ROBERT ASPRIN

JOŠ JEDANKRASANMIT...

Ova knjiga posvećena je

Borku Neuništivom(koji je smrtnicima poznatiji kao George Hunt)

čije me mrzovoljno ali odano prijateljstvo izvuklo izmnogih kriza u prošlosti... a ujerojatno i u budućnosti!

"Ima stvari na nebesima i na zemlji, Horatio,koje Čoujeku nisu dane da ih zna."

HAMLET

Jedan od malog broja aspekata koji olakšavajupodnošenje instruktora, pomislih, jest to da ihse s vremena na vrijeme može prevariti. To jevrijedilo kad me Majka učila čitati, vrijedilo je kad meOtac pokušavao naučiti da budem farmerom, a vrijedii sada kad učim magiju.

"Opet nisi vježbao!" Garkinov oštar prijekor prekine

moje razmišljanje.

"Da znaš da jesam!" pobunih se. "Samo, to je teška

vježba."

Kao u odgovor, pero koje sam levitirao u zraku počne

podrhtavati i migoljiti se.

"Ne koncentriraš se!" optuži me on.

"To je od propuha," usprotivih se. Želio sam dodati"iz tvojih glasnih usta", ali nisam se usudio. Na samom

početku naših lekcija Garkin je zorno pokazao da nemari previše za bezobrazne šegrte.

"Propuh," zareži, oponašajući moj glas. "Ovako,tupoglavče!"

Moj mentalni kontakt s predmetom moje koncentracije bijaše prekinut kad je pero naglo sunulo prema svodu. Zaustavi se tako naglo kao daje naišlo na prepreku, premda je još uvijek bilo cijeli pedalj od drvenihgreda, zatim se polako okrene u vodoravan položaj.Jednako polako, počne se okretati oko svoje osi, promi-jeni položaj te počne lebdjeti vokolo po nevidljivojkružnoj putanji, poput lista uhvaćena u vrtlogu.

Riskirah letimičan pogled prema Garkinu. On sezavalio u svoj stolac, njišući nogama, dokje cjelokupnanjegova pažnja očito bila usmjerena na proždiranje

batka pečene ptice-gušterice, koju sam, usput rečeno,ja uhvatio. Koncentracija i pol, bogme!

On iznenada podigne pogled i naše se oči sretnu.Bilo je prekasno da se okrenem, pa mu jednostavnouzvratih pogled.

"Gladan?" Njegova umašćena prosijeda brada odjed-nomje vokvirivala vučji cerek. "Onda mi pokaži kolikosi vježbao."

Prošao je otkucaj srca dok nisam shvatio što timemisli, a onda pogledah gore pogledom punim očaja.Pero je padalo prema podu, i bilo je već nešto više odmetra do tla. Tjerajući iznenadnu napetost iz tijela,posegoh umom... nježno... oblikuj jastuk... nemoj gaotpuhnuti...

Pero se zaustavi jedva dva pedlja od poda.

Začuh Garkinov tihi smijeh, ali ne dopustih da mito razbije koncentraciju. Več tri godine nisam dopustiotom peru da dotakne pod, pa bogme neću ni ovaj put.

Polako sam ga podizao sve dok mi nije lebdjelo u

ravnini očiju. Obavijajući ga svojim umom, okrenuh gaoko njegove osi, pa mu promijenih položaj. Dok samizvodio vježbu, pokreti pera nisu bili tako glatki isigurni kao kad je to radio Garkin, ali pero se ipak

kretalo po zadanoj putanji.

1 premda nisam bio vježbao s perom, ipak sam biovježbao. Kad Garkina nije bilo, ili kad nije bio zaoku-piran svojim vlastitim studijama, ja bih proveo većinusvog vremena levitirajući komadiće metala - ključeve,da budem precizan. Svaka vrst levitacije ima sebisvojstvene probleme. S metalom je teško raditi jer jeinertan materijal. Pero, kojejejednom bilo dijelom živestvari,je prijemljivije... previše prijemljivo. Za podiza-nje metala trebalo je truda, za manevriranje peromtrebala je suptilnost. Izmedu to dvoje, više sam volioraditi s metalom. Taje vještina imala više mogućnostiizravne primjene u poslu kojim sam se namjeravao

baviti.

"Dovoljno dobro, dečko. Sad ga vrati natrag u knjigu."

Nasmiješih se u sebi. Taj dioJ'esam vježbao, ne radinjegove potencijalne primjene, već stoga štoje zabavno.

Knjiga je ležala otvorena na kraju radnog stola.Spuštao sam pero prema njoj u dugoj, lijenoj spirali,dopuštajući mu da lagano prijede preko stranica knjigepa se zatim opet uzdigne u širokom luku, zaustavio ga,te ga vratio natrag. Dok sam ga približavao knjizi podrugi put, odvojih dio svog uma i posvetih ga knjizi.Kad je pero prelazilo preko stranica, knjiga se naglozatvori i uhvati pero u svoj stisak, poput ralja gladnog

grabežljivca.

"Hmmmm..." promumlja Garkin, "mrvicu gizdavo,

ali učinkovito."

"Oh, to je samo sitnica koju sam razradio dok sam

vježbao," rekoh nehajno, posežuči umom za drugim

idfe

batkom ptice-gušterice. Svejedno, umjesto da gracioznodolebdi do moje ispružene ruke, batak ostane na drve-nom pladnju kao da je tamo pustio korijenje.

"Ne tako brzo, mali moj lupežu. Znači, vježbao si,ha?" On zamišljeno pogladi bradu s napol oglodanomkosti koju je držao u ruci.

"Naravno. Zar se ne vidi?" Padne mi na pamet daGarkina i nije tako lako prevariti kao što to ponekadizgleda.

"U tom slučaju želio bih te vidjeti da zapališ svojusvijeću. Ako si vježbao toliko koliko kažeš, to bi titrebalo biti lako."

"Nemam ništa protiv toga da pokušam, ali i sam sirekao, nekoliko puta, da su neke vježbe lakše od drugih."

lako sam zvućao samouvjereno, moje lade počnutonuti dok sam gledao kako na Garkinov poziv velikasvijeća lebdi prema stolu. Nakon četiri godine pokuša-vanja, još uvijek sam ćekao da napokon uspijem u tojodredenoj vježbi. Ako će mi Garkin uskraćivati hranusve dok ne uspijem, bit ću gladan dugo vremena.

"Reci, ovaj, Garkine, ćini mi se da bih se na punželudac vjerojatno mogao bolje koncentrirati."

"A meni se ćini da ti pokušavaš dobiti na vremenu."

"Ne bih li mogao..."

"Sad, Skeeve."

Jednom kad me poćne zvati punim imenom, nemaviše izvlaćenja. Toliko sam uspio naučiti tijekom svihtih godina. Dok me zvao Dečko, Lopužo, Idiote, Ciklo,to je — premda su to pogrdna imena — znaćilo da muje um još otvoren. Jednom kad prijede na moje pravoime, postaje beznadno. Doistajejadno i bijedno kad tizvuk vlastita imena postane zvonom koje najavljujepropast.

Pa, ako se već ne mogu izvući, bolje da u to uložimsve svoje napore. U ovoj vježbi nije prolazio polovičannapor ili glumljena koncentracija, morat ću upotrijebitisvaki gram snage i vještine kako bih prizvao potrebnu

moć.

Promotrih sviječu odvojena uma, na trenutak briš-ući predstojeći napor iz svijesti. Odaja, pretrpani radnistol, Garkin, čak i glad koju sam osjećao, izblijede doksam fokusirao pogled na svijeću, premda sam već odav-no zapamtio svaki detalj na njoj.

Bilaje debela gotovo petnaest centimetara, kako bimogla podnijeti visinu od preko dvadeset i pet centime-tara. U njenu sam površinu bio urezao brojne mističnesimbole, velikom mukom kopirane iz Garkinovih knji-ga, po njegovim uputama. Mnogi su od njih već bilidjelomično prekriveni stvrdnutim potočićima rasta-Ijena voska. Ta je svijeća gorjela mnoge sate, osvijet-Ijavajući moje naukovanje, ali uvijek je bila paljenatrijeskom iz vatre, a ne mojim umnim naporima.

Negativna misao. Prestani.

Ovaj ću put upaliti tu sviječu. Upalit ćujejer nemarazloga zašto to ne bih mogao.

Svjesno produbljujući disanje, počeh prikupljatimoć. Moj se svijet sužavao sve dok nisam bio svjestanjedino uvijena, pocmjelog stijenja sviječe.

Ja sam Skeeve. Moj Otac ima farmersku sponu szemljom. Mojaje Majka bila učena žena. Moj učiteljjemajstor čarobnjak. Ja sam Skeeve. Ja ču upaliti tu

svijeću.

Osjećao sam kako postajem sve toplijim dok su sileu meni počinjale rasti. Usmjerih tu toplinu na stijenj.

Poput mog Oca, i ja crpim snagu iz zemlje. Znanjekoje mi je dala Majka jest poput leče, koja mi omogu-čuje da fokusiram ono što sam postigao. Mudrost mogučitelja usmJerava moje napore prema onim točkama ^ ^ ^^ ^ nestanak.

u svemiru kodkojih postoji najveca vjerojatnostda se- , , J , ,. i.^/,^^o^»ipokore mojoj volji. Ja sam Skeeve. Prekasno shvatih da sam razbio koncentraciJU.

Svijećaostaneupaljena.Naćelusumivečbilekapi' Odhčno. Dečko.znoja. i počinjao sam drhtati od napora. Ovoje pogre. Garkm se ^^ ^.P.0^ mene l.p.očnemešno. Ne smijem biti napet. Opusti se. Ne pokuŠavaJ ushičen0 ^P^ P0 ^^•Niti sam znao, mti me bilo

silom. Napetost ometa tijek energije. Pustije da slobo.br\^ kollk0 Je vec d^0 ovdje.dnostruji.budijojsamopasivniprovodnik.Prisilihse "Ugasila se," rekoh tugaljivo. -,,.,,

da se opustim, svjesno puštajuči da mi mišići lica i MMa ne brini ti za t0- ^110 slJe: sad slsteka0

ramenaomlitavedoksampodvostručavaosvojenapore.. samopouzdanje. Slijedeci ce ti put biti lako. Zvijezđa

Tijek energije bijaše sad primjetno jači. Gotovo da mi. J08 ćem0 mi od tebe ^P^111 čarobnjaka. Evo,sam mogao vidjeti kako struji iz mene prema mome zacijelo si gladan."cilju. Ispružih prst, što je još više fokusiralo energiju. ^edva da sam imao vremena podići ruku na vriJemeSvijeća je i dalje ostajala neupaljenom. da presretnem preostali batak ptice-gušterice pnje no

Ne mogu to ućiniti. Negativna misao. Prestani. Ja što me opali po nosu. Bio se već ohladio.sam Skeeve. Ja ću upaliti tu svijeću. Moj otac... Ne. "Sad mogu priznati da sam već bio počeo očajavati,Negativna misao. Ne oslanjaj se na tudu snagu. Upalit dečko. Što tije tu vježbu učinilo tako teškom? Nije li tiću tu svijećujerja sam Skeeve. palo na pamet da bi ti ta čarolija dobro došla kad ti

Na tu misao bijah nagraden iznenadnom navalom zatreba dodatno svjetlo pri obijanju brave, ili čak zaenergije. Zgrabih je, dok mi se u glavi več vrtjelo od paljenje vatre koja bi omela potjeru?"moći. Ja sam Skeeve. Ja samjači od svih njih. Izbjegao "Pomislio sam na to, ali dodatno bi svjetlo moglosam pokušaje moga oca da me prikuje za plug, kao što privući neželjenu pažnju. Što se tiče ometanja potjere,je to ućinio s mojim bratom. Moja je majka umrla od bojao bih se da nekoga ne povrijedim, samo..."svog idealizma, ali ja sam njena ućenja iskoristio kako Ušutjeh, shvativši što govorim, ali prekasno. Garkmbih preživio. Moj ućitelj je lakovjerna budala koja je mi opali takvu pljusku da sam pao sa stolca na kojemuzela lupeža za šegrta. Pobijedio sam sve njih. Ja sam gam sjedio.Skeeve. Ja ču upaliti tu svijeću "To sam i mislio! Ti još uvijek planiraš biti lupežom.

Sad sam vec' lebdio. Shvatio sam koliko su moje moći Ti bi moju magiju koristio za kradu!"veće od onih u Ijudi oko mene. Je li svijeća upaljena ili fiio je zastrašujuč u svome gnjevu, ali ovaj put sene bijaše posve nevažno. Ja sam Skeeve. Ja sam moćan. nisam dao.

Posegoh umom, gotovo prezrivo, i dodirnuh stijenj. «pa ^o?" zarežah. "Bolje biti lupež nego gladan. ŠtoKao odgovor na napore moje volje pojavi se blistav ^ ^ko dobroga u bivanju čarobnjakom? Hoću reči,plamičak. Iznenaden, ja se pridigoh i trepnuh prema ^oj mi stil života baš ne daje mnogo toga čemu bih sesvijeći. Istovremeno, plamička nestane, ostavljajući mogao veseliti."

Pokazah rukom na pretrpanu sobu, jedinu prostAoji ima malo pameti može nakupiti blaga stotinu putanjucijele kolibe. veća od onih kojima ti kao lupež stremiš, i takve moči"Čuj vučiča kako se žali," iskezi se Garkin. "Ovo tda..." '

je bilo dovoljno dobro kad te zima istjerala iz šume i Iznenada zastane i zatrese glavom kao da je želikradu. 'Bolje nego spavati pod grmom,' rekao si." razbistriti. Kad je opet otvorio oči, sjaj koji je prije

"I još uvijek jest. Zato i jesam još uvijek ovdje. Alplamtio u njegovim očima sad je bio samo plamičak.ne zelim tu provesti ostatak svog života. Skrivati se "Ali tebe neče impresionirati rijeći, zar ne, dećko?kolibici u šumi nije moja vizija budućnosti kojoj bih sDodi, priredit ču ti malu demonstraciju nekih od močimogao veseliti. Ti si živio od korijenja i bobica dolkoje ćeš jednog dana možda imati - ako nastaviš snisam došaoja i poćeo postavljati zamke i tako pribavvježbama, naravno."Ijati meso. Možda ti to smatraš divninr životom, Gar Veselost u njegovu glasu bijaše usiljena. Ja kimnuh

kine, ali ja ne!" ^ao odgovor na taj užareni pogled. Istinu govoreći, nijeNekoliko smo dugih trenutaka bijesno sijevali pogle mi trebala nikakva demonstracija moći. Njegov tih,

dima jedan na drugoga. Sad kad sam ispuhao svokratak govor zapanjio me više od bilo koje gnjevne

gnjev, postadoh i više no malo uplašen. Premda nisaE tirade ili demonstracije, ali u ovom trenutku mu nisam

imao previše iskustva na tom polju, pretpostavljao san želio proturiječiti.

da režanje na čarobnjake nije najbolji način da si čovjel Ne vjerujem da je, zapravo, vopče i primijetio moj

osigurava dugu i zdravu budučnost. odgovor. Većje žurio prema velikom pentagramu, traj-Na moje veliko iznenadenje, Garkin popusti prvj no urezanom u pod kolibe. U hodu, on nehajno mahne

Iznenada spusti pogled i pogne glavu, dajuči mi rijetki rukom i pocrnjeli bakreni kotiić odgega se sa svoga

pnliku da bacim pogled na neurednu masu kose n; mjesta u kutu kako bi ga dočekao u središtu penta-vrhu njegove glave. grama.

"Možda imaš pravo, Skeeve," glas mu bijaše zaću Imao sam vremena pomisliti kakoje možda baš tajđujući mek. "Možda sam ti doista pokazivao samo na kotlić ono što me prvo privuklo Garkinu. Sjećam se kadpornu stranu magije, a ne i nagrade. Stalno zaborav sam prvi put provirio kroz prozor njegove kolibe kakoIjam kolikoje magija zapostavljena u ovim krajevima. bih vočio i zapamtio mjesta na kojima stoje stvari odPodigne oči kako bi se opet sreo s mojima ija zadrh vrijednosti koje bih kasnije mogao ukrasti. Vidio samtah od siline njegova pogleda. Oči mu nisu bile gnjevne Garkina kako, kao što sam ga navikao vidjeti i mnogovećje unutar njih plamtio sjaj kakav nikada prijt puta kasnije, nemirno korača gore dolje po odaji, nosanisam vidio. j zabijena u knjigu. To je, samo po sebi, bio dovoljno

"Znaj sad, Skeeve, da nisu sve zemlje poput ove, nit iznenadujući prizor, jer na ovom podrucju ćitanje nijesam ja oduvijek ovakav kakva me sad vidiš. U zem baš vobičajena razbibriga, ali ono što mi je zapravoIjama u kojima magiju priznaju, a ne boje je se kac privuklo pažnju bio je kotlič. Gegao je po prostoriji,ovdje, močnicije cijene i plaćaju. Tamo vješt čarobnjak slijedeći Garkina poput nestrpljiva psića koji je malopreviše pristojan da bi skočio na svoga gazdu kako bglavno uporište magije. Moć bez kontrole znači kata-mu privukao pažnju. Ondaje Garkin podigao pogled istrofu. Zato ti vježbaš s perom makar bi mogao pomi-knjige, zamišljeno se zagledao u svoj radni stol; pa, u;cati i mnogo veće i teže predmete. Kontrola. Cak bi iodlučan klimaj glavom, mahnvo rukom. Jedna posutvoje skoro nikakve moći bile opasne kad ih ne bi kon-dica neidentificirana sadržaja uzdigla se iz nereda trolirao, a ja te neću više ničemu učiti sve dok nedolebdjela do njegove ispružene ruke. Onjuje uhvatiosavladaš tu kontrolu."opet pogledao u knjigu, pa izlio malu količinu a da niji Pažljivo iskorači iz pentagrama.ni podigao pogled. Brzinom maćke kotlić se postavii "Kako bih ti pokazao vrijednost kontrole sad ćuispod njegove ruke i uhvatio izlivenu tvar prije no šfcprizvati jednog demona, biće s drugoga svijeta. On jeje dotakla pod. To je bilo moje prvo upoznavanje i moćan, okrutan i opak, i ubio bi nas obojicu kad bismomagijom. mu pružili priliku. Ipak, unatoč tome, ne moramo ga

Nešto mi odvuče pažnju natrag u sadašnjost. Štoje' se bojatijer ćemo ga kontrolirati. Bit će onesposobljenPogledah kako Garkin napreduje. Ne, još uvijek je i da naudi nama ili biloćemu drugome u ovome svijetu,poslu, napola skriven lebdećim oblakom bočica i sta svedokjeunutarovogpentagrama. Gledaj sad, Skeeve.

klenki, mumljajući sebi u bradu kad bi povremem Gledaj i uči."dohvatio jednu od njih i dodao malo njena sadržaja i Rekavši to, on se još jednom okrene prema kotliću.kotlič. Što god bilo to što je radio, obećavalo je da ći Raširi ruke i pet se svijeća postavljenih na vrhovimabiti spektakularno. pentagrama zapali, a linije pentagrama počnu sjajiti

Onda opet začuh nešto, prigušen korak izvan kolibe sablasnim plavim svjetlom. Nekoliko minuta vladalaAli to bijaše nemoguće! Garkin je uvijek postavljao.. je tišina, a zatim on počne bajati tihim, mrmljajucimPočeh kopati po svom sjećanju. Nisam se sjedao da ji glasom. Iz kotliča se pojavi tračak dima, ali umjesto daGarkin, prije no što se bacio na posao, postavio zaštitni se uzdigne prema svodu dim poteče po podu i počnećarolije. Smiješno. Oprez je bila prva stvar koju mi ji oblikovati oblačić koji je vrio i pulsirao. Garkinovo jeGarkin utuvio u glavu, a postavljanje zaštitnih čarolij! bajanje sad bilo glasnije, a oblačićje postajao sve većiprije poćetka posla je dio tog opreza. Nemoguce da ji i sve tamniji. Kotlićje već bio gotovo skriven od pogle-zaboravio... doduše, bioje prilićnouzrujan i rastresen da, ali tamo... u dubini oblaka... nešto je popnmalo

Još uvijek sam pokušavao odlučiti da li da ga preki oblik...nem u poslu kad se on iznenada odmakne od kotlića "Ištvan ti šalje pozdrave, Garkine!"Fiksirao me pogledom i upozorenje koje sam želio izreć Na zvuk tih riječi ja gotovo iskočih iz kože. Došle suzapne mi u grlu. Ovo nije situacija u kojoj bih ga mogac iz unutrašnjosti prostorije, ali ne iz pentagrama! Naglopodsjetiti na stvarnost. U njegov pogled vratio se plam se okrenuh prema njihovu izvoru. Na vratima je stajaojošjači no prije. lik u zasljepljujuće sjaji^flT^5tt<K)m plaštu. Jedan

"Čak bi i demonstracije trebale biti poučne," reč( mahniti trenutak mislifl^Sh-n da j'e^demon kojega je

posebnim tonom glasa. "Kontrola, Skeeve. Kontrolaji Garkin prizvao. Onda^ttgle^aho^afliDstrel. Bijaše to

Poglavlje II :

čovjek, a ne demon, ali samostrel, uperen i napunjen,.nije djelovao umirujuće na moju psihu.

Garkin se ni ne okrene da bi pogledao uljeza.

"Ne sad, budalo!" zareži.

"Bio je to dug lov, Garkine," nastavi čovjek kao daga nije čvo. "Sakrio si se dobro, ali zar si se doista nadacda ćeš pobjeći..."

"Ti se usuduješ?!" Garkin se okrene od svoga posla,zastrašujuć u svome gnjevu.

Ćovjek je sad mogao vidjeti Garkinovo lice, Garki-nove oči, i njegovo se vlastito lice iskrivi u grotesknumasku straha. Refleksno, on otpusti samostrel, aliprekasno. Nisam vidio štoje Garkin učinioJer stvari.su se odvijale prebrzo, ali čovjek iznenada nestane uplamenu. Zavrišti u agoniji i padne na pod. Plamen seizgubi jednako iznenadno kako se i pojavio, ostavivšiza sobom, kao dokaz da je vopće i postojao, samo leškoji se dimio.

Ostadoh prikovan na mjestu još nekoliko minutaprije no što sam se uspio pokrenuti ili progovoriti.

"Garkine," rekoh napokon, "ja... Garkine!" -^^ nat^u^ ——. --- r

Garkinovo je tijelo bilo sklupčana hrpa na podu.voči s demonom, odlućih učiniti isto ono što me spasiloJednim skokom nadoh se pored njega, ali biloje preka-u prethodnim situacijama. Ukočih se. Ili, barem, kadsno. Iz njegovih je prsa, kao dokaz tihe konačnosti.se sjetim toga, želio bih misliti daje to bio namjeran,izvirivala strijela iz samostrela. Garkin mi je bio dao promišljen čin.posljednju lekciju. Demon zadigne usne otkrivajući dupli red zuba

Dok sam se saginjao kako bih dotaknvo njegovo oštrih poput igle.

tijelo, primijetih nešto što mi je smrzlo krv u venama. Ozbiljno razmotrih promjenu odabrana načina reak-Polusakrivena njegovim truplom ležala je ugašena cije; razmotrih padanje u nesvijest.sviječa sa sjevernog kuta pentagrama. Njegove linije Demon prijede purpurnim jezikom preko usana inisu više sjajile. Zaštitna ćarolijaje skinuta. počne polako pružati svoju pandžastu ruku prema

Agonizirajućim naporom, ja podigoh glavu i nadoh meni. Toje bila zadnja kap! Krenuh unatrag, ne mač-se pred pogledom žutih očiju, posutih zlatnim pjegi- kastim gracioznim skokom, več puzeći na sve četin.cama, koje definitivo nisu bile s ovoga svijeta. ^Iznenadujuće je kako se brzo čovjek može kretati na

"Stuari nisu uvijek onakve kakuima se čine/MANDRAK

Jednom, u šumi, našao sam se licem u lice sazmijomačkom. Jednom drugom prilikomnaletio sam na paučastog medvjeda. Sad, oči

taj način kadje dovoljno inspiriran. Uspio sam proiz "Znači ovo je Garkinovo novo boravište, ha? Koja

vesti popriličnu količinu znoja prije no što sam se zabirupčaga. 'Ko bi si mislio da će spasti na ovo?"

u zid, glavom prema naprijed. Reći da bijah zbunjen bila bi preblaga riječ. Nisam

"Gaahh...." rekoh. Možda vam se to ne čini bogznabio siguran kako bi se jedan demon trebao ponašati,što, ali u tomje trenutku to bio najpribraniji izraz bolali zasigurno ne ovako.

i užasa koji sam mogao smisliti. Mogao sam jurnuti prema vratima, ali nije mi se

Na moj izljev rječitosti učini mi se kao da se demoičinilo da sam u neposrednoj opasnosti. Ili mi ovo čudnozagrcnvo. Iz njega izbije nekoliko isprekidanih povikabiće nije namjeravalo nauditi, ilije bio uvjeren u svojua onda se počne smijati. Nije to bio dubok, prijeteći smimogućnost da me zaustavi ako i pokušam pobjeći. Zajeh, več ushičen smijeh od sveg src'a kakvim se smijidobrobit svog živčanog sustavaJa odlučih pretpostavitinetko tko je upravo vidio nešto histerično smiješno. ono prvo.

Meni je zvučao prilično uznemirujuće i išao mi je n; Demon nastavi razgledavati kolibu, a ja nastavihživce. Zivcirao me stoga što se u menijavljala rastuc.razgledavati njega. Bio je humanoidna oblika; tojestsumnja da samja izvor njegove zabave; a uznemirujucimaoje dvije ruke, dvije noge i glavu. Nizak, ali snažnejer... pa... on bijaše demon, a demoni su... građe, u ramenima nešto širi od čovjeka, ijako mišičav,

"Hladni, opaki i krvožedni," prodahće demon kao d; ^ zasigurno nije Ijudsko biće. Hoću reći, ne vidate baš

mije pročitao misli. "Zaista si povjerovao cijeloj tOmnogo bezdlakih Ijudskih biča čija su tijela pokrivenagluposti. zar ne, mali?" ^^ zelenim Ijuskama i čije su šiljaste polegnute ušiPardon?" rekoh jer nisam mogao smisliti ništ, priljubljene uz glavu.

rug0',, .... , , . - - , , ,, , , . Odlučih riskirati jedno pitanje.Nešto ti niJe u redu sa sluhom? Rekoh hladni «Ovai ourosti "

nnaln " '*'

"P2""-" «r»o ^oi,9»

"Čvo sam te. Mislio Bam reći: kako to misliš?""Mislio sam kako bih se mogao kladiti da si umrod straha radi nekoliko dobro odabranih riječi mog;

uvaženog kolege." On pokaže palcem prema Garkinovilešu. "Ispričavam se za dramatičnost. Mislio sam kakbi tračak komičnosti razvedrio ovaj inače tragičaitrenutak."

"Da, mali?"

"Ahm, tijesi demon, zar ne?"

"Ha? Oh, da, pretpostavljam da bi se to moglo reći."

"Pa, ako nemaš ništa protiv da te to pitam, zašto sene ponašaš poput demona?"

Demon mi uputi pogled pun gađenja, a zatim okrenelice prema nebu u mučeničkoj gesti.

"Danas bi svi htjeli biti kritičari. Čuj, mali, bi li ti

"Tračak komičnosti?"

"Pa, zapravo, nisam mogao odoljeti. Trebao si vidjet ^081-^1 da sam ti zublma razderao grlo?izraz svoga lica."* Pa, ne, ali...

Zahihoće se sebi u bradu, iskorači iz pentagramapočne ležerno razgledavati prostoriju.

"Kad smo več kod toga, tko si ti vopće? Jesi li samonevini promatrač ili si došao s asasinom?"

"Ja sam s njim," požurih se odgovoriti, upirući dri "Mislio sam da si rekao da si demon," rekoh sum-

tavim prstom u Garkinovo tijelo. Taj dio o razdiranjnjičavo.

mog grla me opet uznemirio. "Ili sam bar bio. S Gark "Pa jesam! GIedaj, mali. U mome svijetu ti bi bio

nom. Onim koji te prizvao... s njim!...ja sam... bio saidemon, ali trenutno samja u tvome svijetu, pa samja

mu učenikom." demon."

"Ne zezaš me? Garkinov šegrt?" Krene prema men "Mislio sam da si rekao da si čarobnjak."

ispružene ruke. "Drago mi je da s.... što ti je?" "Ja ovo ne vjerujem!" Demon opet Ijutito podigne očiDok je on išao prema meni ja sam poćeo uzmicatprema nebu. "Stojim tu i prepucavam se s bedakom od

Pokušao sam to izvesti nehajno, ali onje primijetio. šegrta... Gledaj, mali."

"Pa... ti... ti ipakjesi demon." Opet me fiksirao pogledom.

"Je. Pa?" MQ^J ^ probam na ovaj način. Hoćeš li se rukovati

^Ovaj.. pa, demoni bi trebali biti" ga ^om, ili da ti iščupam srce?"

"HCJ, opusti se^ mali. Ne gnzem. Čuj, ja sam sta ^ad je to več postavio na takav način... Hoću reči,

Garkinov kompić." ^ trenutak, kad je izgubio živce i počeo vikati, zvućaoMislio sam da si rekao da si demon." ^ ^^ p^^ Garkina. To je njegovoj izjavi o prija-Toćno. Ja sam iz druge dimenzije. Putnik krc feljstvu s mojim bivšim učiteljem dalo vjerodostojnost.

dimenzue - ih, skraceno demon. Kužiš?" pnhvatih njegovu pruženu ruku i oprezno je stisnuh.Što Je to demencua? ^ ^ ^ovem se Skeeve."

uemon se namrsti Njegov stisak bijaše hladan, ali čvrst. Toliko čvrst,Jesi h ti siguran da si Garkinov šegrt? Zar ti nij ^ ^^ ^^ ^ ^ ^ ^gove

pnčao nista o dimenzijama? r, [ i n - r«M^ » ^^ -i, «u x A' -a • • • onoliko brzo kohko sam zelio.Ne, odgovonh. "Hoću reči, da, ja jesam mego ^ • r i T ^Aok,"_,. ,. .,, . .. , . .. . • .." " Dragomijupoznali, mah. Ja sam Aahz.

•»-• 011 T^ •i lr rt /I •rv» •i yt i i /\ »»^-kLr-r>^^ v^ i «•i v ^\^ ^. ^4 J^wk J^*>« J^« * J^ wk A f • — '

šegrt, ali nikad mi nije rekao ni riječ o demencijama

" Dimenzijama," ispravi me on. "Pa, dimenzijajdrugi svijet, zapravojedan od nekoliko drugih svjetovkoji postoje istovremeno s ovim, ali na različitim raznama postojanja. Pratiš li me?"

"Ne," priznah.

"Oz?""Nismo u rodu."

"Nisi u rodu s kim?" upitah, ali on je opet razgle-

davao prostoriju.

"Pa, ovdje zasigurno nema ničega što bi potaklo

Ta,' samo prihvati činjenicu da sam ja s drugog lakomost u njegovim sudruzima. Rani primitivni stil,svijeta. E sad, u tom sam svijetu ja čarobniak ba PO^OS^VO ali ne baš previše traženo."

- J » U^T • s n __I_.-L __;1;x__ ..1.

poput Garkina ovdje. Nas dvojica smo imali prograi

"Nama se svida," rekoh, prilično ukočeno. Sad kad

^az'mJ'enrpokojem'smo'm^girp^ Jedan ^nTgog ^ se više nisam ^0' ni•le mi se svidala P^1-^^0^preko barijere kako bismo se pravili važni pred našii u njegovu glasu. Koliba nije bila bogznasto i ja nisam

šegrtima."

bio lud za njom, ali njegova me kritika pogodila.

"Nemoj se odmah kostriješiti, mali," reće Aahz olako "Što je što?" upitah, pokušavajući vidjeti što je pro-"Pokušavam pronaći motiv, to je sve.** našao.

"Motiv?" "Ovo," reče, držeči pronadeno. "Ćini se da ja nisam

"Razlog zašto bi netko krknvo staroga Garkinajedini demon u okolini."Nisam pristalica osvete, ali on mi je bio vinski brat, t Bila je to glava, očito asasinova. Bila je gadno spa-i znatiželjan sam." Ijena, a na nekoliko se mjesta vidjela kost. Moje priro-

Prekine razgledavanje prostorije i obrati se izravncdeno gadenje prema takvim stvarima bijaše pojačanomeni. 8 nekoliko očitih činjenica. Brada i uši na glavi bile su

"A ti, mali? Pada li tebi što na pamet? Poneka mlje^P1'11'06110 zašiljene, a s čela su stršala dva kratka,

karica koju je zaveo ili farmer kojegaje prevario? 1t^PB T0^-

imaš interesa u tome, znaš. Ti bi mogao biti slijedeć "Vrag'." uskliknuh užasnuto.

na listi " "Što? Oh, misliš Frag. Ne, ovaj nije s Fragistana,

"Aliubojicaje mrtav." Pokazah na sprženu hrpi"^0 s Krampustana. Krampus. Zar te Garkin nijepored vrata. "Ne znači li to da je gotovo?" ničemu naučio?" ,.,.,. i

«Probudi se, mali. Zar nisi vidio zlatni plašt? To j. ^ P0"0^'" ^011'811 Aahz ^ b10 P^zaposlen

bio profesionalni asasin. Netko ga je unajmio, a ta kreveljenjem prema spaljenoJ glavi.netko će unajmiti i drugoga." ^ ' TitanjeJe tko bi bio tohko lud da ga unaJrm? Pada

Osjetih kako mi niz hrptenjaču prolaze žmarci. N. mi na ^met jedin0 Ištvan' a1110 Je "^^^ -ekaoi,- • ,. r» - r . ,. ,. . . . "Panestgaonunajmio. Zar se ne sjecas/Farekao

rno'am rtin r»r>Tvn 01-in Ur\i^r\h «^•nA4-«T> mim4-i ^i^^n,-^,^, ^, *J»-»-~ B •» ••

to nisam bio pomislio. Počeh pretraživati sjećanje zinečim što bi nam moglo pomoći.

"Pa... rekaoje da ga šalje Ištvan."

"Što je Ištvan?"

"Ne zn— Čekaj malo, što si mislio time da bih jimogao biti slijedeći na listi?"

sam ti..."

"Mislio sam da si rekao 'Ištvan'.""I jesam! Čekaj malo. Što si ti rekao?""Ja sam rekao Ištvan. Zar ne primijećuješ razliku?""Ne," priznah.

«T .. , „„ . , . , . , . , "Hmmm.Zacijelojepresuptilnazaljudskouho.Ah,Luepo, ha? Aahz JC drzao zlatm plašt. "Podsta ^^ ^ To mijenja sve. Ako se Ištvan opet bavi

vlJen.amozesenositisobjestrane.Uvijeksamsepitac ^arim trikovima nema vremena za gubljenje. Hej!kako ih mtko ne primijeti sve dok nisu spremni da t( ^ekaj malo. Štoje ovo?"

UT0 ^ samostrel." primijetih.Aahz.. «g ^opi^ski navodenim oklopno-probojnim punje-

Hmmm? Oh, nisam te mislio prestrašiti. Samo, akc njem? Je li to vobičajeno na ovom svijetu?"je netko otvorio sezonu lova na čarobnjake općenito, ili "Toplinski navodenim..."samo na Garkina, ti bi mogao imati neke... Vidi, vidi. "Nema veze, mali. Nisam ni mislio da jest. Pa, tošto je ovo?" potvrduje moje sumnje. Bolje da to što prije provjerim."

Brzim koracima krene prema pentagramu. Iznenada shvatih da se sprema otiči.

"Hej'. Ćekaj malo' Što se dogada?"

"Predugo bi trajalo da ti pokušavam objasniti. Možda se jednog dana opet sretnemo."

"Ali rekao si da sam ja možda slijedeći na listi!"

"Je, pa, ponekad tak' grah opadne. Znaš što - počnbježati i možda te ne pronadu prije no što sve završi.

U glavi mi se vrtjelo. Stvari su se dogadale prebrzida bih mogaojasno misliti. Još uvijek nisam znao št(ili tko je demon bio, ili bih li mu trebao vjerovati, alznao sam jedno. On je trenutno najbliže savezniku isituaciju na ćijoj razini oćito nisam.

"Zar mi ne bi mogao pomoći?"

"Nemam vremena. Moram obavitijedan poslič."

"Ne bih li mogao poc'i s tobom?"

"Samo bi mi smetao, možda bi me čak zbog tebeubili."

"Ali bez tebe ubit će mene!"

Hvatao me sve veći očaj, što se Aahza vopće nijidojmilo.

"Vjerojatno neće. Znaš što, mali, sad stvarno moranići, ali kao dokaz toga da mislim da češ ipak preživjetipokazat ću tijedan trik koji će ti nekad možda koristitiZnaš sav onaj drek koji je Garkin izvodio kako bi m(doveo preko barijere? Pa, to nije neophodno. Pažljivcgledaj i pokazat ću ti kako mi to radimo kad šegrti mgledaju."

Želio sam viknuti, zaustaviti ga, prisiliti da mesasluša, ali on je več počeo. Raširio je ruke u visiniramena, podigao pogled prema nebu, duboko udahnvo,pa pljesnvo rukama.

Ništa se ne dogodi.

Poglavlje III :

"Pouzdaniji od magijejedino su prijatelji!"MACBETH

Aahz se namršti, pa ponovi kretnje, ovaj put

mrvicu brže.Scena ostane nepromijenjena.

Shvatih da nešto nije u redu.

"Zar nešto nije u redu?" upitah pristojno.

"Možeš se kladiti da nešto nije u redu," zareži Aahz.

"Ne radi."

"Jesi li siguran da to izvodiš kako treba?"Da, siguran sam da to izvodim kako trebaJednako

kao štosam bio siguran i prošlih pedeset puta kad sam

to izvodio!"

Počeo je zvučati uzrujano.

"Možeš h...""Čuj, mali. Da znam što nije u redu već bih to ispra-

vio. Sad zaveži i pusti me da mislim!"

Spusti se i sjedne prekriženih nogu u središti "Žao mi je, Skeeve," zaprede. "Pretpostavljam dapentagrama, gdje počne ocrtavati nejasne šare, uaiisam bio previšejasan."smrknuto mrmljanje ispod glasa. Nisam bio sigurai Svake sam se minute osjećao sve nelagodnije. Nisamiskušava li neku alternativnu inkantaciju, ili jednavikao m da su Ijudi, a kamoli demoni dobri premanostavno razmišlja, ali odlučih da ne bi bilo pametnimeni.pitati ga. Umjesto toga, iskoristih priliku da sredin "Ahm... U reduje. Samo sam se pitao..."svoje zbrkane misli. "Vidiš, situacijaje ovakva. Garkin ija smo se... šalili

Još uvijek nisam bio siguran predstavlja li Aahjedan sdrugim duževrijeme. Počelojejednomkadsmoprijetnju ili moj jedini moguči spas odjoš veće prijetnje zajedno pili, a on mi je podvalio račun. Pa, slijedeci putSad sam već bio prilićno siguran da se šalio kad j(kad sam ja prizvao njega, doveo sam ga iznad jezera,prijetio da će mi iščupati srce, ali toje ona vrsta stvartako daje svoju demonsku predstavu morao izvesti dou koju bi čovjek želio biti posve siguran. Jedino u štcP32111121 u vodi- IzJednačio je tako što... pa, neću tesam bio potpuno siguranjest to daje magija ipak nešK^J^111 detaljima, ali prešlo nam je u naviku dajedanviše od levitiranja perja. drugoga stavljamo u čudne ili neugodne situacije^

"To mora biti to'" Zapravo, vrlo djetinjasto, ali prilično bezopasno. Ali

Aahz je opet bio na nogama, Ijutito sijevajuči po ^ P\lt-" Aahzove se oči pocnu sužavati. "Ali ovaj putgledom na Garkinovo tijelo. Je stari žaboljubac otišao malo pre... Hocu reči, cmi mi"Taj kopilanski wombatov sin!" se da je stvar izmakla kontroh. Slažeš se?

«Što je wombat?" upitah. pa odmah poželjeh d. ^ ^011 ocnjake u .smješku• Strasno sam se zehonisam. Mentalna slika koja mi bljesne u umu bijaš( složiti s njim ah msam imao blageveze očemu govon.

tako užasavajuća da posve sigurno nisam želio detalje U30Š ^ m1 ms1 reka0 stomJeu re^ ,duzeo

Nisam se trebao brinuti. Aahzu nije bilo m na kra; ^ u redu toda ^^^1 ^^0^pameti da mi odgovori. • močl! ^m\f ^boravlJBJući na pozu Blokiran sam'

«D r L x- •• i m • y . Ne mogu učimti m jednu vrazju stvar dok on ne skmePa, fora mu baš, niJe "eka. TOJC sve 6to mogu reći- N g ^ a on to ne može jer je mrtav! Je !• me

Ovaj... 0 čemu ti govons, Aahz?" J ° 1 .. . ' , ;,«„ur' • r- i • i r\ • • - • T^ sad razumijes, punoglavce.''Govonm o Garkinu! On miJe ovo ucimo. Da san Raščistih dilemu. Spasitelj ilUie, radije bih da se

mislio da će ici tako daleko, bio bih ga pretvorio . ^ ^^^ , došao.kozonbu kad sam za to imao prilike."

Aahz.. Jajoš uvijek ne..." ^^ ^^ Skeeve. mali moj." Aahz se odjednomZasutJeh.Prestaojegundatiisadjegledaoumene. ^ g^ pretvori u predenje i zube. "Sve što trebašInstinktivno ustuknuh nekoliko koraka prije no što ^^i jest potpaliti vatricu ispod kotliča, ili što već, ishvatih daje njegovo keženje zapravo osmjeh. Više mi gkinuti ove čini. Onda možemo krenuti svaki svojimse svidao dok je divljao. nutem "

"Ne mogu."

"Dobro, mali," osmjeh mu postane malo usiljeniji."Ostat c'u ovdje dok se ti malo ne oporaviš. Hoču reći,pa čemu inaće služe prijatelji?"

"Nije stvar u tome."

"Pa što bi ti htio? Krv?" Aahz se više nije smiješio."Ako me pokušavaš ucjenjivati, ja ću..."

"Ne razumiješ!" prekinuh ga očajnički. "Ne mogu toučiniti zato što to ne mogu učiniti! Ne znam kako!"

To ga zaustavi.

"Hmm. To bi mogao biti problem. Pa, znaš što, umje-sto da ovdje skidaš čini, što kažeš da me jednostvanobaciš natrag u moju dimenziju, a ja ću tamo već naćinekoga da mi pomogne."

"Ne mogu ni to učiniti. Sječaš se, rekao sam ti danisam nikad prije ni čvo za..."

"Čuj, a što ti vopće možeš učiniti?"

"Mogu levitirati predmete... pa, male predmete."

"I..." ohrabri me on.

"I... ovaj... mogu upaliti svijeću."

"Upaliti svijeću?"

"Pa, skoro."

Aahz klone u stolac i sakrije lice u ruke. Ostane tako

nekoliko minuta. Prićekah da nešto smisli.

"Mali, ima U u ovoj rupi išta za popiti?" napokonupita.

"Donijet ću ti vode."

"Rekao sam za popiti, a ne za oprati ruke!"

"Oh. Da, gospodine!"

Požurih donijeti mu vrć vina iz malog lagvića, nada-jući se da neče primijetiti da posuda nije baš previšečista.

"Za što ti treba? Hoće li ti to vratiti moći?"

"Ne. Ali će mi popraviti raspoloženje." Iskapi vinojednim gutljajem i prezirno pogleda vrč. "Je li ovonajveća posuda koju imaš?"

Preletjeh očajničkim pogledom po prostoriji, aliAahz me već pretekao.

Ustane, ude u pentagram i podigne kotlić. Iz isku-stva sam znao da je težak, ali on ga odnese do lagvićakao da je lagan poput perca. Ne trudeći se ni da prvoizlije ono štoje Garkin u njemu smiješao, on ga napunido vrha i povuće dobar gutljaj.

"Aah! Toje već bolje." Uzdahne.

Osjetih blagu nesvjesticu. •

"Pa, mali," reče, odmjeravajući me pogledom, "činise da smo zaglavilijedan s drugim, što nije baš idealno,ali izgleda da nam nema druge. Vrijeme je da zagri-zemo metak i odigramo karte koje su nam podijelili. Tiznaš što su karte, zar ne?"

"Naravno," rekoh, pomalo povrijeden.

"Dobro."

"Što je metak?"

Aahz sklopi oći kao da se odupire nekom unutar-njem porivu.

