ROBERT ASPRINJOŠ JEDAN KRASAN MIT...Ova knjiga posvećena jeBorku Neuništivom(koji je smrtnicima poznatiji kao George Hunt)

čije me mrzovoljno ali odano prijateljstvo izvuklo iz mnogih kriza u prošlosti... a ujerojatno i u budućnosti!"Ima stvari na nebesima i na zemlji, Horatio,koje Čoujeku nisu dane da ih zna."

HAMLETJedan od malog broja aspekata koji olakšavaju podnošenje instruktora, pomislih, jest to da ih se s vremena na vrijeme može prevariti. To je vrijedilo kad me Majka učila čitati, vrijedilo je kad me Otac pokušavao naučiti da budem farmerom, a vrijedi i sada kad učim magiju."Opet nisi vježbao!" Garkinov oštar prijekor prekine moje razmišljanje."Da znaš da jesam!" pobunih se. "Samo, to je teška vježba."Kao u odgovor, pero koje sam levitirao u zraku počne podrhtavati i migoljiti se."Ne koncentriraš se!" optuži me on."To je od propuha," usprotivih se. Želio sam dodati"iz tvojih glasnih usta", ali nisam se usudio. Na samom početku naših lekcija Garkin je zorno pokazao da ne mari previše za bezobrazne šegrte."Propuh," zareži, oponašajući moj glas. "Ovako, tupoglavče!"Moj mentalni kontakt s predmetom moje koncentracije bijaše prekinut kad je pero naglo sunulo prema svodu. Zaustavi se tako naglo kao daje naišlo na prepreku, premda je još uvijek bilo cijeli pedalj od drvenihgreda, zatim se polako okrene u vodoravan položaj. Jednako polako, počne se okretati oko svoje osi, promi-jeni položaj te počne lebdjeti vokolo po nevidljivoj kružnoj putanji, poput lista uhvaćena u vrtlogu.Riskirah letimičan pogled prema Garkinu. On se zavalio u svoj stolac, njišući nogama, dokje cjelokupna njegova pažnja očito bila usmjerena na proždiranje batka pečene ptice-gušterice, koju sam, usput rečeno, ja uhvatio. Koncentracija i pol, bogme!On iznenada podigne pogled i naše se oči sretnu. Bilo je prekasno da se okrenem, pa mu jednostavno uzvratih pogled."Gladan?" Njegova umašćena prosijeda brada odjed-nomje vokvirivala vučji cerek. "Onda mi pokaži koliko si vježbao."Prošao je otkucaj srca dok nisam shvatio što time misli, a onda pogledah gore pogledom punim očaja. Pero je padalo prema podu, i bilo je već nešto više od metra do tla. Tjerajući iznenadnu napetost iz tijela, posegoh umom... nježno... oblikuj jastuk... nemoj ga otpuhnuti...Pero se zaustavi jedva dva pedlja od poda.Začuh Garkinov tihi smijeh, ali ne dopustih da mi to razbije koncentraciju. Več tri godine nisam dopustio tom peru da dotakne pod, pa bogme neću ni ovaj put.Polako sam ga podizao sve dok mi nije lebdjelo uravnini očiju. Obavijajući ga svojim umom, okrenuh gaoko njegove osi, pa mu promijenih položaj. Dok samizvodio vježbu, pokreti pera nisu bili tako glatki isigurni kao kad je to radio Garkin, ali pero se ipakkretalo po zadanoj putanji.1 premda nisam bio vježbao s perom, ipak sam biovježbao. Kad Garkina nije bilo, ili kad nije bio zaoku-

piran svojim vlastitim studijama, ja bih proveo većinusvog vremena levitirajući komadiće metala - ključeve,da budem precizan. Svaka vrst levitacije ima sebisvojstvene probleme. S metalom je teško raditi jer jeinertan materijal. Pero, kojejejednom bilo dijelom živestvari,je prijemljivije... previše prijemljivo. Za podiza-nje metala trebalo je truda, za manevriranje peromtrebala je suptilnost. Izmedu to dvoje, više sam volioraditi s metalom. Taje vještina imala više mogućnostiizravne primjene u poslu kojim sam se namjeravaobaviti."Dovoljno dobro, dečko. Sad ga vrati natrag u knjigu."Nasmiješih se u sebi. Taj dioJ'esam vježbao, ne radi njegove potencijalne primjene, već stoga štoje zabavno.Knjiga je ležala otvorena na kraju radnog stola. Spuštao sam pero prema njoj u dugoj, lijenoj spirali, dopuštajući mu da lagano prijede preko stranica knjige pa se zatim opet uzdigne u širokom luku, zaustavio ga, te ga vratio natrag. Dok sam ga približavao knjizi po drugi put, odvojih dio svog uma i posvetih ga knjizi.Kad je pero prelazilo preko stranica, knjiga se naglozatvori i uhvati pero u svoj stisak, poput ralja gladnoggrabežljivca."Hmmmm..." promumlja Garkin, "mrvicu gizdavo,ali učinkovito.""Oh, to je samo sitnica koju sam razradio dok samvježbao," rekoh nehajno, posežuči umom za drugimidfebatkom ptice-gušterice. Svejedno, umjesto da graciozno dolebdi do moje ispružene ruke, batak ostane na drve-nom pladnju kao da je tamo pustio korijenje."Ne tako brzo, mali moj lupežu. Znači, vježbao si, ha?" On zamišljeno pogladi bradu s napol oglodanom kosti koju je držao u ruci."Naravno. Zar se ne vidi?" Padne mi na pamet da Garkina i nije tako lako prevariti kao što to ponekad izgleda."U tom slučaju želio bih te vidjeti da zapališ svoju svijeću. Ako si vježbao toliko koliko kažeš, to bi ti trebalo biti lako.""Nemam ništa protiv toga da pokušam, ali i sam si rekao, nekoliko puta, da su neke vježbe lakše od drugih."lako sam zvućao samouvjereno, moje lade počnu tonuti dok sam gledao kako na Garkinov poziv velika svijeća lebdi prema stolu. Nakon četiri godine pokuša-vanja, još uvijek sam ćekao da napokon uspijem u toj odredenoj vježbi. Ako će mi Garkin uskraćivati hranu sve dok ne uspijem, bit ću gladan dugo vremena."Reci, ovaj, Garkine, ćini mi se da bih se na pun želudac vjerojatno mogao bolje koncentrirati.""A meni se ćini da ti pokušavaš dobiti na vremenu.""Ne bih li mogao...""Sad, Skeeve."Jednom kad me poćne zvati punim imenom, nema više izvlaćenja. Toliko sam uspio naučiti tijekom svih tih godina. Dok me zvao Dečko, Lopužo, Idiote, Ciklo, to je - premda su to pogrdna imena - znaćilo da mu je um još otvoren. Jednom kad prijede na moje pravo ime, postaje beznadno. Doistajejadno i bijedno kad ti zvuk vlastita imena postane zvonom koje najavljuje propast.

Pa, ako se već ne mogu izvući, bolje da u to uložimsve svoje napore. U ovoj vježbi nije prolazio polovičannapor ili glumljena koncentracija, morat ću upotrijebitisvaki gram snage i vještine kako bih prizvao potrebnumoć.Promotrih sviječu odvojena uma, na trenutak briš-ući predstojeći napor iz svijesti. Odaja, pretrpani radni stol, Garkin, čak i glad koju sam osjećao, izblijede dok sam fokusirao pogled na svijeću, premda sam već odav-no zapamtio svaki detalj na njoj.Bilaje debela gotovo petnaest centimetara, kako bi mogla podnijeti visinu od preko dvadeset i pet centime-tara. U njenu sam površinu bio urezao brojne mistične simbole, velikom mukom kopirane iz Garkinovih knji-ga, po njegovim uputama. Mnogi su od njih već bili djelomično prekriveni stvrdnutim potočićima rasta-Ijena voska. Ta je svijeća gorjela mnoge sate, osvijet-Ijavajući moje naukovanje, ali uvijek je bila paljena trijeskom iz vatre, a ne mojim umnim naporima.Negativna misao. Prestani.Ovaj ću put upaliti tu sviječu. Upalit ćujejer nema razloga zašto to ne bih mogao.Svjesno produbljujući disanje, počeh prikupljati moć. Moj se svijet sužavao sve dok nisam bio svjestan jedino uvijena, pocmjelog stijenja sviječe.Ja sam Skeeve. Moj Otac ima farmersku sponu szemljom. Mojaje Majka bila učena žena. Moj učiteljjemajstor čarobnjak. Ja sam Skeeve. Ja ču upaliti tusvijeću.Osjećao sam kako postajem sve toplijim dok su sile u meni počinjale rasti. Usmjerih tu toplinu na stijenj.Poput mog Oca, i ja crpim snagu iz zemlje. Znanjekoje mi je dala Majka jest poput leče, koja mi omogu-čuje da fokusiram ono što sam postigao. Mudrost mogučitelja usmJerava moje napore prema onim točkama ^ ^ ^^ ^ nestanak.

u svemiru kodkojih postoji najveca vjerojatnostda se- , , J , ,. i.^/,^^o^»ipokore mojoj volji. Ja sam Skeeve. Prekasno shvatih da sam razbio koncentraciJU.

Svijećaostaneupaljena.Naćelusumivečbilekapi' Odhčno. Dečko.znoja. i počinjao sam drhtati od napora. Ovoje pogre. Garkm se ^^ ^.P.0^ mene l.p.očnemešno. Ne smijem biti napet. Opusti se. Ne pokuŠavaJ ushičen0 ^P^ P0 ^^•Niti sam znao, mti me bilosilom. Napetost ometa tijek energije. Pustije da slobo.br\^ kollk0 Je vec d^0 ovdje.dnostruji.budijojsamopasivniprovodnik.Prisilihse "Ugasila se," rekoh tugaljivo. -,,.,,

da se opustim, svjesno puštajuči da mi mišići lica i MMa ne brini ti za t0- ^110 slJe: sad slsteka0ramenaomlitavedoksampodvostručavaosvojenapore.. samopouzdanje. Slijedeci ce ti put biti lako. ZvijezđaTijek energije bijaše sad primjetno jači. Gotovo da mi. J08 ćem0 mi od tebe ^P^111 čarobnjaka. Evo,sam mogao vidjeti kako struji iz mene prema mome zacijelo si gladan."cilju. Ispružih prst, što je još više fokusiralo energiju. ^edva da sam imao vremena podići ruku na vriJemeSvijeća je i dalje ostajala neupaljenom. da presretnem preostali batak ptice-gušterice pnje no

Ne mogu to ućiniti. Negativna misao. Prestani. Ja što me opali po nosu. Bio se već ohladio.sam Skeeve. Ja ću upaliti tu svijeću. Moj otac... Ne. "Sad mogu priznati da sam već bio počeo očajavati,Negativna misao. Ne oslanjaj se na tudu snagu. Upalit dečko. Što tije tu vježbu učinilo tako teškom? Nije li tiću tu svijećujerja sam Skeeve. palo na pamet da bi ti ta čarolija dobro došla kad tiNa tu misao bijah nagraden iznenadnom navalom zatreba dodatno svjetlo pri obijanju brave, ili čak zaenergije. Zgrabih je, dok mi se u glavi več vrtjelo od paljenje vatre koja bi omela potjeru?"moći. Ja sam Skeeve. Ja samjači od svih njih. Izbjegao "Pomislio sam na to, ali dodatno bi svjetlo moglosam pokušaje moga oca da me prikuje za plug, kao što privući neželjenu pažnju. Što se tiče ometanja potjere,je to ućinio s mojim bratom. Moja je majka umrla od bojao bih se da nekoga ne povrijedim, samo..."svog idealizma, ali ja sam njena ućenja iskoristio kako Ušutjeh, shvativši što govorim, ali prekasno. Garkmbih preživio. Moj ućitelj je lakovjerna budala koja je mi opali takvu pljusku da sam pao sa stolca na kojemuzela lupeža za šegrta. Pobijedio sam sve njih. Ja sam gam sjedio.Skeeve. Ja ču upaliti tu svijeću "To sam i mislio! Ti još uvijek planiraš biti lupežom.Sad sam vec' lebdio. Shvatio sam koliko su moje moći Ti bi moju magiju koristio za kradu!"veće od onih u Ijudi oko mene. Je li svijeća upaljena ili fiio je zastrašujuč u svome gnjevu, ali ovaj put sene bijaše posve nevažno. Ja sam Skeeve. Ja sam moćan. nisam dao.Posegoh umom, gotovo prezrivo, i dodirnuh stijenj. «pa ^o?" zarežah. "Bolje biti lupež nego gladan. ŠtoKao odgovor na napore moje volje pojavi se blistav ^ ^ko dobroga u bivanju čarobnjakom? Hoću reči,plamičak. Iznenaden, ja se pridigoh i trepnuh prema ^oj mi stil života baš ne daje mnogo toga čemu bih sesvijeći. Istovremeno, plamička nestane, ostavljajući mogao veseliti."Pokazah rukom na pretrpanu sobu, jedinu prostAoji ima malo pameti može nakupiti blaga stotinu putanjucijele kolibe. veća od onih kojima ti kao lupež stremiš, i takve moči"Čuj vučiča kako se žali," iskezi se Garkin. "Ovo tda..." 'je bilo dovoljno dobro kad te zima istjerala iz šume i Iznenada zastane i zatrese glavom kao da je želikradu. 'Bolje nego spavati pod grmom,' rekao si." razbistriti. Kad je opet otvorio oči, sjaj koji je prije"I još uvijek jest. Zato i jesam još uvijek ovdje. Alplamtio u njegovim očima sad je bio samo plamičak.ne zelim tu provesti ostatak svog života. Skrivati se "Ali tebe neče impresionirati rijeći, zar ne, dećko?kolibici u šumi nije moja vizija budućnosti kojoj bih sDodi, priredit ču ti malu demonstraciju nekih od močimogao veseliti. Ti si živio od korijenja i bobica dolkoje ćeš jednog dana možda imati - ako nastaviš snisam došaoja i poćeo postavljati zamke i tako pribavvježbama, naravno."

Ijati meso. Možda ti to smatraš divninr životom, Gar Veselost u njegovu glasu bijaše usiljena. Ja kimnuhkine, ali ja ne!" ^ao odgovor na taj užareni pogled. Istinu govoreći, nijeNekoliko smo dugih trenutaka bijesno sijevali pogle mi trebala nikakva demonstracija moći. Njegov tih,dima jedan na drugoga. Sad kad sam ispuhao svokratak govor zapanjio me više od bilo koje gnjevnegnjev, postadoh i više no malo uplašen. Premda nisaE tirade ili demonstracije, ali u ovom trenutku mu nisamimao previše iskustva na tom polju, pretpostavljao san želio proturiječiti.da režanje na čarobnjake nije najbolji način da si čovjel Ne vjerujem da je, zapravo, vopče i primijetio moj

osigurava dugu i zdravu budučnost. odgovor. Većje žurio prema velikom pentagramu, traj-Na moje veliko iznenadenje, Garkin popusti prvj no urezanom u pod kolibe. U hodu, on nehajno mahneIznenada spusti pogled i pogne glavu, dajuči mi rijetki rukom i pocrnjeli bakreni kotiić odgega se sa svogapnliku da bacim pogled na neurednu masu kose n; mjesta u kutu kako bi ga dočekao u središtu penta-vrhu njegove glave. grama.

"Možda imaš pravo, Skeeve," glas mu bijaše zaću Imao sam vremena pomisliti kakoje možda baš tajđujući mek. "Možda sam ti doista pokazivao samo na kotlić ono što me prvo privuklo Garkinu. Sjećam se kadpornu stranu magije, a ne i nagrade. Stalno zaborav sam prvi put provirio kroz prozor njegove kolibe kakoIjam kolikoje magija zapostavljena u ovim krajevima. bih vočio i zapamtio mjesta na kojima stoje stvari odPodigne oči kako bi se opet sreo s mojima ija zadrh vrijednosti koje bih kasnije mogao ukrasti. Vidio samtah od siline njegova pogleda. Oči mu nisu bile gnjevne Garkina kako, kao što sam ga navikao vidjeti i mnogovećje unutar njih plamtio sjaj kakav nikada prijt puta kasnije, nemirno korača gore dolje po odaji, nosanisam vidio. j zabijena u knjigu. To je, samo po sebi, bio dovoljno"Znaj sad, Skeeve, da nisu sve zemlje poput ove, nit iznenadujući prizor, jer na ovom podrucju ćitanje nijesam ja oduvijek ovakav kakva me sad vidiš. U zem baš vobičajena razbibriga, ali ono što mi je zapravoIjama u kojima magiju priznaju, a ne boje je se kac privuklo pažnju bio je kotlič. Gegao je po prostoriji,ovdje, močnicije cijene i plaćaju. Tamo vješt čarobnjak slijedeći Garkina poput nestrpljiva psića koji je malopreviše pristojan da bi skočio na svoga gazdu kako bglavno uporište magije. Moć bez kontrole znači kata-mu privukao pažnju. Ondaje Garkin podigao pogled istrofu. Zato ti vježbaš s perom makar bi mogao pomi-

knjige, zamišljeno se zagledao u svoj radni stol; pa, u;cati i mnogo veće i teže predmete. Kontrola. Cak bi iodlučan klimaj glavom, mahnvo rukom. Jedna posutvoje skoro nikakve moći bile opasne kad ih ne bi kon-dica neidentificirana sadržaja uzdigla se iz nereda trolirao, a ja te neću više ničemu učiti sve dok nedolebdjela do njegove ispružene ruke. Onjuje uhvatiosavladaš tu kontrolu."opet pogledao u knjigu, pa izlio malu količinu a da niji Pažljivo iskorači iz pentagrama.ni podigao pogled. Brzinom maćke kotlić se postavii "Kako bih ti pokazao vrijednost kontrole sad ćuispod njegove ruke i uhvatio izlivenu tvar prije no šfcprizvati jednog demona, biće s drugoga svijeta. On jeje dotakla pod. To je bilo moje prvo upoznavanje i moćan, okrutan i opak, i ubio bi nas obojicu kad bismomagijom. mu pružili priliku. Ipak, unatoč tome, ne moramo gaNešto mi odvuče pažnju natrag u sadašnjost. Štoje' se bojatijer ćemo ga kontrolirati. Bit će onesposobljenPogledah kako Garkin napreduje. Ne, još uvijek je i da naudi nama ili biloćemu drugome u ovome svijetu,poslu, napola skriven lebdećim oblakom bočica i sta svedokjeunutarovogpentagrama. Gledaj sad, Skeeve.klenki, mumljajući sebi u bradu kad bi povremem Gledaj i uči."dohvatio jednu od njih i dodao malo njena sadržaja i Rekavši to, on se još jednom okrene prema kotliću.kotlič. Što god bilo to što je radio, obećavalo je da ći Raširi ruke i pet se svijeća postavljenih na vrhovimabiti spektakularno. pentagrama zapali, a linije pentagrama počnu sjajitiOnda opet začuh nešto, prigušen korak izvan kolibe sablasnim plavim svjetlom. Nekoliko minuta vladalaAli to bijaše nemoguće! Garkin je uvijek postavljao.. je tišina, a zatim on počne bajati tihim, mrmljajucimPočeh kopati po svom sjećanju. Nisam se sjedao da ji glasom. Iz kotliča se pojavi tračak dima, ali umjesto daGarkin, prije no što se bacio na posao, postavio zaštitni se uzdigne prema svodu dim poteče po podu i počnećarolije. Smiješno. Oprez je bila prva stvar koju mi ji oblikovati oblačić koji je vrio i pulsirao. Garkinovo jeGarkin utuvio u glavu, a postavljanje zaštitnih čarolij! bajanje sad bilo glasnije, a oblačićje postajao sve većiprije poćetka posla je dio tog opreza. Nemoguce da ji i sve tamniji. Kotlićje već bio gotovo skriven od pogle-zaboravio... doduše, bioje prilićnouzrujan i rastresen da, ali tamo... u dubini oblaka... nešto je popnmaloJoš uvijek sam pokušavao odlučiti da li da ga preki oblik...nem u poslu kad se on iznenada odmakne od kotlića "Ištvan ti šalje pozdrave, Garkine!"Fiksirao me pogledom i upozorenje koje sam želio izreć Na zvuk tih riječi ja gotovo iskočih iz kože. Došle suzapne mi u grlu. Ovo nije situacija u kojoj bih ga mogac iz unutrašnjosti prostorije, ali ne iz pentagrama! Naglo

podsjetiti na stvarnost. U njegov pogled vratio se plam se okrenuh prema njihovu izvoru. Na vratima je stajaojošjači no prije. lik u zasljepljujuće sjaji^flT^5tt<K)m plaštu. Jedan"Čak bi i demonstracije trebale biti poučne," reč( mahniti trenutak mislifl^Sh-n da j'e^demon kojega jeposebnim tonom glasa. "Kontrola, Skeeve. Kontrolaji Garkin prizvao. Onda^ttgle^aho^afliDstrel. Bijaše toPoglavlje II :čovjek, a ne demon, ali samostrel, uperen i napunjen,. nije djelovao umirujuće na moju psihu.Garkin se ni ne okrene da bi pogledao uljeza."Ne sad, budalo!" zareži."Bio je to dug lov, Garkine," nastavi čovjek kao da ga nije čvo. "Sakrio si se dobro, ali zar si se doista nadac da ćeš pobjeći...""Ti se usuduješ?!" Garkin se okrene od svoga posla, zastrašujuć u svome gnjevu.Ćovjek je sad mogao vidjeti Garkinovo lice, Garki-nove oči, i njegovo se vlastito lice iskrivi u grotesknu masku straha. Refleksno, on otpusti samostrel, ali prekasno. Nisam vidio štoje Garkin učinioJer stvari. su se odvijale prebrzo, ali čovjek iznenada nestane u plamenu. Zavrišti u agoniji i padne na pod. Plamen se izgubi jednako iznenadno kako se i pojavio, ostavivši za sobom, kao dokaz da je vopće i postojao, samo leš koji se dimio.Ostadoh prikovan na mjestu još nekoliko minuta prije no što sam se uspio pokrenuti ili progovoriti."Garkine," rekoh napokon, "ja... Garkine!" -^^ nat^u^ --. --- rGarkinovo je tijelo bilo sklupčana hrpa na podu.voči s demonom, odlućih učiniti isto ono što me spasiloJednim skokom nadoh se pored njega, ali biloje preka-u prethodnim situacijama. Ukočih se. Ili, barem, kadsno. Iz njegovih je prsa, kao dokaz tihe konačnosti.se sjetim toga, želio bih misliti daje to bio namjeran,izvirivala strijela iz samostrela. Garkin mi je bio dao promišljen čin.posljednju lekciju. Demon zadigne usne otkrivajući dupli red zubaDok sam se saginjao kako bih dotaknvo njegovo oštrih poput igle.tijelo, primijetih nešto što mi je smrzlo krv u venama. Ozbiljno razmotrih promjenu odabrana načina reak-Polusakrivena njegovim truplom ležala je ugašena cije; razmotrih padanje u nesvijest.sviječa sa sjevernog kuta pentagrama. Njegove linije Demon prijede purpurnim jezikom preko usana inisu više sjajile. Zaštitna ćarolijaje skinuta. počne polako pružati svoju pandžastu ruku prema

Agonizirajućim naporom, ja podigoh glavu i nadoh meni. Toje bila zadnja kap! Krenuh unatrag, ne mač-se pred pogledom žutih očiju, posutih zlatnim pjegi- kastim gracioznim skokom, več puzeći na sve četin.cama, koje definitivo nisu bile s ovoga svijeta. ^Iznenadujuće je kako se brzo čovjek može kretati na"Stuari nisu uvijek onakve kakuima se čine/MANDRAK

Jednom, u šumi, našao sam se licem u lice sazmijomačkom. Jednom drugom prilikom

naletio sam na paučastog medvjeda. Sad, oči

taj način kadje dovoljno inspiriran. Uspio sam proiz "Znači ovo je Garkinovo novo boravište, ha? Kojavesti popriličnu količinu znoja prije no što sam se zabirupčaga. 'Ko bi si mislio da će spasti na ovo?"u zid, glavom prema naprijed. Reći da bijah zbunjen bila bi preblaga riječ. Nisam"Gaahh...." rekoh. Možda vam se to ne čini bogznabio siguran kako bi se jedan demon trebao ponašati,što, ali u tomje trenutku to bio najpribraniji izraz bolali zasigurno ne ovako.i užasa koji sam mogao smisliti. Mogao sam jurnuti prema vratima, ali nije mi seNa moj izljev rječitosti učini mi se kao da se demoičinilo da sam u neposrednoj opasnosti. Ili mi ovo čudnozagrcnvo. Iz njega izbije nekoliko isprekidanih povikabiće nije namjeravalo nauditi, ilije bio uvjeren u svojua onda se počne smijati. Nije to bio dubok, prijeteći smimogućnost da me zaustavi ako i pokušam pobjeći. Zajeh, več ushičen smijeh od sveg src'a kakvim se smijidobrobit svog živčanog sustavaJa odlučih pretpostavitinetko tko je upravo vidio nešto histerično smiješno. ono prvo.Meni je zvučao prilično uznemirujuće i išao mi je n; Demon nastavi razgledavati kolibu, a ja nastavihživce. Zivcirao me stoga što se u menijavljala rastuc.razgledavati njega. Bio je humanoidna oblika; tojestsumnja da samja izvor njegove zabave; a uznemirujucimaoje dvije ruke, dvije noge i glavu. Nizak, ali snažnejer... pa... on bijaše demon, a demoni su... građe, u ramenima nešto širi od čovjeka, ijako mišičav,"Hladni, opaki i krvožedni," prodahće demon kao d; ^ zasigurno nije Ijudsko biće. Hoću reći, ne vidate bašmije pročitao misli. "Zaista si povjerovao cijeloj tOmnogo bezdlakih Ijudskih biča čija su tijela pokrivenagluposti. zar ne, mali?" ^^ zelenim Ijuskama i čije su šiljaste polegnute ušiPardon?" rekoh jer nisam mogao smisliti ništ, priljubljene uz glavu.rug0',, .... , , . - - , , ,, , , . Odlučih riskirati jedno pitanje.Nešto ti niJe u redu sa sluhom? Rekoh hladni «Ovai ourosti "

nnaln " '*'

"P2""-" «r»o ^oi,9»

"Čvo sam te. Mislio Bam reći: kako to misliš?""Mislio sam kako bih se mogao kladiti da si umr od straha radi nekoliko dobro odabranih riječi mog;uvaženog kolege." On pokaže palcem prema Garkinovi lešu. "Ispričavam se za dramatičnost. Mislio sam kak bi tračak komičnosti razvedrio ovaj inače tragičai trenutak.""Da, mali?""Ahm, tijesi demon, zar ne?""Ha? Oh, da, pretpostavljam da bi se to moglo reći."

"Pa, ako nemaš ništa protiv da te to pitam, zašto se ne ponašaš poput demona?"Demon mi uputi pogled pun gađenja, a zatim okrene lice prema nebu u mučeničkoj gesti."Danas bi svi htjeli biti kritičari. Čuj, mali, bi li ti"Tračak komičnosti?""Pa, zapravo, nisam mogao odoljeti. Trebao si vidjet ^081-^1 da sam ti zublma razderao grlo?izraz svoga lica."* Pa, ne, ali...Zahihoće se sebi u bradu, iskorači iz pentagrama počne ležerno razgledavati prostoriju."Kad smo več kod toga, tko si ti vopće? Jesi li samo nevini promatrač ili si došao s asasinom?""Ja sam s njim," požurih se odgovoriti, upirući dri "Mislio sam da si rekao da si demon," rekoh sum-tavim prstom u Garkinovo tijelo. Taj dio o razdiranjnjičavo. mog grla me opet uznemirio. "Ili sam bar bio. S Gark "Pa jesam! GIedaj, mali. U mome svijetu ti bi bio nom. Onim koji te prizvao... s njim!...ja sam... bio saidemon, ali trenutno samja u tvome svijetu, pa samja mu učenikom." demon.""Ne zezaš me? Garkinov šegrt?" Krene prema men "Mislio sam da si rekao da si čarobnjak."ispružene ruke. "Drago mi je da s.... što ti je?" "Ja ovo ne vjerujem!" Demon opet Ijutito podigne očiDok je on išao prema meni ja sam poćeo uzmicatprema nebu. "Stojim tu i prepucavam se s bedakom odPokušao sam to izvesti nehajno, ali onje primijetio. šegrta... Gledaj, mali.""Pa... ti... ti ipakjesi demon." Opet me fiksirao pogledom.

"Je. Pa?" MQ^J ^ probam na ovaj način. Hoćeš li se rukovati

^Ovaj.. pa, demoni bi trebali biti" ga ^om, ili da ti iščupam srce?"

"HCJ, opusti se^ mali. Ne gnzem. Čuj, ja sam sta ^ad je to več postavio na takav način... Hoću reči,

Garkinov kompić." ^ trenutak, kad je izgubio živce i počeo vikati, zvućaoMislio sam da si rekao da si demon." ^ ^^ p^^ Garkina. To je njegovoj izjavi o prija-Toćno. Ja sam iz druge dimenzije. Putnik krc feljstvu s mojim bivšim učiteljem dalo vjerodostojnost.dimenzue - ih, skraceno demon. Kužiš?" pnhvatih njegovu pruženu ruku i oprezno je stisnuh.Što Je to demencua? ^ ^ ^ovem se Skeeve."

uemon se namrsti Njegov stisak bijaše hladan, ali čvrst. Toliko čvrst,Jesi h ti siguran da si Garkinov šegrt? Zar ti nij ^ ^^ ^^ ^ ^ ^ ^gove

pnčao nista o dimenzijama? r, [ i n - r«M^ » ^^ -i, «u x A' -a • • • onoliko brzo kohko sam zelio.Ne, odgovonh. "Hoću reči, da, ja jesam mego ^ • r i T ^Aok,"_,. ,. .,, . .. , . .. . • .." " Dragomijupoznali, mah. Ja sam Aahz.

•»-• 011 T^ •i lr rt /I •rv» •i yt i i /\ »»^-kLr-r>^^ v^ i «•i v ^\^ ^. ^4 J^wk J^*>« J^« * J^ wk A f • - '

šegrt, ali nikad mi nije rekao ni riječ o demencijama

" Dimenzijama," ispravi me on. "Pa, dimenzijaj drugi svijet, zapravojedan od nekoliko drugih svjetov koji postoje istovremeno s ovim, ali na različitim raz nama postojanja. Pratiš li me?""Ne," priznah."Oz?""Nismo u rodu."

"Nisi u rodu s kim?" upitah, ali on je opet razgle-davao prostoriju."Pa, ovdje zasigurno nema ničega što bi potakloTa,' samo prihvati činjenicu da sam ja s drugog lakomost u njegovim sudruzima. Rani primitivni stil,svijeta. E sad, u tom sam svijetu ja čarobniak ba PO^OS^VO ali ne baš previše traženo."* J » U^T • s n __I_.-L __;1;x__ ..1.

poput Garkina ovdje. Nas dvojica smo imali prograi"Nama se svida," rekoh, prilično ukočeno. Sad kad^az'mJ'enrpokojem'smo'm^girp^ Jedan ^nTgog ^ se više nisam ^0' ni•le mi se svidala P^1-^^0^preko barijere kako bismo se pravili važni pred našii u njegovu glasu. Koliba nije bila bogznasto i ja nisamšegrtima."bio lud za njom, ali njegova me kritika pogodila."Nemoj se odmah kostriješiti, mali," reće Aahz olako "Što je što?" upitah, pokušavajući vidjeti što je pro-"Pokušavam pronaći motiv, to je sve.** našao.

"Motiv?" "Ovo," reče, držeči pronadeno. "Ćini se da ja nisam

"Razlog zašto bi netko krknvo staroga Garkinajedini demon u okolini."Nisam pristalica osvete, ali on mi je bio vinski brat, t Bila je to glava, očito asasinova. Bila je gadno spa-i znatiželjan sam." Ijena, a na nekoliko se mjesta vidjela kost. Moje priro-Prekine razgledavanje prostorije i obrati se izravncdeno gadenje prema takvim stvarima bijaše pojačanomeni. 8 nekoliko očitih činjenica. Brada i uši na glavi bile su"A ti, mali? Pada li tebi što na pamet? Poneka mlje^P1'11'06110 zašiljene, a s čela su stršala dva kratka,karica koju je zaveo ili farmer kojegaje prevario? 1t^PB T0^-imaš interesa u tome, znaš. Ti bi mogao biti slijedeć "Vrag'." uskliknuh užasnuto.na listi " "Što? Oh, misliš Frag. Ne, ovaj nije s Fragistana,"Aliubojicaje mrtav." Pokazah na sprženu hrpi"^0 s Krampustana. Krampus. Zar te Garkin nijepored vrata. "Ne znači li to da je gotovo?" ničemu naučio?" ,.,.,. i«Probudi se, mali. Zar nisi vidio zlatni plašt? To j. ^ P0"0^'" ^011'811 Aahz ^ b10 P^zaposlenbio profesionalni asasin. Netko ga je unajmio, a ta kreveljenjem prema spaljenoJ glavi.netko će unajmiti i drugoga." ^ ' TitanjeJe tko bi bio tohko lud da ga unaJrm? PadaOsjetih kako mi niz hrptenjaču prolaze žmarci. N. mi na ^met jedin0 Ištvan' a1110 Je "^^^ -ekaoi,- • ,. r» - r . ,. ,. . . . "Panestgaonunajmio. Zar se ne sjecas/Farekao

rno'am rtin r»r>Tvn 01-in Ur\i^r\h «^•nA4-«T> mim4-i ^i^^n,-^,^, ^, *J»-»-~ B •» ••

to nisam bio pomislio. Počeh pretraživati sjećanje zinečim što bi nam moglo pomoći.

"Pa... rekaoje da ga šalje Ištvan."

"Što je Ištvan?"

"Ne zn- Čekaj malo, što si mislio time da bih jimogao biti slijedeći na listi?"

sam ti..."

"Mislio sam da si rekao 'Ištvan'.""I jesam! Čekaj malo. Što si ti rekao?""Ja sam rekao Ištvan. Zar ne primijećuješ razliku?""Ne," priznah.

«T .. , „„ . , . , . , . , "Hmmm.Zacijelojepresuptilnazaljudskouho.Ah,Luepo, ha? Aahz JC drzao zlatm plašt. "Podsta ^^ ^ To mijenja sve. Ako se Ištvan opet bavivlJen.amozesenositisobjestrane.Uvijeksamsepitac ^arim trikovima nema vremena za gubljenje. Hej! kako ih mtko ne primijeti sve dok nisu spremni da t( ^ekaj malo. Štoje ovo?"UT0 ^ samostrel." primijetih.Aahz.. «g ^opi^ski navodenim oklopno-probojnim punje-Hmmm? Oh, nisam te mislio prestrašiti. Samo, akc njem? Je li to vobičajeno na ovom svijetu?"je netko otvorio sezonu lova na čarobnjake općenito, ili "Toplinski navodenim..."samo na Garkina, ti bi mogao imati neke... Vidi, vidi. "Nema veze, mali. Nisam ni mislio da jest. Pa, tošto je ovo?" potvrduje moje sumnje. Bolje da to što prije provjerim."Brzim koracima krene prema pentagramu. Iznenada shvatih da se sprema otiči.

"Hej'. Ćekaj malo' Što se dogada?""Predugo bi trajalo da ti pokušavam objasniti. Mo žda se jednog dana opet sretnemo.""Ali rekao si da sam ja možda slijedeći na listi!""Je, pa, ponekad tak' grah opadne. Znaš što - počn bježati i možda te ne pronadu prije no što sve završi.U glavi mi se vrtjelo. Stvari su se dogadale prebrzi da bih mogaojasno misliti. Još uvijek nisam znao št( ili tko je demon bio, ili bih li mu trebao vjerovati, al znao sam jedno. On je trenutno najbliže savezniku i situaciju na ćijoj razini oćito nisam."Zar mi ne bi mogao pomoći?""Nemam vremena. Moram obavitijedan poslič.""Ne bih li mogao poc'i s tobom?""Samo bi mi smetao, možda bi me čak zbog tebeubili."

