gdje oni

putem prenošenja poruke ukazuju da sadašnji „džihad“ najviše

šteti muslimanima (Archetti, 2012; Cornish, Lindley-French &

York, 2011; Corman, 2011; Stevens & Neumann, 2009).

Iako se poduzimaju brojne protu - narativne i alternativno -

narativne inicijative, nismo pronašli studije za naše područje, o

tome jesu li to efikasne preventivne mjere u vezi s nasilnom

radikalizacijom na internetu. Zapravo, upotreba kontrarativa se

trenutno vrlo osporava kao potencijalno kontraproduktivna, iako

opet nedostaje sistemskih istraživanja (Harris-Hogan, 2016).

Tokom posljednje decenije, američka vlada uspostavila je dva

internetska programa protiv radikalizacije namijenjena

suzbijanju antiameričke propagande i dezinformacija od AlQaede

ili „Islamske države“. Ovi programi nastoje pobijediti u "ratu ideja"

suprotstavljanjem ekstremističkoj retorici. Studije pokazuju da ti

programi i u SAD-u i drugim zemljama imaju ozbiljan nedostatak

u vjerodostojnost (Archetti, 2012; Cornish, Lindley-French & York,

2011; Corman, 2011; Stevens & Neumann, 2009). Postoji potreba

za proučavanjem i analizom inicijativa privatnog sektora koje su

manje propagandističke prirode. Među takvim inicijativama su,

YouTube Kreatori za promjene s mladim „ambasadorima“ koji

imaju za cilj „poboljšati svijest i poticati produktivni dijalog o

socijalnim pitanjima kroz stvaranje sadržaja i govorne

angažmane“. Druga je pilot inicijativa „redirectmethod.org“ koja

se koristi kako bi usmjerila (prilikom pretraživanja) ugrožene

mlade na internetske video zapise o svjedočenjima građana,

izvještajima na terenu i vjerskim raspravama u kojima se

objavljuju narativi korišteni za nasilnu regrutaciju. U literaturi

nemamo još dokaza o uticaju ovakvog korištenja društvenih

medija za prevenciju „nasilnog ekstremizma“.

Stoga, nekoliko vlada odlučilo se ulagati u primarnu prevenciju

kroz obrazovanje široke javnosti, posebno mlade javnosti, kroz

razne „neškodljive“ taktike koje se mogu svrstati u široku oznaku

medijske i informacijske pismenosti (MIP). Na temelju saznanja o

korištenju MIP-a u drugim domenima, ova se inicijativa može

posmatrati kao dugoročna sveobuhvatna preventivna strategija

za smanjenje privlačnosti nasilne radikalizacije (Earnhardt, 2014;

Frau-Meigs, 2011). Ovo je posebno pogodno za zemlje koje imaju

krhku demokratiju ili su u tranziciji.

12 13

ekstremizma na društvenim medijima. Također, nije samo

odgovornost društvenih medija ili vlada da djeluju. Ekstremizam

je globalni problem koji zahtjeva stalni globalni odgovor

zabrinutih pojedinaca, zajednica, društva i vlada.

2.3. Kontranarativi

Dok smo istraživali ovu temu spoznali smo da postoji nekoliko

internetskih inicijativa za prevenciju „nasilnog ekstremizma“ i

one se mogu svrstati u dvije glavne kategorije:

· alternativni/suprotni narativi i

· medijska i informacijska pismenost (MIL).

Séraphin, Divina i Ghayda (2017) sugeriraju da je najperspe-

ktivniji način intervencije suprotstaviti se ekstremističkoj retorici s

alternativnim narativima koji osporavaju ekstremističke narative.

Međutim, u literaturi postoji malo konsenzusa ili dokaza da bi to

bilo efikasno u suzbijanju „nasilnog radikalizma“. Međutim, neka

nedavna istraživanja sugeriraju da bi kontra/alternativni narativi

mogli biti obećavajuća strategija u prevenciji (Van Eerten, Doosje,

Konijn, De Graaf i De Goede, u tisku, 2017.). Međutim, malo je

konsenzusa ili dokaza o tome što bi bio najbolji alternativni

narativni diskurs. Neki, na primjer, tvrde da je snažan narativ,

pripovijest pojedinaca nasilnih ekstremističkih grupa, gdje oni

putem prenošenja poruke ukazuju da sadašnji „džihad“ najviše

šteti muslimanima (Archetti, 2012; Cornish, Lindley-French &

York, 2011; Corman, 2011; Stevens & Neumann, 2009).

Iako se poduzimaju brojne protu - narativne i alternativno -

narativne inicijative, nismo pronašli studije za naše područje, o

tome jesu li to efikasne preventivne mjere u vezi s nasilnom

radikalizacijom na internetu. Zapravo, upotreba kontrarativa se

trenutno vrlo osporava kao potencijalno kontraproduktivna, iako

opet nedostaje sistemskih istraživanja (Harris-Hogan, 2016).

Tokom posljednje decenije, američka vlada uspostavila je dva

internetska programa protiv radikalizacije namijenjena

suzbijanju antiameričke propagande i dezinformacija od AlQaede

ili „Islamske države“. Ovi programi nastoje pobijediti u "ratu ideja"

suprotstavljanjem ekstremističkoj retorici. Studije pokazuju da ti

programi i u SAD-u i drugim zemljama imaju ozbiljan nedostatak

u vjerodostojnost (Archetti, 2012; Cornish, Lindley-French & York,

2011; Corman, 2011; Stevens & Neumann, 2009). Postoji potreba

za proučavanjem i analizom inicijativa privatnog sektora koje su

manje propagandističke prirode. Među takvim inicijativama su,

YouTube Kreatori za promjene s mladim „ambasadorima“ koji

imaju za cilj „poboljšati svijest i poticati produktivni dijalog o

socijalnim pitanjima kroz stvaranje sadržaja i govorne

angažmane“. Druga je pilot inicijativa „redirectmethod.org“ koja

se koristi kako bi usmjerila (prilikom pretraživanja) ugrožene

mlade na internetske video zapise o svjedočenjima građana,

izvještajima na terenu i vjerskim raspravama u kojima se

objavljuju narativi korišteni za nasilnu regrutaciju. U literaturi

nemamo još dokaza o uticaju ovakvog korištenja društvenih

medija za prevenciju „nasilnog ekstremizma“.

Stoga, nekoliko vlada odlučilo se ulagati u primarnu prevenciju

kroz obrazovanje široke javnosti, posebno mlade javnosti, kroz

razne „neškodljive“ taktike koje se mogu svrstati u široku oznaku

medijske i informacijske pismenosti (MIP). Na temelju saznanja o

korištenju MIP-a u drugim domenima, ova se inicijativa može

posmatrati kao dugoročna sveobuhvatna preventivna strategija

za smanjenje privlačnosti nasilne radikalizacije (Earnhardt, 2014;

Frau-Meigs, 2011). Ovo je posebno pogodno za zemlje koje imaju

krhku demokratiju ili su u tranziciji.

12 13

III Monitoring društvenih medija

3.1. Kako pratiti sadržaj na društvenim mrežama?

Društvene mreže su danas najveći izvor vijesti, informacija,

prostor na kojem se okuplja najviše ljudi iz cijeloga svijeta. Prema

istraživanju provedenom u decembru 2019. godine postoji, čak,

3.725 milijardi aktivnih korisnika na društvenim mrežama, svake

sekunde napravi se oko 10 novih korisničkih računa. Dvije

najveće, po broju korisnika, platforme su Facebook sa oko 2.5

milijardi korisnika i YouTube sa oko 2 milijarde korisnika, potom

slijedi WhatsApp sa 1.6 milijardi korisnika i Instagram sa 1

milijardom korisnika.

Iz gore navedenih brojki možemo zaključiti, da je polje društvenih

mreža jako veliko i da su potrebni razni alati kako bi sadržaj sa

istih mogao biti analiziran. Prva „linija odbrane“ jesu same

društvene mreže koje koriste razne kompleksne algoritme,

ponekad pojedinačno, a sve češće više algoritama zajedno kako

bi se što uspješnije blokirao neželjeni sadržaj.

Također, postoje mnogi softveri i alati koji pomažu u tim

poslovima kao što su Hootsuite, Brandwatch, Mediatoolkit,

Talkwalker i na našim prostorima Metricom. Ovi softveri i alati u

velikom broju slučajeva nisu napravljeni kako bi se pretraživao

neželjeni sadržaj, nego su napravljeni za opću upotrebu i

pretragu socijalnih mreža pomoću tagova, ključnih riječi i sl.

Bitno je napomenuti da svi moderni alati, ma koliko bili napredni,

još uvijek ne mogu da razumiju kontekst u kojem se nešto nalazi.

Socijalne mreže nemaju kvalitetne mjere zaštite privatnosti i do

sada su se često nalazile na udaru kritika. Stoga je primarno

razdvojiti potrebu za zaštitom privatnosti korisnika kroz razvoj

medijske pismenosti, ali sankcionirati zloupotrebe korištenja

društvenih mreža u kontekstu korištenja bilo pod okriljem

anonimnosti ili pak javnim istupom sa svrhom poziva na mržnju,

nelegalne i/ili kriminalne aktivnosti i dvosmislenog sadržaja

kojeg nije uvijek lako protumačiti i može da vodi ka

kontroverznim zaključcima.

Prednost socijalnih mreža za potencijalnu zloupotrebu je

činjenica da nisu pokrivene jasnim zakonskim pravilima,

otvorene su za veći broj učesnika, ne iziskuju značajne finansijske

troškove, decentralizovane su, anonimne i nemaju među-

državnih granica. Ovi kanali mogu djelovati na sljedeće načine:

· Kreiranje privlačnih, interaktivih, user-friendly platformi

koji će privući mlađu publiku;

· Pružanje mogućnosti za tajnu komunikaciju;

· Širenje ekstremističkih, nasilnih i kriminalnih sadržaja, koji

ne bi bili dobro primljeni „offline“;

· Identifikovanje potencijalnih učesnika i njihovo

uvjeravanje u ideje koje se žele proširiti;

· Javna promocija nasilnih djela i uvećanje njihovog značaja;

· Prilika učešća u online i offline aktivnostima;

· Mogućnost kreirenja lažnih informacija korištenjem

činjenice da se sve vrste informacija mogu predstaviti

podjednako, što može pružiti privid vjerodostojnosti i

legitimnosti ekstremističkim narativima;

· Izvođenje procesa radikalizacije, taktičko učenje,

iskorištavanje pristranosti potvrde, napadi prikupljanja

podataka I planiranja;

· Mogućnost 24-satne komunikacije u cilju uspostavljanja

prijateljskih odnosa putem mreža poput Twitter, Facebook

i Snapchat se često koriste i za regrutiranje;

· Dijalog s mladim ljudima, koje ima za cilj njihovu izolaciju iz 5

društva i predstavljanje njima novog „bratstva“ .

Najbolji primjer različitog reagiranja na jednu te istu vijest jesu

protesti i pokret #BlackLivesMatter u Americi. Dok jedni mediji

dopuštaju razne komentare, drugi filtriraju ono što se događa na

njihovim portalima. Primjer toga je Twitter koji je označio twit

predsjednika Trumpa kao nešto negativno i što izaziva

netrepeljivost ili platforma Free Code Camp koja je uklonila

račun poznatog i uticajnog programera (https://twitter/js_tut)

zbog tvita: Dark mode matters

(https://twitter.com/js_tut/status/1267165733223530497).

Za potrebe analize i realizaciju projekta „Jačanje civilnog društva

u Bosni i Hercegovini da prepozna i prati online prijetnje na

društvenim medijima“, neophodno je pomoći učesnicima u

edukaciji da razviju medijsku pismenost, definišu rizične

sadržaje, prate ključne riječi ali i kategorizuju njihovu

potencijalnu opasnost.

Profesor Enes Osmančević dao je svoje viđenje medijske

pismenosti u našoj zemlji, te odgovorio na važno pitanje: kako na

siguran način koristiti internet i društve mreže?„Medijska 5 S. Alava, D Frau-Meigs, G Hassan, Mladi i nasilni ekstremizam na društvenim medijima:

mapiranje istraživanja, UNESCO 2017. Pogledajte više:

https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000260382/PDF/260382eng.pdf.multi

14 15

III Monitoring društvenih medija

3.1. Kako pratiti sadržaj na društvenim mrežama?

Društvene mreže su danas najveći izvor vijesti, informacija,

prostor na kojem se okuplja najviše ljudi iz cijeloga svijeta. Prema

istraživanju provedenom u decembru 2019. godine postoji, čak,

3.725 milijardi aktivnih korisnika na društvenim mrežama, svake

sekunde napravi se oko 10 novih korisničkih računa. Dvije

najveće, po broju korisnika, platforme su Facebook sa oko 2.5

milijardi korisnika i YouTube sa oko 2 milijarde korisnika, potom

slijedi WhatsApp sa 1.6 milijardi korisnika i Instagram sa 1

milijardom korisnika.

Iz gore navedenih brojki možemo zaključiti, da je polje društvenih

mreža jako veliko i da su potrebni razni alati kako bi sadržaj sa

istih mogao biti analiziran. Prva „linija odbrane“ jesu same

društvene mreže koje koriste razne kompleksne algoritme,

ponekad pojedinačno, a sve češće više algoritama zajedno kako

bi se što uspješnije blokirao neželjeni sadržaj.

Također, postoje mnogi softveri i alati koji pomažu u tim

poslovima kao što su Hootsuite, Brandwatch, Mediatoolkit,

Talkwalker i na našim prostorima Metricom. Ovi softveri i alati u

velikom broju slučajeva nisu napravljeni kako bi se pretraživao

neželjeni sadržaj, nego su napravljeni za opću upotrebu i

pretragu socijalnih mreža pomoću tagova, ključnih riječi i sl.

Bitno je napomenuti da svi moderni alati, ma koliko bili napredni,

još uvijek ne mogu da razumiju kontekst u kojem se nešto nalazi.

Socijalne mreže nemaju kvalitetne mjere zaštite privatnosti i do

sada su se često nalazile na udaru kritika. Stoga je primarno

razdvojiti potrebu za zaštitom privatnosti korisnika kroz razvoj

medijske pismenosti, ali sankcionirati zloupotrebe korištenja

društvenih mreža u kontekstu korištenja bilo pod okriljem

anonimnosti ili pak javnim istupom sa svrhom poziva na mržnju,

nelegalne i/ili kriminalne aktivnosti i dvosmislenog sadržaja

kojeg nije uvijek lako protumačiti i može da vodi ka

kontroverznim zaključcima.

