Prirunici Agronomskog fakulteta u Zagrebu TOMISLAV]EMRI CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA

SADRAJ

SADRAJ PREDGOVOR OPI DIO GRAA VOAKA Zbog ega je vano poznavati grau voaka Koji dijelovi tvore voku Korijen Dijelovi korijena Korijenovvrat Deblo Kronja Pupovi Kako prepoznati r odne pupove RASTVOAKA Obiljeja rasta u ivotu voke Obiljeja rasta voke tijekom godine R ast korijena Rast nadzemnoga dijela voke Zimsko mirovanje voaka Kako zatititi voke o d hladnoe Vegetativni rast O emu ovisi vegetativni rast to je dominacija vrha Gener ativni rast Zametanje rodnih pupova Zato voke ne raaju to je naizmjenina rodnost to uz rokuje naizmjeninu rodnost Kako smanjiti naizmjeninu rodnost PODLOGE ZA VOKE Uporab a podloga kroz povijest Zato se rabe podloge O emu ovisi odabir podloge Podudarnos t podloge i plemke Kakoje mogue prepoznati nepodudarnost 12 12 12 14 15 16 16 9 17 19 22 23 24 25 25 25 26 27 27 28 29 29 30 32 33 33 34 36 36 37 37 38 podloge i plemke 39 40 40 40 41 42 43 CIJEPLJENJE Zato cijepiti voke Pribor za cijepljenje Je li svejedno na kojoj se vi sini cijepi voka O emu ovisi uspjeh cijepljenja Precjepljivanje voaka Uzimanje i uva nje plemki za proljetno cijepljenje Naini cijepljenja Cijepljenje pod koru Postra no cijepljenje 44 45 45 49 5

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA Cijepljenje na jeziac (Cijepljenje na engleski spoj) Postrano cijepljenje najeziac (Postrano cijepljenje na engleski spoj) Okuliranje ip-okulacija Njega okulanata nakon cijepljenja Cijepljenje na most Cijepljenje radi pojaavanja rasta voke ili p opravljanja tete od voluharica Uvijanje izbojaka radi uvrivanja uzgojnog oblika voke REZIDBA Zato orezivati voke Pribor za rezidbu Voarska pila Voarski no (hipa) kare za r ezanje debljih grana Obine voarske kare Kada je pravo vrijeme za rezidbu Kakve vrst e rezidbe postoje to rezidbom na voki treba odstraniti Kako odrediti jainu rezidbe Kojim redoslijedom obavljati rezidbu Neki dodatni postupci u rezidbi voaka Povija nje ili rezidba bez kara Povijanje debljih grana Zarezivanjem kore moe se mnogo po stii Poluprstenovanje i prstenovanje Izolacija vrha radi obuzdavanja njegove domi nacije Loretiranje Zalamanje izbojaka i vodopija Odstranjivanje vodopija Odstran jivanje debljih grana UZGOJNI OBLICI VOAKA Obina piramida . Popravljena piramida E tana piramida Vaza Palmeta s kosim granama Palmeta s vodoravnim granama Drapo-Mar chand (Zastava) Kordonci Jednostruki okomiti ili kosi kordonac Dvostruki okomiti kordonac etverostruki okomiti kordonac Vretenasti grm i njegove inaice REZIDBA U IZNIMNIM SITUACIJAMA Rezidba voaka stradalih od zimske hladnoe Rezidba radi obnavl janja kronje Rezidba zaputenih voaka 51 52 53 56 56 58 59 60 61 61 61 62 62 62 62 63 65 66 66 66 68 68 70 71 72 73 75 76 76 76 79 80 82 83 84 87 90 90 91 92 94 95 95 102 102 103 104 6

SADRAJ POSEBNI DIO JABUKA KRUKA MUMULA OSKORUA DUNJA LJIVA BRESKVA I NEKTARINA MARELICA TREN JA VINJA MALINA KUPINA CRNI I CRVENI RIBIZ OGROZD BOROVNICA CRNABAZGA LIJESKA ORA H BADEM AGRUMI AKTINIDIJA IPAK (NAR) SMOKVA KAKI MASLI A EPOLA KAZALO POJMOVA IZVO RI ILUSTRACIJA (KIVI) 108 114 118 120 122 124 128 132 135 138 140 142 144 146 147 149 151 154 157 158 162 165 167 169 170 173 174 180 7

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA PREDGOVOR praktian vodi za upoznavanje s osnovnim nainima cijepljenja voaka i njihovom praviln om rezidbom. Premda cijepljenje i rezidba nisujedino to voar treba poznavati, one su osnova uspjenog uzgoja voaka. Da bi potpuno ovladali uzgojem voaka, preporuujem it ateljima da rabe i drugu strunu literaturu, jer nijedna knjiga ne moe u potpunosti odgovoriti na sva pitanja koja se nameu u svakodnevnom druenju s vokama. Voar mora imati hrabro srce, otre kare i naposljetku ono najvanije - znanje. Hrabrost se stjee kada se odlui na rezidbu, otre kare mogu se kupiti, a u stjecanju znanja trebala b i, nadam se, pomoi i ova knjiga. Knjiga je podijeljena Opi i Posebni dio. Opi se di o sastoji od est poglavlja: Grade voaka, Rasta voaka, Podloga za voke, Cijepljenja, Rezidbe i Uzgojnih oblika. Prva dva poglavlja donose osnovne sadraje koji pomau ita teljima u razumijevanju posljednjih etiriju poglavlja. U posebnom su dijelu na kr atak i pregledan nain iznesene najvanije informacije o podlogama, uzgojnim oblicim a i rezidbi pojedinih voaka, oslanjajui se na opise iznesene u opem dijelu. astojao sam, to je mogue vie, izbjei strune izraze kako bi knjiga bila razumljiva i onima ko ji se prvi put susreu s voarskorn literaturom. Knjigaje bogato ilustrirana,jer su jo stari Kinezi rekli dajedna slika vrijedi kao tisuu rijei. Osim fotografija u knj izi se nalaze crtei koje je nacrtala Maja Devaj. Ne smijem zaboraviti svoje drage prijatelje s Fotozinea (www.fotozine.org) Martinu Rebi (Reba), Slavena Vilusa (J ethrotull) i Sau Savinovskog (Mexico) koji su dali sve od sebe kako bi prikupili fotografije koje su mi nedostajale, ak su i fotografirali "po zadatku". Tuje i In grid Ivani iz Pule kojaje ustupila fotografije rodnih izbojaka marelice. Fotograf ije su pomogli prikupiti i prof. dr. Susan Lurie (Department ofPostharvest Scien ce, ARa, Izrael), Itzhak Kosto (Extension Agent of Agricultural Research Service ofIsrael), dipl. ing. Damir Drvodeli (Zavod za uzgajanje uma umarskog fakulteta Sv euilita u Zagrebu), dr. sc. Zoran indrak (Zavod za voarstvo Agronomskog fakulteta Sv euilita u Zagrebu), dipl. ing. Zvonimir Savi (Zavod za voarstvo, Zagreb), mr. sc. Ne nad Magazin (Departman za voarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu) i moj student i demonstrator Goran Fruk pa im iskreno zahvaljujem. Zahvaljujem i recen zentima dr. Zoranu indraku, prof. dr. Ines Vrek i prof. dr. Tomislavu osiu na korisn im sugestijama koje su knjigu uinile kvalitetnijom. Takoer zahvaljujem i svome nak ladniku, Nakladi Uliks d.o.o. iz Rijeke, koji mije omoguio da ova knjiga bude nap isana i objavljena za itatelje koji kao ija vole voke i drue se s njima. I nakraju, no ne manje vano, zahvaljujem svojoj supruzi Meri na lekturi teksta, ajo vie na st rpljenju i poticajima da zavrim ovu knjigu. Zahvalnost dugujem i siniu Zvonimiru ko ji se, nadam se, nije previe ljutio to mu tata nije bio na raspolaganju za igru do kje pisao ovu knjigu. ~ima dvoma i posveujem ovu knjigu. U Zagrebu 2007. godine A utor K njiga Cijepljenje i rezidba voaka namijenjena je ponajprije amaterskim voarima kao 9

OPI DIO

CIJEPLJE IJE I REZIDBA VOAKA ,/ GRAA VOCAKA ZBOG EGAJE VANO POZNAVATI GRAU VOAKA Graa pojedinih organa voaka usko je povezana s njihovom funkcijom. Prema tome, da bismo mogli uspjeno obaviti rezidbu, moramo poznavati grau voke, posebice grau rodni h izbojaka. Bez toga neemo moi svladati vietinu i umjetnost rezidbe pa emo rezati na pamet, a rezultat e ovisiti o istom sluaju. Rodni izbojci pojedinih vrsta voaka bit e podrobno prikazani u posebnome dijelu knjige, a u opem e dijelu biti opisani orga ni koji su zajedniki svim vokama. KOJI DIJELOVI TVORE VOKU Kada pomislimo na voku, tada najee zamiljamo stablo (slika 1). ka i rastu kao stablaice, no postoje i one voke koje nemaju takvu erice, lijeska najee raste u obliku grma koji nema debla nego se a koje rastu izravno iz tla blizu jedna drugoj. Grmove stvaraju jo ), ogrozd i ipak. Malina i kupina rastu kao Zaista, mnoge vrste voa grau. Tako, primj sastoji od vie gran ribiz (slika 2

polugrm koji se od grma razlikuje po tome to se izbojci razvijaju udaljeno jedan od drugoga (slika 3). Graa tipine voke stablaice prikazana je na crteu 1. Ona se sast oji od nevidljivih podzemnih dijelova (korijen) i od vidljivih nadzemnih (deblo i kronja) djelova. Postoje i dijelovi koji se djelomino nalaze u tlu, a djelomino i zvan njega (korijenov vrat). Kako se danas veina voaka razmnoava cijepljenjem, kori jen, korijenov vrat i dio debla najee potjeu od podloge. Ostatak debla i kronja pripa daju sorti koja je cijepljena na tu Slika 1. - Izgled voke stablaice u razdoblju mirovanja vegetacije. 12 Slika 2. --Grm crvenog ribiza u razdoblju mirovanja vegetacije.

GRAA VOAKA Slika 3. - Polugrm kupine (mladice u poetku vegetacije). podlogu. Tako se voka zapravo sastoji od dva dijela - podloge i plemke. Sadnice n ekih voaka kao to su, primjerice, smokva, ribiz, lijeska, malina i kupina ne proiz vode se cijepljenjem pa se za njih kae da se uzgajaju na vlastitom korijenu. _ _ _ _ sekundarne grane osnovne grane provodnica _ produljnica suparniki izbojak grane treeg reda II debla i korijenov vrat Crte 1. - Graa voke stablaice. 13

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA KORIJEN Korijen je podzemni organ voke koji ima nekoliko vanih uloga. Prvaje uvrivanj e voke u tlu. to je korijen razvijeniji i dublje rasprostranjen, a ile deblje i vre, t o se voka bolje dri u tlu. Voke koje imaju slab i nedovoljno vrst korijen lako se mo gu prevrnuti pod teretom plodova, stoga ih je potrebno poduprijeti kolcem ili ico m razvuenom na betonskim stupovima. Takvaje, primjerice, podloga zajabuku M9. Zbo g jakih kia na nagnu tim terenima, ak i uz primjenu armature od ice i betonskih stupo va,jabuke cijepljene na ovoj podlozi mogu se prevrnuti pa nastane velika teta (sl ika 4). Zbog toga potporanj mora biti vrst i dobro ukopan u tlo. Druga uloga kori jena jest upijanje vode i u njoj otopljenih mineralnih tvari iz tla i njihovo sl anje nadzemnom dijelu voke gdje e lie procesom fotosinteze iz njih izgraditi organsk e spojeve potrebne za rast mladica, za Slika 4. - Izvrtanje jabuka cijepljenih na podlozi M9 zbog prevelike vlage u tlu i poputanja armature. 14 zametanje rodnih pupova te za rast i dozrijevanje plodova. U toj ulozi korijenu e sto pomau i razliite gljivice koje mu pribavljaju hraniva koja se nalaze u neprist upanu obliku. Gljivice zauzvrat primaju od korijena eere koji su im potrebni za ras t. Pojava korisnih gljivica na korijenu zove se mikoriza a gljive mikorizne glji ve. Kako bi se to prije uspostavio ovaj koristan odnos i poboljao rast, rabe se go tovi pri pravci koji sadre spore mikoriznih gljiva u ije se suspenzije umae korijen sadnice prije sadnje. Trea uloga korijena jest stvaranje posebnih tvari rasta (b iljnih hormona), citokinina, koji imaju vanu ulogu u rastu voaka, zametanju rodnih pupova i u drugim ivotnim procesima koji se zbivaju u voki. Osim citokinina u kor ijenu se stvaraju i druge sloene organske tvari koje su potrebne za rast voke. Kor ijen slui i za uvanje rezervnih organskih tvari koje voka po potrebi rabi. Neke se voke razmnoavaju korijenovim reznicama pa korijen ima i ulogu razmnoavanja. Ovisno o nainu razmnoavanja korijen voke ima razliit oblik. Ako je voka (odnosno vona podloga ) iznikla iz sjemena, (generativno razmnoavanje) korijen e imati vretenast izgled sjednom jakom ilom sranicom koja ide duboko u tlo. Iz ile sranice spiralno izlaze ma nje ile (crte 2). Voke (odnosno vone podloge) koje su nastale vegetativnim razmnoavan jem imaju ile ravnomjerno