"Ali bez tebe ubit će mene!"Hvatao me sve veći očaj, što se Aahza vopće niji dojmilo."Vjerojatno neće. Znaš što, mali, sad stvarno moran ići, ali kao dokaz toga da mislim da češ ipak preživjeti pokazat ću tijedan trik koji će ti nekad možda koristiti Znaš sav onaj drek koji je Garkin izvodio kako bi m( doveo preko barijere? Pa, to nije neophodno. Pažljivc gledaj i pokazat ću ti kako mi to radimo kad šegrti m gledaju."Želio sam viknuti, zaustaviti ga, prisiliti da me sasluša, ali on je več počeo. Raširio je ruke u visini ramena, podigao pogled prema nebu, duboko udahnvo, pa pljesnvo rukama.Ništa se ne dogodi.Poglavlje III :"Pouzdaniji od magijejedino su prijatelji!"MACBETHAahz se namršti, pa ponovi kretnje, ovaj putmrvicu brže.Scena ostane nepromijenjena.

Shvatih da nešto nije u redu."Zar nešto nije u redu?" upitah pristojno."Možeš se kladiti da nešto nije u redu," zareži Aahz."Ne radi.""Jesi li siguran da to izvodiš kako treba?"Da, siguran sam da to izvodim kako trebaJednakokao štosam bio siguran i prošlih pedeset puta kad samto izvodio!"Počeo je zvučati uzrujano."Možeš h...""Čuj, mali. Da znam što nije u redu već bih to ispra-vio. Sad zaveži i pusti me da mislim!"

Spusti se i sjedne prekriženih nogu u središti "Žao mi je, Skeeve," zaprede. "Pretpostavljam dapentagrama, gdje počne ocrtavati nejasne šare, uaiisam bio previšejasan."smrknuto mrmljanje ispod glasa. Nisam bio sigurai Svake sam se minute osjećao sve nelagodnije. Nisamiskušava li neku alternativnu inkantaciju, ili jednavikao m da su Ijudi, a kamoli demoni dobri premanostavno razmišlja, ali odlučih da ne bi bilo pametnimeni.pitati ga. Umjesto toga, iskoristih priliku da sredin "Ahm... U reduje. Samo sam se pitao..."svoje zbrkane misli. "Vidiš, situacijaje ovakva. Garkin ija smo se... šaliliJoš uvijek nisam bio siguran predstavlja li Aahjedan sdrugim duževrijeme. Počelojejednomkadsmoprijetnju ili moj jedini moguči spas odjoš veće prijetnje zajedno pili, a on mi je podvalio račun. Pa, slijedeci putSad sam već bio prilićno siguran da se šalio kad j(kad sam ja prizvao njega, doveo sam ga iznad jezera,prijetio da će mi iščupati srce, ali toje ona vrsta stvartako daje svoju demonsku predstavu morao izvesti dou koju bi čovjek želio biti posve siguran. Jedino u štcP32111121 u vodi- IzJednačio je tako što... pa, neću te

sam bio potpuno siguranjest to daje magija ipak nešK^J^111 detaljima, ali prešlo nam je u naviku dajedanviše od levitiranja perja. drugoga stavljamo u čudne ili neugodne situacije^

"To mora biti to'" Zapravo, vrlo djetinjasto, ali prilično bezopasno. Ali

Aahz je opet bio na nogama, Ijutito sijevajuči po ^ P\lt-" Aahzove se oči pocnu sužavati. "Ali ovaj putgledom na Garkinovo tijelo. Je stari žaboljubac otišao malo pre... Hocu reči, cmi mi"Taj kopilanski wombatov sin!" se da je stvar izmakla kontroh. Slažeš se?

«Što je wombat?" upitah. pa odmah poželjeh d. ^ ^011 ocnjake u .smješku• Strasno sam se zehonisam. Mentalna slika koja mi bljesne u umu bijaš( složiti s njim ah msam imao blageveze očemu govon.tako užasavajuća da posve sigurno nisam želio detalje U30Š ^ m1 ms1 reka0 stomJeu re^ ,duzeo

Nisam se trebao brinuti. Aahzu nije bilo m na kra; ^ u redu toda ^^^1 ^^0^pameti da mi odgovori. • močl! ^m\f ^boravlJBJući na pozu Blokiran sam'«D r L x- •• i m • y . Ne mogu učimti m jednu vrazju stvar dok on ne skmePa, fora mu baš, niJe "eka. TOJC sve 6to mogu reći- N g ^ a on to ne može jer je mrtav! Je !• me

Ovaj... 0 čemu ti govons, Aahz?" J ° 1 .. . ' , ;,«„ur' • r- i • i r\ • • - • T^ sad razumijes, punoglavce."Govonm o Garkinu! On miJe ovo ucimo. Da san Raščistih dilemu. Spasitelj ilUie, radije bih da se

mislio da će ici tako daleko, bio bih ga pretvorio . ^ ^^^ , došao. kozonbu kad sam za to imao prilike." Aahz.. Jajoš uvijek ne..." ^^ ^^ Skeeve. mali moj." Aahz se odjednomZasutJeh.Prestaojegundatiisadjegledaoumene. ^ g^ pretvori u predenje i zube. "Sve što trebašInstinktivno ustuknuh nekoliko koraka prije no što ^^i jest potpaliti vatricu ispod kotliča, ili što već, ishvatih daje njegovo keženje zapravo osmjeh. Više mi gkinuti ove čini. Onda možemo krenuti svaki svojimse svidao dok je divljao. nutem ""Ne mogu.""Dobro, mali," osmjeh mu postane malo usiljeniji. "Ostat c'u ovdje dok se ti malo ne oporaviš. Hoču reći, pa čemu inaće služe prijatelji?""Nije stvar u tome.""Pa što bi ti htio? Krv?" Aahz se više nije smiješio."Ako me pokušavaš ucjenjivati, ja ću...""Ne razumiješ!" prekinuh ga očajnički. "Ne mogu to učiniti zato što to ne mogu učiniti! Ne znam kako!"To ga zaustavi."Hmm. To bi mogao biti problem. Pa, znaš što, umje-sto da ovdje skidaš čini, što kažeš da me jednostvano baciš natrag u moju dimenziju, a ja ću tamo već naći nekoga da mi pomogne."

"Ne mogu ni to učiniti. Sječaš se, rekao sam ti da nisam nikad prije ni čvo za...""Čuj, a što ti vopće možeš učiniti?""Mogu levitirati predmete... pa, male predmete.""I..." ohrabri me on."I... ovaj... mogu upaliti svijeću.""Upaliti svijeću?""Pa, skoro."Aahz klone u stolac i sakrije lice u ruke. Ostane tako nekoliko minuta. Prićekah da nešto smisli."Mali, ima U u ovoj rupi išta za popiti?" napokon upita."Donijet ću ti vode.""Rekao sam za popiti, a ne za oprati ruke!""Oh. Da, gospodine!"Požurih donijeti mu vrć vina iz malog lagvića, nada-jući se da neče primijetiti da posuda nije baš previše čista."Za što ti treba? Hoće li ti to vratiti moći?""Ne. Ali će mi popraviti raspoloženje." Iskapi vino jednim gutljajem i prezirno pogleda vrč. "Je li ovo najveća posuda koju imaš?"Preletjeh očajničkim pogledom po prostoriji, ali Aahz me već pretekao.Ustane, ude u pentagram i podigne kotlić. Iz isku-stva sam znao da je težak, ali on ga odnese do lagvića kao da je lagan poput perca. Ne trudeći se ni da prvo izlije ono štoje Garkin u njemu smiješao, on ga napuni do vrha i povuće dobar gutljaj."Aah! Toje već bolje." Uzdahne.Osjetih blagu nesvjesticu. •"Pa, mali," reče, odmjeravajući me pogledom, "čini se da smo zaglavilijedan s drugim, što nije baš idealno, ali izgleda da nam nema druge. Vrijeme je da zagri-zemo metak i odigramo karte koje su nam podijelili. Ti znaš što su karte, zar ne?""Naravno," rekoh, pomalo povrijeden."Dobro.""Što je metak?"Aahz sklopi oći kao da se odupire nekom unutar-njem porivu."Mali," reče napokon, "velika je vjerojatnost da če ovo partnerstvo izludjeti jednoga od nas dvojice. Pre-tpostavljam da ću to biti ja ako ti ne prestaneš s glupim pitanjima u svakoj drugoj rečenici.""Alija ne razumijem ni polovicu onoga što ti govoriš.'*"Hmmm. Znaš što, pokušaj pamtiti pitanja, pa mi jednom dnevno sva ta pitanja postavi odjednom. Dobro?""Pokušat ću.""Štima. Evo kako ja vidim trenutnu situaciju: ako Ištvan unajmljuje Krampuse kao asasine...""ŠtojetoKrampus?""Mali, a da me pustiš da malo odahnem?""Oprosti, Aahz. Nastavi.""Dobro. Pa... hmmm... Evo, dogodilo se!" podigne pogled prema nebu. "Ne mogu se sjetiti o čemu sam počeo govoriti!""0 Krampusima," ponukah ga."Oh! Toćno. Pa, ako on unajmljuje Krampuse za asasine i oboružava ih oružjem mimo specifikacije, to može značiti samo jedno - da se opet bavi svojim starim trikovima. S obzirom da ja više nemam svoje moći, ne mogu otiči odavde i dati znak za uzbunu. Zato ti uskačeš, mali... Mali?"» Gledao me pogledom punim očekivanja. Shvatih da više ne mogu skrivati svoj jad.

"Žao mije, Aahz," rekohjadnim glasićem kojegjedva prepoznah kao svoj. "Ne razumijem ni jednu jedinu riječ koju si rekao."Iznenada shvatih da sam na rubu suza, pa brzo okrenuh glavu da on ne vidi. Sjedio sam tako, dok su mi suze klizile niz lice, naizmjence se boreći protiv potrebe da ih obrišem i pitajuc'i se zašto se brinem oko toga hoće li mejedan demon vidjeti kako plačem ili ne. Ne znam kako sam dugo ostao tako, ali u stvarnost me vratila nježna ruka na ramenu; hladna, nježna ruka."Hej, mali. Nemoj se osjec'ati krivim," Aahzov glas bijaše iznenadujuće svosjećajan. "Nisi ti kriv što je Garkin bio tako škrt na svojim tajnama. Nitko ne očekuje da znaš nešto ćemn te nisu naučili, pa nema razloga ni da to ti očekuješ.""Osjećam se tako glupim," rekoh, ne okrečuči se."Nisam navikao da se osjećam glupim.""Nisi ti glup, mali. Toliko znam. Garkin te ne bi biouzeo za šegrta da si glup. Akoje ovdje netko glup, ondasam to ja. Tako sam se zanio situacijom da sam sezaboravio, pa sam sjednim šegrtom počeo razgovarati kao s izučenim ćarobnjakom. To je bilo glupo."Još uvijek nisam bio u stanju govoriti."Ma daj, mali." Nježno me bubne u rame. "Trenutno ti možeš izvesti više magije negoja.""Ali ti znaš više.""Ali to znanje ne mogu upotrijebiti. Znaš, mali, to mi daje ideju. Sad kad je stari Garkin mrtav, ti si u slijepoj ulici. Što kažeš na to da privremeno postaneš mojim šegrtom? Počet ćemo od poćetka, kao da si novi učenik koji ne zna još ništa. Ići ćemo korak po korak, od početka. Što kažeš?"Unatoč mraćnu raspoloženju, osjetih kako teret na mojoj duši postaje lakši. Kao štoje rekao, nisamja glup. Znam prepoznati zlatnu priliku kad mi se ukaže."Joj, to bi bilo super, Aahz.""Znači dogovoreno?""Dogovoreno," odgovorih i pružih ruku."Što je to?" zareži on. "Zar ti nije dovoljna moja riječ?""Ali rekao si...""Toje u redu. Ti si sad moj šegrt, aja ne hodam okolo i rukujem se sa šegrtima."Povukoh ruku. Shvatih da ovaj savez možda i neče biti samo med i mlijeko."Sad, kao što sam rekao, evo što moramo učiniti glede trenutne situacije...""Ali još nisam imao ni jednu lekciju!""Točno. Evo ti prva lekcija. Kad dode do krize, ne troši energiju na priželjkivanje informacija ili vještina koje nemaš. Zasuči rukave i snadi se najbolje što možeš s onim što imaš. A sad zaveži dok tija ne objasnim neke stvari... šegrte."Zatvorih usta i otvorih uši. Jedar» trenutak me prodomo gledao, a potom zadovoljno kimne, potegnejoš jedan gutljaj iz kotliča i otpočne."Sad... Ti imaš nejasnu ideju o drugim dimenzijama jer sam ti ih prije spomenvo. Isto tako, iz prve ruke znaš da ćarobnjaci mogu otvoriti prolaz u barijerama izmedu tih dimenzija. Pa, razlićiti ćarobnjaci tu moć rabe na različite načine. Neki od njih, poput Garkina, koriste je samo da bi impresionirali šmokljane; prizi-vanje demona, vizije drugih svjetova, ta vrst parade. Ali ima i drugih ćiji motivi nisu tako bezazleni."Zastane kako bi potegaojošjedan gutljaj vina. Izne-nadujuče, ali nisam osjetio nagon da ga prekinem."Tehnologija u različitim dimenzijama razvijala se različitim brzinama, baš kao i magija. Neki ćarobnja-ci to zlorabe. Bave se švercom, kupovanjem i proda-vanjem tehnologije preko barijera radi profita i moči. Većina izumitelja u bilo kojoj dimenziji su, zapravo, pritajeni čarobnjaci."

Zacijelo sam se namrštio m ne znajuči, ali Aahzje primijetio i jasno to pokazao, frknuvši nosom i nami-gnuvši mi."Znam što misliš, Skeeve. Sve to zvuči pomalo nepo-šteno i beskrupulozno. Zapravo, oni su prilično etićna skupina. Postoji skup nepisanih pravila koji se zove Švercerski Kodeks i kojega se prilično strogo drže.""Švercerski Kodeks?" upitah, zaboravivši se na trenutak. Čiailo se da Aahzu ovaj put nije smetalo."To ti je slićno Plačeničkom Kodeksu, ali manje na-silno, a više profitabilno. Naprimjer,jedno od pravilatog kodeksa kaže da ne smiješ u neku dimenziju doni-jeti 'izum' koji previše nadilazi napredak tehnologi-je iz te dimenzije, kao, recimo, uvodenje navodenihprojektila u kulturu luka i strijele, ili lasera u eru kremena i baruta."Jedva sam uspijevao ostati tihim."Kao što rekoh, većina čarobnjaka prilično se strogo pridržava tog kodeksa, ali s vremena na vrijeme pojavi se jedan koji se na to ne obazire. To nas dovodi do Ištvana."Na spomen tog imena prođu me srsi. Možda ga Aahz doista izgovara drukćije."Neki kažu da Ištvanu fali par dasaka u glavi. Jabih rekao da se malo previše igrao svojim štapićem. Štogod bilo da bilo, nekako si je utuvio u glavu da želivladati dimenzijama, svima njima. Već je to jednompokušao, ali na vrijeme smo to saznali, pa se grupicanas okupila i naučila ga pristojnom ponašanju. Zapravo, tako sam i upoznao Garkina."Mahne kotlićem prema lešu, tako daje prolio nekoli-ko kapi po podu. Počeh sumnjati u njegovu trijeznost,ali glas mu je bio prilićno ćvrst dokje nastavljao"Mislio sam da je odustao nakon što smo mu natr-Ijali nos. Ćak smo mu ostavili i nekoliko suvenira kako bismo bili sigurni da nec'e tako brzo zaboraviti. A sad ovo. Ako unajmljuje inobarijerne pomoćnike i naoru-žava ih oružjem napredne tehnologije, vjerojatno opet pokušava izvesti istu stvar.""Izvesti što?""Upravo sam ti rekao. Zavladati dimenzijama.""Znam, ali kako? Hoću reći, kako mu ovo što ćini u ovoj dimenziji pomaže da zavlada ostalima?""A, to. Pa, u svakoj dimenziji ima odredena količina moći koju se može usmjeriti ili pretvoriti u magiju.Različite dimenzije imaju različite količine, a moćsvake dimenzije je podijeljena medu njenim čarobnjacima. Ako uspije ili kontrolirati ili poubijati ostalečarobnjake u ovoj dimenziji, može cjelokupnu njenu magijsku energiju iskoristiti za napad na neku drugu dimenziju. Ako pobijedi i tamo, imat će energiju dvije dimenzije koju može upotrijebiti da bi zavladao trećom, i tako dalje. Kao što vidiš, što dulje mu to bude uspije-valo, postajat će tojačim, i to će ga teže biti zaustaviti.""Sad razumijem," rekoh, iskreno zadovoljan i pun entuzijazma."Dobro. Onda razumiješ zašto ga moramo zaustaviti."Prestadoh biti zadovoljan i pun entuzijazma."Mi? Misliš na nas? Na tebe i mene?""Znam da nije baš neka vojska, mali, ali kao što rekoh to je sve što imamo."

"Mislim da bi mi sad dobro došlo malo tog vina." "Nema šanse, mali. Sad si na poduci. Bit če ti potre-bno svo vrijeme koje imaš za vježbanje ako mislimo zaustaviti Ištvana. Udaren u glavu ili ne, on nije še-prtlja kad se radi o magiji.""Aahz," rekoh polako, ne podižući pogled. "Reci mi istinu. Misliš li da je vjerojatno da me možeš naučiti dovoljno magije da bismo imali šansu da ga zausta-vimo?""Naravno, mali. Da nemamo šanse, ne bih ni poku-šavao. Vjeruj mi."Nisam baš bio uvjeren u to, a sudeći po zvuku njego-va glasa nije ni on.Poglavlje IV :"Tajna sigurnog i brzog putovanja leži updžljivom planiranju."

ODISEJHmmmm... Pa, nije baš odijelo po mjeri, alimorat če poslužiti."Pokušavali smo odjenuti Aahza u moju od-jec'u i on je sad procjenjivao naš uspjeh u tome, ogle-davajući se u malom tamnom zrcalu koje smo pronašli,okrećuc'i ga na sve strane kako bi, dio po dio, vidio cijelisvoj odraz."Možda bi bilo bolje kad bismo uspjeli pronači odjećuneke druge boje, a ne ove užasne smede.""To je sve što imamo.""Jesi li siguran?""Sto posto. Imam dvije košulje, obje smede. Jedna

je na tebi, drugaje na meni.""Hmmmm" reče, pažljivo me promatrajući. "Moždabih bolje izgledao u svyetlije smedoj. Oh, dobro, o tomemožemo i kasnije."Bio sam znatiželjan glede količine pažnje koju je posvećivao svome izgledu. Hoću reči, nije moguće da je planirao izic'i medu Ijude. Pogled na zelenog de-mona prekrivenog krljušti uzrujao bi većinu lokal-nih stanovnika, bez obzira na to kakvu odjeću imao na sebi. Zasad, svejedno, odlučih da je najbolje šutjeti i povlađivati mu.Zapravo, odjeća mu je prilično dobro pristajala. Rukavi košulje bili su mu malo prekratki s obzirom na dužinu njegovih ruku, ali ne previšejerja sam viši od njega pa razlika nije bila tako velika. Skratili smo hlače kako bismo ih prilagodili njegovim kraćim nogama, ali ni one, kao ni košulja, nisu mu bile preuske. Tu sam odjeću sam sašio, pa je bila prilično komotna, barem na meni. Krojenje mi nijejača strana.Na nogama je imao Garkinove čizme koje su mu iznenadujuće dobro odgovarale. Bio sam se bunio protiv toga, sve dok on nije istaknvo da Garkinu one više ne trebaju, a njemu če dobro doći. Pragmatičnost, takoje to nazvao. Situacijska etika. Rekaoje da c'e mi to kori-stiti ako ozbiljno želim postati ćarobnjakom."Hej, mali!" Aahzov glas prekine moje razmišljanje.Činilo se daje zauzet pretraživanjem ladica i škrinja."Ima li ovdje išta od oružja?""Oruzja?""Je, znaš, nešto poput stvari koja je ubila staroga Garkina. Maćevi, noževi, lukovi i strijele, takve stvari.""Znam što je oružje, samo nisam oćekivao da bi te ono moglo zanimati, toje sve.""A Zašto ne?"

"Pa... mislio sam da si rekao da si čarobnjak.""Nećemo valjda opet proći kroz sve to, ha, mali?Osim toga, kakve to veze ima s oružjem?"

"Nikada nisam upoznao ni jednoga čarobnjaka koji bi se pored svoje magije koristio nekim drugim oružjem.""Zbilja? A koliko si čarobnjaka poznavao?""Jednoga," priznah."Krasno. Čuj, mali, ako stari Garkin nije želio kori-stiti oružje, toje njegov problem. Ja...ja želim oružje. Ne znam jesi li primijetio, ali Garkin je mrtav."Teškoje usprotiviti se takvoj logici."Povrh toga," nastavi on, "zar zaista želiš da kre-nemo na Ištvana i njegovu bandu samo s tvojom ma-gijom i mojom agilnošću?""Pomoći ću ti u traženju."Bacili smo se na pretraživnje, ali pored samostrela kojim je ubijen Garkin, nismo pronašli baš mnogo. U jednoj od škrinja bio je mač s drškom optočenom dra-guljima, a pronašli smo i dva noža, jedan s bijelom i jedan s crnom drškom, na Garkinovu radnom stolu. Izuzevši tih nekoliko stvari, u kolibi nije bilo više ničega što bi makar samo i podsjecalo na oružje. Aahz nije bio presretan."Ne vjerujem to. Jedan mač s usranim sječivom, lošom ravnotežom i lažnim draguljima na dršci, i dva noža koji nisu nabrušeni otkad su napravljeni. Svakoga tko drži takvo oružje u kući treba krknuti.""I jesu ga.""Istina. Pa, ako je to sve što imamo, to je sve što ćemo moći upotrijebiti."Objesi mač oko bokova i zatakne nož s bijelom drš-kom za pojas. Mislio sam da će onaj drugi nož dati meni, ali on se sagne i utakne ga u čizmu."Zar nećeš jednoga dati meni?""Znaš li se njime služiti?""Pa..."On nastavi sa smještanjem noža u čizmu. Ja sam za pojasom pod košuljom imao zataknut svoj mali nož koji sam koristio za guljenje kože s malih životinja. Ćak i moje neiskusno oko primijetilo je da je moj nož bolji od ova dva koja si je Aahz uzeo. Odlučih to ne spomenuti."Dobro, mali. Gdje je starkelja čuvao novac?"Pokazah mu. Jedan kamen iza ognjišta bio je ola-bavljen i iza njega bijaše sakrivena kožnata vrećica. On je sumnjičavo odmjeravao novćiće dok su mu padali na ispružen dlan."Ispravi me ako griješim, mali, ali bakar i srebro ne vrijede baš mnogo u ovoj dimenziji, točno?"Ta, srebro je donekle vrijedno, ali ne toliko kao zlato.""Onda kakvaje ovo svinjarija? G^jeje pravi novac?""Nikad ga nismo imali mnogo.""Ma daj... Još nisam sreo čarobnjaka koji nije imao zalihu u čarapi. To štoje ne troši, ne znači daje nema. Misli. Zar ovdje nikad nisi vidio ništa od zlata ili ukra-šeno draguljima?""Pa, ima nekoliko stvari, ali one su zaštičene pro-kletstvima.""Mali, daj malo razmisli. Da si drhtava stara ruše-vina koja nije u stanju izboriti svoj put van iz škarnicla, kako bi zaštitio svoje blago?""Ne znam.""Sjajno. Objasnit ću ti dok prikupljamo te stvari."Uskoro smo na stolu imali skromnu hrpu plijena,većinu kojega su sačinjavali predmeti kojima sam seoduvijek divio. Bioje tu zlatan kipić muškarca s glavom

lava, Tri Kraulova Bisera, zlatni privjesak u oblikusunca kojem su nedostajale tri zrake, i prsten s velikimdraguljem kojega je Aahz skinvo s Garkinova prsta.Aahz podigne medaljon u obliku sunca."Evo ti primjera onoga o čemu sam ti govorio. Pret-postavljam da postoji priča o tome što se dogodilo s ove tri zrake koje nedostaju?""Pa," počeh, "bilo jednom jedno izgubljeno pleme kojeje obožavalo ogromnog zmijožapca...""Preskoči to. Toje stara prijevara. Uzmeš svoje zlato i odneseš ga majstoru koji ti ga istali u nešto s mnogo malih izbojaka poput prstiju ili ruku..." Podigne privje-sak. "...ili zraka sunca. Tako dobiješ najbolje od dva svijeta."Prvo, imaš nešto mistično i natprirodno, dodaš sablasnu priču i nitko se neće usuditi ni taknuti taj predmet. Drugo, njegov oblik ima tu prednost da svaki put kad ti zatreba malo gotovine, možeš jednostavno otkinuti zraku ili ruku i prodatije za vrijednost težine zlata. Umjesto da gubi na vrijednosti, cijena preostalog predmeta raste radi njegove mistične povijesti i čudnih okolnosti pod kojima je ostao bez jednog svog dijela, koje su, naravno, čista izmišljotina."Začudo, nisam bio iznenaden. Počeh se pitati je li išta od onoga što mi je Garkin rekao istina."Znači nijedna od ovih stvari nema nikakve magične moći, niti prokletstva na sebi?""E sad, to nisam rekao. S vremena na vrijeme nale-tiš na nešto takvo, ali to je vrlo rijetko.""Ali kako znaš što je pravo a što lažno?""Pretpostavljam da te Garkin nije naučio da vidiš aure. Pa, tako sam i mislio. Vjerojatno se bojao da bi mu ukrao sve te stvari i pobjegao. Dobro, mali. Vrijeme je za prvu lekciju. Jesi li ikada sanjario? Znaš, buljio u nešto i pustio da ti um luta?"Kimnuh."Dobro, evo što želim da učiniš: sjedni na stolac i nagni se naprijed tako da su ti oči u ravnini s povr-šinom stola. Tako. Udobno? Fino. Sad želim da po-gledaš preko stola u zid. Nemoj fokusirati pogled na nj, samo bulji i pusti da ti um luta."Učinih kakoje rekao. Bilo mije teško ne fokusirati pogled na nešto odredeno, pa se usredotočih na to da mi um luta. 0 čemu da mislim? Pa, o čemu sam mislio kad sam gotovo zapalio svijeću... Oh, da. Ja sam Skeeve. Ja sam močan i moja moć svakim danomje sve veća. Nasmiješih se u sebi. Uz demonovu pomoć uskoro ću postati mudrim čarobnjakom. A to će biti samo početak. Nakon toga..."Hej!" rekoh, uspravivši se na stolcu."Što si vidio?""Bilo je to... pa, ništa, pretpostavljam.""Nemoj mi otežavati stvar, mali. Što si vidio?""Pa, na trenutak sam pomislio da sam vidio nešto poput crvenog sjaja oko prstena, ali kad sam ga malo bolje pogledao, toga je nestalo.""Prsten, ha? Tako sam i mislio. Pa, toje to. Ostatak plijena bi trebao biti u redu."Potrpa sve osim prstena u vreću, ostavivši prsten na stolu."Što je to bilo?""Što? Oh, to što si vidio? Toje bila aura. Večina Ijudi je ima. 1 neka mjestaje imaju, ali tojejedan od sigumih načina provjere je li neki predmet doista magičan. Kladio bih se da je ovaj prsten oružje s kojim je stari Garkin spržio asasina.""Zar ga nećemo ponijeti s nama?""Znaš li kako radi?""Pa... ne.""Nija. Zadnja stvar koja nam trebajest da sa sobom imamo prsten koji riga vatru. Pogotovo ako ga ne zna-mo aktivirati. Ostavi ga. Možda ga ostali pronadu i sprže sami sebe.""Koji ostali?" brzo upitah.

"Hmmm? Oh, ostali asasini.""Koji ostali asasini?" Pokušavao sam ostati miran, ali nije mi uspijevalo."Toćno. Ovo je prvi put da imaš posla s njima. Mislio sam da ti je Garkin...""Aahz, jednostavno mi odgovori!""Oh! Sigurno, mali. Asasini nikad ne rade sami. Zato nikad ne promaše. Rade u grupama od dvojice do osmorice. Vjerojatnoje ostatak grupe negdje u blizini. Znajući koliko Ištvan poštuje Garkina, siguran sam da ne bi poslao manje od šestorice na ovakav zadatak, možda čak i dvije grupe.""Hoćeš reći da je cijelo ovo vrijeme dok smo se mi petljali s odjećom i mačevima grupa asassina na putu prema nama?""Opusti se, mali. Oni su pričuva. Ćekat će neko vrijeme i krenuti za nama najranije sutra. Toje profe-sionalna uljudnost. Moraju ovome papku dati vremena za djelovanje. Povrh toga, tradicionalno je da asasin koji izvrši djelo dobije prvi izbor od bilo kakvoga plijena koji nade prije no što ostali stignu i ostatak razdijele na jednake dijelove. Svi to rade, ali smatra se nepri-stojnim primijetiti daje nešto od plijena nestalo prije službene raspodjele.""Kako to da znaš tako mnogo o asasinima, Aahz?""Hodao sam sjednom neko vrijeme... krasna cura, ali nije znala držati jezik za zubima, čak ni u krevetu. Ponekad se pitam da li ijedna profesija zaista svoje tajne čuva tako dobro kao što tvrde.""Što se dogodilo?""S kim?""S tvojim asasinom?""Kaj te briga, mali." Aahz odjednom opet postane otresit. "Čeka nas posao.""Što ćemo učiniti?""Pa, prvo čemo pokopati Krampusa. To možda skre-ne ostale s našeg traga. Uz malo sreće, oni će pomisliti da je maznvo cijeli plijen i nestao. Ne bi bilo prvi put da se tako nešto dogodi.""Ne, mislim nakon toga. Spremamo se na put, aUkamo vopće idemo?"

"Mali, ponekad me brineš. Ovo čak ni nije magija. Ovoje najobićnija vojna akcija. Prvo, moramo pronaći Ištvana. Drugo, procijenit ćemo njegovu snagu. Treče, smislit c'emo plan, i ćetvrto, sredit čemo taj problem, a nadajmo se i Ištvana.""Ovaj... Aahz, možemo li stati na trenutak? Gdje ćemo pronaći Ištvana?"To ga je zaustavilo u mjestu."Zar ti ne znaš gdje je?""Danas sam prvi put čvo za njega."Dugo smo sjedili i gledali se u potpunoj tišini.Poglavlje V :"Samo konstantno i savjesno vježbanjeborilačkih vještina osigurat če vam dugi sretan život."

BRUCE LEEMislim da sam shvatio, mali."Rekavši to, Aahz na trenutak prestanebrusiti mač kako bi pregledao oštricu.Od samog početka našeg putovanja koristioje svaku priliku da malo radi na svome oružju. Čak i kad bismo zastali samo da se malo odmorimo, on bi se odmah primio oštrenja sječiva ili

podešavanja ravnoteže. Mis-lim da sam, samo gledajuči ga kako cijelo vrijeme prtlja po njemu, u proteklom tjednu naučio više o oružju nego u cijelom svom životu prije toga."Shvatio što?""Zašto Ijude na ovome svijetu uče ili magiji ili oru-žju, ali nikad i jednome i drugome.""Zašto?""Pa, dva razloga su očita. Prvo, stvar je u uvjeto-vanosti rekacije. Refleksi. Reagirat ceš na način koji si naučio. Ako su te učili rukovanju oružjem, na kriznu situaciju reagirat ćeš oružjem. Ako su te obučavali u magiji, reagirat ćeš magijom. Ako znaš ijedno i drugo, oklijevat ćeš, pokušavajući se odlućiti zajedno ili dru-go, i vjerojatno c'e te u meduvremenu zatuči. Da bi pojednostavio stvari, Garkin te učio samo magiji. Vjero-jatno ni on sam nije znao rukovati oružjem."Razmislih o tome."Ima smisla. A štoje drugi razlog?"On mi se naceri."Krivulja ućenja. Ako je ono što si mi reko o život-nome vijeku na ovom svijetu makar samo približnotoćno, te ako si ti primjer brzine kojom Ijudi s ovogasvijeta uće. onda ionako imate vremena naućiti samojednu stvar." >"Mislim da mi se više svida prvo objašnjenje."On se zacereka sebi u bradu i nastavi oštriti svoj mač.Prije me to njegovo peckanje smetalo, ali sad sam samo prelazio preko toga. Ćinilo se da muje kritičnost prema svemu na našem svijetu, a posebice prema meni, prešla u naviku. Nakon tjedan dana neprekidne izlo-ženosti oštrini njegova jezika, zabrinvo bih se kad bi se prestao žaliti na sve oko sebe.Zapravo, bijah prilićno ponosan na svoj napredak napolju magije. Moje su moc'i, pod Aahzovim pokrovi-teljstvom, svakog dana bivale sve veče. Jedna od naj-vrijednijih lekcija koju sam naučio bilo je kako crpitisnagu izravno iz zemlje. Stvar je bila u tome da sienergiju predstavim kao opipljivu silu, poput vode, teda crpim energiju kroz jednu nogu, pa sve do svogauma, dok istovremeno oslobadam prilagodenu energi-ju kroz drugu nogu natrag u zemlju. Već sam znaopotpuno nadoknaditi izgubljenu energiju jednostavnotako što bih nekoliko minuta stajao nepomično, za-tvorenih očiju, izvodeći tu izmjenu energije. Aahza seto, kao i obićno, nije vopće dojmilo. Prema njegovimrijećima, trebao bih biti sposoban to činiti dok hodam,ali nisam dopuštao da njegovo gundanje umanji mojentuzijazam. Učio sam, i to brže no što sam mislio da* je moguče.

"Hej, mali, dohvati mi komad drveta, hočeš li?"Nasmiješih se u sebi i pogledah naokolo. Tri metra dalje ležalaje mala grana naplavljena drveta, duga oko šezdesetak centimetara. Lijeno ispružih prst i ona se podigne u zrak, počne polako lebdjeti preko čistine da bi zastala u zraku ispred Aahza."Nije loše, mali," prizna on. Onda bljesne njegov mač i dva prerezana komada grane padnu na tlo. On podi-gne jedan od njih i pregleda mjesto reza."Hmmm ... Moždajoš ima nade za ovaj mač. Zašto

si ih pustio da padnu?"

Ovo zadnje bijaše upućeno meni."Ne znam. Pretpostavljam da si me iznenadio kad si zamahnvo mačem.""Oh zbilja?"Iznenada baci granu prema meni. Ja ciknuh i poku-šah se maknuti s puta, ali grana se bolno odbije od mog ramena."Hej! Čemu to?""Nazovimo to praktičnom lekcijom. Znaš da možeš kontrolirati granu -jer si to upravo učinio kad si mi je dolevitirao - pa zašto si joj se onda pokušavao izmaknuti? Zaštoje nisi zaustavio magijom?"4647"Pretpostavljam da mi nije palo na pamet. Nisi mi dao vremena da razmislim.""Dobro, razmisli onda! Ovaj put znaš da dolazi."On podigne drugi komad grane i pričeka, opako se cereći, štoje lako ako imaš šiljaste zube. Ignorirao sam ga, opuštajući um; potom kimnuh da sam spreman.Grana me udari posred prsa."Joj!" prokomentirah."A u tome je, mladi moj prijatelju, razlika izmedu teorije i prakse. Teorija ti kaže da se to i to može ućiniti, ali u praksi nikad nečeš imati vremena da ležerno i polako prikupiš snagu, a rijetko ćeš imati nepokretan cilj.""Reci, ahm, Aahz. Ako doista pokušavaš izgraditi moje samopouzdanje, kako to da mi izvučeš tepih ispod nogu svaki put kad počnem misliti da napokon pos-tižem nešto?"On ustane i spremi mač u korice."Samopouzdanjeje divna stvar, mali, ali ne kad nije opravdano. Jednog če dana tvoj ili moj, ili oba naša života ovisiti o tvojim sposobnostima, i tvoje zava-ravanje samoga sebe neče nam u tome previše pomoći. Hajde da se primimo posla.""Ovaj... imamo li vremena?""Opusti se, mali. Krampusi su uporni, ali putuju sporo."Naša strategija nakon odlaska iz kolibe bila je jed-nostavna. Kad vec' nismo mogli svoju potragu usmjeriti u udredenom smjeru, pratit čemo silnice na ovom svi-jetu sve dok ne pronademo Ištvana ili naiđemo na nekog drugog čarobnjaka koji bi nas uputio do njega.Netko bi mogao pitati što su to silnice. Ja jesampitao. Silnice su, kako mi je Aahz objasnio, oni putovikojima energija najlakše i najslobodnije protječe. U mnogoćemu su slične magnetskim linijama.Netko bi mogao pitati što su to magnetske linije. Ja jesam. Neču citirati Aahzov odgovor, reči ću samo da nije sadržavao nikakve informacije.Kako bilo da bilo, silnice su čarobnjakov saveznik, ali i neprijatelj. Oni koji namjeravaju iz njih crpiti energiju obično se nastanjuju najednoj od tih linija ili blizu nje. To im olakšava crpljenje energije. Takoder olakšava i njihovim neprijateljima da ih pronađu.Po Aahzovoj teoriji i Garkina su tako pronašli. Pre-ma tome, bilo je logićno da bismo i mi trebali moči pronaći Ištvana na isti način.Naravno, ja nisam imao pojma o silnicama, niti o tome kako ih pronači, barem ne dok me Aahz nije naučio. Nije to bila teška tehnika, srečomJer imao sam pune ruke posla pokušavajući apsorbirati sve ostale lekcije kojima me Aahz zasipao.Trebajednostavno sklopiti oči i opustiti se, pokušati si predočiti sjajnu žuto-crvenu strijelu s dva vrha kako lebdi u zraku. Intenzitet sjaja pokazuje udaljenost silnice; smjer njenih vrhova pokazuje tijek energije. Prilično slično igli kompasa, štogod to bila.