Prednost socijalnih mreža za potencijalnu zloupotrebu je

činjenica da nisu pokrivene jasnim zakonskim pravilima,

otvorene su za veći broj učesnika, ne iziskuju značajne finansijske

troškove, decentralizovane su, anonimne i nemaju među-

državnih granica. Ovi kanali mogu djelovati na sljedeće načine:

· Kreiranje privlačnih, interaktivih, user-friendly platformi

koji će privući mlađu publiku;

· Pružanje mogućnosti za tajnu komunikaciju;

· Širenje ekstremističkih, nasilnih i kriminalnih sadržaja, koji

ne bi bili dobro primljeni „offline“;

· Identifikovanje potencijalnih učesnika i njihovo

uvjeravanje u ideje koje se žele proširiti;

· Javna promocija nasilnih djela i uvećanje njihovog značaja;

· Prilika učešća u online i offline aktivnostima;

· Mogućnost kreirenja lažnih informacija korištenjem

činjenice da se sve vrste informacija mogu predstaviti

podjednako, što može pružiti privid vjerodostojnosti i

legitimnosti ekstremističkim narativima;

· Izvođenje procesa radikalizacije, taktičko učenje,

iskorištavanje pristranosti potvrde, napadi prikupljanja

podataka I planiranja;

· Mogućnost 24-satne komunikacije u cilju uspostavljanja

prijateljskih odnosa putem mreža poput Twitter, Facebook

i Snapchat se često koriste i za regrutiranje;

· Dijalog s mladim ljudima, koje ima za cilj njihovu izolaciju iz 5

društva i predstavljanje njima novog „bratstva“ .

Najbolji primjer različitog reagiranja na jednu te istu vijest jesu

protesti i pokret #BlackLivesMatter u Americi. Dok jedni mediji

dopuštaju razne komentare, drugi filtriraju ono što se događa na

njihovim portalima. Primjer toga je Twitter koji je označio twit

predsjednika Trumpa kao nešto negativno i što izaziva

netrepeljivost ili platforma Free Code Camp koja je uklonila

račun poznatog i uticajnog programera (https://twitter/js_tut)

zbog tvita: Dark mode matters

(https://twitter.com/js_tut/status/1267165733223530497).

Za potrebe analize i realizaciju projekta „Jačanje civilnog društva

u Bosni i Hercegovini da prepozna i prati online prijetnje na

društvenim medijima“, neophodno je pomoći učesnicima u

edukaciji da razviju medijsku pismenost, definišu rizične

sadržaje, prate ključne riječi ali i kategorizuju njihovu

potencijalnu opasnost.

Profesor Enes Osmančević dao je svoje viđenje medijske

pismenosti u našoj zemlji, te odgovorio na važno pitanje: kako na

siguran način koristiti internet i društve mreže?„Medijska 5 S. Alava, D Frau-Meigs, G Hassan, Mladi i nasilni ekstremizam na društvenim medijima:

mapiranje istraživanja, UNESCO 2017. Pogledajte više:

https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000260382/PDF/260382eng.pdf.multi

14 15

pismenost i kultura u BiH su na niskom nivou. Ljudi su svakodnevno

izloženi nesigurnosti, zamkama i zloupotrebama internet

komunikacije. Oni izlaze u „komunikacijsku džunglu“ sa malo ili

nimalo znanja o opasnostima koje ta „komunikacijska džungla“

krije. To je veliki problem. Nekritičko konzumiranje medija,

nespremnost da se uoče i prevaziđu, zamke internet komunikacije

mogu se prevazići edukacijom o mrežnoj komunikaciji, i to još od

predškolskog uzrasta, a kasnije kroz osnovnu, srednju školu i studije.

Više puta sam u posljednjih skoro dvadesetak godina govorio o

potrebi uvođenja predmeta „Medijska pismenost“ u škole, ali nije

bilo reakcija odgovornih. Krajnje je vrijeme da se u obrazovnim

programima osnovnih, srednjih škola i fakulteta nađe predmet

„Medijska pismenost“. Ne samo za studente komunikologije, i ne

samo kroz formalno, već i kroz neformalno obrazovanje.

K o m u n i k a c i j a j e s l ož e n a , n e u h v a t l j i v a , s i m b o l i č k a i

višedimenzionalna, i ona se svakodnevno mijenja i o njoj se mora

svakodnevno učiti na različite načine.“

Profesor Osmančević

(https://www.mreza-mira.net/vijesti/kutak-za-aktivistice-i-

aktiviste/ima-li-privatnosti-na-internetu/)

U okviru istraživanja „Jačanje otpornosti mladih na radikalizaciju 6na zapadnom Balkanu; Izvještaj o BiH“ , analizirani su stavovi oko

60 mladih iz 7 općina u BiH o potencijalnom postojanju

radikalizacije u zemlji i njenim uzrocima i posljedicama. Ispitanici

su bili svjesni postojanja grupa na društvenim mrežama u

njihovom lokalnom okruženju za koje se sumnjalo da

promoviraju aktivnosti koje bi se u pravilu mogle smatrati

„radikalnim“. Međutim, većina njih tvrdi da ne razumije

atraktivnost takvih internetskih sadržaja i smatraju da su svjesni

rizika potencijalnog uplitanja u takve aktivnosti.

3.2. Tehnički monitoring

Kako je spomenuto u uvodu, tehnički monitoring je dvoslojni

sistem:

1. Analiza sadržaja od strane društvenih medija prije nego se

isti objavi ili kratko nakon samog objavljivanja;

2 Analiza sadržaja naknadno, najčešće od strane trećih lica

(koja nisu vezana za društvene mreže, niti, nužno, za lica

koja su objavila sadržaj.

3.2.1. Analiza sadržaja od strane društvenih mreža

Za analizu sadržaja, neophodno je:

· Pripremiti listu negativnih pojmova

· Definirati širu dubinsku analizu eventualno

pronađenih sadržaja

Da bismo mogli postavljati sadržaj na bilo koju društvenu mrežu,

potrebno je izvršiti registraciju. Danas su sve registracije

olakšane i jako brzo se završavaju jednostavnim unosom e - mail -

a i iniciranjem šifre. Ono što je potrebno na svakoj društvenoj

mreži, nakon što se izvrši registracija, jeste potvrda e - mail - a. E -

mail se može potvrditi na više načina, obično je klikom na link koji

pošalju društvene mreže, ili unosom nekog sigurnosnog koda u

predviđeno polje i slično. Svaka društvena mreža šalje svoj e -

mail sa uputama kako potvrditi e - mail i šta su sljedeći koraci. Tek

nakon što izvršite početne korake možete početi objavljivati na

društvene mreže.

Analiza sadržaja od strane društvenih mreža ima više nivoa i više

tehnika.

Prema studi jama sa univerz i teta u Portu, Sheffield

univerziteta i univerziteta u Essexu tehnike koje se koriste pri

automatskoj analizi sadržaja su: Deep Learning (DP), Natural

Language Processing (NLP), Machine Learning (ML), te

Convolutional neural network (CNN) i Gated Recurrent Unit

Network (GRU).

Problem sa automatskim pretragama je što se one oslanjaju na

različite izvore podataka, različite datasetove i na različite vrste

i tehnike pretraživanja. „Uprkos velikim količinama rada, jako je

6 Jasmin Hasić, Melisa M. Mehmedović, Mahir Sijamija: „Jačanje otpornosti mladih protiv

radikalizacije na Zapadnom Balkanu“; Izvještaj o zemlji Bosna i Hercegovina“, Sarajevo, decembar

2019. (u publikaciji Istraživačka studija - „Percepcija o radikalizaciji mladih na Zapadnom Balkanu“.)

16 17

pismenost i kultura u BiH su na niskom nivou. Ljudi su svakodnevno

izloženi nesigurnosti, zamkama i zloupotrebama internet

komunikacije. Oni izlaze u „komunikacijsku džunglu“ sa malo ili

nimalo znanja o opasnostima koje ta „komunikacijska džungla“

krije. To je veliki problem. Nekritičko konzumiranje medija,

nespremnost da se uoče i prevaziđu, zamke internet komunikacije

mogu se prevazići edukacijom o mrežnoj komunikaciji, i to još od

predškolskog uzrasta, a kasnije kroz osnovnu, srednju školu i studije.

Više puta sam u posljednjih skoro dvadesetak godina govorio o

potrebi uvođenja predmeta „Medijska pismenost“ u škole, ali nije

bilo reakcija odgovornih. Krajnje je vrijeme da se u obrazovnim

programima osnovnih, srednjih škola i fakulteta nađe predmet

„Medijska pismenost“. Ne samo za studente komunikologije, i ne

samo kroz formalno, već i kroz neformalno obrazovanje.

K o m u n i k a c i j a j e s l ož e n a , n e u h v a t l j i v a , s i m b o l i č k a i

višedimenzionalna, i ona se svakodnevno mijenja i o njoj se mora

svakodnevno učiti na različite načine.“

Profesor Osmančević

(https://www.mreza-mira.net/vijesti/kutak-za-aktivistice-i-

aktiviste/ima-li-privatnosti-na-internetu/)

U okviru istraživanja „Jačanje otpornosti mladih na radikalizaciju 6na zapadnom Balkanu; Izvještaj o BiH“ , analizirani su stavovi oko

60 mladih iz 7 općina u BiH o potencijalnom postojanju

radikalizacije u zemlji i njenim uzrocima i posljedicama. Ispitanici

su bili svjesni postojanja grupa na društvenim mrežama u

njihovom lokalnom okruženju za koje se sumnjalo da

promoviraju aktivnosti koje bi se u pravilu mogle smatrati

„radikalnim“. Međutim, većina njih tvrdi da ne razumije

atraktivnost takvih internetskih sadržaja i smatraju da su svjesni

rizika potencijalnog uplitanja u takve aktivnosti.

3.2. Tehnički monitoring

Kako je spomenuto u uvodu, tehnički monitoring je dvoslojni

sistem:

1. Analiza sadržaja od strane društvenih medija prije nego se

isti objavi ili kratko nakon samog objavljivanja;

2 Analiza sadržaja naknadno, najčešće od strane trećih lica

(koja nisu vezana za društvene mreže, niti, nužno, za lica

koja su objavila sadržaj.

3.2.1. Analiza sadržaja od strane društvenih mreža

Za analizu sadržaja, neophodno je:

· Pripremiti listu negativnih pojmova

· Definirati širu dubinsku analizu eventualno

pronađenih sadržaja

Da bismo mogli postavljati sadržaj na bilo koju društvenu mrežu,

potrebno je izvršiti registraciju. Danas su sve registracije

olakšane i jako brzo se završavaju jednostavnim unosom e - mail -

a i iniciranjem šifre. Ono što je potrebno na svakoj društvenoj

mreži, nakon što se izvrši registracija, jeste potvrda e - mail - a. E -

mail se može potvrditi na više načina, obično je klikom na link koji

pošalju društvene mreže, ili unosom nekog sigurnosnog koda u

predviđeno polje i slično. Svaka društvena mreža šalje svoj e -

mail sa uputama kako potvrditi e - mail i šta su sljedeći koraci. Tek

nakon što izvršite početne korake možete početi objavljivati na

društvene mreže.

Analiza sadržaja od strane društvenih mreža ima više nivoa i više

tehnika.

Prema studi jama sa univerz i teta u Portu, Sheffield

univerziteta i univerziteta u Essexu tehnike koje se koriste pri

automatskoj analizi sadržaja su: Deep Learning (DP), Natural

Language Processing (NLP), Machine Learning (ML), te

Convolutional neural network (CNN) i Gated Recurrent Unit

Network (GRU).

Problem sa automatskim pretragama je što se one oslanjaju na

različite izvore podataka, različite datasetove i na različite vrste

i tehnike pretraživanja. „Uprkos velikim količinama rada, jako je

6 Jasmin Hasić, Melisa M. Mehmedović, Mahir Sijamija: „Jačanje otpornosti mladih protiv

radikalizacije na Zapadnom Balkanu“; Izvještaj o zemlji Bosna i Hercegovina“, Sarajevo, decembar

2019. (u publikaciji Istraživačka studija - „Percepcija o radikalizaciji mladih na Zapadnom Balkanu“.)

16 17

teško uporediti njihove (op.a. algoritamske) performanse,

uveliko zbog toga što koriste različite datasetove za svaki posao

i zbog manjka komparativnih evaluacija“, tvrde istraživači sa

univerziteta u Šefildu.

Press clipping je opcija koja se često koristi u poslovnom svijetu,

ali i tu treba napraviti distinkciju: da li se oslanja isključivo na

softwer, ljudski potencijal ili kombinaciju pomenutih faktora.

Prema istraživanju iz osamdesetih godina prošlog vijeka GE,

Kodak i drugih organizacija, čitaoci propuste 30% - 40%

klijentovih ključnih riječi, jer su primarno usmjereni na ključne

riječi, a ne na sam sadržaj (Praćenje medija: Kompletan vodič,

CyberAlert).

Preporuka je koristiti kombinaciju više vrsta analiza, a koje

pokrivaju što veći spektar potencijalno rizičnih medijskih objava i

reakcija na iste.

Činjenica je da i prije i poslije automatske analize dolazi tzv.

Klasična metoda, a što i jeste tema ovog priručnika.

3.2.2. Analiza sadržaja naknadno uz pomoć softvera

Da bi se analizirao sadržaj uz pomoć bilo koje vrste softvera

potrebno je prethodno izvršiti pripremu i istraživanje (više u

sljedećoj sekciji). Bez obzira o kojoj i kakvoj vrsti softvera se radi

svaki softver se oslanja na pretragu pomoću ključnih riječi,

tagova, sintagmi i izraza.

Za primjer ćemo uzeti softver Metricom.

Nakon što odaberete ključne riječi, sintagme, tagove i/ili izraze

iste unesete u softver i postavite parametre. Parametri koje

softver nudi su razni npr. da li želite da pretražujete društvene

mreže i koje društvene mreže, da li želite da uključite neke druge

izvore kao što su portali, magazini, forumi i sl. Nakon toga

pokrenete pretragu koja može trajati, zavisno od parametara, od

nekoliko sekundi, pa do nekoliko minuta. Nakon što se pretraga

uspješno završi prikazuju se rezultati pretrage koji se onda ručno

evaluiraju, odnosno određuje im se sentiment.

Tim na projektu “Jačanje civilnog društva iz BiH da prepozna i

prati online prijetnje na društvenim medijima“, je identifikovao

potencijalno rizične pojmove, korištene za radikalizaciju na

socijalnim mrežama. Korištenjem softwera Metricom,

identifikovano je nekoliko profila na kojima je prisutan sadržaj

koji potencijalno vodi ka nasilnom ekstremizmu. Primjećeno je

da su pomenuti profili na socijalnim mrežama međusobno

povezani, te da koriste iste ključne riječi i #hashtagove poput:

#islamskadrzava #islamskadržava #islamskadrzavaostaje 7#dawlah #devla #dawla #dawlahislamiyyah #maoca #ibntejmijje .

Većina njih ja aktivna već godinama.