GRAA VOAKA rasporeene u svim smjerovima. Ukorjenjuju se plie od podloga razmnoenih sjemenom (c rte. 3). DIJELOVI KORIJENA Crte 2. - Izgled korijena generativno razmnoene voeke. Korijen je sastavljen od ila razliite debljine. Deblje se ile zovu osnovno korijenj e i ono uvruje voku u tlu, te provodi vodu i u njoj otopljene mineralne i organske t vari u nadzemni dio. Takoer slui i za uvanje rezervnih tvari. Osnovno korijenje se dalje grana u tanje osnovno korijenje, a ovo u jo tanje vlasasto ili obrastajue ko rijenje. Tanko vlasasto korijenje upija vodu i u njoj otopljene mineralne tvari iz tla uz pomo korijenovih dlaica koje se nalaze na njegovim vrhovima. Najedan kva dratni mm ovog korijenja rasporeeno je nekoliko stotina korijenovih dlaica. One ive krae vrijeme, potom odumiru, a nove se korijenove dlaice ponovo stvaraju blizu vr hova korijena koji su u meuvremenu narasli. Vrsta tla utjee na izgled korijenja. U plitku i krtu tlu korijen je rasporeen plitko s nekoliko debljih ila koje se dalje slabije granaju. Vlasastog i tanjeg korijenja ima malo pa voke na takvim tlima r astu slabo i donose malo plodova. Nasuprot tome, u dubljem i plodnijem tlu korij en je razgranatiji i ima puno vlasastog korijenja. U zbijenu tlu korijen je plit ak i slabo razgranat jer mu za rast treba kisik kojeg jedino ima u povrinskom slo ju takva tla. Crte 3. - Izgled korijena vegetativno razmnoene voke. 15

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA KORIJENOV VRAT Korijenov vrat (slika 5) nalazi se na prijelazu iz podzemnog dijela u nadzemni d io voke. On moe biti pravi ili lani, ovisno o tome je li voka ili podloga razmnoena i z sjemena ili vegetativno. Ako je voka razmnoena iz sjemena, ima pravi korijenov v rat koji se razvija iz dijela embrija zvanog hipokotil, a ona razmnoena vegetativ nim putem ima lani korijenov vrat. Poznavanje korijenova vrata vano je za odreivanj e pravilne dubine sadnje. Ona se obavlja na dubinu korijenova vrata, odnosno na dubinu u kojoj je voka bila posaena u rasadniku. DEBLO Deblo je nerazgranat dio vok e (slika 6). Osnovna muje uloga provoenje vode i u njoj otopljenih organskih tvar i iz korijena u kronju i obratno. Takoer slui i za uvanje rezervnih tvari. U prolosti je prevladavao uzgoj voaka s visokim deblom (veim od 120 cm) ili vi okostablaica, a danas je visina debla znatno manja (ne vea od 50 do 80 cm) pa se takve voke zovu niskostablaice. Voke s deblom visine izmeu navedenih vrijednosti u srednjestablaice . Prednosti su niskog debla laki pristup kronji radi rezidbe, zatite od bolesti i te toina i berbe. Voke s visokim deblom manje stradaju od mraza jer u im cvjetovi na veoj visini gdje je obino toplije nego u niim slojevima zraka. Zbog oteana pristupa kronji visokostablaice se dana rjee 16 Slika 5. - Korijenov vrat voke stablaice. Slika 6. - Deblo voke stablaice. uzgajaju. Izuzetak je, primjerice, orah koji se uzgaja radi plodova i cijenjena drveta. I na okunici treba dati prednost vokama niskostabla icama jer se problem mraza moe rijeiti izborom vrsta i sorata koje kasnije cvatu. Osjetljive vr ste mogu se posaditi uza zid kue, pa i ako doe do tete ostat e koji plod.

CI]EPLJEl'-ITE I REZIDBA VOAKA 60 - 100% osvjetljeriosti D 30 - 59% osvjerljenosti o29% osvjetljenosti Crte 4. - Djelovanje oblika kronje na njezinu osvjetljenost. cjelokupan volumen kronje. Najbolji oblik kronje jest stoast oblik jer je u njemu s amo mali dio kronje slabo osvijetljen ineproduktivan (crte 4). U razdoblju vegetac ije na kronji se uz cvjetove i plodove nalazi i mnotvo mladica koje se razvijaju i z drvnih pupova. Mladice nose lie koje u procesu fotosinteze stvara tvari neophodn e za rast mladica i plodova, ali i za zametanje rodnih pupova iz kojih e se razvi ti cvjetovi u sljedeoj vegetaciji. Kada u jesen mladica izgubi lie, postaje jednogo dinji odrvenjeli izbojak. Na mladici se jo u istoj vegetaciji iz pupova smjetenih u pazucu listova mogu razviti nove mladice koje se zovu prijevremene mladice (slik a 9). Slika 9. - Prijevremene na sadnici kruke. 18 mladice

GRAA VOAKA Slika 10. - Cvijet breskve razvija se iz cvjetnoga pupa. PUPOVI Pupovi su vani dijelovi voaka iz kojih se razvijaju nove mladice ili cvjetovi iz k ojih se nakon oplodnje razvijaju plodovi. Da bi rezidba "na rod" bila uspjena, tr eba poznavati rodne pupove. U suprotnome, reemo napamet i pri tome sluajno moemo od straniti rodne izbojke na kojima se nalaze ovi pupovi i tako berbu "obaviti" pri je vremena. Na vokama se nalaze drvni (vegetativni), rodni (generativni), adventi vni i latentni pupovi. Rodni pupovi mogu biti cvjetni (slika la), cvatni (slika 11) i mjeoviti (slika 12). C\jetni je pup onaj iz kojeg se razvija samo jedan cvi jet, a ako se izjednog pupa razviju dva cvijeta ili vie njih takav se pup naziva cvatni pup. Breskva ima c\jetni pup, a ljiva, trenja i vinja imaju cvatne pupove. M jeoviti je pup onaj iz kojeg se razviju vegetativni organi (mladica s listovima) i generativni organi (cvijet ili cvat). Tako dunja ima mjeoviti cvjetni pup jer s e na vrhu rodne mladice nalazi obino jedan cvijet dok jabuka i kruka imaju mjeoviti cvatni pup jer se na vrhu kratke mladice (prljena) nalazi gronja s nekoliko cvje tova. Rodni se pupovi u veine voaka zameu iz vegetativnih pupova ljeti u vegetaciji koja prethodi cvatnji. Slika Il. - Cvat trenje se razvija iz cvatnoga pupa. 19

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA Slika 12. - Mjeovita rodna mladica kupine razvija se iz mjeovitoga pupa. . , Pojedini pupovi na izbojku koji u proljee ne krenu nego i dalje miruju zovu se la tentni pupovi. U vegetaciji ih prekrije sloj kore pa se vie ne vide. Ako se grane jako skrate ili se slome latentni se pupovi mogu probuditi i iz njih se razviju jake mladice (vodopije ). Postoje i adventivni pupovi koji nastaju na mjestima obilna pritjecanja hraniva i regulatora rasta kao to je, primjerice, kalusno tkiv o rane (vidljivo kao prsten) (slika 13). Tada iz ovih pupova potjeraju vodopije. Jedna od najdugovjenijih voaka jest maslina koja svoju Slika 13. - Izbijanje vodopije iz kalusnoga tkiva rane. 20

GRAA VOAKA Slika 14. - Izbijanje mladica masline iz guka na debljim ilama. dugovjenost zahvaljuje mnotvu adventivnih pupova smjetenih posvuda po korijenovu vr atu, deblu, starijim granama pa ak i debljim ilama (slika 14). Ovisno o tome gdje su pupovi smjeteni na izbojku, razlikuju se gornji (terminalni) pup (slika 15) i posu-ani (Iateralni) pup (slika 16). Smjetaj pupa vaan je za rodnost jer postoje v oke koje zameu rodne pupove na vrhu izbojka i voke koje zameu rodne pupove postrance . Slika 15. - Gornji pup. Slika 16. - Postrani pup. 21

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA KAKO PREPOZNATI RODNE PUPOVE Da bismo umjeli prepoznati rodne pupove, moramo znati na kakvim se izbojcima najee nalaze. Rodni pupovi jezgriavih voaka preteno se nalaze na vrhu izbojka, dok se rod ni pupovi kotiavih voaka preteno nalaze sa strane izbojka. Postoji vie tipova rodnih granica karakteristinih za pojedinu vrstu voke, no one e iscrpnije biti opisane u po sebnome dijelu knjige. U prepoznavanju rodnih pupova moe pomoi i njihov oblik. Drv ni su pupovi najee uska, iljasta vrha (slika 17), a rodni pupovi okruglasta ili zaob ljena vrha (slika 18). Pupovi se najbolje razlikuju po obliku prije poetka vegeta cije, kada ponu bubriti. Stoga, ako nismo sigurni koji su pupovi na voki rodni, na jbolje je rezidbu odgoditi do poetka bubrenja pupova pa tada na temelju njihova o blika pokuati pronai rodne izbojke kako ih ne bismo grekom odstranili. Ponekad je oblik rodnih i vegetativnih pupova gotovo jednak paje na temelju oblika teko raza znati radi li se o jednoj ili drugoj vrsti pupa. Ako je voka u prethodnoj godini imala velik prirod, moe se oekivati smanjena rodnost, i obratno. Takoer, ako su je napale bolesti itetoine, rodnost joj nee biti velika. Tada je bolje priekati s rezid bom dok se pupovi ne otvore jer nam se tako nee dogoditi da odstranimo rodne pupo ve i, na alost, obavimo prijevremenu "berbu". Kasnije, kada upoznamo svoje voke, r ezidbu emo obaviti bez tekoa u pravo vrijeme, ajedna rezidba ili dvije rezidbe u vr ijeme kretanja vegetacije ne mogu nanijeti voki veliku tetu u usporedbi s izgublje nim prirodom, odnosno prijevremenom "berbom" koju smo obavili nepravilnom rezidb om (slika 19) i doivljenim razoaranjem ve pri prvom pokuaju rezidbe. Slika 17. - Nerodni trljak jabuke s vegetativnim pupom na vrhu. Slika 19. - Nestruno orezan vrh kronje voke. Slika 18. - Rodni trljakjabuke s mjeovitim rodnim pupom na vrhu. 22

RAST VOAKA ,/

RASTVOCAKA ast je odlika svakoga ivog bia pa tako i voaka. Da bi cijepljenje i rezidba voaka bi li uspjeni, moraju se upoznati osnovne zakonitosti rasta voaka. Temeljnu ulogu u r astu voaka ima zdravo i dobro osvijetljeno lie koje u procesu fotosinteze stvara eere i druge organske tvari potrebne za rast. Fotosinteza se zbiva samo u stanicama koje sadre klorofil, odnosno zeleni pigment koji prima sunevo svjetlo i uz njegovu pomo iz ugljinog dioksida, biljnih hraniva i vode tvori sloene organske tvari. Lis t na koji padne manje od 30 % suneva svjetla, koje dolazi na obod kronje, za voku p redstavlja potroaa, a ne proizvoaa hrane. To je zbog toga to se u liu, uz fotosintezu, zbivajojedan proces: respiracija ili disanje kojije u osnovi jednak kao i kod lju di i ivotinja. Respiracija se zbiva u svim biljnim organima 24 sata na dan, dok s e fotosinteza zbiva u liu samo danju, i to ne podjednako cijelo vrijeme. Okruglast a kronja ima velik udio zasjenjena lia u usporedbi sa stoastom kronjom gdje je samo m ali dio kronje zasjenjen (crte 4, str. 18). U povoljnim uvietima koliina organskih tvari stvorena fotosintezom premauje koliinu organskih tvari koja se izgubi disanj em pa se taj ostatak moe utroiti na rast mladica, zametanje rodnih pupova i rast p lodova. Voke koje imaju slabo osvijetljeno lie ili rastu na siromanu tlu i imaju sla bu fotosintezu pa sporo rastu te daju malo plodova. Mlada stabla respiracijom mo gu izgubiti i do treine organskih tvari stvorenih fotosintezom. Starija stabla re spiracijom mogu izgubiti dvostruko vie od navedenoga. Jedan od glavnih ciljeva re zidbejest osigurati dobru osvijetljenost svim listovima na voki kako bi ona mogla dobro rasti. R Slika 20. - Izgled suvremenog vonjaka jabuke sorte Golden Delicious (Zlatni Delies ) na podlozi Mg u treoj godini nakon sadnje. 23

CI]EPLjEl'UE I REZIDBA VOAKA Slika 21. - Maslina stara 1600 godina u Nacionalnome parku Brijuni. OBILJEJA RASTA U IVOTU VOKE Voke nemaju jednak rast u svome ivotu. Stoga se razlikuju etiri glavne ivotne faze: faza mladosti, faza rodnosti, faza opadanja rodnosti i faza starosti. U fazi mla dosti prevladava vegetativni rast pa voka ne stvara rodne pupove. Tek kada postig ne odgovarajuu veliinu i povoljan odnos podzemnoga i nadzemnoga dijela, voka poinje stvarati prve rodne pupove i ulazi u doba rodnosti. Voke razmnoene cijepljenjem il i kojim drugim vegetativnim nainom razmnoavanja (reznicama, poleenicama i sl.) rani je prorode u odnosu na voke koje su iznikle iz sjemena. To je 24 ujedno jedan od glavnih razloga zbog kojeg se voke cijepe. Razlike postoje i izmeu pojedinih vrsta. Tako e breskvi trebati manje vremena do poetka rodnosti nego ora hu. Dananje spoznaje o vokama omoguuju suvremenim rasadnicima da proizvode sadnice koje ve imaju rodne pupove, pa se prvi prirod, premda tek nekoliko plodova po voki , moe oekivati u prvoj vegetaciji nakon sadnje. Kada se ima na um u da se na jedan hektar vonjaka moe posaditi nekoliko tisua voaka cijepljenih na slabo bujnim podlog ama, tada i tih nekoliko plodova po voki ini dobar poetan prirod po jedinici povrine . elimo li voke uzgajati na okunici, rani ulazak u rod nije najvaniji. Vano je uzgojiti lijepo i vrsto stablo pa zbog toga ima smisla rtvovati n eto plodova u poetku. To e se vratiti kasnije kroz vei prirod i dulji ivotni vijek vok e. Naime, ako je voka odmah u poetku optereena rodom, iscrpljuje se i krae ivi. U suv remenim vonjacima (slika 20) dugovjenost nije najvanija jer su na tritu neprestano na zone nove sorte pa je opravdano to prije iscrpsti rodni potencijal voke kako bi se osigurao kapital za sadnju novih vonjaka. Zbog toga se oni sade na male razmake n a slabo bujnim podlogama kako bi se postigla to ranija rodnost. Razdoblje iskoriiva nja iznosi do dvadesetak godina, nekada i manje, nakon ega se sadi novi vonjak.