Jednom kad smo ustanovili da je Garkin smjestio svoju kolibu izravno na silnicu, kao štoje Aahz i pretpo-stavljao, te kad smo utvrdili smjer tijeka energije, naišli smo na drugi problem. U kojem smjeru ga pratiti?Ta je odluka postala dvaput težom kad je Aahz napomenvo da najednom kraju vjerojatno čeka grupa asasina Krampusa, najvjerojatnije u smjeru kojim smo željeli ići.Problem smo riješili tako da smojedan dan putovali pod pravim kutem na silnicu, zatim dva dana uz nju u željenom smjeru, pa se tek onda vratili na samu liniju.Nadali smo se da smo na taj način potpuno zaobišli asasine.1 bili smo u pravu i nismo.Bili smo u pravu na taj način da nismo upali u zasjedu. Nismo bili u pravu tako što se činilo da su nam na tragu, premda nismo znalijesu li doista pratili nas ili su jednostavno slijedili silnicu natrag do Ištvana."Stalno ti govorim, mali," Aahz bijaše uporan. "To je dobar znak. To znači da smo odabrali pravi smjer, te da ćemo do Ištvana stiči prije nego asasini.""Što ako idemo u krivom smjeru?" pobunih se. "Što ako oni doista prate nas? Koliko ćemo dugo nastaviti u istome smjeru prije no što odustanemo i priznamo istinu?""Što ti misliš kako če ti dugo trebati da naučiš dovoljno magije da bi se mogao suprotstaviti čoporu Krampusa-asasina naoružanih vandimenzijskim oru-žjem?""Vratimo se na posao," rekoh odlučno.On pogleda oko sebe, pa pokaže na izgriženo voče koje je vjetar otkinvo s drveta i razbacao nakolo."Dobro. Evo što hoću da učiniš. Bulji u nebo ili proućavaj svoj pupak ili bilo što. Kad ti dam znak, zgrabi jedan komad voča i dobaci mi ga."Ne znam koliko smo sati proveli na toj vježbi. Teže je no što zvuči prikupiti snagu tako naglo. Baš kad sam mislio da sam to savladao, Aahzje promijenio taktiku. Uvukao bi me u razgovor, zatim bi me prekinvo u pola riječi svojim signalom. Nepotrebno je reći da je moj uspjeh bio bijedan."Opusti se, mali. GIe, pokušaj na ovaj način. Umje-sto da svaki put ponovno prikupljaš snagu, stvori malomjesto unutar sebe i tamo pohrani malo energije. Čuvajje u rezervi, spremnu da te pokrije dok ti puniš svoje velike puške.""Što su to puške?""Nije važno. Samo napravi tu rezervu pa čemo poku-šati opet."Uz taj savjet, vježba krene mnogo bolje. Konačno, Aahz je prekine i naredi mi da mu pomažem u vje-žbanju s nožem. Zapravo, prilično sam uživao u tome. Vježba se sastojala od toga da upotrijebim svoje moči kako bih levitirao jedan komad voča sve dok ga Aahz ne pogodi nožem. Kao dodatnu finesu, ja bih tada izvadio nož i vratio mu ga, lebdeči, kako bi ga on opet mogao baciti. Način na koji bi taj srebrnkasti, kovitla-jući komad čelika poletio i presreo komad voća, dok je Aahz vježbao prvo bacanje iznad ruke, pa ispod ruke, pa bekhend, činio se gotovo natprirodnim."Zaustavi ga, Skeeve!"Aazov povik vrati me u stvarnost. Bez razmišlja-nja, ja posegoh umom i... i nož se zaustavi u zraku! Trepnuh, ali i dalje ga držah tamo, pedalj od voća koje je takoder ostalo lebdjeti u zraku."Vidi, vidi! To je ono pravo, Skeeve! Evo ti nešto u što se možeš pouzdati!""Učinio sam to!" rekoh, ne vjerujući vlastitim očima."Bogme jesi! Taj komadić magije jednog dana će ti spasiti život."Iz navike, snagom uma poslah nož natrag do njega. On ga uzme iz zraka i zatakne za pojas, zatim zastane, nagnuvši glavu na jednu stranu."I to na vrijeme. Netko dolazi."

"Kako znaš?""Ništa posebno. Moj sluh je malo bolji od tvoga, toje sve. Ne paničari. Nisu Krampusi. Po zvuku bih rekao5051da se radi o potkovanoj životinji. Nijedna divlja zvijer ne kreće se tako ravnom putanjom, ni tako očito.""Što si mislio s onim 'na vrijeme'? Zar se nećemo sakriti?""Ne ovaj put." Naceri mi se. "Razvijaš se brzo. Vri-jeme je da naučiš novu ćaroliju. Imamo još par dana prije no što tkogod-to-bio stigne do nas.""Dana?"Aahz se prilagodavao našoj dimenziji vrlo rapidno, ali još uvijek je imao problema s vremenskim jedi-nicama."Daj mijošjednom ponovi tejedinice mjerenja vre-mena," progunda."Za nekoliko sekundi, minuta, sati...""Minuta! Imamojoš par minuta.""Minuta! Ne mogu naučiti novu čaroliju za nekoliko minuta!""Naravno da možeš. Ova je lagana. Sve što trebaš učiniti jest da moje crte lica kamufliraš tako da ličim na čovjeka.""A kako da to učinim?""Na isti način kao i sve "bstalo, snagom uma. Prvo, zažmiri... zatvori oči... dobro, sad zamisli neko drugo lice..."Na pamet mi je padalo samo Garkinovo, pa si pre-dočih njihova dva lica jedno pored drugoga."Sad pomakni to novo lice preko mojega... oduzmi ili dodaj potrebne karakteristike. Kao da se radi o glini... zadrži tu sliku u svome umu i otvori oći."Pogledah i ostah razočaran."Nije uspjelo!""Naravno da jest."Ogledavao se u tamnom zrcalu koje je izvadio iz vrečice za pojasom."Ali nisi se promijenio!""Naravno da jesam. Ti to ne možeš vidjeti jer si ti taj kojije stvorio tu čaroliju. Toje iluzija, a pošto tvoj um zna istinu, ne može ga se prevariti, ali sve druge se može. Garkin, ha? Pa, poslužit će."Njegovo prepoznavanje novoga lica me zateklo."Zaista vidiš Garkinovo lice?""Naravno. Hoćeš li pogledati?"Ponudi mi zrcalo i naceri se. Bila je to loša šala. Jedna od prvih stvari koje sam otkrio o njegovom sum-njivom položaju na ovom svijetu bilo je to da premda on može vidjeti svoj odraz u zrcalu, nitko s naŠega svijeta ne može. Ili, barem ja nisam mogao.Sad sam već i ja čvo zvuke približavanja jahaČa."Aahz, jesi li siguran...""Vjeruj mi, mali. Nemaš o čemu brinuti."Brinvo sam. Jahač je već bio na vidiku. Bio je to visok, mišićav čovjek s izgledom ratnika. Taj dojam bijaše pojačan činjenicom dajejahao ogromnog bojnog jednoroga, natovarena oružjem i oklopom."Hej, Aahz. Zar ne bismo trebali...""Opusti se, mali. Gledaj ovo."On iskorači i podigne ruku."Dobar dan, stranče! Koliko ima do najbližega grada?"

Ćovjek usmjeri jednoroga prema nama. Napol po-digne ruku u znak pozdrava, pa se iznenada ukoči. Nagnuvši se naprijed, zaškilji u Aahza, pa užasnuto ustukne."Svih mi bogova! Demon!"Poglavlje VI :"Obraćanje pažnje detaljimaje lozinka za prikupljanje informacija od bezazlena sujedoka."INSP. CLEUSEAURatnikov užas nije ga imobilizirao za dugo/Zapravo, nije ga vopće imobilizirao!Reagirao je istog trena kad je shvatio štovidi. Doduše, njegova reakcija bilaje čudna - nagnvo se natrag u sedlu i počeo mahnito kopati po jednoj o<i bisaga, što ga je, u najboljem slučaju, dovelo u nesi-guran položaj.OčitoJa nisamjedini kojije to primijetio. Aahz skoći uz povik, mlatarajući rukama jednorogu pred nosom. Budući razumna živina, jednorog se propne i ratnik tresne naglavce na tlo."Bogova mi!" urlikne on, pokušavajuči se ispetljati iz ne baš graciozna pložaja pod hrpom oruzja i ostale prtljage. "Ubijao sam za manje!"Odlućih da je vrijeme da se umiješam ako želimo izbječi ostvarenje njegove prijetnje. Posegavši umom, dohvatih oveći kamen i snažno ga zavitlah prema nje-govom ćelu. Čovjek se skljoka poput uškopljena junca pod mesarskom sjekirom.Jedan dug trenutak Aahz ija smo promatrali paloga čovjeka, hvatajući dah.. "'Opusti se, Skeeve! Ovo će biti lako, Skeeve! Vjeruj mi, Skeeve!' Isuse, Aahz, kad se ti zezneš. zezneš se junaćki, zar ne?""Začepi, mali!"Opetje kopao po svojoj vrećici oko pasa."Neću zaćepiti, želim znati što se dogodilo s onom 'budalootpornom' čarolijom koju si me naučio.""I sam se to pitam." Izvadi zrcalo i počne se ogle-davati. "Znaš što, mali. Provjeri njegovu auru i pazi na sve što nije vobičajeno.""'Začepi, mali! Provjeri njegovu auru, mali!' Pa nisam tija neki... Hej!""Štoje?""Njegova aura! Cijelaje crvenkasto-žuta, osimmale plave fleke na prsima."Tako sam si i mislio!!" Aahzjednim skokom prijede čistinu i čučne pokraj paloga ćovjeka poput grabežljive zvijeri."Pogledaj ovo!!"Na kožnoj vrpci oko čovjekova vrata visilaje primi-tivna amajlija u obliku salamandera sa samo jednim okom na sredini glave."Štojeto?""Nisam siguran, ali imam prilićno dobru ideju što bi to moglo biti. Sad me poslušaj. Želim da skineš moj kamuflaž.""Da skinem što?""Daj, mali, probudi se! Čaroliju koja mijenja moj izgled.""Na to sam i mislio. Da skinem što?""Čuj ti mene, mali! Ne odgovaraj mi nego učini kako sam ti rekao. On če se uskoro probuditi."Uzdahnuvši, ja zažmirih i poćeh s onim što mi je izgledalo kao uzaludan napor. Ovaj put išlo je lakše. Zamislih Garkinovo lice, pa istopih njegove crte lica sve dok mi pred očima nije bilo Aahzova iscerena njuška. Otvorih oči i pogledah Aahza. Izgledaoje poput Aahza.Sjajno."I što sad?"Kao odgovor na to, ratnik zastenje i uspravi se usjedeči položaj. Zatrese glavom kao da želi razbistriti

misli, pa otvori oči. Pogled mu padne na Aahza i ontrepne, pogleda ga opet, pa posegne za mačem, samoda bi otkrio da ga nema. Nije imao ni bodež, a ni sje-kiricu. Očito, Aahz nije besposleno sjedio dok sam jaskidao čarolije. jAahz progovori prvi."Opusti se, stranče. Stvari nisu onakve kakvima se čine."Čovjek skoči na noge i zauzme borbeni položaj,stisnutih šaka.

"Pazi se, demone!" poviče glasom kojije imao šuplji prizvuk. "Nisamja ostao bez načina obrane.""Ma nemoj! Nabroji tri. Ali kao što rekoh, opusti se.Prvo.ja nisam demon.""Znaj, demone, da mi ova amajlija omogućuje da vidim kroz čarolije, te da te vidim onakva kakav doista jesi."Znači to je bilo to! Moje povjerenje u vlastite mofi naglo mi se vrati.."Prijatelju, premda mi ne moraš vjerovati, pogled na tu amajliju ispunjava me radošćuJer mi omogućuje da ti i dokažem ono što ču ti sad reči.""Ne troši svoje laži na me. Vidim kroz tvoj kamuflaž!Ti si demon.""Dobro. Možeš li mi učiniti jednu malu uslugicu?" Aahz ležerno sjedne na tlo, prekriženih nogu. "Možeš li na trenutak skinuti amajliju?""Skinuti je?" Čovjek se na trenutak zbuni, ali brzo se pribere. "Malo sutra, demone. Hoćeš me navesti da skinem amajliju kako bi me mogao ubiti!""Čuj, bedak. Da smo te htjeli ubiti, to smo mogli učiniti dok si bio u nesvijesti!"Po prvi put čovjek se zamisli."Toje, doista, istina.""Možeš li me onda na minutu poslušati i skinuti tu amajliju?"Ratnik je oklijevao, ali ipak počne polako skidati amajliju. Pomno se zagleda u Aahza, pa se namršti."Ovo je čudno. Još uvijek izgledaš kao demon!""Točno. Daj da te sad nešto pitam. Imam li pravo što iz tvojih riječi zaključujem da znaš ponešto o de- monima?""Već petnaest godina sam lovac na demone," izjavi ratnik ponosno."Da?" Na trenutak se pobojah da će Aahz sve zez-nuti, ali uspio se pribrati i nastaviti."Onda mi kaži, prijatelju - u tvom dugogodišnjem bavljenju demonimajesi li ikada sreo ijednoga kojije izgledao poput demona?""Naravno da nisam! Oni uvijek koriste magiju kako bi se maskirali."1 ovaj se hvali kako zna sve o demonima!"Eto ti ga na! To ti je dokaz.""Dokaz ćega?"Na trenutak pomislih da će ga Aahz zgrabiti za ramena i dobro prodrmati. Učini mi se da su Aahzove suptilnosti možda presuptilne za ovaj svijet."Pusti mene, Aahz. Gledajte, gospodine. On vam pokušava reći da kad bi bio demon on ne bi izgledao poput demona, ali pošto izgleda, onda znači da nije.""Oh!" reče ćovjek s izrazom iznenadna razumije-vanja na licu."Sad ja ne razumijem," progunda Aahz."Ali ako nisi demon. zašto onda izgledaš poputdemona?"

"Aah..." uzdahne Aahz, "toje duga prića. VidišJasam proklet." |

"Proklet?" F

"Da. Vidi, i ja sam, poput tebe, lovac na demone. Zapravo, prilično uspješan lovac. S poprilićnom repu-tacijom u tom polju.""Nikad nisam čvo za tebe," promrmlja ćovjek."Pa, ni mi nismo čuli za tebe," ubacih seja brzo."Ni ne znate kako se zovem!""Oh, ispričavam se." Ja se sjetih pravila pristojnosti."Ja sam Skeeve, a ovaj... lovac na demoneje Aahz.""Drago mije što smo se upoznali. Ja sam poznat kao Quigley.""Ako bih mogao nastaviti...""Oprosti, Aahz.""Kao što sam počeo, moje se ime pročulo medu demo-nima i postao sam zloglasan po svojim uspjesima u lovuna njih. Ponekad je to bila prilična gnjavaža, jer kadbi demoni ćuli daja dolazim ili bi pobjegli glavom bez ,obzira ili bi se sami ubili." i

"Je l' se on uvijek ovako hvališe?" j

*Tek se zagrijava.""Svejedno... jednog dana spremao sam se ukokati jednoga demona, posebno opaku rugobu čak i po njiho-vim vlastitim mjerilima, kad me on zateče obrativši mi se po imenu. 'Aahz!' kaže on, 'Prije no što me dokrajčiš, znaj daje tvoja karijera gotova!' Naravno, ja se slatko nasmijah, jer ubio sam ja demone i opakije od njega, ponekad čak po dvojicu odjednom. 'Smij se ako hoćeš', nastavi on, 'ali savjet demona ovlastio me da se poza-bavim s tobom. Ubio ti mene ili ne, proklinjem te time da završiš na isti naćin na koji si ti dokrajčio mnoge od nas.' Naravno, ubio sam ga, pretpostavljajudi da blefira, ali otada moj život više nije isti.""A zašto mje?""Radi prokletstva! Kad sam se vratio do svoga konja,moj odani štitonoša uputio mi je jedan pogled i pao unesvijest.""Lažeš k'o pas! Hoću reći... bilo je to od vrućine.""Naravno, Skeeve." Aahz zavjerenički namigneQuigleyu."Kako bilo da bilo, uskoro otkrih, na svoj veliki užas,da me demon začarao prije no što je krepao, i to tako da svakome tko me pogleda izgledam poput demona.""Pokvareno. Mudro, ali pokvareno do srži.""Sad vidiš svu suptilnost njihova plana! Mene, naj-Ijučeg od svih lovaca na demone, sad love moji vlastiti kolege. Prisiljen sam skrivati se poput životinje, a jedino društvo koje imam mi je ovaj moj sin.""Mislio sam da si rekao da ti je on štitonoša.""I sin i to. Oh, koje li ironije.""Joj, toje gadno. Da barem mogu učiniti nešto da tipomognem."

"Možda i možeš," Aahz se pobjedonosno nasmiješi.Quigley se zgrči. Laknulo mi je kad sam vidio da Aahzov osmjeh još kod nekoga izaziva istu reakciju.

"Ovaj... a kako? Hoću reći, paja sam samo lovac na demone.""I baš kao takav možeš mi pomoći. Vidiš, u ovom trenutku na tragu namje nekoliko demona. Čini mi se da bismo ti ija moglijedan drugome pomoči. Mi čemo tebi nabaviti lovinu, a zauzvrat ti ćeš nas riješiti te krvave gnjavaže.""Krvavi su?" Quigley bijaše užasnut."Ma, to je samo fraza. Pa, što kažeš? Jesmo li se dogovorili?""Paa... ne znam. Ja sam već na zadatku, a obično ne preuzimam novi posao dok ne završim trenutni. Loše obaviješten narod mogao bi pomisliti da sam odustao, ili se preplašio, ili tako nešto. To je loše za reputaciju.""Ali to ti neče predstavljati nikakve poteškoće," Aahz bijaše uporan. "Ne moraš ni skrenuti sa svoga puta. Samo ćekaj ovdje, a oni će već naići.""A zašto te vopće slijede?" 1"Za mnom ih je poslao zli čarobnjak, samo zato što 8am bio dovoljno budalast da ga zamolim za pomoč. U svezi s prokletstvom, znaš.""Naravno... čekaj malo. Je li taj čarobnjak kojim slučajem Garkin?""Zapravo jest. Zašto? Poznaješ ga?""Pa, onje moj cilj! Toje čovjek kojega idem ubiti!""Zašto?" ubacih seja. "Garkin nije demon.""Ali druži se s demonima, sinko." Aahz mi uputi upozoravajuči pogled. "Toje dovoljan razlog bilo kojem lovcu na demone. Točno, Quigley?""Toćno. Upamti to, sinko." 'Ja žustro kimnuh. Odjednom me sve ovo činilojako nervoznim."A gdje si vopče čvo za Garkina, Quigley?" upita Aahz, kao usput."Znam da zvuči čudno, ali odjednog gostioničara... mislim daje rekao da se zove Ištvan... pomaloje čudan, ali dovoljno iskren čovječuljak. Nekih tri tjednajahanja prema sjeveru... ali, razgovarali smo o tvom problemu. Zaštoje Garkin poslao demone za tobom?""Pa, kao što sam rekao, potražio sam njegovu pomoć u skidanju tog prokletstva sa sebe. Ono što nisam znao biloje to daje on zapravo u dogovoru s demonima. Čvo je za mene i odlučno mi odbio pomoći. Štoviše, kad smo otišli od njega, poslaoje nekoliko demona za nama.""Razumijem. Što si rekao koliko ih ima?""Samo dvojica," uvjeri ga Aahz. "Povremeno bismo ih vidjeli na tren.""Dobro," završi Quigley. "Učinit ču to. Pomoći ču vam u vašem boju.""To je krasno, ali ima jedna stvar. Mi nećemo biti tu.""Zašto ne? Kao lovac na demone ti bi trebao takvu priliku doćekati raskriljenih ruku, pogotovo sad kad su snage izjednačene.""Daja ostanem, boja ne bi ni bilo," oholo izjavi Aahz. "Kao što sam ti rekao, prati me odredena reputacija medu demonima. Da me videjednostavno bi pobjegli.""Iskreno, to mi je teško povjerovati," napomene Quigley.Ja bih se rado složio s njim, ali odlučih držati jezik za zubima."Pa, moram priznati da i njihov strah od mog čaro-bnog mača ima nešto s njihovom željom da izbjegnu borbu sa mnom.""Čarobni mač?""Da." Aahz potapše mač što mu je visio oko pasa. "Ovo je oružje jednom pripadalo čuvenom lovcu na demone Alfansu De Clariju.""Nikad čvo za njega."

"Nikad ćvo za njega? Jesi li ti siguran da si ti lovac na demone? Pa taj je čovjek ovim mačem ubio preko dvjesto demona. Kažu daje zaćaran tako da tkogod se njime bori ne može pasti od ruke demona.""A kako je on umro?""Priklala ga trbušna plesačica. Grozno.""Je, one znaju biti gadne. A mač, funkcionira li?""Pa, dobar je kao i bilo koji drugi mać, malo teška vrha, možda, ali...""Ne. Mislim na čaroliju. Radi li?""Mogu ti se zakleti da me nijedan demon nije ubio otkad ga koristim.""A demoni ga prepoznaju i bježe od njegova vlasnika?""Toćno. Naravno, već ga godinama ne koristim.Previše sam zaposlen pokušajima da skinem ovo pro-kletstvo sa sebe. Ponekad sam se znao poigravati mi-šlju da ga prodam, ali ako se ikada vratim na posao, taj če mi mač biti od velike pomoći u... hmm... ponov-nom stjecanju reputacije."Odjednom shvatih što Aahz izvodi. Quigley zagrize mamac kao pomamljena bodljikava kornjača."Hmmm..." reče. "Znaš što. Da ne kažeš da ne želim pomoči kolegi u nevolji, otkupit ču ga od tebe za pet cekina.""Pet cekina! Zacijelo se šališ. Platio sam ga tristo.Ne bih ga mogao dati za manje od dvjesto.""Oh, ondaja otpadam. Imam samo pedeset cekinasa sobom."

"Pedeset?""Da. Nikad ne putujem s više od..."

62"S druge strane, vremena su teška, a i znajući da bi ga ti upotrijebio za borbu protiv demona koji su bacili ovo prokletstvo na me... Da, mislim da bih ti ga mogao dati za pedeset cekina.""Ali toje sve što imam!""Je, ali od kakve ti je koristi debeli novčanik ako te rastrgne demon?""Istina. Daj da ga vidim."Uzme mač i zamahne nekoliko puta.Trula ravnoteža." Iskrivi lice u grimasu."Navikneš se.""Pišljivi čelik," izjavi, škiljeći prema oštrici."Ali dobro nabrušen.""Pa, moj mije učitelj mačevanja uvijek govorio 'Ako se brineš za svoj mač, i on će se brinuti za tebe!'""Zacijelo smo imali istoga učitelja."Njih se dvojica osmjehnujedan drugome. Meni go-tovo pozli."Ipak, ne znam. Pedeset cekinaje puno novaca."Togledaj samo te dragulje u dršci.""Ijesam. Lažni su."

"Aha! Napravljeni su tako da izgledaju kao lažni. To skriva njihovu vrijednost.""Bogme dobro obavljen posao. Kakvi su to dragulji?""Blurbini.""Blurbini?""Da. Kažu da dižu popularnost među damama, ako

znaš na što mislim."

"Ali... pedeset cekinaje sve što imam.""Znaš što, nek' bude četrdeset pet, a ti nabaci i svoj mač.""Moj mač?""Naravno. Ovaj Ijepotan će se pobrinuti za tebe, a tvoj će mač osigurati da ja i moj štotonoša ne budemo bespomoćni u ovoj poganoj zemlji.""Hmm. To mi zvuči pošteno. Da, rekao bih da smo se nagodili, prijatelju moj."Njih se dvojica ceremonijalno rukovaše, pa počnu s razmjenom dobara. Iskoristih priliku kako bih ubacio riječ-dvije."Joj, šteta što se moramo tako brzo rastati.""Zašto tako brzo?" Ratnik bijaše zbunjen."Nikud nam se ne žuri," počne ga uvjeravati Aahz, drmnuvši me laktom pod rebra."Ali Aahz, željeli smo nastaviti put prije mraka, a Quigley se mora pripremiti za boj.""Pripremiti?" upita Quigley."Tvoj jednorog," nastavih nesigumo. "Zar ne želiš uhvatiti svogjednoroga?""Moj jednorog! Sva je moja oprema na toj živini!""Pa, sigurno nije daleko odmakao..." progunda Aahz.**U okolini ima bandita kojima se ništa ne bi svidjelo više od toga da se dokopaju dobrog boJ'nogajednoroga." Quigley se uspravi do pune visine. "A ja ga želim uz sebe dok se borim s onim demonima. Da, morao bih krenuti. Zahvaljujem vam na vašoj pomoći, prijatelji. Siguran vam put do slijedećeg susreta."Mahnuvši nam, on nestane u šumi, zvižducimadozivajući svogjednoroga. »

"Ćemu sve to, mali?" prasne Aahz. I

"Što. Aahz?""Ta velika žurba da ga se riješiš. Lakovjeran kakav jest, mogao sam ga odrati i za gaće na guzici, ili bilo što drugo od ikakve vrijednosti. Posebno sam želio tu njegovu amajliju.""Želio sam ga se riješiti prije no što se uhvati zajedan mali previd u tvojoj prićici.'*"Što, misliš na onu nećak-sin omašku?""Ne, na ono drugo.""Što drugo?"Uzdahnuh."Gle, on je vidio kroz tvoj kamuflaž zato što mu taj njegov privjesak omogućuje da vidi kroz čarolije, točno?""Točno, i ja sam to objasnio time što sam žrtva demonskog prokletstva koje...""... kojeje magijom promijenilo tvoj izgled. Ali ako on vidi kroz ćarolije trebao bi moći vidjeti i kroz tu kojom si ti začaran i vidjeti te kao normalna čovjeka. Točno?""Hmmm... Možda bi bilo bolje da krenemo sad kad znamo gdje je Ištvan."Ali ja nisam želio ovu svoju malu pobjedu tako lako ispustiti iz ruku."Reci mi, Aahz. što bi učinio da naiđeš na lovca na demone koji je tako pametan kao ja?""To je bar jednostavno." On se nasmiješi i potapše samostrel. "Ubio bih ga. Razmisli o tome."Ijesam.Poglavlje VII:"Ima li u cijelom univerzumu išta Ijepše i sigurnije odjednostaune složenosti paukoue mreže?'CHARLOTTE

Zatvorih oči kako bih se skoncentrirao. To je bilo teže nego crpiti energiju izravno iz silnice. Ispružih prst radi boljeg fokusiranja, uperivši ga u točku udaljenu nekih pet metara od mene.Sama ideja crpljenja energije iz udaljena mjesta, teupravljanje njome, bila bi mi se činila nemogućom dami Aahz nije objasnio daje to isto kao i paljenje sviječe* što mi je sad več uspijevalo bez muke. Sad mi se to nije činilo nemogućim, samo teškim.

Samouvjereno, ja suzih polje svoje koncentracije, iu svome umu vidjeh kako se u željenoj točki pojavljujeblještavo plavo svjetlo. Ne izgubivši koncentraciju,prstom opisah luk iznad glave. Svjetlo ga je slijedilo,ostavljajući svjetlucavi plavi trag u zraku iza sebe. Kadje ponovno dotaklo tlo, ja opet pomaknuh prst, povla-čeći svjetlom drugi luk zaštitnog pentagrama.Palo mi je na pamet da se ovo što sam radio nije u mnogočemu razlikovalo od crtanja normalnog penta-grama kakvoga je Garkin iskoristio u kolibi. Jedina razlika bila je u tome što je ovaj pentagram umjesto na podu bio ucrtan u luku iznad nas, tako daje njegovih pet vrhova doticalo tlo; više je sličio kišobranu no zaštitnoj granici.Druga velika razlika, pomislih dok sam ga dovrša-vao, bijaše to što sam ovoga nacrtaoJ'a. Skeeve. Ono što sam jednom gledao s divljenjem i strahopošto-vanjem, sad sam izvodio rutinski.Dotaknuh tlo zadnjim vrškom pentagrama. Zado-voljan, ostadoh stajati trenutak-dva, sklopljenih očiju, proučavajući sjajne plave linije ocrtane u mome umu."Sjajno, mali," dopre do mene Aahzov glas. "Što kažeš na to da ga sad malo prigušiš prije no što svjetlom privućemo svakog seljaka i lovca na demone u okrugu." Iznenaden,ja otvorih oči.Pentagramjejoš uvijek bio tu! Ne zamišljen u mome umu, već stvaran i sjajan iznad moje glave. Njegovo hladno plavo svjetlo sablasno je osvjetljavalo scenu kojaje nijekala toplinu naše male logorske vatre."Oprosti, Aahz." Brzo sam prekinvo tijek energije i promatrao kako linije pentagrama blijede do nevi-dljivosti. Još uvijek su bile tu; mogao sam osjetiti njihovo prisustvo u noćnom zraku iznad mene, ali sad više nisu bile vidljive normalnom promatraču.Više iz same radosti nego iz pomanjkanja samo-pouzdanja, ja sklopih oči i opet ih pogledah. Sjajile sutreperavom Ijepotom; hladna, smirujuća prisutnostkoja se suprotstvaljala nestrpljivosti zlatno-žutog sjajavrha silnice koji je krivudavo pokazivao smjer našeg "P0201-^ da u ovom Pod^čju ima potencijalno opasnogsutrašnjegputa. nepTl]ate\]a' , . , ,, ,.,.* Sjedni. mali, i dovrši svoj batak." , "Mls110 sam (ia ^ t0 št0 mogu ^P11-1 P1"10 8nage

Već smo izišli iz šume, ali unatoč blizini ceste div-Ijačijejoš uvijek bilo dovoljno i s lakoćom samje lovio. Aahzjejoš uvijek odbijao pridružiti mi se ujelu, i dalje uporno tvrdeći da je alkohol jedino što je vrijedno konzumiranja u ovoj dimenziji, ali ja sam jeo često i obilno."Znaš, mali," reče, podigavši pogled sa svogvječnog brušenja oštrica noževa. "Zaista prilično brzo napre-duješ u učenju.""Kako to misliš?" promumljah punih usta, nadajući se da će nastaviti."Sad već imaš mnogo više samopouzdanja u magiji. Doduše, bilo bi ti bolje da pripaziš malo na svoje kon-troliranje energije. U tom si je pentagramu imao do-voljno da spržiš sve što ga makar i samo takne."

"Pretpostavljam da mejoš uvijek pomalo brinu oni asasini.""Opusti se, mali. Prošla su več tri dana otkad smo im postavili Quigleya u zasjedu. Čak i da ih on nije zaustavio, sad nas više ne mogu dostiči.""Jesam li doista prizvao tako mnogo snage?" upitah žustro, željan pohvale."Inače, osim ako nisi zauzet magičnim dvobojemilitako nečim, zaštitne čarolije koriste se samo kao upozo-ravajuči signali. Ako u njih uložiš previše energije,može doći do dvije potencijalno loše nuspojave. Prvo,možeš privući neželjenu pažnju na sebe time što češspržiti nekog nevinog prolaznika koji se slučajnozaleti u nj. Drugo, ako doista i dopre do tvog magijskogprotivnika, vjerojatno ga nede zaustaviti, samo će gadobro.""Gle, mali. Ovo nije igra. Rabiš neke vrlo moćne sile. Bit svega jest u tome da ti ojačaš svoju kontrolu nad njima, a ne da vidiš koliko snage iz njih možeš izvući. Ako postaneš previše neoprezan u eksperimentiranju, moglo bi se dogoditi da ostaneš bespomoćan kad dode do konačne bitke.""Oh," rekoh, ne baš previše uvjeren."Zbilja, mali. Moraš to naućiti. Evo ti primjer. Zami-slimo na trenutak da si vojnik kojega su postavili da čuva prolaz. Tvoji nadredeni postavili su te na odre-deno mjesto i dali ti hrpu kamenja od pet kila. Sve što trebaš raditi jest promatrati da li itko dolazi, a ako netko dode baciti mu kamen u glavu. Slijediš li me?""Valjda.""Fino. Sad, to je dug i dosadan zadatak, a ti imaš vremena za razmišljanje. Vrlo si ponosan na svoje mišiće i odlučiš daje to što su ti dali kamenje od samo pet kila pomalo uvredljivo. Kamenovi od deset kila bili bi mnogo ućinkovitiji, a ti misliš da bi s njima baratao jednako spretno kao i s ovima od pet kila. Logićno?"Kimnuh nesigurno, jo uvijek ne shvaćajući previše na što cilja."Da bi samome sebi dokazao daje tako, ti dohvatiš kamenčugu od deset kila i, doista, podižeš je bez pro-blema. Onda ti padne na pamet da, kad već možeš podići taj kamen, zacijelo bi mogao podići i onoga od dvadeset ili dvadeset i pet kila. Pa pokušaš. 1 onda se dogodi što se moralo dogoditi."Tako se unio u priču da nisam osjećao potrebu da reagiram."Ispustiš ga sebi na nogu, ili istegneš mišić, ili kolabiraš od sunčanice, ili bilo što od stotinu drugih mogučih stvari. A gdje si onda?"Upre u mene optužujućim prstom."Neprijatelj nesmetano prošeta kroz prolaz koji bi ti, kao, trebao ćuvati, a ti ne možeš podići ćak ni prvo-bitno kamenje od pet kila kako bi ga zaustavio. A sve samo zato što si se upustio u nepotrebno iskušavanje idiotske snage svojih mišiča?"Bijah impresioniran, i pomno razmislih o svemuprije no što mu odgovorih.

