Anarho-maksimalisti

Litvanija je u prošlosti bila agrarna zemlja, bez bogate tradicije radničkog pokreta.

Anarhistička (anti-autoritarna socijalistička) tradicija je postojala, ali slaba. Tokom i nakon

revolucije 1905-1907. su djelovali anarhisti i eseri [1]. 1926, nakon fašističkog puča litvanska

socijalistička revolucionarna partija je preimenovana u Savez socijalističko-revolucionarnih

maksimalista (SSRM). U Savezu maksimalista su bile mnoge poznate osobe, poput pisca

Kasis Boruta. Njihove akcije su bile najglasnije -- pokušaj atentata na premijera Voldemarasa

[2] 1929. godine (pokušaj je bio bezuspješan).

Eseri-maksimalisti -- radikalni eseri struje su se bazirale na temeljne sinteze ideja ruskog

populizma i evropskog revolucionarnog sindikalizma. To je vrlo upečatljiv primjer sinteze

različitih političkih struja i otvorenog ne-sektaškog razmišljanja. Takva forma anti-

autoritarnog socijalizma je postojala već neko vrijeme u Litvaniji.

Dominantna struja eserova je zastupala socijalizaciju zemljišta, odnosno prenos njegove

upotrebe u kolektivnim samostalnim ruralnim zajednicama. Istodobno su zagovarali i javnu

i privatnu imovinu u fabrikama i postrojenjima u gradovima i zastupali parlamentarnu

republiku.

Sa stajališta maksimalista, ovaj "minimalistički" program je lišen smisla. Po njihovom

mišljenju, socijalizam, kao i kapitalizam, je integrigan u svojoj cijeloj konstrukciji, zasnovna

na određenoj logici. U slučaju kapitalizma, to je logika privatnog vlasništva, konkurencije i

povećanja bogatstva po svaku cijenu.

Naprotiv, osnova socijalizma je zajedničko vlasništvo javnog bogatstva, solidarnosti i

uzajamne pomoći kao pokretača ekonomije. U socijalizmu ljudi vladaju imovinom zajedno i

jednako su zainteresovani za razvoj proizvodnje i potrošnje, jer ona služi njihovim

zajedničkim interesima. Temelj socijalističkog društva jeste samoupravljanje.

Ne može biti izvodljiv sistem u kojem u selu vlada socijalizam, a u gradu kapitalizam, jer

selo i grad predstavljaju dijelove jedinstvenog ekonomskog organizma. Potrebno je, dakle,

stvoriti besklasno društvo na temelju radničkog saoupravljanja; fabrike bi trebale biti pod

kontrolom federacije radničkog kolektiva, a zemljišta se predati seoskim zajednicama.

Trgovinu ukinuti i zamijeniti ugovornim odnosima između dva saveza (iako, maksimalisti

nisu znali na čemu se ti odnosi temelje, tako ova tačka u njihovom programu nije bila

razvijena).

Politički sastav eseri-maksimalista je zagovarao "Radničku Republiku", tj. prenos vlasti

izabranim vijećima (uz pomoć kazne i pravne recenzije) predstavničkih lokalnih radničkih

tijela. U rukama vijeća prvenstveno bi se trebali usredotočiti na zakonodavne i obrambene

funkcije.

Glavni instrument socijalne revolucije su eseri-maksimalisti vidjeli u integralnoj

revolucionarnoj organizaciji, istovremeno se boreći za svakodnevna socijalna i ljudska prava

radnika u fabrikama (na teritoriji) i za duboki revolucionarni prevrat. Privatna organizacije

Saveza socijalističko-revolucionarnih maksimalista (SSRM) se nikada nije smatrala strankom

koja bi trebala preuzeti vlast. Umjesto toga, svoju svrhu su maksimalisti vidjeli u proaktivnoj

manjini koja, riječima i djelima, potiče radnike u borbi za čitavu radničku klasu.

Časopis Aušrinė ("Sjaj", 1910-1933) je izdanje mlade

litvanske kulture. Njega su izdavali aktivisti

istoimene studentske zajednice koja se držala

neposredno blizu anarhističkih i maksimalističkih

ideja. Prvi broj je objavljen 1910. godine od strane

studenata sa Vilniaus univerziteta koji otišli na

studij u Moskvu. Kratki period (1913-1914) urednik

je bio poznati pisac Žamajte. Od 1919. do 1926,

časopis su objavljivali lokalni aktivisti u gradu

Marijampolė. Od 1919. na naslovnici časopisa je bio

natpis "Časopis socijalističke omladine". Nakon

državnog udara (1926) je stao sa radom. Opet je

počeo izlaziti tek 1931. godine. Kažu da je rezoluciju

dao sam predsjednik Smeton koji nije volio svog

premijera Voldemarasa (atentat na njega su

pripremali studenti zajednice "Sjaj"). Od 1913. do

1933. je izašlo svega 8 brojeva časopisa. 1931 - 3, 1932

- 1, 1933 - 4. Tokom tih godina, časopis je izlazio sa

naslovom "Časopis slobodnih socijalističkih misli".

Sa njim su sarađivali poznate osobe i pisci - Kazis Boruta, Juzas Baltušic, Petras Čepenac i

drugi. Posljednje izdanje je bilo posebno blisko anarhizmu - protivljenje litvanskom

boljševizmu i buržoaziji. Posljednji broj je objavljen u aprilu 1933. godine.

Nakon 1940. anarhisti-maksimalisti su isčezli iz Litavnije.

NAPOMENE:

[1] Eseri (SR) - Socijalni revolucionari, politička stranka u Rusiji 1902-22. koja se zalagala za

federativnu republiku; protivnici bošljevika.

[2] Augustinas Voldemaras - nacionalistički političar; bio je premijer Litvanije 1918, i ponovno od

1926. do 1929.

Po materijalu litvanskih anarhista: http://www.anarchija.lt/index.php/biblioteka/38-laisvos-

socialistines-minties-zurnalas-ausrine/8284-l-guoba-naujos-radikalisko-socializmo-kryptys-ausrine-

1931-nr-1.html

IZVOR:

Shraibman - http://shraibman.livejournal.com/