RAST VOAKA reke voke mogu ivjeti iznimno dugo. Jedna od dugovjenih voaka jest maslina. Stoljeima je opstajala unato svim nedaama koje su je pogaale. Primjerice, stablo masline u N acionalnome parku Brijuni staro je oko 1600 godina (slika 21), ijo uvijek daje pl odove. Druge voke ne ive tako dugo, premda se ponegdje u hrvatskim selima mogu nai poprilino stara stabla jabuka i kruaka. Tablica 1. - Najnie tem perature potrebne vrsta voke jabuka i kruka breskva, ljiva k esten, kaki smokva agru mi 7-8 za rast korijena 4-5 12 9 -10 16-18 OBILJEJA RASTA VOKE TIJEKOM GODINE ivot listopadnih voaka tijekom jedne godine moe se podijeliti na dva glavna dijela. To su razdoblje mirovanja i razdoblje vegetacije. Razdoblje vegetacije poinje bu brenjem pupova u proljee, a zavrava opadanjem lia u jesen. Moe se podijeliti na veget ativni rast (rast korijena i mladica) i generativni rast (zametanje rodnih pupov a i rast plodova). To je godinji ciklus koji se u ivotu voke stalno ponavlja za raz liku od ivotnoga ciklusa koji se ne ponavlja. Godinji ciklus dijeli se na fenofaze koje oznaavaju razvoj pojedinih organa voke. RAST KORIJENA Rast korijena ovisan j e o rastu nadzemnoga dijela, i obratno: ako ne raste nadzemni dio, ne raste ni k orijen. Korijen moe rasti itave godine, no najvei rast ostvaruje u jesen i rano pro ljee. U kasno proljee i ljeto rast korijena je usporen jer tada rastu mladice i pl odovi koji trebaju mnogo vode i hraniva. Korijen moe rasti i zimi ako je temperatura tla u njegovoj zoni povoljna. Razliite vrste voaka trebaju razliitu temperaturu za rast korijena. Ti se podaci nalaze u tablici 1. Rast kor ijena jai je u mladih, tek posaen ih voaka u odnosu na one starije, a pogotovo one koje se nalaze pri kraju svoga ivotnog vijeka. Primjerice, rast korijena oraha u prvim godinama nakon sadnje znatno nadmauje rast nadzemnoga dijela pa nam se moe in iti da s vokom nije sve u redu. Nakon nekoliko godina korijen se dobro razvije pa moe osigurati bujan porast izbojaka koji nerijetko dosegnu i vie od jednog metra u jednoj godini. Kada voke uu u punu rodnost, njihova kronja otprilike ocrtava pros tor koji zauzima korijen. No i u tome ima izuzetaka. Tako, primjerice, korijenje smokve u potrazi za vodom moe znatno prijei obod kronje, a esto probija i betonske zidove spremita za vodu kako bi dolo do nje. U sunu i manje plodnu tlu korijen rast e slabije nego u duboku rastresitu tlu s dosta humusa i vlage. Ako u tlu naie na tvrd, zbijen sloj koji nema dovoljno zraka, vraa se prema povrinskome sloju tla. S lino se dogaa kada se voka posadi u tlo u kojemu je visoka razina podzemne vode. Svako oteenje lista bolestim a i tetoinama ometa i rast korijena jer voki nedostaju asirnilati koji se stvaraju fotosintezom . I jaka rezidba kronje nepovoljno utjee na rast korijena pa je treba izbjegavati. Umjesto toga bolje je na voki odstraniti suvine pupove ili mladice k oje su tek poele rasti kako bi se snaga rasta voke usmjerila u druge potrebne mlad ice, a osobito u plodove zbog kojih se i uzgajaju voke. RAST NADZEMNOGA DIJELA VOK E Rast nadzemnoga dijela voke, ovisno o tome o kojim se organima radi, moe se podi jeliti na vegetativni i generativni rast. Prvi se odnosi na rast mladica, a drug i na zametanje rodnih pupova, otvaranje cvjetova i rast plodova. Vegetativni i g enerativni rast usko su povezani. Ako ne naraste mladica, nee biti novih rodnih p upova stoga ni cvjetova ni plodova. Dakle, da bi se osigurala redovita rodnost, voke moraju imati odgovarajui vegetativni rast svake godine. Nije dobro da je taj ra t prevelik jer voka nee stvoriti dovoljno rodnih pupova, a kronja e biti zasjenje

na i gola u niim 25

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA dijelovima, to smanjuje rodnu povrinu. Zbog togaje vano postii dobru ravnoteu izmeu ra sta mladica i rodnosti, a rezidba u tome ima znaajnu ulogu. Vegetativni i generat ivni rast dogaa se u jasno odvojenim fazama koje se zovu fenofaze. Fenofaze se da lje mogu podijeliti najo manje dijelove koji se zovu mikrofenofaze (slika 22). Po znavanje fenofaza vano je za uzgoj voaka jer se prema njima obavljaju obrada tla, gnojidba, rezidba i zatita voaka od bolesti i tetoina. Za rezidbu je vano poznavati v rijeme nastupa fenofaze bubrenja pupova (slika 23), do koje se obino obavlja rezi dba . . u mIrovanJu. ZIMSKO MIROVANJE VOAKA Razdoblje mirovanja dijeli se na prav o ili duboko zimsko mirovanje i ekoloko ili prisilno mirovanje. Vokaje najotpornij a na hladnou u dubokom mirovanjujer se u njezinim organima nalazi malo slobodne v ode, a vea koliina ugljikohidrata koji imaju ulogu prirodnog "antifriza". Veina lis topadnih voaka, ovisno o vrsti, moe podnijeti i temperature od -15 do -20 C, a da nema veih teta. Vinja u fazi mirovanja podnosi temperaturu i do -40 C. Nakon duboko g mirovanja dolazi razdoblje ekolokog mirovanja kada samo nepovoljna tem peratura zraka sprjeava voku da zapone vegetaciju. U tom je razdoblju osobito opasna izmjen a sunanih, relativno toplih zimskih dana i hladnih noi 0 0 kada razlika temperature zraka moe biti i nekoliko desetaka stupnjeva C. U takvim uvjetima danju, osobito najugozapadnoj strani voke, ponu kolati sokovi koji se nou smrznu pa kora ispuca po duljini. Ta je pojava poznata kao mrazopuc (slika 24). U dugoj i toploj jeseni lie na listopadnim vokama kasnije opada nego inae. Tkivo vok e je tada slabije pripremljeno za zimsku hladnou pa se moe lake smrznuti. Vokamaje p otrebno odreeno trajanje hladnoe kako bi mogle pravilno zavriti tvorbu rodnih pupov a. Ako te potrebe za hladnoom nisu ispunjene, u proljee opadaju cvjetovi. Ne zahti jevaju samo rodni pupovi odreeno trajanje hladnoe. Ono je potrebno i vegetativnim pupovima kako bi se iz njih mogle razvijati mladice. Trajanje hladnoe podrazumije va odreen broj sati s temperaturom zraka niom od odreene granice (tzv. inaktivna te mperatura). Slika 22. - Mikrofenofaze cvatnje jabuke: a) pred cvatnju b) pred otvaranje gorn jega cvijeta c) gornji cvijet otvoren d) puna cvatnja. 26 Slika 23. - Fenofaza bubrenja pupova oznaava poetak vegetacije.

RAST VOAKA Ta je granica za veinu listopadnih voaka od +5 do +7 C, dok za voke koje se uzgajaj u u mediteranskim podrujima ta granica iznosi oko +10 C. U lijeske, ovisno o sort i, muke rese trebaju oko 300 h temperatura ispod +70 C, enski cvatovi oko 600 h, a vegetativni pupovi ak 1000 h. Zbog toga se lijeska ne moe uzgajati u podrujima gdj e su zime previe blage. Sorte breskve jako se razlikuju u potrebnom trajanju inak tivnih temperatura. Neke sorte trebaju svega 650 h tem perature ispod +70 C dok druge trae vie od 1000 h. Zbog toga se sorte kojima je potrebno dugo trajanje inak tivnih temperatura ne mogu uzgajati u podrujima s blagim zimamajer e im u proljee o padati cvjetovi. U kontinentalnome dijelu Hrvatske s time uglavnom nema potekoa je r zima dovoljno dugo traje, ali na jadranskoj obali moe doi do osipanja cvjetova s orata kojima je potrebno dulje trajanje inaktivnih temperatura. ak je i maslini p otrebno od 800 do 1000 h tem pera tura niih od +8 do + 13 C za pravilno zametanje rodnih pupova. o 0 0 moivog sumpora radi lakeg nanoenja na voku. Bijela boja odbija suneve zrake i smanjuj e zagrijavanje kore pa voke titi od mrazopuc'!.J ema svrhe premazati voke u proljee vapnom, to ima samo ukrasnu vrijednost. Proljetni mrazovi ine tetu mladicama i cvj etovima, a deblje grane i izbojci ne stradavaju jer temperatura zraka ne pada nie od nekoliko stupnjeva ispod nule, to za ove organe nIJe opasno. VEGETATIVNI RAST Rast mladice poinje bubrenjem i otvaranjem drvnog pupa. Glavni r ast mladice veine voaka zavrava krajem lipnja kada nastupa faza zametanja rodnih pu pova. Ljetije njezin rast smanjen i zbog nedostatka vode i previsokih temperatur a zraka. Nakon jaih kia vegetativni rast ponovo se pokree pa postoji opasnost da te mladice ne odrvene i ojaaju prije zime te stradaju od hladnoe. Pupovi u pazucima o KAKO ZATITITI VOKE OD HLADNOE @o listopadne voke kasno odbacuju lie u jesen, prskanje pet postotnom otopinom urej e dovest e do breg opadanja lia i ulaska voaka u zimsko mirovanj~J' \.Manji se broj s tabala moe zatititi tako da im se deblo i osnovne grane ujesen premau otopinom gaeno g vapna kojem se doda malo Slika 24. -Izgled zarasle rane nastale zbog oteenja voke od zimske hladnoe (m razopuc). 27

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA listova mladica mladih voaka i voaka koje se odlikuju jakim vegetativnim rastom bu de se u istoj vegetaciji. Iz njih se razvijaju prijevremene mladice (slika 25). o EMU OVISI VEGETATIVNI RAST Na vegetativni rast utjee velik broj im ben ika. Genetska obiljeja pojedinih voaka o dreuju velik broj svojstava vegetativnoga rasta poput: poetne snage rasta trajanja vegetativnoga rasta duljine trajanja mladenake dobi oblika kronje kuta grananja. Drugi imbenici vegetativnoga rasta uvjetovani su okolinom u kojoj voka raste. To s u mjeri klime, tla i primijenjenih uzgojnih mjera (obrada tla, zatita od bolesti i tetoina, rezidba itd). Nain i snaga rasta voke uvijek je rezultat zajednikoga djelo vanja svih navedenih imbenika. Tako, primjerice, orah moe izrasti u visoko i dugov jeno stablo, ali ako ga posadim o na neodgovarajuem tlu i na mjestu gdje e biti izl oeno loim klimatskim uvjetima i napadu bolesti i tetoina, dobit emo manje stablo koje bi se za nekoliko godina moglo osuiti. Pri sadnji vonjaka u vie redova, meuredne ra zmake treba prilagoditi visini voke kako ne bi dolo do zasjenjivanja redova. Slika 26. - Dominacija vrha trenje. Tri najgornja izbojka podjednako su razvijena , a ispod njih su samo svibanjske kitice. 28 Slika 25. - Preuranjene mladice.