Prema univerzitetu iz Šefilda: „Sentiment je polaritet sadržaja“.

Odnosno, sentiment može biti negativan ili pozitivan, zavisno od

samog sadržaja. Ukoliko je sadržaj negativan i sentiment je

negativan i obrnuto.

Kao što je ranije spomenuto – bez obzira o kojem i kakvom se

softveru radilo još uvijek je potrebna ljudska kontrola kako bi se

mogao odrediti ispravan sentiment.

Na softver možemo gledati samo kao na nešto što će, u relativno

kratkom vremenskom periodu, pronaći najveći mogući broj

sadržaja koje sačinjavaju kriterije koji su zadani prilikom

pretrage. Uz pomoć softvera možemo jako brzo doći do željenog

sadržaja, te po principu Snowball efekta (efekta snježne lopte)

doći do drugih sadržaja istog ili sličnog karaktera koji mogu biti

od interesa.

3.3. Praćenje sadržaja

Nakon uspješne pretrage izvršene uz pomoć softvera, dolazimo

do faze korištenja Snowball efekta za praćenje sadržaja. tj. nakon

što pronađemo sadržaj koji nas interesuje svoje praćenje

možemo nastaviti i usmjeriti tako što ćemo istražiti osobu ( ako je

moguće) koja je objavila taj sadržaj i to iz dva razloga:

· Možda je takva objava anomalija – odnosno ta objava ima

dodatni kontekst od onog u kojem se nalazi (npr. prijatelj

zeza prijatelja i sl.)

· Možda osoba koja je postavila sadržaj od interesa ima još

objava koje su iste ili slične i/ili njeni pratitelji/prijatelji

imaju sadržaj koji je isti ili sličan

7 #islamskadrzava ili Islamskadržava - bosanski, što znači „Islamska država“; # islamskadrzava

ostaje - bosanski, što znači #dawlah, #devla, #davla i #dawlahislamiyyah koji se odnosi na arapsku

riječ da'wa - „poziv“ - termin predstavlja ideju prenošenje poruke islama nemuslimanima; #maoca

- selo na sjeveroistoku BiH, koje teritorijalno pripada općini Srebrenik, Tuzlanski kanton. To je

zatvorena zajednica navodno povezana sa nasilnim ekstremizmom

18 19

teško uporediti njihove (op.a. algoritamske) performanse,

uveliko zbog toga što koriste različite datasetove za svaki posao

i zbog manjka komparativnih evaluacija“, tvrde istraživači sa

univerziteta u Šefildu.

Press clipping je opcija koja se često koristi u poslovnom svijetu,

ali i tu treba napraviti distinkciju: da li se oslanja isključivo na

softwer, ljudski potencijal ili kombinaciju pomenutih faktora.

Prema istraživanju iz osamdesetih godina prošlog vijeka GE,

Kodak i drugih organizacija, čitaoci propuste 30% - 40%

klijentovih ključnih riječi, jer su primarno usmjereni na ključne

riječi, a ne na sam sadržaj (Praćenje medija: Kompletan vodič,

CyberAlert).

Preporuka je koristiti kombinaciju više vrsta analiza, a koje

pokrivaju što veći spektar potencijalno rizičnih medijskih objava i

reakcija na iste.

Činjenica je da i prije i poslije automatske analize dolazi tzv.

Klasična metoda, a što i jeste tema ovog priručnika.

3.2.2. Analiza sadržaja naknadno uz pomoć softvera

Da bi se analizirao sadržaj uz pomoć bilo koje vrste softvera

potrebno je prethodno izvršiti pripremu i istraživanje (više u

sljedećoj sekciji). Bez obzira o kojoj i kakvoj vrsti softvera se radi

svaki softver se oslanja na pretragu pomoću ključnih riječi,

tagova, sintagmi i izraza.

Za primjer ćemo uzeti softver Metricom.

Nakon što odaberete ključne riječi, sintagme, tagove i/ili izraze

iste unesete u softver i postavite parametre. Parametri koje

softver nudi su razni npr. da li želite da pretražujete društvene

mreže i koje društvene mreže, da li želite da uključite neke druge

izvore kao što su portali, magazini, forumi i sl. Nakon toga

pokrenete pretragu koja može trajati, zavisno od parametara, od

nekoliko sekundi, pa do nekoliko minuta. Nakon što se pretraga

uspješno završi prikazuju se rezultati pretrage koji se onda ručno

evaluiraju, odnosno određuje im se sentiment.

Tim na projektu “Jačanje civilnog društva iz BiH da prepozna i

prati online prijetnje na društvenim medijima“, je identifikovao

potencijalno rizične pojmove, korištene za radikalizaciju na

socijalnim mrežama. Korištenjem softwera Metricom,

identifikovano je nekoliko profila na kojima je prisutan sadržaj

koji potencijalno vodi ka nasilnom ekstremizmu. Primjećeno je

da su pomenuti profili na socijalnim mrežama međusobno

povezani, te da koriste iste ključne riječi i #hashtagove poput:

#islamskadrzava #islamskadržava #islamskadrzavaostaje 7#dawlah #devla #dawla #dawlahislamiyyah #maoca #ibntejmijje .

Većina njih ja aktivna već godinama.

Prema univerzitetu iz Šefilda: „Sentiment je polaritet sadržaja“.

Odnosno, sentiment može biti negativan ili pozitivan, zavisno od

samog sadržaja. Ukoliko je sadržaj negativan i sentiment je

negativan i obrnuto.

Kao što je ranije spomenuto – bez obzira o kojem i kakvom se

softveru radilo još uvijek je potrebna ljudska kontrola kako bi se

mogao odrediti ispravan sentiment.

Na softver možemo gledati samo kao na nešto što će, u relativno

kratkom vremenskom periodu, pronaći najveći mogući broj

sadržaja koje sačinjavaju kriterije koji su zadani prilikom

pretrage. Uz pomoć softvera možemo jako brzo doći do željenog

sadržaja, te po principu Snowball efekta (efekta snježne lopte)

doći do drugih sadržaja istog ili sličnog karaktera koji mogu biti

od interesa.

3.3. Praćenje sadržaja

Nakon uspješne pretrage izvršene uz pomoć softvera, dolazimo

do faze korištenja Snowball efekta za praćenje sadržaja. tj. nakon

što pronađemo sadržaj koji nas interesuje svoje praćenje

možemo nastaviti i usmjeriti tako što ćemo istražiti osobu ( ako je

moguće) koja je objavila taj sadržaj i to iz dva razloga:

· Možda je takva objava anomalija – odnosno ta objava ima

dodatni kontekst od onog u kojem se nalazi (npr. prijatelj

zeza prijatelja i sl.)

· Možda osoba koja je postavila sadržaj od interesa ima još

objava koje su iste ili slične i/ili njeni pratitelji/prijatelji

imaju sadržaj koji je isti ili sličan

7 #islamskadrzava ili Islamskadržava - bosanski, što znači „Islamska država“; # islamskadrzava

ostaje - bosanski, što znači #dawlah, #devla, #davla i #dawlahislamiyyah koji se odnosi na arapsku

riječ da'wa - „poziv“ - termin predstavlja ideju prenošenje poruke islama nemuslimanima; #maoca

- selo na sjeveroistoku BiH, koje teritorijalno pripada općini Srebrenik, Tuzlanski kanton. To je

zatvorena zajednica navodno povezana sa nasilnim ekstremizmom

18 19

Pored Snowball efekta, postoji opcija da se prijavi u razne grupe

koje promovišu određeni sadržaj ili da se prate stranice koje to

isto rade. Također, na osnovu ličnog iskustva i znanja, može se

odabrati sadržaj za koji se unaprijed zna da će polučiti određene

reakcije. Osim toga, mogu se pratiti svi javni kreatori sadržaja za

koje se zna da su u prošlosti bili poznati po objavljivanju stvari

koje izazivaju negativne reakcije.

Najčešći primjer lokalnih, ali i globalnih rizičnih javnih ponašanja

je govor mržnje u medijima. Profesor Fakulteta političkih nauka

Banja Luka Aleksandar Bogdanić smatra da je neophodna

sveobuhvatna institucionalna, strukovna i kulturološka borba protiv

govora mržnje, a ne samo pravosudna i zakonska.

„Da bi se zakonski borili protiv govora mržnje mora postojati

društveni konsenzus, a pravi put je učenje šta je to govor mržnje.

Druga dimenzija je razvijanje kritičnog mišljenja i artikulisanje

vlastitih stavova, za šta je govor mržnje slab instrument“, kazao

je Bogdanić.

Profesor Sveučilišta u Mostaru Slavo Kukić je dodao da su online

mediji prenosioci govora mržnje:„Imate online medije koji jedva

čekaju razvijanje takvog govora, jer za sebe vežu više komentara

ili imaju bolje marketinške pozicije. Također, ima i onih koji nisu

time oduševljeni, ali ništa ne preduzimaju kako bi na svojim

online medijima eliminirali ili smanjili govor mržnje. Ima i onih

koji preduzimaju mjere i čine ono što onemogućava govor

mržnje“, rekao je je Kukić. (http://www.portal-udar.net/govor-mrznje-

prisutan-u-anonimnim-komentarima-na-internet-portalima-u-bih/)

U Izvještaju Evropske komisije protiv rasne netolerancije (ECRI) iz

2016. godine navedeno je da se „On-line mediji sve više koriste za

prenošenje govora mržnje, a naročito u prostoru za komentare na

portalima sa vijestima, u internet izdanjima štampanih medija i na

specijaliziranim Internet forumima“, kao i da su govor mržnje,

predrasude i stereotipi prisutni i u člancima na Internetu[31]. Iako

nema zvaničnih statističkih podataka o korištenju rasističkog govora

mržnje u BiH, ECRI je istakao da zbog „institucionalnog uređenja

zemlje, koja je snažno podijeljena duž etničkih linija, politička klima

je naročito pogodna upotrebi govora mržnje“, pa je ukazao na

incidente rasističkog političkog diskursa[32], rasističkog govora

mržnje u medijima[33], rasističkog govora mržnje u oblasti

sporta[34], zatim prema LGBT osobama[35] koje su, nakon što su bile

izložene govoru mržnje, postale i žrtve fizičkog nasilja[36].

U vezi s tim, ECRI je u istom izvještaju preporučio, između ostalog, da

vlasti u BiH, u skladu sa općom političkom preporukom, preduzmu

hitne korake kako bi:

· Kriminalizirale rasističke uvrede, klevete i prijetnje, kao i javno

izražavanje ideologije koja, zbog rasističkih ciljeva, propagira

superiornost ili podcjenjuje ili omalovažava grupu osoba na

osnovu rase, boje kože, jezika, vjeroispovijesti, nacionalnosti,

ili nacionalnog ili etničkog porijekla;

· Zabranile javno širenje ili podjelu, ili proizvodnju i skladištenje

s ciljem javnog širenja i podjele, pisanog, slikovnog ili drugog

materijala sa rasističkim sadržajem, zbog rasističkih ciljeva;

· Kriminalizirale javno negiranje, umanjivanje, opravdavanje ili

odobravanje krivičnih djela genocida, zločina protiv

čovječnosti ili ratnih zločina, zbog rasističkih ciljeva;

· Promijenile sve nazive javnih mjesta, kao što su studentski dom

na Palama i ulice koje su imena dobile po ratnim zločincima i

saradnicima nacista, koji bi mogli dovesti do javnog negiranja,

umanjivanja, opravdavanja ili odobravanja genocida, zločina

protiv čovječnosti ili ratnih zločina, zbog rasističkih ciljeva, te

da se u budućnosti suzdrže od upotrebe takvih naziva;

· Zajedno sa odgovarajućim grupama civilnog društva i

međunarodnim organizacijama, izradile sveobuhvatnu

strategiju borbe protiv govora mržnje koja bi obuhvatila i (i)

proaktivan mehanizam praćenja govora mržnje; (ii) bližu

saradnju između organa vlasti koji se bave provođenjem

zakona i samo regulatornih medijskih tijela kako bi se

omogućilo krivično gonjenje govora mržnje; (iii) proširenje

mandata Centralne izborne komisije da prati upotrebu

govora mržnje tokom cjelokupnog trajanja izbornih

kampanja; i (iv) veću uključenost vlasti u pokretanju i vođenju

kampanja protiv govora mržnje, uključujući promociju osude 8

i kontragovor od strane političkih predstavnika i zvaničnika.

Međutim, uprkos preporukama i određenim izmjenama u krivičnom

zakonodavstvu, vlasti u Bosni i Hercegovini, još nisu postupile po

navedenim preporukama o suzbijanju i sankcioniranju govora

mržnje, a naročito govora mržnje na internetu. Govor mržnje na

internetu prati samoregulacijsko tijelo, Vijeće za štampu, koje može

samo konstatirati da neko izražavanje predstavlja govor mržnje i, u

skladu s tim, preporučiti on-line mediju da preduzme odgovarajuće

mjere, odnosno da takve izjave ukloni. Vijeće za štampu neke

slučajeve uputi i policiji radi preduzimanja daljnjih istražnih radnji, 8Sevima Sali-Terzić;

https://analiziraj.ba/2019/08/23/govor-mrznje-na-internetu-medunarodni-standardi-i-zastita/

20 21

Pored Snowball efekta, postoji opcija da se prijavi u razne grupe

koje promovišu određeni sadržaj ili da se prate stranice koje to

isto rade. Također, na osnovu ličnog iskustva i znanja, može se

odabrati sadržaj za koji se unaprijed zna da će polučiti određene

reakcije. Osim toga, mogu se pratiti svi javni kreatori sadržaja za

koje se zna da su u prošlosti bili poznati po objavljivanju stvari

koje izazivaju negativne reakcije.

Najčešći primjer lokalnih, ali i globalnih rizičnih javnih ponašanja

je govor mržnje u medijima. Profesor Fakulteta političkih nauka

Banja Luka Aleksandar Bogdanić smatra da je neophodna

sveobuhvatna institucionalna, strukovna i kulturološka borba protiv

govora mržnje, a ne samo pravosudna i zakonska.

„Da bi se zakonski borili protiv govora mržnje mora postojati

društveni konsenzus, a pravi put je učenje šta je to govor mržnje.

Druga dimenzija je razvijanje kritičnog mišljenja i artikulisanje

vlastitih stavova, za šta je govor mržnje slab instrument“, kazao

je Bogdanić.