"Vidim na što ciljaš, Aahz, ali u tvome primjeru ima jedna greška. Ključna riječ je 'nepotrebno'. U mom slučaju ne radi se o hrpi kamenja od pet kila kojaje dostatna za posao koji me čeka. Ja imam šaku šljunka i pokušavam pronači kamen koji je dovoljno velik da napravi bar neku štetu.""Istina," prizna Aahz, "ali ostaje činjenica da, ako se prenapregneš, nećeš moći iskoristiti ni ovo što vec' imaš. Čak i šljunak može biti ućinkovit ako ga baciš u pravom trenutku. Ne umanjuj vrijednost onome što imaš ili onome što radiš. Trenutno održavaš i smjer-nicu, i

zaštitne ćarolije, i moj kamuflaž. To je mnogo stvari istovremeno za nekoga tvojih sposobnosti. Kad bi se sada nešto dogodilo, koje bi od toga prvo napustio?""Ovaj..."Trekasno! Več smo mrtvi. Nečeš imati vremenarazmišljati o energetskim problemima. Zato uvijekmoraš u rezervi imati toliko energije da imaš što upotri-jebiti ako iskrsne potreba. Vidiš li sad na što mislim?1'"Mislim da razumijem, Aahz," rekoh. "Pomalo sam umoran.""Pa, razmisli o tome. Tojejako važno. U međuvre-menu se naspavaj i pokušaj napraviti zalihu energije.Sad pusti smjernicu. Možeš je ujutro opet prizvati.Zasad ti ona samo nepotrebno troši energiju.""Dobro, Aahz. A štoje s tvojim kamuflažom?""Hmmm... bolje neka ostane. Dobro će ti doći vježba da i za vrijeme spavanja moraš održavati i moj kamu-flaž i zaštitne čarolije. Kad smo već kod spavanja...""Dobro, Aahz."Ogrnuh se asasinskim plaštom kako bih se zgrijao, pa se sklupčah pod njim. Unatoč stalnom gundanju, Aahzje uvijek pazio na to da dovoljno spavam ijedem.Svejedno, san mi nije dolazio na oči. Otkrih da sam još uvijek malo uzrujan radi postavljanja zaštitnih čini."Aahz?""Da, mali?""Kako bi sad odvagnvo moje moči protiv moći onih vragova?""Kojih vragova?""Asasina koji su nas slijedili.""Stalno ti govorim, mali, da to nisu Fragovi, nego Krampusi.""U čemu je razlika?""Već sam ti rekao. Krampusi su iz Krampustana, a Fragovi...""... iz Fragistana," završih umjesto njega. "Ali što to znači? Mislim, jesu li njihove moći različite ili tako nešto?""Bolje da vjeruješ u to, mali," šmrkne Aahz. "Fragovi su najopakiji tipovi od svih s kojima nitko pametan ne bi poželio imati posla. Njih se najviše boje i najviše ih cijene u svim dimenzijama.""Jesu li ratnici? Plaćenici?"Aahz odmahne glavom."Još gore!" odgovori. "Oni BU trgovci.""Trgovci?""Ne smij se, mali. Moždaje trgovci preblag izraz za njih. Marketinški strućnjaci je možda bolje.""Reci mi nešto više o njima, Aahz.""Pa. povijest mi nikad nije bilajača strana, ali koliko ja znam u jednom se trenutku cijeli Fragistan našao na rubu privrednog kolapsa. Zemlja je bila poharana pošasti kojaje razorno djelovala na elemente. Ribe više nisu mogle živjeti u oceanima, bilje više nije moglo rasti na tlu. Ono štoje izraslo biloje izobličeno i izmijenjeno i otrovalo je životinje. Dimenzija više nije imala čime prehranjivati svoje stanovništvo."Ležao sam, gledajuči u zvijezde, dokje Aahz nas-tavljao s prićom.Putovanje kroz dimenzije, koje je nekad prije bilo samo hobi, sad je postalo jedini naćin preživljavanja. Mnogi su napustili Fragistan, sami ili u grupicama, i naselili se u drugim dimenzijama. Njihove priče o njihovoj jalovoj, bijednoj domovini poslužile su kao prototip za koncepte mnogih vjerskih grupa o 'drugom svijetu' na koji odlaze zle duše.

"Oni koji su ostali, odlućili su moč putovanja kroz dimenzije upotrijebiti na drukćiji način. Bacili su se u trgovinu, putujuči dimenzijama, kupujuči i prodajuči ćuda. Ono štoje ujednoj dimenziji vobičajeno, ćestoje u drugoj prava rijetkost. Kako se posao širio, oni su postajali sve bogatiji i sve močniji... i nenadmašni u cjenkanju. Njihova tehnika cjenkanja prenosila se s koljena na koljeno, sve dok nisu postali cjenkaroši bez premca. Raštrkani su po svim dimenzijama, a na Fragi-stan navraćaju samo povremeno kako bi posjetili Bazar.""Bazar?" upitah."Nitko ne može za samo jedan životni vijek pro-putovati sve dimenzije. Bazar na Fragistanuje mjesto na kojem se Fragovi sastaju da bi trgovali jedni s drugima. Posjetitelj iz neke druge dimenzije sretan je ako ne izgubi mnogo, a kamoli ako sačuva ono što ima. Kažu: ako sklopiš pogodbu s Fragom, bilo bi pametno da poslije toga prebrojiš svoje prste... pa ruke i noge, pa rodbinu...""Shvatio sam. A Krampusi?""Krampusi." Aahz ispljune tu rijeć kao da ima gadan okus. "Krampusi su po svemu inferiorni Fragovima." "Kako?""Oni sujeftine imitacije. Njihova dimenzija, Kram-pustan, blizuje Fragistanu, a Fragovi s njima trguju tako često da je Krampustan na rubu bankrota us-lijed svih tih neodoljivih 'poštenih pogodbi'. Da bi preživjeli, počeli su oponašati Fragove, pa švercaju čudima po dimenzijama. Neobrazovanome čovjeku mogu se činiti pametnima i moćnima; zapravo, po-vremeno i pokušavaju proći pod Fragove. Svejedno, u usporedbi s majstorima Fragovima om su šeprtljavi nesposobnjakoviči."Aahz zašuti. Razmišljao sam o njegovim riječima i to potakne još jedno pitanje."Reci, Aahz?""Hmm? Kaj, mali?""Iz koje si ti dimenzije?""S Perva.""Znači li to da si ti Pervert?""Ne. To znaći da sam Pervekt. Sad začepi!**Pretpostavih da želi da zaspim, pa sam nekoliko minuta šutio. Svejedno, morao sam mu postaviti još jedno pitanje, jer inače ne bih ni mogao zaspati."Aahz?""Daj Šuti, mali.""Koja je ovo dimenzija?""Hmmm? Ovo je Mhul, mali. Daj sad začepi."

"A što sam ondaja, Aahz?"Nije bilo odgovora."Aahz?"Okrenuh se na bok kako bih ga pogledao. Gledaoje nekud u mrak i napeto osluškivao."Štoje?""Mislim da nam stiže društvo, mali."Kao odgovor na njegove riječi, ja osjetih drhtaj koji zatrese zaštitne čini kad je nešto prošlo kroz njih.Skočio sam na noge kad su se u svjetlu vatre pojavile dvije figure. Svjetloje bilo prigušeno, ali dovoljnojako da vidim da su obje figure na sebi imale asasinske plašteve s kapuljačama - sa zlatnom stranom prema van!Poglavlje VIII;"U kriznim vremenima najvažnijeje neizgubiti glavu."

M. ANTOINETTENekoliko minuta sva četvorica ostali smoukoćeno stajati, odmjeravajućijedni druge.(B Misli su mi se utrkivale jedna s drugom, ali nisu se mogle dogovoriti o najboljem načinu reagiranja. Odlučih učiniti isto što i Aahz, tojest hladnokrvno promatrati pridošlice i pokušati se ne obazirati na samostrele uperene u naša prsa.Konačno,jedan od naših posjetitelja prekine tišinu."Pa, Throckwoddle? Zar nečeš pozvati svoje prija-telje da sjednu?"Na moje veliko iznenadenje, te su riječi bile upućenemeni!"Ummm..." rekoh ja."Da, Throckwoddle," otegne Aahz, okrenuvši se meni. "I nečeš li me predstaviti svojim kolegama?""Ummm..." ponovihja."Možda nas se više ne sječa," sarkastično se ubaci drugi od dvojice asasina."Kajgod," odvrati prvi sjednakim sarkazmom. "Da se ne sjeća dvojice svojih najboljih prijatelja? Brock-hursta i Higgensa? Kako nas se ne bi sječao? Samo zato štoje zaboravio s nama podijeliti plijen ne znači da nam je zaboravio imena. Budi pošten, Higgens.""Iskreno govoreći, Brockhurst," odgovori drugi. "Ra-dije bih da se sjetio podijeliti plijen, a zaboravio nam imena."Njihove riječi bijahu bahate i izgovorene nehajno, ali samostreli ne zadrhtaše ni na trenutak.Poćinjalo mi je bivati jasno. Ovo su očito bila ona dva Krampusa za koje me Aahz uvjeravao da nas ne mogu prestici. Srećom, činilo se da oni misle kako sam ja Krampus koji je ubioGarkina... barem samjamislio daje to sreća."Gospodo," usklikne Aahz, zakoračivši prema nji-ma. "Dopustite mi da kažem koliko mi je zadovolj-stvo up-"On umukne kad se samostreljednim pokretom nadena Brockhurstovu ramenu.

"Nisam siguran tko si ti," reče Krampus. "Ali savje-tujem ti da se ne miješaš. Ovo je privatna stvar nas trojice.""Brockhurst," prekine ga Higgens. "Pitam se nismo li malo prenaglili.""Hvala ti, Higgens," rekoh s olakšanjem."Sad kad smo se našli," nastavi on, obdarivši me ledenim pogledom, "možda bismo trebali na sigurno spremiti našega suputnika prije no što nastavimo ovu... diskusiju."76"Pretpostavljam da si u pravu, Higgens," nevoljko prizna Brockhurst. "Budi dobar pa ga dovuci dok ja pazim na ovu dvojicu.""Mislim da to neće ići iz dva razloga. Prvo, odbijam toj zvijeri prići sam, a drugo, to bi te ostavilo samoga protiv dvojice, ako kužiš što hoću reči.""Prilićno. Pa, što predlažeš?""Da obojica odemo po našeg suputnika i odmah se vratimo.""A što će njih dvojicu sprijećiti da ne odmagle?""Ćinjenica da ćemo ih promatrati negdje iz mraka, sa samostrelima u rukama. Vjerujem da će to biti dovoljno da ih odvrati od... ah... bilo kakvih nepo-trebnih pokreta koji bi se mogli krivo protumačiti."

"Dobro," nevoljko popusti Brockhurst. "Throckwoddle, od sveg ti srca preporučam da ne pokušavaš pobjeći. Premda ne vjerujem da bismo se uslijed toga mogli na tebe naljutiti išta više no što većjesmo, to bi nas ipak moglojoš malo više isprovocirati."S tim njih dvojica nestadoše u tami."Što ćemo sad, Aahz?" prošaptah očajnički.Izgleda da me nije čvo."Krampusi!" likovaoje, veselo trljajući ruke. "Kakva sreča!""Aahz! Oni če me ubiti!""Hm? Opusti se, mali. Kao što sam rekao, Krampusi su lakovjerni. Da su imalo razmišljali, ubili bi nas bez razgovora. Još nisam sreo Krampusa kojega ne bih mogao dobiti na spiku."Nakrivi glavu, osluškujući."Vraćaju se. Samo slijedi mene. Oh da... umalo zaboravih. Makni moj kamuflaž kad ti dam znak.""Ali rekao si da oni ne bi mogli uhvatiti..."Ušutjeh kad se dva Krampusa ponovno pojaviše.Kapuljače su im sad bile spuštene, tako da su im se vidjela lica. Bijah blago iznenađen kad sam visio da su im lica Ijudska. Ljigava, da, ali svejedno Ijudska. Onda ugledah Quigleya.Ukočeno je sjedio na svome jednorogu, klateći se naprijed natrag u ritmu živininih koraka. Oči su mu ukočeno zurile, a desna ruka bila podignuta kao u pozdrav. Svjetlo vatre odbijalo se od njegova lica kao daje stakleno, ijas užasom shvatih da on više nije živ, već samo kip.Svo me moje samopouzdanje napusti. Lakovjemi ili ne, Krampusi su igru igrali do kraja, i bilo koja pogre-ška koju počinimo vjerojatno c'e nam biti zadnja."Tko je to?" upita Aahz, prekinuvši moje misli.U tom trenu shvatih koliko sam bio blizu tome da pokažem izdajnički znak prepoznavanja dotičnog kipa."0 tome ćemo kasnije, ako bude kasnije," reče Higgens, smrknuto puštajučijednorogove uzde i podi-žuči samostrel."Da," ubaci se Brockhurst, poput jeke, ponovivši Higgensov pokret sa samostrelom. "Prvo nam duguješ objašnjenje, Throckwoddle.""Gospodo, gospodo," reče Aahz umirujućim glasom, postavljajući se izmedu mene i samostrela. "Prije no što nastavite, moram insistirati na tome da se pravilno predstavim. Ako biste bili tako Ijubazni da mi date trenutak da skinem svoj kamuflaž."Pogled na dva samostrela toliko me uzdrmao da sam gotovo propustio Aahzov znak. Srećom, uspio sam se pribrati i zažmiriti, drhtavo izvodeći čaroliju mije-njanja lica obrnutim redom i vradajući Aahzu njegov normalan izgled.Ne znam koju sam reakciju očekivao od Krampusa, ali ona kojaje uslijedila nadmašilaje sva moja moguća očekivanja."Tako mi najnižih bogova!" protisne Brockhurst."Pervert!" užasnuto če Higgens."Pervekt, prosim lijepo!" nasmiješi se Aahz, poka-zujući sve svoje šiljaste zube. "I nemojte to nikada zaboraviti, prijatelji Krampusi.""Dagospodine!" požure jednoglasno.Obojica su u čudenju razjapili usta do pupka, dok su im zaboravljeni samostreli mlitavo visjeli u rukama. Njihova užasnuta reakcija navede me da pomislim da mi Aahz, unatoć svom tom hvalisanju, možda i nije rekao sve o svojoj dimenziji i reputaciji njenih stanovnika.Aahz se nije obazirao na njihovo zurenje, več je ponovno sjeo na svoje mjesto pored vatre."Sad kad smo ustanovili tkoje tko, zašto ne spustite te blesave samostrele i sjednete, pa da popričamo kao civilizirani Ijudi, ha?"Učini nervozan pokret rukom, a oni požure učiniti kako imje bilo rećeno. Ija sjedoh, ne želeći bitijedini koji je ostao stajati.

"Ali... što vi... zašto ste vi ovdje... gospodine... ako vam ne smeta što pitam?" Brockhurstje napokon uspio promucati cijelo pitanje.Koliko god nesposoban bio kao demon, nije mu bilo premca u poniznom ulizivanju."Ah!" nasmiješi se Aahz. "Toje duga priča."Ja se zavalih unatrag. Ovo bi moglo potrajati."Preko barijere me prizvao GarkinJedan čarobnjak do kojega nikada nisam previše držao. Čini se da je očekivao neke nevolje od stranejednog konkurenta, pa je želio da mu u tome pomognem. Kao što sam već rekao, Garkin mi se nikad nije previše svidao i nisam baš bio željan njegova društva. Počeo je neugodno insistirati na tome da mu pomognem, u toj mjeri da sam ozbiljno razmislio o tome da mu unatoč svojoj inaće blagoj naravi učinim nešto nažao, kad se pojavio tko drugi nego Throckwoddle i učinio mi uslugu maknuvši starog Ijigavca."Aahz velikodušno pokaže na mene. Pokušah izgle-dati skromno."Naravno, poćeli smo brbljati i Throckwoddle je spomenvo kako radi za Ištvana, te da je atentat na Garkina dio njegova posla.""Odgovorio si na pitanja o povjerenom zadatku?"Higgens se zabezeknuto okrene prema meni."Jesam," zarežah na njega. "A ti ne bi, s obzirom na okolnosti?""Oh, da... naravno..." nervozno pogleda Aahza i opet utone u tišinu punu poštovanja."Svejedno," nastavi Aahz, "ućinilo mi se da tom tipu Ištvanu dugujem uslugu za to što me je riješio tog gnjavatora, pa sam predložio Throckwoddleu da mu se pridružim na povratku do vašeg poslodavca kako bih mu mogao ponuditi svoje usluge, naravno, u određenim granicama.""Mogao si nas pričekati," Brockhurst me ošinepogledom.

"Pa... htio sam... vidite... ja...""Ja sam insistirao," nasmiješi se Aahz. "Vidite, moje je vrijeme dragocjeno i nisam imao želje gubiti ga.""Oh," reče Brockhurst.Higgens se nije dao tako lako."Mogao si nam ostaviti poruku," promrmlja."I jesmo," odvrati Aahz. "Moj prsten nasred stola.Vidim da ste ga našli." . •Upre optužujućim prstom u Brockhursta. Tek sadprimijetih da Krampus ima Garkinov prsten.

"Ovaj prsten?" počne Brockhurst. "Vaš je? Mislio sam da je to dio Garkinovog blaga koji ste previdjeli.""Da, moj je." Aahz ogoli zube. "Iznenađen sam što ga nisi prepoznao. Ali sad kad smo se našli, ti ćeš mi ga, naravno, vratiti.""Naravno!" Krampus se sav spetljao u žurbi da skine prsten."Pažljivo," upozori ga Aahz. "Znaš kako se njime rukuje, zar ne? U rukama neznalice tako nešto može biti opasno.""Naravno da znam," odvrati Brockhurst povrije-denim glasom. "Pritisneš prsten s prstima sa svake strane. Vidio sam isti takav jednom na Bazaru na Fragistanu."On dobaci prsten Aahzu koji ga spretno uhvati i namakne na prst. Srećom veličina mu je odgovarala. Pomislih kako se moram sjetiti da Aahza kasnije zamolim da mi dopusti da isprobam prsten sad kad znamo kako se njime upravlja."Sad kad sam vam objasnio sve o sebi, jcako bi bilo da vi odgovorite na neka od mojih pitanja?" reče Aahz, pokazujući na Quigleya. "Tko je to?"

"Ni mi nismo posve sigurni," prizna Higgens."Prilična zagonetka, zbilja," doda Brockhurst."Biste li to malo pojasnili?" uporno će Aahz."Pa, dogodilo se to prije tri dana. Slijedili smo vaš trag kako bismo vas... ovaj... nadajući se da ćemo se sastati s vama. Iznenada iz grmljajurne ovaj ratnik i prepriječi nam put. Gotovo kao daje znao da dolazimo pa nasje ćekao u zasjedi. 'Ištvanje bio u pravu!' poviće.'Ovo područje doista vrvi demonima!' ""Ištvan?" upitah, trudedi se što sam bolje mogao da izgledam zaćudeno."Takoje rekao. 1 nasje to iznenadilo. Hoću reći, evo, radimo za Ištvana, a napada nas ćovjek koji tvrdi da radi za istoga poslodavca. Kako bilo da bilo, on nastavi, 'Svočite se s orudem svoje propasti!' i izvuče mač.""Kakav je to mać bio?" upita Aahz nevino."Ništa posebno. Zapravo, malo ispod svih standarda, koliko smo mogli vidjeti. Morali smo se braniti, ali bojali smo se povrijedifci ga u slučaju da doista radi za Ištvana.""I što ste učinili?""Iskreno rečeno, pomislili smo 'baš nas briga' i izvu-kli se na lak način. Higgens ga je pogodio jednom od svojih kuglica i okamenio na mjestu. Odonda ga vuče-mo za sobom. Spustit ćemo ga Ištvanu u krilo i pustiti da se on bakće s njim.""Pametna odluka," napomene Aahz.Oni graciozno kimnuše glavama prihvačajući kom-pliment."Ija bih želio postavitijedno pitanje," ubacih. "Kako ste nas uspjeli preteći, i tojoš ovako natovareni?""Pa, to mje bio baš mali problem. Imali smo malo šan-se da vas preteknemo i bez njega, a s tom dodatnom prt-Ijagom toje bilo praktički nemoguče," počne Brockhurst."Naravno, prilično nam se žurilo da vas... ovaj... da vam se pridružimo, pa smo poduzeli očajnički korak," nastavi Higgens. "Skočili smo do Twixta i potražili pomoć od tamošnjeg Fraga. Koštalo nas je da vam ne prićam koliko, ali on je napokon pristao da nas tele-portira na put ispred vas, omogućujući nam da se nademo s vama.""Frag? Koji Frag?" prekine ga Aahz."Frumple. Frag iz Twixta. Onaj koji..."Brockhurst iznenada ušuti, a oči mu se sumnjičavo stisnu. Dobaci mrk pogled Higgensu koji gotovo nepri-mjetno krene rukom prema samostrelu."Iznenađen sam da vam Throckwoddle nije spo-menvo Frumplea," preoje Higgens. "Konaćno, onje taj koji je nama rekao za njega."Poglavlje IX :"Da bi djelovala učinkouito, bilo koja grupa Ijudi ili djelatnika mora imati povjerenja u svojega vodu.W. BLIGHumirovljeni kapetan broda "BOUNTV^Da, Throckwoddle." Aahzovje glas, ako išta,biojoš više prijeteći nego Krampusov. "Zaštomi nisi ništa rekao o Fragu?""To... ovaj... zacijelo sam to bio smetnvo s uma," promrmljah.Uz ogromnu samokontrolu, uputih Krampusima svoj najuvenuliji pogled, prisiljavajući se da ne obra-ćam pažnju na njihove prijeteće samostrele. Oni skrenu poglede i obojica uspiju izgledati kao da se doista osjećaju krivima."Smetnvo s uma! Prije če biti da si pokušao od mene sakriti važnu informaciju," reče Aahz optužujućim glasom. "Pa, sad kadje vani, daj da čujem ostatak. Što je s tim Fragom?""Pitaj Brockhursta," progundah. "Ćini se da onjedva čeka da izbrblja sve o tome.""Pa, Brockhurst?" Aahz se okrene njemu.

Krampus slegne ramenima kao da se ispričava, pa počne."Pa, pretpostavljam da sam ti već rekao većinu toga. U Twixtu živi jedan Frag po imenu Frumple. Tamo se predstavlja kao Abdul, trgovac tepisima, ali zapravo vodi unosan posao u fragistanskom stilu, kupuje i prodaje preko dimenzijskih barijera.""Što on radi ovdje na Mhulu?" prekine ga Aahz. "Tu baš i nema previše posla. Nije li ova dimenzija malo prespora za fražji ukus?""Pa, Throckwoddleje rekao..." Brockhurst se preki-ne i dobaci mi pogled."Hajde, reci mu." Pokušao sam zvučati rezignirano."Pa," nastavi Krampus, "priča se da su ga protjerali s Fragistana i da se ovdje krijeJer gaje sram pokazati se u nekoj većoj dimenziji.""Protjeran s Fragistana? Zašto? Što je učimo?"Bijah sretan što je Aahz to pitao. Bilo bi pomalo čudno daje pitanje došlo od mene."Throckvvoddle nam nije htio reći. Rekao je da je Frumple osjetljiv na tu temu te daje ne bismo trebali spominjati pred njim.""Pa, Throckwoddle?" Aahz se okrene prema meni.Toliko sam se uživio u priču da mi je trebalo neko-liko trenutaka prije no što sam se sjetio da zapravo ne znam zašto."Ovaj... ne mogu ti reći," rekoh."Što?" zareži Aahz.Počeh se pitati koliko se on uživio u sve ovo i koliko je smetnvo s uma stvarno stanje stvari."Njegovu sam tajnu saznao slučajno i držim je u povjerenju," rekoh brzo. "Tijekom ovih zadnjih nekoliko dana koliko putujemo zajedno, saznao sam i neke zani-mljive stvari o tebi i o njima mislim na isti način. Vjerujem da ćeš cijeniti moju šutnju glede Frumplea, jednako kao što očekujem od drugih da cijene moju šutnju u svezi sa stvarima koje se tiču tebe.""Dobro, dobro. Shvatio sam," odbrusi Aahz."Reci... ovaj... Throckwoddle," ubaci se Higgens."Predložio bih da svi skinemo kamuflaže, kao i našprijatelj Pervert... hoću reći Pervekt. Nema smislatrošiti dragocjenu energiju na održavanje fasade kadsmo medu prijateljima."Ton njegova glasa bijaše nehajan, ali zvučao je sum-njičavo. Primijetih da nije maknvo ruku sa samostrela."Zašto?" pobuni se Brockhurst. "Menije draže održa-vati svoj kamuflaž cijelo vrijeme kad sam u nekojdrugoj dimenziji. Manje su šanse da ću ga zaboravitistaviti u kritičnom trenutku.""Mislim daje Higgens u pravu," ubaci Aahz prije no što sam stigao podržati Brockhursta. "Ja prvi volim vidjeti prava lica Ijudi s kojima razgovaram.""Pa," progunda Brockhurst, "ako baš inzistirate."Zažmiri, koncentrirajuči se, a crte njegova lica poć-nu svjetlucati i mijenjati se.Nisam promatrao cijeli proces. Moj se um očajnički vraćao u prošlost, do Garkinove kolibe, kad je Aahz podigao spaljenu asasinovu glavu. Brzo predočih svoje lice pored njegova i počeh ga mijenjati, čineći usput nephodne popravke dijelova uništenih vatrom.

Kad sam završio, krajićkom oka pogledah ostale. Druga dvojica Krampusa već su skinuli kamuflaž. Moju pažnju istog trena privuče njihova put. Boja njihovih lica bila je rozo-crvena, dok moja nije. Brzo ponovno zažmirih i podesih boju svoje puti.ZadovoljanJa otvorih oči i pogledah oko sebe. Dvo-jica Krampusa sad su imala karakteristične zašiljene uši i brade. Aahzje izgledao kao Aahz. Situacija se sad potpuno

preokrenula. Umjesto da sam ja normalan a okružen trima demonima, sad sam bio okružen s tri demona a ja pod kamuflažom. Krasno."Aah. To je več bolje," zacvrkuće Aahz."Znaš, Throckwoddle," reće Higgens, gledajući me glave nagnute na stranu. "Na trenutak si mi u svjetlu vatre izgledao drugačije. Zapravo...""Dajte, dajte, gospodo," prekine ga Aahz, "Moramo raspraviti nekoliko važnih stvari. Zna li Ištvan za Frumplea?""Ne vjerujem," odvrati Brockhurst. '^Do. zna,'već bi ga ili vrbovao ili ga dao ubiti.""Dobro," reče Aahz. "On bi mogao biti ključna figura u našoj zavjeri.""Kojoj zavjeri?" upitah."Zavjeri protiv Ištvana, naravno.""Što?" uzvikne Higgens, potpuno zaboravivši namene. "Jesi li ti malo lud?"

"Ne," otpovrne Aahz. "Ali Ištvan jest. Razmisli!Ponaša li se razumno?""Ne," prizna Brockhurst. "Ali nijedan čarobnjak se ne ponaša normalno, uključujući i prisutne.""Povrh toga," prekine ga Higgens. "Mislio sam da si ti na putu da mu pomogneš.""Toje bilo prije no što sam čvo vašu priču," istakne Aahz. "Ne žuri mi se previše raditi za carobnjaka koji svoje namještenike huška jedne protiv drugih.""Kadje to učinio?" upita Higgens.Aahz ozlojedeno mahne rukom."Razmislite, gospodo! Zar ste zaboravili na našeg okamenjenog prijatelja?" Pokaže palcem na lik najed-norogu. "Ako se prisjetite naše priče - njegove su riječi implicirale da ga je poslao Ištvan da vas presretne.""Točno," reće Brockhurst. "Pa?""Kako to misliš, 'Pa?'." prasne Aahz. Toje to. Ištvan gaje poslao da vas ubije. Ilije pokušao uštediti novce tako da poubija asasine prije dana isplate, ili je men-talno tako nestabilan da naslijepo udara po svima, uključujući svoje vlastite saveznike. U bilo kojem od ta dva slučaja, ne zvući mi kao najdobrodušniji od poslodavaca.""Znaš, vjerujem da tu ima pravo," primijetih, odlu-čan da i ja budem od neke koristi u ovoj obmani."Ali akoje to istina, što ćemo učiniti?" upita Higgens."Pa, još nemam strogo zacrtan plan akcije," prizna Aahz. "Ali imam neke općenite ideje koje bi mogle pomoći.""Kao naprimjer?" upita Brockhurst."Vi se vratite Ištvanu. Ne spominjite ništa o našim sumnjamaJer ako to učinite, on bi mogao pomisliti da mu predstavljate opasnost, pa se odmah baciti na vas. Štoviše, odbijte bilo kakve nove zadatke. Pronadite neki izgovor da mu ostanete što bliže. Saznajte sve o njegovim navikama i slabostima, ali ne poduzimajte ništa dok se mi ne pojavimo.""A kamo vi idete?" upita Higgens."Mi idemo na ćašicu razgovora s Frumpleom. Ako krenemo na Ištvana, Fragova podrška mogala bi biti od neprocjenjive vrijednosti.""A vjerojatnoje nećeš dobiti," progunda Brockhurst."Još nisam čvo za Fraga koji bi stao najednu od stranau bilo kakvom sukobu. Oni radije ostaju u položaju u kojem mogu i dalje trgovati s obje strane.""Što misliš time 'mi'?" upita Higgens. "Zar Throck-woddle ne ide s nama?"

"Ne. Nekako mi se počinje svidati njegovo društvo. Povrh toga, ako nam Frumple odbije pomoći, dobro će mi doći asasin pri ruci. Frumple je previše moćan da bismo si mogli dopustiti da ga ostavimo u poziciji da pomogne Ištvanu."Dokje Aahz govorio, Brockhurst se nehajno nagne natrag, izvan Aahzova vidnog polja, i nečujno ustima oblikuje riječ 'Pervert' prema Higgensu. Higgens tiho kimne, i obojica mi upute poglede pune svosjećanja."Pa, što mislite?" upita Aahz na koncu."Hmmm... što ćyno s njim?" Higgens pokretom gla-ve pokaže na okamenjenog Quigleya."Povest ćemo ga sa sobom," ubacih žurno."Naravno!" složi se Aahz, uputivši mi mrk pogled. "Ako ga vas dvojica vratite Ištvanu, on bi mogao posu-mnjati da znate za njegovu izdaju.""Povrh toga," dodah, "možda ga uspijemo oživjeti i nagovoriti da nam pomogne u našoj misiji.""Pretpostavljam da će vam onda trebati protvotrov." Higgens uzdahne, vadeći malu bočicu ispod plašta i dobacivši mi je. "Poškropite ga s par kapi i za par minuta bit će kao novi. Doduše, pazite se. Čudan je to tip. Činilo se da je mogao vidjeti ravno kroz naše kamuflaže.""Gdje je taj mač kojega si spomenvo?" upita Aahz."U njegovom ruksaku. Vjerujte mi, pravo smeće.Jedini razlog zašto smo ga ipak ponijeli sa sobom bilo je to što mu je on pridavao toliko važnosti. Baš bi me zanimalo saznati zašto kad ga probudite.""Pa, vjerujem da to pokriva sve," uzdahne Brock-hurst. "Predlažem da malo odspavamo, pa da ujutro krenemo svaki svojim putem.""Ja predlažem da vi krenete sad," naglasi Aahz."Sad?" usklikne Brockhurst."Ali mrkla je noć," istakne Higgens."Bih li vas mogao podsjetiti, gospodo, na jednu sitnicu - što ste duže dalje od Ištvana, to su veče šanse da će poslati druge asasine za vama.""Ima pravo, znate," rekoh zamišljeno."Pretpostavljam da ima," progunda Higgens."Pa," reče Brockhurst, podižući se na noge, "onda bolje da krenemo ćim podijelimo Garkinov plijen.""Baš naprotiv," izjavi Aahz. "Ne samo da nećemodijeliti plijen, već bih i predložio da vi nama date svešto imate.""Što?" graknu onijednoglasno, odmah se mašivši zasamostrele."Razmislite, gospodo," reče Aahz umirujućim gla-som. "Mi ćemo se pokušati nagoditi s jednim Fragom. Kao što ste i sami istakli, oni su zloglasno nerazumni u svojim cijenama. Mrzim i pomisliti da bismo mogli ne uspjeti u našim pregovorima radi premalo sredstava."Zavlada trudna tišina dok su Krampusi oćajničkitražili rupu u njegovoj logici."Oh, dobro," napokon će Brockhurst, spustivši samo-strel i posegnuvši za novčanikom."Još uvijek mislim da vam to neće biti od ikakve pomoći," gunđao je Higgens, slijedeći Brockhurstove pokrete. "Vjerojatno ne biste mogli potkupiti Fraga čak da i sami Gnomi stoje iza vas."Obojica pružiše novčanike Aahzu, koji ih prosu-đivački odvagne prije no što ih spremi za pojas.

"Vjerujte mi, gospodo," nasmiješi se Aahz. "Mi Per-vekti imamo svoje metode uvjeravanja koje su učin-kovite čak i na Fragovima."Krampusi zadrhte na te riječi i počnu uzmicati."Pa... ovaj ... pretpostavljam da se vidimo kasnije," promumlja Higgens. "Pazi na sebe, Throckwoddle.""Da," doda Brockhurst. "Kad završite s tim, budite sigurni da je Frag ili na našoj strani ili mrtav."Pokušavao sam smisliti nešto što bih im odgovorio, ali oni nestadoše prije no što mije išta palo na pamet.Aahz podigne obrvu i pogleda me, ali ja ga ušutkah pokretom ruke, sve dok nisam osjetio da su prošli izvan zaštitnog polja, a onda mu kimnuh."Otišli su," rekoh."Prekrasno!" veselo usklikne Aahz. "Nisam li ti rekao da su lakovjerni?"Ovaj put sam morao priznati daje barjednom imao pravo.**Pa, sad malo odspavaj, mali. Kao što rekoh, sutra <e biti naporan dan, a odjednom frti se ćini da bi mogao biti još naporniji no što sam mislio."Poslušah ga, ali jedno pitanje me grickalo iznutra."Aahz?""Da. mali?""Iz koje su dimenzije Gnomi?""Iz Curika," odgovori on.S tim, ja zaspah.Poglavlje X :"Čoujek nikad neće doseći svoje pune sposobnostisue dok je prikouan za zemlju. Moramo raširitikrila i pokoriti nebesa."TKARJesi li siguran da smo dorasli jednom Fragu,Aahz?" Znam da sam to pitanje postavio većnebrojeno puta u posljednjih nekoliko dana,

ali još uvijek me u to trebalo uvjeravati."Daj se konačno opusti, mali!" zareži Aahz. "Bio samu pravu glede Krampusa, nisam li?""Pa... valjda," priznah neodlučno.Nisam mu želio reći da nisam baš bio sretan radi

tog incidenta s Krampusima. Izvukli smo se za dlaku,ali ta dlakaje za moj ukus bila malo pretanka. Sve odsusreta s njima imao sam opetujuće noćne more oKrampusima i samostrelima."Gledaj na to ovako, mali. Uz malo sreče taj tipFrumple vratit če mi moći, a to če skinuti teret s tvojihnejakih leda.""Pa, valjda," rekoh bez entuzijazma.Otkad smo saznali za Frumplea većje nekoliko puta potaknvo tu temu. Svaki put meneje obuzeo isti osjećaj nelagode."Nešto te muči, mali?" upita Aahz, gledajući me naherene glave."Pa... to... Aahz, ako dobiješ natrag svoje moći, hoćeš li me još uvijek htjeti za šegrta?"