~-------------------------------------------------------------------------------------------------. RAST VOAKA .j U uem meurednom razmaku visina voke mora biti manja, a u irem razmaku vea. Rabe li se podloge slabije bujnosti, visina e voke biti manja. Za voke sa snagom rasta izraeno m u vrhovima vrijede neka openita pravila po kojima se odvija vegetativni rast. ~ ih prikazuje crte 5. No ona nisu u potpunosti primjenjiva za voke sa snagom rasta izraenom u donjem dijelu (lijeska) , ali ipak mogu biti smjernica. Poznavanje ovi h pravila umnogome olakava rezidbu i omoguuje da se snaga rasta voke usmjeri u izbo jke koji su potrebni. Vjetiji e voari njihovom primjenom unaprijed predvidjeti snagu rasta pojedinog izbo jka i pravodobno reagirati kako bi dobili ono to su oekivali. a taj e nain smanjiti potrebu za rezidbom suvinih izbojaka i skratiti vrijeme do ulaska voke u rod. TO JE DOMINACIJA VRHA Snaga rasta veine voaka najveaje u gornjim dijelovima grana. Pupovi koji se nalaze na vrhu imaju najbolji poloaj s obzirom na osvjetljenje, dotok vode i mineralnih tvari, a u njima se stvaraju regulatori rasta koji silaznim tokovima putuju u nie dijelove izbojka i koe njihov rast (slika 26). Zbog toga esto donji pupovi na izbojku ne kreu u proljee pa se izbojak razgranjava samo u vrhu. Ta se pojava zove akrotonija ili dominacija vrha. Ona je nepoeljna jer ometa ravn omjerno obrastanje kronje i stvaranje velike rodne povrine pa je treba znati rezid bom obuzdati. GENERATIVNI RAST Generativni rast je rast i razvoj generativnih or gana (rodnih pupova, cvjetova i plodova). Prva i najvanija a) b) c) d) e) Crte 5. - Pravila vegetativnoga rasta voaka (zelena strelica oznaava granu koja jae raste; a) dvije grane jednake debljine i duljine koje rastu pod istim kutom i na laze se na istoj visini imaju jednaku snagu rasta, b) od dviju grana jednake deb ljine, ali nejednake duljine koje rastu pod istim kutom i nalaze se na istoj vis inijae raste dulja grana, c) od dviju granajednake debljine i duljine koje ne ras tu pod istim kutom i nalaze se na istoj visini jae raste grana koja ima otriji kut u odnosu na okomicu, d) od dviju grana jednake debljine i duljine koje rastu po d istim kutom, ali se ne nalaze na istoj visini jae raste grana koja se nalazi na veoj visini, e) od dviju grana nejednake debljine, ali iste duljine koje rastu p od istim kutom i nalaze se na istoj visini jae raste deblja grana, f) od dviju gr ana jednake debljine i duljine koje rastu pod istim kutom i nalaze se na istoj v isini jae raste grana koja ima vie razgranjenja). 29

CIJEPLJE ~E I REZIDBA VOAKA fenofaza generativnoga rasta jest faza zametanja rodnih pupova. Rezidbom voaka, i zmeu ostaloga, omoguuju se povoljniji uvjeti za zametanje rodnih pupova. Zbog toga je potrebno o ovoj fenofazi znati vie jer bez zametanja rodnih pupova nema rody.o sti. ZAMETANJE RODNIH PUPOVA Vrijeme nastupa fenofaze zametanja rodnih pupova svih voaka nije jednako. U veine voaka to je najee sredina ljeta. Vrijeme zametanja rodnih pupova i vrijeme cvatnje v eine voaka prikazuje tablica 2. Iz tablice 2. moe se zakljuiti da pogrena rezidba ugroava rodnost u tekuoj godini, al i i rodnost u sljedeoj godini ako se odstrane mladice na kojima bi se trebali zam etnuti rodni pupovi ili se izazove pretjerani vegetativni rast u vrijeme zametan ja ovih pupova. z poznavanje rodnih izbojaka, treba znati i o emu ovisi zametanje rodnih pupova voaka. uvodu poglavlja o rastu voaka napomenuto je da se rast mladi ce izametanje rodnih pupova nalaze u oprenom odnosu. Prema tome, ako voke pre bujn o rastu, ne mogu zametnuti puno rodnih pupova. Ako je, rodnih pak, vegetativni rast preslab, voke nee zametnuti puno rodnih pupova jer nemaju do voljno veliku lisnu povrinu koja bi fotosintezom stvorila asirnilate za zametanje rodnih pupova. Dakle, vano je regulirati vegetativni rast, a to se postie praviln om rezidbom. Sljedei imbenik koji djeluje na zametanje rodnih pupovajest svjetlost . Bez svjetlosti nema rasta biljke jer nema fotosinteze. Ranije je ve navedeno da list na koji padne manje od 30 % suneva svjetla ne moe stvoriti dovoljno asimilat a, stoga za voku predstavlja potroaa. Zbog toga slabo osvijetljeni dijelovi Tablica 2. - Poetak zametanja vrsta jabuka kruka dunja breskva marelica ljiva trenja vinja lijeska (m. rese) (. rese) orah (m. rese) (. cvjetovi) badem smokva (prvi ro d) smokva (drugi rod) kaki aktinidja pistachio .. pupova i vrijeme cvatnje voaka . .

rpnja sljedee proljee sljedee proljee isto proljee sljedee proljee sljedee proljee s proljee sljedee proljee sljedee proljee sljedea zima sljedea zima sljedee proljee s proljee sljedee proljee sljedee proljee ista sezona sljedee proljee sljedee proljee dee proljee od sredine svibnja do redine od poetka srpnja do poetka kolovoza proljee prije cvatnje od kraja lipnja do kraja srpnja poetak kolovoza --od kraja srpnja do sredine kolovoza poetak srpnja sredina srpnja svibanj od srp nja do rujna rano ljeto kasno ljeto od sredine kolovoza do sredine rujna kasno l jeto rano ljeto srpanj kasno ljeto kraj travnja -------------------------30

RAST VOAKA Slika 27. - Zametanje mjeovitih cvatnih pupovajabuke sa strane jednogodinjeg izboj ka gdje se uobiajeno nalazi vegetativni pup.

kronje propadaju, a voka postupno gubi rodnu povrinu. lAko se voke previe gnoje duinim gnojivima, slabije e se zametati rodni pupovi zbog pretjeranog rasta mladica i nj ihova meusobnog zasjenjivanj~ Stoga se duina gnojiva ne smiju pretjerano rabiti. \y oke koje imaju prevelik broj plodova slabo zameu rodne pupove jer ih u tome ometaj u hormoni (giberelini) koji se stvaraju u sjemenkama i iz plodova dolaze u pupov e. Zbog togaje potrebno prorijediti plodove i ostaviti ih onoliko koliko nee loe u tjecati na zametanje rodnih pupov~ Za jedan kg plodova jabuke potrebno je imati lisnu povrinu od pet m", odnosno na jedan bi plod trebal o doi 35-40 zdravih i dobro osvijetljenih listova. Trenja i vinja nemaju tekoa sa zam etanjem rodnih pupova jer njihovi plodovi dozrijevaju uglavnom prije nego nastup i ova fenofaza. Breskva takoer ne trpi od slabog zametanja rodnih pupova jer ima bujan vegetativni rast koji stvara dovoljno veliku povrinu lia. Zametanje rodnih pu pova ovisi i o starosti voke. Mlade, tek posaene voke slabije zameu rodne pupove jer se nalaze u mladenakoj dobi kada izgrauju svoju kronju pa se ne stvaraju rodni pup ovi. Kasnije, kada se postigne odgovarajui odnos volumena korijena i kronje, zapoinje zametanje rodnih pupova. Ono se sa starou voke postupno pojaava dok ne postigne vrhunac. Poetak zametanja rodnih pupova oznaava ulazak voke u doba rodnosti. Nakon toga ponovo opada jer voka ulazi u doba opadanja rodnosti, a zatim u doba starosti nakon koje slijedi kraj njezin a ivotnog ciklusa. Zbog toga rezidbu treba prilagoditi starosti voke kako bi se to vie skratilo mladenako doba i produilo doba rodnosti. Podloga takoer utjee na zametan je rodnih pupova. Voke cijepljene na slabo bujne vegetativne podloge poinju raati r anije nego one cijepljene na bujne podloge izrasle iz sjemena (sjemenjaci). Rezi dba mora biti usklaena i s podlogom pa je poznavanje njihovih svojstava rasta nuan preduvjet za pravilnu rezidbu. Oteenje listova bolestima i tetoinama loe utjee na zam etanje rodnih pupovajer voke gube lie paje fotosinteza slaba. Suvino je izvoditi rez idbu ako se ne obavi zatita od bolesti i tetoina,jer e rodnost ionako izostati. Rezi dba nije jedina mjera kojom se postie rodnost voke, ali je izuzetno vana. U vruim i sunim ljetima moe doi do zametanja rodnih pupova i na mjestima gdje bi obino bili sa mo vegetativni pupovi (slika 27). Iz takvih se pupova u proljee razviju cvjetovi. iali se slabije oplouju i daju plodove loije kakvoe od onih zametnutih iz cvjetova koji se nalaze na tipinim rodnim izbojcima. 31

CijEPLJENJE I REZIDBA VOAKA ZATO VOKE NE RAAJU

Postoje dvije vrste nerodnosti voaka: mladenaka ili poetna nerodnost i nerodnost u dobi rodnosti. Mladenaka ne rodnost uobiajena je pojava kojoj je uzrok juvenilni s tadij voaka koje su iznikle iz sjemena ili mladenako doba voaka razmnoenih vegetativ no. Juvenilni stadij sjemenjaka traje dulje od mladenakog doba vegetativno razmnoe nih voaka i u toj fazi voka jednostavno ne tvori hormone rasta koji su potrebni da se pokrene proces zametanja rodnih pupova. Voke u mladenakoj dobi mogu stvarati p otrebne regulatore rasta, ali ipak ne dolazi do zametanja rodnih pupovajer voka i zgrauje svoju kronju paje izraen vegetativni rast. Cijepljenje na slabo bujne veget ativne podloge, primjena sintetskih regula ora rasta, pinciranje i druge uzgojne mjere mogu skratiti mladenako doba i dovesti do ranijeg poetka rodnosti voke. Nero dnost u dobi rodnosti izazvana je poremetnjom uzametanju rodnih pupova ili probl emima u cvatnji i zametanju ploda (nedostatkom opraivaa, uestalim kiama u cvatnji, n efunkcionalnou tuka i sl., oteenjima od mraza, napadom bolesti itetoina). amalim okun ma voari esto zbog nedostatka prostora posade samo jedno stablo jabuke, kruke ili n eke druge voke koje redovito cvate, a ne donosi plodove jer nema odgovarajueg opra ivaa. Sve

su sorte jabuke i kruke stranooplodne i trebaju biti opraene polenom druge sorte d a bi donijele plod. eke sorte jabuke i kruke imaju slabo klijav polen pa ne mogu biti dobri opraivai. Od dobrog se opraivaa trai da ima puno polena dobre klijavosti, da cvate u isto vrijeme kada i sorta koju treba opraiti, da osigurava dobro zamet anje plodova opraene sorte i da ima plodove dobre kakvoe. Problem se nedostatka op raivaa moe rijeiti tako da ga se ucijepi u kronju voke koju treba opraiti kako bi se o igurao polen za oplodnju. Ako je susjed posadio drugu sortu iji polen moe oploditi nau sortu, problem emo rijeiti. No, bolje je imati dva ili tri opraivaa pa u pojedin im godinama nee doi do odstupanja u vremenu cvatnje ili izostanku cvatnje opraivaa i neemo ostati bez plodova. Samooplodne se sorte mogu oploditi svojim polenorn pa ne trebaju imati opraivaa u svojoj blizini. Da bismo dobili ukusne plodove aktinid ije, moramo imati "ensku" biljku, odnosno sortu na kojoj e se razviti plodovi, i " muku" biljku koja e osigurati polen za opodnju. U posebnome dijelu knjige nalaze s e podaci o obiljejima pojedine voke s obzirom na oplodnju paje prije sadnje potreb no prouiti taj dio kako bismo znali moramo li ili ne osigurati opraivae. Proljetni mraz moe otetiti cvjetove ili zametnute plodove pa voka ostaje bez roda. eotvoreni su cvjetovi neto otporniji na mraz, a najneotporniji su tek zametnuti plodovi. Ako se nalazimo u podruju gdje se esto ja vlja proljetni mraz, poeljno je ne saditi voke koje cvatu u to vrijeme. Dodatnu zat itu od mraza moe pruiti sadnja uza zid kue. Manje se voke mogu prekriti agrilom ili nekim drugim materijalom kako bismo ih za titili od mraza. Bolesti i tetoine takoer mogu unititi cvjetove ili plodove u razvoju pa voke nee roditi. To se esto dogaa sa lj ivama koje napadne ljivina osica ili jabukama koje stradaju od prve generacije ja bunog savijaa. Voke je tada potrebno pravilno zatititi, pri emu se ponekad rabe i kem ijska sredstva. O njihovoj se uporabi treba posavjetovati sa strunjacima i rabiti ih samo prema napucima koji su uz njih priloeni. estruna rezidba sigurno dovodi d o nerodnosti jer se odstranjuju rodni pupovi pa voka ne cvate premda je zametanje rodnih pupova bilo dobro. Ako nismo sigurni da znamo to radimo ili ako sumnjamo u znanje onoga tko obavlja rezidbu, bolje je ostaviti voku neorezanu nego rezidbu obaviti nestruno pa voku "obrati" jo prije cvatnje. Pretjerana gnojidba duinim gnoji vima pojaava vegetativni rast i smanjuje tvorbu rodnih pupova paje rodnost manja. Gnojidba voaka znatno se razlikuje od gnojidbe drugih kultura paje o tome potreb no potraiti savjet strunjaka ili pronai naputke u voarskoj literaturi. 32