"Mali," reče napokon, "velika je vjerojatnost da čeovo partnerstvo izludjeti jednoga od nas dvojice. Pre-tpostavljam da ću to biti ja ako ti ne prestaneš s glupimpitanjima u svakoj drugoj rečenici."

"Alija ne razumijem ni polovicu onoga što ti govoriš.'*

"Hmmm. Znaš što, pokušaj pamtiti pitanja, pa mijednom dnevno sva ta pitanja postavi odjednom. Dobro?"

"Pokušat ću."

"Štima. Evo kako ja vidim trenutnu situaciju: akoIštvan unajmljuje Krampuse kao asasine..."

"ŠtojetoKrampus?"

"Mali, a da me pustiš da malo odahnem?"

"Oprosti, Aahz. Nastavi."

"Dobro. Pa... hmmm... Evo, dogodilo se!" podignepogled prema nebu. "Ne mogu se sjetiti o čemu sampočeo govoriti!"

"0 Krampusima," ponukah ga.

"Oh! Toćno. Pa, ako on unajmljuje Krampuse zaasasine i oboružava ih oružjem mimo specifikacije, tomože značiti samo jedno — da se opet bavi svojimstarim trikovima. S obzirom da ja više nemam svojemoći, ne mogu otiči odavde i dati znak za uzbunu. Zatoti uskačeš, mali... Mali?"

» Gledao me pogledom punim očekivanja. Shvatih daviše ne mogu skrivati svoj jad.

"Žao mije, Aahz," rekohjadnim glasićem kojegjedvaprepoznah kao svoj. "Ne razumijem ni jednu jedinuriječ koju si rekao."

Iznenada shvatih da sam na rubu suza, pa brzookrenuh glavu da on ne vidi. Sjedio sam tako, dok sumi suze klizile niz lice, naizmjence se boreći protivpotrebe da ih obrišem i pitajuc'i se zašto se brinem okotoga hoće li mejedan demon vidjeti kako plačem ili ne.Ne znam kako sam dugo ostao tako, ali u stvarnost mevratila nježna ruka na ramenu; hladna, nježna ruka.

"Hej, mali. Nemoj se osjec'ati krivim," Aahzov glasbijaše iznenadujuće svosjećajan. "Nisi ti kriv što jeGarkin bio tako škrt na svojim tajnama. Nitko neočekuje da znaš nešto ćemn te nisu naučili, pa nemarazloga ni da to ti očekuješ."

"Osjećam se tako glupim," rekoh, ne okrečuči se."Nisam navikao da se osjećam glupim."

"Nisi ti glup, mali. Toliko znam. Garkin te ne bi biouzeo za šegrta da si glup. Akoje ovdje netko glup, ondasam to ja. Tako sam se zanio situacijom da sam se

zaboravio, pa sam sjednim šegrtom počeo razgovaratikao s izučenim ćarobnjakom. To je bilo glupo."

Još uvijek nisam bio u stanju govoriti.

"Ma daj, mali." Nježno me bubne u rame. "Trenutnoti možeš izvesti više magije negoja."

"Ali ti znaš više."

"Ali to znanje ne mogu upotrijebiti. Znaš, mali, to

mi daje ideju. Sad kad je stari Garkin mrtav, ti si uslijepoj ulici. Što kažeš na to da privremeno postanešmojim šegrtom? Počet ćemo od poćetka, kao da si noviučenik koji ne zna još ništa. Ići ćemo korak po korak,od početka. Što kažeš?"

Unatoč mraćnu raspoloženju, osjetih kako teret namojoj duši postaje lakši. Kao štoje rekao, nisamja glup.Znam prepoznati zlatnu priliku kad mi se ukaže.

"Joj, to bi bilo super, Aahz."

"Znači dogovoreno?"

"Dogovoreno," odgovorih i pružih ruku.

"Što je to?" zareži on. "Zar ti nije dovoljna mojariječ?"

"Ali rekao si..."

"Toje u redu. Ti si sad moj šegrt, aja ne hodam okoloi rukujem se sa šegrtima."

Povukoh ruku. Shvatih da ovaj savez možda i nečebiti samo med i mlijeko.

"Sad, kao što sam rekao, evo što moramo učinitiglede trenutne situacije..."

"Ali još nisam imao ni jednu lekciju!"

"Točno. Evo ti prva lekcija. Kad dode do krize, netroši energiju na priželjkivanje informacija ili vještinakoje nemaš. Zasuči rukave i snadi se najbolje što možešs onim što imaš. A sad zaveži dok tija ne objasnim nekestvari... šegrte."Zatvorih usta i otvorih uši. Jedar» trenutak meprodomo gledao, a potom zadovoljno kimne, potegnejošjedan gutljaj iz kotliča i otpočne.

"Sad... Ti imaš nejasnu ideju o drugim dimenzijamajer sam ti ih prije spomenvo. Isto tako, iz prve rukeznaš da ćarobnjaci mogu otvoriti prolaz u barijeramaizmedu tih dimenzija. Pa, razlićiti ćarobnjaci tu moćrabe na različite načine. Neki od njih, poput Garkina,koriste je samo da bi impresionirali šmokljane; prizi-vanje demona, vizije drugih svjetova, ta vrst parade.Ali ima i drugih ćiji motivi nisu tako bezazleni."

Zastane kako bi potegaojošjedan gutljaj vina. Izne-nadujuče, ali nisam osjetio nagon da ga prekinem.

"Tehnologija u različitim dimenzijama razvijala serazličitim brzinama, baš kao i magija. Neki ćarobnja-ci to zlorabe. Bave se švercom, kupovanjem i proda-vanjem tehnologije preko barijera radi profita i moči.Većina izumitelja u bilo kojoj dimenziji su, zapravo,pritajeni čarobnjaci."

Zacijelo sam se namrštio m ne znajuči, ali Aahzje

primijetio i jasno to pokazao, frknuvši nosom i nami-gnuvši mi.

"Znam što misliš, Skeeve. Sve to zvuči pomalo nepo-šteno i beskrupulozno. Zapravo, oni su prilično etićnaskupina. Postoji skup nepisanih pravila koji se zoveŠvercerski Kodeks i kojega se prilično strogo drže."

"Švercerski Kodeks?" upitah, zaboravivši se natrenutak. Čiailo se da Aahzu ovaj put nije smetalo.

"To ti je slićno Plačeničkom Kodeksu, ali manje na-silno, a više profitabilno. Naprimjer,jedno od pravilatog kodeksa kaže da ne smiješ u neku dimenziju doni-jeti 'izum' koji previše nadilazi napredak tehnologi-je iz te dimenzije, kao, recimo, uvodenje navodenih

projektila u kulturu luka i strijele, ili lasera u erukremena i baruta."

Jedva sam uspijevao ostati tihim.

"Kao što rekoh, većina čarobnjaka prilično se strogopridržava tog kodeksa, ali s vremena na vrijeme pojavise jedan koji se na to ne obazire. To nas dovodi doIštvana."

Na spomen tog imena prođu me srsi. Možda ga Aahzdoista izgovara drukćije.

"Neki kažu da Ištvanu fali par dasaka u glavi. Jabih rekao da se malo previše igrao svojim štapićem. Štogod bilo da bilo, nekako si je utuvio u glavu da želivladati dimenzijama, svima njima. Već je to jednompokušao, ali na vrijeme smo to saznali, pa se grupicanas okupila i naučila ga pristojnom ponašanju. Zapravo, tako sam i upoznao Garkina."

Mahne kotlićem prema lešu, tako daje prolio nekoli-ko kapi po podu. Počeh sumnjati u njegovu trijeznost,ali glas mu je bio prilićno ćvrst dokje nastavljao

"Mislio sam da je odustao nakon što smo mu natr-Ijali nos. Ćak smo mu ostavili i nekoliko suvenira kakobismo bili sigurni da nec'e tako brzo zaboraviti. A sadovo. Ako unajmljuje inobarijerne pomoćnike i naoru-žava ih oružjem napredne tehnologije, vjerojatno opetpokušava izvesti istu stvar."

"Izvesti što?"

"Upravo sam ti rekao. Zavladati dimenzijama."

"Znam, ali kako? Hoću reći, kako mu ovo što ćini uovoj dimenziji pomaže da zavlada ostalima?"

"A, to. Pa, u svakoj dimenziji ima odredena količinamoći koju se može usmjeriti ili pretvoriti u magiju.Različite dimenzije imaju različite količine, a moćsvake dimenzije je podijeljena medu njenim čarobnjacima. Ako uspije ili kontrolirati ili poubijati ostale

čarobnjake u ovoj dimenziji, može cjelokupnu njenumagijsku energiju iskoristiti za napad na neku drugudimenziju. Ako pobijedi i tamo, imat će energiju dvijedimenzije koju može upotrijebiti da bi zavladao trećom,i tako dalje. Kao što vidiš, što dulje mu to bude uspije-valo, postajat će tojačim, i to će ga teže biti zaustaviti."

"Sad razumijem," rekoh, iskreno zadovoljan i punentuzijazma.

"Dobro. Onda razumiješ zašto ga moramo zaustaviti."Prestadoh biti zadovoljan i pun entuzijazma."Mi? Misliš na nas? Na tebe i mene?""Znam da nije baš neka vojska, mali, ali kao štorekoh to je sve što imamo."

"Mislim da bi mi sad dobro došlo malo tog vina.""Nema šanse, mali. Sad si na poduci. Bit če ti potre-bno svo vrijeme koje imaš za vježbanje ako mislimozaustaviti Ištvana. Udaren u glavu ili ne, on nije še-prtlja kad se radi o magiji."

"Aahz," rekoh polako, ne podižući pogled. "Reci miistinu. Misliš li da je vjerojatno da me možeš naučitidovoljno magije da bismo imali šansu da ga zausta-vimo?"

"Naravno, mali. Da nemamo šanse, ne bih ni poku-šavao. Vjeruj mi."

Nisam baš bio uvjeren u to, a sudeći po zvuku njego-va glasa nije ni on.

Poglavlje IV :

"Tajna sigurnog i brzog putovanja leži updžljivom planiranju."

ODISEJ

Hmmmm... Pa, nije baš odijelo po mjeri, ali

morat če poslužiti."

Pokušavali smo odjenuti Aahza u moju od-

jec'u i on je sad procjenjivao naš uspjeh u tome, ogle-

davajući se u malom tamnom zrcalu koje smo pronašli,

okrećuc'i ga na sve strane kako bi, dio po dio, vidio cijeli

svoj odraz.

"Možda bi bilo bolje kad bismo uspjeli pronači odjeću

neke druge boje, a ne ove užasne smede.""To je sve što imamo.""Jesi li siguran?""Sto posto. Imam dvije košulje, obje smede. Jedna

je na tebi, drugaje na meni."

"Hmmmm" reče, pažljivo me promatrajući. "Možda

bih bolje izgledao u svyetlije smedoj. Oh, dobro, o tome

možemo i kasnije."

Bio sam znatiželjan glede količine pažnje koju jeposvećivao svome izgledu. Hoću reči, nije moguće daje planirao izic'i medu Ijude. Pogled na zelenog de-mona prekrivenog krljušti uzrujao bi većinu lokal-nih stanovnika, bez obzira na to kakvu odjeću imao nasebi. Zasad, svejedno, odlučih da je najbolje šutjeti ipovlađivati mu.

Zapravo, odjeća mu je prilično dobro pristajala.Rukavi košulje bili su mu malo prekratki s obzirom nadužinu njegovih ruku, ali ne previšejerja sam viši odnjega pa razlika nije bila tako velika. Skratili smo hlačekako bismo ih prilagodili njegovim kraćim nogama, alini one, kao ni košulja, nisu mu bile preuske. Tu samodjeću sam sašio, pa je bila prilično komotna, baremna meni. Krojenje mi nijejača strana.

Na nogama je imao Garkinove čizme koje su muiznenadujuće dobro odgovarale. Bio sam se bunio protivtoga, sve dok on nije istaknvo da Garkinu one više netrebaju, a njemu če dobro doći. Pragmatičnost, takojeto nazvao. Situacijska etika. Rekaoje da c'e mi to kori-stiti ako ozbiljno želim postati ćarobnjakom.

"Hej, mali!" Aahzov glas prekine moje razmišljanje.Činilo se daje zauzet pretraživanjem ladica i škrinja."Ima li ovdje išta od oružja?"

"Oruzja?"

"Je, znaš, nešto poput stvari koja je ubila starogaGarkina. Maćevi, noževi, lukovi i strijele, takve stvari."

"Znam što je oružje, samo nisam oćekivao da bi teono moglo zanimati, toje sve."

"A Zašto ne?"

"Pa... mislio sam da si rekao da si čarobnjak."

"Nećemo valjda opet proći kroz sve to, ha, mali?Osim toga, kakve to veze ima s oružjem?"

''Nikada nisam upoznao ni jednoga čarobnjaka kojibi se pored svoje magije koristio nekim drugim oružjem."

"Zbilja? A koliko si čarobnjaka poznavao?"

"Jednoga," priznah.

"Krasno. Čuj, mali, ako stari Garkin nije želio kori-

stiti oružje, toje njegov problem. Ja...ja želim oružje.Ne znam jesi li primijetio, ali Garkin je mrtav."

Teškoje usprotiviti se takvoj logici.

"Povrh toga," nastavi on, "zar zaista želiš da kre-nemo na Ištvana i njegovu bandu samo s tvojom ma-gijom i mojom agilnošću?"

"Pomoći ću ti u traženju."

Bacili smo se na pretraživnje, ali pored samostrelakojim je ubijen Garkin, nismo pronašli baš mnogo. Ujednoj od škrinja bio je mač s drškom optočenom dra-guljima, a pronašli smo i dva noža, jedan s bijelom ijedan s crnom drškom, na Garkinovu radnom stolu.Izuzevši tih nekoliko stvari, u kolibi nije bilo višeničega što bi makar samo i podsjecalo na oružje. Aahznije bio presretan.

"Ne vjerujem to. Jedan mač s usranim sječivom,lošom ravnotežom i lažnim draguljima na dršci, i dvanoža koji nisu nabrušeni otkad su napravljeni. Svakogatko drži takvo oružje u kući treba krknuti."

"I jesu ga."

"Istina. Pa, ako je to sve što imamo, to je sve štoćemo moći upotrijebiti."

Objesi mač oko bokova i zatakne nož s bijelom drš-kom za pojas. Mislio sam da će onaj drugi nož datimeni, ali on se sagne i utakne ga u čizmu.

"Zar nećeš jednoga dati meni?"

"Znaš li se njime služiti?"

"Pa..."

On nastavi sa smještanjem noža u čizmu. Ja samza pojasom pod košuljom imao zataknut svoj malinož koji sam koristio za guljenje kože s malih životinja.Ćak i moje neiskusno oko primijetilo je da je moj nožbolji od ova dva koja si je Aahz uzeo. Odlučih to nespomenuti.

"Dobro, mali. Gdje je starkelja čuvao novac?"

Pokazah mu. Jedan kamen iza ognjišta bio je ola-bavljen i iza njega bijaše sakrivena kožnata vrećica. Onje sumnjičavo odmjeravao novćiće dok su mu padali naispružen dlan.

"Ispravi me ako griješim, mali, ali bakar i srebro nevrijede baš mnogo u ovoj dimenziji, točno?"

Ta, srebro je donekle vrijedno, ali ne toliko kaozlato."

"Onda kakvaje ovo svinjarija? G^jeje pravi novac?"

"Nikad ga nismo imali mnogo."

"Ma daj... Još nisam sreo čarobnjaka koji nije imaozalihu u čarapi. To štoje ne troši, ne znači daje nema.Misli. Zar ovdje nikad nisi vidio ništa od zlata ili ukra-šeno draguljima?"

"Pa, ima nekoliko stvari, ali one su zaštičene pro-kletstvima."

"Mali, daj malo razmisli. Da si drhtava stara ruše-vina koja nije u stanju izboriti svoj put van iz škarnicla,kako bi zaštitio svoje blago?"

"Ne znam."

"Sjajno. Objasnit ću ti dok prikupljamo te stvari."

Uskoro smo na stolu imali skromnu hrpu plijena,većinu kojega su sačinjavali predmeti kojima sam seoduvijek divio. Bioje tu zlatan kipić muškarca s glavomlava, Tri Kraulova Bisera, zlatni privjesak u oblikusunca kojem su nedostajale tri zrake, i prsten s velikim

draguljem kojega je Aahz skinvo s Garkinova prsta.Aahz podigne medaljon u obliku sunca.

"Evo ti primjera onoga o čemu sam ti govorio. Pret-postavljam da postoji priča o tome što se dogodilo s ovetri zrake koje nedostaju?"

"Pa," počeh, "bilo jednom jedno izgubljeno plemekojeje obožavalo ogromnog zmijožapca..."

"Preskoči to. Toje stara prijevara. Uzmeš svoje zlatoi odneseš ga majstoru koji ti ga istali u nešto s mnogomalih izbojaka poput prstiju ili ruku..." Podigne privje-sak. "...ili zraka sunca. Tako dobiješ najbolje od dvasvijeta.

"Prvo, imaš nešto mistično i natprirodno, dodašsablasnu priču i nitko se neće usuditi ni taknuti tajpredmet. Drugo, njegov oblik ima tu prednost da svakiput kad ti zatreba malo gotovine, možeš jednostavnootkinuti zraku ili ruku i prodatije za vrijednost težinezlata. Umjesto da gubi na vrijednosti, cijena preostalogpredmeta raste radi njegove mistične povijesti i čudnihokolnosti pod kojima je ostao bez jednog svog dijela,koje su, naravno, čista izmišljotina."

Začudo, nisam bio iznenaden. Počeh se pitati je liišta od onoga što mi je Garkin rekao istina.

"Znači nijedna od ovih stvari nema nikakve magičnemoći, niti prokletstva na sebi?"

"E sad, to nisam rekao. S vremena na vrijeme nale-tiš na nešto takvo, ali to je vrlo rijetko."

"Ali kako znaš što je pravo a što lažno?"

"Pretpostavljam da te Garkin nije naučio da vidišaure. Pa, tako sam i mislio. Vjerojatno se bojao da bimu ukrao sve te stvari i pobjegao. Dobro, mali. Vrijemeje za prvu lekciju. Jesi li ikada sanjario? Znaš, buljio unešto i pustio da ti um luta?"

Kimnuh.

"Dobro, evo što želim da učiniš: sjedni na stolac inagni se naprijed tako da su ti oči u ravnini s povr-šinom stola. Tako. Udobno? Fino. Sad želim da po-gledaš preko stola u zid. Nemoj fokusirati pogled na nj,samo bulji i pusti da ti um luta."

Učinih kakoje rekao. Bilo mije teško ne fokusiratipogled na nešto odredeno, pa se usredotočih na toda mi um luta. 0 čemu da mislim? Pa, o čemu sammislio kad sam gotovo zapalio svijeću... Oh, da. Ja samSkeeve. Ja sam močan i moja moć svakim danomje sveveća. Nasmiješih se u sebi. Uz demonovu pomoć uskoroću postati mudrim čarobnjakom. A to će biti samopočetak. Nakon toga...

"Hej!" rekoh, uspravivši se na stolcu.

"Što si vidio?"

"Bilo je to... pa, ništa, pretpostavljam."

"Nemoj mi otežavati stvar, mali. Što si vidio?"

"Pa, na trenutak sam pomislio da sam vidio neštopoput crvenog sjaja oko prstena, ali kad sam ga malobolje pogledao, toga je nestalo."

"Prsten, ha? Tako sam i mislio. Pa, toje to. Ostatakplijena bi trebao biti u redu."

Potrpa sve osim prstena u vreću, ostavivši prstenna stolu.

"Što je to bilo?"

"Što? Oh, to što si vidio? Toje bila aura. Večina Ijudije ima. 1 neka mjestaje imaju, ali tojejedan od sigumihnačina provjere je li neki predmet doista magičan.Kladio bih se da je ovaj prsten oružje s kojim je stariGarkin spržio asasina."

"Zar ga nećemo ponijeti s nama?"

"Znaš li kako radi?"

"Pa... ne."

"Nija. Zadnja stvar koja nam trebajest da sa sobomimamo prsten koji riga vatru. Pogotovo ako ga ne zna-mo aktivirati. Ostavi ga. Možda ga ostali pronadu isprže sami sebe."

"Koji ostali?" brzo upitah.

"Hmmm? Oh, ostali asasini."

"Koji ostali asasini?" Pokušavao sam ostati miran,ali nije mi uspijevalo.

"Toćno. Ovo je prvi put da imaš posla s njima. Misliosam da ti je Garkin..."

"Aahz, jednostavno mi odgovori!"

"Oh! Sigurno, mali. Asasini nikad ne rade sami.Zato nikad ne promaše. Rade u grupama od dvojice doosmorice. Vjerojatnoje ostatak grupe negdje u blizini.Znajući koliko Ištvan poštuje Garkina, siguran sam dane bi poslao manje od šestorice na ovakav zadatak,možda čak i dvije grupe."

"Hoćeš reći da je cijelo ovo vrijeme dok smo se mipetljali s odjećom i mačevima grupa asassina na putuprema nama?"

"Opusti se, mali. Oni su pričuva. Ćekat će nekovrijeme i krenuti za nama najranije sutra. Toje profe-sionalna uljudnost. Moraju ovome papku dati vremenaza djelovanje. Povrh toga, tradicionalno je da asasinkoji izvrši djelo dobije prvi izbor od bilo kakvoga plijenakoji nade prije no što ostali stignu i ostatak razdijelena jednake dijelove. Svi to rade, ali smatra se nepri-stojnim primijetiti daje nešto od plijena nestalo prijeslužbene raspodjele."

"Kako to da znaš tako mnogo o asasinima, Aahz?"

"Hodao sam sjednom neko vrijeme... krasna cura,ali nije znala držati jezik za zubima, čak ni u krevetu.Ponekad se pitam da li ijedna profesija zaista svojetajne čuva tako dobro kao što tvrde."

"Što se dogodilo?"

"S kim?"

"S tvojim asasinom?"

"Kaj te briga, mali." Aahz odjednom opet postaneotresit. "Čeka nas posao."

"Što ćemo učiniti?"

"Pa, prvo čemo pokopati Krampusa. To možda skre-ne ostale s našeg traga. Uz malo sreće, oni će pomislitida je maznvo cijeli plijen i nestao. Ne bi bilo prvi putda se tako nešto dogodi."

"Ne, mislim nakon toga. Spremamo se na put, aUkamo vopće idemo?"

"Mali, ponekad me brineš. Ovo čak ni nije magija.

Ovoje najobićnija vojna akcija. Prvo, moramo pronaćiIštvana. Drugo, procijenit ćemo njegovu snagu. Treče,smislit c'emo plan, i ćetvrto, sredit čemo taj problem, anadajmo se i Ištvana."

"Ovaj... Aahz, možemo li stati na trenutak? Gdjećemo pronaći Ištvana?"

To ga je zaustavilo u mjestu.

"Zar ti ne znaš gdje je?"

"Danas sam prvi put čvo za njega."

Dugo smo sjedili i gledali se u potpunoj tišini.

Poglavlje V :

"Samo konstantno i savjesno vježbanjeborilačkih vještina osigurat če vam dugi sretan život."

BRUCE LEE

Mislim da sam shvatio, mali."Rekavši to, Aahz na trenutak prestanebrusiti mač kako bi pregledao oštricu.Od samog početka našeg putovanja koristioje svakupriliku da malo radi na svome oružju. Čak i kad bismozastali samo da se malo odmorimo, on bi se odmahprimio oštrenja sječiva ili podešavanja ravnoteže. Mis-lim da sam, samo gledajuči ga kako cijelo vrijeme prtljapo njemu, u proteklom tjednu naučio više o oružju negou cijelom svom životu prije toga."Shvatio što?"

"Zašto Ijude na ovome svijetu uče ili magiji ili oru-žju, ali nikad i jednome i drugome.""Zašto?""Pa, dva razloga su očita. Prvo, stvar je u uvjeto-vanosti rekacije. Refleksi. Reagirat ceš na način kojisi naučio. Ako su te učili rukovanju oružjem, na kriznusituaciju reagirat ćeš oružjem. Ako su te obučavali umagiji, reagirat ćeš magijom. Ako znaš ijedno i drugo,oklijevat ćeš, pokušavajući se odlućiti zajedno ili dru-go, i vjerojatno c'e te u meduvremenu zatuči. Da bipojednostavio stvari, Garkin te učio samo magiji. Vjero-jatno ni on sam nije znao rukovati oružjem."

Razmislih o tome.

"Ima smisla. A štoje drugi razlog?"

On mi se naceri.

"Krivulja ućenja. Ako je ono što si mi reko o život-nome vijeku na ovom svijetu makar samo približnotoćno, te ako si ti primjer brzine kojom Ijudi s ovogasvijeta uće. onda ionako imate vremena naućiti samojednu stvar." >

"Mislim da mi se više svida prvo objašnjenje."

On se zacereka sebi u bradu i nastavi oštriti svojmač.

Prije me to njegovo peckanje smetalo, ali sad samsamo prelazio preko toga. Ćinilo se da muje kritičnostprema svemu na našem svijetu, a posebice prema meni,prešla u naviku. Nakon tjedan dana neprekidne izlo-ženosti oštrini njegova jezika, zabrinvo bih se kad bise prestao žaliti na sve oko sebe.

Zapravo, bijah prilićno ponosan na svoj napredak napolju magije. Moje su moc'i, pod Aahzovim pokrovi-teljstvom, svakog dana bivale sve veče. Jedna od naj-vrijednijih lekcija koju sam naučio bilo je kako crpitisnagu izravno iz zemlje. Stvar je bila u tome da sienergiju predstavim kao opipljivu silu, poput vode, teda crpim energiju kroz jednu nogu, pa sve do svoga

uma, dok istovremeno oslobadam prilagodenu energi-ju kroz drugu nogu natrag u zemlju. Već sam znaopotpuno nadoknaditi izgubljenu energiju jednostavnotako što bih nekoliko minuta stajao nepomično, za-tvorenih očiju, izvodeći tu izmjenu energije. Aahza seto, kao i obićno, nije vopće dojmilo. Prema njegovimrijećima, trebao bih biti sposoban to činiti dok hodam,ali nisam dopuštao da njegovo gundanje umanji mojentuzijazam. Učio sam, i to brže no što sam mislio da•je moguče.

"Hej, mali, dohvati mi komad drveta, hočeš li?"

Nasmiješih se u sebi i pogledah naokolo. Tri metradalje ležalaje mala grana naplavljena drveta, duga okošezdesetak centimetara. Lijeno ispružih prst i ona sepodigne u zrak, počne polako lebdjeti preko čistine dabi zastala u zraku ispred Aahza.

"Nije loše, mali," prizna on. Onda bljesne njegov mači dva prerezana komada grane padnu na tlo. On podi-gne jedan od njih i pregleda mjesto reza.

"Hmmm ... Moždajoš ima nade za ovaj mač. Zaštosi ih pustio da padnu?"

Ovo zadnje bijaše upućeno meni.

"Ne znam. Pretpostavljam da si me iznenadio kadsi zamahnvo mačem."

"Oh zbilja?"

Iznenada baci granu prema meni. Ja ciknuh i poku-šah se maknuti s puta, ali grana se bolno odbije od mogramena.

"Hej! Čemu to?"

"Nazovimo to praktičnom lekcijom. Znaš da možeškontrolirati granu —jer si to upravo učinio kad si mi

je dolevitirao — pa zašto si joj se onda pokušavaoizmaknuti? Zaštoje nisi zaustavio magijom?"

46

47

"Pretpostavljam da mi nije palo na pamet. Nisi midao vremena da razmislim."

"Dobro, razmisli onda! Ovaj put znaš da dolazi."

On podigne drugi komad grane i pričeka, opako secereći, štoje lako ako imaš šiljaste zube. Ignorirao samga, opuštajući um; potom kimnuh da sam spreman.

Grana me udari posred prsa.

"Joj!" prokomentirah.

"A u tome je, mladi moj prijatelju, razlika izmeduteorije i prakse. Teorija ti kaže da se to i to može ućiniti,ali u praksi nikad nečeš imati vremena da ležerno ipolako prikupiš snagu, a rijetko ćeš imati nepokretancilj."

"Reci, ahm, Aahz. Ako doista pokušavaš izgraditimoje samopouzdanje, kako to da mi izvučeš tepih ispodnogu svaki put kad počnem misliti da napokon pos-tižem nešto?"

On ustane i spremi mač u korice.

"Samopouzdanjeje divna stvar, mali, ali ne kad nijeopravdano. Jednog če dana tvoj ili moj, ili oba našaživota ovisiti o tvojim sposobnostima, i tvoje zava-ravanje samoga sebe neče nam u tome previše pomoći.Hajde da se primimo posla."

"Ovaj... imamo li vremena?"

"Opusti se, mali. Krampusi su uporni, ali putujusporo."

Naša strategija nakon odlaska iz kolibe bila je jed-nostavna. Kad vec' nismo mogli svoju potragu usmjeritiu udredenom smjeru, pratit čemo silnice na ovom svi-jetu sve dok ne pronademo Ištvana ili naiđemo nanekog drugog čarobnjaka koji bi nas uputio do njega.

Netko bi mogao pitati što su to silnice. Ja jesampitao. Silnice su, kako mi je Aahz objasnio, oni putovi

kojima energija najlakše i najslobodnije protječe. Umnogoćemu su slične magnetskim linijama.

Netko bi mogao pitati što su to magnetske linije. Jajesam. Neču citirati Aahzov odgovor, reči ću samo danije sadržavao nikakve informacije.

Kako bilo da bilo, silnice su čarobnjakov saveznik,

ali i neprijatelj. Oni koji namjeravaju iz njih crpitienergiju obično se nastanjuju najednoj od tih linija iliblizu nje. To im olakšava crpljenje energije. Takoderolakšava i njihovim neprijateljima da ih pronađu.

Po Aahzovoj teoriji i Garkina su tako pronašli. Pre-ma tome, bilo je logićno da bismo i mi trebali močipronaći Ištvana na isti način.

Naravno, ja nisam imao pojma o silnicama, niti otome kako ih pronači, barem ne dok me Aahz nijenaučio. Nije to bila teška tehnika, srečomJer imao sampune ruke posla pokušavajući apsorbirati sve ostalelekcije kojima me Aahz zasipao.

Trebajednostavno sklopiti oči i opustiti se, pokušatisi predočiti sjajnu žuto-crvenu strijelu s dva vrha kakolebdi u zraku. Intenzitet sjaja pokazuje udaljenostsilnice; smjer njenih vrhova pokazuje tijek energije.Prilično slično igli kompasa, štogod to bila.

Jednom kad smo ustanovili da je Garkin smjestiosvoju kolibu izravno na silnicu, kao štoje Aahz i pretpo-stavljao, te kad smo utvrdili smjer tijeka energije,naišli smo na drugi problem. U kojem smjeru ga pratiti?

Ta je odluka postala dvaput težom kad je Aahznapomenvo da najednom kraju vjerojatno čeka grupaasasina Krampusa, najvjerojatnije u smjeru kojim smoželjeli ići.

Problem smo riješili tako da smojedan dan putovalipod pravim kutem na silnicu, zatim dva dana uz nju uželjenom smjeru, pa se tek onda vratili na samu liniju.

Nadali smo se da smo na taj način potpuno zaobišliasasine.

1 bili smo u pravu i nismo.

Bili smo u pravu na taj način da nismo upali uzasjedu. Nismo bili u pravu tako što se činilo da su namna tragu, premda nismo znalijesu li doista pratili nasili su jednostavno slijedili silnicu natrag do Ištvana.

"Stalno ti govorim, mali," Aahz bijaše uporan. "Toje dobar znak. To znači da smo odabrali pravi smjer,te da ćemo do Ištvana stiči prije nego asasini."

"Što ako idemo u krivom smjeru?" pobunih se. "Štoako oni doista prate nas? Koliko ćemo dugo nastavitiu istome smjeru prije no što odustanemo i priznamoistinu?"

"Što ti misliš kako če ti dugo trebati da naučišdovoljno magije da bi se mogao suprotstaviti čoporuKrampusa-asasina naoružanih vandimenzijskim oru-žjem?"

"Vratimo se na posao," rekoh odlučno.

On pogleda oko sebe, pa pokaže na izgriženo vočekoje je vjetar otkinvo s drveta i razbacao nakolo.

"Dobro. Evo što hoću da učiniš. Bulji u nebo iliproućavaj svoj pupak ili bilo što. Kad ti dam znak,zgrabi jedan komad voča i dobaci mi ga."

Ne znam koliko smo sati proveli na toj vježbi. Težeje no što zvuči prikupiti snagu tako naglo. Baš kad sammislio da sam to savladao, Aahzje promijenio taktiku.Uvukao bi me u razgovor, zatim bi me prekinvo u polariječi svojim signalom. Nepotrebno je reći da je mojuspjeh bio bijedan.

"Opusti se, mali. GIe, pokušaj na ovaj način. Umje-sto da svaki put ponovno prikupljaš snagu, stvori malomjesto unutar sebe i tamo pohrani malo energije. Čuvaj

je u rezervi, spremnu da te pokrije dok ti puniš svojevelike puške."

"Što su to puške?"

"Nije važno. Samo napravi tu rezervu pa čemo poku-šati opet."

Uz taj savjet, vježba krene mnogo bolje. Konačno,Aahz je prekine i naredi mi da mu pomažem u vje-žbanju s nožem. Zapravo, prilično sam uživao u tome.Vježba se sastojala od toga da upotrijebim svoje močikako bih levitirao jedan komad voča sve dok ga Aahzne pogodi nožem. Kao dodatnu finesu, ja bih tadaizvadio nož i vratio mu ga, lebdeči, kako bi ga on opetmogao baciti. Način na koji bi taj srebrnkasti, kovitla-jući komad čelika poletio i presreo komad voća, dok jeAahz vježbao prvo bacanje iznad ruke, pa ispod ruke,pa bekhend, činio se gotovo natprirodnim.

"Zaustavi ga, Skeeve!"

Aazov povik vrati me u stvarnost. Bez razmišlja-nja, ja posegoh umom i... i nož se zaustavi u zraku!Trepnuh, ali i dalje ga držah tamo, pedalj od voća kojeje takoder ostalo lebdjeti u zraku.

"Vidi, vidi! To je ono pravo, Skeeve! Evo ti nešto ušto se možeš pouzdati!"

"Učinio sam to!" rekoh, ne vjerujući vlastitim očima.

"Bogme jesi! Taj komadić magije jednog dana će tispasiti život."

Iz navike, snagom uma poslah nož natrag do njega.On ga uzme iz zraka i zatakne za pojas, zatim zastane,nagnuvši glavu na jednu stranu.

"I to na vrijeme. Netko dolazi."

"Kako znaš?"

"Ništa posebno. Moj sluh je malo bolji od tvoga, toje sve. Ne paničari. Nisu Krampusi. Po zvuku bih rekao

50

51

da se radi o potkovanoj životinji. Nijedna divlja zvijerne kreće se tako ravnom putanjom, ni tako očito."

"Što si mislio s onim 'na vrijeme'? Zar se nećemosakriti?"

"Ne ovaj put." Naceri mi se. "Razvijaš se brzo. Vri-jeme je da naučiš novu ćaroliju. Imamo još par danaprije no što tkogod-to-bio stigne do nas."

"Dana?"

Aahz se prilagodavao našoj dimenziji vrlo rapidno,ali još uvijek je imao problema s vremenskim jedi-nicama.

"Daj mijošjednom ponovi tejedinice mjerenja vre-mena," progunda.

"Za nekoliko sekundi, minuta, sati..."

"Minuta! Imamojoš par minuta."

"Minuta! Ne mogu naučiti novu čaroliju za nekolikominuta!"

"Naravno da možeš. Ova je lagana. Sve što trebašučiniti jest da moje crte lica kamufliraš tako da ličimna čovjeka."

"A kako da to učinim?"

"Na isti način kao i sve "bstalo, snagom uma. Prvo,zažmiri... zatvori oči... dobro, sad zamisli neko drugolice..."

Na pamet mi je padalo samo Garkinovo, pa si pre-dočih njihova dva lica jedno pored drugoga.

"Sad pomakni to novo lice preko mojega... oduzmiili dodaj potrebne karakteristike. Kao da se radi oglini... zadrži tu sliku u svome umu i otvori oći."

Pogledah i ostah razočaran.

"Nije uspjelo!"

"Naravno da jest."

Ogledavao se u tamnom zrcalu koje je izvadio izvrečice za pojasom.

"Ali nisi se promijenio!"

"Naravno da jesam. Ti to ne možeš vidjeti jer si titaj kojije stvorio tu čaroliju. Toje iluzija, a pošto tvojum zna istinu, ne može ga se prevariti, ali sve drugese može. Garkin, ha? Pa, poslužit će."

Njegovo prepoznavanje novoga lica me zateklo.

"Zaista vidiš Garkinovo lice?"

''Naravno. Hoćeš li pogledati?"

Ponudi mi zrcalo i naceri se. Bila je to loša šala.Jedna od prvih stvari koje sam otkrio o njegovom sum-njivom položaju na ovom svijetu bilo je to da premdaon može vidjeti svoj odraz u zrcalu, nitko s naŠegasvijeta ne može. Ili, barem ja nisam mogao.

Sad sam već i ja čvo zvuke približavanja jahaČa.

"Aahz, jesi li siguran..."

"Vjeruj mi, mali. Nemaš o čemu brinuti."

Brinvo sam. Jahač je već bio na vidiku. Bio je tovisok, mišićav čovjek s izgledom ratnika. Taj dojambijaše pojačan činjenicom dajejahao ogromnog bojnogjednoroga, natovarena oružjem i oklopom.

"Hej, Aahz. Zar ne bismo trebali..."

"Opusti se, mali. Gledaj ovo."

On iskorači i podigne ruku.

"Dobar dan, stranče! Koliko ima do najbližega grada?"

Ćovjek usmjeri jednoroga prema nama. Napol po-digne ruku u znak pozdrava, pa se iznenada ukoči.Nagnuvši se naprijed, zaškilji u Aahza, pa užasnutoustukne.

"Svih mi bogova! Demon!"

Poglavlje VI :

"Obraćanje pažnje detaljimaje lozinka zaprikupljanje informacija od bezazlena sujedoka."INSP. CLEUSEAU

Ratnikov užas nije ga imobilizirao za dugo/Zapravo, nije ga vopće imobilizirao!Reagirao je istog trena kad je shvatio štovidi. Doduše, njegova reakcija bilaje čudna — nagnvose natrag u sedlu i počeo mahnito kopati po jednoj o<ibisaga, što ga je, u najboljem slučaju, dovelo u nesi-guran položaj.

OčitoJa nisamjedini kojije to primijetio. Aahz skoćiuz povik, mlatarajući rukama jednorogu pred nosom.Budući razumna živina, jednorog se propne i ratniktresne naglavce na tlo.

"Bogova mi!" urlikne on, pokušavajuči se ispetljatiiz ne baš graciozna pložaja pod hrpom oruzja i ostaleprtljage. "Ubijao sam za manje!"

Odlućih da je vrijeme da se umiješam ako želimoizbječi ostvarenje njegove prijetnje. Posegavši umom,dohvatih oveći kamen i snažno ga zavitlah prema nje-govom ćelu. Čovjek se skljoka poput uškopljena juncapod mesarskom sjekirom.

Jedan dug trenutak Aahz ija smo promatrali palogačovjeka, hvatajući dah.

. "'Opusti se, Skeeve! Ovo će biti lako, Skeeve! Vjerujmi, Skeeve!' Isuse, Aahz, kad se ti zezneš. zezneš sejunaćki, zar ne?"

"Začepi, mali!"

Opetje kopao po svojoj vrećici oko pasa.

"Neću zaćepiti, želim znati što se dogodilo s onom'budalootpornom' čarolijom koju si me naučio."

"I sam se to pitam." Izvadi zrcalo i počne se ogle-davati. "Znaš što, mali. Provjeri njegovu auru i pazi nasve što nije vobičajeno."

"'Začepi, mali! Provjeri njegovu auru, mali!' Panisam tija neki... Hej!"

"Štoje?"

"Njegova aura! Cijelaje crvenkasto-žuta, osimmaleplave fleke na prsima."

Tako sam si i mislio!!" Aahzjednim skokom prijedečistinu i čučne pokraj paloga ćovjeka poput grabežljivezvijeri.

"Pogledaj ovo!!"

Na kožnoj vrpci oko čovjekova vrata visilaje primi-tivna amajlija u obliku salamandera sa samo jednimokom na sredini glave.

"Štojeto?"

"Nisam siguran, ali imam prilićno dobru ideju štobi to moglo biti. Sad me poslušaj. Želim da skineš mojkamuflaž."

"Da skinem što?"

"Daj, mali, probudi se! Čaroliju koja mijenja mojizgled."

"Na to sam i mislio. Da skinem što?"

"Čuj ti mene, mali! Ne odgovaraj mi nego učini kako

sam ti rekao. On če se uskoro probuditi."

Uzdahnuvši, ja zažmirih i poćeh s onim što mi jeizgledalo kao uzaludan napor. Ovaj put išlo je lakše.Zamislih Garkinovo lice, pa istopih njegove crte lica svedok mi pred očima nije bilo Aahzova iscerena njuška.Otvorih oči i pogledah Aahza. Izgledaoje poput Aahza.Sjajno.

"I što sad?"

Kao odgovor na to, ratnik zastenje i uspravi se usjedeči položaj. Zatrese glavom kao da želi razbistritimisli, pa otvori oči. Pogled mu padne na Aahza i ontrepne, pogleda ga opet, pa posegne za mačem, samoda bi otkrio da ga nema. Nije imao ni bodež, a ni sje-kiricu. Očito, Aahz nije besposleno sjedio dok sam jaskidao čarolije. j

Aahz progovori prvi.

"Opusti se, stranče. Stvari nisu onakve kakvima sečine."

Čovjek skoči na noge i zauzme borbeni položaj,stisnutih šaka.

"Pazi se, demone!" poviče glasom kojije imao šupljiprizvuk. "Nisamja ostao bez načina obrane."

"Ma nemoj! Nabroji tri. Ali kao što rekoh, opusti se.Prvo.ja nisam demon."

"Znaj, demone, da mi ova amajlija omogućuje davidim kroz čarolije, te da te vidim onakva kakav doistajesi."

Znači to je bilo to! Moje povjerenje u vlastite mofinaglo mi se vrati..

"Prijatelju, premda mi ne moraš vjerovati, pogledna tu amajliju ispunjava me radošćuJer mi omogućujeda ti i dokažem ono što ču ti sad reči."

"Ne troši svoje laži na me. Vidim kroz tvoj kamuflaž!Ti si demon."

"Dobro. Možeš li mi učiniti jednu malu uslugicu?"Aahz ležerno sjedne na tlo, prekriženih nogu. "Možešli na trenutak skinuti amajliju?"

"Skinuti je?" Čovjek se na trenutak zbuni, ali brzose pribere. "Malo sutra, demone. Hoćeš me navesti daskinem amajliju kako bi me mogao ubiti!"

"Čuj, bedak. Da smo te htjeli ubiti, to smo mogliučiniti dok si bio u nesvijesti!"

Po prvi put čovjek se zamisli.

"Toje, doista, istina."

"Možeš li me onda na minutu poslušati i skinuti tuamajliju?"

Ratnik je oklijevao, ali ipak počne polako skidatiamajliju. Pomno se zagleda u Aahza, pa se namršti.

"Ovo je čudno. Još uvijek izgledaš kao demon!"

"Točno. Daj da te sad nešto pitam. Imam li pravošto iz tvojih riječi zaključujem da znaš ponešto o de--monima?"

"Već petnaest godina sam lovac na demone," izjaviratnik ponosno.

"Da?" Na trenutak se pobojah da će Aahz sve zez-nuti, ali uspio se pribrati i nastaviti.

"Onda mi kaži, prijatelju — u tvom dugogodišnjembavljenju demonimajesi li ikada sreo ijednoga kojijeizgledao poput demona?"

"Naravno da nisam! Oni uvijek koriste magiju kakobi se maskirali."

1 ovaj se hvali kako zna sve o demonima!

"Eto ti ga na! To ti je dokaz."

"Dokaz ćega?"

Na trenutak pomislih da će ga Aahz zgrabiti zaramena i dobro prodrmati. Učini mi se da su Aahzovesuptilnosti možda presuptilne za ovaj svijet.

"Pusti mene, Aahz. Gledajte, gospodine. On vampokušava reći da kad bi bio demon on ne bi izgledaopoput demona, ali pošto izgleda, onda znači da nije."