Profesor Sveučilišta u Mostaru Slavo Kukić je dodao da su online

mediji prenosioci govora mržnje:„Imate online medije koji jedva

čekaju razvijanje takvog govora, jer za sebe vežu više komentara

ili imaju bolje marketinške pozicije. Također, ima i onih koji nisu

time oduševljeni, ali ništa ne preduzimaju kako bi na svojim

online medijima eliminirali ili smanjili govor mržnje. Ima i onih

koji preduzimaju mjere i čine ono što onemogućava govor

mržnje“, rekao je je Kukić. (http://www.portal-udar.net/govor-mrznje-

prisutan-u-anonimnim-komentarima-na-internet-portalima-u-bih/)

U Izvještaju Evropske komisije protiv rasne netolerancije (ECRI) iz

2016. godine navedeno je da se „On-line mediji sve više koriste za

prenošenje govora mržnje, a naročito u prostoru za komentare na

portalima sa vijestima, u internet izdanjima štampanih medija i na

specijaliziranim Internet forumima“, kao i da su govor mržnje,

predrasude i stereotipi prisutni i u člancima na Internetu[31]. Iako

nema zvaničnih statističkih podataka o korištenju rasističkog govora

mržnje u BiH, ECRI je istakao da zbog „institucionalnog uređenja

zemlje, koja je snažno podijeljena duž etničkih linija, politička klima

je naročito pogodna upotrebi govora mržnje“, pa je ukazao na

incidente rasističkog političkog diskursa[32], rasističkog govora

mržnje u medijima[33], rasističkog govora mržnje u oblasti

sporta[34], zatim prema LGBT osobama[35] koje su, nakon što su bile

izložene govoru mržnje, postale i žrtve fizičkog nasilja[36].

U vezi s tim, ECRI je u istom izvještaju preporučio, između ostalog, da

vlasti u BiH, u skladu sa općom političkom preporukom, preduzmu

hitne korake kako bi:

· Kriminalizirale rasističke uvrede, klevete i prijetnje, kao i javno

izražavanje ideologije koja, zbog rasističkih ciljeva, propagira

superiornost ili podcjenjuje ili omalovažava grupu osoba na

osnovu rase, boje kože, jezika, vjeroispovijesti, nacionalnosti,

ili nacionalnog ili etničkog porijekla;

· Zabranile javno širenje ili podjelu, ili proizvodnju i skladištenje

s ciljem javnog širenja i podjele, pisanog, slikovnog ili drugog

materijala sa rasističkim sadržajem, zbog rasističkih ciljeva;

· Kriminalizirale javno negiranje, umanjivanje, opravdavanje ili

odobravanje krivičnih djela genocida, zločina protiv

čovječnosti ili ratnih zločina, zbog rasističkih ciljeva;

· Promijenile sve nazive javnih mjesta, kao što su studentski dom

na Palama i ulice koje su imena dobile po ratnim zločincima i

saradnicima nacista, koji bi mogli dovesti do javnog negiranja,

umanjivanja, opravdavanja ili odobravanja genocida, zločina

protiv čovječnosti ili ratnih zločina, zbog rasističkih ciljeva, te

da se u budućnosti suzdrže od upotrebe takvih naziva;

· Zajedno sa odgovarajućim grupama civilnog društva i

međunarodnim organizacijama, izradile sveobuhvatnu

strategiju borbe protiv govora mržnje koja bi obuhvatila i (i)

proaktivan mehanizam praćenja govora mržnje; (ii) bližu

saradnju između organa vlasti koji se bave provođenjem

zakona i samo regulatornih medijskih tijela kako bi se

omogućilo krivično gonjenje govora mržnje; (iii) proširenje

mandata Centralne izborne komisije da prati upotrebu

govora mržnje tokom cjelokupnog trajanja izbornih

kampanja; i (iv) veću uključenost vlasti u pokretanju i vođenju

kampanja protiv govora mržnje, uključujući promociju osude 8

i kontragovor od strane političkih predstavnika i zvaničnika.

Međutim, uprkos preporukama i određenim izmjenama u krivičnom

zakonodavstvu, vlasti u Bosni i Hercegovini, još nisu postupile po

navedenim preporukama o suzbijanju i sankcioniranju govora

mržnje, a naročito govora mržnje na internetu. Govor mržnje na

internetu prati samoregulacijsko tijelo, Vijeće za štampu, koje može

samo konstatirati da neko izražavanje predstavlja govor mržnje i, u

skladu s tim, preporučiti on-line mediju da preduzme odgovarajuće

mjere, odnosno da takve izjave ukloni. Vijeće za štampu neke

slučajeve uputi i policiji radi preduzimanja daljnjih istražnih radnji, 8Sevima Sali-Terzić;

https://analiziraj.ba/2019/08/23/govor-mrznje-na-internetu-medunarodni-standardi-i-zastita/

20 21

ali, kako je ECRI konstatirao, „rijetko se desilo da je tužilaštvo

kontaktiralo Vijeće niti je Vijeće dobivalo povratne informacije“.

(Sevima Sali-Terzić ; https://analiziraj.ba/2019/08/23/govor-mrznje-

na-internetu-medunarodni-standardi-i-zastita/)

Prilikom praćenja sadržaja može se primjetiti da određeni portali i

magazini krše osnovnu novinarsku etiku, pa čak i zakon. Prema

Članu 3. Kodeksa za štampu i online medije u BiH: „Novinari će u

svakom trenutku biti svjesni opasnosti koja se javlja kada mediji

govorom mržnje podstiču diskriminaciju i netoleranciju. Imajući u

vidu takvu opasnost, novinari će dati sve od sebe kako ne bi huškali

i/ili podsticali mržnju i/ili nejednakost na osnovu etničke

pripadnosti, nacionalnosti, rase, religije, pola, seksualne

orijentacije, fizičke onesposobljenosti ili mentalnog stanja. Novinari

neće ni pod kakvim okolnostima podsticati krivična djela ili nasilje.”

Posebnu pažnju treba posvetiti sentimentu u analizi društvenih

mreža, jer se definirane ključne riječi mogu pojaviti u kontekstu

šale, kolokvijalnih izraza i sl., te pogrešno tumačenje eventualnih

pritužbi Facebook-u može rezultirati višestrukim negativnim

posljedicama, kako za slobodu izražavanja pojedinaca, tako i

grupa i medija.

Prema profesoru sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u

Istočnom Sarajevu Vuku Vučetiću: “Ako recimo načelnik neke

opštine izjavi da je njegova opština donirala za popravak nekog

puta 10 000 KM, zadatak profesionalnog i odgovornog novinara

nije da samo objavi to, već i da provjeri da li je to stvarno tačno.”

Zašto su gore navedeni citati bitni?

Novinari koji imaju tendenciju da krše gore navedena pravila,

zakone i običaje su oni koji, u velikom broju slučajeva, izazivaju

svojim člancima negativne komentare na društvenim mrežama.

Iz toga razloga je jako bitno da se prate objave tih novinara i

portala kojima oni pripadaju.

3.4. Procedure praćenja

Prvi dio istraživanja treba biti fokusiran na identifikaciju

potencijalno rizičnih ponašanja u smislu nacionalizma, govora

mržnje protiv migranata i/ili pripadnika druge nacionalnosti,

spola, dobne pripadnosti i slično. Ovaj dio je najzahtjevniji, jer se

bazira na Google metrici i analizi sadržaja. Nakon toga treba

odabrati odgovarajući softver i pristupiti analizi sadržaja kako bi

se tačno definiralo gdje leže potencijalne opasnosti.

Procedura praćenja počinje od trenutka kada se odluči koji i 9

kakav sadržaj se želi pratiti. Prema određenim studijama

početak procedure praćenja se sastoji iz 4 koraka i to:

· Odabir ključnih riječi;

· Pretraga ranijih istraživanja i dokumenata;

· Dodatna Google pretraga, kao što je Google Scholar;

· Filtriranje.

U prvoj fazi istraživanja, neophodne su:

· Analiza web sadržaja putem Google analitike;

· Analiza socijalnih mreža spomenute tematike.

Da bi se odabrale ključne riječi mora se poznavati, makar

površinski, sadržaj koji ćemo pretraživati. Tako naprimjer,

ukoliko se traže objave vezane za ekstremizam i nacionalizam u

BiH ne moraju se nužno koristiti riječi kao što su nacionalizam i

ekstremizam nego: za dom spremni, džihad, đeneral, brat, braća

i sl. Ključne riječi će biti definirane na b/h/s jezicima i geografsko

područje neće biti ograničeno.

Preporuka za pristup analizi javnih istupa je pripremiti kategorije

za analizu i praćenje, tako što bi se prvo obavili dubinski intervjui

sa samim udruženjima uključenim u projekat kao što su:

· Mladi 12-30;

· Žene;

· Marginalizirane grupe;

· Migranti;

· Pripadnici manjina.

Nezaposlenost, ugrožena sigurnosna situacija, ljudska prava,

mogućnost za kvalitetno obrazovanje ili profesionalno

usavršavanje, ugrožavanje radničkih prava, vjerske slobode su

samo neki od faktora koji su identifikovani preliminarnom 9 “Istraživanje o automatskom otkrivanju govora mržnje u tekstu”

PAULA FORTUNA, INESC TEC

SÉRGIO NUNES, INESC TEC i Tehnički fakultet, Univerzitet u Portu

22 23

ali, kako je ECRI konstatirao, „rijetko se desilo da je tužilaštvo

kontaktiralo Vijeće niti je Vijeće dobivalo povratne informacije“.

(Sevima Sali-Terzić ; https://analiziraj.ba/2019/08/23/govor-mrznje-

na-internetu-medunarodni-standardi-i-zastita/)

Prilikom praćenja sadržaja može se primjetiti da određeni portali i

magazini krše osnovnu novinarsku etiku, pa čak i zakon. Prema

Članu 3. Kodeksa za štampu i online medije u BiH: „Novinari će u

svakom trenutku biti svjesni opasnosti koja se javlja kada mediji

govorom mržnje podstiču diskriminaciju i netoleranciju. Imajući u

vidu takvu opasnost, novinari će dati sve od sebe kako ne bi huškali

i/ili podsticali mržnju i/ili nejednakost na osnovu etničke

pripadnosti, nacionalnosti, rase, religije, pola, seksualne

orijentacije, fizičke onesposobljenosti ili mentalnog stanja. Novinari

neće ni pod kakvim okolnostima podsticati krivična djela ili nasilje.”

Posebnu pažnju treba posvetiti sentimentu u analizi društvenih

mreža, jer se definirane ključne riječi mogu pojaviti u kontekstu

šale, kolokvijalnih izraza i sl., te pogrešno tumačenje eventualnih

pritužbi Facebook-u može rezultirati višestrukim negativnim

posljedicama, kako za slobodu izražavanja pojedinaca, tako i

grupa i medija.

Prema profesoru sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u

Istočnom Sarajevu Vuku Vučetiću: “Ako recimo načelnik neke

opštine izjavi da je njegova opština donirala za popravak nekog

puta 10 000 KM, zadatak profesionalnog i odgovornog novinara

nije da samo objavi to, već i da provjeri da li je to stvarno tačno.”

Zašto su gore navedeni citati bitni?

Novinari koji imaju tendenciju da krše gore navedena pravila,

zakone i običaje su oni koji, u velikom broju slučajeva, izazivaju

svojim člancima negativne komentare na društvenim mrežama.

Iz toga razloga je jako bitno da se prate objave tih novinara i

portala kojima oni pripadaju.

3.4. Procedure praćenja

Prvi dio istraživanja treba biti fokusiran na identifikaciju

potencijalno rizičnih ponašanja u smislu nacionalizma, govora

mržnje protiv migranata i/ili pripadnika druge nacionalnosti,

spola, dobne pripadnosti i slično. Ovaj dio je najzahtjevniji, jer se

bazira na Google metrici i analizi sadržaja. Nakon toga treba

odabrati odgovarajući softver i pristupiti analizi sadržaja kako bi

se tačno definiralo gdje leže potencijalne opasnosti.

Procedura praćenja počinje od trenutka kada se odluči koji i 9

kakav sadržaj se želi pratiti. Prema određenim studijama

početak procedure praćenja se sastoji iz 4 koraka i to:

· Odabir ključnih riječi;

· Pretraga ranijih istraživanja i dokumenata;

· Dodatna Google pretraga, kao što je Google Scholar;

· Filtriranje.

U prvoj fazi istraživanja, neophodne su:

· Analiza web sadržaja putem Google analitike;

· Analiza socijalnih mreža spomenute tematike.

Da bi se odabrale ključne riječi mora se poznavati, makar

površinski, sadržaj koji ćemo pretraživati. Tako naprimjer,

ukoliko se traže objave vezane za ekstremizam i nacionalizam u

BiH ne moraju se nužno koristiti riječi kao što su nacionalizam i

ekstremizam nego: za dom spremni, džihad, đeneral, brat, braća

i sl. Ključne riječi će biti definirane na b/h/s jezicima i geografsko

područje neće biti ograničeno.

Preporuka za pristup analizi javnih istupa je pripremiti kategorije

za analizu i praćenje, tako što bi se prvo obavili dubinski intervjui

sa samim udruženjima uključenim u projekat kao što su:

· Mladi 12-30;

· Žene;

· Marginalizirane grupe;

· Migranti;

· Pripadnici manjina.

Nezaposlenost, ugrožena sigurnosna situacija, ljudska prava,

mogućnost za kvalitetno obrazovanje ili profesionalno

usavršavanje, ugrožavanje radničkih prava, vjerske slobode su

samo neki od faktora koji su identifikovani preliminarnom 9 “Istraživanje o automatskom otkrivanju govora mržnje u tekstu”

PAULA FORTUNA, INESC TEC

SÉRGIO NUNES, INESC TEC i Tehnički fakultet, Univerzitet u Portu

22 23

analizom, a opravdano je pretpostaviti da će se identifikovati kao

problematika kod više grupa stanovništva.

Kao pomoć pri dodatnom odabiru i selekciji ključnih riječi, mogu

poslužiti ranija istraživanja i dokumenti. Mogu se pronaći koje

ključne riječi ili sintagme su korištene u tim dokumentima i

istraživanjima.

Dodatno se može poslužiti Google pretragom za sadržajem koji

će biti od koristi ne samo za ključne riječi nego i za bolje

upoznavanje sa željenom temom.

Ovdje posebnu pažnju treba obratiti na komentare ispod

tekstova ili postova, jer prema dosadašnjem iskustvu, upravo tu

postoji najviše govora mržnje, poziva za negativne oblike

ponašanja i sl.

Posljednji korak je filtriranje. U fazi filtriranja analiziraju se

odabrane ključne riječi i po potrebi redukuju ili se dodaju nove.

Također u toj fazi se vrši detaljna analiza strategija pronalska i

praćenja sadržaja kako bi se uspostavila što bolja pravila i kriteriji.

Nakon što se izvrše početne pripreme pristupa se samoj

proceduri praćenja. Procedura praćenja, kao što je prethodno

navedeno, može biti vršena klasičnim metodama, ručno, ili

upotrebom nekog od softvera kao što je npr. Metricom.