RAST VOAKA Crte 6. - Prorjeivanjem plodova smanjuje se broj plodova na voki, ali se poveava njihova krupnoa pa nema sm anjenja priroda. TO JE NAIZMJENINA RODNOST U uzgoju voaka na okunici esto se dogodi da se u jednoj godini na voki zametne velik broj plodova, a sljedee godine ta voka slabo rodi ili ak potpuno ostane bez plodov a. Ljudi tada kau da se voke "odmaraju" od prevelikog roda u prethodnoj godini. U sljedeoj godini ponovo mogu roditi, a zatim opet slijedi nerodna godina. Takav sl ijed e se, vie - manje, ponavljati ne poduzme li se to. Voke su zapravo ule u stanje naizmjenine rodnosti. U naizmjeninu rodnost mogu ui i voke u suvremenim vonjacima gdj e o njima brinu strunjaci jer je ona dijelom i genetski uvjetovana. Razlikaje jed ino u tome to se li suvremenim vonjacima naizmjenina rodnost nastoji sprijeiti i prije nego to se pojavi, a ako se i pojavi, voari prilagouju tehnologiju uzgoja kako bi voke to prije izale iz stanja naizmjenine rodnosti. TO UZROKUJE NAIZMJENINU RODNOST Da bismo postigli bolju i redovitu rodnost voaka, moramo poznavati uzroke naizmje nine rodnosti. Uzroci naizmjenine rodnosti dijele se u tri osnovne skupine. 1. Gen etski uzroci Naizmjeninoj rodnosti sklonije su starije sorte voaka, pogotovo kada se uzgajaju na bujnim podlogama. Bujne podloge pogoduju pojavi naizmjenine rodnos ti jer potiu vegetativni rast. 2. Ekoloki uzroci Pojava mraza ili tue u vrijeme cvatnje moe izazvati naizmjeninu ro dnost jer dolazi do oteenja cvjetova ili unitenja lisne povrine pa voka ne moe zametnu ti plodove ili rodne pupove .: Ako se u istoj godini dogode i mraz u vrijeme cva tnje i tua u fenofazi zametanja rodnih pupova, rodnost izostaje i u tekuoj i u slj edeoj vegetaciji. Takve e voke biti trajno ugroene ako ih se pravilno ne njeguje. 3. Tehnoloki uzroci Prevelik broj zametnutih plodova uzima puno hraniva i asmilata za rast i razvojJ>aih nema dovoljno za rast mladica i zametanje rodnih pupova. U sjemenkama se nalaze biljni hormoni - giberelini koji tijekom 33

CI]EPLJE~E I REZIDBA VOAKA razvoja sjemenke i rasta ploda izlaze u rodne izbojke i ometaju zametanje rodnih pupova. Ako voka ima puno plodova, poveat e e i koncentracija giberelina pa e voka z ametnuti manje rodnih pupova. Preslab vegetativni rast ne stvara dovoljno veliku lisnu povrinu i pridonosi slabijem zametanju rodnih pupova. edostatak, ali i viak , pojedinih biljnih hraniva moe takoer izazvati nerodnost. zrok nerodnosti stranoo plodnih voaka moe biti i nepostojanje odgovarajueg opraivaa to je opisano ranije. aizm jeninu rodnost moe izazvati i napad neke bolesti ili tetoina koji uniti cvjetove ili plodove, ili pak toliko oteti lisnu povrinu da izostaje zametanje rodnih pupova. Primjerice, ljiviBistrici u vrijeme zametanja plodova ljivina osica uniti velik bro j plodova, a ono to ostane dokraji virus arke zbog kojeg opada ju pred samu berbu. KAKO SMANJITI NAIZMJENINU RODNOST

Iz prethodnog je teksta vidljivo da su uzroci naizmjenine rodnosti viestruki pa pr ema tome ni rjeenje ne moe biti jednostavno. Na alost, nema tog arobnog tapia kojim mo mo odstraniti naizmjeninu rodno t voaka. U smanjenju naizmjenine rodnosti treba raz miljati pri sadnji. Prije sadnje treba razmisliti o tome koje vrste i sorte moemo uzgajati s obzirom na dostupan prostor u vrtu, a zatim i s obzirom na obiljeja tla i klime. Pravilnim uzgojem i njegom postie se bolja ravnotea rasta i rodnosti pa e pojava na izmjenine rodnosti biti manja. Treba odabrati sorte koje su manje sklone naizmjen inoj rodnosti. Suvremene sorte voaka uglavnom su manje sklone ovoj pojavi. Kada se biraju podloge, treba uzeti, ako je mogue, vegetativno razmnoene slabo bujne podl oge zato to one dodatno smanjuju pojavu naizmjenine rodnosti. Postoji jo jedan zahv at koji se moe poduzeti kako bi se smanjila naizrnjenina rodnost. To je prorjeivanj e suvinih plodova. Amaterskim se voarima moe preporuiti Slika 28. - Izgled zametnutih plodova u gronjijabuke 34 prije prorjeivanja.

RAST VOAKA runo prorjeivanje plodova kao jednostavan i djelotvoran nain smanjenja naizmjenine r odnosti. Treba naglasiti daje suvian svaki strah da emo odstranjivanjem dijela plo dova izgubiti na prirodu. Upravo suprotno. Ako se prorjeivanje plodova provede do voljno rano i na odgovarajui nain, dobit e sejednak prirod kao i bez prorjeivanja, a li e plodovi biti krupniji i atraktivniji (Crte 6). Prorjeivanje plodova najee se obav lja na jabukama, krukama i breskvama, a rjee na drugim vokama. Meutim, cilj prorjeiva nja plodova bresaka nije smanjenje naizmjenine rodnosti,jer ova vrsta nema tih po tekoa, nego je cilj dobiti bolje i krupnije plodove. Prorjeivanje plodova drugih voa ka obavlja se rjee, premda e i na njima u pojedinim situacijama biti potrebno sman jiti broj zametnutih plodova ako doe do znaajne poremetnje rasta i rodnosti iz bil o kojeg razloga. Plodovi se prorjeuju kada ponu rasti. to se prorjeivanje ranije oba vi to e ostavljeni plodovi biti vei. To je zato to odstranjivanjem suvinih plodova o staje vie asimilata za ovaj zahtjevan proces u preostalim plodovima. Osim toga, i stvaranje hormona giberelina u sjemenkama jezgriavih voaka zapoinje otprilike etrde setak dana iza oplodnje pa do tada treba odstraniti viak zametnutih plodova kako bi se iskljuio negativan utjecaj prevelike koncentracije ovog regulatora rasta na zametanje rodnih pupova. Zato prorjeivanje plodova jabuka i kruaka treba obaviti u roku od mjesec dana nakon cvatnje. To se radi tako da se karama ili utipavanjem peteljke iz gronje odstrane svi plodovi osi m jednog najveeg (slike 28 i 29). Naravno, ako je ovaj napadnut nekom boleu ili tetn ikom, umjesto njega odabrat emo drugi najbolji plod. Ako je cvatnja slabija, treb a ostaviti i do dva ploda po gronji da se nadomjesti manjak zbog slabe cvatnje. Prorjeivanje se plodova bresaka obavlja kada su plodovi promjera otprilike dvades etak mm. Na jednoj se mjeovitoj rodnoj ibi na svakih desetak ili petnaestak cm ost avlja po jedan plod, a ostale se otrgne. Kao korisno "mjerilo" za odreivanje potr ebnog razmaka moe posluiti i aka. Na mladim vokama, iju kronju tek oblikujemo, mora biti manji broj plodova. Voke cije pljene na slabo bujnim vegetativnim podlogama rano poinju raati, a ponekad se dogo di da zametnu vie plodova nego to ih mogu prehraniti. Zato treba procijeniti kolik o plodova moe ostati na voki, a da se ne ugrozi vegetativni rast koji je u ovom ra zdoblju potreban kako bi se to prije oblikovala kronja. Bolje je ostaviti manje ne go vie plodova. Postupno emo stei dovoljno iskustva sa svojim vokama kako bismo tono znali kada treba prorijediti plodove i koliko ih mora ostati na voki da bismo dob ili krupne i lijepe plodove na koje emo biti ponosni. Slika 29. - Nakon prorjeivanja ostaje samo najbolji plod u gronji. 35

CijEPLJENJE I REZIDBA VOAKA ,/ PODLOGE ZA VOCKE odloga je dio voke na koji se cijepi plemka kako bi se postigla odgovarajua bujnos t i rodnost. Kod cijepljenih voaka podloga daje korijen ijedan dio debla (crte 7). Ima primjera kada, uz podlogu i plemku, voku ini i meupodloga koja se cijepi na po dlogu kako bi se odstranila nepodudarnost podloge i plemke (slika 30) ili kako b i se postiglo uspravno i vrsto deblo. Takva se voka sastoji od triju dijelova. Pre ma nainu razmnoavanja, razlikuju se generativne i vegetativne podloge. Generativne podloge razmnoene su iz sjemena i imaju neujednaena genetska obiljejajer su nastal e oplodnjom. Vegetativne podloge razmnoavaju se nekim od vegetativnih naina razmnoa vanja (nagrtanjem, poloenicarna i sl., a u novije vrijeme i razmnoavanjem "in vitr o") pa imaju ujednaena genetska obiljeja. Stoga cijepljenje na vegetativno razmnoen u podlogu daje voku s poznatim obiljejima rasta, rodnosti i kakvoe plodova. Generat ivne se podloge rabe samo za one voke za koje se rijetko rabe vegetativne podloge , primjerice za orah. vegetativnih podloga za jabuku. Vegetativne podloge za ostale voke razvile su se Vjeruje se daje uporaba uglavnom u posljednjih podloga u voarstvu stara osamdeset ak godina. barem 2000 godina. Postoje literaturi emo pronai pisani dokazi da su st ari Grci razna imena podloga koja, u oko 323. godine prije Krista usporedbi s im enima sorata, rabili razliite podloge za uzgoj nisu odve matovita. esto voaka. Prve s u podloge bile emo pronai samo oznaku kao to su, primjerice, MM 106, PiKu 420A i sl . Radi se o kratici koja dolazi najee od naziva instituta gdje je provedena selekci ja, a brojana oznaka dolazi od ifre koju je ta podloga nosila u i traivanjima. arav no, ima i izuzetaka, kao to u podloge Paradox, Fereley, Yaspi i sl. To je zbog to ga to je podloga vana za uzgoj voa, ali ne i za prodaju plodova. Kupca ne zanima na kojoj je podlozi cijepljena odreena orta nego kakve je kakvoe. injenicaje da se voe kupuje oima, alije vano i privlano ime. Zbog toga davanje takvih imena Crte 7. - Ci jepljena voka sastoji se od podloge, koja daje korijen, sortama doprinosi njihovo j malog dijela debla (smee) i plemke, koja izgrauje ostatak debla i prodaji na tritu . kronju (zeleno). . uzgoj ene iz sjemena uzeta ispod stabala koja su rasla u nep osrednoj okolici mjesta gdje se najeravao posaditi vonjak. Uglavnom su se za poje dine voke rabile podloge koje su botaniki pripadale istome rodu ili vrsti. Tako je bilo sve do sredine 19. stoljea kadaje poela uporaba prvih P UPORABA PODLOGA KROZ POVIJEST 36

PODLOGE ZA VOKE jo poneko, ova su najvanija. Oplemenjivaki rad na stvaranju novih i boljih podloga ni danas ne prestaje. Tako je stvoreno vie slabo bujnih podloga za trenju koje omo guuju sadnju 1000 i vie voaka po hektaru, to je do prije dvadesetak godina bilo neza mislivo. o EMU PODLOGE OVISI ODABIR Slika 30. - Okulirani pup kruke sorte Williams (Viljamovka) na meupodlozi Beurr Hsr dy (Gelertova) cijepljene na dunji. ZATO SE RABE PODLOGE Cijepljenjem na odreenu podlogu voka ima odgovarajuu bujnost, rodnost, prilagodljiv a je razliitim klimatskim uvjetima i vrstama tla, otporna je na bolesti i tetoine k oji se nalaze u tlu. Neke se voke teko ukorjenjuju pa ih se ne moe uzgajati bez cij epljenja na neku podlogu. Uporabom podloge moe se mijenjati nain uzgoja neke voke. Lijeska i ribiz prirodno rastu kao grmovi ako ih se uzgaja na vlastitom korijenu , no ako se lijeska cijepi na medvjeu lijesku, a ribiz na zlatni ribiz, moe ih se uzgajati u obliku stabla. Nema ni jedne podloge koja bi potpuno zadovoljila sve zahtjeve koji se pred nju postavljaju paje to razlog zbog kojeg postoji vie podloga za jednu voku. Kada bi p ostojala idealna podloga, morala bi imati sljedea obiljeja: podudarnost sa svim so rtama slabu bujnost poticati rani ulazak u rod i dobru rodnost cijepljene sorte ne tjeranje izdanaka dobro ukorjenjivanje prilagodljivost na razliite tipove tla otpornost na bolesti i tetoine koji se nalaze u tlu. Premda bi se navedenim obiljej ima moglo pridruiti Kada imamo vie podloga za jednu voku, moemo odabrati onu koja najbolje odgovara kli matskim uvjetima i vrsti tla. Tako, primjerice, vinogradarska breskva moe biti do bra podloga na tlu u kojemu nema previe fizioloki aktivnog vapna, ali ne i na tlu gdje je njegova razina visoka. Drugi vaan im benik pri izboru podloge jest njezino djelovanje na bujnost voke. Ako elimo posaditi nekoliko voaka na maloj okunici, nij e svejedno koliko e one narasti. Zbog toga se za sadnju na malom prostoru odabiru podloge slabe do srednje bujnosti, a izbjegavaju bujne podloge kao to su sjemenj aci. Izbor podloge treba uskladiti s razinom znanja i vremenom koje elimo posveti ti njezi voaka. Podloga slabe bujnosti omoguuje uporabu uzgojnih oblika koji trae v ie njege, ali za uzvrat prua dobar prirod na maloj povrini i berbu bez uporabe ljes tava. Bujni sjemenjaci osiguravaju dobar rast u loijim uvjetima, a njega se svodi na prorjeivanje pregustih dijelova kronje svakih 37