"Oh!" reče ćovjek s izrazom iznenadna razumije-vanja na licu.

"Sad ja ne razumijem," progunda Aahz.

"Ali ako nisi demon. zašto onda izgledaš poputdemona?"

"Aah..." uzdahne Aahz, "toje duga prića. VidišJasam proklet." |

"Proklet?" F

"Da. Vidi, i ja sam, poput tebe, lovac na demone.Zapravo, prilično uspješan lovac. S poprilićnom repu-tacijom u tom polju."

"Nikad nisam čvo za tebe," promrmlja ćovjek.

"Pa, ni mi nismo čuli za tebe," ubacih seja brzo.

"Ni ne znate kako se zovem!"

"Oh, ispričavam se." Ja se sjetih pravila pristojnosti."Ja sam Skeeve, a ovaj... lovac na demoneje Aahz."

"Drago mije što smo se upoznali. Ja sam poznat kaoQuigley."

"Ako bih mogao nastaviti..."

"Oprosti, Aahz."

"Kao što sam počeo, moje se ime pročulo medu demo-nima i postao sam zloglasan po svojim uspjesima u lovuna njih. Ponekad je to bila prilična gnjavaža, jer kadbi demoni ćuli daja dolazim ili bi pobjegli glavom bez ,obzira ili bi se sami ubili." i

"Je l' se on uvijek ovako hvališe?" j

*Tek se zagrijava."

"Svejedno... jednog dana spremao sam se ukokatijednoga demona, posebno opaku rugobu čak i po njiho-vim vlastitim mjerilima, kad me on zateče obrativši mise po imenu. 'Aahz!' kaže on, 'Prije no što me dokrajčiš,znaj daje tvoja karijera gotova!' Naravno, ja se slatkonasmijah, jer ubio sam ja demone i opakije od njega,ponekad čak po dvojicu odjednom. 'Smij se ako hoćeš',nastavi on, 'ali savjet demona ovlastio me da se poza-bavim s tobom. Ubio ti mene ili ne, proklinjem te timeda završiš na isti naćin na koji si ti dokrajčio mnogeod nas.' Naravno, ubio sam ga, pretpostavljajudi dablefira, ali otada moj život više nije isti."

"A zašto mje?"

"Radi prokletstva! Kad sam se vratio do svoga konja,moj odani štitonoša uputio mi je jedan pogled i pao u

nesvijest."

"Lažeš k'o pas! Hoću reći... bilo je to od vrućine.""Naravno, Skeeve." Aahz zavjerenički namigne

Quigleyu.

"Kako bilo da bilo, uskoro otkrih, na svoj veliki užas,

da me demon začarao prije no što je krepao, i to takoda svakome tko me pogleda izgledam poput demona."

"Pokvareno. Mudro, ali pokvareno do srži."

"Sad vidiš svu suptilnost njihova plana! Mene, naj-Ijučeg od svih lovaca na demone, sad love moji vlastitikolege. Prisiljen sam skrivati se poput životinje, ajedino društvo koje imam mi je ovaj moj sin."

"Mislio sam da si rekao da ti je on štitonoša."

"I sin i to. Oh, koje li ironije."

"Joj, toje gadno. Da barem mogu učiniti nešto da ti

pomognem."

"Možda i možeš," Aahz se pobjedonosno nasmiješi.

Quigley se zgrči. Laknulo mi je kad sam vidio daAahzov osmjeh još kod nekoga izaziva istu reakciju.

"Ovaj... a kako? Hoću reći, paja sam samo lovac nademone."

"I baš kao takav možeš mi pomoći. Vidiš, u ovomtrenutku na tragu namje nekoliko demona. Čini mi seda bismo ti ija moglijedan drugome pomoči. Mi čemotebi nabaviti lovinu, a zauzvrat ti ćeš nas riješiti tekrvave gnjavaže."

"Krvavi su?" Quigley bijaše užasnut.

"Ma, to je samo fraza. Pa, što kažeš? Jesmo li sedogovorili?"

"Paa... ne znam. Ja sam već na zadatku, a običnone preuzimam novi posao dok ne završim trenutni.Loše obaviješten narod mogao bi pomisliti da samodustao, ili se preplašio, ili tako nešto. To je loše zareputaciju."

"Ali to ti neče predstavljati nikakve poteškoće,"Aahz bijaše uporan. "Ne moraš ni skrenuti sa svogaputa. Samo ćekaj ovdje, a oni će već naići."

"A zašto te vopće slijede?" 1

"Za mnom ih je poslao zli čarobnjak, samo zato što8am bio dovoljno budalast da ga zamolim za pomoč. Usvezi s prokletstvom, znaš."

"Naravno... čekaj malo. Je li taj čarobnjak kojimslučajem Garkin?"

"Zapravo jest. Zašto? Poznaješ ga?"

"Pa, onje moj cilj! Toje čovjek kojega idem ubiti!"

"Zašto?" ubacih seja. "Garkin nije demon."

"Ali druži se s demonima, sinko." Aahz mi uputiupozoravajuči pogled. "Toje dovoljan razlog bilo kojemlovcu na demone. Točno, Quigley?"

"Toćno. Upamti to, sinko." '

Ja žustro kimnuh. Odjednom me sve ovo činilojakonervoznim.

"A gdje si vopče čvo za Garkina, Quigley?" upita

Aahz, kao usput.

"Znam da zvuči čudno, ali odjednog gostioničara...mislim daje rekao da se zove Ištvan... pomaloje čudan,ali dovoljno iskren čovječuljak. Nekih tri tjednajahanjaprema sjeveru... ali, razgovarali smo o tvom problemu.Zaštoje Garkin poslao demone za tobom?"

"Pa, kao što sam rekao, potražio sam njegovu pomoću skidanju tog prokletstva sa sebe. Ono što nisam znaobiloje to daje on zapravo u dogovoru s demonima. Čvoje za mene i odlučno mi odbio pomoći. Štoviše, kad smootišli od njega, poslaoje nekoliko demona za nama."

"Razumijem. Što si rekao koliko ih ima?"

"Samo dvojica," uvjeri ga Aahz. "Povremeno bismoih vidjeli na tren."

"Dobro," završi Quigley. "Učinit ču to. Pomoći čuvam u vašem boju."

"To je krasno, ali ima jedna stvar. Mi nećemo bititu."

"Zašto ne? Kao lovac na demone ti bi trebao takvupriliku doćekati raskriljenih ruku, pogotovo sad kad susnage izjednačene."

"Daja ostanem, boja ne bi ni bilo," oholo izjavi Aahz."Kao što sam ti rekao, prati me odredena reputacijamedu demonima. Da me videjednostavno bi pobjegli."

"Iskreno, to mi je teško povjerovati," napomeneQuigley.

Ja bih se rado složio s njim, ali odlučih držati jezikza zubima.

"Pa, moram priznati da i njihov strah od mog čaro-bnog mača ima nešto s njihovom željom da izbjegnuborbu sa mnom."

"Čarobni mač?"

"Da." Aahz potapše mač što mu je visio oko pasa."Ovo je oružje jednom pripadalo čuvenom lovcu nademone Alfansu De Clariju."

"Nikad čvo za njega."

"Nikad ćvo za njega? Jesi li ti siguran da si ti lovacna demone? Pa taj je čovjek ovim mačem ubio prekodvjesto demona. Kažu daje zaćaran tako da tkogod senjime bori ne može pasti od ruke demona."

"A kako je on umro?"

"Priklala ga trbušna plesačica. Grozno.""Je, one znaju biti gadne. A mač, funkcionira li?"

"Pa, dobar je kao i bilo koji drugi mać, malo teškavrha, možda, ali..."

"Ne. Mislim na čaroliju. Radi li?"

"Mogu ti se zakleti da me nijedan demon nije ubiootkad ga koristim."

"A demoni ga prepoznaju i bježe od njegova vlasnika?""Toćno. Naravno, već ga godinama ne koristim.Previše sam zaposlen pokušajima da skinem ovo pro-kletstvo sa sebe. Ponekad sam se znao poigravati mi-šlju da ga prodam, ali ako se ikada vratim na posao,taj če mi mač biti od velike pomoći u... hmm... ponov-nom stjecanju reputacije."

Odjednom shvatih što Aahz izvodi. Quigley zagrizemamac kao pomamljena bodljikava kornjača.

"Hmmm..." reče. "Znaš što. Da ne kažeš da ne želimpomoči kolegi u nevolji, otkupit ču ga od tebe za petcekina."

"Pet cekina! Zacijelo se šališ. Platio sam ga tristo.Ne bih ga mogao dati za manje od dvjesto."

"Oh, ondaja otpadam. Imam samo pedeset cekinasa sobom."

"Pedeset?""Da. Nikad ne putujem s više od..."

62

"S druge strane, vremena su teška, a i znajući da biga ti upotrijebio za borbu protiv demona koji su baciliovo prokletstvo na me... Da, mislim da bih ti ga mogaodati za pedeset cekina."

"Ali toje sve što imam!"

"Je, ali od kakve ti je koristi debeli novčanik ako terastrgne demon?"

"Istina. Daj da ga vidim."

Uzme mač i zamahne nekoliko puta.

Trula ravnoteža." Iskrivi lice u grimasu.

"Navikneš se."

"Pišljivi čelik," izjavi, škiljeći prema oštrici.

"Ali dobro nabrušen."

"Pa, moj mije učitelj mačevanja uvijek govorio 'Akose brineš za svoj mač, i on će se brinuti za tebe!'"

"Zacijelo smo imali istoga učitelja."

Njih se dvojica osmjehnujedan drugome. Meni go-tovo pozli.

"Ipak, ne znam. Pedeset cekinaje puno novaca."Togledaj samo te dragulje u dršci.""Ijesam. Lažni su."

"Aha! Napravljeni su tako da izgledaju kao lažni. Toskriva njihovu vrijednost."

"Bogme dobro obavljen posao. Kakvi su to dragulji?"

"Blurbini."

"Blurbini?"

"Da. Kažu da dižu popularnost među damama, akoznaš na što mislim."

"Ali... pedeset cekinaje sve što imam."

"Znaš što, nek' bude četrdeset pet, a ti nabaci i svojmač."

"Moj mač?""Naravno. Ovaj Ijepotan će se pobrinuti za tebe, atvoj će mač osigurati da ja i moj štotonoša ne budemobespomoćni u ovoj poganoj zemlji."

"Hmm. To mi zvuči pošteno. Da, rekao bih da smose nagodili, prijatelju moj."

Njih se dvojica ceremonijalno rukovaše, pa počnu srazmjenom dobara. Iskoristih priliku kako bih ubacioriječ-dvije.

"Joj, šteta što se moramo tako brzo rastati."

"Zašto tako brzo?" Ratnik bijaše zbunjen.

"Nikud nam se ne žuri," počne ga uvjeravati Aahz,drmnuvši me laktom pod rebra.

"Ali Aahz, željeli smo nastaviti put prije mraka, aQuigley se mora pripremiti za boj."

"Pripremiti?" upita Quigley.

"Tvoj jednorog," nastavih nesigumo. "Zar ne želišuhvatiti svogjednoroga?"

"Moj jednorog! Sva je moja oprema na toj živini!"

"Pa, sigurno nije daleko odmakao..." progunda Aahz.

**U okolini ima bandita kojima se ništa ne bi svidjeloviše od toga da se dokopaju dobrog boJ'nogajednoroga."Quigley se uspravi do pune visine. "A ja ga želim uzsebe dok se borim s onim demonima. Da, morao bihkrenuti. Zahvaljujem vam na vašoj pomoći, prijatelji.Siguran vam put do slijedećeg susreta."

Mahnuvši nam, on nestane u šumi, zvižducimadozivajući svogjednoroga. »

"Ćemu sve to, mali?" prasne Aahz. I

"Što. Aahz?"

"Ta velika žurba da ga se riješiš. Lakovjeran kakavjest, mogao sam ga odrati i za gaće na guzici, ili bilošto drugo od ikakve vrijednosti. Posebno sam želio tunjegovu amajliju."

"Želio sam ga se riješiti prije no što se uhvati zajedan mali previd u tvojoj prićici.'*

"Što, misliš na onu nećak-sin omašku?"

"Ne, na ono drugo."

"Što drugo?"

Uzdahnuh.

"Gle, on je vidio kroz tvoj kamuflaž zato što mu tajnjegov privjesak omogućuje da vidi kroz čarolije, točno?"

"Točno, i ja sam to objasnio time što sam žrtvademonskog prokletstva koje..."

"... kojeje magijom promijenilo tvoj izgled. Ali akoon vidi kroz ćarolije trebao bi moći vidjeti i kroz tukojom si ti začaran i vidjeti te kao normalna čovjeka.Točno?"

"Hmmm... Možda bi bilo bolje da krenemo sad kadznamo gdje je Ištvan."

Ali ja nisam želio ovu svoju malu pobjedu tako lakoispustiti iz ruku.

"Reci mi, Aahz. što bi učinio da naiđeš na lovca nademone koji je tako pametan kao ja?"

"To je bar jednostavno." On se nasmiješi i potapšesamostrel. "Ubio bih ga. Razmisli o tome."

Ijesam.

Poglavlje VII:

"Ima li u cijelom univerzumu išta Ijepše isigurnije odjednostaune složenosti paukoue mreže?'CHARLOTTE

Zatvorih oči kako bih se skoncentrirao. To jebilo teže nego crpiti energiju izravno iz silnice.Ispružih prst radi boljeg fokusiranja, uperivšiga u točku udaljenu nekih pet metara od mene.

Sama ideja crpljenja energije iz udaljena mjesta, te

upravljanje njome, bila bi mi se činila nemogućom dami Aahz nije objasnio daje to isto kao i paljenje sviječe— što mi je sad več uspijevalo bez muke. Sad mi se tonije činilo nemogućim, samo teškim.

Samouvjereno, ja suzih polje svoje koncentracije, iu svome umu vidjeh kako se u željenoj točki pojavljujeblještavo plavo svjetlo. Ne izgubivši koncentraciju,prstom opisah luk iznad glave. Svjetlo ga je slijedilo,ostavljajući svjetlucavi plavi trag u zraku iza sebe. Kad

je ponovno dotaklo tlo, ja opet pomaknuh prst, povla-čeći svjetlom drugi luk zaštitnog pentagrama.

Palo mi je na pamet da se ovo što sam radio nije umnogočemu razlikovalo od crtanja normalnog penta-grama kakvoga je Garkin iskoristio u kolibi. Jedinarazlika bila je u tome što je ovaj pentagram umjestona podu bio ucrtan u luku iznad nas, tako daje njegovihpet vrhova doticalo tlo; više je sličio kišobranu nozaštitnoj granici.

Druga velika razlika, pomislih dok sam ga dovrša-vao, bijaše to što sam ovoga nacrtaoJ'a. Skeeve. Onošto sam jednom gledao s divljenjem i strahopošto-vanjem, sad sam izvodio rutinski.

Dotaknuh tlo zadnjim vrškom pentagrama. Zado-voljan, ostadoh stajati trenutak-dva, sklopljenih očiju,proučavajući sjajne plave linije ocrtane u mome umu.

"Sjajno, mali," dopre do mene Aahzov glas. "Štokažeš na to da ga sad malo prigušiš prije no što svjetlomprivućemo svakog seljaka i lovca na demone u okrugu."Iznenaden,ja otvorih oči.

Pentagramjejoš uvijek bio tu! Ne zamišljen u momeumu, već stvaran i sjajan iznad moje glave. Njegovohladno plavo svjetlo sablasno je osvjetljavalo scenukojaje nijekala toplinu naše male logorske vatre.

"Oprosti, Aahz." Brzo sam prekinvo tijek energije ipromatrao kako linije pentagrama blijede do nevi-dljivosti. Još uvijek su bile tu; mogao sam osjetitinjihovo prisustvo u noćnom zraku iznad mene, ali sadviše nisu bile vidljive normalnom promatraču.

Više iz same radosti nego iz pomanjkanja samo-pouzdanja, ja sklopih oči i opet ih pogledah. Sjajile sutreperavom Ijepotom; hladna, smirujuća prisutnostkoja se suprotstvaljala nestrpljivosti zlatno-žutog sjajavrha silnice koji je krivudavo pokazivao smjer našeg "P0201-^ da u ovom Pod^čju ima potencijalno opasnog

sutrašnjegputa. nepTl]ate\]a' , . , ,, ,.,.

-Sjedni. mali, i dovrši svoj batak." , "Mls110 sam (ia ^ t0 št0 mogu ^P11-1 P1"10 8nage

Već smo izišli iz šume, ali unatoč blizini ceste div-

Ijačijejoš uvijek bilo dovoljno i s lakoćom samje lovio.Aahzjejoš uvijek odbijao pridružiti mi se ujelu, i daljeuporno tvrdeći da je alkohol jedino što je vrijednokonzumiranja u ovoj dimenziji, ali ja sam jeo često iobilno.

"Znaš, mali," reče, podigavši pogled sa svogvječnogbrušenja oštrica noževa. "Zaista prilično brzo napre-duješ u učenju."

"Kako to misliš?" promumljah punih usta, nadajućise da će nastaviti.

"Sad već imaš mnogo više samopouzdanja u magiji.Doduše, bilo bi ti bolje da pripaziš malo na svoje kon-troliranje energije. U tom si je pentagramu imao do-voljno da spržiš sve što ga makar i samo takne."

"Pretpostavljam da mejoš uvijek pomalo brinu oniasasini."

"Opusti se, mali. Prošla su več tri dana otkad smoim postavili Quigleya u zasjedu. Čak i da ih on nijezaustavio, sad nas više ne mogu dostiči."

"Jesam li doista prizvao tako mnogo snage?" upitahžustro, željan pohvale.

"Inače, osim ako nisi zauzet magičnim dvobojemilitako nečim, zaštitne čarolije koriste se samo kao upozo-ravajuči signali. Ako u njih uložiš previše energije,može doći do dvije potencijalno loše nuspojave. Prvo,možeš privući neželjenu pažnju na sebe time što češspržiti nekog nevinog prolaznika koji se slučajnozaleti u nj. Drugo, ako doista i dopre do tvog magijskogprotivnika, vjerojatno ga nede zaustaviti, samo će ga

dobro."

"Gle, mali. Ovo nije igra. Rabiš neke vrlo moćne sile.Bit svega jest u tome da ti ojačaš svoju kontrolu nadnjima, a ne da vidiš koliko snage iz njih možeš izvući.Ako postaneš previše neoprezan u eksperimentiranju,moglo bi se dogoditi da ostaneš bespomoćan kad dodedo konačne bitke."

"Oh," rekoh, ne baš previše uvjeren.

"Zbilja, mali. Moraš to naućiti. Evo ti primjer. Zami-slimo na trenutak da si vojnik kojega su postavili dačuva prolaz. Tvoji nadredeni postavili su te na odre-deno mjesto i dali ti hrpu kamenja od pet kila. Sve štotrebaš raditi jest promatrati da li itko dolazi, a akonetko dode baciti mu kamen u glavu. Slijediš li me?"

"Valjda."

"Fino. Sad, to je dug i dosadan zadatak, a ti imašvremena za razmišljanje. Vrlo si ponosan na svojemišiće i odlučiš daje to što su ti dali kamenje od samopet kila pomalo uvredljivo. Kamenovi od deset kila bili

bi mnogo ućinkovitiji, a ti misliš da bi s njima barataojednako spretno kao i s ovima od pet kila. Logićno?"

Kimnuh nesigurno, jo uvijek ne shvaćajući previšena što cilja.

"Da bi samome sebi dokazao daje tako, ti dohvatiškamenčugu od deset kila i, doista, podižeš je bez pro-blema. Onda ti padne na pamet da, kad već možešpodići taj kamen, zacijelo bi mogao podići i onoga oddvadeset ili dvadeset i pet kila. Pa pokušaš. 1 onda sedogodi što se moralo dogoditi."

Tako se unio u priču da nisam osjećao potrebu dareagiram.

"Ispustiš ga sebi na nogu, ili istegneš mišić, ilikolabiraš od sunčanice, ili bilo što od stotinu drugihmogučih stvari. A gdje si onda?"

Upre u mene optužujućim prstom.

"Neprijatelj nesmetano prošeta kroz prolaz koji biti, kao, trebao ćuvati, a ti ne možeš podići ćak ni prvo-bitno kamenje od pet kila kako bi ga zaustavio. A svesamo zato što si se upustio u nepotrebno iskušavanjeidiotske snage svojih mišiča?"

Bijah impresioniran, i pomno razmislih o svemuprije no što mu odgovorih.

"Vidim na što ciljaš, Aahz, ali u tvome primjeru imajedna greška. Ključna riječ je 'nepotrebno'. U momslučaju ne radi se o hrpi kamenja od pet kila kojajedostatna za posao koji me čeka. Ja imam šaku šljunkai pokušavam pronači kamen koji je dovoljno velik danapravi bar neku štetu."

"Istina," prizna Aahz, "ali ostaje činjenica da, akose prenapregneš, nećeš moći iskoristiti ni ovo što vec'imaš. Čak i šljunak može biti ućinkovit ako ga baciš upravom trenutku. Ne umanjuj vrijednost onome štoimaš ili onome što radiš. Trenutno održavaš i smjer-nicu, i zaštitne ćarolije, i moj kamuflaž. To je mnogostvari istovremeno za nekoga tvojih sposobnosti. Kadbi se sada nešto dogodilo, koje bi od toga prvo napustio?"

"Ovaj..."

Trekasno! Več smo mrtvi. Nečeš imati vremenarazmišljati o energetskim problemima. Zato uvijekmoraš u rezervi imati toliko energije da imaš što upotri-jebiti ako iskrsne potreba. Vidiš li sad na što mislim?1'

"Mislim da razumijem, Aahz," rekoh. "Pomalo samumoran."

"Pa, razmisli o tome. Tojejako važno. U međuvre-menu se naspavaj i pokušaj napraviti zalihu energije.

Sad pusti smjernicu. Možeš je ujutro opet prizvati.

Zasad ti ona samo nepotrebno troši energiju."

"Dobro, Aahz. A štoje s tvojim kamuflažom?"

"Hmmm... bolje neka ostane. Dobro će ti doći vježbada i za vrijeme spavanja moraš održavati i moj kamu-flaž i zaštitne čarolije. Kad smo već kod spavanja..."

"Dobro, Aahz."

Ogrnuh se asasinskim plaštom kako bih se zgrijao,pa se sklupčah pod njim. Unatoč stalnom gundanju,Aahzje uvijek pazio na to da dovoljno spavam ijedem.

Svejedno, san mi nije dolazio na oči. Otkrih da samjoš uvijek malo uzrujan radi postavljanja zaštitnih čini.

"Aahz?"

"Da, mali?"

"Kako bi sad odvagnvo moje moči protiv moći onihvragova?"

"Kojih vragova?"

"Asasina koji su nas slijedili."

"Stalno ti govorim, mali, da to nisu Fragovi, negoKrampusi."

"U čemu je razlika?"

"Već sam ti rekao. Krampusi su iz Krampustana, aFragovi..."

"... iz Fragistana," završih umjesto njega. "Ali štoto znači? Mislim, jesu li njihove moći različite ili takonešto?"

"Bolje da vjeruješ u to, mali," šmrkne Aahz. "Fragovisu najopakiji tipovi od svih s kojima nitko pametan nebi poželio imati posla. Njih se najviše boje i najviše ihcijene u svim dimenzijama."

"Jesu li ratnici? Plaćenici?"

Aahz odmahne glavom.

"Još gore!" odgovori. "Oni BU trgovci."

"Trgovci?"

"Ne smij se, mali. Moždaje trgovci preblag izraz zanjih. Marketinški strućnjaci je možda bolje."

"Reci mi nešto više o njima, Aahz."

"Pa. povijest mi nikad nije bilajača strana, ali kolikoja znam u jednom se trenutku cijeli Fragistan našaona rubu privrednog kolapsa. Zemlja je bila poharana

pošasti kojaje razorno djelovala na elemente. Ribe višenisu mogle živjeti u oceanima, bilje više nije moglo rastina tlu. Ono štoje izraslo biloje izobličeno i izmijenjenoi otrovalo je životinje. Dimenzija više nije imala čimeprehranjivati svoje stanovništvo."

Ležao sam, gledajuči u zvijezde, dokje Aahz nas-tavljao s prićom.

Putovanje kroz dimenzije, koje je nekad prije bilosamo hobi, sad je postalo jedini naćin preživljavanja.Mnogi su napustili Fragistan, sami ili u grupicama, inaselili se u drugim dimenzijama. Njihove priče onjihovoj jalovoj, bijednoj domovini poslužile su kaoprototip za koncepte mnogih vjerskih grupa o 'drugomsvijetu' na koji odlaze zle duše.

"Oni koji su ostali, odlućili su moč putovanja krozdimenzije upotrijebiti na drukćiji način. Bacili su se utrgovinu, putujuči dimenzijama, kupujuči i prodajučićuda. Ono štoje ujednoj dimenziji vobičajeno, ćestojeu drugoj prava rijetkost. Kako se posao širio, oni supostajali sve bogatiji i sve močniji... i nenadmašni ucjenkanju. Njihova tehnika cjenkanja prenosila se skoljena na koljeno, sve dok nisu postali cjenkaroši bezpremca. Raštrkani su po svim dimenzijama, a na Fragi-stan navraćaju samo povremeno kako bi posjetili Bazar."

"Bazar?" upitah.

"Nitko ne može za samo jedan životni vijek pro-putovati sve dimenzije. Bazar na Fragistanuje mjestona kojem se Fragovi sastaju da bi trgovali jedni sdrugima. Posjetitelj iz neke druge dimenzije sretan jeako ne izgubi mnogo, a kamoli ako sačuva ono što ima.Kažu: ako sklopiš pogodbu s Fragom, bilo bi pametnoda poslije toga prebrojiš svoje prste... pa ruke i noge,pa rodbinu..."

"Shvatio sam. A Krampusi?"

"Krampusi." Aahz ispljune tu rijeć kao da ima gadanokus. "Krampusi su po svemu inferiorni Fragovima.""Kako?"

"Oni sujeftine imitacije. Njihova dimenzija, Kram-pustan, blizuje Fragistanu, a Fragovi s njima trgujutako često da je Krampustan na rubu bankrota us-lijed svih tih neodoljivih 'poštenih pogodbi'. Da bipreživjeli, počeli su oponašati Fragove, pa švercajučudima po dimenzijama. Neobrazovanome čovjekumogu se činiti pametnima i moćnima; zapravo, po-vremeno i pokušavaju proći pod Fragove. Svejedno, uusporedbi s majstorima Fragovima om su šeprtljavinesposobnjakoviči."

Aahz zašuti. Razmišljao sam o njegovim riječima ito potakne još jedno pitanje.

"Reci, Aahz?"

"Hmm? Kaj, mali?"

"Iz koje si ti dimenzije?"

"S Perva."

"Znači li to da si ti Pervert?"

"Ne. To znaći da sam Pervekt. Sad začepi!**

Pretpostavih da želi da zaspim, pa sam nekolikominuta šutio. Svejedno, morao sam mu postaviti jošjedno pitanje, jer inače ne bih ni mogao zaspati.

"Aahz?"

"Daj Šuti, mali."

"Koja je ovo dimenzija?"

"Hmmm? Ovo je Mhul, mali. Daj sad začepi."

"A što sam ondaja, Aahz?"

Nije bilo odgovora.

"Aahz?"

Okrenuh se na bok kako bih ga pogledao. Gledaojenekud u mrak i napeto osluškivao.

"Štoje?"

"Mislim da nam stiže društvo, mali."

Kao odgovor na njegove riječi, ja osjetih drhtaj kojizatrese zaštitne čini kad je nešto prošlo kroz njih.

Skočio sam na noge kad su se u svjetlu vatre pojaviledvije figure. Svjetloje bilo prigušeno, ali dovoljnojakoda vidim da su obje figure na sebi imale asasinskeplašteve s kapuljačama — sa zlatnom stranom premavan!

Poglavlje VIII;

"U kriznim vremenima najvažnijeje neizgubiti glavu."

M. ANTOINETTE

Nekoliko minuta sva četvorica ostali smoukoćeno stajati, odmjeravajućijedni druge.(B Misli su mi se utrkivale jedna s drugom, alinisu se mogle dogovoriti o najboljem načinu reagiranja.Odlučih učiniti isto što i Aahz, tojest hladnokrvnopromatrati pridošlice i pokušati se ne obazirati nasamostrele uperene u naša prsa.

Konačno,jedan od naših posjetitelja prekine tišinu."Pa, Throckwoddle? Zar nečeš pozvati svoje prija-

telje da sjednu?"

Na moje veliko iznenadenje, te su riječi bile upućene

meni!

"Ummm..." rekoh ja.

"Da, Throckwoddle," otegne Aahz, okrenuvši semeni. "I nečeš li me predstaviti svojim kolegama?"

"Ummm..." ponovihja.

"Možda nas se više ne sječa," sarkastično se ubacidrugi od dvojice asasina.

"Kajgod," odvrati prvi sjednakim sarkazmom. "Dase ne sjeća dvojice svojih najboljih prijatelja? Brock-hursta i Higgensa? Kako nas se ne bi sječao? Samo zatoštoje zaboravio s nama podijeliti plijen ne znači da namje zaboravio imena. Budi pošten, Higgens."

"Iskreno govoreći, Brockhurst," odgovori drugi. "Ra-dije bih da se sjetio podijeliti plijen, a zaboravio namimena."

Njihove riječi bijahu bahate i izgovorene nehajno,ali samostreli ne zadrhtaše ni na trenutak.

Poćinjalo mi je bivati jasno. Ovo su očito bila onadva Krampusa za koje me Aahz uvjeravao da nas nemogu prestici. Srećom, činilo se da oni misle kako samja Krampus koji je ubioGarkina... barem samjamisliodaje to sreća.

"Gospodo," usklikne Aahz, zakoračivši prema nji-ma. "Dopustite mi da kažem koliko mi je zadovolj-stvo up—"

On umukne kad se samostreljednim pokretom nadena Brockhurstovu ramenu.

"Nisam siguran tko si ti," reče Krampus. "Ali savje-tujem ti da se ne miješaš. Ovo je privatna stvar nastrojice."

"Brockhurst," prekine ga Higgens. "Pitam se nismoli malo prenaglili."

"Hvala ti, Higgens," rekoh s olakšanjem.

"Sad kad smo se našli," nastavi on, obdarivši meledenim pogledom, "možda bismo trebali na sigurnospremiti našega suputnika prije no što nastavimo ovu...diskusiju."

76

"Pretpostavljam da si u pravu, Higgens," nevoljkoprizna Brockhurst. "Budi dobar pa ga dovuci dok japazim na ovu dvojicu."

"Mislim da to neće ići iz dva razloga. Prvo, odbijamtoj zvijeri prići sam, a drugo, to bi te ostavilo samogaprotiv dvojice, ako kužiš što hoću reči."

"Prilićno. Pa, što predlažeš?"

"Da obojica odemo po našeg suputnika i odmah sevratimo."

"A što će njih dvojicu sprijećiti da ne odmagle?"

"Ćinjenica da ćemo ih promatrati negdje iz mraka,sa samostrelima u rukama. Vjerujem da će to bitidovoljno da ih odvrati od... ah... bilo kakvih nepo-trebnih pokreta koji bi se mogli krivo protumačiti."

"Dobro," nevoljko popusti Brockhurst. "Throckwoddle,od sveg ti srca preporučam da ne pokušavaš pobjeći.Premda ne vjerujem da bismo se uslijed toga mogli natebe naljutiti išta više no što većjesmo, to bi nas ipakmoglojoš malo više isprovocirati."

S tim njih dvojica nestadoše u tami.

"Što ćemo sad, Aahz?" prošaptah očajnički.

Izgleda da me nije čvo.

"Krampusi!" likovaoje, veselo trljajući ruke. "Kakvasreča!"

"Aahz! Oni če me ubiti!"

"Hm? Opusti se, mali. Kao što sam rekao, Krampusisu lakovjerni. Da su imalo razmišljali, ubili bi nas bezrazgovora. Još nisam sreo Krampusa kojega ne bihmogao dobiti na spiku."

Nakrivi glavu, osluškujući.

"Vraćaju se. Samo slijedi mene. Oh da... umalozaboravih. Makni moj kamuflaž kad ti dam znak."

"Ali rekao si da oni ne bi mogli uhvatiti..."

Ušutjeh kad se dva Krampusa ponovno pojaviše.Kapuljače su im sad bile spuštene, tako da su im sevidjela lica. Bijah blago iznenađen kad sam visio da suim lica Ijudska. Ljigava, da, ali svejedno Ijudska. Ondaugledah Quigleya.

Ukočeno je sjedio na svome jednorogu, klateći senaprijed natrag u ritmu živininih koraka. Oči su muukočeno zurile, a desna ruka bila podignuta kao upozdrav. Svjetlo vatre odbijalo se od njegova lica kaodaje stakleno, ijas užasom shvatih da on više nije živ,već samo kip.

Svo me moje samopouzdanje napusti. Lakovjemi iline, Krampusi su igru igrali do kraja, i bilo koja pogre-ška koju počinimo vjerojatno c'e nam biti zadnja.

"Tko je to?" upita Aahz, prekinuvši moje misli.

U tom trenu shvatih koliko sam bio blizu tome dapokažem izdajnički znak prepoznavanja dotičnog kipa.

"0 tome ćemo kasnije, ako bude kasnije," rečeHiggens, smrknuto puštajučijednorogove uzde i podi-žuči samostrel.

"Da," ubaci se Brockhurst, poput jeke, ponovivšiHiggensov pokret sa samostrelom. "Prvo nam duguješobjašnjenje, Throckwoddle."

"Gospodo, gospodo," reče Aahz umirujućim glasom,postavljajući se izmedu mene i samostrela. "Prije no štonastavite, moram insistirati na tome da se pravilnopredstavim. Ako biste bili tako Ijubazni da mi datetrenutak da skinem svoj kamuflaž."

Pogled na dva samostrela toliko me uzdrmao da samgotovo propustio Aahzov znak. Srećom, uspio sam sepribrati i zažmiriti, drhtavo izvodeći čaroliju mije-njanja lica obrnutim redom i vradajući Aahzu njegovnormalan izgled.

Ne znam koju sam reakciju očekivao od Krampusa,ali ona kojaje uslijedila nadmašilaje sva moja mogućaočekivanja.

"Tako mi najnižih bogova!" protisne Brockhurst.

"Pervert!" užasnuto če Higgens.

"Pervekt, prosim lijepo!" nasmiješi se Aahz, poka-zujući sve svoje šiljaste zube. "I nemojte to nikadazaboraviti, prijatelji Krampusi."

"Dagospodine!" požure jednoglasno.

Obojica su u čudenju razjapili usta do pupka, doksu im zaboravljeni samostreli mlitavo visjeli u rukama.Njihova užasnuta reakcija navede me da pomislimda mi Aahz, unatoć svom tom hvalisanju, možda inije rekao sve o svojoj dimenziji i reputaciji njenihstanovnika.

Aahz se nije obazirao na njihovo zurenje, več jeponovno sjeo na svoje mjesto pored vatre.

"Sad kad smo ustanovili tkoje tko, zašto ne spustitete blesave samostrele i sjednete, pa da popričamo kaocivilizirani Ijudi, ha?"

Učini nervozan pokret rukom, a oni požure učinitikako imje bilo rećeno. Ija sjedoh, ne želeći bitijedinikoji je ostao stajati.

"Ali... što vi... zašto ste vi ovdje... gospodine... akovam ne smeta što pitam?" Brockhurstje napokon uspiopromucati cijelo pitanje.

Koliko god nesposoban bio kao demon, nije mu bilopremca u poniznom ulizivanju.

"Ah!" nasmiješi se Aahz. "Toje duga priča."

Ja se zavalih unatrag. Ovo bi moglo potrajati.

"Preko barijere me prizvao GarkinJedan čarobnjakdo kojega nikada nisam previše držao. Čini se da jeočekivao neke nevolje od stranejednog konkurenta, paje želio da mu u tome pomognem. Kao što sam većrekao, Garkin mi se nikad nije previše svidao i nisambaš bio željan njegova društva. Počeo je neugodnoinsistirati na tome da mu pomognem, u toj mjeri dasam ozbiljno razmislio o tome da mu unatoč svojoj inaćeblagoj naravi učinim nešto nažao, kad se pojavio tkodrugi nego Throckwoddle i učinio mi uslugu maknuvšistarog Ijigavca."

Aahz velikodušno pokaže na mene. Pokušah izgle-dati skromno.

"Naravno, poćeli smo brbljati i Throckwoddle jespomenvo kako radi za Ištvana, te da je atentat naGarkina dio njegova posla."

"Odgovorio si na pitanja o povjerenom zadatku?"Higgens se zabezeknuto okrene prema meni.

"Jesam," zarežah na njega. "A ti ne bi, s obzirom naokolnosti?"

"Oh, da... naravno..." nervozno pogleda Aahza i opetutone u tišinu punu poštovanja.

"Svejedno," nastavi Aahz, "ućinilo mi se da tom tipuIštvanu dugujem uslugu za to što me je riješio toggnjavatora, pa sam predložio Throckwoddleu da mu sepridružim na povratku do vašeg poslodavca kako bihmu mogao ponuditi svoje usluge, naravno, u određenimgranicama."

"Mogao si nas pričekati," Brockhurst me ošinepogledom.

"Pa... htio sam... vidite... ja..."

"Ja sam insistirao," nasmiješi se Aahz. "Vidite, mojeje vrijeme dragocjeno i nisam imao želje gubiti ga."

"Oh," reče Brockhurst.

Higgens se nije dao tako lako.

"Mogao si nam ostaviti poruku," promrmlja.

"I jesmo," odvrati Aahz. "Moj prsten nasred stola.Vidim da ste ga našli." . •

Upre optužujućim prstom u Brockhursta. Tek sadprimijetih da Krampus ima Garkinov prsten.

"Ovaj prsten?" počne Brockhurst. "Vaš je? Misliosam da je to dio Garkinovog blaga koji ste previdjeli."

"Da, moj je." Aahz ogoli zube. "Iznenađen sam štoga nisi prepoznao. Ali sad kad smo se našli, ti ćeš miga, naravno, vratiti."

"Naravno!" Krampus se sav spetljao u žurbi da skineprsten.

"Pažljivo," upozori ga Aahz. "Znaš kako se njimerukuje, zar ne? U rukama neznalice tako nešto možebiti opasno."

"Naravno da znam," odvrati Brockhurst povrije-denim glasom. "Pritisneš prsten s prstima sa svakestrane. Vidio sam isti takav jednom na Bazaru naFragistanu."

On dobaci prsten Aahzu koji ga spretno uhvati inamakne na prst. Srećom veličina mu je odgovarala.Pomislih kako se moram sjetiti da Aahza kasnijezamolim da mi dopusti da isprobam prsten sad kadznamo kako se njime upravlja.

"Sad kad sam vam objasnio sve o sebi, jcako bi biloda vi odgovorite na neka od mojih pitanja?" reče Aahz,pokazujući na Quigleya. "Tko je to?"

"Ni mi nismo posve sigurni," prizna Higgens.

"Prilična zagonetka, zbilja," doda Brockhurst.

"Biste li to malo pojasnili?" uporno će Aahz.

"Pa, dogodilo se to prije tri dana. Slijedili smo vaštrag kako bismo vas... ovaj... nadajući se da ćemo sesastati s vama. Iznenada iz grmljajurne ovaj ratnik iprepriječi nam put. Gotovo kao daje znao da dolazimopa nasje ćekao u zasjedi. 'Ištvanje bio u pravu!' poviće.'Ovo područje doista vrvi demonima!' "

"Ištvan?" upitah, trudedi se što sam bolje mogao daizgledam zaćudeno.

"Takoje rekao. 1 nasje to iznenadilo. Hoću reći, evo,radimo za Ištvana, a napada nas ćovjek koji tvrdi daradi za istoga poslodavca. Kako bilo da bilo, on nastavi,'Svočite se s orudem svoje propasti!' i izvuče mač."

"Kakav je to mać bio?" upita Aahz nevino.

"Ništa posebno. Zapravo, malo ispod svih standarda,koliko smo mogli vidjeti. Morali smo se braniti, ali

bojali smo se povrijedifci ga u slučaju da doista radi zaIštvana."

"I što ste učinili?"

"Iskreno rečeno, pomislili smo 'baš nas briga' i izvu-kli se na lak način. Higgens ga je pogodio jednom odsvojih kuglica i okamenio na mjestu. Odonda ga vuče-mo za sobom. Spustit ćemo ga Ištvanu u krilo i pustitida se on bakće s njim."

"Pametna odluka," napomene Aahz.

Oni graciozno kimnuše glavama prihvačajući kom-pliment.

"Ija bih želio postavitijedno pitanje," ubacih. "Kakoste nas uspjeli preteći, i tojoš ovako natovareni?"

"Pa, to mje bio baš mali problem. Imali smo malo šan-se da vas preteknemo i bez njega, a s tom dodatnom prt-Ijagom toje bilo praktički nemoguče," počne Brockhurst.

"Naravno, prilično nam se žurilo da vas... ovaj... davam se pridružimo, pa smo poduzeli očajnički korak,"nastavi Higgens. "Skočili smo do Twixta i potražilipomoć od tamošnjeg Fraga. Koštalo nas je da vam neprićam koliko, ali on je napokon pristao da nas tele-portira na put ispred vas, omogućujući nam da senademo s vama."

"Frag? Koji Frag?" prekine ga Aahz.

"Frumple. Frag iz Twixta. Onaj koji..."

Brockhurst iznenada ušuti, a oči mu se sumnjičavostisnu. Dobaci mrk pogled Higgensu koji gotovo nepri-mjetno krene rukom prema samostrelu.

"Iznenađen sam da vam Throckwoddle nije spo-menvo Frumplea," preoje Higgens. "Konaćno, onje tajkoji je nama rekao za njega."

Poglavlje IX :

"Da bi djelovala učinkouito, bilo koja grupa Ijudiili djelatnika mora imati povjerenja u svojega vodu.

W. BLIGHumirovljeni kapetan broda "BOUNTV^

Da, Throckwoddle." Aahzovje glas, ako išta,biojoš više prijeteći nego Krampusov. "Zaštomi nisi ništa rekao o Fragu?""To... ovaj... zacijelo sam to bio smetnvo s uma,"promrmljah.

Uz ogromnu samokontrolu, uputih Krampusimasvoj najuvenuliji pogled, prisiljavajući se da ne obra-ćam pažnju na njihove prijeteće samostrele. Oni skrenupoglede i obojica uspiju izgledati kao da se doista

osjećaju krivima.

"Smetnvo s uma! Prije če biti da si pokušao od menesakriti važnu informaciju," reče Aahz optužujućimglasom. "Pa, sad kadje vani, daj da čujem ostatak. Štoje s tim Fragom?"

"Pitaj Brockhursta," progundah. "Ćini se da onjedvačeka da izbrblja sve o tome."

"Pa, Brockhurst?" Aahz se okrene njemu.

Krampus slegne ramenima kao da se ispričava, papočne.

"Pa, pretpostavljam da sam ti već rekao većinu toga.U Twixtu živi jedan Frag po imenu Frumple. Tamo sepredstavlja kao Abdul, trgovac tepisima, ali zapravovodi unosan posao u fragistanskom stilu, kupuje iprodaje preko dimenzijskih barijera."

"Što on radi ovdje na Mhulu?" prekine ga Aahz. "Tubaš i nema previše posla. Nije li ova dimenzija maloprespora za fražji ukus?"

"Pa, Throckwoddleje rekao..." Brockhurst se preki-ne i dobaci mi pogled.

"Hajde, reci mu." Pokušao sam zvučati rezignirano.

"Pa," nastavi Krampus, "priča se da su ga protjeralis Fragistana i da se ovdje krijeJer gaje sram pokazatise u nekoj većoj dimenziji."

"Protjeran s Fragistana? Zašto? Što je učimo?"

Bijah sretan što je Aahz to pitao. Bilo bi pomaločudno daje pitanje došlo od mene.

"Throckvvoddle nam nije htio reći. Rekao je da jeFrumple osjetljiv na tu temu te daje ne bismo trebalispominjati pred njim."

"Pa, Throckwoddle?" Aahz se okrene prema meni.

Toliko sam se uživio u priču da mi je trebalo neko-liko trenutaka prije no što sam se sjetio da zapravo neznam zašto.

"Ovaj... ne mogu ti reći," rekoh.

"Što?" zareži Aahz.

Počeh se pitati koliko se on uživio u sve ovo i kolikoje smetnvo s uma stvarno stanje stvari.