Na osnovu pometnutih analiza se kreira baza ključnih riječi koje

se nastavljaju pratiti. Da bi se ovaj proces proveo pravilno,

potrebno je naučiti:

· Prepoznati kontekst spominjanja ključne riječi;

· Način unošenja u bazu/Excel file;

· Medij, grupa ili osoba, ključna riječ, gradacija potencijalne

opasnosti (neutralna, potencijalno, donekle, veoma ili

iznimno opasna), broj komentara sa sličnim mišljenjem,

broj sukoba mišljenja i sl.

Baza se treba popunjavati kontinuirano, a uz pomoć web

analitičara, SPSS analitikom i ostalim alatima se analiziraju

rezultati i donose zaključci. Cilj ove analize je identificirati: medije,

FB grupe ili pojedince koji statistički značajnije sadrže tekstove

koji generišu rizične faktore ili izazivaju negativne komentare.

Nakon što se prikupi dovoljno materijala i zaključaka, potrebno je

za svaku grupu kreirati:

· listu potencijalnih prijetnji, te preporuke šta učiniti u

slučaju da uoče spomenute;

· listu kontakata i upute na koji način i kome prijaviti (na

primjer, govor mržnje prema migrantima u komentarima

određenih medija sumirati, analizirati i taksativno poslati

uredništvu s prijedlogom ukidanja komentara za

određenu tematiku, te savjetom da se obrade i pozitivne

teme za datu kategoriju stanovništva, a ako ne reaguju

onda i Vijeću novinara ili RAK-u;

· ukoliko neki pojedinac na svom FB profilu ili u grupi poziva

na nasilje i kriminalne radnje, navesti kako se prijavljuje FB

ili eventualno MUP-u, ali na način da ne ugroze pri tome

vlastitu sigurnost);

· usaglasiti zvaničan dopis prema medijima u kojem bi bili

navedeni najvažniji zaključci analiza i identifikovani rizični

faktori, a s ciljem da i medijska zajednica prepozna

potrebu za afirmiranjem i promocijom pozitivnih primjera

iz lokalne ili šire zajednice.

Prema istraživanju Sheffield univerziteta u Velikoj Britaniji

metode klasificiranja sadržaja mogu se podijeliti u dvije skupine i

to: Klasične metode i Metode upotrebe neuronskih mreža i deep 10

learning.

10 Duboko učenje je, prema Wikipediji, klasa algoritama mašinskog učenja koji:

• koriste višeslojne nelinearne procesorske jedinice za ekstrakciju i transformaciju odlika. Svaki

sljedeći sloj uzima kao ulaz izlazne elemente prethodnog sloja.

• uče na nadgledan i/ili nenadgledan način.

• uče veći broj nivoa reprezentacije koji odgovaraju različitim stepenima apstrakcije.

• koriste nekakav oblik algoritma s opadajućim gradijentom za trening kroz povratno

propagiranje greške.

• Slojevi korišteni u dubokom programiranju uključuju skrivene slojeve vještačke nervne mreže i

mnoštvo iskaznih formula. Mogu uključiti i slojevito organizirane skrivene promjenljive u

duboko generisanim modelima nalik onima kod Dubokih Bolcanovih mašina.

24 25

analizom, a opravdano je pretpostaviti da će se identifikovati kao

problematika kod više grupa stanovništva.

Kao pomoć pri dodatnom odabiru i selekciji ključnih riječi, mogu

poslužiti ranija istraživanja i dokumenti. Mogu se pronaći koje

ključne riječi ili sintagme su korištene u tim dokumentima i

istraživanjima.

Dodatno se može poslužiti Google pretragom za sadržajem koji

će biti od koristi ne samo za ključne riječi nego i za bolje

upoznavanje sa željenom temom.

Ovdje posebnu pažnju treba obratiti na komentare ispod

tekstova ili postova, jer prema dosadašnjem iskustvu, upravo tu

postoji najviše govora mržnje, poziva za negativne oblike

ponašanja i sl.

Posljednji korak je filtriranje. U fazi filtriranja analiziraju se

odabrane ključne riječi i po potrebi redukuju ili se dodaju nove.

Također u toj fazi se vrši detaljna analiza strategija pronalska i

praćenja sadržaja kako bi se uspostavila što bolja pravila i kriteriji.

Nakon što se izvrše početne pripreme pristupa se samoj

proceduri praćenja. Procedura praćenja, kao što je prethodno

navedeno, može biti vršena klasičnim metodama, ručno, ili

upotrebom nekog od softvera kao što je npr. Metricom.

Na osnovu pometnutih analiza se kreira baza ključnih riječi koje

se nastavljaju pratiti. Da bi se ovaj proces proveo pravilno,

potrebno je naučiti:

· Prepoznati kontekst spominjanja ključne riječi;

· Način unošenja u bazu/Excel file;

· Medij, grupa ili osoba, ključna riječ, gradacija potencijalne

opasnosti (neutralna, potencijalno, donekle, veoma ili

iznimno opasna), broj komentara sa sličnim mišljenjem,

broj sukoba mišljenja i sl.

Baza se treba popunjavati kontinuirano, a uz pomoć web

analitičara, SPSS analitikom i ostalim alatima se analiziraju

rezultati i donose zaključci. Cilj ove analize je identificirati: medije,

FB grupe ili pojedince koji statistički značajnije sadrže tekstove

koji generišu rizične faktore ili izazivaju negativne komentare.

Nakon što se prikupi dovoljno materijala i zaključaka, potrebno je

za svaku grupu kreirati:

· listu potencijalnih prijetnji, te preporuke šta učiniti u

slučaju da uoče spomenute;

· listu kontakata i upute na koji način i kome prijaviti (na

primjer, govor mržnje prema migrantima u komentarima

određenih medija sumirati, analizirati i taksativno poslati

uredništvu s prijedlogom ukidanja komentara za

određenu tematiku, te savjetom da se obrade i pozitivne

teme za datu kategoriju stanovništva, a ako ne reaguju

onda i Vijeću novinara ili RAK-u;

· ukoliko neki pojedinac na svom FB profilu ili u grupi poziva

na nasilje i kriminalne radnje, navesti kako se prijavljuje FB

ili eventualno MUP-u, ali na način da ne ugroze pri tome

vlastitu sigurnost);

· usaglasiti zvaničan dopis prema medijima u kojem bi bili

navedeni najvažniji zaključci analiza i identifikovani rizični

faktori, a s ciljem da i medijska zajednica prepozna

potrebu za afirmiranjem i promocijom pozitivnih primjera

iz lokalne ili šire zajednice.

Prema istraživanju Sheffield univerziteta u Velikoj Britaniji

metode klasificiranja sadržaja mogu se podijeliti u dvije skupine i

to: Klasične metode i Metode upotrebe neuronskih mreža i deep 10

learning.

10 Duboko učenje je, prema Wikipediji, klasa algoritama mašinskog učenja koji:

• koriste višeslojne nelinearne procesorske jedinice za ekstrakciju i transformaciju odlika. Svaki

sljedeći sloj uzima kao ulaz izlazne elemente prethodnog sloja.

• uče na nadgledan i/ili nenadgledan način.

• uče veći broj nivoa reprezentacije koji odgovaraju različitim stepenima apstrakcije.

• koriste nekakav oblik algoritma s opadajućim gradijentom za trening kroz povratno

propagiranje greške.

• Slojevi korišteni u dubokom programiranju uključuju skrivene slojeve vještačke nervne mreže i

mnoštvo iskaznih formula. Mogu uključiti i slojevito organizirane skrivene promjenljive u

duboko generisanim modelima nalik onima kod Dubokih Bolcanovih mašina.

24 25

IV Analiza sadržaja

4.1. Domaći ekstremisti

Cilj ranije opisanih analiza je pravovremeno identifikovati

eventualno prisustvo i rast ekstremističkih aktivnosti, te rizične

skupine koje su ili bi mogle biti ugrožene. Porast ekstremističkih

grupacija je evidentiran u cijelom svijetu, te tako ni BiH nije

imuna na iste. Posebna problematika BiH je izrazita

segmentacija, nepostojanje kvalitetne zakonske legislative i

zaštite, te korištenje ekstremističkih ideja u političke svrhe putem

kreiranja klime nesigurnosti i straha. Posebno ugrožene

kategorije su mladi uslijed veće podložnosti regrutaciji i

plasiranju neosnovanih ideja, njihova veća involviranost u

društvene mreže, koje su jedan od ključnih izvora informacija za

ovu populaciju. Osim njih, posebno su osjetljive socijalno

ugrožene grupaci je , jer ekstremist ičke organizaci je

manipulacijom informacijama i idejama ciljano targetiraju

upravo spomenute grupe za vrbovanje novih članova.

Prisutna je bliska povezanost između radikalnih ili ekstremističkih

pogleda i stavova, s jedne strane, i upotrebe nasilja, sa druge, iako

ova dva faktora ne moraju nužno djelovati zajedno. Pojedinci i grupe

mogu zagovarati radikalne i ekstremističke poglede, bez potrebe da

razvijaju agresivne taktike. Istovremeno, učešće u nasilnim

postupcima nije nužno zasnovano na pridržavanju radikalnih

vjerovanja i razmišljanja, ali može biti motivirano ličnim ili grupnim

lojalnostima ili vršnjačkim pritiskom. Putevi radikalizacije mladih

variraju a diktira ih njihov nivo obrazovanja. U područjima

pogođenim siromaštvom ili slabo obrazovanim, manipulativnim

narativima pojedinci će svakako biti podložniji radikalizaciji. Kada su

nivoi obrazovanja veći, ekstremisti pozivaju na emotivne i

intelektualne primjedbe o nejednakosti i nepravičnosti. (Ranjivost

pojedinaca i podložnost uticaju radikalizacije: pregled i selekcija

relevantne literature; Marko Krstić hrcak.srce.hr › file)

Primjeri korištenja i promocije ekstremističkih uvjerenja su na

žalost često korišteni u političke svrhe, što direktno rezultira

strahom i osjećajem nesigurnosti ne samo u BiH, nego i regionu.

Stoga je osim zakonskih okvira i mjera, od iznimne važnosti

upravo rast medijske pismenosti javnosti i medijskih

profesionalaca, ali i kontinuiran monitoring kako bi se

prevenirala eskalacija ekstremističkih aktivnosti. 11

Prema objavljenom Global Terorističkom indeksu (GTI 2019) ,

terorizam je globalno rasprostranjen i tokom 2018. godine je

identifikovana 71 država, koja je imala najmanje jednu smrt kao

posljedicu terorizma. Između 183 države, od zemalja iz regije

Kosovo je identifikovano kao najrizičnije za terorizam (indeks 79),

a prati ga BiH (indeks 88). Većina pojedinaca koji su otišli na strana

ratišta (Irak i Sirija) su iz FBiH (94%) i to iz Tuzle, Sarajeva i Zenice.

Prema istraživanju „Jačanje civilnog društva u Bosni i Hercegovini 12da prepozna i prati online prijetnje na društvenim medijima“ ,

internet je medij u koji mladi imaju najviše povjerenja, ali većina

provjerava informacije koje su objavljene. Većina ispitanika su

mišljenja da mogu prepoznati pozive na radikalno rizično

ponašanje, ali 11% nije sigurno da može, što sugeriše potrebu za

jasnim razumjevanjem problematike.

Interesantno je da se 68% ispitanika izjasnilo kao religiozno i

uglavnom su mišljenja da poznaju svoju religiju. Za više

informacija o religiji, na interentu se informišu putem:

· Web stranica – 220 ispitanika

· Audio/video zapisa – 51 ispitanika

· Socijalnih mreža – 29 ispitanika

· Online komunikacije s drugima – 16 ispitanika

Korištenje interneta u cilju radikalizacije grupa ili pojedinaca

smatra mogućim čak 84% ispitanika, a 28% njih se izjasnilo da se

često susreće s ovakvim sadržajima. Najčešća mjesta gdje

nailaze na sporne sadržaje su:

· Socijalne mreža – 28%

· Web stranice – 19%

· Audio/Video zapisi – 15%

· Online komunikacije s drugima – 6%

Čak 60% bi prijavilo online pozive na teroristički čin, ali odgovori

na pitanje kome bi prijavili aktivnosti koje pozivaju na nasilno

ekstremističko ponašanje su vrlo raznoliki, što sugeriše potrebu

za informisanjem javnosti o nadležnim institucijama i koracima

koje trebaju poduzeti prilikom eventualne prijave.11 Globalni indeks terorizma temelji se na podacima koje je prikupio Nacionalni konzorcij za borbu

protiv terorizma i odgovora na terorizam (Sjedinjene Američke Države). Baza konzorcijuma sadrži

više od 170 000 slučajeva terorizma od 1970. do danas i najveća je takva baza podataka na svijetu.12 Početna studija provedena u okviru projekta “Jačanje civilnog društva u BiH da prepozna i prati

online prijetnje na društvenim medijima”, Sanita Hadžović

26 27

IV Analiza sadržaja

4.1. Domaći ekstremisti

Cilj ranije opisanih analiza je pravovremeno identifikovati

eventualno prisustvo i rast ekstremističkih aktivnosti, te rizične

skupine koje su ili bi mogle biti ugrožene. Porast ekstremističkih

grupacija je evidentiran u cijelom svijetu, te tako ni BiH nije

imuna na iste. Posebna problematika BiH je izrazita

segmentacija, nepostojanje kvalitetne zakonske legislative i

zaštite, te korištenje ekstremističkih ideja u političke svrhe putem

kreiranja klime nesigurnosti i straha. Posebno ugrožene

kategorije su mladi uslijed veće podložnosti regrutaciji i

plasiranju neosnovanih ideja, njihova veća involviranost u

društvene mreže, koje su jedan od ključnih izvora informacija za

ovu populaciju. Osim njih, posebno su osjetljive socijalno

ugrožene grupaci je , jer ekstremist ičke organizaci je

manipulacijom informacijama i idejama ciljano targetiraju

upravo spomenute grupe za vrbovanje novih članova.

Prisutna je bliska povezanost između radikalnih ili ekstremističkih

pogleda i stavova, s jedne strane, i upotrebe nasilja, sa druge, iako

ova dva faktora ne moraju nužno djelovati zajedno. Pojedinci i grupe

mogu zagovarati radikalne i ekstremističke poglede, bez potrebe da

razvijaju agresivne taktike. Istovremeno, učešće u nasilnim

postupcima nije nužno zasnovano na pridržavanju radikalnih

vjerovanja i razmišljanja, ali može biti motivirano ličnim ili grupnim

lojalnostima ili vršnjačkim pritiskom. Putevi radikalizacije mladih

variraju a diktira ih njihov nivo obrazovanja. U područjima

pogođenim siromaštvom ili slabo obrazovanim, manipulativnim

narativima pojedinci će svakako biti podložniji radikalizaciji. Kada su

nivoi obrazovanja veći, ekstremisti pozivaju na emotivne i

intelektualne primjedbe o nejednakosti i nepravičnosti. (Ranjivost

pojedinaca i podložnost uticaju radikalizacije: pregled i selekcija

relevantne literature; Marko Krstić hrcak.srce.hr › file)

Primjeri korištenja i promocije ekstremističkih uvjerenja su na

žalost često korišteni u političke svrhe, što direktno rezultira

strahom i osjećajem nesigurnosti ne samo u BiH, nego i regionu.