"To te brine?" Činilo se da je iskreno iznenaden. "Naravno da ću te još uvijek htjeti za šegrta. Pa za kakvog me čarobnjaka držiš? Ne biram ja svoje šegrte olako.""Neću ti biti na teret?""Isprva si bio, ali sad više ne. U ovoj stvari s Ištva-nom si od samog početka, pa zaslužuješ da u njoj osta-neš do kraja."Istinu govoreći, nisam baš žudio za tim da budem prisutan pri konačnom obračunu izmedu Ištvana i Aahza, ali čini se daje to cijena koju moram platiti ako želim nastaviti druženje s Aahzom."Ovaj... Aahz?""Da, mali?""Može još jedno zadnje pitanje?""Obečaješ li?" »Trosim?""Ma, ništa. Koje pitanje, mali?""Ako ti se vrate moći, aja sam tijoš uvijek šegrt, u kojoj čemo dimenziji živjeti?""Hmm. Da budem iskren, mali, nisam o tome razmi-šljao. Znaš što, o tome ćemo kad do toga dode, dobro?""Dobro, Aahz."Pokušah ne misliti na to. Moždaje Aahz imao pravo. Nema smisla brinuti o nekom problemu dok nismo sigurni hoće li ga vopće i biti. Možda mu se moći neće vratiti. Možda ču ja biti taj koji če se morati boriti protiv Ištvana. Krasno."Hej! Pazi na tu živinu, mali!"Aahzov glas prekine mi misli. Između sebe vodili smo bojnoga jednoroga, a živina je odabrala baš taj trenutak da počne zezati.Zanjišti i napol se propne, pa zabije kopita u zemlju i počne mahati glavom."Smiri se... hej!"Aahz ispruži ruku kako bi dohvatio uzde i bi nagra-den udarcem roga po nadlaktici."Polako, Zlatiću," rekoh umirujućim glasom. "Tako, dobar dećko."Živina me posluša i polako se primiri, počne nervo-zno kopitom rovati zemlju, pa me gurkati njuškom.Premda je to defmitivno prijateljska gesta, to nije baš najpametnija stvar koju možeš dopustiti da ti jednorog ćini. Izmicao sam se njegovu rogu i brzo se ogledavao oko sebe. Dohvativši cvijet naranče sa obli-žnjega grma brzo mu ga tutnuh u gubicu. On ga pri-hvati i počne zadovoljno žvakati."Mislim da ova živina baš ne voli demone," sumorno progunda Aahz, trljajući modricu na ruci."Nije čudo," odvratih. "Pa, na koncu konca, pripada lovcu na demone, znaš.""Čini se da nema ništa protiv tebe," primijeti Aahz."Jesi li siguran da nisi djevac?""Naravno da nisam," odgovorih najpovrijedenijim tonom.Zapravojesam, ali radije bih da me bace puževima vampirima nego da mu to priznam."Kad smo već kod lovaca na demone, baci oko na našeg prijatelja," predloži Aahz. "Moglo bi biti gadno ako mu se odlomi ruka ili noga prije no što ga oživimo."Požurih ga poslušati. Bili smo sklepali neku vrst nosila za Qigleyev kip kako bismo izbjegli to da ga svake večeri skidamo, pa ujutro opet tovarimo na je-dnoroga, ni ne spominjući to da smo tako izbjegli i osedlavanje te rasedlavanje spomenute živine. Na nosila smo, pored Quigleya, natovarili i svu njegovu opremu, štoje, činilo seJako usrećilojednoroga. Oćito, bilo je mnogo lakše vuči sav taj teret nego nositi ga na ledima."Čini se da se sad smirio, Aahz," rekoh."Dobro," obrecne se Aahz. "Bilo bi mi mrsko da mu se nešto dogodi, recimo nesretan slučaj."

Aahz je još uvijek gundao radi naših suputnika. Nevoljkoje pristao da ih povedemo sa sobom, usprkos mojem logičnom objašnjenju da bi nam oni mogli biti od pomoči pri susretu s Fragom, ili barem pri konaćnom obračunu s Ištvanom.Zapravo, to vopc'e nije bio razlog zašto sam želio da ih povedemo sa sobom. Osjećao sam se pomalo krivim što smo Quigleyu zakuhali kašu s Krampusima i nisam želio da dodatno ispašta zbog toga."Bilo bi nam mnogo lakše putovati da ga oživimo," predložih glasom punim nade."Zaboravi, mali.""Ali, Aahz...""Rekoh da zaboraviš na to! U slučaju da si to sme-tnvo s uma, daj da ti ponovim daje glavni hobi ovoga gospodina čerečenje demona. Sad, ja sam svjestan mogućnosti da te moj očaravajući karakter nave^ da zaboraviš na tu činjenicu, ali ja ipak jesam demon, i kao takvome ne pada mi na pamet da si za suputnika uzmem živog i zdravog i više no gorljivog lovca na mene.""I prije smo ga več uspjeli prevariti!" pobunih se. "Ali ne zadugo. Povrh toga, kad bi ti vježbao magiju da ga oživimo? Sve dok ne dodemo do Fraga, ti si nam još uvijek jedino oružje protiv Ištvana."Poželih da prestane to stalno ponavljati. To bi me svaki put natjeralo da se počnem osjećati izuzetno nelagodno. Povrh toga, nisam mogao smisliti ništa čime bih se tomu usprotivio."Pretpostavljam da si u pravu, Aahz," priznah."Bolje bi ti bilo da vjeruješ da sam u pravu. Kad smo se vec ionako zaustavili, mogli bismo to iskoristiti za tvoju slijedeću lekciju."Moje se raspoloženje popravi, ne samo uslijed moje lurodene žudnje za proširivanjem svojih magijskih |sposobnosti, već i stoga štoje Aahzova ponuda u sebisadržavala izjavu kojaje implicirala daje zadovoljanmojim dosadašnjim napretkom. |"Dobro, Aahz," rekoh, privezavši jednorogove uzde za obližnji grm. "Spreman sam.""Dobro," nasmiješi se Aahz, trljajući ruke. "Danas ću te naućiti letjeti."Moje raspoloženje se opet pokvari."Letjeti?" upitah."Da, to sam rekao. Letjeti. Uzbudljivo, zar ne?""Zašto?""Kako to misliš 'zašto'? Od prvog Ijubomornog pogle-da na stvorenja u zraku, ćovjek žudi za tim da moželetjeti. Sad ćeš dobiti priliku da to naučiš. Eto zaštojeuzbudljivo.""Mislio sam reći - a zašto bihja želio naučiti letjeti?""Pa... svi bi htjeli naučiti letjeti.""Ja ne," rekoh tvrdoglavo."A zašto ne?""Kao prvo, bojim se visina," odgovorih."To nije dovoljan razlog," prekori me Aahz."Pa,još mi nisi dao nijedan razlog zašto bih to trebao željeti," obrecnuh se ja na njega."Gle, mali," poćne Aahz uvijeno, "nije ti to baš lete-nje, više kao lebdjenje u zraku.""Razlika i nije baš neka," rekoh suho."Dobro, mali. Postavimo to ovako. Ti si moj šegrt, točno?""Točno," rekoh sumnjičavo."Pa,ja nec'u imati šegrta koji ne zna letjeti! Kužiš?" zagrmi on."Dobro, dobro, Aahz. Kako se to radi?" Znao sam da sam izgubio.

*Toje već bolje. Zapravo, u tome nema ništa što već ne znaš. Znaš levitirati predmete, točno?"Kimnuh polako, zbunjen."Pa, letenje je levitiranje samoga sebe.""A kako?""Umjesto da stojiš čvrsto na tlu i podižeš predmet, ti se odguruješ od zemlje i podižeš sama sebe.""Ali ako ne dodirujem tlo, otk id onda crpim energiju?""Iz zraka! Ma daj, mali, pa ti si čarobnjak,a ne elementarac.""Što je elementarac?""Zaboravi. Želio sam reći da nisi vezan ni za jedan od četiri elementa. Ti si čarobnjak. Ti vladaš njima, ili u najmanju ruku na njih utječeš i iz njih crpiš snagu. Kad letiš jedina razlika je u tome što snagu crpiš iz zraka a ne iz zemlje.""Ako ti tako kažeš," rekoh sumnjičavo. ^"Dobro. Prvo pronadi silnicu.""Ali napustili smo je kad smo krenuli naći onoga Fraga," pobunih se."Mali, silnica ima cijela hrpa. Samo zato što smo napustili jednu na zemlji, to ne znači da smo izgubili svaku vezu s njima. Provjeri silnice u zraku.""U zraku?""Vjeruj mi, mali. Provjeri."

Uzdahnuh i sklopih oči. Okrenuvši lice k nebu, pokušah si predoćiti dvostranu strijelu. Isprva mi nije uspijevalo, a onda shvatih da zapravo vidim strijelu, ali drugačiju. Nije bila tako sjajna kao ona prije, ali ipakje sjajila ledenim plavičasto-bijelim sjajem. "Mislim da sam našaojednu, Aahz!" dahnuh."Plavo bijela je, zar ne?" sarkastično upita Aahz."Da, ali ne tako sjajna kao ona prošla.""Vjerojatnoje udaljenija. Svejedno, dovoljnoje blizu da iz nje crpiš energiju. Pa, pokušaj, mali. Priključi se na tu silnicu i odgurni se od tla. Polako."Učinih kako mi je rekao, posižući umom za ener-gijama te ledene vizije. Navala energije koju osjetih nije se mogla usporediti s ničim što sam prije osjetio.Prije sam se svaki put osjećao otečen od snage, ovaj putbijah opušten i miran. Tijek energije me zapravo naveoda se osjećam lakšim."Odgurni se, mali," začuh Aahzov glas. "Nježno!"Lijeno umom dotaknuh tlo, samo nejasno svjestan čudnog osjećaja da ne osjećam ništa pod stopahma."Otvori oči, mali! Podesi nagib."Aazov glas ovaj put dopre iz čudnog smjera. Izne-naden, otvorih oči.Lebdio sam nekih tri metra iznad tla, podkutem koji se rapidno približavao vodoravnom položaju. Letio sam!Tlo mi se počne naglo približavati. Prode jedantrenutak ošamučene zbunjenosti prije no što bolnotresnuh na zemlju.Nekoliko trenutaka samo sam ležao, pokušavajući vratiti zrak u pluća i pitajući se jesam li što slomio."Jesi li dobro, mali?" Aahz se nadvijao nada mnom."Što se dogodilo?""Ja... letio sam!" protisnuh napokon.

"Je? Pa? Oh, razumijem. Bio si tako iznenaden da si zaboravio održavati protok energije, točno?"Kimnuh, nesposoban progovoriti."Od svih bedastih... čuj, mali, kad ti kažem da ćeš letjeti, vjeruj mi!""Ali...""Nemoj ti meni 'ali'! Ili vjeruješ u mene kao učitelja ili ne! Nema tu ali!""Oprosti, Aahz." Polako mi se vraćao dah."Ahh... nisam te mislio tako napasti, mali, ali pre-mro sam od straha kad si tresnvo. Moraš razumijeti da sad poćinjemo s prilićno moćnom magijom. Moraš vjerovati u nju. Ne možeš se svaki put tako iznenaditi kad otkriješ da nešto doista funkcionira.jer tako nešto u nekoj krivoj stvari moglo bi završiti tvojom smrću, ili još gore, mojom.""Pokušat ču to imati na umu, Aahz. Da probamjoš jednom?""Odmori se par minuta, mali. Letenje je haporno, čak i bez padova."Sklopih oći i pričekah da mi se vrtlog u glavi smiri."Aahz?" rekoh napokon."Da, mali?""Prićaj mi o Pervu.""Što o Pervu?""Sjetio sam se kako su se oni Krampusi užasnuli kltd su shvatili da si Pervekt. Kakvu to reputaciju ima tvoja dimenzija?""Pa," počne on, "Pervje samostojna, udaljena dimen-zija. Možda nemamo najbolje ratnike, ali dovoljno su blizu tome da im se ostali putnici kroz dimenzije miču s puta. Na Pervu magija i tehnologija postoje rame uz rame i isprepliću se jedna s drugom. Sve u svemu, dobiješ prilično moćan paket-aranžman.""Ali zašto bi se bilo tko toga bojao?""Kao što rekoh, Perv ima mnoge prednosti. Jedna od nuspojava uspjehajest i priličan broj tipova koji se žele šlepati na tome. U jednom smo periodu bili blizu točke da nas preplave izbjeglice i gastarbajteri iz dru-gih dimenzija. Kad namje prekipjelo, rekli smodos(a.""Kako?" upitah."Prvo, izbacili smo sve neprofitabilne strance. Onda smo, kao dodatno osiguranje, u promet pustili glasine o odredenim anti-društvenim stavovima koje Pervekti imaju prema stanovnicima drugih dimenzija.""Kakve glasine?""Oh, vobičajene stvari. Dajedemo svoje neprijatelje, da mučimo Ijude iz gušta, da imamo seksualne navike koje se smatraju sumnjivima po standardima bilo koje dimenzije. Ljudi nisu sigurni štoje od svega toga istina, ali ne žude za time da se sami u to uvjere."Koliko od togajest istina, Aahz?" upitah, podigavši 86 na laktove.On mi se opako isceri."Dovoljno da ih drži podalje od Perva."Poželih ga upitati što ćovjek treba učiniti da bi ga smatrali profitabilnim strancem, ali odlučih ostaviti to za kasnije.Poglavlje XI:"Jedan od najvećih užitaka putovanja jest prilika da posjetiš noue gradoue i upoznaš nove Ijude."DŽ.KANAh! Kakav sjajan primjer civilizacije!"bučno i veselo se nasmije Aahz dok seogledavao oko sebe, ushičen poput dje-teta na prvom izletu.

Ležerno smo šetali jednom od manje napučenih ulica u Twixtu. Svud naokolu bili su nemarno razba-cani prosjaci i smeće, dok su nas iza zamraćenih pro-zora i vrata promatrale izbuljene oči glodavaca, Ijud-skih i neljudskih. Bila je tu nakupina raznih zdanja zbijena oko vojne postaje koju su održavali više iz navike nego iz potrebe. Vojnici na koje smo povremeno nailazili toliko su degenerirali od onog modela ušmin-kanih novaka na plakatima, daje bilo sve teže reći tko je izgledao opakije, oni ili kriminalci na koje su pazili."Ako pitaš mene, ovo mi više izgleda na čovječanstvo u najgorem izdanju!" promrmljah mračno."Pa to sam i rekao, sjajan primjer civilizacije!"Nije bilo mnogo toga što bih mogao reći na to, a inije mi se baš ulazilo u još jednu od Aahzovih psiho-loških lekcija."Aahz, je l' mi se to samo čini ili Ijudi zure u nas?""Opusti se, mali. U ovakvim gradovima, stanovniciinstinktivno odmjeravaju sve strance. Pokušavajuodrediti jesmo li potencijalne žrtve ili napadači. Našje zadatak da ih uvjerimo da spadamo u ovu drugukategoriju."Da bi mi pokazao što misli, on se iznenada spusti u polučučanj poput mačke i počne se okretati oko sebe, zvjerajući naokolo, sjednom rukom na dršci mača.Odjednom nastane komešanje na prozorima i vra-tima dok se nekoliko tuceta poluskrivenih flgura po-vlačilo natrag u tamu.Sve osim jedne. Flundre naslonjene na prozorsku dasku, prekriženih ruku kako bi istakla ionako slabo skrivene grudi, koja se izazovno nasmiješi Aahzu. On joj uzvrati osmjeh i mahne rukom. Ona prijeđe vrhom jezika preko usana i široko mu namigne."Umm... Aahz?""Da, mali?" odvrati on, ne skidajući pogled s djevojke. "Mrsko mi je što te moram prekinuti, ali ti bi, kao, trebao biti drhtavi starac, sjećaš se?"Aahzjejoš uvijek bio kamufliran u Garkina, a tuje činjenicu očito bio smetnvo s uma."Hmm? Oh, da. Pretpostavljam da si u pravu, mali. Doduše, čini se da njoj to ne smeta. Možda su u ovome gradu navikli na pohotne starkelje.""Pa, možeš li se barem prestati hvatati za mač? To bi, kao, trebalo biti iznenadenje."Aahz je na sebi imao asasinski plašt, kojega sad povuće natrag preko mača."Daj mi se skini s vrata, mali. Kao što rekoh, čini se da nitko ne obrac'a previše pažnje na nas.""Nitko?" pokazah glavom prema djevojci na prozoru."Ona? Pa ne posvećuje nam ništa više pažnje nego bilo kome drugome na ulici.""Zbilja?""Pa, ako posvećuje, onda je to više radi tebe nego radi mene.""Radi mene? Ma daj, Aahz.""Ne zaboravi, mali, da sad izgledaš prilično im-presivno."Trepnuh. To mi nije palo na pamet. Zaboravio sam da sam kamufliran u Quigleya.Lovca na demone smo sakrili malo prije ulaska u grad... pa, zapravo smo ga zakopali. Isprva me taj prijedlog šokirao, ali kao što mi je Aahz kasnije obja-snio, kipu ne treba zrak za disanje, a povrh toga zako-pavanje je bilo jedini način da budemo sigurni da ga nitko drugi ne pronade.Ćak mi ni bojni jednorog, osedlan i pod punom rat-nom opremom, nije pomagao da upamtim svoj novi identitet. Več smo predugo skupa putovali.

Pretpostavljam da bih trebao biti zadovoljan činje-nicom da sam sad vec' mogao održavati dva kamuflaža istovremeno bez prevelikog napora. Ali išlo mi je na živce to što stalno moram imati na umu činjenicu da me Ijudi vide drukčije no što seja sam vidim.Dobacih pogled flundri. Kad su nam se oči srele, njen se osmjeh vidljivo proširi. Ona pokaže svoj entu-zijazam tako što sejošjaće nagne kroz prozor, sve dok se nisam počeo pribojavati da će ispasti... ili iz kuće ili iz haljine."Što sam ti ja rekao, mali!" Aahz me ushičeno opali po ramenu i zločesto mi namigne."Radije bih da joj se svidam onakav kakav jesam," promrmljah mračno."To ti je cijena uspjeha, mali," odvrati Aahz filo-zofski. "Pa, nema veze. Ovdje smo ionako poslovno, sjećaš se?""Toćno," rekoh odlučno.Okrenuh se kako bismo nastavili put, ali uspjeh jedino maćem opaliti Aahza po nozi."Hej! Pazi, mali!"Čini se da je to nošenje mača teže no što izgleda."Oprosti, Aahz," ispričah mu se. "Taje stvar malo teška pri vrhu.""Je? A kako bi ti to znao?" odbrusi moj suputnik."Pa, ti si rekao...""Ja sam rekao? To neće proči, mali. Ono štoje teško pri vrhu za mene ne znaći da mora biti i za tebe. Ra-vnoteža je kod oružja osobna stvar.""Pa... pretpostavljam dajednostavno nisam navikao nositi mać," priznah."To je bar lako. Jednostavno zaboravi da ga nosiš.Misli o njemu kao o sastavnom dijelu sebe.""I jesam. Zato te i jesam opalio.""Hmmm... kasnije ćemo o detaljima."Krajičkom okajoš sam uvijek mogao vidjeti flundru.Nečujno je pljeskala rukama i poslala mi poljubac. Odjednom shvatih daje mislila da sam namjerno opalio Aahza, i to s predumišljajem, kako bih se riješio mogu-ćeg rivala. Štoviše, toje naišlo na njeno odobravanje.Opetje pogledah, ovaj put pomnije. Možda se kas-nije uspijem izvući od Aahza na neko vrijeme i..."Moramo pronaći Frumplea," Aahzov glas prekinemoje odlutale misli.

"Hmm...? Oh. Kako, Aahz?""Brzo i domišljato. Gledaj i uči, mali."Rekavši to, on brzo pogleda gore-dolje po ulici. U taj čas se iza ugla pojaviše tri derana, bacajući kamenčiče u šeširjednoga od njih."Hej!" pozove ih Aahz. "Gdje mogu naći dućan Abdu-la, trgovca tepisima?""Dvije ulice više, pa peta ulica nalijevo," povikaše u odgovor, pokazujući prstima u tom smjeru."Vidiš, mali? To nije bilo teško.""Sjajno," odvratih, ne baš impresioniran."Što nije u redu, mali?""Mislio sam da čemo izbjegavati nepotrebno pri-vlačenje pažnje.""Ne brini, mali.""Da ne brinem? Ovo bi trebala biti tajna misija na kojoj se trebamo sresti s Fragom, a čini se da si ti odlućio potruditi se da nas baš svi primijete i vide kamo idemo.""Gle, mali, kako se čovjek obično ponaša kad dođe u novi grad?""Ne znam," priznah. "Nisam bio u toliko mnogonovih gradova."

"Pa, daj da ti pokušam objasniti. Žele biti primi-jećeni. Šetaju po gradu i dižu galamu. Bulje u žene i mašu Ijudima koje nikad prije u životu nisu ni vidjeli.""Ali i mi smo to radili!""Točno! Razumiješ li sad?""Ne."Aahz ispusti težak uzdah."Daj, mali. Razmisli na trenutak, pa makar i boljelo. Ponašamo se kao i bilo tko drugi tko je došao u novi grad, tako da nas nitko neće ni pogledati dvaput. Neće nam obratiti ništa više pažnje no bilo kojoj drugoj pridošlici. Da smo poslušali tvoj prijedlog i ušuljali se u grad, ne gledajući nikoga, ne prićajući s nikim, strašno se trudeči da budemo neprimjetni, onda bi se svaka budala i njen brat u pelenama okomili na nas po-kušavajući otkriti što spremamo. Je l' sad razumiješ?""Ja... mislim da razumijem.""Sva sreča... jer na cilju smo."Trepnuh i pogledah u smjeru u kojem je pokazivaonjegov prst.Tamo je, izmedu kovačnice i dućana s kožnom ga-lanterijom, čučao Frumpleov dućan. Kao što rekoh, nisam navikao na gradove, ali shvatio bih da je to prodavaonica tepiha čak i da nije bilo velikog znaka na kojem je to pisalo. Cijela prednja strana dućana bila je raskošno ukrašena šarenim geometrijskim šarama, koje su oćito trebale asocirati na uzorke tepiha koji se prodaju unutra. Pretpostavljam da je to trebalo biti pokazateljem bogatstva i uspješnosti, ali meni se činilo neoprostivo kričavim.Toliko sam se bio udubio u naš razgovor da sam na trenutak zaboravio na našu misiju. Svejedno, sad kad smo stajali pred dućanom, moja nervoza se naglo vrati."Što ćemo sad, Aahz?""Pa, mislim da ću si prvo nešto popiti.""Popiti?""Točno. Ako misliš da ću se nadmudrivati s jednim Fragom na prazan želudac, razmisli još jednom.""Popiti?" ponovih, ali Aahz je već otišao, odlučno seuputivši prema obližnjoj taverni. Nije mi preostaloništa drugo no da krenem za njim, vodeći jednorogana uzdi.Tavernaje čak i mom rustikalnom oku izgleda-la poputjazbine. Izblijedjela tenda bacalaje sumor-nu sjenu na malu grupicu pohabanih drvenih stolova.Na jednom od njih drijemala je mačka oko koje suužurbano zujale muhe mesarice... bar se nadam daje drijemala, a ne...Dok sam vezaojednoroga zajedan potporanj kojije držao tendu, čuh kako Aahz dovikuje gostioničaru da mu donese dva najveća vrča vina. Uzdahnuh, očajnički svjestan činjenice da se Aahz nikad neće potpuno pri-lagoditi svom kamuflažu drhtavog starca. Gostioničar nije vidio ništa ćudno u odnosu Aahzova izgleda i njegove narudžbe. Padne mi na pamet da je Aahz mo-žda doista imao pravo u svojim teorijama o tome kako proći neprimijećen. Čini se da su stanovnici ovoga grada navikli na glasne, bezobrazne osobe svih dobi."Sjedni, mali," zapovijedi mi Aahz. "Ćiniš me ner-voznim kad ovako stojiš iznad mene.""Mislio sam da idemo razgovarati s Fragom," pro-gundah, spuštajući se u stolac."Opusti se, mali. Par minuta sim-tam ne znači ništa.Povrh toga, pogledaj!"U Frumpleov dućan upravo je ulazio mlad, dobroodjeven par.

"Vidiš? lonako ne bismo uspjeli ništa napraviti. Sve dok oni ne odu. Razgovor poput ovog našeg ne može se voditi pred svjedocima. Aah!"Uto se pojavi gostioničar s dva vrča vina, koja s treskom spusti na stol."No, konačno!" reče Aahz, grabeći svakom rukom po jedan vrč i odmah iskapivši jednoga od njih. "Zar ti, mali, nečeš ništa?"Jedan pokret glave i nestane i sadržaj drugoga vrča."Dok se moj prijatelj odluči, donesi mi još dva... i neka ovaj put budu nekakve normalne veličine... ako treba, upotrijebi kabao!"Gostioničar se povuče, vidljivo uzdrman. Ja nisambio. Ja sam već vidio Aahzove alkoholne kapacitete,zapanjujuće čak i u eri teških pijanaca. Ono što meuzrujalo bijaše to da je čovjek otišao ni ne pričekavšida^'a nešto naručim.Na koncu sam ipak i ja dobio svoj vrč vina, samo dabih otkrio da mi je želudac previše nervozan za takonešto, pa ga odlučih pijuckatijako polako. Za razlikuod Aahza. On je praznio vrć za vrćem alarmantnombrzinom. 1 tako dugo vremena. Zapravo, sjedili smo većviše od sat vremena, a još uvijek ni traga paru koji jeušao u dućan.Napokon čak i Aahza izda strpljenje."Pitam se što ih je tako dugo zadržalo," progunda."Možda se ne mogu odlučiti koji bi tepih kupili,"ponudih."Ma daj, mali. Pa nije to robna kuća. Nema Frumplebaš tako bogat izbor."Iskapi ostatak svoh vina i ustane."Dosta smo čekali," objavi. "Vrijemeje da počnemos predstavom.""Ali što ćemo s onim parom?" podsjetih ga."Morat ćemo ih inspirirati da malo brže završe svojposao sa Frumpleom."To je imalo blago neugodan prizvuk, a Aahzov zu-bati osmjeh da mi dodatni dokaz da se sprema neštogadno.Požurih za njim, strepeći od najgorega. Nisam tre-bao brinuti. U dućanu nije bilo nikoga osim vlasnika.Paru ni traga ni glasa.Poglavlje XII"Uposluje najvažniji prvi dojam."J. PIERPONT FINCHMogu li vam pomoći, gospodo?"Vlasnikove bogate halje nisu baš uspješnoprikrivale njegovu mršavost. Ja nisamosobito mišičav... kao Skeeve, tojest... ali imao sam dojam da ovaj čovjek, da ga opalim, ne bi dobio modrice, već bi se jednostavno raspao. Hoču reći - vidio sam ja mršave Ijude i prije, ali onje izgledao poput kostura s premalom kožom rastegnutom preko kostiju."Željeli bismo razgovarati s Abdulom," reče Aahz svisoka.

"Ja sam on, i on je ja," odrecitira vlasnik. "Pred sobom vidite Abdula, sjenku čovjeka kojega su lukave mušterije dovele do ruba izgladnjelosti.""Čini se da ti sasvim dobro ide," promrmljah, ogle-davajući se po prostoriji.Dučan bijaše dobro opskrbljen, i čak je i moje ne-vješto oko odmah vočilo nepobitne znake bogatstva.Tepisi su bili delikatno istkani od meke, meni nepo-znate prede, a iz dubine njihovih uzoraka sjaloje srebro i zlato. Ovi su tepisi očito bili namijenjeni bogatima, i činilo se nevjerojatnim da bi njihov trenutni vlasnik mogao patiti od manjka komfora."Aah. Dugaje prića o mojoj gluposti," zavapi vlasnih zdvojno grčeći ruke. "U svom slijepom povjerenju cijeli sam svoj imutak pretopio u robu. Kao rezultat toga, eto me gladna usred bogatstva. Moje mušterije to znaju pa me pljaćkaju u ovim ranjivim vremenima. Gubim novac na svakoj prodaji, ali ćovjek morajesti.""Zapravo," prekine Aahz, "mi tražimo nešto u kate-goriji debelih tepiha-čupavaca od zida do zida.""Štoje to?... Hoču reći, ne zbunjujtejadnogAbdula, moj skromni duc'an...""Prestani, Abdule... ili da kažem Frumple." Aahz se naceri svojim najširim cerekom. "Znamo tko si i što si. Ovdje smo kako bi s tobom napravili mali poslić."Na te riječi, vlasnik se pokrene brzinom za koju ga ne bih smatrao sposobnim. Jednim skokom našao se na vratima, spustio zasun i navukao zastore koji su. ćinilo se, bili od materijala još čudnijeg od tepiha."Gdje ste naučili pravila ponašanja!" zareži on prekoramena glasom prilično različitim od vlasnikova pri-jašnja cendranja. "Znate, ja moram i dalje živjeti uovome gradu.""Zao mi je," reče Aahz, premda vopče nije takozvučao."Pa, pazite slijedeći put kad upadnete i počnete se razbacivati mojim imenom. Ovdašnji stanovnici nisu baš previše oduševljeni ćudnim bic'ima i dogadajima."Činilo se kao da on sve to govori za sebe, pa isko-ristih priliku i šapnuh Aahzu."Psst. Aahz. Štoje tepison od zida do...""Kasnije, mali.""Ti!" Činilo se da me vlasnik tek sad po prvi put pogledao. "Ti si kip! Nisam te prepoznao u pokretu."aPa...ja...""Trebao sam znati," nastavi on gunđati. "Imaj posla s Krampusima i eto ti nevolje. Ni ne snadeš se a već svaki..."Iznenada se prekine i sumnjičavo nas pogleda. Ruka mu nestane u naborima odjeće i pojavi se s prozirnim kristalom. On ga podigne i, kao kroz monokl, pogleda naizmjence mene pa Aaza."Trebao sam si misliti," ispljune. "Biste li bili tako Ijubazni da skinete kamuflaž? Želio bih znati s kim imam posla."Pogledah Aahza koji potvrdno kimne.Zažmirivši, poćeh nam vraćati naš vobičajeni izgled. Imao sam dovoljno vremena da se zapitam hoće li se Frumple iznenaditi na moju transformaciju, tojest kad shvati da ja nisam kip koji je ranije vidio. Nisam se trebao brinuti."Pervert!" Frumple uspije tu riječ izgovoriti tako daje zvučala Ijigavo."Toje Pervekt, ako imaš namjeru poslovati s nama," ispravi ga Aahz."Bogme je Pervert dok ne vidim boju tvog novca," odreže Frumple.Odjednom postah svjestan njegova pogleda na sebi."Reci, ti ne bi kojim slućajem bio Krampus po imenu Throckwoddle, ha?

"Ja?Ne!Ja...ja sam..."Ali onje već škiljio kroz svoj kristal."Hmph," zagunda, spremajuči ga natrag u odječu."Pretpostavljam da si OK. Volio bih dohvatiti togThrockwoddlea. U zadnje vrijeme ponaša se preslo-bodno s mojim imenom.""Čuj, Frumple," ubaci se Aahz. "Ti nisi jedini kojivoli vidjeti s kim ima posla, znaš.""Hm? Oh! Dobro, ako inzistiraš."Očekivao sam da zažmiri i poćne, ali umjesto toga on opet zavuče ruku pod svoju halju. Ovaj put izvadi nešto štoje izgledalo poput malog zrcala s brojčanikom na poledini. Vireći u zrcalo, on počne okreteti brojčanik.Rezultat bijaše trenutan i iznenadujuć. Nije se samonjegovo lice, već i cijelo njegovo tijelo počelo mijenjati,popunjavati i poprimati crvenkast odsjaj. Gledao samkako mu obrve postaju deblje i srastaju, linija njegovebrade uspne se uz lice kao da je živa, a oči mu seokrutno stisnu. Primijetih da su mu stopala sad biladva sjajna kopita, a ispod njegove halje proviri vrhzašiljena repa.U impresivno kratkom roku, on se transformirao u...pa,vraga!Unatoć svim mojim pripremama, kad je spustiozrcalo i okrenvo se prema nama, ja osjetih žmarcepraznovjernoga straha."Jesi li sad sretan?" preogunđa prema Aahzu."I toje neki početak," prizna Aahz."Dosta brbljanja," Frumple odjednom opet postane živahan. "Što dovodi jednog Perverta na Mhul? Tulu-marenje? 1 kakvu ulogu u tome igra mali?""To mi je šegrt," izvijesti ga Aahz."Zbilja?" Frumple me ošine svosječajnim pogledom. "Jesu li stvari doista tako gadne, mali? Možda bismo se nas dvojica mogli nešto dogovoriti.""Mali je prilično sretan tu gdje jest," prekine ga Aahz. "Vratimo se našem problemu.""Želiš da izliječim maloga od ludila?""Ha? Ne. Ma daj, Frumple. Došli smo poslovno. Sklo-pimo primirje na tren, dobro?""Ako insistiraš. Doduše, to će čudno izgledati: Per-verti i Fragovi nikad se nisu previše slagali.""Pervekti!""Vidiš što hoću reči?""Aahz!" prekinuh. "Zar mu ne možeš jednostavnoreći što trebamo?"

"Ha? Oh. Toćno, mali. Ćuj, Frumple. Imamo pro-blem, za koji se nadamo da ćeš nam ga pomoći riješiti. Vidiš,ja sam izgubio svoje moći.""Što?!" eksplodira Frumple. "Došao si ovamo bez magijske sposobnosti da sakriješ tragove? E, sad mije dosta. Sedam godina sam proveo stvarajući si udobnu fasadu u ovoj dimenziji, a sad se pojavi ovakav idiot...""Ćuj, Frumple. Rekao sam ti daje mali moj šegrt.On zna više nego dovoljno da nas obojicu pokrije.""Polu-izučeni šegrt! On polaže moj život i moju sigurnost u ruke polu-izučenog šegrta!"

"Čini mi se da si previdio činjenicu da smo već ovdje.Da se išta moglo dogoditi, već bi se bilo dogodilo.""Svaka minuta koju vas dvojica provedete ovdjepredstavlja prijetnju mojoj egzistenciji."

"... što ti dajejošjedan razlog da se odmah baciš na rješavanje našeg problema i prestaneš s ovim bes-mislenim busanjem u prsa."Njih dvojica su sijevala pogledimajedan na drugoga, dok samja pokušavao biti vrlo tih i neprimjetan. Činilo mi se da Frumple nije pravi izbor nekoga u koga bismo uložili naše nade."Oh, dobro!" Frumple napokon progunda. "Kad vas se već ne mogu riješiti ni na koji drugi način..."Ode do zida i iza jednoga od tepiha dohvati nešto štoje izgledalo poput konopca.Toje več bolje," pobjedonosno će Aahz."Sjedni i zaveži," naredi naš domačin.Aahz ga posluša, a Frumple nastavi kružiti okonjega. Dokje to činio, Fragje držao konopac čas ovako, čas onako, čas u omči, čas opušten. Cijelo je vrijeme napeto buljio u strop, kao da tamo gore čita poruku napisanu sitnim slovima.Nisam imao blagoga pojma o tome što je radio, ali gledati nekoga kako nareduje Aahzu, bez posljedica, predstavljaloje pravo uživanje."Hmmm...." reće Frag napokon. "Da, mislim da možemo sa sigurnošc'u reći da više nemaš moći.""Sjajno!" zareži Aahz. "Čuj, Frumple. Nismo prešli cijeli ovaj put samo zato da bi nam rekao ono što već znamo. Za vas Frage se prića da možete praktički sve. Pa, učini nešto!""Nije to tako lako, Pervertu!" odreže Frumple. "Tre-bam informacije. Kako si vopće izgubio moći?""Nisam siguran," prizna Aahz. "Na Mhul me prizvao jedan čarobnjak, a kad sam stigao, moći više nije bilo." "Čarobnjak? Koji?""Garkin.""Garkin? S njim se nije pametno zezati. Zašto jed-nostavno ne odeš do njega da ti on vrati tvoje moći, umjesto da mene uvlačiš u sve to?""Zato što je on mrtav. Je li ti to dovoljno dobar razlog.""Hmmm... to otežava cijelu stvar.""Znaći li to da ti ne možeš ništa učiniti?" iskezi se Aahz. "Trebao sam znati. Uvijek sam si mislio da su reputacije Fraga precijenjene.""Čuj, ti, Pervert! Želiš li ti moju pomoć ili ne? Nisam rekao da ne mogu ništa učiniti, već samo da će to biti teško.""Toje več bolje," zasmijulji se Aahz. "Počnimo.""Ne tako brzo," prekine ga Frumple. "Nisam rekao da ti hoću pomoći, samo to da ti mogu pomoći.""Vidim," iskezi se Aahz. "Evo ti ga na, mali. Cijena.Rekao sam ti da su gulikože.""Zapravo," reče Frag suho. "Mislio sam na vremen-ski faktor. Trebat c'e mi vremena da obavim pripreme,a mislim da su moji osjećaji glede vašeg boravka ovdje* išta duže no štoje neohodno - priličnojasm."

"U tom slučaju," nasmiješi se Aahz, "predlažem ti da počneš. Vjerujem da sam i ja svoje osjećaje učinio prilično jasnima - namjeravamo ovdje ostati dok ne pronadeš lijeka za našu boljku."