"Njegovu sam tajnu saznao slučajno i držim je upovjerenju," rekoh brzo. "Tijekom ovih zadnjih nekolikodana koliko putujemo zajedno, saznao sam i neke zani-mljive stvari o tebi i o njima mislim na isti način.Vjerujem da ćeš cijeniti moju šutnju glede Frumplea,

jednako kao što očekujem od drugih da cijene mojušutnju u svezi sa stvarima koje se tiču tebe."

"Dobro, dobro. Shvatio sam," odbrusi Aahz."Reci... ovaj... Throckwoddle," ubaci se Higgens."Predložio bih da svi skinemo kamuflaže, kao i našprijatelj Pervert... hoću reći Pervekt. Nema smislatrošiti dragocjenu energiju na održavanje fasade kad

smo medu prijateljima."

Ton njegova glasa bijaše nehajan, ali zvučao je sum-njičavo. Primijetih da nije maknvo ruku sa samostrela.

"Zašto?" pobuni se Brockhurst. "Menije draže održa-vati svoj kamuflaž cijelo vrijeme kad sam u nekojdrugoj dimenziji. Manje su šanse da ću ga zaboraviti

staviti u kritičnom trenutku."

"Mislim daje Higgens u pravu," ubaci Aahz prije nošto sam stigao podržati Brockhursta. "Ja prvi volimvidjeti prava lica Ijudi s kojima razgovaram."

"Pa," progunda Brockhurst, "ako baš inzistirate."Zažmiri, koncentrirajuči se, a crte njegova lica poć-

nu svjetlucati i mijenjati se.

Nisam promatrao cijeli proces. Moj se um očajničkivraćao u prošlost, do Garkinove kolibe, kad je Aahzpodigao spaljenu asasinovu glavu. Brzo predočih svojelice pored njegova i počeh ga mijenjati, čineći usputnephodne popravke dijelova uništenih vatrom.

Kad sam završio, krajićkom oka pogledah ostale.Druga dvojica Krampusa već su skinuli kamuflaž. Mojupažnju istog trena privuče njihova put. Boja njihovihlica bila je rozo-crvena, dok moja nije. Brzo ponovnozažmirih i podesih boju svoje puti.

ZadovoljanJa otvorih oči i pogledah oko sebe. Dvo-jica Krampusa sad su imala karakteristične zašiljeneuši i brade. Aahzje izgledao kao Aahz. Situacija se sadpotpuno preokrenula. Umjesto da sam ja normalan aokružen trima demonima, sad sam bio okružen s tridemona a ja pod kamuflažom. Krasno.

"Aah. To je več bolje," zacvrkuće Aahz.

"Znaš, Throckwoddle," reće Higgens, gledajući meglave nagnute na stranu. "Na trenutak si mi u svjetluvatre izgledao drugačije. Zapravo..."

"Dajte, dajte, gospodo," prekine ga Aahz, "Moramoraspraviti nekoliko važnih stvari. Zna li Ištvan zaFrumplea?"

"Ne vjerujem," odvrati Brockhurst. '^Do. zna,'već biga ili vrbovao ili ga dao ubiti."

"Dobro," reče Aahz. "On bi mogao biti ključna figurau našoj zavjeri."

"Kojoj zavjeri?" upitah.

"Zavjeri protiv Ištvana, naravno."

"Što?" uzvikne Higgens, potpuno zaboravivši namene. "Jesi li ti malo lud?"

"Ne," otpovrne Aahz. "Ali Ištvan jest. Razmisli!Ponaša li se razumno?"

"Ne," prizna Brockhurst. "Ali nijedan čarobnjak sene ponaša normalno, uključujući i prisutne."

"Povrh toga," prekine ga Higgens. "Mislio sam dasi ti na putu da mu pomogneš."

"Toje bilo prije no što sam čvo vašu priču," istakneAahz. "Ne žuri mi se previše raditi za carobnjaka kojisvoje namještenike huška jedne protiv drugih."

"Kadje to učinio?" upita Higgens.

Aahz ozlojedeno mahne rukom.

"Razmislite, gospodo! Zar ste zaboravili na našegokamenjenog prijatelja?" Pokaže palcem na lik najed-norogu. "Ako se prisjetite naše priče — njegove su riječiimplicirale da ga je poslao Ištvan da vas presretne."

"Točno," reće Brockhurst. "Pa?"

"Kako to misliš, 'Pa?'." prasne Aahz. Toje to. Ištvangaje poslao da vas ubije. Ilije pokušao uštediti novcetako da poubija asasine prije dana isplate, ili je men-talno tako nestabilan da naslijepo udara po svima,uključujući svoje vlastite saveznike. U bilo kojem odta dva slučaja, ne zvući mi kao najdobrodušniji odposlodavaca."

"Znaš, vjerujem da tu ima pravo," primijetih, odlu-čan da i ja budem od neke koristi u ovoj obmani.

"Ali akoje to istina, što ćemo učiniti?" upita Higgens.

"Pa, još nemam strogo zacrtan plan akcije," priznaAahz. "Ali imam neke općenite ideje koje bi moglepomoći."

"Kao naprimjer?" upita Brockhurst.

"Vi se vratite Ištvanu. Ne spominjite ništa o našimsumnjamaJer ako to učinite, on bi mogao pomisliti damu predstavljate opasnost, pa se odmah baciti na vas.Štoviše, odbijte bilo kakve nove zadatke. Pronaditeneki izgovor da mu ostanete što bliže. Saznajte sve onjegovim navikama i slabostima, ali ne poduzimajteništa dok se mi ne pojavimo."

"A kamo vi idete?" upita Higgens.

"Mi idemo na ćašicu razgovora s Frumpleom. Akokrenemo na Ištvana, Fragova podrška mogala bi bitiod neprocjenjive vrijednosti."

"A vjerojatnoje nećeš dobiti," progunda Brockhurst."Još nisam čvo za Fraga koji bi stao najednu od strana

u bilo kakvom sukobu. Oni radije ostaju u položaju ukojem mogu i dalje trgovati s obje strane."

"Što misliš time 'mi'?" upita Higgens. "Zar Throck-woddle ne ide s nama?"

"Ne. Nekako mi se počinje svidati njegovo društvo.Povrh toga, ako nam Frumple odbije pomoći, dobro ćemi doći asasin pri ruci. Frumple je previše moćan dabismo si mogli dopustiti da ga ostavimo u poziciji dapomogne Ištvanu."

Dokje Aahz govorio, Brockhurst se nehajno nagnenatrag, izvan Aahzova vidnog polja, i nečujno ustimaoblikuje riječ 'Pervert' prema Higgensu. Higgens tihokimne, i obojica mi upute poglede pune svosjećanja.

"Pa, što mislite?" upita Aahz na koncu.

"Hmmm... što ćyno s njim?" Higgens pokretom gla-ve pokaže na okamenjenog Quigleya.

"Povest ćemo ga sa sobom," ubacih žurno.

"Naravno!" složi se Aahz, uputivši mi mrk pogled."Ako ga vas dvojica vratite Ištvanu, on bi mogao posu-mnjati da znate za njegovu izdaju."

"Povrh toga," dodah, "možda ga uspijemo oživjeti inagovoriti da nam pomogne u našoj misiji."

"Pretpostavljam da će vam onda trebati protvotrov."Higgens uzdahne, vadeći malu bočicu ispod plašta idobacivši mi je. "Poškropite ga s par kapi i za parminuta bit će kao novi. Doduše, pazite se. Čudan jeto tip. Činilo se da je mogao vidjeti ravno kroz našekamuflaže."

"Gdje je taj mač kojega si spomenvo?" upita Aahz.

"U njegovom ruksaku. Vjerujte mi, pravo smeće.Jedini razlog zašto smo ga ipak ponijeli sa sobom biloje to što mu je on pridavao toliko važnosti. Baš bi mezanimalo saznati zašto kad ga probudite.""Pa, vjerujem da to pokriva sve," uzdahne Brock-hurst. "Predlažem da malo odspavamo, pa da ujutrokrenemo svaki svojim putem."

"Ja predlažem da vi krenete sad," naglasi Aahz.

"Sad?" usklikne Brockhurst.

"Ali mrkla je noć," istakne Higgens.

"Bih li vas mogao podsjetiti, gospodo, na jednusitnicu — što ste duže dalje od Ištvana, to su veče šanseda će poslati druge asasine za vama."

"Ima pravo, znate," rekoh zamišljeno.

"Pretpostavljam da ima," progunda Higgens.

"Pa," reče Brockhurst, podižući se na noge, "ondabolje da krenemo ćim podijelimo Garkinov plijen."

"Baš naprotiv," izjavi Aahz. "Ne samo da nećemodijeliti plijen, već bih i predložio da vi nama date sve

što imate."

"Što?" graknu onijednoglasno, odmah se mašivši za

samostrele.

"Razmislite, gospodo," reče Aahz umirujućim gla-

som. "Mi ćemo se pokušati nagoditi s jednim Fragom.Kao što ste i sami istakli, oni su zloglasno nerazumni usvojim cijenama. Mrzim i pomisliti da bismo mogli neuspjeti u našim pregovorima radi premalo sredstava."Zavlada trudna tišina dok su Krampusi oćajnički

tražili rupu u njegovoj logici.

"Oh, dobro," napokon će Brockhurst, spustivši samo-

strel i posegnuvši za novčanikom.

"Još uvijek mislim da vam to neće biti od ikakvepomoći," gunđao je Higgens, slijedeći Brockhurstovepokrete. "Vjerojatno ne biste mogli potkupiti Fraga čakda i sami Gnomi stoje iza vas."

Obojica pružiše novčanike Aahzu, koji ih prosu-đivački odvagne prije no što ih spremi za pojas.

"Vjerujte mi, gospodo," nasmiješi se Aahz. "Mi Per-vekti imamo svoje metode uvjeravanja koje su učin-kovite čak i na Fragovima."

Krampusi zadrhte na te riječi i počnu uzmicati.

"Pa... ovaj ... pretpostavljam da se vidimo kasnije,"promumlja Higgens. "Pazi na sebe, Throckwoddle."

"Da," doda Brockhurst. "Kad završite s tim, buditesigurni da je Frag ili na našoj strani ili mrtav."

Pokušavao sam smisliti nešto što bih im odgovorio,ali oni nestadoše prije no što mije išta palo na pamet.

Aahz podigne obrvu i pogleda me, ali ja ga ušutkahpokretom ruke, sve dok nisam osjetio da su prošli izvan

zaštitnog polja, a onda mu kimnuh.

"Otišli su," rekoh.

"Prekrasno!" veselo usklikne Aahz. "Nisam li tirekao da su lakovjerni?"

Ovaj put sam morao priznati daje barjednom imaopravo.

**Pa, sad malo odspavaj, mali. Kao što rekoh, sutra<e biti naporan dan, a odjednom frti se ćini da bi mogaobiti još naporniji no što sam mislio."

Poslušah ga, ali jedno pitanje me grickalo iznutra.

"Aahz?"

"Da. mali?"

"Iz koje su dimenzije Gnomi?"

"Iz Curika," odgovori on.

S tim, ja zaspah.

Poglavlje X :

"Čoujek nikad neće doseći svoje pune sposobnostisue dok je prikouan za zemlju. Moramo raširiti

krila i pokoriti nebesa."

TKAR

Jesi li siguran da smo dorasli jednom Fragu,Aahz?" Znam da sam to pitanje postavio većnebrojeno puta u posljednjih nekoliko dana,

ali još uvijek me u to trebalo uvjeravati.

"Daj se konačno opusti, mali!" zareži Aahz. "Bio sam

u pravu glede Krampusa, nisam li?""Pa... valjda," priznah neodlučno.Nisam mu želio reći da nisam baš bio sretan radi

tog incidenta s Krampusima. Izvukli smo se za dlaku,

ali ta dlakaje za moj ukus bila malo pretanka. Sve od

susreta s njima imao sam opetujuće noćne more o

Krampusima i samostrelima.

"Gledaj na to ovako, mali. Uz malo sreče taj tip

Frumple vratit če mi moći, a to če skinuti teret s tvojih

nejakih leda."

"Pa, valjda," rekoh bez entuzijazma.

Otkad smo saznali za Frumplea većje nekoliko putapotaknvo tu temu. Svaki put meneje obuzeo isti osjećajnelagode.

"Nešto te muči, mali?" upita Aahz, gledajući menaherene glave.

"Pa... to... Aahz, ako dobiješ natrag svoje moći, hoćešli me još uvijek htjeti za šegrta?"

"To te brine?" Činilo se da je iskreno iznenaden."Naravno da ću te još uvijek htjeti za šegrta. Pa zakakvog me čarobnjaka držiš? Ne biram ja svoje šegrteolako."

"Neću ti biti na teret?"

"Isprva si bio, ali sad više ne. U ovoj stvari s Ištva-nom si od samog početka, pa zaslužuješ da u njoj osta-neš do kraja."

Istinu govoreći, nisam baš žudio za tim da budemprisutan pri konačnom obračunu izmedu Ištvana iAahza, ali čini se daje to cijena koju moram platiti akoželim nastaviti druženje s Aahzom.

"Ovaj... Aahz?"

"Da, mali?"

"Može još jedno zadnje pitanje?"

"Obečaješ li?" »

Trosim?"

"Ma, ništa. Koje pitanje, mali?"

"Ako ti se vrate moći, aja sam tijoš uvijek šegrt, ukojoj čemo dimenziji živjeti?"

"Hmm. Da budem iskren, mali, nisam o tome razmi-šljao. Znaš što, o tome ćemo kad do toga dode, dobro?"

"Dobro, Aahz."

Pokušah ne misliti na to. Moždaje Aahz imao pravo.Nema smisla brinuti o nekom problemu dok nismosigurni hoće li ga vopće i biti. Možda mu se moći nećevratiti. Možda ču ja biti taj koji če se morati boritiprotiv Ištvana. Krasno.

"Hej! Pazi na tu živinu, mali!"

Aahzov glas prekine mi misli. Između sebe vodilismo bojnoga jednoroga, a živina je odabrala baš tajtrenutak da počne zezati.

Zanjišti i napol se propne, pa zabije kopita u zemlju

i počne mahati glavom.

"Smiri se... hej!"

Aahz ispruži ruku kako bi dohvatio uzde i bi nagra-den udarcem roga po nadlaktici.

"Polako, Zlatiću," rekoh umirujućim glasom. "Tako,dobar dećko."

Živina me posluša i polako se primiri, počne nervo-zno kopitom rovati zemlju, pa me gurkati njuškom.

Premda je to defmitivno prijateljska gesta, to nijebaš najpametnija stvar koju možeš dopustiti da tijednorog ćini. Izmicao sam se njegovu rogu i brzo seogledavao oko sebe. Dohvativši cvijet naranče sa obli-žnjega grma brzo mu ga tutnuh u gubicu. On ga pri-hvati i počne zadovoljno žvakati.

"Mislim da ova živina baš ne voli demone," sumornoprogunda Aahz, trljajući modricu na ruci.

"Nije čudo," odvratih. "Pa, na koncu konca, pripadalovcu na demone, znaš."

"Čini se da nema ništa protiv tebe," primijeti Aahz."Jesi li siguran da nisi djevac?"

"Naravno da nisam," odgovorih najpovrijedenijimtonom.

Zapravojesam, ali radije bih da me bace puževimavampirima nego da mu to priznam.

"Kad smo već kod lovaca na demone, baci oko nanašeg prijatelja," predloži Aahz. "Moglo bi biti gadnoako mu se odlomi ruka ili noga prije no što ga oživimo."

Požurih ga poslušati. Bili smo sklepali neku vrstnosila za Qigleyev kip kako bismo izbjegli to da gasvake večeri skidamo, pa ujutro opet tovarimo na je-dnoroga, ni ne spominjući to da smo tako izbjegli iosedlavanje te rasedlavanje spomenute živine. Nanosila smo, pored Quigleya, natovarili i svu njegovuopremu, štoje, činilo seJako usrećilojednoroga. Oćito,bilo je mnogo lakše vuči sav taj teret nego nositi ga naledima.

"Čini se da se sad smirio, Aahz," rekoh.

"Dobro," obrecne se Aahz. "Bilo bi mi mrsko da muse nešto dogodi, recimo nesretan slučaj."

Aahz je još uvijek gundao radi naših suputnika.Nevoljkoje pristao da ih povedemo sa sobom, usprkosmojem logičnom objašnjenju da bi nam oni mogli bitiod pomoči pri susretu s Fragom, ili barem pri konaćnomobračunu s Ištvanom.

Zapravo, to vopc'e nije bio razlog zašto sam želio da

ih povedemo sa sobom. Osjećao sam se pomalo krivimšto smo Quigleyu zakuhali kašu s Krampusima i nisamželio da dodatno ispašta zbog toga.

"Bilo bi nam mnogo lakše putovati da ga oživimo,"predložih glasom punim nade.

"Zaboravi, mali."

"Ali, Aahz..."

"Rekoh da zaboraviš na to! U slučaju da si to sme-tnvo s uma, daj da ti ponovim daje glavni hobi ovogagospodina čerečenje demona. Sad, ja sam svjestanmogućnosti da te moj očaravajući karakter nave^ dazaboraviš na tu činjenicu, ali ja ipak jesam demon, ikao takvome ne pada mi na pamet da si za suputnikauzmem živog i zdravog i više no gorljivog lovca namene."

"I prije smo ga več uspjeli prevariti!" pobunih se."Ali ne zadugo. Povrh toga, kad bi ti vježbao magijuda ga oživimo? Sve dok ne dodemo do Fraga, ti si namjoš uvijek jedino oružje protiv Ištvana."

Poželih da prestane to stalno ponavljati. To bi mesvaki put natjeralo da se počnem osjećati izuzetnonelagodno. Povrh toga, nisam mogao smisliti ništa čimebih se tomu usprotivio.

"Pretpostavljam da si u pravu, Aahz," priznah.

"Bolje bi ti bilo da vjeruješ da sam u pravu. Kad smose vec ionako zaustavili, mogli bismo to iskoristiti zatvoju slijedeću lekciju."

Moje se raspoloženje popravi, ne samo uslijed moje lurodene žudnje za proširivanjem svojih magijskih |sposobnosti, već i stoga štoje Aahzova ponuda u sebisadržavala izjavu kojaje implicirala daje zadovoljanmojim dosadašnjim napretkom. |

"Dobro, Aahz," rekoh, privezavši jednorogove uzdeza obližnji grm. "Spreman sam."

"Dobro," nasmiješi se Aahz, trljajući ruke. "Danasću te naućiti letjeti."

Moje raspoloženje se opet pokvari.

"Letjeti?" upitah.

"Da, to sam rekao. Letjeti. Uzbudljivo, zar ne?"

"Zašto?"

"Kako to misliš 'zašto'? Od prvog Ijubomornog pogle-da na stvorenja u zraku, ćovjek žudi za tim da moželetjeti. Sad ćeš dobiti priliku da to naučiš. Eto zaštoje

uzbudljivo."

"Mislio sam reći — a zašto bihja želio naučiti letjeti?"

"Pa... svi bi htjeli naučiti letjeti."

"Ja ne," rekoh tvrdoglavo.

"A zašto ne?"

"Kao prvo, bojim se visina," odgovorih.

"To nije dovoljan razlog," prekori me Aahz."Pa,još mi nisi dao nijedan razlog zašto bih to trebaoželjeti," obrecnuh se ja na njega.

"Gle, mali," poćne Aahz uvijeno, "nije ti to baš lete-nje, više kao lebdjenje u zraku."

"Razlika i nije baš neka," rekoh suho.

"Dobro, mali. Postavimo to ovako. Ti si moj šegrt,točno?"

"Točno," rekoh sumnjičavo.

"Pa,ja nec'u imati šegrta koji ne zna letjeti! Kužiš?"zagrmi on.

"Dobro, dobro, Aahz. Kako se to radi?" Znao sam dasam izgubio.

*Toje već bolje. Zapravo, u tome nema ništa što većne znaš. Znaš levitirati predmete, točno?"

Kimnuh polako, zbunjen.

"Pa, letenje je levitiranje samoga sebe."

"A kako?"

"Umjesto da stojiš čvrsto na tlu i podižeš predmet,ti se odguruješ od zemlje i podižeš sama sebe."

"Ali ako ne dodirujem tlo, otk id onda crpim energiju?"

"Iz zraka! Ma daj, mali, pa ti si čarobnjak,a neelementarac."

"Što je elementarac?"

"Zaboravi. Želio sam reći da nisi vezan ni za jedanod četiri elementa. Ti si čarobnjak. Ti vladaš njima, iliu najmanju ruku na njih utječeš i iz njih crpiš snagu.Kad letiš jedina razlika je u tome što snagu crpiš izzraka a ne iz zemlje."

"Ako ti tako kažeš," rekoh sumnjičavo. ^

"Dobro. Prvo pronadi silnicu."

"Ali napustili smo je kad smo krenuli naći onoga

Fraga," pobunih se.

"Mali, silnica ima cijela hrpa. Samo zato što smonapustili jednu na zemlji, to ne znači da smo izgubilisvaku vezu s njima. Provjeri silnice u zraku."

"U zraku?""Vjeruj mi, mali. Provjeri."

Uzdahnuh i sklopih oči. Okrenuvši lice k nebu,pokušah si predoćiti dvostranu strijelu. Isprva mi nijeuspijevalo, a onda shvatih da zapravo vidim strijelu,ali drugačiju. Nije bila tako sjajna kao ona prije, aliipakje sjajila ledenim plavičasto-bijelim sjajem."Mislim da sam našaojednu, Aahz!" dahnuh."Plavo bijela je, zar ne?" sarkastično upita Aahz."Da, ali ne tako sjajna kao ona prošla.""Vjerojatnoje udaljenija. Svejedno, dovoljnoje blizuda iz nje crpiš energiju. Pa, pokušaj, mali. Priključi sena tu silnicu i odgurni se od tla. Polako."

Učinih kako mi je rekao, posižući umom za ener-gijama te ledene vizije. Navala energije koju osjetihnije se mogla usporediti s ničim što sam prije osjetio.Prije sam se svaki put osjećao otečen od snage, ovaj putbijah opušten i miran. Tijek energije me zapravo naveo

da se osjećam lakšim.

"Odgurni se, mali," začuh Aahzov glas. "Nježno!"

Lijeno umom dotaknuh tlo, samo nejasno svjestančudnog osjećaja da ne osjećam ništa pod stopahma.

"Otvori oči, mali! Podesi nagib."

Aazov glas ovaj put dopre iz čudnog smjera. Izne-

naden, otvorih oči.

Lebdio sam nekih tri metra iznad tla, podkutem kojise rapidno približavao vodoravnom položaju. Letio sam!

Tlo mi se počne naglo približavati. Prode jedantrenutak ošamučene zbunjenosti prije no što bolno

tresnuh na zemlju.

Nekoliko trenutaka samo sam ležao, pokušavajućivratiti zrak u pluća i pitajući se jesam li što slomio.

"Jesi li dobro, mali?" Aahz se nadvijao nada mnom."Što se dogodilo?"

"Ja... letio sam!" protisnuh napokon.

"Je? Pa? Oh, razumijem. Bio si tako iznenaden dasi zaboravio održavati protok energije, točno?"

Kimnuh, nesposoban progovoriti.

"Od svih bedastih... čuj, mali, kad ti kažem da ćešletjeti, vjeruj mi!"

"Ali..."

"Nemoj ti meni 'ali'! Ili vjeruješ u mene kao učiteljaili ne! Nema tu ali!"

"Oprosti, Aahz." Polako mi se vraćao dah.

"Ahh... nisam te mislio tako napasti, mali, ali pre-mro sam od straha kad si tresnvo. Moraš razumijetida sad poćinjemo s prilićno moćnom magijom. Morašvjerovati u nju. Ne možeš se svaki put tako iznenaditikad otkriješ da nešto doista funkcionira.jer tako neštou nekoj krivoj stvari moglo bi završiti tvojom smrću,ili još gore, mojom."

"Pokušat ču to imati na umu, Aahz. Da probamjošjednom?"

"Odmori se par minuta, mali. Letenje je haporno,čak i bez padova."

Sklopih oći i pričekah da mi se vrtlog u glavi smiri.

"Aahz?" rekoh napokon.

"Da, mali?"

"Prićaj mi o Pervu."

"Što o Pervu?"

"Sjetio sam se kako su se oni Krampusi užasnuli kltdsu shvatili da si Pervekt. Kakvu to reputaciju ima tvojadimenzija?"

"Pa," počne on, "Pervje samostojna, udaljena dimen-zija. Možda nemamo najbolje ratnike, ali dovoljno sublizu tome da im se ostali putnici kroz dimenzije mičus puta. Na Pervu magija i tehnologija postoje rame uzrame i isprepliću se jedna s drugom. Sve u svemu,dobiješ prilično moćan paket-aranžman."

"Ali zašto bi se bilo tko toga bojao?"

"Kao što rekoh, Perv ima mnoge prednosti. Jednaod nuspojava uspjehajest i priličan broj tipova koji sežele šlepati na tome. U jednom smo periodu bili blizutočke da nas preplave izbjeglice i gastarbajteri iz dru-gih dimenzija. Kad namje prekipjelo, rekli smodos(a."

"Kako?" upitah.

"Prvo, izbacili smo sve neprofitabilne strance. Ondasmo, kao dodatno osiguranje, u promet pustili glasineo odredenim anti-društvenim stavovima koje Pervektiimaju prema stanovnicima drugih dimenzija."

"Kakve glasine?"

"Oh, vobičajene stvari. Dajedemo svoje neprijatelje,da mučimo Ijude iz gušta, da imamo seksualne navikekoje se smatraju sumnjivima po standardima bilo kojedimenzije. Ljudi nisu sigurni štoje od svega toga istina,ali ne žude za time da se sami u to uvjere.

"Koliko od togajest istina, Aahz?" upitah, podigavši86 na laktove.

On mi se opako isceri.

"Dovoljno da ih drži podalje od Perva."

Poželih ga upitati što ćovjek treba učiniti da bi gasmatrali profitabilnim strancem, ali odlučih ostaviti toza kasnije.

Poglavlje XI:

"Jedan od najvećih užitaka putovanja jest prilikada posjetiš noue gradoue i upoznaš nove Ijude."DŽ.KAN

Ah! Kakav sjajan primjer civilizacije!"bučno i veselo se nasmije Aahz dok seogledavao oko sebe, ushičen poput dje-teta na prvom izletu.

Ležerno smo šetali jednom od manje napučenihulica u Twixtu. Svud naokolu bili su nemarno razba-cani prosjaci i smeće, dok su nas iza zamraćenih pro-zora i vrata promatrale izbuljene oči glodavaca, Ijud-skih i neljudskih. Bila je tu nakupina raznih zdanjazbijena oko vojne postaje koju su održavali više iznavike nego iz potrebe. Vojnici na koje smo povremenonailazili toliko su degenerirali od onog modela ušmin-kanih novaka na plakatima, daje bilo sve teže reći tkoje izgledao opakije, oni ili kriminalci na koje su pazili.

"Ako pitaš mene, ovo mi više izgleda na čovječanstvou najgorem izdanju!" promrmljah mračno."Pa to sam i rekao, sjajan primjer civilizacije!"Nije bilo mnogo toga što bih mogao reći na to, a inije mi se baš ulazilo u još jednu od Aahzovih psiho-

loških lekcija.

"Aahz, je l' mi se to samo čini ili Ijudi zure u nas?""Opusti se, mali. U ovakvim gradovima, stanovniciinstinktivno odmjeravaju sve strance. Pokušavajuodrediti jesmo li potencijalne žrtve ili napadači. Našje zadatak da ih uvjerimo da spadamo u ovu drugu

kategoriju."

Da bi mi pokazao što misli, on se iznenada spusti upolučučanj poput mačke i počne se okretati oko sebe,zvjerajući naokolo, sjednom rukom na dršci mača.

Odjednom nastane komešanje na prozorima i vra-

tima dok se nekoliko tuceta poluskrivenih flgura po-vlačilo natrag u tamu.

Sve osim jedne. Flundre naslonjene na prozorskudasku, prekriženih ruku kako bi istakla ionako slaboskrivene grudi, koja se izazovno nasmiješi Aahzu. Onjoj uzvrati osmjeh i mahne rukom. Ona prijeđe vrhomjezika preko usana i široko mu namigne."Umm... Aahz?"

"Da, mali?" odvrati on, ne skidajući pogled s djevojke."Mrsko mi je što te moram prekinuti, ali ti bi, kao,trebao biti drhtavi starac, sjećaš se?"

Aahzjejoš uvijek bio kamufliran u Garkina, a tuječinjenicu očito bio smetnvo s uma.

"Hmm? Oh, da. Pretpostavljam da si u pravu, mali.Doduše, čini se da njoj to ne smeta. Možda su u ovomegradu navikli na pohotne starkelje."

"Pa, možeš li se barem prestati hvatati za mač? Tobi, kao, trebalo biti iznenadenje."

Aahz je na sebi imao asasinski plašt, kojega sadpovuće natrag preko mača.

"Daj mi se skini s vrata, mali. Kao što rekoh, činise da nitko ne obrac'a previše pažnje na nas."

"Nitko?" pokazah glavom prema djevojci na prozoru.

"Ona? Pa ne posvećuje nam ništa više pažnje negobilo kome drugome na ulici."

"Zbilja?"

"Pa, ako posvećuje, onda je to više radi tebe negoradi mene."

"Radi mene? Ma daj, Aahz."

"Ne zaboravi, mali, da sad izgledaš prilično im-presivno."

Trepnuh. To mi nije palo na pamet. Zaboravio samda sam kamufliran u Quigleya.

Lovca na demone smo sakrili malo prije ulaska ugrad... pa, zapravo smo ga zakopali. Isprva me tajprijedlog šokirao, ali kao što mi je Aahz kasnije obja-snio, kipu ne treba zrak za disanje, a povrh toga zako-pavanje je bilo jedini način da budemo sigurni da ganitko drugi ne pronade.

Ćak mi ni bojni jednorog, osedlan i pod punom rat-nom opremom, nije pomagao da upamtim svoj noviidentitet. Več smo predugo skupa putovali.

Pretpostavljam da bih trebao biti zadovoljan činje-nicom da sam sad vec' mogao održavati dva kamuflaža

istovremeno bez prevelikog napora. Ali išlo mi je naživce to što stalno moram imati na umu činjenicu dame Ijudi vide drukčije no što seja sam vidim.

Dobacih pogled flundri. Kad su nam se oči srele,njen se osmjeh vidljivo proširi. Ona pokaže svoj entu-zijazam tako što sejošjaće nagne kroz prozor, sve dokse nisam počeo pribojavati da će ispasti... ili iz kuće iliiz haljine.

"Što sam ti ja rekao, mali!" Aahz me ushičeno opalipo ramenu i zločesto mi namigne.

"Radije bih da joj se svidam onakav kakav jesam,"promrmljah mračno.

"To ti je cijena uspjeha, mali," odvrati Aahz filo-zofski. "Pa, nema veze. Ovdje smo ionako poslovno,sjećaš se?"

"Toćno," rekoh odlučno.

Okrenuh se kako bismo nastavili put, ali uspjehjedino maćem opaliti Aahza po nozi.

"Hej! Pazi, mali!"

Čini se da je to nošenje mača teže no što izgleda.

"Oprosti, Aahz," ispričah mu se. "Taje stvar maloteška pri vrhu."

"Je? A kako bi ti to znao?" odbrusi moj suputnik.

"Pa, ti si rekao..."

"Ja sam rekao? To neće proči, mali. Ono štoje teškopri vrhu za mene ne znaći da mora biti i za tebe. Ra-vnoteža je kod oružja osobna stvar."

"Pa... pretpostavljam dajednostavno nisam navikaonositi mać," priznah.

"To je bar lako. Jednostavno zaboravi da ga nosiš.Misli o njemu kao o sastavnom dijelu sebe."

"I jesam. Zato te i jesam opalio."

"Hmmm... kasnije ćemo o detaljima."

Krajičkom okajoš sam uvijek mogao vidjeti flundru.Nečujno je pljeskala rukama i poslala mi poljubac.Odjednom shvatih daje mislila da sam namjerno opalioAahza, i to s predumišljajem, kako bih se riješio mogu-ćeg rivala. Štoviše, toje naišlo na njeno odobravanje.

Opetje pogledah, ovaj put pomnije. Možda se kas-nije uspijem izvući od Aahza na neko vrijeme i...

"Moramo pronaći Frumplea," Aahzov glas prekinemoje odlutale misli.

"Hmm...? Oh. Kako, Aahz?"

"Brzo i domišljato. Gledaj i uči, mali."

Rekavši to, on brzo pogleda gore-dolje po ulici. U tajčas se iza ugla pojaviše tri derana, bacajući kamenčičeu šeširjednoga od njih.

"Hej!" pozove ih Aahz. "Gdje mogu naći dućan Abdu-la, trgovca tepisima?"

"Dvije ulice više, pa peta ulica nalijevo," povikašeu odgovor, pokazujući prstima u tom smjeru.

"Vidiš, mali? To nije bilo teško."

"Sjajno," odvratih, ne baš impresioniran.

"Što nije u redu, mali?"

"Mislio sam da čemo izbjegavati nepotrebno pri-vlačenje pažnje."

"Ne brini, mali."

"Da ne brinem? Ovo bi trebala biti tajna misija nakojoj se trebamo sresti s Fragom, a čini se da si tiodlućio potruditi se da nas baš svi primijete i vide kamoidemo."

"Gle, mali, kako se čovjek obično ponaša kad dođeu novi grad?"

"Ne znam," priznah. "Nisam bio u toliko mnogonovih gradova."

"Pa, daj da ti pokušam objasniti. Žele biti primi-jećeni. Šetaju po gradu i dižu galamu. Bulje u žene imašu Ijudima koje nikad prije u životu nisu ni vidjeli."

"Ali i mi smo to radili!"

"Točno! Razumiješ li sad?"

"Ne."

Aahz ispusti težak uzdah.

"Daj, mali. Razmisli na trenutak, pa makar i boljelo.Ponašamo se kao i bilo tko drugi tko je došao u novigrad, tako da nas nitko neće ni pogledati dvaput. Nećenam obratiti ništa više pažnje no bilo kojoj drugojpridošlici. Da smo poslušali tvoj prijedlog i ušuljalise u grad, ne gledajući nikoga, ne prićajući s nikim,strašno se trudeči da budemo neprimjetni, onda bi sesvaka budala i njen brat u pelenama okomili na nas po-kušavajući otkriti što spremamo. Je l' sad razumiješ?"

"Ja... mislim da razumijem."

"Sva sreča... jer na cilju smo."

Trepnuh i pogledah u smjeru u kojem je pokazivao

njegov prst.

Tamo je, izmedu kovačnice i dućana s kožnom ga-lanterijom, čučao Frumpleov dućan. Kao što rekoh,nisam navikao na gradove, ali shvatio bih da je toprodavaonica tepiha čak i da nije bilo velikog znaka nakojem je to pisalo. Cijela prednja strana dućana bilaje raskošno ukrašena šarenim geometrijskim šarama,koje su oćito trebale asocirati na uzorke tepiha koji seprodaju unutra. Pretpostavljam da je to trebalo bitipokazateljem bogatstva i uspješnosti, ali meni se činiloneoprostivo kričavim.

Toliko sam se bio udubio u naš razgovor da sam natrenutak zaboravio na našu misiju. Svejedno, sad kadsmo stajali pred dućanom, moja nervoza se naglo vrati.

"Što ćemo sad, Aahz?"

"Pa, mislim da ću si prvo nešto popiti."

"Popiti?"

"Točno. Ako misliš da ću se nadmudrivati s jednimFragom na prazan želudac, razmisli još jednom."

"Popiti?" ponovih, ali Aahz je već otišao, odlučno seuputivši prema obližnjoj taverni. Nije mi preostaloništa drugo no da krenem za njim, vodeći jednoroga

na uzdi.

Tavernaje čak i mom rustikalnom oku izgleda-la poputjazbine. Izblijedjela tenda bacalaje sumor-nu sjenu na malu grupicu pohabanih drvenih stolova.Na jednom od njih drijemala je mačka oko koje su

užurbano zujale muhe mesarice... bar se nadam dajedrijemala, a ne...

Dok sam vezaojednoroga zajedan potporanj kojijedržao tendu, čuh kako Aahz dovikuje gostioničaru damu donese dva najveća vrča vina. Uzdahnuh, očajničkisvjestan činjenice da se Aahz nikad neće potpuno pri-lagoditi svom kamuflažu drhtavog starca. Gostioničarnije vidio ništa ćudno u odnosu Aahzova izgleda injegove narudžbe. Padne mi na pamet da je Aahz mo-žda doista imao pravo u svojim teorijama o tome kakoproći neprimijećen. Čini se da su stanovnici ovogagrada navikli na glasne, bezobrazne osobe svih dobi.

"Sjedni, mali," zapovijedi mi Aahz. "Ćiniš me ner-voznim kad ovako stojiš iznad mene."

"Mislio sam da idemo razgovarati s Fragom," pro-gundah, spuštajući se u stolac.

"Opusti se, mali. Par minuta sim-tam ne znači ništa.Povrh toga, pogledaj!"

U Frumpleov dućan upravo je ulazio mlad, dobroodjeven par.

"Vidiš? lonako ne bismo uspjeli ništa napraviti. Svedok oni ne odu. Razgovor poput ovog našeg ne može sevoditi pred svjedocima. Aah!"

Uto se pojavi gostioničar s dva vrča vina, koja streskom spusti na stol.

"No, konačno!" reče Aahz, grabeći svakom rukom pojedan vrč i odmah iskapivši jednoga od njih. "Zar ti,mali, nečeš ništa?"

Jedan pokret glave i nestane i sadržaj drugoga vrča.

"Dok se moj prijatelj odluči, donesi mi još dva... ineka ovaj put budu nekakve normalne veličine... akotreba, upotrijebi kabao!"

Gostioničar se povuče, vidljivo uzdrman. Ja nisambio. Ja sam već vidio Aahzove alkoholne kapacitete,

zapanjujuće čak i u eri teških pijanaca. Ono što meuzrujalo bijaše to da je čovjek otišao ni ne pričekavši

da^'a nešto naručim.

Na koncu sam ipak i ja dobio svoj vrč vina, samo da

bih otkrio da mi je želudac previše nervozan za takonešto, pa ga odlučih pijuckatijako polako. Za razlikuod Aahza. On je praznio vrć za vrćem alarmantnombrzinom. 1 tako dugo vremena. Zapravo, sjedili smo većviše od sat vremena, a još uvijek ni traga paru koji je

ušao u dućan.

Napokon čak i Aahza izda strpljenje.

"Pitam se što ih je tako dugo zadržalo," progunda.

"Možda se ne mogu odlučiti koji bi tepih kupili,"

ponudih.

"Ma daj, mali. Pa nije to robna kuća. Nema Frumple

baš tako bogat izbor."

Iskapi ostatak svoh vina i ustane."Dosta smo čekali," objavi. "Vrijemeje da počnemo

s predstavom."

"Ali što ćemo s onim parom?" podsjetih ga."Morat ćemo ih inspirirati da malo brže završe svoj

posao sa Frumpleom."

To je imalo blago neugodan prizvuk, a Aahzov zu-bati osmjeh da mi dodatni dokaz da se sprema nešto

gadno.

Požurih za njim, strepeći od najgorega. Nisam tre-

bao brinuti. U dućanu nije bilo nikoga osim vlasnika.Paru ni traga ni glasa.

Poglavlje XII

"Uposluje najvažniji prvi dojam."J. PIERPONT FINCH

Mogu li vam pomoći, gospodo?"Vlasnikove bogate halje nisu baš uspješnoprikrivale njegovu mršavost. Ja nisamosobito mišičav... kao Skeeve, tojest... ali imao samdojam da ovaj čovjek, da ga opalim, ne bi dobio modrice,već bi se jednostavno raspao. Hoču reći — vidio sam jamršave Ijude i prije, ali onje izgledao poput kostura spremalom kožom rastegnutom preko kostiju.

"Željeli bismo razgovarati s Abdulom," reče Aahz s

visoka.

"Ja sam on, i on je ja," odrecitira vlasnik. "Predsobom vidite Abdula, sjenku čovjeka kojega su lukavemušterije dovele do ruba izgladnjelosti."

"Čini se da ti sasvim dobro ide," promrmljah, ogle-davajući se po prostoriji.

Dučan bijaše dobro opskrbljen, i čak je i moje ne-vješto oko odmah vočilo nepobitne znake bogatstva.

Tepisi su bili delikatno istkani od meke, meni nepo-znate prede, a iz dubine njihovih uzoraka sjaloje srebroi zlato. Ovi su tepisi očito bili namijenjeni bogatima, ičinilo se nevjerojatnim da bi njihov trenutni vlasnikmogao patiti od manjka komfora.

"Aah. Dugaje prića o mojoj gluposti," zavapi vlasnihzdvojno grčeći ruke. "U svom slijepom povjerenju cijelisam svoj imutak pretopio u robu. Kao rezultat toga, etome gladna usred bogatstva. Moje mušterije to znaju pame pljaćkaju u ovim ranjivim vremenima. Gubim novacna svakoj prodaji, ali ćovjek morajesti."

"Zapravo," prekine Aahz, "mi tražimo nešto u kate-goriji debelih tepiha-čupavaca od zida do zida."

"Štoje to?... Hoču reći, ne zbunjujtejadnogAbdula,moj skromni duc'an..."

"Prestani, Abdule... ili da kažem Frumple." Aahz senaceri svojim najširim cerekom. "Znamo tko si i što si.

Ovdje smo kako bi s tobom napravili mali poslić."

Na te riječi, vlasnik se pokrene brzinom za koju gane bih smatrao sposobnim. Jednim skokom našao se navratima, spustio zasun i navukao zastore koji su. ćinilose, bili od materijala još čudnijeg od tepiha.

"Gdje ste naučili pravila ponašanja!" zareži on prekoramena glasom prilično različitim od vlasnikova pri-jašnja cendranja. "Znate, ja moram i dalje živjeti u

ovome gradu."

"Zao mi je," reče Aahz, premda vopče nije tako

zvučao.

"Pa, pazite slijedeći put kad upadnete i počnete serazbacivati mojim imenom. Ovdašnji stanovnici nisubaš previše oduševljeni ćudnim bic'ima i dogadajima."

Činilo se kao da on sve to govori za sebe, pa isko-ristih priliku i šapnuh Aahzu.

"Psst. Aahz. Štoje tepison od zida do..."

"Kasnije, mali."

"Ti!" Činilo se da me vlasnik tek sad po prvi putpogledao. "Ti si kip! Nisam te prepoznao u pokretu."

aPa...ja...''

"Trebao sam znati," nastavi on gunđati. "Imaj poslas Krampusima i eto ti nevolje. Ni ne snadeš se a većsvaki..."

Iznenada se prekine i sumnjičavo nas pogleda. Rukamu nestane u naborima odjeće i pojavi se s prozirnimkristalom. On ga podigne i, kao kroz monokl, pogledanaizmjence mene pa Aaza.

"Trebao sam si misliti," ispljune. "Biste li bili takoIjubazni da skinete kamuflaž? Želio bih znati s kimimam posla."

Pogledah Aahza koji potvrdno kimne.

Zažmirivši, poćeh nam vraćati naš vobičajeni izgled.Imao sam dovoljno vremena da se zapitam hoće li seFrumple iznenaditi na moju transformaciju, tojest kadshvati da ja nisam kip koji je ranije vidio. Nisam setrebao brinuti.

"Pervert!" Frumple uspije tu riječ izgovoriti tako da

je zvučala Ijigavo.

"Toje Pervekt, ako imaš namjeru poslovati s nama,"ispravi ga Aahz.

"Bogme je Pervert dok ne vidim boju tvog novca,"odreže Frumple.

Odjednom postah svjestan njegova pogleda na sebi.

"Reci, ti ne bi kojim slućajem bio Krampus po imenuThrockwoddle, ha?

"Ja?Ne!Ja...ja sam..."

Ali onje već škiljio kroz svoj kristal.

"Hmph," zagunda, spremajuči ga natrag u odječu."Pretpostavljam da si OK. Volio bih dohvatiti tog

Throckwoddlea. U zadnje vrijeme ponaša se preslo-

bodno s mojim imenom."

"Čuj, Frumple," ubaci se Aahz. "Ti nisi jedini koji

voli vidjeti s kim ima posla, znaš."

"Hm? Oh! Dobro, ako inzistiraš."

Očekivao sam da zažmiri i poćne, ali umjesto togaon opet zavuče ruku pod svoju halju. Ovaj put izvadinešto štoje izgledalo poput malog zrcala s brojčanikomna poledini. Vireći u zrcalo, on počne okreteti brojčanik.