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA nekoliko godina. Loa strana tog izbora jest sadnja na velikom razmaku, vea sklonos t voke naizmjeninoj rodnosti, berba uz pomo ljestava i slabija mogunost zatite od bol esti i tetoina. Veje ranije reeno da idealne podloge nema, pa zato moramo prvo dobro promisliti to od voke elimo dobiti te prema tome odabrati odgovarajuu podlogu. PODUDARNOST PODLOGE I PLEMKE Cijepljenje najbolje uspijeva kada podloga i plemka pripadaju istoj vrsti. Tako se bez potekoa moe cijepiti jedna sorta jabuke na drugu sortu jabuke, jedna sorta kruke na drugu sortu kruke itd. Cijepljenje plemke jedne vrste voke na podlogu drug e vrste ne uspijeva ako meu njima ne postoji podudarnost. Podudarnost se, prema t ome, moe opisati kao sposobnost podloge i plemke da nakon cijepljenja dobro srast u i tvore voku koja ima zadovoljavajui rast i rodnost. Kada podloga nije podudarna splemkom, javljaju se simptomi koji se razlikuju ovisno o tome koliki je stupan j nepodudarnosti. Kada su podloga i plemka nepodudarne, na mjestu cijepljenja ne stvaraju se provodni snopovi, nego umjesto njih nastaje zrakasto tkivo koje sla bo odrvenjava. Zbog togaje oteano protjecanje vode, mineralnih i organskih tvari iz podloge u plemku i obratno pa se plemka sui. Do nepodudarnosti najee dolazi kada se cijepljenjem pokuavaju spojiti dvije potpuno razliite vrste. Primjerice, nije mogue uspjeno cijepiti jabuku na lim un. Meutim, postoje izuzeci. Dunjaje dobra podloga za kruku sorte Beurr Hardy (Gele rt), ali veina ostalih sorata kruke nije dovoljno podudarna s dunjom. Meu njima se nalazi i "kraljica" kruaka, odnosno sorta Williams (Viljamovka). Unato slaboj podu darnosti velikog broja sorata kruke s dunjom, voari se ne odriu ove podloge. Proble mu nepodudarnosti doskoili su Slika 31. - Trolisna narana. 38

PODLOGE ZA VOKE uporabom podudarnih sorata kao posrednika ili meupodloge koja se umee izmeu dunje i nepodudarne sorte. eli li se na dunji uzgajati neka s njome nepodudarna sorta kruk e, prvo se na dunju mora cijepiti podudarna sorta (meupodloga) , a zatim na nju n epodudarna sorta (slika 30). To je tzv.dvostruko cijepljenje. Trolisna se narana (slika 31) uspjeno rabi kao podloga za agrume premda se radi o listopadnoj vrsti iz drugog roda, za razliku od agruma koji su zimzelene voke. Ponekad nije svejedn o koja se vrsta uzima za podlogu a koja za plemku. Ranije je spomenuto da se dun ja uspjeno rabi kao podloga za kruku, ali ako se na kruku pokua cijepiti dunja nee bi ti uspjeha. Sorta ljive Beauty zadovoljavajue je podudarna s bademom, ali sorta Sa nta Rosa nije. Trenja nije podudarna podloga za vinju, ali na vinju se moe cijepiti trenja. Cijepljenje kruaka sorata D 'Anjou i Williams (Viljamovka) na podlogu Pyru s betulaefolia daje voku koja dobro raste i raa, ali plodovi pate od crnjenja ake pa se ova podloga ne rabi za te sorte. Modaje najgora vrsta nepodudarnosti ona kada se plemka primi i dobro raste dugo godina, a zatim iznenada doe do suenja ili lom a na cijepljenome mjestu. Takva se pojava zove remanencija ili podmukla nepoduda rnost. Javlja se, primjerice, kada se europski orah cijepi na ameriki crni orah. Takva voka moe ivjeti i tridesetak godina, a zatim iznenada doe

KAKO JE MOGUE PREPOZNATI NEPODUDARNOST PODLOGE I PLEMKE Postoji vie vanjskih znako va po kojima se moe prepoznati nepodudarnost podloge i plemke. Oit znak nepodudarn osti jest slab primitak plemki, a zadovoljeni su svidrugi uvjeti za cijepljenje. Drugi znak nepodudarnosti jest pucanje na mjestu cijepljenja, pri emu je prijelo m relativno gladak i ravan, a ne grub i isprekidan. Postoje i drugi znakovi nepo dudarnosti koje je tee sa sigurnou prepoznati jer se slini znakovi mogu javiti i zbo g drugih problema u rastu voaka kao to su nedostatak hraniva ili napad bolesti itet oina. Primjerice, moe doi do uenja i preranog opadanja lia. Vegetativni rast slabi, mn ge mladice odumiru, a voka ima slabu kondiciju. Iz podloge moe potjerati velik bro j korijenovih izdanaka. Ponekad se kao znak nepodudarnosti javljaju velike razli ke u rastu podloge ili plemke (slika 33). Slika 32. - Guka na mjestu cijepljenja (jabuka na podlozi Mg) . do pucanja na spojnome mjestu podloge i plemke. Pojedini biljni virusi i mikopla zme mogu utjecati na podudarnost podloge i plemke pa je stoga za cijepljenje vano rabiti samo zdrave i provjerene podloge i plemke. Na alost, voke zaraene ovim uzron icima bolesti esto ne pokazuju jasne simptome pa se bez sloenih testova ne moe znat i je li voka zdrava ili ne. Neke podloge pokazuju blagu nepodudarnost s pojedinim sortama pa se na mjestu cijepljenja javlja "guka" ili zadebljanje (slika 32), a li nema potekoa s uzgojem. Zbog blage nepodudarnosti smanjuje se bujnost, a pobolja va se rodnost i kakvoa plodova. Takvaje, primjerice, podloga M9 (ili popularna de vetka) zajabuku. Blaga nepodudarnost naziva se hortikulturna nepodudarnost i zap ravo je poeljna. Slika 33. - Velika razlika u rastu podloge i plemke kao znak nepodudarnosti i uz rok pucanja voke na mjestu cijepljenja. 39

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA CIJEPLJENJE ijepljenje je postupak spajanja podloge i plemke koje nakon sraivanja tvore jedins tvenu voku (crte 7, str. 36). Kakoje pojam podloge opisan u prethodnom poglavlju, treba objasniti pojam plemke. Plemka je onaj dio voke koji se cijepi na podlogu k ako bi se iz nje uzgojila kronja i dobili plodovi. Ovisno o nainu cijepljenja, ple mka moe biti dio izbojka ili samo jedan pup. Cijepljenjem ne dolazi ni do kakvih genetskih promjena podloge ili plemke paje cijepljenje takoer i nain vegetativnog razmnoavanja voaka kojim se proizvode sadnice svih voaka koje se ne uzgajaju na vla stitom korijenu iz bilo kojeg razloga. Cijepljenje je vrlo stara vjetina. Poznava li su gajo tari Kinezi, za to postoje dokazi koji datiraju iz 1560. godine prije K rista. Aristotel i Teofrastus u svojim djelima iscrpno opisuju cijepljenje. O ci jepljenju se govori i u Bibliji u Poslanici Rimljanima gdje apostol Pavao spomin je cijepljenje "dobre" na "divlju" maslinu. Vjetina cijepljenja pravi procvat doiv ljava u renesansi kada su u vrtove europskih vladara dole mnoge egzotine biljke ko je su se morale razmnoavati na ovaj nain. U 18. stoljeu poinje se iscrpnije prouavati cijepljenje, a Thoun 182l. godine opisuje ak 119 razliitih naina. Zanimjivo je da se mnogi naini cijepljenja, koji se rabe i danas, nisu puno promijenili u odnosu na to kako ih je opisivala voarska i vrtlarska literatura od prije stotinjak godi na. slabije bujnosti, to je jo jedan od razloga za cijepljenje. Druge prednosti uporab e podloga u voarstvu opisane su u poglavlju o podlogama. Ponekad se dogodi daje k orijen ili deblo voke oteeno te je potrebno popraviti nastalu tetu pri emu mogu pomoi cijepljenje na most ili ucjepljivanje sjemenjaka ili izdanaka podloge u de blo. alata nema ni zanata! Zbog toga, uz dobru volju i vjetinu koja se moe stei jedino s trpljivim vjebanjern, za cijepljenje je potreban odgovarajui pribor. Cjepljarski n o (slika 34) osnovni je pribor za cijepljenje. e treba aliti novaca za dobar no s ot ricom (slika 35) napravljenom od elika vrhunske kakvoe koja e dugo biti otra. Postoj i vie vrsta cjepljarskih noeva. Razlikuju se u izvedbi jezica koji slui za odizanje kore s podloge kako bi se lake ubacila plemka. eki modeli C ZATO CIJEPITI VOKE Kada bi se voke uzgajale iz sjemena, imale bi neujednaena obiljeja koja se ne bi mo gla predvidjeti. Uz to, potrebno im je vie vremena da dou u rod jer svakisjemenjak mora proi juvenilni stadij. Da bi se izbjegli navedeni nedostaci uzgoja voaka iz sjemena, rabi se cijepljenje kojim se ~erno prenose obiljeja roditelja na potomst vo. Pri tome je roditelj samo jedan, odnosno ona voka od koje se uzima plemka. Ci jepljenjem se od jedne voke moe dobiti velik broj istovrsnih potomaka (klonova) . Voke od kojih se uzimaju plemke stadijski su zrele pa zato cijepljene voke ranije prorode od onih koje su uzgojene iz sjemena. Ranijem raanju i veoj rodnosti doprin osi i uporaba podloga 40 PRIBOR ZA CIJEPLJE [JE Kao i za rezidbu, i za cijepljenje vrijedi izreka: Bez Slika 34. - Cjepljarski no.

CIJEPLJENJE Slika 35. - Otrica cjepljarskog noa. jer su prekratke i ne mogu dobro stegnuti cijepljeno mjesto. Tada za vezivanje s lui buir ili elastina traka koja se rabi u odjei. Moe se uporabiti i PVC folija kojom se u mesnicama omata meso ili ak ljepljiva izolirajua vrpca kojom se slue elektriar i. Od svega navedenog buir je najpogodniji jer se njime lako radi i vrsto vee cijep ljeno mjesto. Nakon to se plemka primi i cijepljeno mjesto sraste, sva se veziva, osim cjepljarskih gumica, moraju zarezati i otpustiti kako ne bi dolo do usijeca nja veziva u tkivo voke. JE LI SVEJEDNO NA KOJ OJ SE VISINI CIJEPI VOKA Slika 36. - Dvije vrste cjepljarskih noeva: gornji imajeziac za odizanje kore supr otno od otrice, a donji imajeziac na vrhu otrice. imaju jeziac na vrhu otrice, a drug i pak imaju poseban jeziac na kraju drke, nasuprot otrici (slika 36). Treba napomen uti da su cjepljarski noevi zbog svoje otrine opasni pa radei njima treba biti vrlo oprezan kako ne bi dolo do ozljede. Takoer ih treba drati na sigurnome mjestu dalj e od djece. adalje, za cijepljenje je potreban pribor za vezanje i cjepljarski v osak kojim se cijepljeno mjesto zatiuje od isuivanja. U prolosti se za vezivanje rab io prirodan materijal kao to je rafija, a danas se uglavnom rabe razliite vrste cj epljarskih gumica (slika 37). Njima se vezivanje obavlja brzo i jednostavno i ne mora ih se skidati s voke nego same otpadnu. Idealne su za okuliranje, ali za ci jepljenje debljih podloga nisu pogodne U poglavlju o podlogama navedeno je da se uporabom odgovarajue podloge djeluje na bujnost voke. Uz podlogu, na bujnost voke djeluje i visina na koju se cijepi plemka. to je visina cijepljenja vea, to Slika 37. - Cjepljarske gumice. 41