"U tom slučaju," Frag se nasmiješi njemu, "vjerujem daje vrijeme da porazgovaramo o cijeni. Koliko imate sa sobom?""Pa, imamo..." počeh."To mi se trenutno ćini nevažnim!" Aahz me ošine upozoravajućim pogledom. "A da ti nama kažeš što ti misliš kolikaje poštena cijena za tvoje usluge?"Frumple ga obdari sjednim bijesnim pogledom prije no što se zamišljeno baci na proračune."Hmmm... materijalje poskupio... a, naravno, tuje i moje vrijeme... a došli ste bez ugovorenog sastanka... recimo da će vas koštati.-.ovo je gruba procjena, do-duše... nešto oko, oh... Recite!"Odjednom se razvedri i nasmiješi nam se."Možda biste pristali platiti u naturi. Ja vas izli-ječim, a vi mi učinite malu uslugicu.""Kakvu uslugicu?" upita Aahz sumnjičavo.Ovaj put sam se u potpunosti slagao s njim. Nešto u Frumpleovu glasu nije izazivalo povjerenje."Sitnica, doista," zaprede Frag. "Neka vrst skretanja pažnje s nečega.""Radije bismo platili u gotovini," ubacih odlučno."Zaveži, mali," savjetuje mi Aahz. "Na što si mislio, Frumple?""Možda ste primijetili mladi par koji je ušao u moj dućan ispred vas. Jeste! Dobro. Onda ste nesumnjivo primijetili da ih trenutno nema ovdje.""Kako su otišli?" upitah znatiželjno."Doći ću do toga za koji tren," nasmiješi se Frumple. "Svejedno, njihova priča je zanimljiva, premda vo-bičajena. Poštedit ću vas detalja; ukratko, oni su Iju-bavnici koje njihove obitelji žele razdvojiti. U svome su se očaju obratili meni za pomoć. Poslao sam ih u drugu dimenziju u kojoj mogu biti sretni i slobodni, bez straha od miješanja njihovih dvaju obitelji.""Za naknadu, naravno," pripomene Aahz suho."Naravno," nasmiješi se Frumple."Daj, Aahz," ubacih se. "Lijepo od njega što im je pomogao, pa čak i ako im je naplatio.""Bogme da!" Fragje sav sjajio. "Prilično dobro opa-žaš za nekoga tako mladoga. Svejedno, moja darež-Ijivost ostavila me u prilićno nezgodnu položaju. Ne-sumnjivo ste primijetili da mije prilično stalo do moje reputacije u ovome gradu. Postoji vjerojatnost da ona bude ugrožena ako rodaci mladoga para uspiju otkriti da njihovi tragovi vode do mojega dučana i nikamo dalje.""Zacijelo je to bila vraška naknada," promumlja Aahz."Moj prijedlogje ovakav: u zamjenu za moju pomoć, tražim da se vas dvojica prerušite u taj mladi par i njihov lažni trag odvedete dalje od mog dučana.""Koliko lažan trag?" upitah ja."Oh, ne treba to biti ništa zamršeno. Samo nek' vas,dok napuštate grad, vidi dovoljno građana da se skine sumnja s mog dućana. Jednom kad izidete iz grada, možete se vratiti ovamo u bilo kojem kamuflažu. Dotad će več moje pripreme biti gotove. Pa, što kažete? Jesmo li se nagodili?"Poglavlje XIII :"Tajna uspjeha u pridobijanju podrške uelikegrupe Ijudi leži u pozitivnu razmišljanju."

N. BONAPARTELjudi nas gledaju, Aahz."'Opusti se, mali. To i hoćemo."Da bi pokazao da to doista i misli, Aahz po-čne kimati glavom i mahati rukom na sve strane. Nitkomu nije uzvraćao.

"Ne vidim zaštoja moram biti žensko," progundah."Već smo razglabali o tome. Tvoj hod je sličnijiženskom nego moj.""Je, to ste odlučili ti i Frumple. Ja ne mislim dahodam poput ženske.""Pa, recimo onda da je moj hod manje sličan žen-skome od tvoga."Teškoje bilo protiviti se takvoj logici, pa promijenihtemu.

"Ne bismo li barem mogli ići manje napučenim uli-cama?" upitah."Zašto?" uzvrati Aahz pitanjem."Pa, nisam baš oduševljen pomisli da me tako velik broj Ijudi vidi kako paradiram u ženskoj odječi.""Ma daj, mali. Pa nitko te neće prepoznati ispod kamuflaža. Povrh toga, ionako ne poznaješ nikoga u ovome gradu. Što te onda briga što misle o tebi?""Jednostavno mi se to ne svida, toje sve," progundah."Smisli nešto bolje," odlučno odbrusi Aahz. "Ovoje dio naše pogodbe s Frumpleom. Ako si imao nešto protiv, trebao si reći prije no što smo zaključili pogodbu.""Nisam imao prilike," istaknuh. "Ali kad smo več kod toga, imam nekoliko pitanja.""Kao na primjer?""Kao na primjer, što mi radimo?""Zar me nisi slušao, mali? Odvlačimo pažryu s Frum-plea zato da...""Znam to," prekinuh ga. "Mislio sam upitati zašto radimo ovo što radimo? Zašto Frumpleu činimo uslugu umjesto da platimo njegovu cijenu i gotovo?""Ne bi to pitao da si ikada prije trgovao s Fragom," šmrkne Aahz. "Njihove su cijene nevjerojatno visoke, pogotovo u ovakvim slučajevima kad je mušterija očajna. Budi sretan što smo ovakojeftino prošli.""Na to i mislim, Aahz. Jesi li siguran da smojeftino prošli?""Kako to misliš?""Pa, sudeći po onome što si mi o njima ispričao, ako misliš da sijeftino prošao u trgovini s Fragom, onda si zacijelo nešto previdio.""Naravno, to znaš iz dugogodišnjeg iskustva," obre-cne se Aahz glasom punim sarkazma. "Tko tije to tako mnogo pričao o Fragovima?""Ti," istaknuh."Hmmm. Imaš pravo, mali. Možda sam malo pre-

naglio."Inače, u normalnoj situaciji, bio bih izvan sebe od sreće zato što je Aahz priznao da sam jednom i ja u pravu. Ali u ovoj, to me nekako natjera da osjetimjoš veću nelagodu no prije."I, što ćemo učiniti?" upitah."Pa, obično sam pošten sve dok me ne pokušaju prevariti. Svejedno, ovaj put si uspio u meni pobuditi dovoljnu sumnju da pomislim da bi bilo dobro malo zaobiči pravila igre.""Opet situacijska etika?""Točno!""I što ćemo?"Točni tražiti neko skriveno mjesto gdje bismo semogli riješiti ovih glupih kamuflaža, a da nas nitko nevidi."

Počeh pogledom pretraživati ulice i uličice ispred nas. Moja nelagodna većje počela prerastati u paniku, a to je dodalo dodatnu žustrinu mojoj potrazi."Da bar imamo svoje oružje sa sobom," promrmljah."Čuj ti njega," ironično će Aahz. "Ne tako davno uvjeravao si me kako čarobnjacima ne treba oružje. Ma daj, mali. Što bi ti s oružjem čak da ga i imaš?""Ako baš hoćeš da budem precizan," rekoh suho,"žao mi je što ti nemaš oružje."

"Oh' Pametno. Reci... ovaj... mali? Je l' još uvijek tražiš neko skriveno mjesto?""Da. Već sam našao nekoliko koja bi mogla poslužiti.""Pa, možeš zaboraviti na njih. Počni tragati za ne-kom velikom čistinom s mnogo izlaza.""Zašto promjena strategije?" upitah."Pogledaj preko ramena... nehajno."Učinih to, premda ne tako nehajno kako sam trebao.Činilo se da je moja loša gluma naša najmanja briga.Slijedila nas je masa Ijudi. Sijevali su smrknutim pogledima na nas i zlokobno mrmljali. Više od svega na svijetu želio sam vjerovati da mi nismo predmet njihove pažnje, ali bilo je više no očito da je baš tako. Jasno se vidjelo da slijede nas - i da im se svake minute pridružuje sve više Ijudi."Aahz, slijede nas!" prošaptah."Hej, mali, pa ja sam ti ih pokazao, sjećaš se?""Ali zašto nas slijede? Što žele?""Pa, nisam siguran, ali kladio bih se da to ima neke veze s našim kamuflažima."Bacihjošjedan brz pogled prema rulji. Ćinilo se da se njihovo zanimanje za nas ne smanjuje. Štoviše, postajali su sve brojniji i gnjevniji. Sjajno."Reci, Aahz?" šapnuh."Kaj, mali?""Ako nas slijede radi naših kamuflaža, zašto se jednostavno ne vratimo u normalno obličje?""Loš plan, mali. Radije ču podnijeti njihov gnjev radi nečega što su ovo dvoje učinili, nego se svočiti 8 poslje-dicama kad otkriju da smo čarobnjaci.""Pa što ćemo onda?""Nastavit čemo hodati i nadati se da ćemo naletjeti na vojnu patrolu koja bi nas mogla zaštititi."Na ulicu ispred nas tresne kamen veličine šake, koji je, pretpostavljam, bacio netko iz rulje koja nas je slijedila."... ili..." brzo se nadopuni Aahz, "možemo se zau-staviti ovoga trena i pokušati otkriti o čemu se radi.""Mogli bismo se dati u bijeg," sugerirah glasom punim nade, ali Aahz je već postupao po svojoj netom donešenoj odluci.Naglo se zaustavio i okrenvo za sto osamdeset stu-pnjeva kako bi se našao licem u lice s gnjevnom ruljom."Što bi sve ovo trebalo značiti?" zagrmi prema na-dirucoj gomiU.Rulja se naglo zaustavi, tako da su se oni sa začelja sudarali s onima na ćelu koji su već stali. Činilo se da su pomalo zatečeni Aahzovim postupkom. Počnu se polako osipati.Uspjeh mog kompanjona ugodno me iznenadi, aliAahz, nažalost, nije od onih koji znaju kad treba stati."Pa?" zahtijevaoje, krenuvši prema njima. "Cekam objašnjenje."Rulja nakratko uzmakne pred njim, a onda se sazačelja začuje bijesan glas.

"Zelimo znati što je s našim novcima!"To pokrene lavinu."Je. Štoje s našim novcima?"Tom se glasu ubrzo pridruže i drugi, a rulja opet počne gundati i primicati se.Aahz ostane na mjestu i podigne ruku kako bi ih ušutkao."S kojim vašim novcima?""A ne, nećee," začuje se osobito opak glas. "Nećeš se ovaj put izvući lijepim rijećima!"Kroz gomilu se prema Aahzu probije ogroman ćela-vac s mesarskom sjekirom u ruci."Dobri moj čovjeće," šmrkne Aahz. "Ako implicirate...""Ništaja ne imphciram!" zagrmi čovjek. "Ja tvrdim!Ti i ta tvoja flundra ste varalice!""Ćujte, niste li malo prenaglili...""Prenaglio?" rikne ćelavac. "Prenaglio! Gospodine moj, već smo predugo strpljivi s tobom. Trebali smo te protjerati iz grada čim si se prvi put pojavio s tim svojim lažnim protudemonskim amajlijama. ToČno, lažnim, rekoh. Neki su te od nas odmah prozreli. Svaka budala s imalo obrazovanja zna da demoni ne postoje."Na trenutah osjetih iskusenje da skinem Aahzov kamuflaž. Onda bacih još jedan pogled na rulju i promi-jenih mišljenje iz korijena. Nisu izgledali kao da imje do šale."Sad, neki su kupili te amajlije iz čiste lakovjernosti, neki iz štosa, a neki od nas stoga... pa, zato što su ih svi kupovali. Ali svi smo ih kupili, baš kao što smo kupili i tvoju priču da moraju biti izradene za svakoga posebno, te da ti treba novac unaprijed.""Ali sve sam vam lijepo objasnio," pobuni se Aahz."Sigurno dajesi. Objašnjavanje ti ide od ruke. Obja-snio si kao što si objasnio i ona dva prethodna pokušaja bijega iz grada.""Pa... mi... ovaj," počne Aahz."Zapravo," umiješah se, "samo smo...""Pa, sad nam je dosta vaših objašnjenja. Zato smo vam prije tri dana rekli da imate dva dana da nam ili vratite novce ili isporučite amajlije.""Ali za takve stvari treba vremena...""Tu ste izliku već iskoristili. Vrijeme vamje isteklo jučer. Hoćeš li nam vratiti novce ili...""Svakako, svakako," Aahz podigne ruku u umiru-jućoj gesti. "Dajte mi trenutak da porazgovaram sa svojom partnericom."Nasmiješi se rulji, zgrabi me za ruku i odvuče malo dalje od njih."Što ćemo sad, Aahz?""Sad je vrijeme da damo petama vjetra," reče on smireno."Ha?" upitah ja inteligentno.Obraćao sam se zraku. Aahzove pete već su dizale prašinu niz ulicu.

Možda sam ponekad spor, ali nisam tako spor. Dok si rek'o keks, več sam mu puhao za vrat.Nažalost, rulja je shvatila Aahzove namjere otpri-like u isto vrijeme kad i ja. Pojure za nama uz moćan urlik.Na moje veliko iznenadenje ubrzo pretekoh Aahza. Ili je čekao da ga sustignem, ili sam ja bio uplašeniji no što sam mislio, štoje nemoguče."Što sad?" prodahtah."Zaćepi i nastavi trčati, mali," zalaje Aahz zao-bilazeči grupicu Ijudi."Smanjuju razdaljinu," istaknuh.Zapravo, potjeri se pridružila grupica koju smo upravo mimoišli, ali učinakje bio isti kao da ostatak rulje smanjuje razdaljinu."Hoćeš li već jednom prestati i pomoči mi u tra-ženju?" zareži Aahz."Sigurno. A što tražimo?"

"Par odjeven slično nama," odvrati on."I što ćemo kad ih nademo?""To je bar jednostavno," odgovori Aahz. "Svom se snagom zaletimo u njih, ti zamijeniš naše obličje s njihovim, i obratno, pa pustimo da rulja njih rastrgne.""To mi nekako ne zvuči pošteno," rekoh sumnjičavo."Mali, sjeti se što sam ti rekao o situacijskoj etici.""Da, pa?"**Pa, ovojejedna od takvih situacija."Bijah uvjeren, premda više radi kamena koji mije prozujao pokraj glave nego radi Aahzove logike. Ne znam kakoje ta rulja uspijevala trčati i istovremeno s tla grabiti kamenje koje su bacali na nas, ali prilično im je dobro išlo.Poćeh tražiti par odjeven poput nas. S razjarenom ruljom za ledima to je teže no što se u prvi mah čini.yNažalost, nigdje u blizini nije bilo odgovarajućeg para. Tkogod bili ovo dvoje koje smo predstavljali, činilo se da imaju priličnojedinstven ukus u odijevanju."Da bar imam kakvo oružje," jadikovao je Aahz."Kroz to smo več prošli," povikah. "A što bi s njim da ga i imaš? "Jedino što bi moglo zaustaviti ovu rulju je onaj vatreni prsten.""Hej! Na to sam posve zaboravio," prodahče Aahz."Na prstu mije!""Pa što?" rekoh. "lonako ga ne možemo upotrijebiti.""Kaj ne veliš! A zašto ne?""Zato jer bi svi odmah vidjeli da smo čarobnjaci.""Kakve to ima veze kad će svi ionako biti mrtvi?"Situacijska etika ili ne, ali na tu pomisao zgrći mi se želudac."Čekaj, Aahz!" povikah."Vidi ovo, mali." On se isceri i upre prstom u rulju.I ništa se ne dogodi.

Poglavlje XIV :"Mala pomoć u praui čas boljaje od uelikepomoći u kriui čas."TEVJET Tajde, Aahz!" povikah očajnički, prevrnuvši | | štand s voćem kako bih prepriječio put rulji.J. «LSad kad se činilo da su moji istovrsnici Iju-di sigurni od Aahza, opet se počeh truditi da i on budesiguran od njih."Ne vjerujem!" zaurla Aahz, projurivši pored mene."Što?" povikah, trčeći za njim."Ujednom sam danu povjerovao i Krampusu i Fra-gu! Znaš što, mali? Ako se izvučemo iz ovoga, dajem ti dopuštenje da mejunački ritneš. Posred glupe guzice.Dvaput!""Dogovoreno!" prodahtah.Ovo me trčanje polako počelo zamarati. Nažalost, činilo se da rulja nema takvih problema. To je bio dovoljan razlog da i ja nastavim."Gle, mali!" Aahz uzbuđeno upre prstom. "Spašenismo!"Pogledah u tom smjeru. Niz ulicu ispred nas mar-

širalaje... pa, skoro... uniformirana patrola."Već je i vrijeme," progundah, ali svejedno osjetih kako mi pada kamen sa srca.1 rulja ugleda vojnike. Glasnoća njihovih urlika se pojača dok su podvostručivali svoje napore da nas sustignu."'Ajde, mali! Nagazi na gas!" poviče Aahz. "Nismo još na sigurnom!""Da nagazim na što?" upitah, protrčavši pored njega. Naše približavanje patroli biloje dovoljno bučno da su vojnici već stajali i promatrali nas kad smo došli do njih. Jedan od njih, nešto manje neuredan od ostalih, progura se naprijed i stane pred nas prekriženih ruku i širokog cereka na licu. Po njegovu ponašanju zak-Ijučih da je časnik. Nisam mogao naći ni jedno drugo logično objašnjenje zašto bi mu ostali iz patrole inače dopustili da se ponaša ovako nepristojno.Zakočih naglo pred njim."Ganjaju nas!" propentah."Ma ča mi ne rečeš?" nasmiješi se on."Pusti mene, mali," promrmlja Aahz, gurnuvši me u stranu. "Jeste li vi zapovjednik, gospodine?" "Jašta," odvrati čovjek."Pa, ćini se da nam ovi... gradani," prezirno mahne prema našim goniteljima, "namjeravaju nanijeti teške tjelesne ozljede. Kakvo nepoštivanje vašeg autoriteta...gospodine!"Ruljaje stajala nekih tri metra dalje i napeto buljila čas u nas, čas u vojnike. Lakne mi kad vidjeh da i neki od njih teško dišu."Pretpostavljam da imaš pravo," zijevne časnik."Morat ćemo se umiješati.""Pazi sad ovo, mali," šapne Aahz, gurkajući me laktom u rebra dok se časnik okretao prema okupljenoj gomili."Dobro. Svi vi znate da je protuzakonito da jedan gradanin drugome nanosi tjelesne ozljede," počne on.Rulja počne smrknuto mumljati, ali časnik ih ušut-ka pokretom ruke, pa nastavi."Znam, znam. Ni nama se to ne svida. Da se nas pita, mi bismo vas pustili da se medusobno obračuna-te dok mi lijepo pijemo u birtiji. Ali nas se ne pita! 1 mi se, baš kao i vi, moramo pokoravati zakonima, a zako-ni kažu da samo vojska može suditi i kažnjavati gra-danstvo.""Vidiš?" prošaptah. "Civilizacija ipak ima neke svoje prednosti.""Začepi, mali," prosikće Aahz."I tako, premda znam da biste vi rado ovo dvoje prebili na mrtvo ime, to vam ne možemo dopustiti. Njih se mora, po zakonu, objesiti!""Što?"Nisam siguranjesam li to rekaoja ili Aahz ili oboji-ca u isti ćas. Kakogod bilo, taj je povik gotovo uspio prigušiti ushićene povike rulje oko nas.Jedan od vojnika primi me za zglobove i bolno mi savije ruke iza leda. Ogledavši se oko sebe, vidjeh da se isto dogada i Aahzu. Nepotrebno je naglašavati da ovo nije podrška kojoj smo se nadali."A što ste oćekivali?" isceri nam se časnik. "Ako ste željeli pomoć od vojske niste nas trebali staviti na listu svojih mušterija. Da se nas pitalo, mi bi vas objesili već prije tjedan dana. Jedini razlog zašto nismojest to što su vam ovi papci dali još jedan rok, a mi smo se bojali pobune ako vas maknemo prije isteka tog roka."Ruke su nam sad već bile čvrsto vezane. Polako su nas vukli prema usamljenom drvetu ispredjednog od restorana na otvorenom."Ima li tko kakav konopac?" poviče časnik prema rulji.Kakve smo sreće bili, naravno našao se jedan. Brzo ga dobaciše ćasniku koji počne ceremonijalno vezati omče.

"Psst! Mali!" šapne Aahz.**A što sad još hoćeš?" progundah ogorčeno.Moja vjera u Aahzove savjete bijaše opasno po-Ijuljana.

"Kad te krenu objesiti, leti!""Što?"Unatoč svemu, ja osjetih tračak nade."Daj, mali, probudi se! Leti. Kao što sam te naučio.""Gadat će me strijelama.""Nemoj odletjeti, bedak. Samo lebdi na kraju ko-nopca i trzaj se. Mislit će da visiš."Razmislih o tome... teško. Moglo bi uspjeti, ali... primijetih da nabacuju konopac preko jedne od nižih grana na drvetu."Aahz! Ne mogu. Ne mogu nas levitirati obojicu. Još uvijek nisam toliko dobar u tome.""Ne obojicu, mali. Samo sebe. Ne brini za mene.""Ali... Aahz...""Doduše, moraš i dalje održavati moj kamuflaž. Ako skuže da sam demon, spalit će nam tijela... oba.""AliAahz..."Vrijeme je isteklo. Grube ruke gumu nas naprijed i počnu namicati omče oko naših vratova.Iznenada shvatih da nemam vremena razmišljati o Aahzu. Sva će mi moja koncentracija trebati kako bih se spasio, ako vopče i imam vremena za to.Sklopih oči i očajnički potražih silnicu u zraku. Evo jedne... blijeda, ali tuje. Usredotočih se na nju.Omča oko moga vrata se zategne i ja osjetih kako mi se stopala odižu od tla. Obuzme me val panike, ali ja ga potisnuh.Zapravo, i boljeje ovako. Dobroje da osjećaju teži-nu na drugom kraju konopca dok me podižu. Opet se skoncentrirah na silnicu... fokusiraj... crpi energiju... usmjeri je kamo ti želiš.Osjetih kako stisak omče oko moga vrata popušta. Sjetivši se Aahzovih lekcija o kontroli, zadržah tu razinu energije i pokušah udahnuti. Mogao sam disati! Nebaš punim plućima, istina, ali dovoljno da preživim.Što još trebam ućiniti? Oh, da, moram se trzati.Sjetih se kako izgledajazavac kad se uhvati u zamku.Ritnuh par puta nogama i stresoh se. Ukratko, tozategne omču. Odlućih promijeniti taktiku. Pustih dami glava padne najednu stranu i objesihjezik sjedne strane usta.Uspjeloje. Kao nagradu za svoj trud dobih ushićene povike gomile.Ostadoh u toj pozi.Jezik mi se brzo sušio, ali zabranih si da mislim na to. Trudio sam se razmišljati o drugim stvarima kako ne bih nehotice progutao slinu.Jadni Aahz. Uz svu tu njegovu osornu kritičnost i tvrdnje kako ga nije briga za nikoga osim sebe samoga, njegova zadnja misao bilaje upućena mojoj sigurnosti. Obećah si da ču, ćim sidem s ovog drveta...Što ću kad sidem s drveta? Što u ovom gradu rade s tijelima obješenika? Da li ih pokapaju? To mi se učini boljim rješenjem od spaljivanja naživo."Zakon kaže da moraju visjeti dok ne istrunu!"Časnikov glas kao daje odgovarao na moje misli, a usput me i vratio u stvarnost."E, bogme neče visjeti ispred moga restorana!""Znaš što. Vratit čemo se poslije zalaska sunca i skinuti ih s drveta, može?"

"Zalaska? Je l' ti shvaćaš koliko ču ja novaca izgu-biti dotada? Tko će poželjeti jesti u restoranu gdje ti mrtvačevi nožni prsti vise nad juhicom? Već sam pro-pustio gužvu oko ručka!""Hmmm... Ćuj, ako ti je toliko stalo do zarade, mo-žda bi bio spreman maloje podijeliti s nama.""Znači tako stvari stojeJe l'? Oh, dobro. Evo ti... za vaše muke."Začuje se zvuk brojanja novčića."To baš nije puno. Moram tojoš podijeliti sa svojim Ijudima, znaš.""Nije lako s robom trgovati. Nisam znao da i banditi imaju časnike."Zazveči još par novćića, popraćenih časnikovim hihotom. Sine mi da bi mi bolje bilo umjesto magije učiti mito i korupciju. Čini se da se to više isplati."Ljudi!" pozove časnik. "Skidajte te lešine i ostavite ih negdje na granicama grada kao upozorenje svima koji namjeravaju prevariti građane Twixta.""Jako Ijubazno od tebe." Glas vlasnika restorana bijaše obojen sarkazmom."Uvijek na usluzi, gradanine," isceri se časnik.Skoro sam zaboravio da moram prestati lebdjeti kad prerežu konopac. Ugrizoh se zajezik pri susretu s tlom, pa ga kradomice vratih natrag u usta. Nitko mje primijetio.Nevidljive ruke uhvate me ispod pazuha i oko gle-žnjeva, i tako zapoćne putovanje prema granicama grada.Sad kad sam znao da me neče još i spaliti, misli mi se vratiše na budućnost.Prvo, moram se osvetiti Frumpleu. Ne znam kako, ali nekako već hoću. Toliko sam dugovao Aahzu. Možda bih mogao oživjeti Quigleya i nagovoriti ga da mi po-mogne. On bi trebao biti lovac na demone i vjerojatno bi se s Fragom snašao bolje nego ja. S druge strane, sjetivši se kakav je Quigley, ta pretpostavka možda i ne vrijedi.A onda, tu je i Ištvan. Što ću s njim? Nisam bio siguran ni da bih ga mogao pobijediti uz Aahzovu pomoć, a sad, bez nje, nisam imao šanse."To bi trebalo biti dovoljno daleko. Da ih opet objesimo?"Smrzoh se na taj prijedlog. Srećom, glas podnomojih nogu imaoje bolju ideju.

"Čemu gnjavaža? Još nisam upoznao časnika koji se od birtije udaljuje više od sto metara. Ostavimo ih ovdje."Začuje se opc'e odobravanje i več u slijedećem trenu opet sam letio kroz zrak. Pokušah se pripremiti za udarac u tlo, ali on mi ipak izbije sav zrak iz pluča.Ako mislim nastaviti s ovim letenjem, morat ću prilično vremena posvetiti umiječu prisilnog slijetanja.Ostah nepomično ležati. Više nisam mogao čuti vojnike, ali svejedno nisam želio riskirati i izdati či-njenicu da nisam mrtav."Je l' ćeš ti tu ležati cijeli dan ili ćeš mi pomoći da se odvežem?"Oči mi se nehotice otvore. Aahzje sjedio i gledao me s osmjehom od uha do uha.Postojala je samo jedna razumna stvar koju sammogao učiniti.

Onesvijestih se.Poglavlje XV :"Svatko tko koristi frazu 'lako kao djetetuoteti bombon' očito nikad nije pokušao djetetuoteti bombon."

R.HOOD

Možemo li se sad pomaknuti?" upitah."Nejoš, mali. Čekaj dok ne prodejedan danotkad su ugašena svjetla.""Mislišjedan sat."

"Kakogod. Sad začepi i nastavi promatrati."Čekali smo u slijepoj ulici preko puta Frumpleova dučana. Premda smo, kao, trebali biti sigurni u našim novim kamuflažima, osjećao sam se nelagodno pri samoj pomisli da sam opet u gradu u kojem su nas objesili. Teško je to objasniti nekome tko nije prošao kroz to. S druge strane, bilo je čudno i biti s Aahzom nakon što sam se navikao na ideju da je mrtav.Očito, vratni mišići jednoga Pervekta značajno su jači od Ijudskih. Aahz je jednostavno napeo te mišiće, Što je bilo dovoljno da spriječi omču da mu prekine dovod zraka.Nadalje, Aahz me izvijestio da je njegova krljušt tvrda od većine lančanica ili oklopa dostupnih u ovoj dimenziji. Jednom davno čvo sam da demone možeš uništiti samo posebno izradenim oružjem ili spalji-vanjem. Ćini se da su te stare legende zapravo imale korijene u istini."Dobro, mali," šapne Aahz. "Mislim da smo dosta čekali."Išulja se iz uličice i povede me u širokom luku oko dućana, zaustavivši se tek kad smo se opet našli na našem prvobitnom položaju u uličici."Pa, što misliš, mali?""Ne znam. A što smo tražili?""Ispričaj mi opet kako si planirao postati lupežom," uzdahne Aahz. "Gledaj, mali. Razgledavamo cilj, ne?""Toćno," odgovorih, sretan što se mogu složiti s nečim."Dobro, koliko ulaza i izlaza iz tog dućana si vidio?""Samo jedan. Ovaj preko puta.""Točno. Sad, kako misliš da ćemo ući u dućan?""Ne znam," rekoh iskreno."Daj, mali. Ako ima samojedan ulaz...""Hočeš reći da ćemo jednostavno ući kroz vrata?""A zašto ne? Odavde vidimo da su otvorena.""Pa... ako ti tako kažeš, Aahz. Samo, mislio sam da če biti teže.""Hej! Nitko nije rekao da će biti lako. To što su vrata otvorena ne znači i da su otvorena."To mi nije baš previšejasno, Aahz.""Razmisli, mali. Radi se o Fragu, ne? Njemu je dostupna i magija i ostali trikovi. Kako bi bilo da zažmiriš i opet pogledaš ta vrata."Učinih kako mi je rekao. Istoga trena u glavi mi se pojavi slika sjajnog kaveza, kaveza koji je potpuno prekrivao dućan."Ima neku vrst zaštite, Aahz," obavijestih svog partnera.Sine mi da bih prije samo nekoliko tjedana ushićeno zurio u takvo nešto, a sad sam to prihvaćao kao nešto normalno, kao još jednu prepreku na putu."Opiši mi," prosikće Aahz."Pa... blještavo je... bijeličasto-purpurno... nizovi uspravnih i poprečnih rešetki koje oblikuju kvadrate široke pedalj...""Je li samo preko vrata ili preko cijeloga dućana?""Oko cijeloga dućana. Vrh je pokriven, a rešetke sežu sve do tla.""Hmmmm, pa, morat ćemo jednostavno proći krozto. Slušaj, mali. Vrijeme je za brzu lekciju."

Otvorih oči i ponovno pogledah dućan. Zdanje je izgledalo jednako nevino kao i kad smo ga prvi put obišli. Smetala me činjenica da nisam mogao osjetiti prisustvo kaveza na način na koji sam osjećao našu vlastitu zaštitu."Štoje to, Aahz?" upitah, osjećajuči nelagodu."Hmmm? Oh, to je zaštita, nešto poput naše, ali mnogo gadnije.""Gadnije... kako?""Pa, vrst zaštite koju sam te naučioje zapravo samo sustav za rano upozoravanje na opasnost. Po onome što kažeš, ovo što Frumple koristi može mnogo više. Ne samo da će te ubiti, već će te raspršiti u komadiće manje od zrnca prašine. Zove se dezintegracija.""A mi idemo kroz to?" upitah s nevjericom."Nakon brze lekcije. Sad, sječaš li se vježbi s perom? Toga kako omotaš um oko pera da bi ga mogao kon-trolirati?""Daa," rekoh zbunjeno."Pa, želim da učiniš to isto, ali bez pera. Oblikuj energiju u cijev.""A onda što?""Onda ubaci tu cijev u jedan od kvadratnih otvora na kavezu i proširi je.""To je sve?""Toje to. Hajde. Pokušaj."Zažmirih i posegnuh umom. Izabrah kvadrat u sre-dištu otvorenog ulaza, ubacih svoju mentalnu cijev i po-čeh je širiti. Kad je taknula rešetke ja osjetih trnce i fizički pritisak kao da sam svočen s čvrstim predmetom."Polako, mali," reče Aahz tiho. "Želimo samo saviti rešetke, a ne slomiti ih."Proširih cijev. Rešetke su se polako razmicale, sve dok se nisu sastale sa slijedećim redom. Tada osjetih nove trnce i dodatni pritisak."Zapamti, mali. Jednom kad udemo nemoj se žuriti. Čekaj da ti se oći priviknu na mrak. Ne želimo uzbuniti Frumplea time što ćemo se spoticati o stvari."Sad sam se vec' morao naprezati. Cijevje dotaklajoš jedan red rešetki, što je znaćilo da sam ih ukupno proširio dvanaest."Jesi li gotov?" Aahzov šapat zvučao je nestrpljivo."Samojoš sekundu... Da!"Cijev je sad bila dovoljno velika da se provučemo kroz nju."Jesi li siguran?"* Da."

"Dobro. Kreni naprijed, mali. Bit ću odmah iza tebe."Za divno čudo, nisam osjećao nijednu od mojih vobi-čajenih sumnji dok sam hrabro koračao preko uliceprema dućanu. Oćito, moje povjerenje u vlastite spo-sobnosti je raslo, jer nisam ni na trenutak oklijevaoprije no što se počeh provlačiti kroz cijev. Jedini loš136trenutak bijaše kad sam shvatio da puzim po zraku pedalj iznad tla. Očito, malo sam previsoko postavio cijev, ali nema veze. Držalaje! Slijedeci put znat ću bolje.Izvukoh se iz drugog kraja cijevi i uspravih nasred unutrašnjosti dućana. Mogao sam ćuti tihe zvukove Aahzova približavanja dok sam čekao da mi se oči priviknu na tminu."Makni se od vrata, mali," šapne mi Aahz na uho kad se pojavio iza mene. "Stojiš u zraci mjesečine. Sad možeš maknuti cijev.Maknuh se s mjesečine. Zadovoljno primijetih da odstranjivanje cijevi nije značajno umanjilo moju men-talnu energiju. Polako sam se približavao toćki gdje sam mogao izvoditi sve teže stvari s manje energije nego na početku. Zapravo sam se počeo osječati poput Čarobnjaka.

Začuh tihi zvuk za ledima, pa izvih vrat kako bih po-gledao štoje. Aahzje tiho navlačio zastore preko vrata.Sumorno se osmjehnuh. Dobro! Ne trebaju namsvjedoci.

Oči su mi se već gotovo privikle. Već sam mogao razabrati oblike i sjene u mraku. Ujednom kutu nala-zila se tamna hrpa kojaje teško disala. Frumple!Osjetih ruku na ramenu. Aahz pokaže na lampu na stolu i podigne četiri prsta.Kimnuh i počeh polako brojati do četiri. Stigavši do zadnjeg broja, usmjerih brz bljesak energije prema lampi i njen se stijenj upali, osvjetljujući unutrašnjost dučana.Aahzje klečao pored Frumplea, s nožem u ruci. Očito je u mraku uspio pronači barem nešto od našeg oružja. Frumple se uspravi, trepćući, a zatim se ukoći. Vrh Aahzova noža bjaše od njegova grla udaljen za debljinu dlake."Bok, Frumple," nasmiješi se Aahz. "Sjećaš nas se?""TU" dahne Frumple. "Ti bi trebao biti mrtav!""Mrtav?" preoje Aahz. "Kako nam se išta loše mo-glo dogoditi kad nam je naš stari prijatelj Frumple pomogao da se stopimo s lokalnim stanovništvom?""Gospodo!" procvili naša žrtva. "Ćini se da je došlo do greške!""Toćno," primijetih. "A ti si taj koji ju je počinio.""Ne razumijete!" uporno će Frumple. "Kad sam čvoza vašu smrt bio sam užasnut i iznenaden.**"Je, ni mi nismo bili previše sretni glede toga.""Kasnije, mali. Ćuj, Frumple, trenutno imamo imogućnost i motiv da te ubijemo. Točno?"

"Alija..."'Toćno?"Aahz pomakne nož sve dok njegov vrh nije napravio malu udubinu na Frumpleovu vratu."Točno!" šapne Frag."Dobro onda." Aahz makne nož i zatakne ga zapojas. "Razgovarajmo o poslu."