Rezultat bijaše trenutan i iznenadujuć. Nije se samonjegovo lice, već i cijelo njegovo tijelo počelo mijenjati,popunjavati i poprimati crvenkast odsjaj. Gledao samkako mu obrve postaju deblje i srastaju, linija njegovebrade uspne se uz lice kao da je živa, a oči mu seokrutno stisnu. Primijetih da su mu stopala sad biladva sjajna kopita, a ispod njegove halje proviri vrh

zašiljena repa.

U impresivno kratkom roku, on se transformirao u...

pa,vraga!

Unatoć svim mojim pripremama, kad je spustio

zrcalo i okrenvo se prema nama, ja osjetih žmarce

praznovjernoga straha.

"Jesi li sad sretan?" preogunđa prema Aahzu.

"I toje neki početak," prizna Aahz.

"Dosta brbljanja," Frumple odjednom opet postaneživahan. "Što dovodi jednog Perverta na Mhul? Tulu-marenje? 1 kakvu ulogu u tome igra mali?"

"To mi je šegrt," izvijesti ga Aahz.

"Zbilja?" Frumple me ošine svosječajnim pogledom.

"Jesu li stvari doista tako gadne, mali? Možda bismose nas dvojica mogli nešto dogovoriti."

"Mali je prilično sretan tu gdje jest," prekine gaAahz. "Vratimo se našem problemu."

"Želiš da izliječim maloga od ludila?""Ha? Ne. Ma daj, Frumple. Došli smo poslovno. Sklo-pimo primirje na tren, dobro?"

"Ako insistiraš. Doduše, to će čudno izgledati: Per-verti i Fragovi nikad se nisu previše slagali."

"Pervekti!"

"Vidiš što hoću reči?"

"Aahz!" prekinuh. "Zar mu ne možeš jednostavnoreći što trebamo?"

"Ha? Oh. Toćno, mali. Ćuj, Frumple. Imamo pro-blem, za koji se nadamo da ćeš nam ga pomoći riješiti.Vidiš,ja sam izgubio svoje moći."

"Što?!" eksplodira Frumple. "Došao si ovamo bezmagijske sposobnosti da sakriješ tragove? E, sad mijedosta. Sedam godina sam proveo stvarajući si udobnufasadu u ovoj dimenziji, a sad se pojavi ovakav idiot..."

"Ćuj, Frumple. Rekao sam ti daje mali moj šegrt.On zna više nego dovoljno da nas obojicu pokrije."

"Polu-izučeni šegrt! On polaže moj život i mojusigurnost u ruke polu-izučenog šegrta!"

"Čini mi se da si previdio činjenicu da smo već ovdje.Da se išta moglo dogoditi, već bi se bilo dogodilo."

"Svaka minuta koju vas dvojica provedete ovdjepredstavlja prijetnju mojoj egzistenciji."

"... što ti dajejošjedan razlog da se odmah baciš narješavanje našeg problema i prestaneš s ovim bes-mislenim busanjem u prsa."

Njih dvojica su sijevala pogledimajedan na drugoga,dok samja pokušavao biti vrlo tih i neprimjetan. Činilomi se da Frumple nije pravi izbor nekoga u koga bismouložili naše nade.

"Oh, dobro!" Frumple napokon progunda. "Kad vasse već ne mogu riješiti ni na koji drugi način..."

Ode do zida i iza jednoga od tepiha dohvati neštoštoje izgledalo poput konopca.

Toje več bolje," pobjedonosno će Aahz."Sjedni i zaveži," naredi naš domačin.Aahz ga posluša, a Frumple nastavi kružiti okonjega. Dokje to činio, Fragje držao konopac čas ovako,čas onako, čas u omči, čas opušten. Cijelo je vrijeme

napeto buljio u strop, kao da tamo gore čita porukunapisanu sitnim slovima.

Nisam imao blagoga pojma o tome što je radio, aligledati nekoga kako nareduje Aahzu, bez posljedica,predstavljaloje pravo uživanje.

"Hmmm...." reće Frag napokon. "Da, mislim damožemo sa sigurnošc'u reći da više nemaš moći."

"Sjajno!" zareži Aahz. "Čuj, Frumple. Nismo prešlicijeli ovaj put samo zato da bi nam rekao ono što većznamo. Za vas Frage se prića da možete praktički sve.Pa, učini nešto!"

"Nije to tako lako, Pervertu!" odreže Frumple. "Tre-bam informacije. Kako si vopće izgubio moći?"

"Nisam siguran," prizna Aahz. "Na Mhul me prizvaojedan čarobnjak, a kad sam stigao, moći više nije bilo.""Čarobnjak? Koji?""Garkin."

"Garkin? S njim se nije pametno zezati. Zašto jed-nostavno ne odeš do njega da ti on vrati tvoje moći,umjesto da mene uvlačiš u sve to?"

"Zato što je on mrtav. Je li ti to dovoljno dobarrazlog."

"Hmmm... to otežava cijelu stvar.""Znaći li to da ti ne možeš ništa učiniti?" iskezi seAahz. "Trebao sam znati. Uvijek sam si mislio da sureputacije Fraga precijenjene."

"Čuj, ti, Pervert! Želiš li ti moju pomoć ili ne? Nisamrekao da ne mogu ništa učiniti, već samo da će to bititeško."

"Toje več bolje," zasmijulji se Aahz. "Počnimo."

"Ne tako brzo," prekine ga Frumple. "Nisam rekaoda ti hoću pomoći, samo to da ti mogu pomoći."

"Vidim," iskezi se Aahz. "Evo ti ga na, mali. Cijena.Rekao sam ti da su gulikože."

"Zapravo," reče Frag suho. "Mislio sam na vremen-ski faktor. Trebat c'e mi vremena da obavim pripreme,a mislim da su moji osjećaji glede vašeg boravka ovdje— išta duže no štoje neohodno — priličnojasm."

"U tom slučaju," nasmiješi se Aahz, "predlažem tida počneš. Vjerujem da sam i ja svoje osjećaje učinioprilično jasnima — namjeravamo ovdje ostati dok nepronadeš lijeka za našu boljku."

"U tom slučaju," Frag se nasmiješi njemu, "vjerujemdaje vrijeme da porazgovaramo o cijeni. Koliko imatesa sobom?"

"Pa, imamo..." počeh.

"To mi se trenutno ćini nevažnim!" Aahz me ošineupozoravajućim pogledom. "A da ti nama kažeš što timisliš kolikaje poštena cijena za tvoje usluge?"

Frumple ga obdari sjednim bijesnim pogledom prijeno što se zamišljeno baci na proračune.

"Hmmm... materijalje poskupio... a, naravno, tujei moje vrijeme... a došli ste bez ugovorenog sastanka...recimo da će vas koštati.-.ovo je gruba procjena, do-duše... nešto oko, oh... Recite!"

Odjednom se razvedri i nasmiješi nam se.

"Možda biste pristali platiti u naturi. Ja vas izli-ječim, a vi mi učinite malu uslugicu."

"Kakvu uslugicu?" upita Aahz sumnjičavo.

Ovaj put sam se u potpunosti slagao s njim. Neštou Frumpleovu glasu nije izazivalo povjerenje.

"Sitnica, doista," zaprede Frag. "Neka vrst skretanja pažnje s nečega."

"Radije bismo platili u gotovini," ubacih odlučno.

"Zaveži, mali," savjetuje mi Aahz. "Na što si mislio,Frumple?"

"Možda ste primijetili mladi par koji je ušao u mojdućan ispred vas. Jeste! Dobro. Onda ste nesumnjivoprimijetili da ih trenutno nema ovdje."

"Kako su otišli?" upitah znatiželjno.

"Doći ću do toga za koji tren," nasmiješi se Frumple."Svejedno, njihova priča je zanimljiva, premda vo-bičajena. Poštedit ću vas detalja; ukratko, oni su Iju-bavnici koje njihove obitelji žele razdvojiti. U svome suse očaju obratili meni za pomoć. Poslao sam ih u drugudimenziju u kojoj mogu biti sretni i slobodni, bez strahaod miješanja njihovih dvaju obitelji."

"Za naknadu, naravno," pripomene Aahz suho.

"Naravno," nasmiješi se Frumple.

"Daj, Aahz," ubacih se. "Lijepo od njega što im jepomogao, pa čak i ako im je naplatio."

"Bogme da!" Fragje sav sjajio. "Prilično dobro opa-žaš za nekoga tako mladoga. Svejedno, moja darež-Ijivost ostavila me u prilićno nezgodnu položaju. Ne-sumnjivo ste primijetili da mije prilično stalo do mojereputacije u ovome gradu. Postoji vjerojatnost da onabude ugrožena ako rodaci mladoga para uspiju otkritida njihovi tragovi vode do mojega dučana i nikamodalje."

"Zacijelo je to bila vraška naknada," promumljaAahz.

"Moj prijedlogje ovakav: u zamjenu za moju pomoć,tražim da se vas dvojica prerušite u taj mladi par injihov lažni trag odvedete dalje od mog dučana."

"Koliko lažan trag?" upitah ja.

"Oh, ne treba to biti ništa zamršeno. Samo nek' vas,

dok napuštate grad, vidi dovoljno građana da se skinesumnja s mog dućana. Jednom kad izidete iz grada,možete se vratiti ovamo u bilo kojem kamuflažu. Dotadće več moje pripreme biti gotove. Pa, što kažete? Jesmoli se nagodili?"

Poglavlje XIII :

"Tajna uspjeha u pridobijanju podrške uelikegrupe Ijudi leži u pozitivnu razmišljanju."

N. BONAPARTE

Ljudi nas gledaju, Aahz."

'Opusti se, mali. To i hoćemo."

Da bi pokazao da to doista i misli, Aahz po-

čne kimati glavom i mahati rukom na sve strane. Nitko

mu nije uzvraćao.

"Ne vidim zaštoja moram biti žensko," progundah."Već smo razglabali o tome. Tvoj hod je sličniji

ženskom nego moj."

"Je, to ste odlučili ti i Frumple. Ja ne mislim da

hodam poput ženske."

"Pa, recimo onda da je moj hod manje sličan žen-

skome od tvoga."

Teškoje bilo protiviti se takvoj logici, pa promijenih

temu.

"Ne bismo li barem mogli ići manje napučenim uli-cama?" upitah.

"Zašto?" uzvrati Aahz pitanjem.

"Pa, nisam baš oduševljen pomisli da me tako velikbroj Ijudi vidi kako paradiram u ženskoj odječi."

"Ma daj, mali. Pa nitko te neće prepoznati ispodkamuflaža. Povrh toga, ionako ne poznaješ nikoga uovome gradu. Što te onda briga što misle o tebi?"

"Jednostavno mi se to ne svida, toje sve," progundah.

"Smisli nešto bolje," odlučno odbrusi Aahz. "Ovojedio naše pogodbe s Frumpleom. Ako si imao neštoprotiv, trebao si reći prije no što smo zaključili pogodbu."

"Nisam imao prilike," istaknuh. "Ali kad smo večkod toga, imam nekoliko pitanja."

"Kao na primjer?"

"Kao na primjer, što mi radimo?"

"Zar me nisi slušao, mali? Odvlačimo pažryu s Frum-plea zato da..."

"Znam to," prekinuh ga. "Mislio sam upitati zaštoradimo ovo što radimo? Zašto Frumpleu činimo usluguumjesto da platimo njegovu cijenu i gotovo?"

"Ne bi to pitao da si ikada prije trgovao s Fragom,"šmrkne Aahz. "Njihove su cijene nevjerojatno visoke,pogotovo u ovakvim slučajevima kad je mušterijaočajna. Budi sretan što smo ovakojeftino prošli."

"Na to i mislim, Aahz. Jesi li siguran da smojeftinoprošli?"

"Kako to misliš?"

"Pa, sudeći po onome što si mi o njima ispričao, akomisliš da sijeftino prošao u trgovini s Fragom, onda sizacijelo nešto previdio."

"Naravno, to znaš iz dugogodišnjeg iskustva," obre-cne se Aahz glasom punim sarkazma. "Tko tije to takomnogo pričao o Fragovima?"

"Ti," istaknuh."Hmmm. Imaš pravo, mali. Možda sam malo pre-

naglio."

Inače, u normalnoj situaciji, bio bih izvan sebe odsreće zato što je Aahz priznao da sam jednom i ja upravu. Ali u ovoj, to me nekako natjera da osjetimjošveću nelagodu no prije.

"I, što ćemo učiniti?" upitah.

"Pa, obično sam pošten sve dok me ne pokušajuprevariti. Svejedno, ovaj put si uspio u meni pobuditidovoljnu sumnju da pomislim da bi bilo dobro malozaobiči pravila igre."

"Opet situacijska etika?"

"Točno!"

"I što ćemo?"

Točni tražiti neko skriveno mjesto gdje bismo semogli riješiti ovih glupih kamuflaža, a da nas nitko ne

vidi."

Počeh pogledom pretraživati ulice i uličice isprednas. Moja nelagodna većje počela prerastati u paniku,a to je dodalo dodatnu žustrinu mojoj potrazi.

"Da bar imamo svoje oružje sa sobom," promrmljah.

"Čuj ti njega," ironično će Aahz. "Ne tako davnouvjeravao si me kako čarobnjacima ne treba oružje. Madaj, mali. Što bi ti s oružjem čak da ga i imaš?"

"Ako baš hoćeš da budem precizan," rekoh suho,"žao mi je što ti nemaš oružje."

"Oh' Pametno. Reci... ovaj... mali? Je l' još uvijektražiš neko skriveno mjesto?"

"Da. Već sam našao nekoliko koja bi mogla poslužiti."

"Pa, možeš zaboraviti na njih. Počni tragati za ne-kom velikom čistinom s mnogo izlaza."

"Zašto promjena strategije?" upitah.

"Pogledaj preko ramena... nehajno."

Učinih to, premda ne tako nehajno kako sam trebao.Činilo se da je moja loša gluma naša najmanja briga.

Slijedila nas je masa Ijudi. Sijevali su smrknutimpogledima na nas i zlokobno mrmljali. Više od svegana svijetu želio sam vjerovati da mi nismo predmetnjihove pažnje, ali bilo je više no očito da je baš tako.Jasno se vidjelo da slijede nas — i da im se svakeminute pridružuje sve više Ijudi.

"Aahz, slijede nas!" prošaptah.

"Hej, mali, pa ja sam ti ih pokazao, sjećaš se?"

"Ali zašto nas slijede? Što žele?"

"Pa, nisam siguran, ali kladio bih se da to ima nekeveze s našim kamuflažima."

Bacihjošjedan brz pogled prema rulji. Ćinilo se dase njihovo zanimanje za nas ne smanjuje. Štoviše,postajali su sve brojniji i gnjevniji. Sjajno.

"Reci, Aahz?" šapnuh.

"Kaj, mali?"

"Ako nas slijede radi naših kamuflaža, zašto sejednostavno ne vratimo u normalno obličje?"

"Loš plan, mali. Radije ču podnijeti njihov gnjev radinečega što su ovo dvoje učinili, nego se svočiti 8 poslje-dicama kad otkriju da smo čarobnjaci."

"Pa što ćemo onda?"

"Nastavit čemo hodati i nadati se da ćemo naletjetina vojnu patrolu koja bi nas mogla zaštititi."

Na ulicu ispred nas tresne kamen veličine šake, kojije, pretpostavljam, bacio netko iz rulje koja nas jeslijedila.

"... ili..." brzo se nadopuni Aahz, "možemo se zau-staviti ovoga trena i pokušati otkriti o čemu se radi."

"Mogli bismo se dati u bijeg," sugerirah glasompunim nade, ali Aahz je već postupao po svojoj netomdonešenoj odluci.

Naglo se zaustavio i okrenvo za sto osamdeset stu-pnjeva kako bi se našao licem u lice s gnjevnom ruljom.

"Što bi sve ovo trebalo značiti?" zagrmi prema na-dirucoj gomiU.

Rulja se naglo zaustavi, tako da su se oni sa začeljasudarali s onima na ćelu koji su već stali. Činilo se dasu pomalo zatečeni Aahzovim postupkom. Počnu sepolako osipati.

Uspjeh mog kompanjona ugodno me iznenadi, aliAahz, nažalost, nije od onih koji znaju kad treba stati.

"Pa?" zahtijevaoje, krenuvši prema njima. "Cekamobjašnjenje."

Rulja nakratko uzmakne pred njim, a onda se sazačelja začuje bijesan glas.

"Zelimo znati što je s našim novcima!"

To pokrene lavinu.

"Je. Štoje s našim novcima?"

Tom se glasu ubrzo pridruže i drugi, a rulja opetpočne gundati i primicati se.

Aahz ostane na mjestu i podigne ruku kako bi ihušutkao.

"S kojim vašim novcima?"

"A ne, nećee," začuje se osobito opak glas. "Nećeš seovaj put izvući lijepim rijećima!"

Kroz gomilu se prema Aahzu probije ogroman ćela-vac s mesarskom sjekirom u ruci.

"Dobri moj čovjeće," šmrkne Aahz. "Ako implicirate..."

"Ništaja ne imphciram!" zagrmi čovjek. "Ja tvrdim!Ti i ta tvoja flundra ste varalice!"

"Ćujte, niste li malo prenaglili..."

"Prenaglio?" rikne ćelavac. "Prenaglio! Gospodinemoj, već smo predugo strpljivi s tobom. Trebali smo teprotjerati iz grada čim si se prvi put pojavio s timsvojim lažnim protudemonskim amajlijama. ToČno,lažnim, rekoh. Neki su te od nas odmah prozreli. Svakabudala s imalo obrazovanja zna da demoni ne postoje."

Na trenutah osjetih iskusenje da skinem Aahzovkamuflaž. Onda bacih još jedan pogled na rulju i promi-jenih mišljenje iz korijena. Nisu izgledali kao da imjedo šale.

"Sad, neki su kupili te amajlije iz čiste lakovjernosti,neki iz štosa, a neki od nas stoga... pa, zato što su ihsvi kupovali. Ali svi smo ih kupili, baš kao što smokupili i tvoju priču da moraju biti izradene za svakogaposebno, te da ti treba novac unaprijed."

"Ali sve sam vam lijepo objasnio," pobuni se Aahz.

"Sigurno dajesi. Objašnjavanje ti ide od ruke. Obja-snio si kao što si objasnio i ona dva prethodna pokušajabijega iz grada."

"Pa... mi... ovaj," počne Aahz.

"Zapravo," umiješah se, "samo smo..."

"Pa, sad nam je dosta vaših objašnjenja. Zato smovam prije tri dana rekli da imate dva dana da nam ilivratite novce ili isporučite amajlije."

"Ali za takve stvari treba vremena..."

"Tu ste izliku već iskoristili. Vrijeme vamje isteklojučer. Hoćeš li nam vratiti novce ili..."

"Svakako, svakako," Aahz podigne ruku u umiru-jućoj gesti. "Dajte mi trenutak da porazgovaram sasvojom partnericom."

Nasmiješi se rulji, zgrabi me za ruku i odvuče malodalje od njih.

"Što ćemo sad, Aahz?"

"Sad je vrijeme da damo petama vjetra," reče onsmireno.

"Ha?" upitah ja inteligentno.

Obraćao sam se zraku. Aahzove pete već su dizaleprašinu niz ulicu.

Možda sam ponekad spor, ali nisam tako spor. Doksi rek'o keks, več sam mu puhao za vrat.

Nažalost, rulja je shvatila Aahzove namjere otpri-like u isto vrijeme kad i ja. Pojure za nama uz moćanurlik.

Na moje veliko iznenadenje ubrzo pretekoh Aahza.Ili je čekao da ga sustignem, ili sam ja bio uplašenijino što sam mislio, štoje nemoguče.

"Što sad?" prodahtah.

"Zaćepi i nastavi trčati, mali," zalaje Aahz zao-bilazeči grupicu Ijudi.

"Smanjuju razdaljinu," istaknuh.

Zapravo, potjeri se pridružila grupica koju smoupravo mimoišli, ali učinakje bio isti kao da ostatakrulje smanjuje razdaljinu.

"Hoćeš li već jednom prestati i pomoči mi u tra-ženju?" zareži Aahz.

"Sigurno. A što tražimo?"

"Par odjeven slično nama," odvrati on.

"I što ćemo kad ih nademo?"

"To je bar jednostavno," odgovori Aahz. "Svom sesnagom zaletimo u njih, ti zamijeniš naše obličje snjihovim, i obratno, pa pustimo da rulja njih rastrgne."

"To mi nekako ne zvuči pošteno," rekoh sumnjičavo.

"Mali, sjeti se što sam ti rekao o situacijskoj etici."

"Da, pa?"

**Pa, ovojejedna od takvih situacija."

Bijah uvjeren, premda više radi kamena koji mijeprozujao pokraj glave nego radi Aahzove logike. Neznam kakoje ta rulja uspijevala trčati i istovremeno stla grabiti kamenje koje su bacali na nas, ali priličnoim je dobro išlo.

Poćeh tražiti par odjeven poput nas. S razjarenomruljom za ledima to je teže no što se u prvi mah čini.

y

Nažalost, nigdje u blizini nije bilo odgovarajućegpara. Tkogod bili ovo dvoje koje smo predstavljali,činilo se da imaju priličnojedinstven ukus u odijevanju.

"Da bar imam kakvo oružje," jadikovao je Aahz.

"Kroz to smo več prošli," povikah. "A što bi s njimda ga i imaš? "Jedino što bi moglo zaustaviti ovu ruljuje onaj vatreni prsten."

"Hej! Na to sam posve zaboravio," prodahče Aahz."Na prstu mije!"

"Pa što?" rekoh. "lonako ga ne možemo upotrijebiti."

"Kaj ne veliš! A zašto ne?"

"Zato jer bi svi odmah vidjeli da smo čarobnjaci."

"Kakve to ima veze kad će svi ionako biti mrtvi?"

Situacijska etika ili ne, ali na tu pomisao zgrći mise želudac.

"Čekaj, Aahz!" povikah.

"Vidi ovo, mali." On se isceri i upre prstom u rulju.

I ništa se ne dogodi.

Poglavlje XIV :

"Mala pomoć u praui čas boljaje od uelike

pomoći u kriui čas."

TEVJE

T Tajde, Aahz!" povikah očajnički, prevrnuvši| | štand s voćem kako bih prepriječio put rulji.J. «LSad kad se činilo da su moji istovrsnici Iju-di sigurni od Aahza, opet se počeh truditi da i on bude

siguran od njih.

"Ne vjerujem!" zaurla Aahz, projurivši pored mene.

"Što?" povikah, trčeći za njim.

"Ujednom sam danu povjerovao i Krampusu i Fra-gu! Znaš što, mali? Ako se izvučemo iz ovoga, dajem tidopuštenje da mejunački ritneš. Posred glupe guzice.

Dvaput!"

"Dogovoreno!" prodahtah.

Ovo me trčanje polako počelo zamarati. Nažalost,činilo se da rulja nema takvih problema. To je biodovoljan razlog da i ja nastavim.

"Gle, mali!" Aahz uzbuđeno upre prstom. "Spašeni

smo!"

Pogledah u tom smjeru. Niz ulicu ispred nas mar-

širalaje... pa, skoro... uniformirana patrola.

"Već je i vrijeme," progundah, ali svejedno osjetihkako mi pada kamen sa srca.

1 rulja ugleda vojnike. Glasnoća njihovih urlika sepojača dok su podvostručivali svoje napore da nassustignu.

"'Ajde, mali! Nagazi na gas!" poviče Aahz. "Nismojoš na sigurnom!"

"Da nagazim na što?" upitah, protrčavši pored njega.Naše približavanje patroli biloje dovoljno bučno dasu vojnici već stajali i promatrali nas kad smo došli donjih. Jedan od njih, nešto manje neuredan od ostalih,progura se naprijed i stane pred nas prekriženih rukui širokog cereka na licu. Po njegovu ponašanju zak-Ijučih da je časnik. Nisam mogao naći ni jedno drugologično objašnjenje zašto bi mu ostali iz patrole inačedopustili da se ponaša ovako nepristojno.Zakočih naglo pred njim."Ganjaju nas!" propentah."Ma ča mi ne rečeš?" nasmiješi se on."Pusti mene, mali," promrmlja Aahz, gurnuvši meu stranu. "Jeste li vi zapovjednik, gospodine?""Jašta," odvrati čovjek.

"Pa, ćini se da nam ovi... gradani," prezirno mahneprema našim goniteljima, "namjeravaju nanijeti tešketjelesne ozljede. Kakvo nepoštivanje vašeg autoriteta...

gospodine!"

Ruljaje stajala nekih tri metra dalje i napeto buljilačas u nas, čas u vojnike. Lakne mi kad vidjeh da i nekiod njih teško dišu.

"Pretpostavljam da imaš pravo," zijevne časnik."Morat ćemo se umiješati."

"Pazi sad ovo, mali," šapne Aahz, gurkajući melaktom u rebra dok se časnik okretao prema okupljenojgomili.

"Dobro. Svi vi znate da je protuzakonito da jedangradanin drugome nanosi tjelesne ozljede," počne on.

Rulja počne smrknuto mumljati, ali časnik ih ušut-ka pokretom ruke, pa nastavi.

"Znam, znam. Ni nama se to ne svida. Da se naspita, mi bismo vas pustili da se medusobno obračuna-te dok mi lijepo pijemo u birtiji. Ali nas se ne pita! 1 mise, baš kao i vi, moramo pokoravati zakonima, a zako-

ni kažu da samo vojska može suditi i kažnjavati gra-danstvo."

"Vidiš?" prošaptah. "Civilizacija ipak ima neke svojeprednosti."

"Začepi, mali," prosikće Aahz.

"I tako, premda znam da biste vi rado ovo dvojeprebili na mrtvo ime, to vam ne možemo dopustiti. Njihse mora, po zakonu, objesiti!"

"Što?"

Nisam siguranjesam li to rekaoja ili Aahz ili oboji-ca u isti ćas. Kakogod bilo, taj je povik gotovo uspioprigušiti ushićene povike rulje oko nas.

Jedan od vojnika primi me za zglobove i bolno misavije ruke iza leda. Ogledavši se oko sebe, vidjeh dase isto dogada i Aahzu. Nepotrebno je naglašavati daovo nije podrška kojoj smo se nadali.

"A što ste oćekivali?" isceri nam se časnik. "Ako steželjeli pomoć od vojske niste nas trebali staviti na listusvojih mušterija. Da se nas pitalo, mi bi vas objesili većprije tjedan dana. Jedini razlog zašto nismojest to štosu vam ovi papci dali još jedan rok, a mi smo se bojalipobune ako vas maknemo prije isteka tog roka."

Ruke su nam sad već bile čvrsto vezane. Polako sunas vukli prema usamljenom drvetu ispredjednog odrestorana na otvorenom.

"Ima li tko kakav konopac?" poviče časnik prema rulji.

Kakve smo sreće bili, naravno našao se jedan. Brzoga dobaciše ćasniku koji počne ceremonijalno vezati omče.

"Psst! Mali!" šapne Aahz.

**A što sad još hoćeš?" progundah ogorčeno.

Moja vjera u Aahzove savjete bijaše opasno po-Ijuljana.

"Kad te krenu objesiti, leti!"

"Što?"

Unatoč svemu, ja osjetih tračak nade.

"Daj, mali, probudi se! Leti. Kao što sam te naučio."

"Gadat će me strijelama."

"Nemoj odletjeti, bedak. Samo lebdi na kraju ko-nopca i trzaj se. Mislit će da visiš."

Razmislih o tome... teško. Moglo bi uspjeti, ali...primijetih da nabacuju konopac preko jedne od nižih

grana na drvetu.

"Aahz! Ne mogu. Ne mogu nas levitirati obojicu. Jošuvijek nisam toliko dobar u tome."

"Ne obojicu, mali. Samo sebe. Ne brini za mene."

"Ali... Aahz..."

"Doduše, moraš i dalje održavati moj kamuflaž. Akoskuže da sam demon, spalit će nam tijela... oba."

"AliAahz..."

Vrijeme je isteklo. Grube ruke gumu nas naprijedi počnu namicati omče oko naših vratova.

Iznenada shvatih da nemam vremena razmišljati oAahzu. Sva će mi moja koncentracija trebati kako bihse spasio, ako vopče i imam vremena za to.

Sklopih oči i očajnički potražih silnicu u zraku. Evojedne... blijeda, ali tuje. Usredotočih se na nju.

Omča oko moga vrata se zategne i ja osjetih kakomi se stopala odižu od tla. Obuzme me val panike, alija ga potisnuh.

Zapravo, i boljeje ovako. Dobroje da osjećaju teži-nu na drugom kraju konopca dok me podižu. Opet seskoncentrirah na silnicu... fokusiraj... crpi energiju...usmjeri je kamo ti želiš.

Osjetih kako stisak omče oko moga vrata popušta.Sjetivši se Aahzovih lekcija o kontroli, zadržah turazinu energije i pokušah udahnuti. Mogao sam disati!Nebaš punim plućima, istina, ali dovoljno da preživim.

Što još trebam ućiniti? Oh, da, moram se trzati.Sjetih se kako izgledajazavac kad se uhvati u zamku.

Ritnuh par puta nogama i stresoh se. Ukratko, tozategne omču. Odlućih promijeniti taktiku. Pustih da

mi glava padne najednu stranu i objesihjezik sjednestrane usta.

Uspjeloje. Kao nagradu za svoj trud dobih ushićenepovike gomile.

Ostadoh u toj pozi.

Jezik mi se brzo sušio, ali zabranih si da mislim nato. Trudio sam se razmišljati o drugim stvarima kakone bih nehotice progutao slinu.

Jadni Aahz. Uz svu tu njegovu osornu kritičnost itvrdnje kako ga nije briga za nikoga osim sebe samoga,njegova zadnja misao bilaje upućena mojoj sigurnosti.Obećah si da ču, ćim sidem s ovog drveta...

Što ću kad sidem s drveta? Što u ovom gradu rade stijelima obješenika? Da li ih pokapaju? To mi se učiniboljim rješenjem od spaljivanja naživo.

"Zakon kaže da moraju visjeti dok ne istrunu!"

Časnikov glas kao daje odgovarao na moje misli, ausput me i vratio u stvarnost.

"E, bogme neče visjeti ispred moga restorana!"

"Znaš što. Vratit čemo se poslije zalaska sunca iskinuti ih s drveta, može?"

"Zalaska? Je l' ti shvaćaš koliko ču ja novaca izgu-biti dotada? Tko će poželjeti jesti u restoranu gdje timrtvačevi nožni prsti vise nad juhicom? Već sam pro-pustio gužvu oko ručka!"

"Hmmm... Ćuj, ako ti je toliko stalo do zarade, mo-žda bi bio spreman maloje podijeliti s nama."

"Znači tako stvari stojeJe l'? Oh, dobro. Evo ti... zavaše muke."

Začuje se zvuk brojanja novčića.

"To baš nije puno. Moram tojoš podijeliti sa svojimIjudima, znaš."

"Nije lako s robom trgovati. Nisam znao da i banditiimaju časnike."

Zazveči još par novćića, popraćenih časnikovimhihotom. Sine mi da bi mi bolje bilo umjesto magijeučiti mito i korupciju. Čini se da se to više isplati.

"Ljudi!" pozove časnik. "Skidajte te lešine i ostaviteih negdje na granicama grada kao upozorenje svimakoji namjeravaju prevariti građane Twixta."

"Jako Ijubazno od tebe." Glas vlasnika restoranabijaše obojen sarkazmom.

"Uvijek na usluzi, gradanine," isceri se časnik.

Skoro sam zaboravio da moram prestati lebdjetikad prerežu konopac. Ugrizoh se zajezik pri susretu stlom, pa ga kradomice vratih natrag u usta. Nitko mjeprimijetio.

Nevidljive ruke uhvate me ispod pazuha i oko gle-žnjeva, i tako zapoćne putovanje prema granicamagrada.

Sad kad sam znao da me neče još i spaliti, misli mise vratiše na budućnost.

Prvo, moram se osvetiti Frumpleu. Ne znam kako,

ali nekako već hoću. Toliko sam dugovao Aahzu. Moždabih mogao oživjeti Quigleya i nagovoriti ga da mi po-mogne. On bi trebao biti lovac na demone i vjerojatnobi se s Fragom snašao bolje nego ja. S druge strane,sjetivši se kakav je Quigley, ta pretpostavka možda ine vrijedi.

A onda, tu je i Ištvan. Što ću s njim? Nisam biosiguran ni da bih ga mogao pobijediti uz Aahzovupomoć, a sad, bez nje, nisam imao šanse.

"To bi trebalo biti dovoljno daleko. Da ih opetobjesimo?"

Smrzoh se na taj prijedlog. Srećom, glas podnomojih nogu imaoje bolju ideju.

"Čemu gnjavaža? Još nisam upoznao časnika koji seod birtije udaljuje više od sto metara. Ostavimo ih ovdje."

Začuje se opc'e odobravanje i več u slijedećem trenuopet sam letio kroz zrak. Pokušah se pripremiti zaudarac u tlo, ali on mi ipak izbije sav zrak iz pluča.

Ako mislim nastaviti s ovim letenjem, morat ćuprilično vremena posvetiti umiječu prisilnog slijetanja.

Ostah nepomično ležati. Više nisam mogao čutivojnike, ali svejedno nisam želio riskirati i izdati či-njenicu da nisam mrtav.

"Je l' ćeš ti tu ležati cijeli dan ili ćeš mi pomoći dase odvežem?"

Oči mi se nehotice otvore. Aahzje sjedio i gledao mes osmjehom od uha do uha.

Postojala je samo jedna razumna stvar koju sammogao učiniti.

Onesvijestih se.

Poglavlje XV :

"Svatko tko koristi frazu 'lako kao djetetuoteti bombon' očito nikad nije pokušao djetetuoteti bombon."

R.HOOD

Možemo li se sad pomaknuti?" upitah."Nejoš, mali. Čekaj dok ne prodejedan danotkad su ugašena svjetla.""Mislišjedan sat."

"Kakogod. Sad začepi i nastavi promatrati.''Čekali smo u slijepoj ulici preko puta Frumpleovadučana. Premda smo, kao, trebali biti sigurni u našimnovim kamuflažima, osjećao sam se nelagodno prisamoj pomisli da sam opet u gradu u kojem su nas

objesili. Teško je to objasniti nekome tko nije prošaokroz to. S druge strane, bilo je čudno i biti s Aahzomnakon što sam se navikao na ideju da je mrtav.

Očito, vratni mišići jednoga Pervekta značajno sujači od Ijudskih. Aahz je jednostavno napeo te mišiće,Što je bilo dovoljno da spriječi omču da mu prekinedovod zraka.Nadalje, Aahz me izvijestio da je njegova krljušttvrda od većine lančanica ili oklopa dostupnih u ovojdimenziji. Jednom davno čvo sam da demone možešuništiti samo posebno izradenim oružjem ili spalji-vanjem. Ćini se da su te stare legende zapravo imalekorijene u istini.

"Dobro, mali," šapne Aahz. "Mislim da smo dostačekali."

Išulja se iz uličice i povede me u širokom luku okodućana, zaustavivši se tek kad smo se opet našli nanašem prvobitnom položaju u uličici.

"Pa, što misliš, mali?"

"Ne znam. A što smo tražili?"

"Ispričaj mi opet kako si planirao postati lupežom,"uzdahne Aahz. "Gledaj, mali. Razgledavamo cilj, ne?"

"Toćno," odgovorih, sretan što se mogu složiti s nečim.

"Dobro, koliko ulaza i izlaza iz tog dućana si vidio?"

"Samo jedan. Ovaj preko puta."

"Točno. Sad, kako misliš da ćemo ući u dućan?"

"Ne znam," rekoh iskreno.

"Daj, mali. Ako ima samojedan ulaz..."

"Hočeš reći da ćemo jednostavno ući kroz vrata?"

"A zašto ne? Odavde vidimo da su otvorena."

"Pa... ako ti tako kažeš, Aahz. Samo, mislio sam dače biti teže."

"Hej! Nitko nije rekao da će biti lako. To što su vrataotvorena ne znači i da su otvorena."

To mi nije baš previšejasno, Aahz."

"Razmisli, mali. Radi se o Fragu, ne? Njemu jedostupna i magija i ostali trikovi. Kako bi bilo dazažmiriš i opet pogledaš ta vrata."

Učinih kako mi je rekao. Istoga trena u glavi mi sepojavi slika sjajnog kaveza, kaveza koji je potpunoprekrivao dućan.

"Ima neku vrst zaštite, Aahz," obavijestih svogpartnera.

Sine mi da bih prije samo nekoliko tjedana ushićenozurio u takvo nešto, a sad sam to prihvaćao kao neštonormalno, kao još jednu prepreku na putu.

"Opiši mi," prosikće Aahz.

"Pa... blještavo je... bijeličasto-purpurno... nizoviuspravnih i poprečnih rešetki koje oblikuju kvadrateširoke pedalj..."

"Je li samo preko vrata ili preko cijeloga dućana?"

"Oko cijeloga dućana. Vrh je pokriven, a rešetkesežu sve do tla."

"Hmmmm, pa, morat ćemo jednostavno proći krozto. Slušaj, mali. Vrijeme je za brzu lekciju."

Otvorih oči i ponovno pogledah dućan. Zdanje jeizgledalo jednako nevino kao i kad smo ga prvi putobišli. Smetala me činjenica da nisam mogao osjetitiprisustvo kaveza na način na koji sam osjećao našuvlastitu zaštitu.

"Štoje to, Aahz?" upitah, osjećajuči nelagodu.

"Hmmm? Oh, to je zaštita, nešto poput naše, alimnogo gadnije."

"Gadnije... kako?"

"Pa, vrst zaštite koju sam te naučioje zapravo samosustav za rano upozoravanje na opasnost. Po onome štokažeš, ovo što Frumple koristi može mnogo više. Nesamo da će te ubiti, već će te raspršiti u komadiće manjeod zrnca prašine. Zove se dezintegracija."

"A mi idemo kroz to?" upitah s nevjericom.

"Nakon brze lekcije. Sad, sječaš li se vježbi s perom?Toga kako omotaš um oko pera da bi ga mogao kon-trolirati?"

"Daa," rekoh zbunjeno.

"Pa, želim da učiniš to isto, ali bez pera. Oblikujenergiju u cijev."

"A onda što?"

"Onda ubaci tu cijev u jedan od kvadratnih otvorana kavezu i proširi je."

"To je sve?"

"Toje to. Hajde. Pokušaj."

Zažmirih i posegnuh umom. Izabrah kvadrat u sre-

dištu otvorenog ulaza, ubacih svoju mentalnu cijev i po-čeh je širiti. Kad je taknula rešetke ja osjetih trnce ifizički pritisak kao da sam svočen s čvrstim predmetom.

"Polako, mali," reče Aahz tiho. "Želimo samo savitirešetke, a ne slomiti ih."

Proširih cijev. Rešetke su se polako razmicale, svedok se nisu sastale sa slijedećim redom. Tada osjetihnove trnce i dodatni pritisak.

"Zapamti, mali. Jednom kad udemo nemoj se žuriti.Čekaj da ti se oći priviknu na mrak. Ne želimo uzbunitiFrumplea time što ćemo se spoticati o stvari."

Sad sam se vec' morao naprezati. Cijevje dotaklajošjedan red rešetki, što je znaćilo da sam ih ukupnoproširio dvanaest.

"Jesi li gotov?" Aahzov šapat zvučao je nestrpljivo.

"Samojoš sekundu... Da!"

Cijev je sad bila dovoljno velika da se provučemokroz nju.

"Jesi li siguran?"

•Da."

"Dobro. Kreni naprijed, mali. Bit ću odmah iza tebe."

Za divno čudo, nisam osjećao nijednu od mojih vobi-čajenih sumnji dok sam hrabro koračao preko uliceprema dućanu. Oćito, moje povjerenje u vlastite spo-sobnosti je raslo, jer nisam ni na trenutak oklijevaoprije no što se počeh provlačiti kroz cijev. Jedini loš

136

trenutak bijaše kad sam shvatio da puzim po zrakupedalj iznad tla. Očito, malo sam previsoko postaviocijev, ali nema veze. Držalaje! Slijedeci put znat ću bolje.

Izvukoh se iz drugog kraja cijevi i uspravih nasredunutrašnjosti dućana. Mogao sam ćuti tihe zvukoveAahzova približavanja dok sam čekao da mi se očipriviknu na tminu.

"Makni se od vrata, mali," šapne mi Aahz na uhokad se pojavio iza mene. "Stojiš u zraci mjesečine. Sadmožeš maknuti cijev.

Maknuh se s mjesečine. Zadovoljno primijetih daodstranjivanje cijevi nije značajno umanjilo moju men-talnu energiju. Polako sam se približavao toćki gdjesam mogao izvoditi sve teže stvari s manje energijenego na početku. Zapravo sam se počeo osječati poputČarobnjaka.

Začuh tihi zvuk za ledima, pa izvih vrat kako bih po-

gledao štoje. Aahzje tiho navlačio zastore preko vrata.

Sumorno se osmjehnuh. Dobro! Ne trebaju namsvjedoci.

Oči su mi se već gotovo privikle. Već sam mogaorazabrati oblike i sjene u mraku. Ujednom kutu nala-zila se tamna hrpa kojaje teško disala. Frumple!

Osjetih ruku na ramenu. Aahz pokaže na lampu nastolu i podigne četiri prsta.

Kimnuh i počeh polako brojati do četiri. Stigavši dozadnjeg broja, usmjerih brz bljesak energije premalampi i njen se stijenj upali, osvjetljujući unutrašnjostdučana.

Aahzje klečao pored Frumplea, s nožem u ruci. Očitoje u mraku uspio pronači barem nešto od našeg oružja.Frumple se uspravi, trepćući, a zatim se ukoći. VrhAahzova noža bjaše od njegova grla udaljen za debljinudlake.

"Bok, Frumple," nasmiješi se Aahz. "Sjećaš nas se?"

"TU" dahne Frumple. "Ti bi trebao biti mrtav!"

"Mrtav?" preoje Aahz. "Kako nam se išta loše mo-glo dogoditi kad nam je naš stari prijatelj Frumplepomogao da se stopimo s lokalnim stanovništvom?"

"Gospodo!" procvili naša žrtva. "Ćini se da je došlodo greške!"

"Toćno," primijetih. "A ti si taj koji ju je počinio."

"Ne razumijete!" uporno će Frumple. "Kad sam čvoza vašu smrt bio sam užasnut i iznenaden.**

"Je, ni mi nismo bili previše sretni glede toga."

"Kasnije, mali. Ćuj, Frumple, trenutno imamo imogućnost i motiv da te ubijemo. Točno?"

"Alija..."

'Toćno?"

Aahz pomakne nož sve dok njegov vrh nije napraviomalu udubinu na Frumpleovu vratu.

"Točno!" šapne Frag.

"Dobro onda." Aahz makne nož i zatakne ga zapojas. "Razgovarajmo o poslu."

"Ja...ja ne razumijem," promuca Frumple, trljajućivratjednom rukom kao da se želio uvjeriti dajejoš tu.

"To znači," objasni Aahz, "da nam je tvoja pomočvažnija od osvete. Ali nemoj se previše opustiti. Izbor

nije bio baš tako lak."

"Ja... vidim. Pa, što mogu učiniti za vas?"

"Daj, Frumple. Možeš izvršiti svoj dio naše prvo-bitne nagodbe. Moraš priznati da smo vraški dobrozameli trag tvojim bjeguncima. Sad je red na tebe.Vrati mi moje moći i mi ćemo istog trena otiči."

Frag problijedi, ili bolje rečeno, boja lica promijenimu se iz crvene u roza.

"Ne mogu to ućiniti'"

•'Što?"

U Aahzovoj ruci ponovno se stvori nož."Ćuj ti dvolična prevarantska izbjeglico. Ili ćeš mivratiti moje moći ili...."

"Ne razumiješ," molećivo će Frumple. "Ne mislimreći da ti neću vratiti moći. Mislim reći da ne mogu.Nemam pojma što nije u redu s tobom ili kako to po-praviti. Zato sam vam i postavio zamku. Bojao sam seda mi, ako vam odmah kažem, nećete vjerovati. Previšesam vremena utrošio na to da steknem ugled u ovomgradu da bih se usudio riskirati da me razotkrije ne-zadovoljna mušterija. Žao mije, doista, i znam da ćeteme vjerojatno ubiti, ali ne mogu vam pomoći."

Poglavlje XVI:

"Samo zato što nešto ne radi onako kakoste planirali, ne znači daje neupotrebljivo."T. EDISON

Hmmm," reče Aahz zamišljeno. "Znači ne

možeš mi vratiti moje moći?"