Stoga je osim zakonskih okvira i mjera, od iznimne važnosti

upravo rast medijske pismenosti javnosti i medijskih

profesionalaca, ali i kontinuiran monitoring kako bi se

prevenirala eskalacija ekstremističkih aktivnosti. 11

Prema objavljenom Global Terorističkom indeksu (GTI 2019) ,

terorizam je globalno rasprostranjen i tokom 2018. godine je

identifikovana 71 država, koja je imala najmanje jednu smrt kao

posljedicu terorizma. Između 183 države, od zemalja iz regije

Kosovo je identifikovano kao najrizičnije za terorizam (indeks 79),

a prati ga BiH (indeks 88). Većina pojedinaca koji su otišli na strana

ratišta (Irak i Sirija) su iz FBiH (94%) i to iz Tuzle, Sarajeva i Zenice.

Prema istraživanju „Jačanje civilnog društva u Bosni i Hercegovini 12da prepozna i prati online prijetnje na društvenim medijima“ ,

internet je medij u koji mladi imaju najviše povjerenja, ali većina

provjerava informacije koje su objavljene. Većina ispitanika su

mišljenja da mogu prepoznati pozive na radikalno rizično

ponašanje, ali 11% nije sigurno da može, što sugeriše potrebu za

jasnim razumjevanjem problematike.

Interesantno je da se 68% ispitanika izjasnilo kao religiozno i

uglavnom su mišljenja da poznaju svoju religiju. Za više

informacija o religiji, na interentu se informišu putem:

· Web stranica – 220 ispitanika

· Audio/video zapisa – 51 ispitanika

· Socijalnih mreža – 29 ispitanika

· Online komunikacije s drugima – 16 ispitanika

Korištenje interneta u cilju radikalizacije grupa ili pojedinaca

smatra mogućim čak 84% ispitanika, a 28% njih se izjasnilo da se

često susreće s ovakvim sadržajima. Najčešća mjesta gdje

nailaze na sporne sadržaje su:

· Socijalne mreža – 28%

· Web stranice – 19%

· Audio/Video zapisi – 15%

· Online komunikacije s drugima – 6%

Čak 60% bi prijavilo online pozive na teroristički čin, ali odgovori

na pitanje kome bi prijavili aktivnosti koje pozivaju na nasilno

ekstremističko ponašanje su vrlo raznoliki, što sugeriše potrebu

za informisanjem javnosti o nadležnim institucijama i koracima

koje trebaju poduzeti prilikom eventualne prijave.11 Globalni indeks terorizma temelji se na podacima koje je prikupio Nacionalni konzorcij za borbu

protiv terorizma i odgovora na terorizam (Sjedinjene Američke Države). Baza konzorcijuma sadrži

više od 170 000 slučajeva terorizma od 1970. do danas i najveća je takva baza podataka na svijetu.12 Početna studija provedena u okviru projekta “Jačanje civilnog društva u BiH da prepozna i prati

online prijetnje na društvenim medijima”, Sanita Hadžović

26 27

Važno je naglasiti da većina ispitanika smatra da u BiH ne postoji

svijest javnosti o mehanizmima za prijavu pomenutih ponašanja,

a dio ne vjeruje da bi se poduzele bilo kakve aktivnosti nakon

prijave, te je evidentno da je neophodno izgraditi svijest za

prijavu rizičnih oblika ponašanja, ali i vratiti povjerenje u

nadležene institucije.

Govoreći o karakteristikama ranjivih grupa na radikalizaciju,

istraživanja su istakla posebno dvije:

· Dob - Mlađe osobe su osjetljivije na radikalizaciju;

· Nizak nivo obrazovanja / nezaposlenost.

Mlađa populacija navedena je kao ranjiva kategorija iz više

razloga, u rasponu od trenutne situacije u BiH (nezaposlenost,

nedovoljne mogućnosti za mlade), do općih karakteristika koje

utjelovljuju mlađu dob (znatiželja, traženje nečeg novog, identitet,

nedostatak osjećaja pripadnosti). Ispitivači su često isticali

posebnu ranjivost mladih iz ruralnih područja. Također, kao važan

faktor koji doprinosi ranjivosti pojedinca na proces radikalizacije

mnogi ispitanici navode porodične okolnosti pojedinca. Istaknuli

su kako djeca iz disfunkcionalnih porodica, koja bi bila laka meta

potencijalne radikalizacije.

Nažalost, primjeri upotrebe i promicanja ekstremističkih

uvjerenja uobičajeno se koriste u političke svrhe, što rezultira

strahom i osjećajem neizvjesnosti - ne samo u BiH, već i u regiji.

Poboljšanje medijske pismenosti među javnošću i medijskim

profesionalcima, kao i kontinuirano praćenje, uz zakonski okvir i

mjere, su ključni za sprečavanje eskalacije aktivnosti ekstremista.

Zatrovanost javnog prostora naročito se ističe nakon nekih događaja o

kojima u javnosti i inače postoji podijeljeno mišljenje. Dva skorija primjera

su odličan pokazatelj u kakvom društvu živimo u Bosni i Hercegovini.

Prvi primjer: U martu 2019. godine, Žalbeno vijeće Mehanizma za

međunarodne kaznene sudove (MMKS), pravni sljednik Međunarod-

nog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, izreklo je Radovanu

Karadžiću kaznu doživotnog zatvora za genocid, ratne zločine i

zločine protiv čovječnosti. Ovo je bio povod da javni prostor u BiH, ali

i u Srbiji, bude preplavljen ostrašćenim izjavama kako poricatelja

genocida, tako i onih koji su na takve izjave odgovarali sličnim. Izjave

kojima se ne samo poriče pravosnažno utvrđena činjenica genocida

na teritoriji Srebrenice, već se i priziva novi, sličan događaj ili se

kriminalizira cijeli narod, bile su udarne vijesti u medijima, punile su

komentare internet portala, a ni javni zvaničnici, uključujući i bivše

koji su i sami pravosnažno osuđeni za ratne zločine, kao ni

predstavnici raznih boračkih i drugih organizacija, nisu ostali 13

imuni[1].

Drugi primjer: nakon što su aktivisti iz nekoliko gradova iz oba

bosanskohercegovačka entiteta najavili da će se u septembru 2019.

godine održati prva Parada ponosa u Sarajevu, javnost se oštro

podijelila. Nasuprot onima koji smatraju da je aktivizam ove vrste

pravo LGBT aktivista našli su se svi oni koji drugačiju seksualnu

orijentaciju smatraju nakaradnom, a sam događaj nepotrebnom

provokacijom ili namjerom da se „upropasti država i njen narod“.

Upravo ovim riječima je reagirala u objavi na svojoj Facebook stranici

zastupnica SDA u Skupštini Kantona Sarajevo, Samra Ćosović-

Hajdarević, u kojoj je, između ostalog, iznijela i svoju želju da se „ovakvi

ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva. Neka idu negdje

drugo i prave sebi grad, državu, zakone i svoja prava koja im niko neće

osporavati.“[2] Predsjednik skupštine Kantona Sarajevo je također

iznio stav da ne podržava organizaciju Parade ponosa zbog toga „što

je odgojen tradicionalno i u duhu vjere“, ali i da „ne podržava nasilje ni

pozive na linč“[3]. (Sevima Sali-Terzić ; https://analiziraj.ba/2019

/08/23/govor-mrznje-na-internetu-medunarodni-standardi-i-zastita/)

S druge strane, postoji opasnost da kreiranja lažnih vijesti.

Neprofesionalno i nestručno medijsko izvještavanje o problematici

ekstremizma, kao i korištenje problematike nasilnog ekstremizma u

dnevnopolitičke i predizborne svrhe13 h�ps://analiziraj.ba/2019/08/23/govor-mrznje-na-internetu-medunarodni-standardi-i-zas�ta/

28 29

28%

23%

20%

12%

7%

3%

2%

2%

1%

1%

1%

0%

0%

Važno je naglasiti da većina ispitanika smatra da u BiH ne postoji

svijest javnosti o mehanizmima za prijavu pomenutih ponašanja,

a dio ne vjeruje da bi se poduzele bilo kakve aktivnosti nakon

prijave, te je evidentno da je neophodno izgraditi svijest za

prijavu rizičnih oblika ponašanja, ali i vratiti povjerenje u

nadležene institucije.

Govoreći o karakteristikama ranjivih grupa na radikalizaciju,

istraživanja su istakla posebno dvije:

· Dob - Mlađe osobe su osjetljivije na radikalizaciju;

· Nizak nivo obrazovanja / nezaposlenost.

Mlađa populacija navedena je kao ranjiva kategorija iz više

razloga, u rasponu od trenutne situacije u BiH (nezaposlenost,

nedovoljne mogućnosti za mlade), do općih karakteristika koje

utjelovljuju mlađu dob (znatiželja, traženje nečeg novog, identitet,

nedostatak osjećaja pripadnosti). Ispitivači su često isticali

posebnu ranjivost mladih iz ruralnih područja. Također, kao važan

faktor koji doprinosi ranjivosti pojedinca na proces radikalizacije

mnogi ispitanici navode porodične okolnosti pojedinca. Istaknuli

su kako djeca iz disfunkcionalnih porodica, koja bi bila laka meta

potencijalne radikalizacije.

Nažalost, primjeri upotrebe i promicanja ekstremističkih

uvjerenja uobičajeno se koriste u političke svrhe, što rezultira

strahom i osjećajem neizvjesnosti - ne samo u BiH, već i u regiji.

Poboljšanje medijske pismenosti među javnošću i medijskim

profesionalcima, kao i kontinuirano praćenje, uz zakonski okvir i

mjere, su ključni za sprečavanje eskalacije aktivnosti ekstremista.

Zatrovanost javnog prostora naročito se ističe nakon nekih događaja o

kojima u javnosti i inače postoji podijeljeno mišljenje. Dva skorija primjera

su odličan pokazatelj u kakvom društvu živimo u Bosni i Hercegovini.

Prvi primjer: U martu 2019. godine, Žalbeno vijeće Mehanizma za

međunarodne kaznene sudove (MMKS), pravni sljednik Međunarod-

nog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, izreklo je Radovanu

Karadžiću kaznu doživotnog zatvora za genocid, ratne zločine i

zločine protiv čovječnosti. Ovo je bio povod da javni prostor u BiH, ali

i u Srbiji, bude preplavljen ostrašćenim izjavama kako poricatelja

genocida, tako i onih koji su na takve izjave odgovarali sličnim. Izjave

kojima se ne samo poriče pravosnažno utvrđena činjenica genocida

na teritoriji Srebrenice, već se i priziva novi, sličan događaj ili se

kriminalizira cijeli narod, bile su udarne vijesti u medijima, punile su

komentare internet portala, a ni javni zvaničnici, uključujući i bivše

koji su i sami pravosnažno osuđeni za ratne zločine, kao ni

predstavnici raznih boračkih i drugih organizacija, nisu ostali 13

imuni[1].

Drugi primjer: nakon što su aktivisti iz nekoliko gradova iz oba

bosanskohercegovačka entiteta najavili da će se u septembru 2019.

godine održati prva Parada ponosa u Sarajevu, javnost se oštro

podijelila. Nasuprot onima koji smatraju da je aktivizam ove vrste

pravo LGBT aktivista našli su se svi oni koji drugačiju seksualnu

orijentaciju smatraju nakaradnom, a sam događaj nepotrebnom

provokacijom ili namjerom da se „upropasti država i njen narod“.

Upravo ovim riječima je reagirala u objavi na svojoj Facebook stranici

zastupnica SDA u Skupštini Kantona Sarajevo, Samra Ćosović-

Hajdarević, u kojoj je, između ostalog, iznijela i svoju želju da se „ovakvi

ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva. Neka idu negdje

drugo i prave sebi grad, državu, zakone i svoja prava koja im niko neće

osporavati.“[2] Predsjednik skupštine Kantona Sarajevo je također

iznio stav da ne podržava organizaciju Parade ponosa zbog toga „što

je odgojen tradicionalno i u duhu vjere“, ali i da „ne podržava nasilje ni

pozive na linč“[3]. (Sevima Sali-Terzić ; https://analiziraj.ba/2019

/08/23/govor-mrznje-na-internetu-medunarodni-standardi-i-zastita/)

S druge strane, postoji opasnost da kreiranja lažnih vijesti.

Neprofesionalno i nestručno medijsko izvještavanje o problematici

ekstremizma, kao i korištenje problematike nasilnog ekstremizma u

dnevnopolitičke i predizborne svrhe13 h�ps://analiziraj.ba/2019/08/23/govor-mrznje-na-internetu-medunarodni-standardi-i-zas�ta/

28 29

28%

23%

20%

12%

7%

3%

2%

2%

1%

1%

1%

0%

0%

(https://globalanalitika.com/analiza-faktora-koji-negativno-uticu-

na-prevenciju-nasilnog-esktremizma-u-bosni-i-hercegovini/) mogu

dovesti do kreireanja predrasuda prema pojedincima ili određenim

kategorijama stanovništva, te je potreban oprez prije donošenja

zaključaka ili preporuka. BiH i njeno stanovništvo se često upravo

zbog ovakvih pogrešno interpretiranih podataka često svrstava u

„radikalna ekstremistička društva“ što direktno narušava ugled, ali i

napredak civilnog društva.

4.2. Heroizam militantnijih novih sljedbenika

Sposobnost komuniciranja na više daljina, jeftino i u stvarnom

vremenu dijeliti upotrebljive multimedijske sadržaje, učinili su

društvene medije kanalom izbora za neke nasilne ekstremiste i

militantne organizacije, kao sredstva za novačenje, manipulaciju i

koordinaciju. Islamska država (ISIS) je posebno uspješna u

iskorištavanju dosega i moći digitalnih komunikacijskih tehnologija.

Online sadržaji za promociju militantnih ideja, aktivnosti, osoba

i/ili grupa u cilju regrutacije novih članova je već ranije

identifikovan problem, te će se vjerovatno potvrditi i analizom

predloženom u prethodnom poglavlju. Stoga, poseban fokus je

potreban kako na militantne grupe, tako i one grupacije koje su

njihova ciljna grupa. Ne tako davno, BiH je bila pogođena

problematikom povratka porodica žena i djece iz Sirije i Iraka, te

izazvala podjeljena mišljenja javnosti i medijskih objava. Ovo je

samo jedan od primjera, gdje su neadekvatne političke i medijske

aktivnosti izazvale podijeljenost javnosti. Nedostatak

transparentnosti, objektivne analize i objašnjenja načina

primjene i realizacije spomenute mjere povratka bh. državljana

je značajno doprinijela kreiranju radikalnih reakcija javnosti.