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA je izraenije djelovanje podloge na bujnost. Zbog toga se danas uglavnom cijepi na visini od 25 cm od razine tla kako bi podloga to jae utjecala na voku. Ranije se c ijepilo na 10 - 15 cm od razine tla. Ako se na slabo bujnu podlogu cijepi plemka na visini veoj od 25 cm, mogla bi se smanjiti rodnost zbog slabog vegetativnog r asta koji onemoguuje obnovu rodnih izbojaka. U Sjedinjenim Amerikim Dravama znanstv enici su otkrili da u stabla ljive cijepljena na podlogu Myrobalana 29C na visini od 90 cm od razine tla rjee obolijevala od bakterijskog raka nego ona cijepljena na 15 i 50 cm. Imala su i vei vegetativni rast. Iz ovog se primjera vidi da cije pljenje na veu visinu, uz djelovanje na bujnost, moe djelovati na otpornost voke pr ema bolestima. Marelica, primjerice, esto pati od padavice ili apopleksije, odnos no iznenadnog suenja i propadanja stabla. Ovoj se pojavi jo uvijek ne moe utvrditi toan uzrok, ali iskustva su pokazala da na njezinu pojavu takoer utjee vrsta podlo ge i visina cijepljenja. Apopleksija je rjea na stablima cijepljenima na bijelolji vu na visini od 80 do 100 cm. elimo li sami uzgojiti marelicu za svoju okunicu, moe mo pokuati na navedeni nain. V VANO Uvjeti za cijepljenje: podudarnost podloge i plemke ist pribor prikladan nain cijepljenja odgovarajue stanje podloge i plemke pravilno postavljena plemka pokla panje kambijalnog tkiva podloge i plemke odgovarajua temperatura i vlaga zatita ci jepljenog mjesta od isuivanja. podloge i plemke kojaje ranije iscrpno opisana u p oglavlju o podlogama. Drugi je uvjet nain cijepljenja. Sve se voke ne cijepe na is ti nain. J ezgriave se voke mogu cijepiti najjednostavnijim nainima. Za razliku od n jih, kotiave je voke tee cijepiti jer je potrebno paziti na kakvou izvoenja postupka. adalje, vanaje i vjetina kojom se cijepi. Cijepljenje ne polazi svakome za rukom, i svaki cjepljar ima neke svoje male tajne koje nerado dijeli s drugima. ekome j edan nain cijepljenja ide bolje od drugoga pa nije pretjerano rei da naina cijeplje nja ima onoliko koliko ima i cjepljara. ovoj e knjizi biti opisani naini cijepljen ja koje e, uz malo vjebe i volje, moi svladati svaki amaterski voar. Sljedei uvjet je st poklapanje kambijalnog tkiva podloge i plemke kako bi EMU OVISI C:gEPLJE [JA o SPJEH Uspjeh cijepljenja ovisi o nekoliko uvjeta. Prvi je uvjet za u pjeno cijepjenje m eusobna podudarnost 42 sraivanje bilo to potpunije. To je osobito vano za neke naine cijepljenja kao to je en glesko spajanje. e pazimo li na dobro poklapanje kambijalnog tkiva, ne moemo oekiv ati dobar uspjeh. ita manje nisu bitni ni istoa i otrina pribora za cijepljenje. Neis t i tup no e to je glavni razlog neu pjeha zbog prljanja i infekcije cijepljenog m jesta razliitim uzronicima biljnih bolesti te nagnjeenja tkiva to dovodi do slabog z araivanja cijepa ili njegova propadanja. porabom zaraenih podloga ili plemki lako s e Viremnogi uzronici biljnih bolesti pa je potrebno rabiti samo zdrave podloge i plemke. Za sve naine cijepljenja potrebno je paziti na polaritet podloge i plemke . Plemka mora biti postavljena na podlogu tako daje njezin gornji kraj postavlje n prema gore, a donji kraj prema podlozi. Da bi cijepljenje bilo uspjeno, potrebn o gaje obavljati u vrijeme kada su najpovoljniji uvjeti za sraivanje podloge i ple mke. Za stvaranje kalusnog tkiva neophodnog za sraivanje potrebna je odgovarajua te m peratura zraka i koliina vode u biljci. Premda se neki naini cijepljenja mogu ob avljati prije kretanja vegetacije, bolje je voke cijepiti u razdoblju vegetacije. Suvremeni rasadnici imaju opremu i uvjete za izvoenje cijepljenja u kontroliran im uvjetima okoline, znanja i iskustvo paje njihov izbor vremena i naina cijeplje nja

CIJEPLJE IJE iri nego to ga imaju amaterski voari. Gubitak vlage i slab kontakt podloge i plemke takoer su jedan od razloga neuspjeha cijepljenja. Mjesto cijepljenja obvezno se povezuje cjepljarskom gumicom ili drugim priborom za vezivanje. Kod onih naina ci jepljenja gdje se prave vee rane na podlozi ili plemci, obvezno se mora rabiti i voarski vosak kako bi se sprijeilo isuivanje. PRECJEPLJIVANJE VOAKA esto na okunici imamo voke s kojima nismo zadovoljni. Ili smo kupili sorte koje se ne mogu uspjeno uzgajati u naem klimatu ili, pak, sorte iji nam se plod ne svia. Ili imamo voke samo jedne sorte koje cvatu, ane rode jer nemaju odgovarajueg opraivaa. Umjesto krenja tih voaka i sadnje novih, moemo uporabiti precjepljivanje. Budui da s e kronja precijepljenih voaka, uz pravilnu njegu, brzo obnavlja, takve se sorte mo gu brzo zamijeniti boljima. Smatra se da je mogue precjepljivati voke stare 10 - 2 0 godina, no ima primjera kada su uspjeno precijepljena i starija stabla . . Prec jepljivanje se rabi i u suvremenim vonjacima kada odreena sorta izae "iz mode", odn osno slabo se prodaje, a pojavi se nova gospodarski isplativa sorta. Ako su stab la u dobroj kondiciji, precjepljivanje je umnogome jeftiniji nain zamjene sorte, nego sadnja novog vonjaka. Crte 8. - Priprema voke za precjepljivanje. Oznaena su mjesta gdje treba skratiti g rane. Crte 9. - Izgled pripremljene voke za precjepljivanje. Tanje grane ostaju kako bi pomogle sraivanju plemki, nakon ega se odstranjuju. 43

CI]EPLJE [JE I REZIDBA VOAKA Voku se prije precjepljivanja mora pripremiti tako da joj se sve osnovne grane sk rate za otprilike dvije treine. Gornje se grane skrate jae, a donje slabije, kako bi kronja zadrala stoast oblik (crtei 8 i 9). Ovakav nain precjepljivanja primjenjuje se kada se eli u potpunosti zamijeniti jednu sortu drugom. Meutim, ako samo elimo dodati sortu opraiva, nije potrebno precjepljivati sve grane, nego se to moe uiniti na amo nekoliko grana u kronji. Rane treba zagladiti voarskim noem (hipom) te obavi ti cijepljenje nainom "pod koru" ili nekim drugim nainom koji je pogodan za cijepl jenje kada je podloga deblja od plemke. Tanje se grane mogu privremeno ostaviti na kronji kako bi njihovo lie osiguralo asimilate potrebne za razvoj mladica iz ple mki. Kada se razviju grane iz nacijepljenih plemki, ove se grane iz stare kronje odstrane. tijekom uvanja pa, na alost, nisu za uporabu. ajbolje vrijeme uzimanja plemki jest desetak dana nakon opadanja lia. Vano je da se plemke uzimaju s potpuno zdravih st abala odgovarajuih sorata. Treba uzeti umjereno bujne izbojke, i to samo njihov s rednji dio koji imajasno vidljive i dobro razvijene vegetativne pupove (slika 38 ) sjune ili jugozapadne strane zdravih i rodnih stabala. ajpogodniji su izbojci d ebljine od 8 do la mm. Plemke treba povezati u snop, jasno oznaiti i zamotati u v lanu krpu, zatim ih staviti u crnu polietilensku vreicu koja se takoer oznai. akon t oga se vreica stavi u hladnjak (idealno na temperaturu od nule dojednog stupnja C ). U tim se uvjetima plemke mogu uvati nekoliko mjeseci, ovi no o vrsti. Potrebno je stalno kontrolirati stanje pl emki kako bi se one na kojima se pojavi plijesan ili im neki pupovi ponu bubriti odbacile. Ako je povoljno vrijeme za cijepljenje, treba ga to prije obaviti jer j e ve i nekoliko krenulih pupova siguran znak da e ubrzo i ostali pupovi potjerati pa plemke nee biti uporabljive. Iznenaujue, ali pupovi mnogih voaka mogu potjerati i u hladnjaku. Dovoljno je da prou razdoblje inaktivnih tem peratura i spremni su za rast mladica koji je na ovoj temperaturi spor, ali dovoljan da plemku uini neu porabljivom. Plemke zimzelenih vrsta uzimaju se u proljee, neposredno prije cijep ljenja i odstrane im se peteljke listova kao i za okulaciju. UZIMANJE I UVANJE PLEMKI ZA PROLJETNO CIJEPLJE [JE Za sve naine cijepljenja koji se obavljaju u proljee (cijepljenje pod koru, cijepl jenje na jeziac, postrano cijepljenje, proljetna okulacija i proljetna ip - okulac ija) , plemke se moraju uzeti u vrijeme mirovanja dok jo u njima ne kolaju sokovi , ali ne u vrijeme jakih hladnoa, i uvati ih dok u podlozi ne krenu sokovi. Pupovi na plemkama uzetima kasnije mogu potjerati 44 Slika 38. - Izgled plemke za proljetno cijepljenje s dobro razvijenim vegetativn im pupovima.

CIJEPLJE [JE Naini cijepljenja CIJEPLJENJE POD KORU . Cijepljenje pod koru primjenjuje se kadaje podloga deblja od plemke. ain je relativno jednostavan pa se preporua za precjepljivanje voaka il i za cijepljenje debelih podloga koje nisu pogodne za okulaciju na spavajui pup. Mana mu je slabiji primitak kotiavih voaka koje trae da podloga i plemka u vrijeme c ijepljenja budu u fazi mirovanja. Podloga moe biti razliite debljine, a uspjeh cij epljenja je bolji to je podloga mlaa. Ako je podloga promjera veeg od dva do tri cm , trebaje cijepiti tako da se dvije plemke postave jedna nasuprot drugoj kako bi rana bre zacijelila. Najo deblju podlogu treba staviti etiri plemke u kri, a ako je podloga iznimno debela kao to su to, primjerice, starija stabla, treba staviti v ie plemki, odnosno na svakih tri - etiri cm oboda podloge treba doi po jedna plemka . Pravo se vrijeme cijepljenja odreuje prema podlozi koja mora biti u "soku", kak o bi se kora mogla odvajati. Ako se kora na podlozi dobro i lako ne odvaja, treb a priekati s cijepljenjem. Plemke moraju biti u stanju mirovanja pa se ubiru i do cijepljenja uvaju kao to je ranije opisano. Ovako se moe precjepljivati i maslina, ali za nju plemke treba ubrati neposredno prije cijepljenja, a najbolje je uzet i dvogodinje izbojke kojima se odreu plojke listova kako se ne bi isuile. KAKO SE IZVODI Podlogu treba na eljenoj visini prerezati pilom (slika 39), a ranu zagladiti voars kim noem (hipom). Zatim se na kori podloge napravi uzduni zarez duine tri - etiri cm, a kora malo odvoji (slike 40, Slika 39. - Cijepljenje "pod koru". Priprema podloge. Slika 40. - Cijepljenje "pod koru". Pravljenje uzdunog zareza na kori podloge. 45

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA

41 i 42). Plemka se pripremi tako da se koso preree suprotno od pupa (slika 43) . . Iznad tako odrezanog mjesta trebaju ostati jo tri pupa. a plemci se s one stran e koja nalijee na koru podloge odstrani malo kore da se vidi kam bij (sloj tkiva ispod kore) (slika 44). Plemka se zatim koso prerezanim krajem utisne u napravlj eni zarez izmeu kore i drva podloge tako da vrsto stoji (slike 45 i 46). Zakoeni kr aj mora viriti dva do tri mm kako bi se pospjeilo zaraivanje (slika 47). Kada se po stave sve plemke, cijepljeno se mjesto mora vrsto povezati, najbolje buirom. Umjes to buira, moe se rabiti i krojaka elastina traka (slika 48) koja se stavlja u odjeu. Nakon vezivanja treba sve rane premazati cjepljarskim voskom (slike 49 i 50) ili drugim pripravkom za premazivanje rana. Tijekom cijepljenja plemke koje jo nisu uporabljene obvezno se moraju drati u vlanoj krpi kako se ne bi posuile. Ako je cij epljenje uspjelo, iz plemke e ubrzo poeti tjerati mladice (slika 51). Potjera li v ie plemki, prve se godine ostave sve mladice na plemkama da slobodno rastu. Druge se godine u proljee ostave izbojci najednoj plemci, a na ostalim se plemkama svi izbojci poviju. Ove e plemke brzo donijeti rod, i to je vanije, omoguit e dobro zarai anje rane na precijepljenoj grani. Cijepljene voke treba dobro njegovati kako bi se mladice uspjeno razvijale. Sve mladice koje tjeraju iz 46 Slika 41. - Cijepljenje "pod koru". Napravljen zarez na kori podloge. Slika 42. - Cijepljenje "pod koru". Lagano podizanje kore na podlozi jezikom cjep ljarskog noa kako bi se lake umetnula plemka.

CIJEPLJENJE Slika 43. - Cijepljenje "pod koru". Priprema plemke. Slika 44. - Cijepljenje "pod koru". Uklanjanje tankog sloja kore na strani plemk e koja e biti naslonjena uz koru podloge. 47

CijEPLJENJE I REZIDBA VOAKA Slika 45. - Cijepljenje "pod koru". Postavljanje plemke na podlogu. Slika 46. Cijepljenje "pod koru". Umetanje plemke pod koru podloge. Slika 47. - Cijepljenje "pod koru". Izgled pravilno postavljene plemke na podloz i prije vezivanja. Slika 48. - Cijepljenje "pod koru". Vezivanje cijepljenog mje sta krojakom elastinom trakom. Slika 49. - Cijepljenje "pod koru". Premazivanje cijepljenog mjesta cjepljarskim voskom. 48 Slika 50. - Cijepljenje "pod koru". Premazivanje vrha plemke cjepljarskim voskom .