"Znaći li to da ga sad mogu ubiti?" upitah

gorljivo. Nadao sam se da će Aahzu biti vraćene njegove

moći, ali to na stranuJoš uvijek sam bio prilično uzru-

jan time što su me objesili.

"Ti si prilično opako dijete," Frumple me sumnjičavo

pogleda. "Što vopće jedan Pervert radi s Mhulcem?""Koga ti nazivaš mulcem?" obrecnuh se."Polako, mali," reće Aahz umirujučim glasom. "Nije

te mislio uvrijediti. Svi iz ove dimenzije su Mhulci.

Mhul... Mhulci... kužiš?"

"Pa, ne svida mi se kako to zvuči," progunđah."Smiri se, mali. Kakve veze ima kako te nazivaju?""Znači, ni tebe zapravo ne smeta zovu li te Per-

vertom ili Pervektom?

"Pazi na jezik, mali. Stvari su dovoljno loše i beztvoje drskosti."

"Gospodo, gospodo," prekine nas Frumple. "Biste libili tako Ijubazni da izidete van ako se mislite tuci?Hoću reći, ovoje ipak moj dućan."

"Mogu li ga sad ubiti, Aahz?"

"Ohladi se, mali. Samo zato što mi ne može vratitimoći, to ne znači daje potpuno neupotrebljiv. Siguransam da će biti presretan ako nam može na bilo kojinačin pomoči, osobito nakon što nije izvršio svoj diozadnje pogodbe. Točno, Frumple?"

"Oh, svakako. Štogod mogu učiniti da vam nado-knadim neugodnosti koje sam vam prouzročio."

"Neugodnosti?" upitah s nevjericom.

"Polako, mali. Pa, Frumple, možeš početi s time danam vratiš stvari koje smo tu ostavili prije no što smootišli na tvoj mali zadatak."

"Naravno. Donijet ču vam ih."

Frag se počne dizati, samo da bi ubrzo otkrio kakomu je Aahzov nož opet pod bradom.

"Ne bismo te htjeli gnjaviti time, Frumple, starimoj," nasmiješi se Aahz. "Samo nam reci gdje su i mičemo ih sami uzeti... i drži ruke tako da ih mogu vidjeti."

"Vaše... vaše su stvari tamo... u velikoj škrinji poredzida." Dokje govorio, Frumple nije skidao pogled s nožani na trenutak.

"Provjeri, mali."

Jesam, i na moje veliko iznenađenje stvari su biletočno tamo gdje je Frag i rekao da jesu. Svejedno, uškrinji je bila i zanimljiva kolekcija drugih čudnihpredmeta.

"Hej, Aahz!" zazvah. "Pogledaj ovo!"

"Sigurno, mali."Krene natraške prema meni. Dokje koračao prebacinož u zahvat za bacanje. Očito je i Frumple to primije-tio,jer ostane ukočen u prijašnjem položaju.

"Pa, što to imamo ovdje?"

"Gospodo," reče Frumple plačnim glasom. "Vjerojatnobih vam mogao bolje pomoći kad bih znao što vam treba."

"Istina," odvrati Aahz, vadeći iz škrinje svoje oružje.

Trumple, pada mi na pamet da zapravo nismo biliposve iskreni prema tebi. To moramo ispraviti akoćemo biti saveznici."

"Čekaj malo, Aahz," prekinuh ga. "Što te navodi damisliš kako mu možemo vjerovati nakon što se takozdušno potrudio da nas ubiju?"

"To ti je jednostavno, mali. Pokušao nasje ubiti dabi zaštitio sebe, točno?"

"Pa..."

"Znači, jednom kad mu objasnimo daje u njegovominteresu da nam pomogne, moći ćemo mu vjerovati."

"Zbilja?" iskezih se.

"Pa, toliko koliko bilo kojem Fragu," prizna Aahz.

"Ne svida mi se ta tvoja aluzija, Pervertu!" usklikneFrumple. "Ako želiš da vam pomognem, bolje bi ti biloda..." Aahzov nož bljesne kroz zrak i zabije se u zidsamo par centimetara od Frumpleove glave.

"Zaveži i slušaj, Frumple!" zareži. "I nije Pervertnego Pervekt!"

"Kakve veze ima kako te nazivaju, Aahz?" upitahnevino.

"Začepi, mali. Dobro, Frumple, znači li ti išta imeIštvan?"

"Ne. Zar bi trebalo?"

"Trebalo bi ako želiš ostati na životu. Onje poludjeličarobnjak koji pokušava zavladati svim dimenzijama,počevši od ove.""Zašto bi me to trebalo brinuti?" Frumple se na-mršti. "Mi Fragovi trgujemo sa svima koji mogu platitinašu cijenu. Ne bavimo se analiziranjem nečije politikeili mentalne stabilnosti. Kad bismo poslovali samo sprisebnim bićima, ostali bismo bez trećine poslova...možda i više.**

"Pa, ovaj put bi ti bilo bolje da se ipak zabrineS.Možda me nisi dobro čvo. Ištvan počinje od ove dimen-zije. Sprema se preuzeti monopol nad cjelokupnomenergijom u ovoj dimenziji kako bije mogao upotrijebitiu slijedećoj. Da bi u tome uspio, mora poubijati sveostale na Mhulu koji znaju kako se ta energija crpi. Nijebaš raspoložen za dijeljenje s nekim."

"Hmmm. Zanimljiva teorija, ali gdje je dokaz —hoću reći, koga je, kao, ubio?"

"Garkina, na primjer," rekoh suho.

"Točno," Aahz ogoli zube. "Znatiželjan si zašto nasdvojica putujemo zajedno. Ovaj mali je bio Garkinov

šegrt sve dok Ištvan nije poslao svoje asasine da maknukonkurenciju."

"Asasine?"

"Točno. Vidio si dvojicu od njih, ona dva Krampusakoja si teleportirao prije nekih tjedan dana." Aahzpokaže na asasinski plašt koji smo nosili.

"Što misliš gdje smo ovo nabavili? Na rasprodaji?"

"Hmmm," zamišljeno će Frumple.

"I naoružava ih naprednim naoružanjem. Pogledajna ovo punjenje za samostrel."

Aahz mu dobaci jedan od projektila, i Frag ga spre-tno uhvati, te počne pomno razgledati.

"Hmmm. Nisam to prije primijetio. Dobra kamu-flaža, ali posve ne-etički."

"Vidiš li sada zašto nam je tvoja pomoć važnija odzadovoljstva koje bismo imali da ti prerežemo lažljivigrkljan?"

"Vidim na što misliš," odvrati Frumple bez pakosti."Prilično uvjerljivo. Ali što ja mogu učiniti?"

"Ti reci nama. Priča se da vi Fragovi imate čudo zasvaku priliku. Imaš li nešto što bi nam dalo prednostnad ludakom koji zna svoju magiju?"

Frumpleje nekoliko minuta razmišljao. Zatim sle-gne ramenima. "Ne mogu se ničega sjetiti. U zadnjevrijeme se baš i ne bavim oružjem. Nema potražnje zanjima u ovoj dimenziji."

"Sjajno," rekoh. "Mogu li ga sad ubiti, Aahz?"

"Čuj, je l' bi mu mogao staviti brnjicu ili nešto sli-čno?" upita Frumple. "U čemuje tvoj problem, Skeeve?"

"Ne svida mi se biti obješen," zarežah.

"Stvarno? Pa, naviknut ćeš se na to ako nastaviš smagijom. Spaljiuanje je prava gnjavaža."

"Ćekaj malo, Frumple," prekine Aahz. "Kad se spo-mene vješanje ponašaš se strašno ležerno za nekoga tkoje bio tako iznenaden što nas vidi žive."

"I bio sam iznenaden. Potcijenio sam vještine tvogašegrta. Da sam mislio da možete pobjeći, smislio bihnešto bolje. Na koncu konca, bilo mije stalo do toga davas ubijem, zar ne?"

"Ne zvuči mi baš kao da mu možemo vjerovati,"napomenuh.

"Primijetit ćeš, moj mladi prijatelju, da sam svoje

namjere izrekao u prošlom vremenu. Otkrit ćeš da jesad kad imamo zajednički cilj mnogo lakše sa mnom."

"Što nas dovodi natrag do prvobitnog pitanja," ubacise Aahz. "Što možeš učiniti za nas, Frumple?"

"Doista ne znam," prizna Frag. "Osim ako... Znam!Mogu vas poslati na Bazar!"

"Bazar?" upitah.

"Bazar na Fragistanu! Ako tamo ne pronadete onošto vam treba, znaći da takvo nešto ni ne postoji. Zaštose toga prije nisam sjetio? To je odgovor!"

Skočio je na noge i krenvo prema nama.

"Znam da vam se žuri, pa ću..."

"Ne tako brzo, Frumple."

Aahz je več izvukao maČ i držao ga uperenim uFraga.

"Želimo garanciju da nam daješ povratnu kartu zato putovanje."

"Ja... ja ne razumijem."

"Jednostavno. Već si nas sejednom pokušao riješiti.Pada mi na pamet, tko zna zašto, da bi mogao pasti uiskušenje da nas pošalješ u neku dimenziju Bogu izaleda iz koje se ne bismo mogli vratiti."

"Ali dajem vam riječ da..."

"Ne želimo tvoju riječ," naceri se Aahz. "Zelimo tvojeprisustvo."

"Što?"

"Kud mi, tud i ti. Ideš s nama, tek toliko da budemosigurni da čemo se vratiti."

"Ne mogu!" Ćinilo se daje Frumple iskreno užasnut."Zabranjen mije povratak na Fragistan! Nemaš pojmašto bi mi učinili da se vratim tamo."

"Tvoj problem. Mi samo želimo osiguran povratakprije no što krenemo, a to osiguranje si ti."

"Ćekaj malo! Mislim da znam što ćemo!"

Frag počne mahnito kopati po škrinjama. Gledaosam ga, opčinjen, dokje vadio i razbacivao nevjerojatnekoličine čudnih predmeta.

"Evo ga!" usklikne napokon, držeći ono štoje tražio.

Izgledaloje poput metalna štapa, duga dvadesetaki debela oko pet centimetara. Na vanjskoj strani imao

je čudne ureze, a na vrhu crveno puce.

"D-hopsalo!" usklikne Aahz. "Vec' godinama nisamvidio nijedno od njih."

Frumple mu ga dobaci.

"Evo ti. Je li ti to dovoljna garancija?"

"Što je to, Aahz?" upitah, izvijajuči vrat kako bihbolje vidio.

On uhvati štap za oba kraja i zaokrene ih u suprot-nim smjerovima. Stap se očito sastojao od najmanje dvadijelaJer su simboli na štapu poćeli klizitijedni prekodrugih.

"Moraš poravnati simbole, ovisno o tome kamo želišići. Onda samo pritisneš puce i...."

"Ćekaj malo!" poviće Frumple. "Još se nismo dogo-vorili oko cijene!"

"Cijene?" upitah.

"Je, cijene! Te stvarčice ne rastu na drveču, znaš."

"Ako se sjećaš," promrmlja Aahz, "još uvijek namduguješ od prošle pogodbe."

"Istina," složi se Frumple. "Ali kao što si i sam napo-menvo, ta D-hopsala su prava rijetkost. Prava stvar zakolekcionare. Bilo bi pošteno da ponovno razmotrimonaš ugovor i dogovorimo se za nešto višu cijenu."

"Frumple, previše nam se žuri da bismo se pogadalis tobom," izjavi Aahz. "Samojednom ću ti iznijeti našuponudu — kojaje daleko veča od prvobitne — a ti možešili prihvatiti ili odbiti. Pošteno?"

"Što imaš na umu?" upita Frumple, žustro trljajućiruke.

Tvoj život."

"Moj.. Oh! Vidim. Da, toje... ovaj... prihvatljiva cijena."

"Čudim ti se, Frumple," ubacih slatkim glasom."Jednu kolekcionarsku rijetkost daješ tako jeftino."

"Hajde, mali." Aahz je podešavao oznake na D-hopsalu. "Krenimo."

"Samo trenutak, Aahz. Želim uzeti svoj mač.""Ostavi ga. Pokupit ćemo ga na povratku.""Reci, Aahz, koliko dugo treba za putovanje između

dimenzija—"

Zidovi Frumpleove kolibe iznenada se rastope u

kaleidoskopu boja.

"Ne dugo, mali. Zapravo, več smo tamo."i bili smo.

Poglavlje XVII :

"Čuda svih vremena prikupljena najednommjestu za vaše uzdizanje, naobrazbu i užitak— za odredenu cijenu."

P. T. BARNUM

Premda sam znao da moja dimenzija i nije baštako živopisna, nikad je nisam smatraodosadnom... sve dok nisam prvi put ugledaoBazar na Fragistanu.

I premda su i Aahz i Frumple, čak i Krampusi,nekoliko puta spomenuli taj fenomen, nikad zapravonisam sjeo i pokušao si ga predoćiti. 1 dobro da nisam.Stogod da bih bio uspio zamisliti bilo bi ništavno uusporedbi s pravom stvari.

Činilo se da se Bazar proteže beskonačno u svimsmjerovima, doklegod pogled doseže. Šatori i nad-strešnice svih oblika i boja bijahu nagomilani u ne-pravilne hrpice koje su gurale jedna drugu kako bi sinapravile još malo mjesta.

Bile su tu tisuče Fragova svih dobi i opisa. VisokiFragovi, debeli Fragovi, šepavi Fragovi, ćelavi Fragovi,motali su se naokolo sve dok sva ta rulja nije ostavljaladojamjedne uzavrele mase s mnogobrojnim glavama irepovima. Raštrkana u toj vrevi bila su i druga bic'a.Neka su od njih izgledala kao oživotvorene noćne more;

za druge nisam ni znao da su živi sve dok se nisupomakli, ali svi su oni stvarali buku.

1 to kakvu buku! Nakon mog samotnog života sGarkinom Twixt mi se bio ućinio bućnim, ali zveket kojime sada okruživao nemoguće je opisati. Čuli su sevriskovi, potmule eksplozije i čudni žuboravi šumovišto su dopirali duboko iz šatora oko nas, natjećući ses konstantnim žamorom trampe. Činilo se da nitko ni-je govorio glasom tišim od deranja. Bilo da se radi obijednom cendranju, bijesnom lajanju, ili izražavanjuravnodušne dosade, činilo se da se trampiti mora punimplućima.

"Dobrodošao na Fragistan, mali," reče Aahz raširivširuke. "Kako ti se čini?"

"Glasno," primjetih.

"Što?"

"Rekoh, 'glasno!'" proderah se.

"Što se može. Jest malo življe od prosječnog Poljo-

privrednog sajma ili ribarske luke, ali ima i bućnijihmjesta."

Spremao sam se odgovoriti kad se u me zaletijedanprolaznik. On ili ona, imaoje oči po cijeloj glavi i pipkepokrivene krznom umjesto ruku.

"Wzklp!" reće, mašuči pipkom, i nastavi svojimputem.

"Aahz!"

"Da, mali?"

"Baš mi je nešto palo na pamet. Kojim jezikomgovore na Fragistanu?"

"Hmm? Oh! Ne brini ti o tome, mali. Ovdje govoresve jezike. Nijedan Frag koji se ikad izlegao ne bidopustio da mu propadne prodaja samo zato što ne znapravijezik. Samo izgovori par rečenica na mhulačkomi oni če se brzo prilagoditi."

"Dobro, Aahz. Sad kad smo ovdje, kamo čemo prvo?"

Ne dobih odgovor. Otrgnuh pogled od Bazara i svmuhga na svog partnera. Stajaoje nepomično, njušeći zrak.

"Aahz?"

"Hej, mali, osjećaš li taj miris?" upita pohlepno.

Onjuših zrak.

"Aha!" rekoh, skoro povrativši. "Štoje krepalo?"

"'Ajde, mali. Slijedi me."

On se zajuri u gomilu ostavljajući mi malo izboraosim da krenem za njim. Ruke su nas potezale zarukave dok smo prolazili i razni se Fragovi naginjalipreko svojih štandova ili provirivali iz šatora kako binas pozvali, ali Aahz nije usporavao. Nisam mogaodobro pogledati nijedan od izložaka dok smo prolazilimimo njih. Većina moje koncentracije bilaje usmjere-na na držanje koraka s Aahzom. Svejedno, jedan ješator privukao moj pogled.

"Vidi, Aahz!" povikah.

"Što?"

"U onom šatoru pada kiša!"

Iz šatora, kao odgovor na moje riječi, odjekne udargroma i pucketanje munje.

"Aha. Pa?" Aahz jedva da se udostojio pogledati.

"Što prodaju, kisu?"

"Kajgod. Naprave za upravljanje klimom. Raštrkanisu po cijelom Bazaru, radije no svi u jednom dijelu.Nešto u svezi s tim da te naprave ometajujedna drugu.""Jesu li sve izložene stvari tako spektakularne?""Ovo nije spektakularno, mali. Prije su stvaralitornada, sve dok se vlasnici ostalih štandova nisupožalili, pa su svoje demonstracije morali ogranićiti napitome stvari. Daj požuri sad!"

"Kamo vopće idemo, Aahz? 1 kakav je to smrad?"

Odbojan miris postajaoje primjetno jači.

"To," objavi Aahz, zaustavljajući se ispred šatora uobliku polukugle, "je miris pervejske kuhinje!"

"Hrana? Prešli smo cijeli ovaj put samo zato da biti mogao nešto pojesti?"

"Najprije najvažnije stvari, mali. Nisam se poštenonajeo otkad me Garkin digao usred tuluma i zarobio utvojoj idiotskoj dimenziji."

"Ali mislio sam da tražimo nešto što bismo mogliupotrijebiti protiv Ištvana."

"Opusti se, mali. Bolje se cjenkam na pun želudac.Samo ti čekaj tu. Neću dugo."

"Da čekam tu? Zar ne mogu ići s tobom?"

"Mislim da ti se ne bi svidjelo, mali. Svima koji nisurodeni na Pervu naša hrana izgleda čak i gore no štomiriše."

To mi je bilo teško povjerovati, ali srčano nastavih6 diskusijom.

"Nemam ja baš tako slab želudac, znaš. Pojeo samja dosta čudnih stvari dok sam živio u šumi."

"Velim ti, mali, glavni problem s pervejskom hra-nom jest kakoje spriječiti da ne izgmiže iz zdjele dokjejedeš."

"Pričekat ću te ovdje," odlučih.

"Dobro. Kao što rekoh, neću dugo. Možeš gledatizmajeve dok se ne vratim."

"Zmajeve?" upitah, ali on je već nestao kroz ulaz ušator.

Polagano se okrenuh i pogledah štand iza sebe.

Zmajevi!

Ni pet metara od mjesta na kojem sam stajao biojeogroman štand pun zmajeva. Većina tih zvijeri bijašesapeta uz stražnji zid, zato ih ni nisam vidio dok smoprilazili, ali sad kad sam gledao ravno u njih nije bilo

sumnje da se radi o zmajevima.

Znatiželja me natjerala da se pridružim grupiciispred štanda. Smrad bijaše neizdrživ, ali nakonjednogšnjofa perverske kuhinje ćinio mi se gotovo ugodnim.

Nikad prije nisam vidio zmaja, ali primjerci naštandu ispunili su sva očekivanja moje mašte. Bijahuogromni, visoki dobrih četiri-pet metara—ne raćuna-jući glavu—i dugaćki punih deset. Vratovi im bijahudugi i zavinuti, a njihova su pandžasta stopala kopala

dubokejarke u tlu dok su nervozno premještali težinus noge na nogu.

Iznenadila me tolika raznolikost. Nikad mi nije palona pamet da bi moglo postojati više od samojedne vrstezmajeva, ali preda mnom bijaše živi dokaz toga. Poredzelenih zmajeva, kakvima sam ih uvijek zamišljao, biloje tu i crvenih, crnih, zlatnih i plavih. Čak i jedanblijedo Ijubićasti! Neki su od njih imali krila, neki ne.Neki su imali široke, masivne celjusti, a drugi uskenjuške. Neki su imali sužene, kose oči, dok su drugiimali ogromne mjesećaste oči koje, ćinilo se, nikad nisutreptale. Svejedno, svima su im bile zajednićke dvijestvari: svi su bili veliki i izgledali vraški opako.

Pažnju mi privuče Frag za štandom. Bijaše to naj-veći Frag kojeg sam ikada vidio, visok dobrih dva i polmetra, s rukama poput trupaca. Teško je reči čiji je

izgled ulijevao više straha u kosti — izgled zmajeva ilinjihova ćuvara.

On dovedejednog od crvenih zmajeva do sredine po-dya i oslobodi ga jednim zamahom ruke. Zvijer podigneglavu i promotri okupljenu gomilu bijesnim žutimočima. Gomila uzmakne nekoliko koraka pred timpogledom. Ozbiljno razmislih o odlasku.

Frag poviće nekoliko riječi prema goimli, na nekommeni potpuno nerazumljivom jeziku, zatim dohvatimač sa stalka pored zida.

Brzinom maćke zmaj izvije vrat i ispljune mlazvatre na svog čuvara. Nekim čudom plamen se rascijepikadje došao do Fraga i bezopasno ga zaobide sa svakestrane.

Čuvar se nasmiješi i okrene, te poviče još nekolikoriječi. Istovremeno zmaj skoči prema njemu s očitoubilačkim namjerama. Frag se baci na pod i otkotrljase, izbjegavši napad, a zvijer se prizemlji uz udarac kojizatrese šator. Zmaj se okrene, ali čuvar je već bio nanogama, držeći u ruci nekakav medaljon visoko predočima zvijeri.

Nisam razumio taj njegov pokret, ali zmaj očitojestjer se spustio na zadnje noge. Frag oštro pokaže prstomi zvijer se povuče natrag na svoje mjesto na začeljuštanda.

Kratak pljesak prostruji kroz gomilu. Očito su biliimpresionirani divljaštvom zmajeva napada. Ja, jabijah impresioniran medaljonom.

Čuvar zahvali na pljesku i otpočnejošjednu rundunerazumljiva blebetanja, ovoga puta naglašenu gesta-ma i uzvicima.

Odlučih kakoje vrijeme da se maknem odavde.

"Gleep!"

Nešto me povuče za rukav.

Pogledah oko sebe. Tamo, iza mene, stajao je malizmaj! Pa, bioje visok nekih metar i dvadeset i dugaćaktri metra, ali u usporedbi s drugim zmajevima doimaose malim. Zelene boje, s velikim plavim očima i nečimšto je izgledalo kao obješeni bijeli brkovi.

Na trenutak me gotovo uhvati panika, ali taj osjećajbrzo uzmakne pred znatiželjom. Nije izgledao bašopasno. Činilo se da je prilićno zadovoljan stajanjempored mene i žvakanjem...

Mog rukava! Živinaje žvakala komad mog rukava!Pogled prema dolje uvjeri me kako mi doista fali komadkošulje.

"Gleep," opet če zmaj, izvijajući vrat kako bi do-hvatiojošjedan griz.

"Miči se!" rekoh i opalih ga po gubici prije no što mije sinulo što sam učinio.

"Gleep?" reče on zbunjeno.

Poćeh polako uzmicati. Nisam bio siguran što bihtrebao ućiniti ako se oslobodi i poćne rigati vatru, stogami je bilo stalo da to izbjegnem.

"Gleep," reće on, gegajući za mnom.

"Gazabkp!" zagrmi glas iza mene.

Okrenuh se na petama i nadoh se licem u dlakavitrbuh. Podigoh pogled prema gore, prilično gore, iugledah lice ćuvara zmajeva što se zlokobno izdizaoiznad mene.

"Žao mije," brzo se ispričah. "Ne govorim vašjezik.""Oh. Jedan Mhulac!" zagrmi Frag. "Pa, ono štorekoh i dalje stoji. Plati!""Za što?"

"Za zmaja! Misliš da dajemo besplatne reklamneuzorke?"

"Gleep!" reče zmaj, naslanjajući glavu na moju nogu."Čini se daje došlo do neke pogreške," brzo ubacih.

"Ija bih rekao," zareži Frag. "A ti si taj kojije čini. Ov-dje na Fragistanu nismo baš ludi za dugoprstičima.""Gleep!" reče zmaj.

Stvari su mi rapidno izmicale iz ruku. Ako mije ikadtrebala Aahzova pomoć ili savjet, bilo je to sad. Bacihoćajnički pogled prema šatoru u kojemje bio, nadajućise da ću ga vidjeti kako izlazi.

Nije ga bilo. Zapravo, nije bilo ni šatora! Nestao,ispario, zajedno s Aahzom!

Poglavlje XVIII :

"0 kojem god da se proizvodu ili usluzi radi,uvijek se negdje može naći jeftinije."

E. SCROOGE

Gdje je nestao šator?" upitah očajnički."Koji šator?" Čuvar trepne, uzdižući se na-da mnom."Onaj šator," uskliknuh, pokazujuči na sad prazno

mjesto.

Frag se namršti, izvijajući vrat, što muje, s obzirom

na njegovu visinu, davalo priličan vidokrug.

"Nema tamo nikakvog šatora," objavi glasom s pri-

zvukom konaćnosti.

"Znam! U tome i jest stvar!""Hej! Prestani mijenjati temu!" zalaje čuvar, bodući

me u prsa nevjerojatno velikim prstom. "Hoćeš li ti

platiti tog zmaja ili nećeš?"

Bacih pogled oko sebe, tražeći podršku, ali nitko nas

nije gledao. Ovakve su prepirke na Fragistanu očito

bile svakodnevna pojava.

"Rekao sam ti da je došlo do nesporazuma! Ne želim

tvog zmaja!"

"Gleep!" reče zmaj, nagnuvši glavu najednu stranu.

"Nemoj ti meni neću!" zagrmi čuvar. "Ako ga nisi

htio, zašto si ga onda nahranio?"

"Nisam gaja nahranio! Pojeo mije komad rukava!""Gleep!" reče zmaj u još jednom neuspjelom poku-

šaju da se dokopa komadića moje košulje.

"Dakle priznaješ da je od tebe dobio hranu?""Pa-.moglo bi se reći... Da'. Pa što?" Pomalo sam več

bio umoran od toga da viču na mene.

"Pa plati! Sad mi taj zmaj više ništa ne vrijedi."Pogledah zmaja. Nije mi se činilo daje išta lošiji zato

što je pojeo komad moje košulje.

"Što mu fali? Meni izgleda čist' dobro.""Gleep!" reče zmaj i opet mi se postrance približi."Oh! Ništa mu ne fali," reče čuvar ogolivši zube."Osim štoje sad privržen. Privrženi zmaj nije od nika-kve koristi nikome osim osobi ili stvari kojoj je privržen."

"Pa, kome je privržen?""Nemoj mi se tu praviti pametnim! Privrženje tebi!

Sve otkad si ga nahranio."

"Pa, nahrani ga opet i odprivrii ga! Ja imam važnija

posla negdje drugdje."

"Samo tako, jel'?" ironično će Frag, uzdigavši se do

novih visina. "Znaš ti dobro da to ne ide tako. Jednomkad je zmaj privržen, privržen je zauvijek. Zato i jesu

toliko vrijedni."

"Zauvijek?" upitah.

"Pa... dok jedan od vas ne umre. Ali svaka budalazna da ne smije hraniti zmaja osim ako ne želi da mubude privržen. Te idiotske živine su previše dojmljive,pogotovo ovako mlade kao što je ovaj."

Ponovno pogledah zmaja. Bioje vrlo mlad. Krila sumu se tek poćela razvijati, što sam ja uzeo za znaknjegove nezrelosti, a zubi su mu bili oštri poput iglicaa ne izlizani i zaobljeni kao oni njegove braće na šta-ndu. Svejedno, vidjela se snaga u tim mišićima što suse pomicali ispod krljušti... Da, odlučih, kladio bih seja na svog zmaja u borbi protiv bilo koje..

"Gleep!" reće zmaj, ližuc'i svojim rascijepljenimjezikom oba kraja svojih brkova istovremeno.

To me osvijestilo. Zmaj? Što meni treba zmaj?

"Pa," rekoh bahato, "pretpostavljam da ja ondanisam bilo koja budala. Da sam znao kakve su poslje-dice žvakanja komada mog rukava, bio bih..."

"Gledaj, sinko!" zareži Frag, opet me bockajući uprsa. "Ako misliš da češ se..."

Nešto u meni prasne. Udarih ga po ruci bijesom kojime iznenadio.

"Ime nije 'Sinko'," prosiktah tihim glasom koji nisamprepoznao kao svoj. "Imeje Skeeve! A sad, spusti glaskad razgovaraš sa mnom i nosi taj prljavi prst k sebi!"

Tresao sam se, premda ne bih mogao rećije li to bilood bijesa ili od straha. U toj sam provali bijesa istrošiocijelu svoju zalihu emocija i sad sam se počeo pitati hoćili preživjeti nastavak.

Na moje iznenadenje ćuvarje za vrijeme moje tiradeuzmakao nekoliko koraka unatrag i sad me proučavaos novostečenom zbunjenošću. Osjetih pritisak na stra-žnjoj strani nogu i riskirah jedan pogled. Zmaj je sadčučao iza mene i izvijao vrat kako bi iza mog strukamogao viriti prema čuvaru.

"Žao mije." Čuvarje iznenada bio ponizan i puzav."Nisam te odmah prepoznao. Rekao si da se zoveš...?"

"Skeeve," požurih se bahato.

"Skeeve." On se zamišljeno namršti. "Čudno. Nesjećam se tog imena."

Nisam bio siguran tko ili štoje on mislio dajesam,ali ako sam putujući s Aahzom išta naučio, bilo je toda prepoznam i iskoristim prednost kad iskrsne.

"Tajnost koja okružuje moj identitet bi ti sama posebi trebala dovoljno govoriti, ako razumiješ što hoćureći," promrmljah, namignuvši mu na svoj najkon-spirativniji način.

"Naravno," odvrati on. "Trebao sam odmah shvatiti...""Nije važno," zijevnuh. "A sad, što se tiče zmaja...""Da. Oprosti mi što sam izgubio živce, ali vidiš ukakvom sam škripcu."

Bilo mi je neobično da se netko tako ogroman glu-pavo krevelji preda mnom, ali iskoristih situaciju.

"Pa, siguran sam da se možemo nekako dogovoriti,"osmjehnuh se.

Dok sam govorio kroz um mi proleti jedna misao.Sav naš novac bio je kod Aahza! Pri sebi nisam imaoništa od ikakve vrijednosti, osim...

Posegnuh u džep, prisiljavajući se da to izvedemnaoko nehajno. Još uvijekje bila tamo! Amajlija kojusam skinvo s Quigleyevog kipa-tijela, a kojaje onometko je nosi omogučivala da prozre kroz čarolije. Uzeosam je kad Aahz nije gledao i držao je skrivenom zaslučaj da se ukaže potreba za njom u nekoj kriznojsituaciji. Pa, ovo je definitivno izgledalo kao krizna

situacija!

"Evo ti!" rekoh bacajući mu amajliju. "Vjerujem da

de ovo izravnati naše račune."

On je spretno uhvati i, Škiljeći, brzoje procijeni."Ovo?" upita. "Hoćeš kupiti mladunće zmaja za ovo?"Nisam imao blage veze koliko, zapravo, ta amajlija

vrijedi, ali blefiranje me dovelo dovoljno daleko.

"Ja se ne cjenkam," rekoh hladno. "Ovoje moja prvai konačna ponuda. Ako nisi zadovoljan, vrati mi amaj-liju pa vidijel' možeš postići veću cijenu za privrženogazmaja."

"0, s tobom se teško pogađati, Skeeve." Fragjejošuvijek bio pristojan, ali njegov osmjehje izgledao kaoda ga boli. "Dobro, pogodba vrijedi. Rukujmo se."

On pruži ruku.

Iznenada se začuje siktav zvuk i nešto mi prepriječipogled. Zmaj je izvio vrat preko moje glave i ustobočiose oči u oći s Fragom. Njegovo ponašanje iznenadapostane minijaturnom verzijom opakosti koju su malo-prije demonstrirala njegova braća. Odjednom shvatihda me on brani!

Izgleda daje i čuvar to shvatio,jer povuče ruku kaodajuje upravo gurnvo u razbuktali plamen.

"...ako bi ti smirio svog zmaja na dovoljno dugo dapotvrdimo nagodbu?" ponudi on s usiljenom pristojnošću.

"Dobroje!" povikah, bubnuvši zmaja u vrat da muprivućem pažnju.

"Gleep?" reče zmaj, okrenuvši glavu kako bi mi senavirio u lice.

Primjetih da mu je dah dovoljno smrdljiv da ubijemuhu u letu.

"Ma, dobro je," ponovih, izvlačeći se ispod njegovavrata.

Kad sam već bio u pokretu, zakoračih naprijed irukovah se s čuvarem. On uzvrati mlitavo, ne skidajućioči sa zmaja.

"Reci," počeh. "U povjerenju, prilično sam nov u ovojigri sa zmajevima. Što onjede... mislim, osim košulja?"

"0, malo ovoga, malo onoga. Oni su svežderi, takoda mogujesti sve, ali su prilićno izbirljivi. Pusti ga na

160

miru i on če si sam odabrati jelovnik... staru odječu,

odredeno lišće, kućne Ijubimce."

"Divno!" progundah.

"Pa, ako dopuštaš, imam i druge mušterije s kojimase trebam pozabaviti."

"Samo malo! Zar neću dobiti jedan od onih me-daljona kakav si ti upotrijebio kako bi vladao velikimzmajevima?"

"Hmmm? Zašto?"

"Pa... kako bih vladao svojim zmajem."

"Ti privjesci služe za vladanje neprivrženim zma-jevima. Ne treba ti za zmaja koji ti je privržen, a nevrijedi za zmaja koji je privržen nekome drugome."

"Oh," rekoh ja, s mudrošću koju nisam osjećao.

"Ali ako želišjedan takavJa imam rodaka koji imaštand na kojem se prodaju. Otprilike tri reda gore i dvapoprijeko. To bi ti mogla biti dobra investicija. A i tvojzmaj se neće tako ofucati ako naidete na kojega ne-privržena zmaja. Ovaj tu junior bi imao veće šanse daodraste."

"To nas dovodi do slijedečeg pitanja," rekoh. "Kolikodugo to traje?"

"0, ne dugo. To ti je samo tri reda prema gore i..."

"Ne. Mislim, koliko dugo treba da moj zmaj dosegnezrelost?"

"Oh, ne više od četiri-pet stolječa."

"Gleep!"

Nisam siguranje li to rekao zmaj ilija.

Poglavlje XIX :

''Ustrajnošću kroz sve prepreke i stvari kojega om.eta.JU, čoujek sigurno stize do odabranacilja ili odredišta."

K. KOLUMBO

Hjde, Gleep," rekoh.

"Gleep," odgovori moj zmaj, truckajući za

mnom.

Sad kad sam bio ne-baš-tako-ponosan vlasnik trajnonezrelog zmaja, bio sam željniji no ikad da pronademAahza. Trenutno sam bio sam u stranoj dimenziji,švorc, a sad sam imao i zmaja kojije trčkarao za mnom.

Jedini način na koji bi stvari mogle biti gorima negoštojesu bilo bi da ova situacija postane trajnom, što bise lako moglo dogoditi ako se Aahz odluči vratiti naMhul bez mene.

Mjesto na kojem je prije stajao pervejski šator-restoran sad je definitivno bilo prazno, čak i nakonpomna proučavanja, pa se odlučih raspitati kod Fragaza susjednim štandom.

"Um... ispričavam se, gosapodine."

Odlučio sam za vrijeme svog boravka u Fragistanubiti štoje moguće uljudniji. Zadnja stvar koja mi trebabih; bijošjedna rasprava s nekim Fragom. Kako bilo,činilo se da, bar u ovom slučaju, nisam trebao brinuti.

"Ne trebate se ispričavati, mladi gospodine." Vla-snik se uslužno nasmiješi, pokazujući prilićno dojmljivbroj zubi. "Htjeli biste kupiti prutić?"

'Trutić?""Naravno!" Frag pokaže na svoj štand grandioznim

pokretom ruke. "Najbolji prutići u svim dimenzijama.""Aah... hvala, ali u mojoj dimenziji imamo dovoljno

prutića."

"Ne ovakvih, mladi gospodine. Vi ste s Mhula, zar ne?"

"Da, zašto?"

"Jamčim vam da ovakvih prutića nema na cijelomMhulu. Oni potječu iz dimenzije u kojujedinoja imampristup, a nijednoga nisam prodao ni na Mhulu, niti

ikome tko je tamo išao."

Premda netipično za mene, to probudi moju zna-tiželju. Ponovno pogledah prutiće što su krasili zidoveštanda. Izgledali su poput običnih prutića kakvi se

mogu svugdje nači.

"Što oni rade?" oprezno upitah.

"Aah! Različiti rade različite stvari. Neki od njihupravljaju životinjama, neki biljkama. Neki od vrlorijetkih vam omogućuju da iz kamenja prizovete vojskuratnika. Neki od najmoćnijih čarobnjaka iz bilo kojedimenzije izrađuju svoje štapove iz istog drva od kojegsu ovi prutići, ali za potrebe većine Ijudi dovoljanje i

ovaj manji model."

"Gleep!" reče zmaj, njušečijedan prutić."Pusti to na miru!" zalajah, gurnuvši mu glavu dalje

od izložaka.

Samo bi mijoš trebalo da moj zmaj proždre svu robujednog od ovi super-trgovaca.

"Smijem li pitatije li to vaš zmaj, mladi gospodine?"

"Pa... na neki način."

"U tom slučaju mogli biste prutić upotrijebiti zanešto za što vec'ina čarobnjaka ne bi."

"Što to?"

"Mogli biste njime tući svoga zmaja."

"Gleep!" reče zmaj, gledajući me svojim velikimplavim očima.

"Mene, zapravo, ne zanimaju prutići."

Pomislih kako bi bilo bolje prijeći na stvar prije negošto mi ovaj razgovor izmakne iz ruku.

"Svašta, mladi gospodine. Svatko bi trebao imatijedan prutić."

"Zaustavio sam se pred ovim štandom samo zato štosam htio pitati znate li što se dogodilo s onim šatorom."

"Kojim šatorom, mladi gospodine?"

Imao sam nejasan osjećaj da sam većjednom vodioovakav razgovor.

"Šatorom koji je bio tu pored vašeg štanda."

"Pervejski restoran?" Fragov se glas oboji grozom.

"Gleep," reče zmaj.

"Zašto biste vi tražili takvo mjesto, mladi gospodine?Ćinite mi se učenim i dobra roda."

"Kad je nestao, u njemu je bio jedan moj prijatelj."

"Imate Perverta za prijatelja?" Njegov glas izgubiprijateljski prizvuk.

"Pa, zapravo... ovaj... toje duga priča."

"Mogu ti reći ovo, balavče. Nije nestao, premjestiose," zareži Frag, bez naglaska ili uljudnosti koju jeranije pokazivao.

"Premjestio?"

"Da. To je novi propis. Sva mjesta koja služe per-vejsku hranu moraju migrirati. Ni najednoj lokaciji naBazaru ne smiju ostati trajno, ćak ni privremeno."

"Zašto?" upitah.

"Jesi li ikada onjušio pervejsku hranu? 1 lešinarubi pozlilo. Bi li želio cijeli dan provesti za štandom nizvjetar od toga? Po ovoj vrućini?"

"Vidim što mislite," priznal

"Ili su se premjestili oni, ili Bazar, a nas ima više."

"Ali, što zapravo mislite pod tim 'premjestili'?"

"Šatori! Treba samo jedna ili dvije jednostavnečarolije. Ili se konstantno kreću malom brzinom, ilikratko vrijeme ostanu na jednom mjestu, a onda ot-perjaju na novu lokaciju, ali svi se kreću."

"Kako ih je onda moguće pron^ći ako su stalno upokretu?"

"To je bar lako, samo idi za nosom."

Pokusno onjuših zrak. Doista, nepogrešiv zadahjošuvijek se vukao u zraku.

"Gleep!" zmaj je bio ponovio moju kretnju i sad jetrljao nos jednom svojom šapom.

"Pa, hvala vam... za... vašu..."

Obraćao sam se praznom zrpku. Fragje već bio nadrugom kraju štanda, kezeći zube nekoj drugoj mu-šteriji. Padne mi na pamet di stanovnici Fragistananisu gubili vrijeme na društvene uljudnosti mimo onihkoje su se ticale prodajnih tran? •kcija.

Krenuh za smradom pervejskog restorana, dok jezmaj vjerno klipsao za mnom. Unatoč mojoj rastučojželji da se opet nadem s Aahzom, moj je tempo bioprilično sporiji od onoga kojije Aahz nametnvo kad smotek došli na Bazar. Bio sam potpuno opčinjen ovimČudnim Bazarom i želio sam vidjeti štoje više moguće.

Nakon malo pomnijeg promatranja činilo se da naBazaru ipak postoji neki red. Razni šatori i štandovibijahu grupirani prema vrsti robe, ali stekao samutisak daje to prije bilo slučajno nego planski. Očito,ako bi jedan Frag izložio, recimo, nevidljive plašteve,dok si rek'o keks oko njega bi se naselio čopor konku-renata, od koji je svaki pokušavao nadmašiti drugogakvalitetom ili cijenom robe. Većinu zbrkane mješavineglasova sačinjavale su prepirke trgovaca oko lokacijeili konkurentnih, ili svojih vlastitih štandova.

Dok sam lunjao kroz dio specijaliziran za egzotičani magičan nakit, i teško odolijevao iskušenju da sebacim u pomnije proučavanje, zadah je postajao svejači. Došavši do dijela s oružjem, postalo je još težeodoljeti iskušenju. Sinulo mi je da bih ovdje mogaopronaći neko oružje koje bismo mogli upotrijebiti protivIštvana, ali smrad pervejske kuhinje sadje biojošjačii ja se teškom mukom natjerah da dovršim svoju po-tragu. Razgledavati oružje možemo i nakon što pro-

nademAahza. Sudeći pojačini zadaha, bio sam siguranda ću uskoro naći ono što tražim.

"'Ajde, Gleep," ohrabrih ga.

Zmaj je zaostajao iza mene i tek neznatno ubrzao.

Pun očekivanjaJa skrenuh za zadnji ugao i stadohna mjestu. Našao sam izvor smrada.

Gledao sam u stražnju stranu velikog štanda snekim stranim živinama. Ispred mene bijaše ogromnahrpa neke vlažne zeleno-žute tvari. Dok sam je pro-matrao iza štanda se pojavi mladi Frag s lopatompunom iste tvari. Istresavši lopatu na hrpu, upitno mepogleda i vrati se na štand.

Gnoj! Slijedio sam zadah gnoja!

"Gleep!" reče zmaj upitno me gledajuči.

Činilo se kao da me pita što ćemo slijedeće učiniti.Dobro pitanje.

Stajao sam razmišljajući o slijedećem potezu. Vjero-jatno bi bilo najbolje da se vratimo istim putem natragdo prodavača prutića i pokušamo ponovo.

"Imaš malo vremena zajednu djevojku, Ijepotane?"Okrenuh se na petama. Tamo je stajala djevojka,djevojka kakvu nikad dotad nisam vidio. Izgledala jemhulački i mogla bi u mojoj dimenziji proći kaojednaod nas da nije imala takvu put i kosu. Kožajoj je imaladivan zlatno-maslinast štih, a glavujojje krasila grivasvjetlozelene kose što se sjajila na suncu. Bilaje neštoviša od mene i nevjerojatno obla; njeno je tijelo napi-njalo odjeću koja ga je sputavala.

"... ili si se baš zapalio za hrpe gnoja?" dovrši.Imala je maćkaste oči boje badema, čiji je poglednestašno plesao dok je govorila.

"Ahm... govorite meni?" propentah."Naravno da govorim tebi," prela je, prilazeći mi iobavijajući mi ruke oko vrata. "Ne govorim valjdatvome zmaju. Nije da on nije sladak, ali moj ukus neide u tom smjeru.""Gleep!" reče zmaj.

Osjetih kako mi temperatura tijela vrtoglavo raste.Dodir njenih ruku slao mi je tmce po cijelom tijelu koji su,činilo se, izazivali generalnu frku u mom metabolizmu."Ovaj... zapravo, tražim prijatelja," bubnuh."Pa, našao sijednoga," promrmlja ona, pritišćući setijelom uz mene.

"Aah... ja... ovaj." Odjednom sam imao poteškoča skoncentracijom. "Što ti hoćeš?"

"Hmmm," reče ona zamišljeno. "Premda ovo nijemoje vobičajeno vrijeme, mislim da bih ti htjela proreći

budučnost... besplatno."

"Oh?" rekoh, iznenaden.