"Ja...ja ne razumijem," promuca Frumple, trljajući vratjednom rukom kao da se želio uvjeriti dajejoš tu."To znači," objasni Aahz, "da nam je tvoja pomoč važnija od osvete. Ali nemoj se previše opustiti. Izbor nije bio baš tako lak.""Ja... vidim. Pa, što mogu učiniti za vas?""Daj, Frumple. Možeš izvršiti svoj dio naše prvo-bitne nagodbe. Moraš priznati da smo vraški dobro zameli trag tvojim bjeguncima. Sad je red na tebe. Vrati mi moje moći i mi ćemo istog trena otiči."Frag problijedi, ili bolje rečeno, boja lica promijeni mu se iz crvene u roza."Ne mogu to ućiniti'"* 'Što?"

U Aahzovoj ruci ponovno se stvori nož."Ćuj ti dvolična prevarantska izbjeglico. Ili ćeš mi vratiti moje moći ili....""Ne razumiješ," molećivo će Frumple. "Ne mislim reći da ti neću vratiti moći. Mislim reći da ne mogu. Nemam pojma što nije u redu s tobom ili kako to po-praviti. Zato sam vam i postavio zamku. Bojao sam se da mi, ako vam odmah kažem, nećete vjerovati. Previše sam vremena utrošio na to da steknem ugled u ovom gradu da bih se usudio riskirati da me

razotkrije ne-zadovoljna mušterija. Žao mije, doista, i znam da ćete me vjerojatno ubiti, ali ne mogu vam pomoći."Poglavlje XVI:"Samo zato što nešto ne radi onako kakoste planirali, ne znači daje neupotrebljivo."T. EDISONHmmm," reče Aahz zamišljeno. "Znači nemožeš mi vratiti moje moći?""Znaći li to da ga sad mogu ubiti?" upitahgorljivo. Nadao sam se da će Aahzu biti vraćene njegovemoći, ali to na stranuJoš uvijek sam bio prilično uzru-jan time što su me objesili."Ti si prilično opako dijete," Frumple me sumnjičavopogleda. "Što vopće jedan Pervert radi s Mhulcem?""Koga ti nazivaš mulcem?" obrecnuh se."Polako, mali," reće Aahz umirujučim glasom. "Nijete mislio uvrijediti. Svi iz ove dimenzije su Mhulci.Mhul... Mhulci... kužiš?""Pa, ne svida mi se kako to zvuči," progunđah."Smiri se, mali. Kakve veze ima kako te nazivaju?""Znači, ni tebe zapravo ne smeta zovu li te Per-vertom ili Pervektom?"Pazi na jezik, mali. Stvari su dovoljno loše i bez tvoje drskosti.""Gospodo, gospodo," prekine nas Frumple. "Biste li bili tako Ijubazni da izidete van ako se mislite tuci? Hoću reći, ovoje ipak moj dućan.""Mogu li ga sad ubiti, Aahz?""Ohladi se, mali. Samo zato što mi ne može vratiti moći, to ne znači daje potpuno neupotrebljiv. Siguran sam da će biti presretan ako nam može na bilo koji način pomoči, osobito nakon što nije izvršio svoj dio zadnje pogodbe. Točno, Frumple?""Oh, svakako. Štogod mogu učiniti da vam nado-knadim neugodnosti koje sam vam prouzročio."

"Neugodnosti?" upitah s nevjericom."Polako, mali. Pa, Frumple, možeš početi s time da nam vratiš stvari koje smo tu ostavili prije no što smo otišli na tvoj mali zadatak.""Naravno. Donijet ču vam ih."Frag se počne dizati, samo da bi ubrzo otkrio kako mu je Aahzov nož opet pod bradom."Ne bismo te htjeli gnjaviti time, Frumple, stari moj," nasmiješi se Aahz. "Samo nam reci gdje su i mi čemo ih sami uzeti... i drži ruke tako da ih mogu vidjeti.""Vaše... vaše su stvari tamo... u velikoj škrinji pored zida." Dokje govorio, Frumple nije skidao pogled s noža ni na trenutak."Provjeri, mali."Jesam, i na moje veliko iznenađenje stvari su bile točno tamo gdje je Frag i rekao da jesu. Svejedno, u škrinji je bila i zanimljiva kolekcija drugih čudnih predmeta."Hej, Aahz!" zazvah. "Pogledaj ovo!""Sigurno, mali."Krene natraške prema meni. Dokje koračao prebaci nož u zahvat za bacanje. Očito je i Frumple to primije-tio,jer ostane ukočen u prijašnjem položaju."Pa, što to imamo ovdje?"

"Gospodo," reče Frumple plačnim glasom. "Vjerojatno bih vam mogao bolje pomoći kad bih znao što vam treba.""Istina," odvrati Aahz, vadeći iz škrinje svoje oružje.Trumple, pada mi na pamet da zapravo nismo bili posve iskreni prema tebi. To moramo ispraviti ako ćemo biti saveznici.""Čekaj malo, Aahz," prekinuh ga. "Što te navodi da misliš kako mu možemo vjerovati nakon što se tako zdušno potrudio da nas ubiju?""To ti je jednostavno, mali. Pokušao nasje ubiti da bi zaštitio sebe, točno?""Pa...""Znači, jednom kad mu objasnimo daje u njegovom interesu da nam pomogne, moći ćemo mu vjerovati.""Zbilja?" iskezih se."Pa, toliko koliko bilo kojem Fragu," prizna Aahz."Ne svida mi se ta tvoja aluzija, Pervertu!" usklikne Frumple. "Ako želiš da vam pomognem, bolje bi ti bilo da..." Aahzov nož bljesne kroz zrak i zabije se u zid samo par centimetara od Frumpleove glave."Zaveži i slušaj, Frumple!" zareži. "I nije Pervert nego Pervekt!""Kakve veze ima kako te nazivaju, Aahz?" upitah nevino."Začepi, mali. Dobro, Frumple, znači li ti išta ime Ištvan?""Ne. Zar bi trebalo?""Trebalo bi ako želiš ostati na životu. Onje poludjeli čarobnjak koji pokušava zavladati svim dimenzijama, počevši od ove.""Zašto bi me to trebalo brinuti?" Frumple se na-mršti. "Mi Fragovi trgujemo sa svima koji mogu platitinašu cijenu. Ne bavimo se analiziranjem nečije politikeili mentalne stabilnosti. Kad bismo poslovali samo sprisebnim bićima, ostali bismo bez trećine poslova...možda i više.**"Pa, ovaj put bi ti bilo bolje da se ipak zabrineS. Možda me nisi dobro čvo. Ištvan počinje od ove dimen-zije. Sprema se preuzeti monopol nad cjelokupnom energijom u ovoj dimenziji kako bije mogao upotrijebiti u slijedećoj. Da bi u tome uspio, mora poubijati sve ostale na Mhulu koji znaju kako se ta energija crpi. Nije baš raspoložen za dijeljenje s nekim.""Hmmm. Zanimljiva teorija, ali gdje je dokaz -hoću reći, koga je, kao, ubio?"

"Garkina, na primjer," rekoh suho."Točno," Aahz ogoli zube. "Znatiželjan si zašto nas dvojica putujemo zajedno. Ovaj mali je bio Garkinov šegrt sve dok Ištvan nije poslao svoje asasine da maknu konkurenciju.""Asasine?""Točno. Vidio si dvojicu od njih, ona dva Krampusa koja si teleportirao prije nekih tjedan dana." Aahz pokaže na asasinski plašt koji smo nosili."Što misliš gdje smo ovo nabavili? Na rasprodaji?""Hmmm," zamišljeno će Frumple."I naoružava ih naprednim naoružanjem. Pogledaj na ovo punjenje za samostrel."Aahz mu dobaci jedan od projektila, i Frag ga spre-tno uhvati, te počne pomno razgledati."Hmmm. Nisam to prije primijetio. Dobra kamu-flaža, ali posve ne-etički."

"Vidiš li sada zašto nam je tvoja pomoć važnija od zadovoljstva koje bismo imali da ti prerežemo lažljivi grkljan?"

"Vidim na što misliš," odvrati Frumple bez pakosti."Prilično uvjerljivo. Ali što ja mogu učiniti?""Ti reci nama. Priča se da vi Fragovi imate čudo za svaku priliku. Imaš li nešto što bi nam dalo prednost nad ludakom koji zna svoju magiju?"Frumpleje nekoliko minuta razmišljao. Zatim sle-gne ramenima. "Ne mogu se ničega sjetiti. U zadnje vrijeme se baš i ne bavim oružjem. Nema potražnje za njima u ovoj dimenziji.""Sjajno," rekoh. "Mogu li ga sad ubiti, Aahz?""Čuj, je l' bi mu mogao staviti brnjicu ili nešto sli-čno?" upita Frumple. "U čemuje tvoj problem, Skeeve?""Ne svida mi se biti obješen," zarežah."Stvarno? Pa, naviknut ćeš se na to ako nastaviš s magijom. Spaljiuanje je prava gnjavaža.""Ćekaj malo, Frumple," prekine Aahz. "Kad se spo-mene vješanje ponašaš se strašno ležerno za nekoga tko je bio tako iznenaden što nas vidi žive.""I bio sam iznenaden. Potcijenio sam vještine tvoga šegrta. Da sam mislio da možete pobjeći, smislio bih nešto bolje. Na koncu konca, bilo mije stalo do toga da vas ubijem, zar ne?""Ne zvuči mi baš kao da mu možemo vjerovati,"napomenuh.

"Primijetit ćeš, moj mladi prijatelju, da sam svoje namjere izrekao u prošlom vremenu. Otkrit ćeš da je sad kad imamo zajednički cilj mnogo lakše sa mnom.""Što nas dovodi natrag do prvobitnog pitanja," ubaci se Aahz. "Što možeš učiniti za nas, Frumple?""Doista ne znam," prizna Frag. "Osim ako... Znam!Mogu vas poslati na Bazar!""Bazar?" upitah."Bazar na Fragistanu! Ako tamo ne pronadete ono što vam treba, znaći da takvo nešto ni ne postoji. Zašto se toga prije nisam sjetio? To je odgovor!"Skočio je na noge i krenvo prema nama."Znam da vam se žuri, pa ću...""Ne tako brzo, Frumple."Aahz je več izvukao maČ i držao ga uperenim uFraga.

"Želimo garanciju da nam daješ povratnu kartu za to putovanje.""Ja... ja ne razumijem.""Jednostavno. Već si nas sejednom pokušao riješiti. Pada mi na pamet, tko zna zašto, da bi mogao pasti u iskušenje da nas pošalješ u neku dimenziju Bogu iza leda iz koje se ne bismo mogli vratiti.""Ali dajem vam riječ da...""Ne želimo tvoju riječ," naceri se Aahz. "Zelimo tvoje prisustvo.""Što?""Kud mi, tud i ti. Ideš s nama, tek toliko da budemo sigurni da čemo se vratiti.""Ne mogu!" Ćinilo se daje Frumple iskreno užasnut. "Zabranjen mije povratak na Fragistan! Nemaš pojma što bi mi učinili da se vratim tamo.""Tvoj problem. Mi samo želimo osiguran povratak prije no što krenemo, a to osiguranje si ti.""Ćekaj malo! Mislim da znam što ćemo!"Frag počne mahnito kopati po škrinjama. Gledao sam ga, opčinjen, dokje vadio i razbacivao nevjerojatne količine čudnih predmeta."Evo ga!" usklikne napokon, držeći ono štoje tražio.

Izgledaloje poput metalna štapa, duga dvadesetak i debela oko pet centimetara. Na vanjskoj strani imao je čudne ureze, a na vrhu crveno puce."D-hopsalo!" usklikne Aahz. "Vec' godinama nisam vidio nijedno od njih."Frumple mu ga dobaci."Evo ti. Je li ti to dovoljna garancija?""Što je to, Aahz?" upitah, izvijajuči vrat kako bih bolje vidio.On uhvati štap za oba kraja i zaokrene ih u suprot-nim smjerovima. Stap se očito sastojao od najmanje dva dijelaJer su simboli na štapu poćeli klizitijedni preko drugih."Moraš poravnati simbole, ovisno o tome kamo želiš ići. Onda samo pritisneš puce i....""Ćekaj malo!" poviće Frumple. "Još se nismo dogo-vorili oko cijene!""Cijene?" upitah."Je, cijene! Te stvarčice ne rastu na drveču, znaš.""Ako se sjećaš," promrmlja Aahz, "još uvijek nam duguješ od prošle pogodbe.""Istina," složi se Frumple. "Ali kao što si i sam napo-menvo, ta D-hopsala su prava rijetkost. Prava stvar za kolekcionare. Bilo bi pošteno da ponovno razmotrimo naš ugovor i dogovorimo se za nešto višu cijenu.""Frumple, previše nam se žuri da bismo se pogadali s tobom," izjavi Aahz. "Samojednom ću ti iznijeti našu ponudu - kojaje daleko veča od prvobitne - a ti možeš ili prihvatiti ili odbiti. Pošteno?""Što imaš na umu?" upita Frumple, žustro trljajući ruke.Tvoj život.""Moj.. Oh! Vidim. Da, toje... ovaj... prihvatljiva cijena.""Čudim ti se, Frumple," ubacih slatkim glasom."Jednu kolekcionarsku rijetkost daješ tako jeftino.""Hajde, mali." Aahz je podešavao oznake na D-hopsalu. "Krenimo."

"Samo trenutak, Aahz. Želim uzeti svoj mač.""Ostavi ga. Pokupit ćemo ga na povratku.""Reci, Aahz, koliko dugo treba za putovanje između

dimenzija-"Zidovi Frumpleove kolibe iznenada se rastope ukaleidoskopu boja."Ne dugo, mali. Zapravo, več smo tamo."i bili smo.

Poglavlje XVII :"Čuda svih vremena prikupljena najednommjestu za vaše uzdizanje, naobrazbu i užitak* za odredenu cijenu."

P. T. BARNUMPremda sam znao da moja dimenzija i nije baštako živopisna, nikad je nisam smatraodosadnom... sve dok nisam prvi put ugledaoBazar na Fragistanu.

I premda su i Aahz i Frumple, čak i Krampusi, nekoliko puta spomenuli taj fenomen, nikad zapravo nisam sjeo i pokušao si ga predoćiti. 1 dobro da nisam. Stogod da bih bio uspio zamisliti bilo bi ništavno u usporedbi s pravom stvari.Činilo se da se Bazar proteže beskonačno u svim smjerovima, doklegod pogled doseže. Šatori i nad-strešnice svih oblika i boja bijahu nagomilani u ne-pravilne hrpice koje su gurale jedna drugu kako bi si napravile još malo mjesta.Bile su tu tisuče Fragova svih dobi i opisa. Visoki Fragovi, debeli Fragovi, šepavi Fragovi, ćelavi Fragovi, motali su se naokolo sve dok sva ta rulja nije ostavljala dojamjedne uzavrele mase s mnogobrojnim glavama i repovima. Raštrkana u toj vrevi bila su i druga bic'a. Neka su od njih izgledala kao oživotvorene noćne more;za druge nisam ni znao da su živi sve dok se nisu pomakli, ali svi su oni stvarali buku.1 to kakvu buku! Nakon mog samotnog života s Garkinom Twixt mi se bio ućinio bućnim, ali zveket koji me sada okruživao nemoguće je opisati. Čuli su se vriskovi, potmule eksplozije i čudni žuboravi šumovi što su dopirali duboko iz šatora oko nas, natjećući se s konstantnim žamorom trampe. Činilo se da nitko ni-je govorio glasom tišim od deranja. Bilo da se radi o bijednom cendranju, bijesnom lajanju, ili izražavanju ravnodušne dosade, činilo se da se trampiti mora punim plućima."Dobrodošao na Fragistan, mali," reče Aahz raširivši ruke. "Kako ti se čini?""Glasno," primjetih."Što?""Rekoh, 'glasno!'" proderah se."Što se može. Jest malo življe od prosječnog Poljo-privrednog sajma ili ribarske luke, ali ima i bućnijih mjesta."Spremao sam se odgovoriti kad se u me zaletijedan prolaznik. On ili ona, imaoje oči po cijeloj glavi i pipke pokrivene krznom umjesto ruku."Wzklp!" reće, mašuči pipkom, i nastavi svojimputem.

"Aahz!""Da, mali?""Baš mi je nešto palo na pamet. Kojim jezikomgovore na Fragistanu?"

"Hmm? Oh! Ne brini ti o tome, mali. Ovdje govore sve jezike. Nijedan Frag koji se ikad izlegao ne bi dopustio da mu propadne prodaja samo zato što ne zna pravijezik. Samo izgovori par rečenica na mhulačkom i oni če se brzo prilagoditi.""Dobro, Aahz. Sad kad smo ovdje, kamo čemo prvo?"Ne dobih odgovor. Otrgnuh pogled od Bazara i svmuh ga na svog partnera. Stajaoje nepomično, njušeći zrak."Aahz?""Hej, mali, osjećaš li taj miris?" upita pohlepno.Onjuših zrak."Aha!" rekoh, skoro povrativši. "Štoje krepalo?""'Ajde, mali. Slijedi me."On se zajuri u gomilu ostavljajući mi malo izbora osim da krenem za njim. Ruke su nas potezale za rukave dok smo prolazili i razni se Fragovi naginjali preko svojih štandova ili provirivali iz šatora kako bi nas pozvali, ali Aahz nije usporavao. Nisam mogao dobro pogledati nijedan od izložaka dok smo prolazili mimo njih. Većina moje koncentracije bilaje usmjere-na na držanje koraka s Aahzom. Svejedno, jedan je šator privukao moj pogled."Vidi, Aahz!" povikah.

"Što?""U onom šatoru pada kiša!"Iz šatora, kao odgovor na moje riječi, odjekne udar groma i pucketanje munje."Aha. Pa?" Aahz jedva da se udostojio pogledati."Što prodaju, kisu?""Kajgod. Naprave za upravljanje klimom. Raštrkani su po cijelom Bazaru, radije no svi u jednom dijelu. Nešto u svezi s tim da te naprave ometajujedna drugu.""Jesu li sve izložene stvari tako spektakularne?" "Ovo nije spektakularno, mali. Prije su stvarali tornada, sve dok se vlasnici ostalih štandova nisu požalili, pa su svoje demonstracije morali ogranićiti na pitome stvari. Daj požuri sad!""Kamo vopće idemo, Aahz? 1 kakav je to smrad?"Odbojan miris postajaoje primjetno jači."To," objavi Aahz, zaustavljajući se ispred šatora u obliku polukugle, "je miris pervejske kuhinje!""Hrana? Prešli smo cijeli ovaj put samo zato da bi ti mogao nešto pojesti?""Najprije najvažnije stvari, mali. Nisam se pošteno najeo otkad me Garkin digao usred tuluma i zarobio u tvojoj idiotskoj dimenziji.""Ali mislio sam da tražimo nešto što bismo mogli upotrijebiti protiv Ištvana.""Opusti se, mali. Bolje se cjenkam na pun želudac.Samo ti čekaj tu. Neću dugo.""Da čekam tu? Zar ne mogu ići s tobom?""Mislim da ti se ne bi svidjelo, mali. Svima koji nisu rodeni na Pervu naša hrana izgleda čak i gore no što miriše."To mi je bilo teško povjerovati, ali srčano nastavih 6 diskusijom."Nemam ja baš tako slab želudac, znaš. Pojeo sam ja dosta čudnih stvari dok sam živio u šumi.""Velim ti, mali, glavni problem s pervejskom hra-nom jest kakoje spriječiti da ne izgmiže iz zdjele dok jejedeš.""Pričekat ću te ovdje," odlučih."Dobro. Kao što rekoh, neću dugo. Možeš gledati zmajeve dok se ne vratim.""Zmajeve?" upitah, ali on je već nestao kroz ulaz u šator.Polagano se okrenuh i pogledah štand iza sebe.Zmajevi!Ni pet metara od mjesta na kojem sam stajao bioje ogroman štand pun zmajeva. Većina tih zvijeri bijaše sapeta uz stražnji zid, zato ih ni nisam vidio dok smo prilazili, ali sad kad sam gledao ravno u njih nije bilo sumnje da se radi o zmajevima.Znatiželja me natjerala da se pridružim grupici ispred štanda. Smrad bijaše neizdrživ, ali nakonjednog šnjofa perverske kuhinje ćinio mi se gotovo ugodnim.Nikad prije nisam vidio zmaja, ali primjerci naštandu ispunili su sva očekivanja moje mašte. Bijahuogromni, visoki dobrih četiri-pet metara-ne raćuna-jući glavu-i dugaćki punih deset. Vratovi im bijahudugi i zavinuti, a njihova su pandžasta stopala kopaladubokejarke u tlu dok su nervozno premještali težinu s noge na nogu.Iznenadila me tolika raznolikost. Nikad mi nije palo na pamet da bi moglo postojati više od samojedne vrste zmajeva, ali preda mnom bijaše živi dokaz toga. Pored zelenih zmajeva, kakvima sam ih uvijek zamišljao, bilo je tu i crvenih, crnih, zlatnih i plavih. Čak i jedan blijedo Ijubićasti! Neki su od njih imali krila, neki ne. Neki su imali široke, masivne celjusti, a drugi uske njuške. Neki su imali sužene, kose oči, dok su drugi imali ogromne mjesećaste

oči koje, ćinilo se, nikad nisu treptale. Svejedno, svima su im bile zajednićke dvije stvari: svi su bili veliki i izgledali vraški opako.Pažnju mi privuče Frag za štandom. Bijaše to naj-veći Frag kojeg sam ikada vidio, visok dobrih dva i polmetra, s rukama poput trupaca. Teško je reči čiji jeizgled ulijevao više straha u kosti - izgled zmajeva ili njihova ćuvara.On dovedejednog od crvenih zmajeva do sredine po-dya i oslobodi ga jednim zamahom ruke. Zvijer podigne glavu i promotri okupljenu gomilu bijesnim žutim očima. Gomila uzmakne nekoliko koraka pred tim pogledom. Ozbiljno razmislih o odlasku.Frag poviće nekoliko riječi prema goimli, na nekom meni potpuno nerazumljivom jeziku, zatim dohvati mač sa stalka pored zida.Brzinom maćke zmaj izvije vrat i ispljune mlaz vatre na svog čuvara. Nekim čudom plamen se rascijepi kadje došao do Fraga i bezopasno ga zaobide sa svake strane.Čuvar se nasmiješi i okrene, te poviče još nekoliko riječi. Istovremeno zmaj skoči prema njemu s očito ubilačkim namjerama. Frag se baci na pod i otkotrlja se, izbjegavši napad, a zvijer se prizemlji uz udarac koji zatrese šator. Zmaj se okrene, ali čuvar je već bio na nogama, držeći u ruci nekakav medaljon visoko pred očima zvijeri.Nisam razumio taj njegov pokret, ali zmaj očitojest jer se spustio na zadnje noge. Frag oštro pokaže prstom i zvijer se povuče natrag na svoje mjesto na začelju štanda.Kratak pljesak prostruji kroz gomilu. Očito su bili impresionirani divljaštvom zmajeva napada. Ja, ja bijah impresioniran medaljonom.Čuvar zahvali na pljesku i otpočnejošjednu rundu nerazumljiva blebetanja, ovoga puta naglašenu gesta-ma i uzvicima.Odlučih kakoje vrijeme da se maknem odavde."Gleep!"Nešto me povuče za rukav.Pogledah oko sebe. Tamo, iza mene, stajao je mali zmaj! Pa, bioje visok nekih metar i dvadeset i dugaćak tri metra, ali u usporedbi s drugim zmajevima doimao se malim. Zelene boje, s velikim plavim očima i nečim što je izgledalo kao obješeni bijeli brkovi.Na trenutak me gotovo uhvati panika, ali taj osjećaj brzo uzmakne pred znatiželjom. Nije izgledao baš opasno. Činilo se da je prilićno zadovoljan stajanjem pored mene i žvakanjem...Mog rukava! Živinaje žvakala komad mog rukava!Pogled prema dolje uvjeri me kako mi doista fali komad košulje."Gleep," opet če zmaj, izvijajući vrat kako bi do-hvatiojošjedan griz."Miči se!" rekoh i opalih ga po gubici prije no što mi je sinulo što sam učinio."Gleep?" reče on zbunjeno.Poćeh polako uzmicati. Nisam bio siguran što bih trebao ućiniti ako se oslobodi i poćne rigati vatru, stoga mi je bilo stalo da to izbjegnem."Gleep," reće on, gegajući za mnom."Gazabkp!" zagrmi glas iza mene.Okrenuh se na petama i nadoh se licem u dlakavi trbuh. Podigoh pogled prema gore, prilično gore, i ugledah lice ćuvara zmajeva što se zlokobno izdizao iznad mene."Žao mije," brzo se ispričah. "Ne govorim vašjezik.""Oh. Jedan Mhulac!" zagrmi Frag. "Pa, ono štorekoh i dalje stoji. Plati!""Za što?"

"Za zmaja! Misliš da dajemo besplatne reklamneuzorke?"

"Gleep!" reče zmaj, naslanjajući glavu na moju nogu."Čini se daje došlo do neke pogreške," brzo ubacih. "Ija bih rekao," zareži Frag. "A ti si taj kojije čini. Ov-dje na Fragistanu nismo baš ludi za dugoprstičima." "Gleep!" reče zmaj.Stvari su mi rapidno izmicale iz ruku. Ako mije ikad trebala Aahzova pomoć ili savjet, bilo je to sad. Bacih oćajnički pogled prema šatoru u kojemje bio, nadajući se da ću ga vidjeti kako izlazi.Nije ga bilo. Zapravo, nije bilo ni šatora! Nestao, ispario, zajedno s Aahzom!Poglavlje XVIII :"0 kojem god da se proizvodu ili usluzi radi,uvijek se negdje može naći jeftinije."

E. SCROOGEGdje je nestao šator?" upitah očajnički."Koji šator?" Čuvar trepne, uzdižući se na-da mnom."Onaj šator," uskliknuh, pokazujuči na sad prazno

mjesto.Frag se namršti, izvijajući vrat, što muje, s obziromna njegovu visinu, davalo priličan vidokrug."Nema tamo nikakvog šatora," objavi glasom s pri-zvukom konaćnosti."Znam! U tome i jest stvar!""Hej! Prestani mijenjati temu!" zalaje čuvar, bodućime u prsa nevjerojatno velikim prstom. "Hoćeš li tiplatiti tog zmaja ili nećeš?"Bacih pogled oko sebe, tražeći podršku, ali nitko nasnije gledao. Ovakve su prepirke na Fragistanu očitobile svakodnevna pojava."Rekao sam ti da je došlo do nesporazuma! Ne želimtvog zmaja!""Gleep!" reče zmaj, nagnuvši glavu najednu stranu."Nemoj ti meni neću!" zagrmi čuvar. "Ako ga nisihtio, zašto si ga onda nahranio?""Nisam gaja nahranio! Pojeo mije komad rukava!""Gleep!" reče zmaj u još jednom neuspjelom poku-šaju da se dokopa komadića moje košulje."Dakle priznaješ da je od tebe dobio hranu?""Pa-.moglo bi se reći... Da'. Pa što?" Pomalo sam večbio umoran od toga da viču na mene."Pa plati! Sad mi taj zmaj više ništa ne vrijedi."Pogledah zmaja. Nije mi se činilo daje išta lošiji zatošto je pojeo komad moje košulje."Što mu fali? Meni izgleda čist' dobro.""Gleep!" reče zmaj i opet mi se postrance približi."Oh! Ništa mu ne fali," reče čuvar ogolivši zube. "Osim štoje sad privržen. Privrženi zmaj nije od nika-kve koristi nikome osim osobi ili stvari kojoj je privržen.""Pa, kome je privržen?""Nemoj mi se tu praviti pametnim! Privrženje tebi!Sve otkad si ga nahranio."

"Pa, nahrani ga opet i odprivrii ga! Ja imam važnijaposla negdje drugdje.""Samo tako, jel'?" ironično će Frag, uzdigavši se donovih visina. "Znaš ti dobro da to ne ide tako. Jednomkad je zmaj privržen, privržen je zauvijek. Zato i jesutoliko vrijedni.""Zauvijek?" upitah."Pa... dok jedan od vas ne umre. Ali svaka budala zna da ne smije hraniti zmaja osim ako ne želi da mu bude privržen. Te idiotske živine su previše dojmljive, pogotovo ovako mlade kao što je ovaj."Ponovno pogledah zmaja. Bioje vrlo mlad. Krila su mu se tek poćela razvijati, što sam ja uzeo za znak njegove nezrelosti, a zubi su mu bili oštri poput iglica a ne izlizani i zaobljeni kao oni njegove braće na šta-ndu. Svejedno, vidjela se snaga u tim mišićima što su se pomicali ispod krljušti... Da, odlučih, kladio bih se ja na svog zmaja u borbi protiv bilo koje.."Gleep!" reće zmaj, ližuc'i svojim rascijepljenim jezikom oba kraja svojih brkova istovremeno.To me osvijestilo. Zmaj? Što meni treba zmaj?"Pa," rekoh bahato, "pretpostavljam da ja onda nisam bilo koja budala. Da sam znao kakve su poslje-dice žvakanja komada mog rukava, bio bih...""Gledaj, sinko!" zareži Frag, opet me bockajući u prsa. "Ako misliš da češ se..."Nešto u meni prasne. Udarih ga po ruci bijesom koji me iznenadio."Ime nije 'Sinko'," prosiktah tihim glasom koji nisam prepoznao kao svoj. "Imeje Skeeve! A sad, spusti glas kad razgovaraš sa mnom i nosi taj prljavi prst k sebi!"Tresao sam se, premda ne bih mogao rećije li to bilo od bijesa ili od straha. U toj sam provali bijesa istrošio cijelu svoju zalihu emocija i sad sam se počeo pitati hoći li preživjeti nastavak.Na moje iznenadenje ćuvarje za vrijeme moje tirade uzmakao nekoliko koraka unatrag i sad me proučavao s novostečenom zbunjenošću. Osjetih pritisak na stra-žnjoj strani nogu i riskirah jedan pogled. Zmaj je sad čučao iza mene i izvijao vrat kako bi iza mog struka mogao viriti prema čuvaru."Žao mije." Čuvarje iznenada bio ponizan i puzav."Nisam te odmah prepoznao. Rekao si da se zoveš...?""Skeeve," požurih se bahato.

"Skeeve." On se zamišljeno namršti. "Čudno. Nesjećam se tog imena."

Nisam bio siguran tko ili štoje on mislio dajesam, ali ako sam putujući s Aahzom išta naučio, bilo je to da prepoznam i iskoristim prednost kad iskrsne."Tajnost koja okružuje moj identitet bi ti sama po sebi trebala dovoljno govoriti, ako razumiješ što hoću reći," promrmljah, namignuvši mu na svoj najkon-spirativniji način."Naravno," odvrati on. "Trebao sam odmah shvatiti...""Nije važno," zijevnuh. "A sad, što se tiče zmaja..." "Da. Oprosti mi što sam izgubio živce, ali vidiš u kakvom sam škripcu."Bilo mi je neobično da se netko tako ogroman glu-pavo krevelji preda mnom, ali iskoristih situaciju."Pa, siguran sam da se možemo nekako dogovoriti," osmjehnuh se.Dok sam govorio kroz um mi proleti jedna misao. Sav naš novac bio je kod Aahza! Pri sebi nisam imao ništa od ikakve vrijednosti, osim...Posegnuh u džep, prisiljavajući se da to izvedemnaoko nehajno. Još uvijekje bila tamo! Amajlija koju

sam skinvo s Quigleyevog kipa-tijela, a kojaje onometko je nosi omogučivala da prozre kroz čarolije. Uzeosam je kad Aahz nije gledao i držao je skrivenom zaslučaj da se ukaže potreba za njom u nekoj kriznojsituaciji. Pa, ovo je definitivno izgledalo kao kriznasituacija!"Evo ti!" rekoh bacajući mu amajliju. "Vjerujem dade ovo izravnati naše račune."On je spretno uhvati i, Škiljeći, brzoje procijeni."Ovo?" upita. "Hoćeš kupiti mladunće zmaja za ovo?"Nisam imao blage veze koliko, zapravo, ta amajlijavrijedi, ali blefiranje me dovelo dovoljno daleko.

"Ja se ne cjenkam," rekoh hladno. "Ovoje moja prva i konačna ponuda. Ako nisi zadovoljan, vrati mi amaj-liju pa vidijel' možeš postići veću cijenu za privrženoga zmaja.""0, s tobom se teško pogađati, Skeeve." Fragjejoš uvijek bio pristojan, ali njegov osmjehje izgledao kao da ga boli. "Dobro, pogodba vrijedi. Rukujmo se."On pruži ruku.Iznenada se začuje siktav zvuk i nešto mi prepriječi pogled. Zmaj je izvio vrat preko moje glave i ustobočio se oči u oći s Fragom. Njegovo ponašanje iznenada postane minijaturnom verzijom opakosti koju su malo-prije demonstrirala njegova braća. Odjednom shvatih da me on brani!Izgleda daje i čuvar to shvatio,jer povuče ruku kao dajuje upravo gurnvo u razbuktali plamen."...ako bi ti smirio svog zmaja na dovoljno dugo da potvrdimo nagodbu?" ponudi on s usiljenom pristojnošću."Dobroje!" povikah, bubnuvši zmaja u vrat da mu privućem pažnju."Gleep?" reče zmaj, okrenuvši glavu kako bi mi se navirio u lice.Primjetih da mu je dah dovoljno smrdljiv da ubije muhu u letu."Ma, dobro je," ponovih, izvlačeći se ispod njegova vrata.Kad sam već bio u pokretu, zakoračih naprijed i rukovah se s čuvarem. On uzvrati mlitavo, ne skidajući oči sa zmaja."Reci," počeh. "U povjerenju, prilično sam nov u ovoj igri sa zmajevima. Što onjede... mislim, osim košulja?""0, malo ovoga, malo onoga. Oni su svežderi, takoda mogujesti sve, ali su prilićno izbirljivi. Pusti ga na160miru i on če si sam odabrati jelovnik... staru odječu, odredeno lišće, kućne Ijubimce.""Divno!" progundah."Pa, ako dopuštaš, imam i druge mušterije s kojima se trebam pozabaviti.""Samo malo! Zar neću dobiti jedan od onih me-daljona kakav si ti upotrijebio kako bi vladao velikim zmajevima?""Hmmm? Zašto?""Pa... kako bih vladao svojim zmajem.""Ti privjesci služe za vladanje neprivrženim zma-jevima. Ne treba ti za zmaja koji ti je privržen, a ne vrijedi za zmaja koji je privržen nekome drugome.""Oh," rekoh ja, s mudrošću koju nisam osjećao."Ali ako želišjedan takavJa imam rodaka koji ima štand na kojem se prodaju. Otprilike tri reda gore i dva poprijeko. To bi ti mogla biti dobra investicija. A i tvoj zmaj se neće tako ofucati ako naidete na kojega ne-privržena zmaja. Ovaj tu junior bi imao veće šanse da odraste."

"To nas dovodi do slijedečeg pitanja," rekoh. "Koliko dugo to traje?""0, ne dugo. To ti je samo tri reda prema gore i...""Ne. Mislim, koliko dugo treba da moj zmaj dosegne zrelost?""Oh, ne više od četiri-pet stolječa.""Gleep!"Nisam siguranje li to rekao zmaj ilija.

Poglavlje XIX :"Ustrajnošću kroz sve prepreke i stvari kojega om.eta.JU, čoujek sigurno stize do odabranacilja ili odredišta."