CIJEPLJENJE podloge treba redovito odstranjivati kako bi se se omoguio dobar razvoj mladica i z plemki. Osim toga, potrebno je pregledavati sloj cjepljarskog voska na rani. A ko je sloj oteen, treba ga obnoviti. To se radi sve dok rana na grani potpuno ne z acijeli. Vano je zatititi mladice od bolesti itetoina, a osobito od lisnih ui koje ih rado napadaju. Nakon 6-7 tjedana mora se popustiti vezivo na cijepljenome mjest u prije nego se pone urezivati u tkivo. PaSTRANO CIJEPLJENJE Postrano je cijeplje nje pogodno kada je podloga predebela za cijepljenje na engleski spoj, a pretank a za cijepljenje pod koru. Za taj su nain cijepljenja idealne podloge debljine ok o 2,5 cm. Kako nije potrebno odvajati koru podloge, to je cijepljenje pogodno i za kotiave voke koje se cijepe kada je podloga u fazi mirovanja. Jezgriave voke cijep e se neposredno prije kretanja vegetacije. Plemke treba ubrati i uvati do cijeplj enja kao to je opisano ranIJe. KAKO SE IZVODI Slika 51. - Poetak rasta mladica iz pupova plemki nakon uspjeno obavljenog cijeplj enja "pod koru". Na podlozi se noem napravi urez pod kutom od 25 do 30 i duljine oko 2,5 cm tako da , kada se podloga lagano savije suprotno od reza, nastane otvor koji se pri otput anju podloge potpuno zatvori (crte 10). Plemka je izbojak debljine 6 - 8 mm s dva ili tri pupa. Na njezinu donjem kraju Crte lO. - Priprema podloge za postrano cijepljenje pravljenjem ureza pod kutom o d 25 do 30. 49

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA Crte 11. - Priprema plemke za postrano cijepljenje pravljenjem kosog reza s obje strane na donjoj strani plemke. napravi se klin, kako to pokazuje crte Il. Rez treba napraviti ujednom mahu otrim cjepljarskim noem kako bi tkivo ostalo neoteeno, a povrina reza ravna i glatka. Dulj ina svake strane klina mora odogovarati duljini ureza na podlozi. Plemka se zati m umee u podlogu kako to pokazuje crte 12. Podloga se lagano savije suprotno od mj esta reza kako bi se urez otvorio radi ubacivanja plemke. Plemku treba postaviti malo ukoso pod odgovarajuim kutom kako bi se kambijalni slojevi plemke i podloge to bolje poklopili. Podloga se lagano otputa i, ako je sve u redu, plemka e vrsto s tajati na mjestu. Cijepljeno se mjesto povee, a podloga se iznad njega odree otrim priborom kako ne bi dolo do lomljenja podloge na cijepljenome mjestu ili nagnjeenj a plemke i njezina ispadanja iz odgovarajueg poloaja, Cijep se obvezno mora premez ati cjepljarskim voskom da se potpuno zatvore sva mjesta presjeka, ukljuujui rez n a podlozi i vrh plemke. Crte 12. - Postrano cijepljenje. Umetanje plemke u podlogu ukoso kako bi se kambi jalni slojevi poklopili (lijevo i u sredini). Nakon cijepljenja podlogu treba pr erezati iznad cijepljenog mjesta (desno), a cijepljeno mjesto vezati i premazati cjepljarskim voskom, ukljuujui i gornji dio podloge i plemke. 50

CIJEPLJENJE CIJEPLJENJE NA JEZIAC (CIJEPLJENJE NA ENGLESKI SPOJ) Cijepljenje na jeziac moe se o bavljati i zimi (tzv. "cijepljenje u ruci") i u proljee. Kontakt kambijalnog tkiv a izmeu podloge i plemke je velik, to je jedan od razloga njegove uspjenosti. To se cijepljenje uporabljuje u rasadnicima pa su konstruirane i odgovarajue naprave k ojima se znatno olakava i ubrzava njegovo izvoenje. Obino se uzimaju podloge i plem ke jednake debljine, mada neki strunjaci kau da bi podloga trebala biti malo deblj a od plemke. Cijepljenjem na jeziac dobivaju se sadnice oraha tako da se cijeplje nje obavlja "u ruci" prije kretanja vegetacije, a cijepi se u podruju korijenova vrata jer on ima najmanje tanina koji ometa sraivanje podloge i plemke. Na isti se nain cijepi i pitomi kesten. Za druge voke cijepljenje se obavlja na eljenoj visin i. Slika 52. - Izgled pravilno spojenog cijepa nakon cijepljenja na jeziac. KAKO SE IZVODI Za uspjeno cijepljenje na jeziac podloga i plemka trebale bi biti debljine 6 - 13 mm. Plemke treba ubrati i uvati kao to je opisano ranije. Moraju imati dva do tri pupa, a prerez za cijepljenje izvodi se malo ispod najdonjeg pupa. I podloga i p lemka koso se prereu pod kutom od 30 tako da duljina prereza bude oko 2,5 - 6 cm. Rez treba napraviti u jednom mahu kako bi bio potpuno gladak (crte 13). to su pod loga i plemka deblje, 0 Crte 13. - Cijepljenje najeziac (lijevo: priprema podloge i plemke; desno: izgled spojenog cijepa prije vezivanja) . to je i duljina prereza vea. Takoer je vano da prerez plemke i podloge bude izveden tako da se one nakon spajanja potpuno sljube (slika 52). Prije spajanja, malo i znad sredine prereza, napravi se jeziac onako kako to prikazuje crte 13. Spajanje se izvodi tako da jezici podloge i plemke tijesno uu jedan u drugi kako bi nakon s pajanja cijep izgledao kao to je prikazano na slici 52. Dobro izvedeno cijepljenj e na engleski spoj prepoznaje se po tome to su podloga i plemka vrsto sljubljene j edna s drugom i bez vezivanja. Na kraju se cijepljeno mjesto povee i premae cjeplj arskim voskom. 51

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA POSTRANO CIJEPLJENJE NA JEZIAC (POSTRANO CIJEPLJENJE NA ENGLESKI SPOJ) Podloge mo gu biti ukorijenjene vegetativne ili generativne podloge, a plemka je dio izbojk a s dva do tri pupa koja se uzima i uva kao to je opisano ranije. Ovaj se nain cije pljenja moe rabiti i za cijepljenje agruma i drugih zimzelenih voaka, ali tada se plemke ubiru neposredno prije cijepljenja i odstrane im se plojke listova kako b i se sprijeilo isuivanje. KAKO SE IZVODI a podlozi se kora uzduno odree da tono odgovara prerezu plemke (crte 14). Dubina bi ureza trebala u donjem kraju biti do otprilike jedne etvrtine debljine podloge. Z atim se napravi tanki jeziac od otprilike jedne treine od vrha prvog ureza do njeg ova dna. Ovajjeziac mora u potpunosti odgovarati jezicu na plemci. Plemka se pripr ema kao i za cijepljenje najeziac. I za ovo cijepljenje plemkaje zapravo izbojak s dva do tri pupa. Prvo Crte 14. - Priprema podloge za pastrana cijepljenje na jeziac pravljenjem ureza sa strane i jezica koji e ui u plemku. Crte 15. - Priprema plemke za pastrana cijepljenje na jeziac kasim rezom i pravlje njem jezica u koji e ui jeziac podloge. se napravi kosi prerez pod kutom od oko 30, a zatim se uree jeziac koji svojom dulj inom i debljinom mora u potpunosti odgovarati jezicu napravljenom na podlozi (crt e 15). Zatim se plemka umee na pripremljenu podlogu malo ukoso tako da jezici tijesno ulaze jedan u drugoga i da i to bolje poklope (crte 16). Cijepljeno se mjesto povee i m. Potrebno je priekati nekoliko tjedana da podloga i plemka da se podloga preree iznad cijepljenog mjesta kako bi pupovi se kambijalni slojev premae cjepljarskim vosko potpuno srastu, a on plemke potjerali.

Crte 16. - Pastrana cijepljenje na jeziac. Postavljanje plemke na podlogu mora bit i izvedeno malo ukoso radi poklapanja kambijalnih slojeva. 52

CIJEPLJENJE OKULIRANJE nke za eziac jem iac Cl goga 1 to ee .ekati loga a Okuliranje je esto rabljen nain cijepljenja u proizvodnji sadnica zbog jednostavno sti, uspjenosti i mogunosti dobivanja velikog broja sadnica. Dobio je ime po plemc i koja je pup (oko) s komadiem okolnog tkiva koji se umee pod koru podloge. Okulir anje se moe obaviti u rano proljee, poetkom ljeta ili u kasno ljeto. Bez obzira na vrijeme cijepljenja,jednako se izvodi, a razlikaje u vremenu u kojem se dobije s adnica i u postupku s cijepom (okulantom) nakon cijepljenja. Za okulaciju u rano proljee prije kretanja vegetacije rabe se pupovi s izbojaka koje smo ubrali i uva li kao to je opisano ranije. Ovo je rano proljetno cijepljenje manje uspjeno jer s e pupovi dobro ne prime i mladice iz okuliranih pupova slabije rastu. U toje vri jeme bolje rabiti cijepljenje na jeziac, pod koru ili druge naine cijepljenja. Oku liranje poetkom ljeta izvodi se od svibnja do najkasnije poetka lipnja, a kasno lj etno okuliranje od polovice srpnja do poetka rujna. Prednost je ranog ljetnog oku liranja to okulirani pup odmah potjera i ve se u jesen dobiva gotova sadnica. Rana proljetna i rana ljetna okulacija zovu se i "okulacija na tjerajui pup". Kada se okulacija obavlja u kasno ljeto, treba ekati sljedeu vegetaciju kako bi se iz oku liranog pupa razvila mladica, stoga se takvo okuliranje zove "okulacija na spava jui pup", U kontinentalnim krajevima Hrvatske rano ljetno okuliranje na tjerajui p up ne izvodi se jer nema dozrelih plernki (mladice koje su zavrile s rastom i koje imaju potpuno razv ijene vegetativne pupove). Ono se moe izvoditi samo na krajnjem jugu nae zemlje gd je povoljne temperature omoguuju dugu vegetacijsku sezonu potrebnu za rano dozrij evanje plemki i potpuno odrvenjavanje izbojaka izraslih iz okuliranih pupova. S okulacijom na spavajui pup ne smije se zapoeti prerano da pup ne bi potjerao, a ni prekasno jer nee biti lijepa vremena da se pup primi. Podloge za okulaciju moraj u biti debljine olovke. Ako su predebele, moe se dogoditi da okulirani pup biva i zbaen zbog pretjerane tvorbe kalusnog tkiva. Drugije vaan uvjet da podloga bude "u soku" kako bi se kora lako odvajala od drveta i umetnuti pup lake srastao. Jedno godinje vegetativno ili generativno razmnoene podloge najbolje su za okulaciju, pa se zato ova metoda i najee rabi za proizvodnju sadnica. Plemke za okulaciju u rano ljeto i onu na spavajui pup jesu pupovi s komadiem kore i dijelom peteljke koja n am slui za pridravanje pupa prilikom postupka cijepljenja i kasniju kontrolu primi tka. Mladice s kojih e se uzimati pupovi moraju biti umjereno bujne i ubrane nepo sredno prije cijepljenja na jugozapadnoj strani kronje. Odmah nakon ubiranja treb a odstraniti plojke listova tako da se peteljka preree na pola (slika 53). Za oku laciju treba uzeti pupove samo sa sredine mladice jer su oni najbolje razvijeni. Slika 53. - Izgled pravilno pripremljene plemke za uzimanje pupova za okulaciju. KAKO SE IZVODI Prije izvoenja okulacije treba provjeriti pogodnost podloga za cijepljenje. Doe li do sue, kora se nee lako odvajati od drveta pa okulacija nee biti mogua. Zbog toga je dva do tri tjedna prije planiranog vremena okulacije potrebno podloge dobro z aliti kako bi se pojaalo kolanje sokova i kora se lake odvajala. Za okulaciju na t jerajui pup vano je obaviti okulaciju tako da ispod okuliranog pupa ostanu dva do tri lista podloge kako bi se okulirani pup lake pnmlO. 53

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOAKA Slika 54. - Cijepljenje okulacijom. Pravljenje ureza u obliku slova "T" na kori podloge. Vano je prije okulacije pripremiti podlogu. S mjesta gdje e se umetnuti pup obriu s e istom krpom ostaci tla ili druga neistoa s kore. Ako nei toa dospije na ranu, okuli rani se pup nee primiti. a podlozi se zatim napravi urez u obliku lova 'T". Prvo se zaree vodoravan rez, a zatim, po njegovoj sredini, okomit rez (slika 54). Vano je zarezati samo koru. Ako je podloga u odgovarajuemu stanju, dovoljanje lagani p ritisak da otrica noa prosijee tkivo do odgovarajue dubine. Uz pomo jezica cjepljarsko g noa razrezana se kora lagano podigne (slika 55) i pod nju se umetne pup (slika 56) koji je odrezan onako kako to prikazuje lika 57. Za ljetnu okulaciju na tjer ajui pup vano je da i pod kore pupa ne ostane nimalo drveta, dok za proljetnu okul aciju i okulaciju na spavajui pup to nije bitno. Ako nakon umetanja pupa ostane v iak njegove kore, ona e odree do mjesta vodoravnog reza kako bi pup potpuno i vrsto nalegao na svoje mjesto (slika 58). Sada se sve dobro povee cjepljarskom gurnico m (slika 59). Vezivanje poinje od gornje strane kako stezanjem veziva pup ne bi i skoio iz mjesta, a zavrava kada Slika 55. - Cijepljenje okulacijom. Lagano podizanje kore na podlozijezikom cjepl jarskog noa kako bi se lake umetnuo pup s komadiem kore. 54 Slika 56. - Cijepljenje okulacijom. Umetanje pupa p