To je bio prvi put otkad sam došao na Bazar da mije netko ponudio nešto besplatno. Nisam znao trebamli biti sretan ili sumnjićav.

"Čeka te tučnjava," šapne mi u uho. "Gadna."

"Što?" uskliknuh. "Kad? S kim?"

"Polako, Ijepotane," upozori me, pojačavajući stisakokp moga vrata. "'Kad' je za nekoliko minuta. 'S kim'je s ovim štakorima iza mene... ne gledaj ravno u njih!"

Njeno zadnje oštro upozorenje zaustavi moj reflek-sni pogled. Mićući glavu mnogo opreznije, pogledahkrajičkom oka.

Naslonjen na zid dućana, pomno nas promatrajući,stajaoje tucet najružnijih, najopakijih tipova koje samikada vidio.

"S njima? Hoču reći, sa suima njima?" upitah.

"A-ha!" potvrdi ona, gnijezdeči se na mojim prsima.

"Zašto?" upitah.

"Vjerojatno ti ovo ne bih trebala reći," nasmiješi se,"ali radi mene."

Samo me njen čvrst zagrljaj spriječio daje grubo neodgurnem.

"Tebe? Zašto tebe?"

"Pa, oni su strašno pohlepna rulja. Oni če, na ovajili onaj način, iz ovoga izvući neku lovu. U normalnojsituaciji ti bi lovu dao meni, aja bih njima dala njihovdio. U ne baš vjerojatnom slućaju da to ne upali, oni ćese praviti da brane moju čast i izvući ti lovu batinama."

"Ali ti ne razumiješ! Ja nemam novaca!"

"Znam. Zato te i čeka tučnjava, kužiš?"

"Ako si znala da nemam love zašto si onda..."

"Oh, nisam znala kad sam te zaustavila. Otkrilasam tek sad kad sam te pretresla."

"Pretresla?" •

"Oh, ma daj, Ijepotane. Pretresti nekoga se može naviše načina, ne samo rukama," namigne mi zavjerenički."Zar im ne možeš reći da nemam novaca?"Ne bi mi vjerovali. Jedino što će ih uvjeriti je da te

sami pretresu."

"Spreman sam im to dopustiti, ako će ih to uvjeriti."

"Ne znam bašjesi li," nasmiješi se, gladeći me po licu."Prvo što će pogledati bit ćejesi li progutao svoj novac."

"Oh!" rekoh. "Vidim što misliš. Ali ja se ne moguboriti protiv njih. Nemam nikakvog oružja."

"Imaš taj mali nož pod košuljom na ledima," ista-

kne ona.

"Bio sam zaboravio na svoj nož za guljenje kože.

Počeo sam vjerovati u njenu tehniku pretraživanja

'bez-ruku'.

"Ali ja nikada prije nisam sudjelovao u tučnjavi."

"Pa, mislim da ćeš uskoro naučiti sve o tome.""Reci, zašto mi vopće sve to govoriš?" upitah."Ne znam," slegne ramenima. "Svida mi se tvojnastup. Zato sam te i izabrala. S druge strane, osjećamse pomalo krivom što sam te uvaljala u sve ovo."

"Hočeš li mi pomoći?""Ne osjećam se baš toliko krivom, Ijepotane," na-

smiješi se. "Ali ima još jedna stvar koju mogu učiniti

za tebe."

Počela me povlačiti prema sebi.

"Čekaj malo!" bunio sam se. "Neće li to..."

"Opusti se, Ijepotane," zaprede. "Za koji tren prebit

će te k'o mačku kako bi obranili moju čast. Zašto ne bi

uz gorko dobio i malo slatkoga?"

Prije no što sam se mogao opet početi buniti, ona me

poljubi. Dugo i toplo i slatko, ona me poljubi.

Nikad me prije nije poljubio nitko osim moje mame.

Ovo bijaše drugačije! Tučnjava, zmaj, Aahz, sve mijeisparilo iz glave. Bijah izgubljen u divoti trenutka."Hej!"

Na moje se rame spusti gruba ruka i odvoji nas.

"Jel' vas ovaj škamp gnjavi, gospo?"

Osoba na drugom kraju te ruke nije bila ništa višaod mene, ali bioje zato barem dvaput širi, a iz usta sumu izvirivale kratke, zavijene kljove. Njegovi su se

kompanjoni raširili u lepezastu formaciju iza njega,uspješno me stjeravši sve do hrpe gnoja.

Pogledah djevojku. Ona slegne ramenima i odma-kne se.

Izgledaloje da ću se morati tuči sa svtma njima. Jai zmaj. Krasno.

Sjetih se svog noža. Nije bogznašto, ali toje sve štosam imao. Što sam nehajnije mogao, posegoh rukom izaleda i povukoh košulju, pokušavajučije podići kako bihmogao do noža. Nož mi istog trena padne u gače.

Štemeri krenu prema meni.

Poglavlje XX:

"Uz dobar izbor saueznika pobjeda ubilo kojem sukobuje zagarantirana."B. ARNOLD

Na njih, Gleep!" zalajah.

Zmaj skoči, što je, mislim, više iznenadilo

mene nego moje napadače.

Doskoćio je izmedu mene i bande štakora koja mi

se približavala, čučnvo na zadnje noge i prijetec'i za-

siktao. Njegov rep izvede moćan zamah koji glatko

izbije tlo pod nogama dvojice na ćelu. Ovako Ijut izgle-

daoje nekako veći.

"Pazite! Ima zmaja!" poviče voda bande."Baš ti hvala što si me upozorio!" zareži jedan od

pale dvojice, pokušavajući se podići na noge."Imam ga!" dopre glas meni slijeva.Okrenuh se na vrijeme da bih vidio kako bodež dug

pedalj sijeva kroz zrak prema zmajevom vratu. Vratu

moga zmaja!

Iznenada sam opet bio na satovima vježbe. Moj umsune i zgrabi nož. On se istog trena zaustavi i ostanevisiti u zraku.

"Dobar potez, Ijepotane!" dobaci djevojka.

"Hej! Škampje Čarobnjak!"

Banda ustukne par koraka.

"Točno!" zalajah. "Skeeve mi ime glasi, magija me

krasi. S kakvim ste mulcem mislili da imate posla?"

Rekavši to,ja spustih nož i prošarah malo njime ponjihovoj formaciji. Sad sam bio bijesan. Jedan od tihhuligana pokušao je ubiti mog zmaja!

"Tucet vas nije dovoljno!" povikah. "Dovedite jošprijatelja... ako ih vopće imate!"

Bacih oćajnićki pogled oko sebe u potrazi za jošnečim što bih mogao baciti na njih. Oči mi se zaustavena hrpi gnoja. Nasmiješih se u sebi, unatoČ svom gnje-vu. Zašto ne?

U trenu su velike grude gnoja letjele zrakom namoje napadače. Preciznost mi nije bila bogznašto, aliipak dovoljna, sudeći po bijesnim povicima koji suuslijedili.

"Levitacija!" proškripi vođa bande. "Ouanto! Za-ustavi ga!"

"Dobro, šefe!"

Jedan od žohara potvrdno mahne i počne kopati povrećici oko pasa.

Pogriješio je što mi se pokazao. Nisam znao što sespremao izvaditi, ali bijah siguran da ne želim čekatii otkriti.

"Spriječi ga, Gleep!" naredih, pokazujući na žrtvu.

Zmaj podigne glavu i zapilji se u bandita koji jeprtljao po vrećici. Uz zvuk koji bi, daje stariji, bio rika,on izbaci plameni mlaz i krene u napad.

172

Nije to bio bogznakakav plameni mlaz, a i promašioje, ali bilo je to dovoljno da privuče banditovu pažnju.On podigne pogled i ugleda planinu zmajskoga mesakako se strmoglavljuje prema njemu, i uspaničari se.Ne gubeći vrijeme na zazivanje u pomoć, on se okrenei otrči vrišteći, bježeći pred zmajem u vrućoj potjeri.

"Dobro, škampu jedan! Da te vidim kako ćeš zau-

staviti ovo!"

Vratih pažnju na vođu bande. Stajao je, samouvje-

reno držeći štapić u ruci. Jučer me to ne bi previšediralo, ali znajući ovo što sada znam, ja se smrzoh.Nisam znao kojije to model, ali vodaje očito bio uvjeren

da njegove moći nadmašuju moje.

Opako se nasmiješi i polako počne okretati štapić

prema meni.

Očajnički sam pokušavao smisliti nekakvu obranu,

ali nisam mogao. Nisam čak ni znao od čega bih se

trebao braniti!

Iznenada, nešto sijevne mojim vidnim poljem i šta-

pić nestane.

Trepnuh i ponovno pogledah. Štapićje ležao na tlu,

presječen nožem za bacanje, nožem s crnom drškom."Ima li kakvih problema, mladi gospodine Skeeve?"Okrenuh se prema izvoru glasa. Tamo je stajaoAahz sa samostrelom uperenim u bandu. Kesio se oduha do uha, što, kao što sam već ranije napomenvo, nedjeluje nimalo umirujuće na nekoga tko ga ne poznaje.

"Pervert!" dahne voda.

"Što?" Aahz okrene samostrel prema njemu."Hoću reći Pervekt!" brzo se ispravi voda."Takoje već bolje. Što kažeš, Skeeve? Hoćeš ih mrtve

ili u bijegu?"

Pogledah bandu štakora. Ne usudujući se pomaknu-

ti iz svog ukočenog položaja, molećivo su me gledali.

"Ovaj... u bijegu, mislim," rekoh zamišljeno. "I ovakoživi dovoljnojako smrde. Mrtvi, mogli bi dovesti Bazarna loš glas."

"Čuli ste ga," zareži Aahz. "Brišite!"Nestali su kao propali u zemlju."Aahz!"

Djevojka se zaleti i baci mu se oko vrata."Tanda!" usklikne Aahz, spuštajuči samostrel. "Zarsi se spetljala s tom bandom?"

"Zezaš se? Paja sam mamac!" ona besramno namigne."Malo nisko za tebe, ne?""Aah... posao k'o posao.""Zašto si napustila Asasine?""Dojadilo mi plac'ati sindikalnu članarinu.""Ahm.... hrmmrmmm..." prekinuh ih."Ha?" Aahz pogleda oko sebe. "Oh! Oprosti, mali.Reci, jeste li se vas dvoje upoznali?"

"Na neki naćin," prizna djevojka. "Mi... reci,je li toprijatelj kojega si tražio, Ijepotane?""Ljepotane?" Aahz naškubi nos."Pa, da," priznah. "Razdvojili smo se tamo kod...""Ljepotane?" ponovi Aahz.

"Oh, daj muči!" naredi djevojka, nestašno ga plje-snuvši po trbuhu.. "Svida mi se. Ima stila."

"Zapravo, mislim da se nismo službeno upoznali,"rekoh uz svoj najsladi osmjeh. "Zovem se Skeeve."

"Pa, tra-la-la!" gundaoje Aahz.

"Ne obaziri se na njega. Ja sam Tananda, ali zovime Tanda."

"Drage volje," nakesih se.

"Ako ste vas dvoje gotovi..." prekine Aahz. "Ja imamnekoliko pitanja..."

"Gleep!" reće zmaj, doskočivši do nas."Što je to?" upita Aahz.

"Zmaj," rekoh uslužno.

Tanda se bezobrazno zahihoće.

"To znam," zalaje Aahz. "Zanima me što radi ovdje'!"

Iznenada sam oklijevao ponuditi cijelu priču.

"Ima puno zmajeva na Bazaru, Aahz," promumljah,ne gledajući ga. "Zapravo, baš tu malo niže je jedanštand na..."

"Što ovaj zmaj radi oudje?"

"Gleep!" reče zmaj, trljajući glavu o moja prsa.

"Ovaj... onje moj," priznah.

"Tvoj?" prodere se Aahz. "Rekao sam ti dapogledašzmajeve, a ne da kupiš jednoga!"

"Ali Aahz..."

"I što ćemo sad s tim zmajem?"

"Dobio sam gajeftmo," protisnuh glasom punim nade.

"Što si rekao, mali?"

"Rekoh da sam ga dobiojeftino..."

"Od Fraga?"

"Oh. Znam što misliš."

"Hajde. Daj da ćujemo. Kakvi su bili uvjeti te fanta-stične pogodbe?"

"Pa...ja... tojest..."

"Zini!"

"Mijenjao sam se za Quigleyevu amajliju."

"Quigleyevu amajliju? Onu koja vidi kroz čarolije?Mijenjao si čarobni privjesak za nedorasla zmaja?"

"Oh, daj ga pusti, Aahz," prekine ga Tanda. "A štoočekuješ kad ga pustiš da lunja naokolo posve sam?Imaš sreče da nije završio s pola tog turistićkog drekana Fragistanu! A gdje si ti vopće bio cijelo to vrijeme?"

"Pa... ja sam... ovaj..."

"Nemoj mi reči," reče, podigavši dlan. "Koliko tepoznajem, ili si ganjao cure ili se prežderavao, toćno?"

"Tu te ima, Aahz," pripomenuh.

"Zaveži, mali."

"... pa ne galami na Skeevea. S obzirom na to što muse sve moglo dogoditi, dobro je prošao. Kako si nasvopc'e našao?"

"Osluškivao sam zvuke borbe i slijedio ih," prizna Aahz.

"Vidiš! Oćekivao si da će upasti u nevolju. Smijemli napomenuti da muje čisto dobro išlo i prije no što siti upao. On i njegov zmaj su sami sredili te huligane.Prilićnoje dobar u toj madiji, znaš."

"Znam," odvrati Aahz ponosno. "Ja sam ga učio."

"Joj, baš ti hvala, Aahz."

"Zaveži, mali."

"Gleep," reće zmaj, zaokrenuvši vrat kako bi Aahzapromatrao naopačke.

"Zmaj, ha?" reče Aahz, zamišljeno promatrajuči zmaja.

**Mogao bi nam pomoći protiv Ištvana," ponudihnadobudno.

"Ištvana?" upitno će Tanda.

"Je," odgovori Aahz. "Sjećaš ga se, zar ne? Pa, opetizvodi svoje stare trikove, ovaj put u Mhulu."

"Znaći toje to što se dogada, ha? Pa, što ćemo ućinitiu svezi s tim?"

"Mi?" upitah iznenadeno.

"Sigurno," nasmiješi se ona. "Kao štoje Aahz rekao,ovoje malo ispod moje razine. Mogla bih vam se pridru-žiti na neko vrijeme... naravno, ako nemate ništa protiv."

"Super!" rekoh, a za promjenu, tako sam doista i mislio.

"Ne tako brzo, Tanda," upozorije Aahz. "Ima neko-liko stvari koje ti još nismo rekli."

"Kao naprimjer?"

"Kao naprimjer da sam izgubio svoje moći."

"Ne zezaš? Ajoj, toje loše."

**A to znači da ćemo se za sve iz odjela madije moratiosloniti na ovoga maloga."

"Još jedan razlog zašto da podem s vama. 1 ja sampokupila nekoliko trikova."

"Znam," naceri se Aahz.

"Ne mislim na to, " reče ona, opalivši ga po bubregu."Mislim na magične trikove."

"Svejedno, neće biti lako."

"Daj, Aahz," prekori ga Tanda. "Pokušavaš li reći dati ne bi pomoglo da imaš profesionalnog Asasina natvojoj strani?"

"Pa, to bi nam moglo dati mrvicu prednosti," priznaAahz.

"Dobro! Znači, dogovoreno. Što čemo prvo učiniti?"

"Tamo iza ugla ima par štandova s oružjem," suge-rirah. "Mogli bismo..."

"Opusti se, mali. Već sam se pobrinvo za to."

"Jesi?" upitah, iznenaden.

"Je. Pronašao sam ono što nam treba na odjelu zatrikove i podvale. Baš sam se spremao potražiti te, pada krenemo natrag."

"Znači spremni smo za pokret?" upita Tanda.

"A što s mojim zmajem?"

"Što s njim?"

"Hoćemo li ga povesti s nama?"

"Naravno da ćemo ga povesti s nama. Ne ostavljamoništa što je od neke vrijednosti."

"Gleep!" reče zmaj.

"... a mora da i on nekome nešto vrijedi!" završiAahz, ošinuvši zmaja pogledom.

Pritisne puce na D-Hopsalu. Bazar zatreperi i izblijedi...a mi se nadosmo natrag u Frumpleovom dućanu... skoro.

"Zanimljivo ti je ovo mjesto," primijeti Tanda suho."Ti si ga dekorirao?"

Od Frumpleova dučana ostala je samo spaljenaškoljka.

Poglavlje XXI:

"Da bi se postigla maksimalna učinkovitost,čovjek se mora svojim silama baviti otvorenoi pošteno."

D. VADER

Sto se dogodilo?" upitah Aahza.

"Hej, mali, ija sam bio na Fragistanu,

sjećaš se?"

"Aahm... hej, dečki, mrsko mi je prekidati vas,"prekine nas Tanda, "ali ne bismo li trebali učiniti neštoglede našeg izgleda?"

Imalaje pravo. Boravak na Fragistanu smetnvo mije s pameti svjetovne potrebe našeg opstanka. PrečuhAahzovu sarkastićnu primjedbu i bacih se na posao.

Aahzu sam vratio njegov sad već tradicionalni ka-muflaž. Tandi je bilo dovoljno promijeniti boju puti ikose. Nakon kratka razmišljanja, Gleepa sam kamu-flirao u bojnogjednoroga. Pomalo riskantno, ali bit ćedobro ako bude držaojezik za zubima. Sebe ostavih kaosebe. Čemu gnjavaža? Tandi se svidao moj izgled ova-kav kakavjest.

Srečom, suncejoš nije izišlo, pa oko nas nije bilo ni-koga tko bi mogao biti svjedokom naše transformacije.

"Čuj, Ijepotane," pripomene Tanda, razgledajućirezultate moga rada, "nije loše imati te pri ruci."

"Ime mu je Skeeve," progunda Aahz.

"Svejedno," promrmlja Tanda. "Mali ima stila."

Pripije se uza me.

"Gleep!" reće zmaj, gurkajuči me glavom s drugestrane.

Počinjao sam se osjećati strašno popularnim.

"Kad budeš imao par minuta, mali," napomene Aahzsuho, "sjeti se da imamo misiju za obaviti."

"Točno," rekoh, prisiljavajući se da otrgnem pažnjus Tandina nabacivanja. "Što misliš što se dogodilo s

Frumpleom?"

"Moje dvije pretpostavke su: ili su ga stanovnici Twix-ta prokužili, ilije odjuriojaviti Ištvanu da dolazimo."

"Tko je Frumple?" upita Tanda.

"Ha? Oh, on je ovdje domaći Frag," reče Aahz. "Onje taj koji nam je pomogao da odemo na Bazar."

"... već na prvi dodir oštrice noža pod bradom,"dodah sarkastično.

"Što jedan Frag radi ovdje?"

"Jedino što znamo jest glasina da mu je zabranjenpovratak na Fragistan," rekohjoj.

"Hmm... zvući kao prilično opak tip."

"Pa, sigurno ga neče izabrati za 'miss popularnosti'."

"Pada mi na pamet," prekine Aahz, "da bi nam bilobolje da krenemo - akoje bilo koja od moje dvije pret-postavke točna. Čini mi se da nam vrijeme ističe."

"Točno," složi se Tanda. "Kojim putem do Ištvana?"

"Prvo moramo pokupiti Quigleya," ubacih.

"Zašto?" upita Aahz. "Oh, pretpostavljam da imaš

pravo, mali. Trebat će nam sva pomoč koju možemoizmusti."

"Tko je Quigley?" upita Tanda.

"Kasnije, Tanda," odriješito če Aahz. "Prvo nam po-mogni pogledati ima li ovdje išta vrijedno spašavanja."

Nažalost, nije bilo. Zapravo nismo pronašli čak ninikakve spaljene ostatke. Činilo se daje nestao i onajkričavi mač koji sam bio tu ostavio.

To bi bilo to," sumorno reće Aahz kad smo završilipretragu. "ZnaČi daje na putu prema Ištvanu."

"Možda su domoroci uzeli mač nakon što su spalilidućan," napomenuh glasom punim nade.

"Nema šanse, mali. Čak se ni ovakvi papci ne bignjavili s takvim traljavim mačem.""Bioje tako loš?" upita Tanda."Bio je tako loš," uvjeri je Aahz odlučno.

"Akoje bio tako bezvrijedan, zašto bi ga onda Frum-ple uzeo sa sobom?" upitah.

"Iz istog razloga iz kojega smo ga mi vukli sa so-bom," istakne Aahz. "Uvijek se nade neki papak kojemga možeš uvaliti i zaraditi na tome. Sjećaš se Quigleya?"

"Tko je Quigley?" Tanda bijaše uporna."Pa," uzdahne Aahz, "trenutnoje tojedan kip, ali ulošijim vremenimaje lovac na demone."

"Krasno," primijeti ona sarkastićno. "Baš ono štonam treba."

"Čekaj dok ga ne upoznaš," Aahz zakoluta očima iuzdahne. "Ah, dobro, idemo."

Naš je odlazak iz Twixta bio blaženo nepopračenbilokakvim dogadajima. Putem smo uvježbavali svojepriče, sve dok u trenutku kad smo otkopali Qigleya ipoškropili ga s par kapi tonika za oživljavanje nismobili spremni otpjevati mu istu pjesmu.

"Ozbiljno? Pretvorili su me u kamen, kažete?" rečeon, otresajući prljavštinu s odjeće.

"Da," uvjeri ga Aahz. "Baš su te pljačkali kad smomi naišli i navalili na njih. Imaš sreče što smo seodlučili vratiti i boriti se na tvojoj strani."

"I uzeli su mi moj magični mač i amajliju?"

Osjetih se pomalo nelagodno kad se pokrenula tatema, ali Aahz nije ni trepnvo.

"Točno, mrcine lupeške!" zareži Aahz. "Pokušali smoih spriječiti, ali su nam pobjegli."

"Pa, barem mi nisu ukrali bojnogajednoroga," pro-mrmlja lovac na demone.

"Pa..." rekoh ja, pripremajuči se za svoj nastup uovoj šaradi. "Imamo loše vijesti i u svezi s tim."

"Loše vijesti?" namršti se Quigley. "Ne razumijem.Vidim živinu svojim očima i izgleda mi sasvim fino."

"Oh, tjelesno i jest sasvim fino," umiri ga Aahz, "aliprije no što su nestali demoni su na nj bacili čini."

"Čini?"

"Da," rekoh. "Sad on... pa... ovaj... misli daje zmaj."

"Zmaj?" uzvikne Quigley.

"Gleep!" reče zmaj.

"I tojoš nije sve," nastavi Aahz. "Isprvaje živina bilatako divlja da smo ga uspjeli umiriti tek nakon upornihpokušaja moga štitonoše. Da budem iskren.ja sam bioza to da jadnoj životinji skratimo muke, ali mali jeuporno tvrdio da ga može umiriti, i sad pred sobomvidiš rezultat njegova strpljivog rada."

"Toje prekrasno!" usklikne Quigley.

"Ne. To je grozno," ispravi ga Aahz. Vidiš, tijekom

tog procesa, tvoja je živina razvila veliku privrženostmojemu štitonoši... jaču, bojim se, od one koju osjećaprema tebi."

"Ha! Svašta," izjavi Quigley. "Ali osjećam da tidugujem dodatnu zahvalnost, sinko. Ako ima išta štobih mogao..."

Počeo mi se približavati ispružene ruke. Gleep se utrenu našao izmedu nas, spuštene glave i sikčući.

Quigley se smrzne, a oći samo što mu nisu iskočileod iznenađenja.

"Prestani!" naredih, klopivši zmaja.

"Gleep!" reće zmaj, vraćajući se na svoje prijašnjemjesto iza mene.

"Vidiš na što sam mislio?" istakne Aahz.

"Hmm..." Quigley promrmlja zamišljeno. "Ovo ječudno. Mene nikad nije ovako branio."

"Pa, mislim da nam preostajejedino da ga otkupimood tebe," rekoh žurno.

"Otkupite?" Quigley se opet okrene meni.

Aahz mije pokušavao uhvatiti pogled, odrečno ma-šući glavom, ali nisam se obazirao na njega.

"Točno," nastavih. "Ovakav ti više nije od nikakvekoristi, a kad smo već mi na neki način krivi za to štomu se zbilo..."

"Ni pomisliti, sinko." Quigley se ponosno uspravi."Dajem ti ga na dar! Na koncu konca, da nije bilo tebeon bi ionako bio mrtav, a bogme i ja."

"Alija..."

"Ne! Neću čuti više nijednu riječ o tome." Lovac nademone podigne dlan u odlućnoj gesti. "Stvarje gotova.Budi dobar prema njemu, dečko. Dobraje to živina."

"Krasno," progunda Aahz.

"Gleep," reće zmaj.

Osjećao sam se bijedno. Sinulo mi je da je većinanaših planova ukljućivala besramno iskorištavanjeQuigleyeve lakovjernosti. Kako smo on i ja bilijediniMhulci u ovoj misiji, bio sam pokušao prisiliti Aahza

da mu da nešto novaca pod izlikom da otkupljujemonjegova "bojnogjednoroga". To bi mi malo olakšalo sa-vjest, ali Quigleyeva velikodušnost i poštenje upropasti-li su moje planove. Sad sam se osjećaojoš gore nego prije.

"Zapravo, Quigley," nasmiješi se Aahz, "ako ikome

trebaš zahvaliti, to je Tananda. Da nije bilo nje, bilibismo u gadnom škripcu."

"No, konačno," promrmlja Tanda, na koju Aahzovaretorika oćito nije ostavila prevelik dojam.

"Poćašćen sam, gospo," nasmiješi se Quigley, pri-noseći njenu ruku svojim usnama.

"Onaje coprnica," doda Aahz nehajno.

"Coprnica?" Quigley ispusti njenu ruku kao da gaje ugrizla.

"Točno, šečeru," Tanda se nasmiješi, trepćući okicama.

"Možda bih trebao objasniti," milostivo se umiješaAahz. "Tananda ima neke moc'i kojeje pristala upotrije-biti kako bi nam pomogla u našem ratu protiv demona.Vjerujem da si primijetio da sam povratio svoj vobi-Čajeni izgled?"

Još jedna bezobrazna laž. Aahz je trenutno bio ka-mufliran u Garkina.

"Da," prizna lovac na demone, oklijevajući.

"Tanandinih ruku djelo," reče Aahz povjerljivimtonom. "Baš kao i tvoje oživljavanje nakon što su teokamenili."

"Hmmm..." reče Quigley, opet pogledavši Tandu.

"Zbilja, moraš shvatiti, Quigley, kad se ćovjek boriprotiv demona ponekadje pametno uporabiti demonskooružje," naputi ga Aahz blago. "Tananda može bitimoćan saveznik... i, iskreno govoreći, mislim daje tvojeponašanje prema njoj nezahvalno i žaljenja vrijedno."

"Oprostite mi, gospo," uzdahne Quigley ponovnojojprišavši. "Nisam vas namjeravao uvrijediti. Samo što

sam.... pa.... imam loša iskustva s onima koji se družes demonima."

"Ne uzbuduj se oko toga, šečeru," reče Tanda-demo-nica, uzimajući njegovu ruku u svoju. "I, zovi me Tanda."

Dok su oni bili zaokupljeni jedno drugim, ja iskori-stih priliku i zgrabih Aahza za ruku.

"HaPŠtoje.mali?"

"Vrati mu njegov mač!" prosiktah.

"Što? Nema šanse, mali. Po mom proračunu onjošuvijek ima onih pet cekina. Prodat ću mu ga."

"Ali darovao namje svogjednoroga!"

"Darovao nam je zmaja... tvojega zmaja! Ja u tomene vidim ništa dobrodušno."

"Gledaj, Aahz. Ili ćeš mu dati taj mač ili možeš samizvoditi svoje magijske trikove! Kužiš?"

"Kakva nezahvalnost! Čuj, mali, ako ti..."

"Aahz!" Našu prepirku prekine Tandin glas. "Dođimi pomoći da uvjerim Quigleya da nam se pridruži upothvatu."

"Bih da mogu, gospo," uzdahne Quigley, "ali ne bihvam bio od bogznakakve pomoći. Ova zadnja nesrećaostavila me bez jednoroga, bez oružja i bez novaca."

"Zapravo," zacvrkuta Aahz, "još uvijek imaš onihpet..."

Prekinuh ga laktom pod rebra.

"Što kažeš, Aahz?" upita Quigley.

"Aah... moj... ovaj... štitonoša ija baš smo razgova-rali o tome i donijelijednu odluku. Tako... ovaj... dobraratnika ne bismo smjeli ostaviti ovako zdvojna, pabismo... ovaj... mi..."

"Odlučili smo ti vratiti tvoj mač," ponosno objavih.

"Ozbiljno?" Quigleyevo lice zasja.

"Nisam znala da ipak imaš srce, Aahz," nasmiješise Tanda slatko.

"Zbilja, ovoje pravo prijateljstvo." Quigleyje očitobio izvan sebe od sreće. "Kako da vam se ikada odužim?"

"Tako da to nikad nikome ne spomeneš," promumljaAahz sebi u bradu.

"Što kažeš?"

"Rekoh 'ni ne spominji to'," ispravi se Aahz. "To je

najmanje što smo mogli za te učiniti."

"Vjeruj mu," nasmiješih se.

"Sad ću vam rado pomoći u vašoj misiji," odgovoriQuigley. "Pa, uz oružje i dobre prijatelje, što još višeratnik može tražiti?"

"Novac," reče Aahz k'o iz puške.

"Oh, Aahz." Tanda ga bubne prejako da bi bilo iz

šale. "Pravi si šaljivdija."

"Zar ne želiš znati o kakvoj se misiji radi?" upitah

Quigleya.

"Oh, da, pretpostavljam da imaš pravo, sinko. Opro-

stite mi. Ponijela me moja gorljivost."

"Reci mu, Skeeve," požuri me Tanda.

"Zapravo," rekoh u iznenadnom bljesku diploma-tičnosti, "Aahz to objašnjava puno bolje od mene."

"To ti je zbilja jako jednostavno," mrmljao je Aahz,još uvijek se pomalo dureći. "Idemo na Ištvana."

"Ištvana?" Quigley je izgledao zbunjeno. "Bezopa-

snog starog gostioničara?"

"Bezopasnoga? Bezopasnoga, veliš?" Aahz zagri-ze mamac. "Quigley, ovako medu nama lovcima nademone, imaš ti još dosta toga za naučiti."

"Posve mi dobro ide, hvala lijepa."

"Je, sigurno. Zato te i jesu pretvorili u kamen, sje-

čaš se?"

"Okamenili su me samo zato što sam se bio previše

pouzdao u svoj magični mač koji si mi..."Stvari su se vratile na normalu.

"Gospodo, gospodo," prekinuh. "Razgovaramo o na-dolazečoj misiji."

"Toćno, mali. Kao što sam bio počeo, Quigley, tajbezopasni stari gostionićar tako blisko suraduje s

demonima da se ne bih iznenadio da ije i samjedanod njih."

"Nemoguče!"usprotivi se Quigley. "Pa on me poslaou lov na demone."

"Aah!" nasmiješi se Aahz. "U tom grmu leži zec."Uhvatih Tandin pogled i namignuh. Ona mi uzvrati

smješkom i kimne. Ovo bi moglo potrajati, ali Quigleyje sad več bio kuhan i pečen..

Poglavlje XXII :

"Ovo je još jedan krasan mit u koji si me vualio!"LOR L. i HAR D.

Tamo u sjenkama bilo je nešto. Više samosječao no vidio tu prisutnost. Biloje tamnoi vijugavo... i gledalo me.Bijah sam samcat. Nisam znao kamo su otišli ostali,

ali znao sam da računaju na mene."Tkoje tamo?" zazvah.

Glas koji je dopirao iz tmine šupljeje odzvanjao."Ja sam Ištvan, Skeeve. Čekao sam te.""Ti znaš tko sam?" upitah iznenaden."Znam sve o tebi i tvojim prijateljima. Sve ovo vri-

jeme znam što pokušavate učiniti."

Pokušao sam oko sebe postaviti zaštitne čini, ali

nisam mogao pronaći nijednu silnicu. Pokušah se dati

u bijeg, ali nisam se mogao ni pomaknuti.

"Vidiš koliko moje moči nadmašuju tvoje? A mislio

si me izazvati."

Borio sam se protiv nadolazećeg vala očaja.

"Vidjet ćeš ti kad stignu ostali!" povikah prkosno.

"Večjesu," zagrmi glas. "Pogledaj!"

Iz mraka se prema meni zakotrljaše dvije loptastestvari. S užasom shvatih da su to glave! Tandina iQuigleyeva!

Osjetih mučninu, ali uhvatih se za zadnju slamkunade. Još uvijek ni traga Aahzu. Akojejoš na slobodi,on bi mogao...

"Ne očekuj pomoč od svog Perverta," odgovori glasna moje misli. "I s njim sam se pozabavio."

Pojavi se Aahz obavijen plamenom. Zatetura i pad-ne, izvijajući se na tlu dok gaje plamen proždirao.

"Ostali smo samo ja i ti, Skeeve!" odjekne glas. "Tiija."

"Otiči ču!" povikah očajnički. "Pobijedio si. Pusti meda odem."

Tmina mi se približavala.

"Prekasnoje. Dolazim po tebe, Skeeve... Skeeve..."

"Skeeve!" netko mije drmao rame. Skočih, trepćućiočima dok se svijet nije izoštrio.

Svi su u logoru spavali. Aahzje klečao pored mene;

odsjaj umirućeg plamena naše logorske vatre otkrivaoje zabrinut izraz njegova lica.

"Probudi se, mali! Ako se nastaviš ovako bacakati,završit ćeš u vatri."

"Toje Ištvan!" objasnih očajnički. "Zna sve o nama.""Što?"

"Pričao sam s njim. Došao mi je u snove!""Hmmm... to mi više liči na standardnu noćnu mo-

ru," izjavi Aahz. "Upozorio sam te da ne dopustiš Tandi

da takojako začini hranu."

"Jesi li siguran?" upitah sumnjićavo."Sto posto," ustraje Aahz. "Da Ištvan zna da dolazimo,

udario bi na nas nečim mnogo močnijim od kreveljeiya

na tebe u snu."

Pretpostavljam da me to trebalo umiriti. Pa, nije.Samo me podsjetilo koliko su moje sposobnosti male uodnosu na one koje će on upotrijebiti u nadolazećojkampanji.

"Aahz, zar mi ne možeš reči baš ništa o Ištvanu?Naprimjer, kako izgleda?"

"Nema šanse, mali," Aahz mi se naceri.

"Zašto ne?"

"Zato što nam neće izgledati isto, ili ga barem nebismo opisali na isti način. Ako ti ga opišem, kad gavidiš dogodit će se jedna od ove dvije stvari: ako budeizgledao strašnije nego što sam ti ga opisao, smrznutćeš se; ako bude izgledao bezopasnije nego što sam tiga opisao, opustit ćeš se. Kako god bilo, usporit će tireakcije i omogućiti njemu da povuče prvi potez. Nemasmisla truditi se da ga iznenadimo ako to nećemoupotrijebiti!"

"Pa," bijah uporan. "Možeš li mi bar reći nešto onjegovim moćima? Što on može?"

"Prvo, to bi predugo trajalo. Dovoljnoje da znaš daon može izvesti sve što ti možeš zamisliti."

"A što je drugo?" upitah.

"Drugo što?"

"Rekao si 'prvo', To implicira da imaš barjošjedanrazlog."

"Hmm," zamisli se Aabz. "Pa, nisam siguran hočešli razumijeti, ali do odredenog stupnja sve što on možeučiniti, a pritom mislim na cijeli repertoar, vopće nijevažno."

"Zašto?"

"Zato što mi preuzimamo inicijativu. To mu dajereaktivnu, a ne aktivnu ulogu."

"Imaš pravo," rekoh zamišljeno. "Ne razumijem.""Gle, mali, kad bismo sjeli i čekali na njega, on biimao dovoljno vremena da odluči što će učiniti i kadto želi ućiniti. To bi bila aktivna uloga koja bi mudopuštala da iskoristi puni raspon svojih moći. Točno?""Valjda."

"Ali mi nečemo tako. Mi čemo napasti njega. To bitrebalo smanjiti raspon stvari kojima može uzvratiti.Postoji samo odredeni broj stvari kojima može odgo-voriti na bilo koji od naših napada, a morat če ih upo-trijebiti jer si ne može priuštiti da naš napad ignorira.Ali što je najvažnije, nećemo mu dati dovoljno vremena.Namjesto da ležerno odlućuje što bi mogao učinitislijedeće, bit če prisiljen da odluke donosi na brzinu.A to znaći da će se opredijeliti za opciju u kojoj se osječanajsigurnijim, tojest za ono u čemuje najbolji."

Nakratko razmislih o tome. Ima to smisla, na nekinačin.

"Samojedno pitanje, Aahz," upitah na kraju."Što. mali?"

"Što ako su tvoje pretpostavke krive?""Onda kidamo nalijevo," veselo če on."Štoje'ki—"

"Onda ćemo pokušati nešto drugo," brzo se ispravi."Kao što?"

"Ne mogu ti još reći," Aahz slegne ramenima. "Pre-više varijabli. Zasad se držimo moje najbolje pretpo-stavke. Za ostalo moramo pričekati pa vidjeti."

Par minuta smo tako sjedili zagledani u vatru,izgubljeni svak u svojim mislima."Reci, Aahz," rekoh napokon."Kaj, mali?"

"Misliš mi da ćemo do Ištvana stići prije Frumplea?"

"Opusti se, mali. Frumple sad već vjerojatno pijevino i štipa guze u nekoj drugoj dimenziji."

"Ali rekao si..."

"Otada sam imao vremenajoš malo razmisliti. Svešto bilo koji Frag radi, radi iz samo dva razloga: radiprofita ili iz straha. Što se tiće njegova guranja nosa oovu zbrku, vjerujem daje strahjaći od želje za profitom.Pokušati ludaku prodati informaciju je u najmanjuruku riskantno. Kladim se da se negdje pritajio dok seprašina ne slegne."

Ponovno se podsjetih na svoje povjerenje u Aahzovuspretnost u takvim stvarima. Svejedno, u našem jeplaniranju bilo vraški puno nagadanja.

"Ovaj, Aahz? Ne bi li bilo malo sigurnije da smoinvestirali lovu u neko od tih šminkerskih oružja naFragistanu?"

"Ne trebaju nam," odgovori odlučno. "Povrh toga, toje oružje podložno Gremlinima. Radije ću uci u boj ssirovim, ali pouzdanim oružjem, nego se uzdati u na-prave koje krepaju kad su ti najpotrebnije."

"Odakle su Gremlini?"

"Što?"

"Gremlini. Rekao si..."

"Oh, to. To ti je samo fraza. Gremlini ne postoje."

Slušao sam ga samo na pol uha. Iznenada sam shva-tio da vidim samo Quigleyevo uspavano tijelo, dokTande i Gleepa nije bilo na vidiku.

"Gdjeje... ovaj... gdjeje Gleep?" upitah iznebuha.

Aahz mi se naceri.

"Gleep stražari... a, ako te slučajno zanima, Tandaje s njim."

Malo me zasmetalo to što me je tako lako pročitao,ali odlučih to ne pokazati.

"Kad se... ovaj... kad se vračaju?"

191

"Opusti se, mali. Rekao sam Tandi da te noćas pustina miru. Trebaš se odmoriti za sutra."

On pokaže na asasinski plašt koji sam bio koristiokaojastuk. Ja se, gundajući, vratih u vodoravni položaj.

"Jesam li te probudio, Aahz?" upitah glasom punimisprike. "Mislim, s mojom noćnom morom."

"Ma kakvi. Još sam bio budan. Zadnje pripreme zasutra."

"Oh," rekoh pospano.

"Reci, ovaj, mali?"

"Da. Aahz?»

"Vjerojatno nećemo imati mnogo vremena za priča-nje sutra kad se Quigley probudi, pa hoću iskoristitiovih par trenutaka nasamo da ti velim... pa... kako godsutra ispalo, biloje lijepo raditi s tobom."

"Joj, Aahz..." rekoh, podižući se u sjedeći položaj.

Gruba me ruka prekine i gurne natrag.

"Spavaj!" naredi mi Aahz, ali u njegovu se mrgodnutonu osječala nota nježnosti.

Poglavlje XXIII

"Još od doba pračovjeka, nijedan bojnije išao po planu."

D. GRAEME

Cućali smo u malom gaju na humku iznadgostionice, proučavajuči naš cilj. Gostionicabijaše onakva kako ju je Quigley opisao,jednokatna zgrada na osami, s niskom štalom poredputa zaraslog u korov. Ako se Ištvan oslanjao na put-nike namjernike kao izvor prihoda, loše mu se piše —ali mi smo znali da nije tako. On je prikupljao snagukako bi zavladao svim dimenzijama, a osamljena gosti-onica bijaše savršena baza iz koje je mogao djelovati.

"Jesi li sigurna da nema nikakvih magićnih za-štita?" prošapće Aahz.

Pitanjeje uputio Tandi. Ona, na to, baci brz pogledprema meni. Gotovo neprimjetno kimnuh glavom."Sto posto," odvrati ona šapatom.Sveje to bilo dijelom našega plana. Quigleyje misliodaje Tandajedina od nas koja ima ikakve natprirodne moči.

"Dobro," reče lovac na demone. "Kraj tih demonskihmoći osjećam se nelagodno. Što manje posla imamo snjima, to bolje."

"Nemoj se previše veseliti," napomene Aahz, neskidajući pogled s gostionice. "Unutra su, bez brige. Štolakše udemo, to ćemo teže iziči... a ulazak su namučinili užasno lakim."

"Ne svida mi se to," odlučno reče Tanda.

"Ni meni," prizna Aahz. "Ali situacija se neče ništapoboljšati, pa hajde da krenemo. Mogla bi nabacitikamuflaž."

"Dobro, Aahz," reče ona.

Nijedno od njih me ni ne pogleda. Zapravo, Aahzjegledao ravno u Tandu, što je i Quigleyevu pažnju us-mjerilo u istom pravcu. Moram priznati da mije to štose počela ludački izvijati i vrtjeti oko sebe prilično po-moglo. NeprimiječenJa sklopih oči i bacih se na posao.

Več sam se prilično izvježbao u tom kamufliranju—srećomJer danas c'e se to moje znanje poprilično isku-šavati. S nekoliko majstorskih poteza ja pretvorihTandine zanosne crte lica u ne baš oku ugodnu facuKrampusa Higgensa... bolje rečeno, njegova Ijudskogkamuflaža. Završivši B tim, otvorih oći.

Tanda sejoš uvijek izvijala. Bioje to dovoljno lijepprizor da me baci u iskušenje daje pustim da nastavi,ali ćekao nas je posao. Pročistih grlo i Tanda se zau-stavi, pokazavši da je shvatila moj zvučni signal.

"Kako izgledam?" upita ponosno.

"Sjajno!" uskliknuh bez tračka skromnosti.

Aahz me ošine prljavim pogledom.

"Nevjerojatno!" čudio se Quigley. "Kako ti to uspijeva?"

"Profesionalna tajna." Tanda mu namigne.

'"Ajde, nestani!" naredi Aahz. "I ti, Skeeve."

"Ali Aahz, zar ne bih mogao..."

"Ne, ne bi. Već smo o tome raspravljali. Ovaje misijapreopasna za balavca s toliko neiskustva."

"Oh, Dobro, Aahz," rekoh pokunjeno.

"Razvedri se, sinko," reče mi Quigley. "Doći će i tvojdan. Ako mi ne uspijemo, misija pada na tvoja leda."

"Valjda. Pa, sretno..."

Okrenuh se Tandi, ali većje bila otišla, nestala kaoda ju je zemlja progutala.

"Svaka čast," usklikne Quigley. "Doista je nepri"mjetna, zar ne?"

"Rekao sam ti da se zna brinuti za sebe," ponosnoće Aahz. "Sad je red na tebe, Skeeve."

"Dobro, Aahz!"

Okrenuh se zmaju.

"Ostani tu, Gleep. Brzo ću se vratiti, a dotad radisve što ti Aahz bude rekao. Jasno?"

"Gleep?" reče zmaj naherivši glavu.

Na trenutak sam pomislio da će sve upropastiti, aonda se ipak okrene i odgega do Aahza, gledajući metužnim plavim oćima.

Sve bijaše spremno.

"Pa, zbogom. Sretno!" povikah i pokunjeno se odvu-koh preko humka, nadajući se da ostavljam dojamjadai bijede.

Svejedno, kad sam im izmakao iz vida, okrenuh sei počeh trčati, što sam brže mogao, u širokom krugu okogostionice.