U zaključku Predsjedništva BiH od 29. novembra, koji je danas na

svom Twitter profilu objavio državni ministar sigurnosti, piše da

Predsjedništvo “prepoznaje hitnu potrebu koordiniranog djelovanja

nadležnih institucija BiH kako bi se osigurao siguran povratak u BiH,

kao i reintegracija skupine od ukupno 24 osobe, žena i njihove

malodobne djece, kao i djece bez roditeljskog staranja, državljana

BiH”. https://detektor.ba/2019/12/02/predsjednistvo-bih-usvojilo-

odluku-o-povratku-zena-i-djece-iz-sirije/

Potencijalno otežavajuća okolnost jeste ukoliko su ove FB grupe

zatvorenog tipa, te se ne može pristupiti njihovom sadržaju.

4.3. Tenzije u regiji

BiH i zemlje regiona su pogođene faktorom nesigurnosti,

siromaštva, podložnosti ekstremističkim idejama, te u skladu s

tim i velikim odljevom mlade populacije, kao i stručnog kadra.

Internacionalne asocijacije, kao i lokalna udruženja pokušavaju

kreirati pozitivniju klimu, ali evidentno je da taj proces ide prilično

sporo i neorganizirano. To je ujedno i jedan od razloga za ovaj

projekat.

Odličan primjer saradnje Vijeća za štampu, dominantnih medija i

međunarodnih organizacija je opisan u nastavku, a samo je jedan

od mehanizama za smanjenje tenzija u javnosti.

Vijeće za štampu u BiH započinje realizaciju projekta „STOP! Govor

mržnje 2018“, u saradnji sa Institutom za izvještavanje o ratu i miru -

IWPR i Media Content Management - MCM, u periodu od augusta do

decembra 2018. g. Podršku kampanji daju Međunarodna

organizacija za migracije - IOM, i USAID.

Cilj projekta jeste praćenje i sprječavanje širenja govora mržnje u

komentarima posjetilaca Internet portala, što je jedan od gorućih

problema sa kojim se susreću online mediji u BiH.

Uz punu podršku urednika odabranih online medija, monitori Vijeća

za štampu u BiH će pratiti komentare posjetilaca portala: klix.ba,

nezavisne.com, oslobodjenje.ba, radiosarajevo.ba, dnevnik.ba,

vijesti.ba i SportSport.ba, postavljanjem znaka „Stop! Govor mržnje“

ispod komentara sa sadržajima prepoznatim kao huškački govor i

govor mržnje, uz opomenu da je govor mržnje krivično djelo, a ne

sloboda govora, i da osobe koje šire govor mržnje mogu biti krivično

gonjene i tužene u skladu sa Krivičnim zakonima u BiH. Drastični

sadržaji sa govorom mržnje biti će odmah uklonjeni, a postavljači

takvih komentara banovani, u nekim slučajevima i prijavljeni policiji.

Govor mržnje u online medijima je sve samo ne bezopasna pojava,

30 31

(https://globalanalitika.com/analiza-faktora-koji-negativno-uticu-

na-prevenciju-nasilnog-esktremizma-u-bosni-i-hercegovini/) mogu

dovesti do kreireanja predrasuda prema pojedincima ili određenim

kategorijama stanovništva, te je potreban oprez prije donošenja

zaključaka ili preporuka. BiH i njeno stanovništvo se često upravo

zbog ovakvih pogrešno interpretiranih podataka često svrstava u

„radikalna ekstremistička društva“ što direktno narušava ugled, ali i

napredak civilnog društva.

4.2. Heroizam militantnijih novih sljedbenika

Sposobnost komuniciranja na više daljina, jeftino i u stvarnom

vremenu dijeliti upotrebljive multimedijske sadržaje, učinili su

društvene medije kanalom izbora za neke nasilne ekstremiste i

militantne organizacije, kao sredstva za novačenje, manipulaciju i

koordinaciju. Islamska država (ISIS) je posebno uspješna u

iskorištavanju dosega i moći digitalnih komunikacijskih tehnologija.

Online sadržaji za promociju militantnih ideja, aktivnosti, osoba

i/ili grupa u cilju regrutacije novih članova je već ranije

identifikovan problem, te će se vjerovatno potvrditi i analizom

predloženom u prethodnom poglavlju. Stoga, poseban fokus je

potreban kako na militantne grupe, tako i one grupacije koje su

njihova ciljna grupa. Ne tako davno, BiH je bila pogođena

problematikom povratka porodica žena i djece iz Sirije i Iraka, te

izazvala podjeljena mišljenja javnosti i medijskih objava. Ovo je

samo jedan od primjera, gdje su neadekvatne političke i medijske

aktivnosti izazvale podijeljenost javnosti. Nedostatak

transparentnosti, objektivne analize i objašnjenja načina

primjene i realizacije spomenute mjere povratka bh. državljana

je značajno doprinijela kreiranju radikalnih reakcija javnosti.

U zaključku Predsjedništva BiH od 29. novembra, koji je danas na

svom Twitter profilu objavio državni ministar sigurnosti, piše da

Predsjedništvo “prepoznaje hitnu potrebu koordiniranog djelovanja

nadležnih institucija BiH kako bi se osigurao siguran povratak u BiH,

kao i reintegracija skupine od ukupno 24 osobe, žena i njihove

malodobne djece, kao i djece bez roditeljskog staranja, državljana

BiH”. https://detektor.ba/2019/12/02/predsjednistvo-bih-usvojilo-

odluku-o-povratku-zena-i-djece-iz-sirije/

Potencijalno otežavajuća okolnost jeste ukoliko su ove FB grupe

zatvorenog tipa, te se ne može pristupiti njihovom sadržaju.

4.3. Tenzije u regiji

BiH i zemlje regiona su pogođene faktorom nesigurnosti,

siromaštva, podložnosti ekstremističkim idejama, te u skladu s

tim i velikim odljevom mlade populacije, kao i stručnog kadra.

Internacionalne asocijacije, kao i lokalna udruženja pokušavaju

kreirati pozitivniju klimu, ali evidentno je da taj proces ide prilično

sporo i neorganizirano. To je ujedno i jedan od razloga za ovaj

projekat.

Odličan primjer saradnje Vijeća za štampu, dominantnih medija i

međunarodnih organizacija je opisan u nastavku, a samo je jedan

od mehanizama za smanjenje tenzija u javnosti.

Vijeće za štampu u BiH započinje realizaciju projekta „STOP! Govor

mržnje 2018“, u saradnji sa Institutom za izvještavanje o ratu i miru -

IWPR i Media Content Management - MCM, u periodu od augusta do

decembra 2018. g. Podršku kampanji daju Međunarodna

organizacija za migracije - IOM, i USAID.

Cilj projekta jeste praćenje i sprječavanje širenja govora mržnje u

komentarima posjetilaca Internet portala, što je jedan od gorućih

problema sa kojim se susreću online mediji u BiH.

Uz punu podršku urednika odabranih online medija, monitori Vijeća

za štampu u BiH će pratiti komentare posjetilaca portala: klix.ba,

nezavisne.com, oslobodjenje.ba, radiosarajevo.ba, dnevnik.ba,

vijesti.ba i SportSport.ba, postavljanjem znaka „Stop! Govor mržnje“

ispod komentara sa sadržajima prepoznatim kao huškački govor i

govor mržnje, uz opomenu da je govor mržnje krivično djelo, a ne

sloboda govora, i da osobe koje šire govor mržnje mogu biti krivično

gonjene i tužene u skladu sa Krivičnim zakonima u BiH. Drastični

sadržaji sa govorom mržnje biti će odmah uklonjeni, a postavljači

takvih komentara banovani, u nekim slučajevima i prijavljeni policiji.

Govor mržnje u online medijima je sve samo ne bezopasna pojava,

30 31

koja se mora hitno riješiti kako bi se u pozitivnom pravcu promijenile i

političke i ekonomske okolnosti za bolji život građana u ovoj

nestabilnoj i ranjivoj zemlji. Vijeće za štampu u BiH uspješno je

realizovalo kampanju „Stop! Govor Mržnje“ u toku predizborne

kampanje za Opće izbore 2014. godine i kratak period nakon izbora.

Tim monitora Vijeća za štampu tada je pratio sadržaje komentara na

42 web portala u BiH, postavljajući znak „Stop! Govor mržnje“, kako

bi podsjetili ili informisali posjetioce portala da govor mržnje nije

sloboda govora, već njegova zloupotreba, i da može biti

sankcionirana u skladu sa krivičnim zakonima u BiH.

http://artflamecybermedia.com/acm/vzs/stop-govor-mrznje-

brosura-bih.pdf https://www.vzs.ba/index.php/projekti/stop-

govor-mrznje/603-2018/2896-vijece-za-stampu-u-bih-realizira-

kampanju-stop-govor-mrznje-2018-u-online-medijima

Iz prethodno navedenog primjera, evidentna je spremnost

internacionalnih asocijacija za pomoć medijima u BiH i regionu,

ali i spremnost vodećih portala da učestvuju u projektima

kreiranja i unaprijeđenja svijesti o elementima govora mržnje, te

je zajednički rad na sličnim projektima neophodan u cilju

stvaranja zdravije medijske sredine.

4.4. Analiza sadržaja

Klasični primjeri političke manipulacije iz ugla socijalnih medija

su dezinformacijske kampanje koje se mogu koristiti i za sistemsko

manipuliranje političkim diskursom unutar države, utičući na

izvještavanje o vijestima, utišavanje neslaganja, potkopavanje

integriteta demokratske vlasti i izbornih sistema i jačanje

autoritarnih režima. Ove se kampanje uglavnom odvijaju u tri

faze i predstavljaju zapravo jedan vid koordiniranih kampanja za

dezinformaciju:

· razvoj suštinskih narativa,

· korištenje influencera i lažnih operatora računa (botovi), i

· širenje i pojačavanje prisutnosti na društvenim medijima.

Koordinirane kampanje za dezinformaciju osmišljene su tako da

poremete donošenje odluka, naruše socijalnu koheziju i

delegitimiziraju protivnike usred političkih prevrata. Ove taktike

uključuju prikupljanje obavještajnih podataka o specifičnim

ciljevima, razvoj poticajnih i često namjerno lažnih narativa i

sistemsko širenje društvenim i tradicionalnim kanalima.

U BiH postoji i djeluje više organizacija s ciljem smanjenja objave

dezinformacija i mogućnostima sankcioniranja određenih

spornih objava. Međutim, evidentno je da se neistinite objave

rijetko provjeravaju, a i kada se primjeti njihova netačnost, ne

prijavljuje se i ne demantuje. Porastom učešća društvenih mreža,

brzina širenja ove vrste dezinformacija je značajno povećana.

Odgovornost primarno leži na novinarima i urednicima medija,

ali i na nadležnim institucijama. Evidentno je da mediji imaju

zadatak da povećaju publiku, ali objavom senzacionalističkih i

neprovjerenih rezultata ne mogu doći do lojalne publike. Zadatak

novinara je provjera informacija, navođenje izvora, ali i objava

suprotstavljenih mišljenja.

Jedan od primjera je stav prema obaveznoj vakcinaciji. Sve više

javnih ličnosti izlazi u javnost sa svojim stavom vezano za ovu

problematiku, ali ukoliko novinar/medij u istom ili dodatnom

tekstu ne objavi suprotno mišljenje od strane stručnog lica, on

doprinosi kreiranju iskrivljene jednostrane slike. Profesionalno

novinarstvo ima tačno definirane smjernice, te iste treba

primjenjivati u prenošenju vijesti „osjetljive tematike“, kako bi

javnost imala cjelokupnu sliku.

Prema Wikipediji, postoji deklaracija koja daje smjernice za

etičke standarde https://hr.wikipedia.org/wiki/Novinarstvo

Već pri prvim profesionalnim koracima novinari će se susresti s

etičkim dvojbama. Međunarodna federacija novinara donijela je

deklaraciju koja služi kao etnički standard profesionalnog

ponašanja novinara. Ona ima 9 članaka:

1. Poštovanje istine i prava javnosti na istinu prava je dužnost

novinara. 2. U obavljanju svojih dužnosti, novinar će uvijek braniti

načela slobode i pravo na objektivan komentar ili kritiku. 3. Novinar

će izvještavati u skladu s činjenicama kojima porijeklo dobro

poznaje. Novinar neće izostaviti bitnu informaciju ili krivotvoriti

dokumente. 4. Novinar će se uvijek koristiti moralnim metodama,

kako bi došao do vijesti, fotografije ili dokumenta. 5. Novinar će sve

poduzeti kako bi ispravio objavljenu informaciju čim se ispostavi da

je namjerno netačna, pa i bez intervencije ispravka. 6. Novinar će

poštovati profesionalne tajne u vezi s izvorima informacije koju je

dobio u povjerenju. 7. Novinar je svjestan opasnosti od

diskriminacije koju nerijetko potiču mediji, te će sve učiniti da

izbjegne produbljivanje takve diskriminacije, posebno one koja je

utemeljena na razlikama u rasi, spolu, vjeri itd. 8. Novinar će

smatrati velikom uvredom: plagijat, zlobne pogrešne interpretacije i

32 33

koja se mora hitno riješiti kako bi se u pozitivnom pravcu promijenile i

političke i ekonomske okolnosti za bolji život građana u ovoj

nestabilnoj i ranjivoj zemlji. Vijeće za štampu u BiH uspješno je

realizovalo kampanju „Stop! Govor Mržnje“ u toku predizborne

kampanje za Opće izbore 2014. godine i kratak period nakon izbora.

Tim monitora Vijeća za štampu tada je pratio sadržaje komentara na

42 web portala u BiH, postavljajući znak „Stop! Govor mržnje“, kako

bi podsjetili ili informisali posjetioce portala da govor mržnje nije

sloboda govora, već njegova zloupotreba, i da može biti

sankcionirana u skladu sa krivičnim zakonima u BiH.

http://artflamecybermedia.com/acm/vzs/stop-govor-mrznje-

brosura-bih.pdf https://www.vzs.ba/index.php/projekti/stop-

govor-mrznje/603-2018/2896-vijece-za-stampu-u-bih-realizira-

kampanju-stop-govor-mrznje-2018-u-online-medijima

Iz prethodno navedenog primjera, evidentna je spremnost

internacionalnih asocijacija za pomoć medijima u BiH i regionu,

ali i spremnost vodećih portala da učestvuju u projektima

kreiranja i unaprijeđenja svijesti o elementima govora mržnje, te

je zajednički rad na sličnim projektima neophodan u cilju

stvaranja zdravije medijske sredine.