Verzija našeg plana koju smo iznijeli Quigleju bilaje prilično jednostavna. Aahz i Quigley će, kao, Tandiostaviti dovoljno vremena da obide gostionicu s drugestrane i ude preko krova. Tada će oni hrabro uči naprednja vrata. To bi trebalo izazvati diverziju, omogu-ćavajući Tandi da magijom napadne Ištvana s leda. Jabih trebao čekati na sigurnom dok se stvari ne smire.

U zbilji, naš plan bijaše malo složeniji. NeznanoQuigleyu, i ja bih trebao pronaći skrovit ulaz u gosti-onicu i tada bi, u pravom trenutku, Tanda i ja izazvalimagičnu diverziju, omogućujuc'i Aahzu da upotrijebitajno oružje koje je nabavio na Fragistanu.

Put mi preprijeći mali klanac. Bez oklijevanja sevinuh u zrak i preletjeh preko njega. Morao sam nasvom položaju biti na vrijeme, ili Aahz neće imatinikakvu magićnu pomoć.

Zapravo, magijaje ovdje išlajako lako. Gostionicaje ležala na križanju dvije podzemne silnice, dok jesilnica u zraku prolazila ravno iznad nje. Što god sedogodilo u nadolozec'em magisjkom boju, nećemo patitiod manjka energije.

Šteta što nisam znao nešto više o Aahzovom tajnomoružju. Bio je jako tajnovit u svezi s tim, pa ni ja niTanda nismo iz njega mogli izvući ama baš ništa. Bioje rekao da se to oružje mora upotrijebiti iz priličneblizine; da ga ne može upotrijebiti dok ga Ištvan gleda;

da namje tojedina šansa da pobijedimo Ištvana; dajeto iznenađenje.

Krasno!

Možda c'u kad sve ovo završi nači mentora bez smi-sla za humor.

Usporih. Približavao sam se stražnjoj strani go-stionice. Korov je narastao do samog zida, što mi jeolakšalo pristup.

Zastadoh i ponovno provjerih ima li magičnih zaštita.

Ništa.

Pokušavajući izbaciti iz uma Aahzovo proročanstvo"lako unutra, teško van", pregledah prozore na katu.Nijedan od njih nije bio otvoren, pa odabrah najbližegai odlebdjeh do njega. Viseči u zraku, oprezno prvogurnuh, pa povukoh okvir.

Zaključan!

Žurno se privukoh slijedećem prozoru.

Opet zaključan.

Sine mi da bi bilo ironićno da nas, nakon svih našihmagićnih priprema, zaustavi nešto tako primitivno kaoštoje zakljućan prozor.

Na moje veliko olakšanje, slijedeči okvir popusti podmojim pritiskom i začas sam stajao unutar gostionice,pokušavajući obuzdati lupanje svog srca.

Soba u kojoj sam se našao bijaše namještena, aliprazna. Već duže vrijeme, ako je suditi po prašini nakrevetu.

Na trenutak sam BC pitao gdje demoni spavaju, akovopće i spavaju, pa istjerao tu misao iz uma. Vrijemeje istjecalo, ajajoš nisam bio na svojoj poziciji.

Stiha pretrčah sobu i primih kvaku na vratima.Nezaključana!

Spustivši se na ruke i koljena, polako otvorih vratai ispuzah van, zatvorivši ih za sobom.

Biloje čudno napokon biti ovdje, nakon dugotrajnogproučavanja unutrašnjosti gostionice na Quigleyevimcrtežima u prašini. Bio sam na duljem kraju polukatau obliku slova L, kojim se dolazilo do soba na gornjemkatu. Vireći kroz rešetku na prirućju kojeje omeđivalopolukat, mogao sam lijepo vidjeti gostionicu.

Dolje oko stola trenutno su sjedila trojica Ijudi. Udvojici sam prepoznao kamuflirana lica Higgensa iBrockhursta. Trećije sjedio leđima prema meni, pa munisam mogao vidjeti lice.

Razmišljao sam o tome da se premjestim na nekodrugo mjesto s kojeg bih imao bolji pogled kadje ušlačetvrta osoba, noseći divovski pladanj s ogromnimvrčem vina i nekoliko prljavih pehara.

"Ova runda je na račun kuče, dečki!" veselo je cvr-kutala osoba za pladnjem. "Popijte jednu na računBtaroga Ištvana."

Ištvan! Tojelštvan?

Činilo se da na toj gegavoj osobi nema ni traga

opakosti koje sam bio očekivao od budućeg vladara naddimenzijama.

Brzo provjerih ima li magičnu auru. Ništa. Ovo munije bio kamuflaž. On doista tako i izgleda. Pažljivosam ga proučavao.

Bioje visok, ali zbog gojaznosti nije se doimao pre-visokim. Kosa mu bijaše duga i bijela, ajoš duža bijelabrada gotovo muje prekrivala prsa. Njegove su vese-le oči sjale na licu koje je izgledalo kao da se stalnosmiješi, a nos i obrazi mu bijahu rumeni, premda nebih mogao reći je li to bilo od vina ili od smijeha.

OL'OJC to mračno oličenje zla pred kojim sam sve ovovrijeme strepio? Izgledao je baš kao što je Quigleyrekao... bezopasni stari gostioničar.

Kretanje na udaljenom kraju polukata privuče mipogled. Tanda! Čućalaje pored ograde na drugom krajustepenica i isprva sam mislio da samje upravo bio vidiokako se namješta na položaj, ali ona pogleda premameni i oprezno opet mahne rukom. Shvatih da mipokušava privuči pažnju.

Mahnuhjoj kako bihjoj pokazao da sam primijetio,što je ona očito vidjela jer je prestala signalizirati ipočela izvoditi čudnu pantomimu, povremeno pogle-davajuci četvoricu ispod nas kako bi bila sigurna dajeneprimijećena.

Prvo je nekoliko puta ponovila pokret rukom okočela, pa pokazala iza sebe, pokretom kojije odražavaohitnost.

Nisam je razumijevao, pa odmahnuh glavom kakobih joj to dao do znanja.

Ona sve to ponovi, ovaj put naglašavajuči svakipokret, i ja shvatih da ona zapravo pokazuje premadolje i iza sebe. Konjušnica! Nešto u svezi s konju-šnicom. Ali što?

Opet razmotrih njenu prvu gestu. Činilo se kao dase bola prstom u čelo. Neštojuje udarilo u konjušnici?Ubilaje nešto u konjušnici?

Ponovo odmahnuh glavom. Ona mi frustrirano iske-zi zube.

"Gostioničaru!"

Poskočih pola metra u zrak na taj povik.

Aahz i Quigley su upravo ušli kroz vrata. Štogod dami je Tanda pokušavala reći, morat će prićekati. Našnapadje počeo.

"Dva pehara tvoga najboljeg vina... i pošalji nekogada se pobrine za mogjednoroga."

Naravno, toje rekao Aahz. Bili smo se suglasili daće on voditi razgovor. Quigleya to nije baš previšeusrečilo, ali na koncuje pristao da će govoriti samo kadje to apsolutno neophodno.

Njihovje ulazak imao iznenađujuće malo učinka nadruštvo za stolom ispod mene. ZapravoJedinije Ištvanpogledao prema njima.

"Udite. Udite, gospodo," nasmiješi se on, šireći rukeu gesti dobrodošlice. "Očekivali smo vas!"

"Jeste?" bubne Quigley, kaojeka mojih misli.

"Naravno, naravno. Ne biste trebali pokušavati sta-rog Ištvana napraviti budalom." Šaljivo im priprijeti pr-stom. "Baš smo dobili poruku od... oh, ispričavam se. Ni-sam vasjoš upoznao s mojim agentom za kupoprodaju."

"Već smo se upoznali," dopre glas od pogrbljena likaza stolom dok se okretao prema njima.

Frumple!

To je bilo ono što mi je Tanda pokušavala reći! Ukonjušnici je bio bojni jednorog, Quigleyev bojni jed-norog. Uz svu našu brzinu, Frumpleje stigao prije nas.

"Tko si ti?" upita Quigley, sumnjićavo gledajućiFraga.

Toje, iz nekog razloga, kod Ištvana izazvalo provalusmijeha od kojeg su mu iz očiju frcale suze. "Joj, kakoćemo se krasno zabaviti ovo poslijepodne!"

Nehajno mahne rukom i vrata gostionice se uz tre-sak zatvore. Začuh niz tupih zvukova iza sebe i shvatihda se vrata svih soba sama zakljućavaju. Bili smo kaozapečačeni! Svi mi.

"Ne vjerujem da sam se ovako dobro zabavljao sveotkad sam vodio Ijubav s tjedan dana starim lešomsvoje sestre."

Ištvanov je glas još uvijek bio veseo, ali osjetihledenu notu straha duboko u sebi. Shvatih da on nesamo daje moćan čarobnjak, negoje i kompletno lud.

Poglavlje XXIV

"Ćoujek mora biti suptilan1/MIKEHAMMER

Nastane napeta tišina puna iščekivanja doksu se četvorica nagnula naprijed kako biproučili svoje zarobljenike. Kao da su se dva

kanarinca pokušala prošvercati ujato lešinara kako

bi ukrali zalogaj ili dva, a onda otkrili da su oni sami

taj zalogaj.

Klečao sam, promatrajući ih ukočen od užasa, oče-

kujući da ću biti svjedokom trenutnog uklanjanja moja

dva saveznika.

"Kad nas je Frumple več najavio,** reče Aahz glatko,

"pretpostavljam da više nema potrebe održavati ovaj

kamuflaž."

Samouvjeren ton njegova glasa umiri moje ma-

laksale živce. Sad smo unutra i moramo nastaviti,

pobijedili ili izgubili.

Brzo zarvorih oči i skinuh Aahzov kamuflaž Garkina."Aahz!" veselo poviće Ištvan. "Trebao sam znati

da si to ti."

"Onje taj kojije..." počne Brockhurst."Vas dvojica se poznajete?" upita Frumple potpunoignorirajući Krampusa.

"Da poznajemo!" smijuljio se Ištvan. "Mi smo starineprijatelji. Zadnji put kad smo se sreli, on i još parbitangi skoro su me uništili."

"Pa sad je red na nas, zar ne, Ištvane?" nasmiješise Higgens, lijeno posižuči za svojim samostrelom.

"No, no!" reče Ištvan, primivši Krampusa za glavu,odignuvši ga od poda i nježno drmajući. "Ne smijemose žuriti."

"Meni se čini," iskezi se Aahz, "da imaš problema spronalaženjem pravih saveznika, Ištvane."

"Oh, Aahz," nasmije se Ištvan. "Još uvijek imašoštarjezik, ha?"

"Krampusi?" U Aahzovuje glasu bilo prijekora. "Madaj, Ištvane, čak i ti možeš nešto bolje od toga."

Ištvan uzdahne i spusti Higgensa natrag na stolac."Pa, snalazim se s onim što mi je dostupno. Ma,znaš, inflacija i tako to."

Tužno odmahne glavom, a zatim se opet razvedri."Oh, nemaš pojma kako mi je drago što te vidim,Aahz. Mislio sam da ću na osvetu morati pričekati dokne osvojimo Perv, kad evo tebe na mojim vratima. Dase nisi usudio zbrisati prije nego sredimo raćune."

"Već sam ti rekao," prekine ga Frumple, "daje izgu-bio moći."

"Moći. Pih! Nije ih nikada ni imao," uleti Quigley,prekinuvši šutnju izazvanu strahom, uvrijeden što gase ignorira.

"Gle, koga to imamo tu?" nasmiješi se Ištvan i poprvi put pogleda Quigleya. "Jesmo li se upoznali?""Ćuj Ištvane," prekine ga Aahz. "hoče li te smetati

ako se ponudim s malo tog vina? Nema razloga da seponašamo barbarski."

"Pa, naravno, Aahz," Ištvan mahne rukom premavinu. "Ponudi se."

Ježio sam se od njihova razgovora: naoko civilizirani prijateljski, imaoje prizvuk igre mačke i miša kojijeizbijao ispod nehajna tona.

"Pazi na njega!" sikne Frumple, sijevajući pogledomprema Aahzu.

"Oh, Frumple! Dosadan si k'o prišt," prekori gaIštvan. "Pa zar nisi ti taj koji me uvjeravao daje Aahzizgubio sve svoje moći?"

"Pa, mislim da ima pravo," progunda Brockhurst,ustajuči i odmičući se od stola kako se Aahz približavao."Ako nemaš ništa protiv, Ištvane, pazit ću na njega

odavde."

Sjedne u podnožje stepenica koje su vodile na po-lukat gdje smo se Tanda ija skrivali. Ton njegova gla-sa bio je konverzacijski, ali vidjelo se da samo čekaIštvanov znak pa da navali na bespomoćni par."

"Joj, vi Krampusi ste gori od Fragova!" namršti seIštvan.

"Toje aksiom," suho će Frumple."Čuj ti, Frumple..." počne Higgins Ijutito."A što se tiće toga tkoje ovaj tu," Frumple poka-že na Quigleya, potpuno ignorirajući Krampuse. "Toje Garkinov šegrt. Onje taj koji izvodi magične triko-ve za našega Perverta, sve otkadje ovaj izgubio svo-

je moći."

"Ozbiljno?" upita Ištvan žustro. "Možeš li izvesta triks vrčevima i lopticama? Obožavam taj trik."

"Ne razumijem," mumljaoje Quigley tupim glasom,odmičući se od grupice.

Pa, ako ćemo ikad imati priliku za diverziju, onda

je to sad. Zatvorivši oči, promijenih Quigleyev izgled.Logičan izbor za njegov kamuflaž bijah... ja!

"Vidiš," reče Frumple ponosno. "Rekao sam ti."

"Throckwoddle!" uzviknu oba Krampusa istovremeno.

"Što?" reče Frumple, sumnjičavo suzivši oči.

Bio sam spreman za njih. Dok su oni uzvikivali, jasam opet bio promijenio Quigleyev izgled. Ovaj put daosam mu Throckwoddleov izgled.

"Vidi, pa to zbi\]ajest Throckvvoddle," vikne Ištvan."Joj, kakoje to smiješno."

"Čekaj malo!" sikne Brockhurst. "Kako ti možeš bitiThrockwoddle kad smo te pretvorili u kip prije no štosmo sustigli Throckwoddlea?"

To kod Ištvana izazove još jednu salvu smijeha.

"Daj prestani," propišti on. "Joj, prestani. Joj! Rebrame bole. Aahz, ovaj put si nadmašio sama sebe."

"Nije to ništa, zbilja," skromno će Aahz.

"Tu nešto smrdi!" izjavi Frumple.

Zabije ruku duboko u džep, ne skidajući pogled sQuigleya. Gotovo prekasno shvatih što radi. Posizaojeza svojim kristalom, za onim koji otkriva kamuflaž.Ćim je izvadio svjetlucavi kamen ja krenuh u napad.

Jednostavna levitacija, mali trzaj umom, i kristaliskoči iz Frumpleove šake i pljusne u vrč s vinom.

"Ti pasa jarca!" Opsuje Frumple krenuvši upecatisvoj kamenčić.

"Miči te ruke iz vina, Frumple!" prekori ga Aahz,pljesnuvši ga po ruci. "Dobit c'eš svoju igračkicu kadispraznimo vrć!"

Da bi pokazao što misli on nagne vrč i počne doli-jevati vino u pehare na stolu.

"Dosta tog ludila!" prasne Quigley.

Trznuh se na riječ "ludila", ali ćinilo se da Ištvanu nesmeta. Samo se nagnvo naprijed kako bi vidio Quigleya.

•'Nisam ni Skeeve ni Throckwoddle," nastavi Quig-ley. "Ja sam Quigley, superlovac na demone! Tko seusudi usprotiviti, pa bio čovjek ili demon, pokazat ćumu tko sam!"

To je izgleda bilo previše za Ištvana, jer je jedno-stavno kolabirao od smijeha.

"Oh, ovaj je zbilja smiješan, Aahz," prodahće. "Gdjesi pronašao toga komedijaša?"

"Ti si mi ga poslao, sjećaš se?" odvrati Aahz."Jesam, jesam, zar ne?" promrmlja Ištvan. Čak muje i to bilo urnebesno smiješno.Ostalima nije.

"Znači ti si lovac na demone, ha?" zareži Frumple."Što ti imaš protiv demona?"

"Njihovih zločina ima previše da bih ih mogao na-brojiti," odbrusi Quigley bahato.

"Ne idemo mi nikud, barjoš neko vrijeme," ubaci seBrockhurst sa stepenica, "a ne ideš ni ti. Nabroji nampar tih zločina."

"Pa..." počne Quigley, "ukrali ste moj čarobni pri-vjesak i čarobni mać..."

"Ne znamo mi ništa o čarobnom privjesku," britkoće Higgens. "A tvoj smo čarobni mač dali..."

"Štojoš rade demoni?" Prekine ga Frumple, očito neželeći da razgovor skrene na temu mačeva.

"Pa... zacoprali ste mogjednoroga tako da misli daje zmaj!" izazovno reče Quigley.

"Tvoj je jednorog trenutno vezan u štali," reče Hig-gens ravnodušnim glasom. "Frumple gaje doveo."

"Moj jednorogje vezan ispred ulaza!" Quigley bijašeuporan. "I misli daje zmaj!"

"Tvoj jednorogje vezan u štali," zalaje Higgens. "Ami mislimo da si ti lud k'o pas!"

"Gospodo, gospodo," Ištvan je unatoć napadimasmijeha uspio podići ruke. "Sve ovoje prilično smiješno,ali... vidi ti ovo!"

Ovo zadnje biloje rečeno tako začudenim tonom dasu se oći svih prisutnih odmah okrenule prema mjestukamoje Ištvan gledao.

Zaustavljena u zraku, ni dva pedlja od Ištvanoveglave, bila je mala crvena strelica sa zlatno-crnimoznakama.

"Asasinska strelica!" čudio se Ištvan, pažljivo uzima-jući projektil s mjesta na kojemje lebdio. "Tko bi to mo-gao brti dovoljno zloćest da me pokuša otrovati s leda?"

Njegov se pogled nehajno premjesti na Brockhurstakoji je opušteno sjedio na stepenicama.

Brockhurst iznenada shvati da je pažnja sviju us-mjerena na njega. Oči mu se rašire u strahu.

"Ne! Ja... Čekaj! Ištvane!" Napola ustane, podigavširuke kao da se želi obraniti od udarca. "Nisam... Ne!Nemoj! Glaargh!"

Ovo zadnje bijaše rečeno u isto vrijeme kad su muruke poletjele prema vratu i počele ga žestoko daviti.

"Glaak...eak... urk..."

Pao je natraške na stepenice i poćeo se ludačkibacakati amo tamo.

"Ištvane," počne Higgens oklijevajučim glasom."Inaće se ne bih miješao, ali ne misliš li da bi prvotrebao čuti što ima za reći?"

"Ali ja ne radim ništa," trepne Ištvan s izrazompovrijedene nevinosti.

Pogled mi sune prema drugom kraju polukata. Ta-moje čučala Tanda, sklopljenih očiju. Izgledaloje kaoda davi nevidljivu osobu na podu pred sobom. Dok mise shvaćanje razlijevalo umomJa počeh sve više i višecijeniti suptilnosti obučenih asasina.

"Ti ne radiš ništa?" gotovo zakriči Higgens. "Pa onda

učini nešto! On umire!"

Za trenutak pomislih da će ova apsurdna izjava opetnasmijati Ištvana, ali ovaj put nije.

"Oh," uzdahne. "Sve je ovo tako zbunjujuće. Da,

mislim da si u pravu."

On pucne prstima i Brockhurst se prestane bacakati

te opet počne disati, škripavo i isprekidano."Evo, stari," reče Aahz. "Gucni malo vina."Pruži Brockhurstu pehar pjenušava vina, koji Kram-

pus zahvalno iskapi.

"Aahz," reče Ištvan ozbiljno. "Mislim da nisi bio

potpuno iskren prema nama.""Ja?!" nevino upita Aahz."Čak ni ti ne bi mogao izazvati toliko frke bez pomo-

či. Otkud to dolazi?"

On sklopi oči i nakratko okrene lice prema svodu.

"Aah!" iznenada objavi. "Tu je."

S drugog kraja polukata začuje se cijuk i Tanduodjednom podignu nevidljive ruke.

"Higgens!" usklikne Ištvan. "Još jedan Higgens!Vidi, vidi, današnji je dan pun iznenadenja.

Tanda je šutjela dok ju je Ištvan spuštao prema

stolici, na istu razinu s ostalima.

"Da vidimo sad," promrmlja Ištvan sebi u bradu."Jesmo li koga izostavili?"

Osjetih iznenadni dodir nevidljivih sila i shvatih dasam ja slijedeći na redu. Očajnički pokušah smislitikamuflaž, ali jedino što mi je padalo na pamet bijaše

Gleep... pa pokušah to.

"Zmaj!" vikne Brockhurst kad mu uđoh u vidokrug."Gleep!" rekohja, očajnički kolutajući očima."Oh, to je već previše," Ištvan napući usne. "Zelim

vidjeti s kim imam posla."

Odsutno mahne rukom i kamuflaži nestanu... svi dojednoga. Ja postadohja, Quigley postane Quigley, Tan-da je ostala Tanda, Krampusi postanu Krampusima,a Frag Fragom. Aahz, naravno, ostane Aahz. Oćitojedonesen moratorij na kamuflaž...jednoglasnom odlu-kom... Ištvanovom.

Ja dolebdjeh do ostalih, ali moj ulazak bijaše za-nemaren pred ostalim stvarima.

"Tanda!" usklikne Ištvan ushićeno. "Vidi, vidi. Ovodoistajest okupljanje starih prijatelja, zar ne?"

"Laj na mjesec, Ištvane, prkosno odbrusi Tanda.

Quigleyev pogled je takvom brzinom skakao s jed-nog od nas na drugoga da sam mislio da če mu otpastiglava.

"Ne razumijem!" cendraoje tugaljivo.

"Zaćepi, Quigley," zareži Aahz. "Objasnit ćemo tiposlije."

"Uz pretpostavku da postoji poslije," isceri se Frumple.

Složio bih se s Frumpleom. Atmosfera u sobi višenije odisala ni trunkom dobrodušnosti. Biloje gotovo.Izgubili smo. Sve su nas otkrili i zarobili, a Ištvan jeostao jak kao i prije. Kakvo god bilo to Aahzovo tajnooružje, oćito nije funkcioniralo.

"Pa, bojim se da sve dobre stvari kad tad morajuzavršiti," uzdahne Ištvan, iskapivši svoj pehar. "Bojimse da c'u vas se sad morati riješiti."

Zvućaoje iskreno žalosno, ali nekako nisam mogaou sebi pronači ni mrvicu simpatije za njegovu tugu,

"Samo jedno pitanje prije no što poćnemo, Aahz,"upita iznenadujuće prisebnim glasom.

"Što to?"

"Zašto si to ućinio? Hoču reči, kako si se mogaonadati da ćeš me pobijediti s tako jadnom ekipom?"

Ištvan je zvućao jako iskreno.

"Pa, Ištvane," otegne Aahz, "ovisi s koje strane

gledaš."

"Što bi to trebalo značiti?" upita Ištvan sumnjičavo.

"Ja se ne nadam da čemo te pobijediti," nasmiješise Aahz. "Ja znam da možemo."

"Zbilja?" zahihota se Ištvan. "A na čemu temeljiš tosvoje uvjerenje?"

"Pa, na činjenici da smo več pobijedili," Aahz nevinotrepne. "Gotovoje, Ištvane, shvaćao ti to ili ne."

Poglavlje XXV:

"To što ste pobijedili čarobnjaka ne značida ste uništili čarobnjaka."

TOTH-AAMON

Aahz," reče Ištvan strogo, "tvoj je smisao za

humor ponekad pomalo naporan."

"Ja se ne šalim, Ištvane," uvjeravao ga je

Aahz. "Izgubio si sve svoje moči. Hajde, probaj nešto.

Bilo što!"

Ištvan je oklijevao. Zatvori oći.

Ništa se ne dogodi.

"Vidiš?" Aahz slegne ramenima. "Izgubio si moći.

Sve. Nemoj se nadati da će ti tvoji saveznici pomoći. 1

oni su u istom položaju."

"Hoćeš reći da smo zaista pobijedili?" bubnuh kad

mi je konačno počelo bivati jasno što se zbiva."Točno, mali."Aahz se iznanada nagne naprijed i lupi Frumplea

po ramenu.

"Čestitam, Frumple," uzvikne. "Moram priznati da

nisam mislio da ćeš uspjeti."

"Što?" trepne Frag.

"Sretan sam što smo time izravnali račune," nastaviAahz bez stanke. "Nećeš se sad pokušati izvući, zar ne?"

"Frumple!" Ištvanov glas bijaše prijeteći mraćan. "Tisi nam ovo učinio?"

"Ja... ja..." zamuca Frumple.

"Hajde, Frumple! Likuj!" ohrabri ga Aahz. "Sad tiviše ne može ništa. Povrh toga, možeš se teleportiratiodavde kad god zaželiš."

"Ne, ne može!" zareži Higgens, a ruka mu sunenaprijed.

Na trenutak sam ugledao malu kuglu u letu krozzrak prije no što je eksplodirala u oblaku purpurneprašine na Frumpleovu čelu.

"Ali..." počne Frumple, ali bijaše prekasno.

Njegovi se udovi ukoče u pol pokreta, a lice mu sesmrzne. Eto nam novoga kipa.

"Dobar potez, Higgens," zaplješće Aahz.

"Ako ti ne bi bilo previše naporno, Aahz," prekinega Ištvan, "bi li nam mogao objasniti što se ovdje dogada?"

"Aah!" reče Aahz. "U tom grmu leži zec."

"Ovo mi zvuči poznato," promrmlja Quigley.

Munuh ga laktom pod rebra. Još se nismo izvukliiz gužve.

"Ćini se da je Frumple saznao tvoje planove odThrockwoddlea. Izgleda da se bojao da ćeš ti, ako us-piješ preuzeti vlast nad svim dimenzijama, uvestitržišnu kontrolu cijena i time ga izbaciti iz posla. Znaškakvi su ti Fragovi."

Krampusi frknu nosevima. Ištvan zamišljeno kimne.

"Svejedno, odlučioje pokušati da te zaustavi. Da bito postigao ucjenom je prisilio nas četvero da mu po-mognemo. Mi smo trebali zaokupiti tvoju pažnju dokon izvodi stvarni napad."

Ta, što je učinio?" upita Higgens.

"Drogirao vino!" objasni Aahz. "Zar se ne sječaš?"

"Kad?" upita Brochurst.

*Kad je bacio onaj lažani kristal u vrč, sjećate se?"

"Ali i on je pio iz tog vrča!" usklikne Higgens.

"Toćno, ali je već prije uzeo protvotrov," slavodo-bitno završi Aahz.

"Znači sad smo zaglavili u ovoj rupi!" ispljune Brock-hurst gadljivo.

"Znaš, Aahz," reče Ištvan polako. "Čak i ako sedoista sve odvijalo toćno onako kako si ti opisao, opetmi se čini da ste ti i tvoji prijatelji odigrali prilićnuulogu u cijeloj toj zavjeri."

"Imaš pravo, Ištvane," prizna Aahz, "ali ja samvoljan ponuditi ti nagodbu."

"Kakvu nagodbu?" upita Ištvan sumnjičavo.

"U dva dijelaje. Prvo, kao ispriku u Tandino i svojeime za sudjelovanje u pokušaju da te se onemogućiu zadnjoj prilici da se dokopaš vlasti, mogu ti ponudi-ti da tebe i tvoje saveznike transportiram iz ove di-menzije."

"Hmmm..." reće Ištvan. "A drugi dio?"

"Kao drugo nudim ti konačnu osvetu nad Frum-pleom. U zamjenu tražim da mi obećaš da nikome odnas ćetvero nećeš zamjeriti što smo sudjelovali u dana-šnjoj nesretnoj zavjeri."

"Oprost za ćetvero u zamjenu za osvetu nad jed-nim?" gundaoje Ištvan. "To mi baš i ne zvuči kao dobranagodba."

"Mislim da si nešto previdio, Ištvane," upozori gaAahz.

"A što to?"

"Izgubio si moči. To ostavlja četvero nas protivtrojice vas."

"Ma, pogledaj vas četvero," isceri se Brockhurst."Jedna žena, jedan napol izučeni šegrt, jedan oronulilovac na demone i jedan Pervert."

"Oronuli?" namršti se Quigley.

"Mir, Quigley... i ti, Tanda," naredi Aahz. "Ni vas tro-jica niste nešto s čime bi se čovjek hvalio, Brochurst.Dva Krampusa koja su izgubila svoje moći i debeli

ludak."

Na moje iznenađenje ovoje opet probudilo Ištvanov

smisao za šalu. Krampusima to nije bilo smiješno."Ćuj ti, Aahz," počne Higgens, "ako tražiš sukob...""Posve ste me krivo shvatili, gospodo," reče Aahz

umirujućim glasom. "Ja pokušavam izbjeći sukob.Samo vam pokušavam objasniti da ćete, ako do sukobaipak dode, vi izgubiti."

"Ne mora biti," jetko če Brockhurst.

"Neizbježno je," Aahz ostane uporan. "Vidi, ako sesukobimo i mi pobijedimo, vi gubite. S druge strane,ako se sukobimo i mi izgubimo, opet vi gubite."

"Kako si došao do toga zaključka?"

"Jednostavno," reće Aahz samozadovoljno. "Ako naspoubijate izgubit ćete svoj jedini način da se makneteiz ove dimenzije. Morat cete zauvijek ostati na Mhulu.Po mojoj procjeni to vam je isto kao da izgubite."

"Tu se slažem s tobom," promumlja Brockhurst.

"Oh, prestanite s tim prepucavanjima!" prekine ihIštvanov hihot. "Aahz, kao i obično, ima pravo. Moždai jest izgubio poneki boj, bilo magijski bilo fizički, alijoš nisam čvo da ga je itko uspio pobijediti u nad-mudrivanju."

"Znači da smo se nagodili?" upita Aahz.

"Jesmo," reče Ištvan odlučno. "Kao da smo imali

ikakva izbora."

Njih se dvojica ceremonijalno rukovaše.

Primijetih da se Krampusi nešto došaptavaju imrko nas pogledavaju. Pitao sam se da li nagodba sIštvanom obuhvaća i Krampuse. Pitao sam se je li uovakvim situacijama rukovanje pravno priznato. Alinajviše od svega pitao sam se što to Aahz ovaj put imau rukavu.

"Pa, Aahz?" upita Ištvan. "Gdje je ta klauzula obijegu koju si spominjao?"

"Evo je!" reče Aahz, vadeći iz košulje predmet po-znata izgleda i dobacivši ga Ištvanu.

"D-Hopsalo!" oduševljeno usklikne Ištvan. "Nisamvidio jedno od ovih još od..."

"Štoje to?" prekine ga Higgens.

Ištvan ga namršteno pogleda..

"Toje naša karta za vlak koji vozi iz ove dimenzije,"uzvikne mrgodno.

"Kako to funkcionira?" upita Brockhurst sumnjičavo.

"Vjerujte mi, gospodo." Ištvanov gadljiv izraz lica

bijaše u suprotnosti s veselošcu njegovih riječi. "Fun-kcionira."

Opet se okrene Aahzu.

"Krampusi!" promumlja sebi u bradu.

"Ti si ih unajmio," prokomentira Aahz, ne svosje-ćajući s njim.

"Bomejesam. Pa, kakvu si to davolsku osvetu imaona umu za Frumplea?"

"Tojejakojednostavno," nasmiješi se Aahz. "Upotri-jebi D-Hopsalo i transportiraj ga natrag na Fragistan."

"Zašto na Fragistan?" upita Ištvan.

"Zato što su mu zabranili povratak tamo," odgovoriHiggens, shvaćajući.

"... a Fragovi su nenadmašivi u odmjerivanju kazneza one kojr prekrše njihove zakone," dovrši Brockhurstsa zlobnim osmjehom.

214

"Zašto je Frumpleu zabranjen povratak na Fra-gistan?" šapne mi Tanda.

"Nemam pojma," odgovorih iskreno. "Moždaje pri-znao reklamaciju nečega štoje prodao."

"Ne vjerujem," frkne ona nosom, "pa radi se o jed-nom Fragu."

"Aahz," nasmiješi se Ištvan, gledajući D-Hopsalo."Uvijek sam se divio tvom smislu za humor. Opakijiječak i od mojega."

"A što drugo očekuješ odjednog Perverta?" šmrkneBrockhurst

"Pazi najezik, Krampus," zarežah.

Poćeo mi je lagano ići na živce.

"Znači, dogovoreno!" cerekao se Ištvan, veselo plješ-ćući rukama. "Brockhurst! Higgens! Stanite oko Frum-plea. Idemo na Fragistan."

"Odmah?" upita Brockhurst.

"Dok su... stvari... ovdje tako nesređene?" dodaHiggens, pogledavajući nas krajičkom oka.

"Oh, nećemo ostati dugo," uvjeri ih Ištvan. "Ovdjenema ništa što ne bismo mogli pokupiti kasnije."

"Istina," prizna Brockhurst, zamišljeno pilječi umene.

"Ovaj... Ištvane?"

Bio je to Quigley.

"Obracaš se meni?" upita Ištvan hinjenom ceremo-nijalnošču.

"Da." Quigley je izgledao kao da mu je neugodno."Jesam li dobro razumio da se svi vi spremate na nekomjesto u potpunosti naseljeno demonima?"

"Točno," kimne Ištvan.

"Mogu li... tojest... bi li te smetalo da podem s vama?"

"Što?!" uskliknuh, iskreno iznenaden. "Zašto?"

215

"Pa..." počne Quigley oklijevajuči, "ako sam danasišta naučio, ondaje to činjenica daja doista znamjakomalo o demonima."

"Čujmo i poćujmo!" promrmlja Aahz.

"Neodlučan sam bih li se ili ne bih nastavio bavitiovim poslom," nastavi Quigley, "ali u svakom slučajupriličilo bi se da naućim nešto više o demonima. Kojebi mjesto moglo biti bolje za naukovanje od zemlje upotpunosti naseljene demonima?"

"Zašto bi si mi, od svih mogučih stvari, na vratnatovarili baš lovca na demone?" Higgens se molećivookrene Ištvanu.

"Možda bismo ga mogli naučiti stvar-dvije o de-monima," ponudi Higgens pretjerano nevinim tonomglasa, kradomice munuvši svog partnera u bubreg.

"Što? Hmm... Da znaš da imaš pravo, Higgens."Brockhurst se iznenada opet smiješio.

"Fino!" usklikne Ištvan. "Napravit ćemo tulum!"

"U tom slućaju," zaprede Tanda, "nećete imati ništaprotiv ako vam se i ja pridružim?"

"Što?" uzvikne Brockhurst.

"Zašto?" upita Higgens izazovno.

"Da vam pomognem, naravno," nasmiješi se ona. "Ze-lim biti prisutna kad budete Quigleya ućili stvar-dvijeo demonima. Možda muja mogu pomoći da brže nauči."

"Krasno, krasno," Ištvanje sav sjao od sreće, prigu-šujući prigovore dvojice Krampusa. "Bogdaj veći kup!Aahz? Skeeve? Hoćete li nam se i vas dvojica pridružiti?"

"Ne ovaj put, hvala," odgovori Aahz prije no što sam

stigao zinuti. "Mali ija imamo neke neodložne posliće."

"Kao naprimjer?" upitah.

"Zaveži, mali," prosikče Aahz, a zatim se opet nas-miješeno okrene grupici. "Samo vi idite. Mi čemo bitiovdje kad se vratite."

"Jedva čemo to dočekati," Brockhurst se sumornoosmjehne.

"Zbogom, Aahz, Skeeve!" mahne nam Tanda. "Po-tražit ću vas kad drugi put navratim."

"Ali Tanda..." poćeh.

"Ne brini, sinko." Quigley me počne uvjeravati."Pazit ću dajoj se ništa ne dogodi."

Tanda mi, njemu iza leda, besramno namigne.

"Aahz!" hihotao je Ištvan. "Zbilja uživam u tvomdruštvu. Morali bismo češće raditi zajedno."

On podesi oznake na D-Hopsalu i spremi se uključiti ga.

"Zbogom, Ištvane," nasmiješi se Aahz i mahne."Pamti me!"

Zrak se namreška i njih nestade. Svih njih.

"Aahz!" rekoh glasom u kojem se očitovala hitnost."Jesi li vidio kako su nas ti Krampusi gledali?"

"Hmmm? Oh. Jesam, mali. Pa, rekao sam ti da suto opake male živine."

"Ali što ćemo kad se vrate?"

"Ne brini ti o tome, mali..."

"Da ne brinem!" gotovo vrisnuh. "Moramo..."

"... jer se neće vratiti," dovrši Aahz.

To me zaustavi.

"Ali... kad završe na Fragistanu..."

"U tome i jest vic, mali," naceri mi se Aahz. "Ne iduoni na Fragistan."

Poglavlje XXVI :

"Žena, baš kao i suako dobro glazbeno djelo,mora imati solidnu pozadinu."

F. SCHUBERT

Ne idu na Fragistan?!"

Imao sam poteškoća sa shvačanjem.

"Točno, mali," reče Aahz, natačući sijoš vina.

"Ali Ištvan je sam podesio D-Hopsalo!"

"Je!" Aahz se samozadovoljno nasmiješi. "Ali sinoč

sam izveo još par priprema za to. Promijenio sam

oznake na biraču odredišta.""Pa kamo onda idu?""Pojma nemam!" Aahz slegne ramenima i potegne

dobar gutljaj vina. "Ali kladim se da če im trebati dugo,

dugo da se vrate. Na biraču ima jako puno oznaka.""Ali što će biti s Tandom i Ouiglevem?""Tanda će se brinuti za Quigleya," uvjeravao me

Aahz. "Povrh toga, ona ih svojim moćima može izvući

kad god poželi.""Može?"

"Naravno. Ali vjerojatno će se neko vrijeme uz njihpredobro zabavljati da bijoj tako nešto palo na pamet.Ne mogu reći da joj se čudim. 1 ja bih volio vidjetiQuigleyevu reakciju na par sočnih dimenzija."

Potegne još jedan poveći gutljaj vina.

"Aahz!" povikah u iznenadnu shvaćanju. "Vino!"

"Štoje s vinom? Oh, ne brini, mali," nasmiješi se on."Ja sam već izgubio svoje moći, sjećaš se? Osim toga,ne misliš valjda da sam drogirao svoje vino?"

"ri si drogirao vino?"

"Je. To je bilo moje tajno oružje. Nisi valjda pov-jerovao one gluposti o Frumpleu, ha?"

"Paa... naravno da nisam."

Zapravo, premda sam znao da Frumple nije drogi-rao vino, posve sam se izgubio u tome tkoje komu uči-nio što.

"Evo ti, mali," Aahz mi pruži svoj pehar i posegneza vrčem. "Ponudi se. Danas si bio prilično dobar."

"Što si vopće stavio u vino?" upitah.

"Vic-prašak," odvrati Aahz. "Vjerojatno istu stvarkojuje Garkin upotrijebio na meni. Možeš ga staviti upiće, posipati po jelu, ili ga zapaliti pa dati žrtvl daudahne dim."

Iznenada mi pred očima bljesne slika kotlića iz kojeg

izlazi dim kad se Aahz materijalizirao.

"A što taj prašak radi?"

"Pa zar me nisi slušao, mali?" Aahz me pogleda,nagnuvši glavu na jednu stranu. "Oduzima ti moći."

"Trajno?"

"Naravno da ne!" frkne Aahz. "Samo na sto godina."

"Koji je protvotrov?"

"Nema ga... tojest nisam uspio natjerati vlasnikaštanda da mi prizna da tako nešto postoji. Možda bismo,

kad se ti još malo bolje izvježbaš u magiji, mogli otićina Fragistan i batinama izmamiti odgovor."

Nekoliko minuta sam razmišljao. Ćinilo se da samdobio odgovore na sva pitanja... osim najedno.

"Reci... ovaj... Aahz?"

"Kaj, mali?"

"Što ćemo sad?"

"Glede ćega, mali?" upita Aahz.

"Mislim, što ćemo sad raditi? Otkad smo se upoznalicijelo smo se vrijeme pripremali na boj s Ištvanom. Pa,sad je gotovo. 1 što čemo dalje?"

"Ono što ćeš ti dalje, šegrte," reče Aahz ozbiljno, "jestposvetiti svoje vrijeme magiji. Još uvijekje pred tobomdug put do titule Meštra. Aja... pa, pretpostavljam daću večinu vremena utrošiti podučavajuci te."

Slije još malo vina niz grlo.

"Zapravo, u prilično smo dobrom stanju," izjavi."Frumple je bio tako Ijubazan da nam ostavi svoj ma-gični kristal... a i taj jadni mač koji ćemo sigurno naćiu njegovoj prtljazi kad je pretražimo."

"I vatreni prsten koji ne radi kako treba," požurih se.

"Ovaj..." reće Aahz. "Zapravo, ja sam... hm.... pa,prsten sam darovao Tandi."

"Darovao?" upitah. " Ti?! Ti si nešto nekome daobesplatno?!"

Aahz slegne ramenima.

"Ja sam mekan u duši. Pitaj bilo koga."

"Hmmm..." rekoh.

"Imamo i...ovaj... bojnoga jednoroga ako poželimonekamo otiči," žurno nastavi Aahz, "a i tog tvog beda-stoga zmaja."

"Gleep nije bedast!" žustro se usprotivih.

"Dobro, dobro," popusti Aahz,"... tvog inteligentnog,osobenog zmaja."

"Tako je več bolje," promrmljah.

"...premda ne znam zašto bismo vopće i željeli neka-mo ići," reče Aahz ogledavajući se oko sebe. "Ovo mimjesto izgleda solidno. Tu ćeš imati par dobrih silnicaza igru, a koliko ja poznam Ištvana podrum mu jesigurno dobro opskrbljen. Mogli smo i lošije proći tra-žeći stožer iz kojega cemo djelovati."

Padne mi na pametjošjedno pitanje.

«Reci, Aahz?"

"Da, mali?"

"Prije par minuta rekao si da bi želio vidjeti Qui-gleyevu reakciju kad posjeti par dimenzija... a ćini mise da si mekan na Tandu..."

"Da?" zareži Aahz. "Pa?"

"Pa zašto nisi pošao s njima? Nisi trebao ostati uovoj dimenziji."

"Ištvan je lud k'o muhara," istakne Aahz, "a janisam baš lud za Krampusima. Misliš da bih njih želioimati za suputnike?"

"Ali rekao si da Tanda može skakati kroz dimenzije.Zar niste ti i ona mogli..."

"Dobro, dobro," prekine me Aahz. "Hoćeš da ti tovelim? Ostao sam ovdje radi tebe."

"Zašto?"

"Zato jer još nisi spreman za putovanja kroz di-menzije. Ne dok ne..."

"Mislim reći zašto si vopće ostao sa mnom?"

"Zašto?! Zato što si mi šegrt! Eto zašto."

Činilo se daje Aahz iskreno Ijut. "Dogovorili smo se,sjećaš se? Ti ćeš mi pomoći protiv Ištvana, a ja ću tenaučiti magiji. Pa, ti si izvršio svoj dio pogodbe i sadsam ja na redu. Naučit ću te magiji pa makar te toubilo... ili mene, štoje vjerojatnije."

"Da, Aahz!" brzo se složih.

"Osim toga," promrmlja nakon još jednog gutljajavina, "drag si mi."

"Pardon?" rekoh. "Nisam te baš dobro čvo."

"Onda slušaj malo bolje!" zalaje Aahz. "Rekoh: pijsvoje vino i daj malo tom svojemu bedastomu zmaju.Dopustit ću ti jednu... hro]i,jednu ... noć slavlja. Asutra, rano ujutro, počinješ ozbiljno raditi."

"Da, Aahz," rekoh poslušno.

"I, mali," naceri se Aahz, "ne boj se da če biti dosa-dno. Ne moramo ići u potragu za avanturama. U našemzanatu one obično dodu tražiti nas."

Imao sam ružan predosjećaj da je u pravu.

0 piscu :

Robert Lynn Asprin živi u Ann Arbpru, Michigan.Za sebe tvrdi da je bio učitelj mačevanja, mongolskivojskovoda, naturalizirani Klingonac, knjigovođa iplaćenik u dubokom svemiru. Njegov prvi roman TheCold Cash War izdan je 1977. Ovaj njegov prvi izletu podrućje Mača & Magije obećaje da če Ijubiteljimatog žanra biti što i barut ratovanju: nov i uzbuđujućnačin da postigneš što želiš... ali potpuno nepraktičan1 nepouzdan.