4.4. Analiza sadržaja

Klasični primjeri političke manipulacije iz ugla socijalnih medija

su dezinformacijske kampanje koje se mogu koristiti i za sistemsko

manipuliranje političkim diskursom unutar države, utičući na

izvještavanje o vijestima, utišavanje neslaganja, potkopavanje

integriteta demokratske vlasti i izbornih sistema i jačanje

autoritarnih režima. Ove se kampanje uglavnom odvijaju u tri

faze i predstavljaju zapravo jedan vid koordiniranih kampanja za

dezinformaciju:

· razvoj suštinskih narativa,

· korištenje influencera i lažnih operatora računa (botovi), i

· širenje i pojačavanje prisutnosti na društvenim medijima.

Koordinirane kampanje za dezinformaciju osmišljene su tako da

poremete donošenje odluka, naruše socijalnu koheziju i

delegitimiziraju protivnike usred političkih prevrata. Ove taktike

uključuju prikupljanje obavještajnih podataka o specifičnim

ciljevima, razvoj poticajnih i često namjerno lažnih narativa i

sistemsko širenje društvenim i tradicionalnim kanalima.

U BiH postoji i djeluje više organizacija s ciljem smanjenja objave

dezinformacija i mogućnostima sankcioniranja određenih

spornih objava. Međutim, evidentno je da se neistinite objave

rijetko provjeravaju, a i kada se primjeti njihova netačnost, ne

prijavljuje se i ne demantuje. Porastom učešća društvenih mreža,

brzina širenja ove vrste dezinformacija je značajno povećana.

Odgovornost primarno leži na novinarima i urednicima medija,

ali i na nadležnim institucijama. Evidentno je da mediji imaju

zadatak da povećaju publiku, ali objavom senzacionalističkih i

neprovjerenih rezultata ne mogu doći do lojalne publike. Zadatak

novinara je provjera informacija, navođenje izvora, ali i objava

suprotstavljenih mišljenja.

Jedan od primjera je stav prema obaveznoj vakcinaciji. Sve više

javnih ličnosti izlazi u javnost sa svojim stavom vezano za ovu

problematiku, ali ukoliko novinar/medij u istom ili dodatnom

tekstu ne objavi suprotno mišljenje od strane stručnog lica, on

doprinosi kreiranju iskrivljene jednostrane slike. Profesionalno

novinarstvo ima tačno definirane smjernice, te iste treba

primjenjivati u prenošenju vijesti „osjetljive tematike“, kako bi

javnost imala cjelokupnu sliku.

Prema Wikipediji, postoji deklaracija koja daje smjernice za

etičke standarde https://hr.wikipedia.org/wiki/Novinarstvo

Već pri prvim profesionalnim koracima novinari će se susresti s

etičkim dvojbama. Međunarodna federacija novinara donijela je

deklaraciju koja služi kao etnički standard profesionalnog

ponašanja novinara. Ona ima 9 članaka:

1. Poštovanje istine i prava javnosti na istinu prava je dužnost

novinara. 2. U obavljanju svojih dužnosti, novinar će uvijek braniti

načela slobode i pravo na objektivan komentar ili kritiku. 3. Novinar

će izvještavati u skladu s činjenicama kojima porijeklo dobro

poznaje. Novinar neće izostaviti bitnu informaciju ili krivotvoriti

dokumente. 4. Novinar će se uvijek koristiti moralnim metodama,

kako bi došao do vijesti, fotografije ili dokumenta. 5. Novinar će sve

poduzeti kako bi ispravio objavljenu informaciju čim se ispostavi da

je namjerno netačna, pa i bez intervencije ispravka. 6. Novinar će

poštovati profesionalne tajne u vezi s izvorima informacije koju je

dobio u povjerenju. 7. Novinar je svjestan opasnosti od

diskriminacije koju nerijetko potiču mediji, te će sve učiniti da

izbjegne produbljivanje takve diskriminacije, posebno one koja je

utemeljena na razlikama u rasi, spolu, vjeri itd. 8. Novinar će

smatrati velikom uvredom: plagijat, zlobne pogrešne interpretacije i

32 33

klevete i neosnovane optužbe, a i prihvaćanje mita radi objavljivanja

neke informacije. 9. Novinar vrijedan ovoga naziva smatrat će 14svojom dužnošću slijediti već spomenuta načela.

Novinar i/ili medij nisu odgovorni za mišljenja čitaoca, ali su u

mogućnosti reagovati ukoliko rasprava u komentarima poprimi

obilježja prijetećih ponašanja ili poziva na iste. Neke od

mogućnosti su navedene u nastavku.

· Ukidanje mogućnosti komentara na člancima s

„osjetljivim“ sadržajem;

· Blokiranjem ili čak i prijavom nadležnim institucijama

pojedinaca s izrazito negativnim i opasnim komentarima;

· Objavom demanta ili dopunskog teksta, ukoliko je prvi

izazvao nejasnoće ili pogrešno interpretirane reakcije.

Uvođenjem dodatnih mjera, novinari i mediji bi dobili dodatne

zadatke, što je još jedno opterećenje za profesiju koja je

vremenski osjetljiva, ali dugoročno samo takav pristup može

vratiti povjerenje u medije, što je jedan i od njihovih ciljeva.

V Zaključak

1.1. Kako prijaviti?

Platforme društvenih medija pojačavaju i šire govor mržnje u krhkim

kontekstima, stvarajući prilike za pojedince i organizirane grupe da

se ''hrane'' na postojećim strahovima i brigama. Oni mogu dodatno

animirati nasilne aktere i izazvati nasilje - namjerno ili ponekad

nesvjesno. Brzo širenje mobilnih telefona i internetska povezanost

povećavaju rizike govora mržnje i ubrzavaju njegove utjecaje.

Mianmar služi kao tragičan primjer, gdje je zapaljivi digitalni

govor mržnje koji je ciljao većinski muslimanski narod Rohingye

povezan s neredima i međuetničkim nasiljem.

Analizom dostupne literature i sadržaja, preporuka je:

· Povećati medijsku pismenost javnosti (kako medija, tako i

njihovih konzumenata) objavom najvažnijih smjernica,

obuka, kvizova za mlade i sl. akcijama;

· Potaknuti najveće medije za „samoregulaciju“ i mjere koje će

doprinijeti ublažavanju tenzija (primjer ranije spomenute

aktivnosti Vijeća za štampu);

· Rezultati predložene analize će biti dostavljeni medijima,

nadležnim institucijama i administratorima FB grupa uz

preporuke i skretanje pažnje na sporne sadržaje. Ukoliko ne

rezultira dijalogom, prijaviti zakonskim regulatorima;

· Definirati aktivnosti koje se mogu poduzeti ukoliko primjete

prijeteće sadržaje, ali s akcentom kako da se ne ugrozi

vlastita sigurnost;

· Organizacija seminara za administratore FB grupa, kako bi

na vrijeme izbjegli razvoj opasnih ideja unutar grupe, ali i

uvidjeli da njihovo lično mišljenje u datoj grupi može imati

značajniji efekt nego izjave ostalih članova što se

potencijalno može iskoristiti u dobre svrhe, ali i imati

negativne posljedice;

· Definirati listu ključnih riječi i postaviti Google alert za

korištenje sličnih sadržaja u budućnosti;

· Ispitivanje povjerenja u određene medije kako bi im se

pomoglo u poboljšanju rada, te stjecanju lojalne publike;

· Odabir dugoročnih medijskih partnera za nastavak

unaprjeđenja medijske pismenosti;

· Kreiranje medijskih kampanja o značaju razvoja medijske

pismenosti, te potrebnim mjerama u slučaju identifikacije

rizičnih medijskih i javnih objava.14 https://hr.wikipedia.org/wiki/Novinarstvo

Praćenje društvenih medija iziskuje kontinuirani rad i

unapređenje instrumenata/softvera kao i tehnika za praćenje.

Pokretanje projekata, poput ovog koji se trenutno realizira,

pomoći će budućim projektima istraživanja i razvoja u oblasti

praćenja društvenih medija. Pored toga, ovaj projekat će

doprinijeti jačanju svijesti među mladima o važnosti kritičkog

pristupa sadržaju društvenih medija. Dakle, na ovim platformama

svako može objaviti sadržaj i svako može doći do tog sadržaja, što

je revolucionarna promjena u našem društvu. Međutim, isti ovaj

potencijal sistema društvenih medija istovremeno predstavlja

izazov - ovi sistemi ostavljaju prostor za diskurs koji je štetan za

određene grupe ljudi. Ovaj izazov se javlja u brojnim različitim

oblicima, uključujući maltretiranje, uvredljiv sadržaj i govor

mržnje. Konkretno, vlasti u mnogim zemljama danas ubrzano

prepoznaju govor mržnje kao ozbiljan problem, naročito zato što

je teško postaviti prepreke na internetu za suzbijanje širenja

govora mržnje usmjerenog na manjine širom različitih država. U

ovom dokumentu smo dali prvu sistematsku procjenu i analizu

govora mržnje na online društvenim medijima ove vrste.

Rasvijetlili smo značajno prisustvo govora mržnje u online

društvenim medijima, najčešće izraze govora mržnje i uticaj

anonimnosti na govor mržnje i najomraženije grupe širom regija,

kao i način njihovog prepoznavanja, procjene i prijavljivanja.

34 35

klevete i neosnovane optužbe, a i prihvaćanje mita radi objavljivanja

neke informacije. 9. Novinar vrijedan ovoga naziva smatrat će 14svojom dužnošću slijediti već spomenuta načela.

Novinar i/ili medij nisu odgovorni za mišljenja čitaoca, ali su u

mogućnosti reagovati ukoliko rasprava u komentarima poprimi

obilježja prijetećih ponašanja ili poziva na iste. Neke od

mogućnosti su navedene u nastavku.

· Ukidanje mogućnosti komentara na člancima s

„osjetljivim“ sadržajem;

· Blokiranjem ili čak i prijavom nadležnim institucijama

pojedinaca s izrazito negativnim i opasnim komentarima;

· Objavom demanta ili dopunskog teksta, ukoliko je prvi

izazvao nejasnoće ili pogrešno interpretirane reakcije.

Uvođenjem dodatnih mjera, novinari i mediji bi dobili dodatne

zadatke, što je još jedno opterećenje za profesiju koja je

vremenski osjetljiva, ali dugoročno samo takav pristup može

vratiti povjerenje u medije, što je jedan i od njihovih ciljeva.

V Zaključak

1.1. Kako prijaviti?

Platforme društvenih medija pojačavaju i šire govor mržnje u krhkim

kontekstima, stvarajući prilike za pojedince i organizirane grupe da

se ''hrane'' na postojećim strahovima i brigama. Oni mogu dodatno

animirati nasilne aktere i izazvati nasilje - namjerno ili ponekad

nesvjesno. Brzo širenje mobilnih telefona i internetska povezanost

povećavaju rizike govora mržnje i ubrzavaju njegove utjecaje.

Mianmar služi kao tragičan primjer, gdje je zapaljivi digitalni

govor mržnje koji je ciljao većinski muslimanski narod Rohingye

povezan s neredima i međuetničkim nasiljem.

Analizom dostupne literature i sadržaja, preporuka je:

· Povećati medijsku pismenost javnosti (kako medija, tako i

njihovih konzumenata) objavom najvažnijih smjernica,

obuka, kvizova za mlade i sl. akcijama;

· Potaknuti najveće medije za „samoregulaciju“ i mjere koje će

doprinijeti ublažavanju tenzija (primjer ranije spomenute

aktivnosti Vijeća za štampu);

· Rezultati predložene analize će biti dostavljeni medijima,

nadležnim institucijama i administratorima FB grupa uz

preporuke i skretanje pažnje na sporne sadržaje. Ukoliko ne

rezultira dijalogom, prijaviti zakonskim regulatorima;

· Definirati aktivnosti koje se mogu poduzeti ukoliko primjete

prijeteće sadržaje, ali s akcentom kako da se ne ugrozi

vlastita sigurnost;

· Organizacija seminara za administratore FB grupa, kako bi

na vrijeme izbjegli razvoj opasnih ideja unutar grupe, ali i

uvidjeli da njihovo lično mišljenje u datoj grupi može imati

značajniji efekt nego izjave ostalih članova što se

potencijalno može iskoristiti u dobre svrhe, ali i imati

negativne posljedice;

· Definirati listu ključnih riječi i postaviti Google alert za

korištenje sličnih sadržaja u budućnosti;

· Ispitivanje povjerenja u određene medije kako bi im se

pomoglo u poboljšanju rada, te stjecanju lojalne publike;

· Odabir dugoročnih medijskih partnera za nastavak

unaprjeđenja medijske pismenosti;

· Kreiranje medijskih kampanja o značaju razvoja medijske

pismenosti, te potrebnim mjerama u slučaju identifikacije

rizičnih medijskih i javnih objava.14 https://hr.wikipedia.org/wiki/Novinarstvo

Praćenje društvenih medija iziskuje kontinuirani rad i

unapređenje instrumenata/softvera kao i tehnika za praćenje.

Pokretanje projekata, poput ovog koji se trenutno realizira,

pomoći će budućim projektima istraživanja i razvoja u oblasti

praćenja društvenih medija. Pored toga, ovaj projekat će

doprinijeti jačanju svijesti među mladima o važnosti kritičkog

pristupa sadržaju društvenih medija. Dakle, na ovim platformama

svako može objaviti sadržaj i svako može doći do tog sadržaja, što

je revolucionarna promjena u našem društvu. Međutim, isti ovaj

potencijal sistema društvenih medija istovremeno predstavlja

izazov - ovi sistemi ostavljaju prostor za diskurs koji je štetan za

određene grupe ljudi. Ovaj izazov se javlja u brojnim različitim

oblicima, uključujući maltretiranje, uvredljiv sadržaj i govor

mržnje. Konkretno, vlasti u mnogim zemljama danas ubrzano

prepoznaju govor mržnje kao ozbiljan problem, naročito zato što

je teško postaviti prepreke na internetu za suzbijanje širenja

govora mržnje usmjerenog na manjine širom različitih država. U

ovom dokumentu smo dali prvu sistematsku procjenu i analizu

govora mržnje na online društvenim medijima ove vrste.

Rasvijetlili smo značajno prisustvo govora mržnje u online

društvenim medijima, najčešće izraze govora mržnje i uticaj

anonimnosti na govor mržnje i najomraženije grupe širom regija,

kao i način njihovog prepoznavanja, procjene i prijavljivanja.

34 35

#PratiOnlinePrepoznajOdmahOva publikacija je izrađena uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj publikacije isključiva je odgovornost

Udruženja „Ja bih u EU“ i „Centra za sigurnosne studije – BiH“ i ne predstavlja nužno stajalište Evropske unije ni Headayah.

36 #