K. KOLUMBOHjde, Gleep," rekoh."Gleep," odgovori moj zmaj, truckajući zamnom.Sad kad sam bio ne-baš-tako-ponosan vlasnik trajno nezrelog zmaja, bio sam željniji no ikad da pronadem Aahza. Trenutno sam bio sam u stranoj dimenziji, švorc, a sad sam imao i zmaja kojije trčkarao za mnom. Jedini način na koji bi stvari mogle biti gorima nego štojesu bilo bi da ova situacija postane trajnom, što bi se lako moglo dogoditi ako se Aahz odluči vratiti na Mhul bez mene.Mjesto na kojem je prije stajao pervejski šator-restoran sad je definitivno bilo prazno, čak i nakon pomna proučavanja, pa se odlučih raspitati kod Fraga za susjednim štandom."Um... ispričavam se, gosapodine."Odlučio sam za vrijeme svog boravka u Fragistanu biti štoje moguće uljudniji. Zadnja stvar koja mi treba bih; bijošjedna rasprava s nekim Fragom. Kako bilo, činilo se da, bar u ovom slučaju, nisam trebao brinuti."Ne trebate se ispričavati, mladi gospodine." Vla-snik se uslužno nasmiješi, pokazujući prilićno dojmljiv broj zubi. "Htjeli biste kupiti prutić?"'Trutić?""Naravno!" Frag pokaže na svoj štand grandioznimpokretom ruke. "Najbolji prutići u svim dimenzijama.""Aah... hvala, ali u mojoj dimenziji imamo dovoljnoprutića.""Ne ovakvih, mladi gospodine. Vi ste s Mhula, zar ne?""Da, zašto?""Jamčim vam da ovakvih prutića nema na cijelomMhulu. Oni potječu iz dimenzije u kojujedinoja imampristup, a nijednoga nisam prodao ni na Mhulu, nitiikome tko je tamo išao."Premda netipično za mene, to probudi moju zna-tiželju. Ponovno pogledah prutiće što su krasili zidoveštanda. Izgledali su poput običnih prutića kakvi semogu svugdje nači."Što oni rade?" oprezno upitah."Aah! Različiti rade različite stvari. Neki od njihupravljaju životinjama, neki biljkama. Neki od vrlorijetkih vam omogućuju da iz kamenja prizovete vojskuratnika. Neki od najmoćnijih čarobnjaka iz bilo kojedimenzije izrađuju svoje štapove iz istog drva od kojeg

su ovi prutići, ali za potrebe većine Ijudi dovoljanje iovaj manji model.""Gleep!" reče zmaj, njušečijedan prutić."Pusti to na miru!" zalajah, gurnuvši mu glavu daljeod izložaka.Samo bi mijoš trebalo da moj zmaj proždre svu robu jednog od ovi super-trgovaca."Smijem li pitatije li to vaš zmaj, mladi gospodine?""Pa... na neki način.""U tom slučaju mogli biste prutić upotrijebiti za nešto za što vec'ina čarobnjaka ne bi.""Što to?""Mogli biste njime tući svoga zmaja.""Gleep!" reče zmaj, gledajući me svojim velikim plavim očima."Mene, zapravo, ne zanimaju prutići."Pomislih kako bi bilo bolje prijeći na stvar prije nego što mi ovaj razgovor izmakne iz ruku."Svašta, mladi gospodine. Svatko bi trebao imati jedan prutić.""Zaustavio sam se pred ovim štandom samo zato što sam htio pitati znate li što se dogodilo s onim šatorom.""Kojim šatorom, mladi gospodine?"Imao sam nejasan osjećaj da sam većjednom vodio ovakav razgovor."Šatorom koji je bio tu pored vašeg štanda.""Pervejski restoran?" Fragov se glas oboji grozom."Gleep," reče zmaj."Zašto biste vi tražili takvo mjesto, mladi gospodine?Ćinite mi se učenim i dobra roda.""Kad je nestao, u njemu je bio jedan moj prijatelj.""Imate Perverta za prijatelja?" Njegov glas izgubi prijateljski prizvuk."Pa, zapravo... ovaj... toje duga priča.""Mogu ti reći ovo, balavče. Nije nestao, premjestio se," zareži Frag, bez naglaska ili uljudnosti koju je ranije pokazivao."Premjestio?""Da. To je novi propis. Sva mjesta koja služe per-vejsku hranu moraju migrirati. Ni najednoj lokaciji na Bazaru ne smiju ostati trajno, ćak ni privremeno.""Zašto?" upitah."Jesi li ikada onjušio pervejsku hranu? 1 lešinaru bi pozlilo. Bi li želio cijeli dan provesti za štandom niz vjetar od toga? Po ovoj vrućini?""Vidim što mislite," priznal"Ili su se premjestili oni, ili Bazar, a nas ima više.""Ali, što zapravo mislite pod tim 'premjestili'?""Šatori! Treba samo jedna ili dvije jednostavne čarolije. Ili se konstantno kreću malom brzinom, ili kratko vrijeme ostanu na jednom mjestu, a onda ot-perjaju na novu lokaciju, ali svi se kreću.""Kako ih je onda moguće pron^ći ako su stalno u pokretu?""To je bar lako, samo idi za nosom."Pokusno onjuših zrak. Doista, nepogrešiv zadahjoš uvijek se vukao u zraku."Gleep!" zmaj je bio ponovio moju kretnju i sad je trljao nos jednom svojom šapom."Pa, hvala vam... za... vašu..."Obraćao sam se praznom zrpku. Fragje već bio na drugom kraju štanda, kezeći zube nekoj drugoj mu-šteriji. Padne mi na pamet di stanovnici Fragistana nisu gubili vrijeme na društvene uljudnosti mimo onih koje su se ticale prodajnih tran? •kcija.

Krenuh za smradom pervejskog restorana, dok je zmaj vjerno klipsao za mnom. Unatoč mojoj rastučoj želji da se opet nadem s Aahzom, moj je tempo bio prilično sporiji od onoga kojije Aahz nametnvo kad smo tek došli na Bazar. Bio sam potpuno opčinjen ovim Čudnim Bazarom i želio sam vidjeti štoje više moguće.Nakon malo pomnijeg promatranja činilo se da na Bazaru ipak postoji neki red. Razni šatori i štandovi bijahu grupirani prema vrsti robe, ali stekao sam utisak daje to prije bilo slučajno nego planski. Očito, ako bi jedan Frag izložio, recimo, nevidljive plašteve, dok si rek'o keks oko njega bi se naselio čopor konku-renata, od koji je svaki pokušavao nadmašiti drugoga kvalitetom ili cijenom robe. Većinu zbrkane mješavine glasova sačinjavale su prepirke trgovaca oko lokacije ili konkurentnih, ili svojih vlastitih štandova.Dok sam lunjao kroz dio specijaliziran za egzotičan i magičan nakit, i teško odolijevao iskušenju da se bacim u pomnije proučavanje, zadah je postajao sve jači. Došavši do dijela s oružjem, postalo je još teže odoljeti iskušenju. Sinulo mi je da bih ovdje mogao pronaći neko oružje koje bismo mogli upotrijebiti protiv Ištvana, ali smrad pervejske kuhinje sadje biojošjači i ja se teškom mukom natjerah da dovršim svoju po-tragu. Razgledavati oružje možemo i nakon što pro-nademAahza. Sudeći pojačini zadaha, bio sam siguran da ću uskoro naći ono što tražim."'Ajde, Gleep," ohrabrih ga.Zmaj je zaostajao iza mene i tek neznatno ubrzao.Pun očekivanjaJa skrenuh za zadnji ugao i stadoh na mjestu. Našao sam izvor smrada.Gledao sam u stražnju stranu velikog štanda s nekim stranim živinama. Ispred mene bijaše ogromna hrpa neke vlažne zeleno-žute tvari. Dok sam je pro-matrao iza štanda se pojavi mladi Frag s lopatom punom iste tvari. Istresavši lopatu na hrpu, upitno me pogleda i vrati se na štand.Gnoj! Slijedio sam zadah gnoja!"Gleep!" reče zmaj upitno me gledajuči.Činilo se kao da me pita što ćemo slijedeće učiniti.Dobro pitanje.Stajao sam razmišljajući o slijedećem potezu. Vjero-jatno bi bilo najbolje da se vratimo istim putem natrag do prodavača prutića i pokušamo ponovo."Imaš malo vremena zajednu djevojku, Ijepotane?" Okrenuh se na petama. Tamo je stajala djevojka, djevojka kakvu nikad dotad nisam vidio. Izgledala je mhulački i mogla bi u mojoj dimenziji proći kaojedna od nas da nije imala takvu put i kosu. Kožajoj je imala divan zlatno-maslinast štih, a glavujojje krasila griva svjetlozelene kose što se sjajila na suncu. Bilaje nešto viša od mene i nevjerojatno obla; njeno je tijelo napi-njalo odjeću koja ga je sputavala."... ili si se baš zapalio za hrpe gnoja?" dovrši. Imala je maćkaste oči boje badema, čiji je pogled nestašno plesao dok je govorila."Ahm... govorite meni?" propentah."Naravno da govorim tebi," prela je, prilazeći mi i obavijajući mi ruke oko vrata. "Ne govorim valjda tvome zmaju. Nije da on nije sladak, ali moj ukus ne ide u tom smjeru.""Gleep!" reče zmaj.Osjetih kako mi temperatura tijela vrtoglavo raste. Dodir njenih ruku slao mi je tmce po cijelom tijelu koji su, činilo se, izazivali generalnu frku u mom metabolizmu. "Ovaj... zapravo, tražim prijatelja," bubnuh."Pa, našao sijednoga," promrmlja ona, pritišćući se tijelom uz mene."Aah... ja... ovaj." Odjednom sam imao poteškoča s koncentracijom. "Što ti hoćeš?""Hmmm," reče ona zamišljeno. "Premda ovo nije moje vobičajeno vrijeme, mislim da bih ti htjela proreći budučnost... besplatno.""Oh?" rekoh, iznenaden.

To je bio prvi put otkad sam došao na Bazar da mi je netko ponudio nešto besplatno. Nisam znao trebam li biti sretan ili sumnjićav."Čeka te tučnjava," šapne mi u uho. "Gadna.""Što?" uskliknuh. "Kad? S kim?""Polako, Ijepotane," upozori me, pojačavajući stisak okp moga vrata. "'Kad' je za nekoliko minuta. 'S kim' je s ovim štakorima iza mene... ne gledaj ravno u njih!"Njeno zadnje oštro upozorenje zaustavi moj reflek-sni pogled. Mićući glavu mnogo opreznije, pogledah krajičkom oka.Naslonjen na zid dućana, pomno nas promatrajući, stajaoje tucet najružnijih, najopakijih tipova koje sam ikada vidio."S njima? Hoču reći, sa suima njima?" upitah."A-ha!" potvrdi ona, gnijezdeči se na mojim prsima."Zašto?" upitah."Vjerojatno ti ovo ne bih trebala reći," nasmiješi se, "ali radi mene."Samo me njen čvrst zagrljaj spriječio daje grubo ne odgurnem."Tebe? Zašto tebe?""Pa, oni su strašno pohlepna rulja. Oni če, na ovaj ili onaj način, iz ovoga izvući neku lovu. U normalnoj situaciji ti bi lovu dao meni, aja bih njima dala njihov dio. U ne baš vjerojatnom slućaju da to ne upali, oni će se praviti da brane moju čast i izvući ti lovu batinama.""Ali ti ne razumiješ! Ja nemam novaca!""Znam. Zato te i čeka tučnjava, kužiš?""Ako si znala da nemam love zašto si onda...""Oh, nisam znala kad sam te zaustavila. Otkrila sam tek sad kad sam te pretresla.""Pretresla?" •"Oh, ma daj, Ijepotane. Pretresti nekoga se može na više načina, ne samo rukama," namigne mi zavjerenički. "Zar im ne možeš reći da nemam novaca?"Ne bi mi vjerovali. Jedino što će ih uvjeriti je da tesami pretresu.""Spreman sam im to dopustiti, ako će ih to uvjeriti.""Ne znam bašjesi li," nasmiješi se, gladeći me po licu."Prvo što će pogledati bit ćejesi li progutao svoj novac.""Oh!" rekoh. "Vidim što misliš. Ali ja se ne mogu boriti protiv njih. Nemam nikakvog oružja.""Imaš taj mali nož pod košuljom na ledima," ista-kne ona."Bio sam zaboravio na svoj nož za guljenje kože.Počeo sam vjerovati u njenu tehniku pretraživanja'bez-ruku'."Ali ja nikada prije nisam sudjelovao u tučnjavi.""Pa, mislim da ćeš uskoro naučiti sve o tome.""Reci, zašto mi vopće sve to govoriš?" upitah."Ne znam," slegne ramenima. "Svida mi se tvojnastup. Zato sam te i izabrala. S druge strane, osjećam se pomalo krivom što sam te uvaljala u sve ovo.""Hočeš li mi pomoći?""Ne osjećam se baš toliko krivom, Ijepotane," na-smiješi se. "Ali ima još jedna stvar koju mogu učinitiza tebe."Počela me povlačiti prema sebi."Čekaj malo!" bunio sam se. "Neće li to..."

"Opusti se, Ijepotane," zaprede. "Za koji tren prebitće te k'o mačku kako bi obranili moju čast. Zašto ne biuz gorko dobio i malo slatkoga?"Prije no što sam se mogao opet početi buniti, ona mepoljubi. Dugo i toplo i slatko, ona me poljubi.Nikad me prije nije poljubio nitko osim moje mame.Ovo bijaše drugačije! Tučnjava, zmaj, Aahz, sve mije isparilo iz glave. Bijah izgubljen u divoti trenutka. "Hej!"Na moje se rame spusti gruba ruka i odvoji nas."Jel' vas ovaj škamp gnjavi, gospo?"Osoba na drugom kraju te ruke nije bila ništa viša od mene, ali bioje zato barem dvaput širi, a iz usta su mu izvirivale kratke, zavijene kljove. Njegovi su se kompanjoni raširili u lepezastu formaciju iza njega, uspješno me stjeravši sve do hrpe gnoja.Pogledah djevojku. Ona slegne ramenima i odma-kne se.

Izgledaloje da ću se morati tuči sa svtma njima. Ja i zmaj. Krasno.Sjetih se svog noža. Nije bogznašto, ali toje sve što sam imao. Što sam nehajnije mogao, posegoh rukom iza leda i povukoh košulju, pokušavajučije podići kako bih mogao do noža. Nož mi istog trena padne u gače.Štemeri krenu prema meni.Poglavlje XX:"Uz dobar izbor saueznika pobjeda ubilo kojem sukobuje zagarantirana."B. ARNOLDNa njih, Gleep!" zalajah.Zmaj skoči, što je, mislim, više iznenadilomene nego moje napadače.Doskoćio je izmedu mene i bande štakora koja mise približavala, čučnvo na zadnje noge i prijetec'i za-siktao. Njegov rep izvede moćan zamah koji glatkoizbije tlo pod nogama dvojice na ćelu. Ovako Ijut izgle-daoje nekako veći."Pazite! Ima zmaja!" poviče voda bande."Baš ti hvala što si me upozorio!" zareži jedan odpale dvojice, pokušavajući se podići na noge."Imam ga!" dopre glas meni slijeva.Okrenuh se na vrijeme da bih vidio kako bodež dug

pedalj sijeva kroz zrak prema zmajevom vratu. Vratumoga zmaja!

Iznenada sam opet bio na satovima vježbe. Moj um sune i zgrabi nož. On se istog trena zaustavi i ostane visiti u zraku."Dobar potez, Ijepotane!" dobaci djevojka."Hej! Škampje Čarobnjak!"Banda ustukne par koraka."Točno!" zalajah. "Skeeve mi ime glasi, magija me krasi. S kakvim ste mulcem mislili da imate posla?"

Rekavši to,ja spustih nož i prošarah malo njime po njihovoj formaciji. Sad sam bio bijesan. Jedan od tih huligana pokušao je ubiti mog zmaja!"Tucet vas nije dovoljno!" povikah. "Dovedite još prijatelja... ako ih vopće imate!"Bacih oćajnićki pogled oko sebe u potrazi za još nečim što bih mogao baciti na njih. Oči mi se zaustave na hrpi gnoja. Nasmiješih se u sebi, unatoČ svom gnje-vu. Zašto ne?U trenu su velike grude gnoja letjele zrakom na moje napadače. Preciznost mi nije bila bogznašto, ali ipak dovoljna, sudeći po bijesnim povicima koji su uslijedili."Levitacija!" proškripi vođa bande. "Ouanto! Za-ustavi ga!""Dobro, šefe!"Jedan od žohara potvrdno mahne i počne kopati po vrećici oko pasa.Pogriješio je što mi se pokazao. Nisam znao što se spremao izvaditi, ali bijah siguran da ne želim čekati i otkriti."Spriječi ga, Gleep!" naredih, pokazujući na žrtvu.Zmaj podigne glavu i zapilji se u bandita koji je prtljao po vrećici. Uz zvuk koji bi, daje stariji, bio rika, on izbaci plameni mlaz i krene u napad.172Nije to bio bogznakakav plameni mlaz, a i promašio je, ali bilo je to dovoljno da privuče banditovu pažnju. On podigne pogled i ugleda planinu zmajskoga mesa kako se strmoglavljuje prema njemu, i uspaničari se. Ne gubeći vrijeme na zazivanje u pomoć, on se okrene i otrči vrišteći, bježeći pred zmajem u vrućoj potjeri."Dobro, škampu jedan! Da te vidim kako ćeš zau-staviti ovo!"Vratih pažnju na vođu bande. Stajao je, samouvje-reno držeći štapić u ruci. Jučer me to ne bi previše diralo, ali znajući ovo što sada znam, ja se smrzoh.Nisam znao kojije to model, ali vodaje očito bio uvjerenda njegove moći nadmašuju moje.Opako se nasmiješi i polako počne okretati štapićprema meni.Očajnički sam pokušavao smisliti nekakvu obranu,ali nisam mogao. Nisam čak ni znao od čega bih setrebao braniti!Iznenada, nešto sijevne mojim vidnim poljem i šta-pić nestane.Trepnuh i ponovno pogledah. Štapićje ležao na tlu,presječen nožem za bacanje, nožem s crnom drškom."Ima li kakvih problema, mladi gospodine Skeeve?" Okrenuh se prema izvoru glasa. Tamo je stajao Aahz sa samostrelom uperenim u bandu. Kesio se od uha do uha, što, kao što sam već ranije napomenvo, ne djeluje nimalo umirujuće na nekoga tko ga ne poznaje."Pervert!" dahne voda."Što?" Aahz okrene samostrel prema njemu."Hoću reći Pervekt!" brzo se ispravi voda."Takoje već bolje. Što kažeš, Skeeve? Hoćeš ih mrtve

ili u bijegu?"Pogledah bandu štakora. Ne usudujući se pomaknu-ti iz svog ukočenog položaja, molećivo su me gledali."Ovaj... u bijegu, mislim," rekoh zamišljeno. "I ovako živi dovoljnojako smrde. Mrtvi, mogli bi dovesti Bazar na loš glas.""Čuli ste ga," zareži Aahz. "Brišite!"

Nestali su kao propali u zemlju."Aahz!"

Djevojka se zaleti i baci mu se oko vrata."Tanda!" usklikne Aahz, spuštajuči samostrel. "Zar si se spetljala s tom bandom?""Zezaš se? Paja sam mamac!" ona besramno namigne."Malo nisko za tebe, ne?""Aah... posao k'o posao.""Zašto si napustila Asasine?""Dojadilo mi plac'ati sindikalnu članarinu.""Ahm.... hrmmrmmm..." prekinuh ih."Ha?" Aahz pogleda oko sebe. "Oh! Oprosti, mali.Reci, jeste li se vas dvoje upoznali?""Na neki naćin," prizna djevojka. "Mi... reci,je li to prijatelj kojega si tražio, Ijepotane?""Ljepotane?" Aahz naškubi nos."Pa, da," priznah. "Razdvojili smo se tamo kod...""Ljepotane?" ponovi Aahz."Oh, daj muči!" naredi djevojka, nestašno ga plje-snuvši po trbuhu.. "Svida mi se. Ima stila.""Zapravo, mislim da se nismo službeno upoznali," rekoh uz svoj najsladi osmjeh. "Zovem se Skeeve.""Pa, tra-la-la!" gundaoje Aahz."Ne obaziri se na njega. Ja sam Tananda, ali zovi me Tanda.""Drage volje," nakesih se."Ako ste vas dvoje gotovi..." prekine Aahz. "Ja imam nekoliko pitanja...""Gleep!" reće zmaj, doskočivši do nas."Što je to?" upita Aahz.

"Zmaj," rekoh uslužno.Tanda se bezobrazno zahihoće."To znam," zalaje Aahz. "Zanima me što radi ovdje'!"Iznenada sam oklijevao ponuditi cijelu priču."Ima puno zmajeva na Bazaru, Aahz," promumljah, ne gledajući ga. "Zapravo, baš tu malo niže je jedan štand na...""Što ovaj zmaj radi oudje?""Gleep!" reče zmaj, trljajući glavu o moja prsa."Ovaj... onje moj," priznah."Tvoj?" prodere se Aahz. "Rekao sam ti dapogledaš zmajeve, a ne da kupiš jednoga!""Ali Aahz...""I što ćemo sad s tim zmajem?""Dobio sam gajeftmo," protisnuh glasom punim nade."Što si rekao, mali?""Rekoh da sam ga dobiojeftino...""Od Fraga?""Oh. Znam što misliš.""Hajde. Daj da ćujemo. Kakvi su bili uvjeti te fanta-stične pogodbe?""Pa...ja... tojest...""Zini!""Mijenjao sam se za Quigleyevu amajliju.""Quigleyevu amajliju? Onu koja vidi kroz čarolije?Mijenjao si čarobni privjesak za nedorasla zmaja?"

"Oh, daj ga pusti, Aahz," prekine ga Tanda. "A što očekuješ kad ga pustiš da lunja naokolo posve sam? Imaš sreče da nije završio s pola tog turistićkog dreka na Fragistanu! A gdje si ti vopće bio cijelo to vrijeme?""Pa... ja sam... ovaj...""Nemoj mi reči," reče, podigavši dlan. "Koliko te poznajem, ili si ganjao cure ili se prežderavao, toćno?""Tu te ima, Aahz," pripomenuh."Zaveži, mali.""... pa ne galami na Skeevea. S obzirom na to što mu se sve moglo dogoditi, dobro je prošao. Kako si nas vopc'e našao?""Osluškivao sam zvuke borbe i slijedio ih," prizna Aahz."Vidiš! Oćekivao si da će upasti u nevolju. Smijem li napomenuti da muje čisto dobro išlo i prije no što si ti upao. On i njegov zmaj su sami sredili te huligane. Prilićnoje dobar u toj madiji, znaš.""Znam," odvrati Aahz ponosno. "Ja sam ga učio.""Joj, baš ti hvala, Aahz.""Zaveži, mali.""Gleep," reće zmaj, zaokrenuvši vrat kako bi Aahza promatrao naopačke."Zmaj, ha?" reče Aahz, zamišljeno promatrajuči zmaja.**Mogao bi nam pomoći protiv Ištvana," ponudihnadobudno.

"Ištvana?" upitno će Tanda."Je," odgovori Aahz. "Sjećaš ga se, zar ne? Pa, opet izvodi svoje stare trikove, ovaj put u Mhulu.""Znaći toje to što se dogada, ha? Pa, što ćemo ućiniti u svezi s tim?""Mi?" upitah iznenadeno."Sigurno," nasmiješi se ona. "Kao štoje Aahz rekao, ovoje malo ispod moje razine. Mogla bih vam se pridru-žiti na neko vrijeme... naravno, ako nemate ništa protiv.""Super!" rekoh, a za promjenu, tako sam doista i mislio."Ne tako brzo, Tanda," upozorije Aahz. "Ima neko-liko stvari koje ti još nismo rekli.""Kao naprimjer?""Kao naprimjer da sam izgubio svoje moći.""Ne zezaš? Ajoj, toje loše."**A to znači da ćemo se za sve iz odjela madije morati osloniti na ovoga maloga."

"Još jedan razlog zašto da podem s vama. 1 ja sam pokupila nekoliko trikova.""Znam," naceri se Aahz."Ne mislim na to, " reče ona, opalivši ga po bubregu."Mislim na magične trikove.""Svejedno, neće biti lako.""Daj, Aahz," prekori ga Tanda. "Pokušavaš li reći da ti ne bi pomoglo da imaš profesionalnog Asasina na tvojoj strani?""Pa, to bi nam moglo dati mrvicu prednosti," prizna Aahz."Dobro! Znači, dogovoreno. Što čemo prvo učiniti?""Tamo iza ugla ima par štandova s oružjem," suge-rirah. "Mogli bismo...""Opusti se, mali. Već sam se pobrinvo za to.""Jesi?" upitah, iznenaden."Je. Pronašao sam ono što nam treba na odjelu za trikove i podvale. Baš sam se spremao potražiti te, pa da krenemo natrag."

"Znači spremni smo za pokret?" upita Tanda."A što s mojim zmajem?""Što s njim?""Hoćemo li ga povesti s nama?""Naravno da ćemo ga povesti s nama. Ne ostavljamo ništa što je od neke vrijednosti.""Gleep!" reče zmaj."... a mora da i on nekome nešto vrijedi!" završi Aahz, ošinuvši zmaja pogledom.Pritisne puce na D-Hopsalu. Bazar zatreperi i izblijedi... a mi se nadosmo natrag u Frumpleovom dućanu... skoro."Zanimljivo ti je ovo mjesto," primijeti Tanda suho."Ti si ga dekorirao?"Od Frumpleova dučana ostala je samo spaljenaškoljka.

Poglavlje XXI:"Da bi se postigla maksimalna učinkovitost,čovjek se mora svojim silama baviti otvorenoi pošteno."

D. VADERSto se dogodilo?" upitah Aahza."Hej, mali, ija sam bio na Fragistanu,sjećaš se?""Aahm... hej, dečki, mrsko mi je prekidati vas," prekine nas Tanda, "ali ne bismo li trebali učiniti nešto glede našeg izgleda?"Imalaje pravo. Boravak na Fragistanu smetnvo mi je s pameti svjetovne potrebe našeg opstanka. Prečuh Aahzovu sarkastićnu primjedbu i bacih se na posao.Aahzu sam vratio njegov sad već tradicionalni ka-muflaž. Tandi je bilo dovoljno promijeniti boju puti i kose. Nakon kratka razmišljanja, Gleepa sam kamu-flirao u bojnogjednoroga. Pomalo riskantno, ali bit će dobro ako bude držaojezik za zubima. Sebe ostavih kao sebe. Čemu gnjavaža? Tandi se svidao moj izgled ova-kav kakavjest.Srečom, suncejoš nije izišlo, pa oko nas nije bilo ni-koga tko bi mogao biti svjedokom naše transformacije."Čuj, Ijepotane," pripomene Tanda, razgledajući rezultate moga rada, "nije loše imati te pri ruci.""Ime mu je Skeeve," progunda Aahz."Svejedno," promrmlja Tanda. "Mali ima stila."Pripije se uza me."Gleep!" reće zmaj, gurkajuči me glavom s druge strane.Počinjao sam se osjećati strašno popularnim."Kad budeš imao par minuta, mali," napomene Aahz suho, "sjeti se da imamo misiju za obaviti.""Točno," rekoh, prisiljavajući se da otrgnem pažnju s Tandina nabacivanja. "Što misliš što se dogodilo s Frumpleom?""Moje dvije pretpostavke su: ili su ga stanovnici Twix-ta prokužili, ilije odjuriojaviti Ištvanu da dolazimo.""Tko je Frumple?" upita Tanda.

"Ha? Oh, on je ovdje domaći Frag," reče Aahz. "On je taj koji nam je pomogao da odemo na Bazar.""... već na prvi dodir oštrice noža pod bradom," dodah sarkastično."Što jedan Frag radi ovdje?""Jedino što znamo jest glasina da mu je zabranjen povratak na Fragistan," rekohjoj."Hmm... zvući kao prilično opak tip.""Pa, sigurno ga neče izabrati za 'miss popularnosti'.""Pada mi na pamet," prekine Aahz, "da bi nam bilo bolje da krenemo - akoje bilo koja od moje dvije pret-postavke točna. Čini mi se da nam vrijeme ističe.""Točno," složi se Tanda. "Kojim putem do Ištvana?""Prvo moramo pokupiti Quigleya," ubacih."Zašto?" upita Aahz. "Oh, pretpostavljam da imašpravo, mali. Trebat će nam sva pomoč koju možemo izmusti.""Tko je Quigley?" upita Tanda."Kasnije, Tanda," odriješito če Aahz. "Prvo nam po-mogni pogledati ima li ovdje išta vrijedno spašavanja."Nažalost, nije bilo. Zapravo nismo pronašli čak ni nikakve spaljene ostatke. Činilo se daje nestao i onaj kričavi mač koji sam bio tu ostavio.To bi bilo to," sumorno reće Aahz kad smo završili pretragu. "ZnaČi daje na putu prema Ištvanu.""Možda su domoroci uzeli mač nakon što su spalili dućan," napomenuh glasom punim nade."Nema šanse, mali. Čak se ni ovakvi papci ne bi gnjavili s takvim traljavim mačem.""Bioje tako loš?" upita Tanda."Bio je tako loš," uvjeri je Aahz odlučno."Akoje bio tako bezvrijedan, zašto bi ga onda Frum-ple uzeo sa sobom?" upitah."Iz istog razloga iz kojega smo ga mi vukli sa so-bom," istakne Aahz. "Uvijek se nade neki papak kojem ga možeš uvaliti i zaraditi na tome. Sjećaš se Quigleya?" "Tko je Quigley?" Tanda bijaše uporna."Pa," uzdahne Aahz, "trenutnoje tojedan kip, ali u lošijim vremenimaje lovac na demone.""Krasno," primijeti ona sarkastićno. "Baš ono što nam treba.""Čekaj dok ga ne upoznaš," Aahz zakoluta očima i uzdahne. "Ah, dobro, idemo."Naš je odlazak iz Twixta bio blaženo nepopračen bilokakvim dogadajima. Putem smo uvježbavali svoje priče, sve dok u trenutku kad smo otkopali Qigleya i poškropili ga s par kapi tonika za oživljavanje nismo bili spremni otpjevati mu istu pjesmu."Ozbiljno? Pretvorili su me u kamen, kažete?" reče on, otresajući prljavštinu s odjeće."Da," uvjeri ga Aahz. "Baš su te pljačkali kad smo mi naišli i navalili na njih. Imaš sreče što smo se odlučili vratiti i boriti se na tvojoj strani.""I uzeli su mi moj magični mač i amajliju?"Osjetih se pomalo nelagodno kad se pokrenula ta tema, ali Aahz nije ni trepnvo."Točno, mrcine lupeške!" zareži Aahz. "Pokušali smo ih spriječiti, ali su nam pobjegli.""Pa, barem mi nisu ukrali bojnogajednoroga," pro-mrmlja lovac na demone."Pa..." rekoh ja, pripremajuči se za svoj nastup u ovoj šaradi. "Imamo loše vijesti i u svezi s tim.""Loše vijesti?" namršti se Quigley. "Ne razumijem.Vidim živinu svojim očima i izgleda mi sasvim fino.""Oh, tjelesno i jest sasvim fino," umiri ga Aahz, "ali prije no što su nestali demoni su na nj bacili čini.""Čini?""Da," rekoh. "Sad on... pa... ovaj... misli daje zmaj.""Zmaj?" uzvikne Quigley.

"Gleep!" reče zmaj."I tojoš nije sve," nastavi Aahz. "Isprvaje živina bila tako divlja da smo ga uspjeli umiriti tek nakon upornih pokušaja moga štitonoše. Da budem iskren.ja sam bio za to da jadnoj životinji skratimo muke, ali mali je uporno tvrdio da ga može umiriti, i sad pred sobom vidiš rezultat njegova strpljivog rada.""Toje prekrasno!" usklikne Quigley."Ne. To je grozno," ispravi ga Aahz. Vidiš, tijekom tog procesa, tvoja je živina razvila veliku privrženost mojemu štitonoši... jaču, bojim se, od one koju osjeća prema tebi.""Ha! Svašta," izjavi Quigley. "Ali osjećam da ti dugujem dodatnu zahvalnost, sinko. Ako ima išta što bih mogao..."Počeo mi se približavati ispružene ruke. Gleep se u trenu našao izmedu nas, spuštene glave i sikčući.Quigley se smrzne, a oći samo što mu nisu iskočile od iznenađenja."Prestani!" naredih, klopivši zmaja."Gleep!" reće zmaj, vraćajući se na svoje prijašnje mjesto iza mene."Vidiš na što sam mislio?" istakne Aahz."Hmm..." Quigley promrmlja zamišljeno. "Ovo ječudno. Mene nikad nije ovako branio."

"Pa, mislim da nam preostajejedino da ga otkupimo od tebe," rekoh žurno."Otkupite?" Quigley se opet okrene meni.Aahz mije pokušavao uhvatiti pogled, odrečno ma-šući glavom, ali nisam se obazirao na njega."Točno," nastavih. "Ovakav ti više nije od nikakve koristi, a kad smo već mi na neki način krivi za to što mu se zbilo...""Ni pomisliti, sinko." Quigley se ponosno uspravi. "Dajem ti ga na dar! Na koncu konca, da nije bilo tebe on bi ionako bio mrtav, a bogme i ja.""Alija...""Ne! Neću čuti više nijednu riječ o tome." Lovac na demone podigne dlan u odlućnoj gesti. "Stvarje gotova. Budi dobar prema njemu, dečko. Dobraje to živina.""Krasno," progunda Aahz."Gleep," reće zmaj.Osjećao sam se bijedno. Sinulo mi je da je većinanaših planova ukljućivala besramno iskorištavanjeQuigleyeve lakovjernosti. Kako smo on i ja bilijediniMhulci u ovoj misiji, bio sam pokušao prisiliti Aahzada mu da nešto novaca pod izlikom da otkupljujemo njegova "bojnogjednoroga". To bi mi malo olakšalo sa-vjest, ali Quigleyeva velikodušnost i poštenje upropasti-li su moje planove. Sad sam se osjećaojoš gore nego prije."Zapravo, Quigley," nasmiješi se Aahz, "ako ikome trebaš zahvaliti, to je Tananda. Da nije bilo nje, bili bismo u gadnom škripcu.""No, konačno," promrmlja Tanda, na koju Aahzova retorika oćito nije ostavila prevelik dojam."Poćašćen sam, gospo," nasmiješi se Quigley, pri-noseći njenu ruku svojim usnama."Onaje coprnica," doda Aahz nehajno."Coprnica?" Quigley ispusti njenu ruku kao da ga je ugrizla."Točno, šečeru," Tanda se nasmiješi, trepćući okicama."Možda bih trebao objasniti," milostivo se umiješa Aahz. "Tananda ima neke moc'i kojeje pristala upotrije-biti kako bi nam pomogla u našem ratu protiv demona. Vjerujem da si primijetio da sam povratio svoj vobi-Čajeni izgled?"

Još jedna bezobrazna laž. Aahz je trenutno bio ka-mufliran u Garkina."Da," prizna lovac na demone, oklijevajući."Tanandinih ruku djelo," reče Aahz povjerljivim tonom. "Baš kao i tvoje oživljavanje nakon što su te okamenili.""Hmmm..." reče Quigley, opet pogledavši Tandu."Zbilja, moraš shvatiti, Quigley, kad se ćovjek bori protiv demona ponekadje pametno uporabiti demonsko oružje," naputi ga Aahz blago. "Tananda može biti moćan saveznik... i, iskreno govoreći, mislim daje tvoje ponašanje prema njoj nezahvalno i žaljenja vrijedno.""Oprostite mi, gospo," uzdahne Quigley ponovnojojprišavši. "Nisam vas namjeravao uvrijediti. Samo što

sam.... pa.... imam loša iskustva s onima koji se druže s demonima.""Ne uzbuduj se oko toga, šečeru," reče Tanda-demo-nica, uzimajući njegovu ruku u svoju. "I, zovi me Tanda."Dok su oni bili zaokupljeni jedno drugim, ja iskori-stih priliku i zgrabih Aahza za ruku."HaPŠtoje.mali?""Vrati mu njegov mač!" prosiktah."Što? Nema šanse, mali. Po mom proračunu onjošuvijek ima onih pet cekina. Prodat ću mu ga."

"Ali darovao namje svogjednoroga!""Darovao nam je zmaja... tvojega zmaja! Ja u tome ne vidim ništa dobrodušno.""Gledaj, Aahz. Ili ćeš mu dati taj mač ili možeš sam izvoditi svoje magijske trikove! Kužiš?""Kakva nezahvalnost! Čuj, mali, ako ti...""Aahz!" Našu prepirku prekine Tandin glas. "Dođi mi pomoći da uvjerim Quigleya da nam se pridruži u pothvatu.""Bih da mogu, gospo," uzdahne Quigley, "ali ne bih vam bio od bogznakakve pomoći. Ova zadnja nesreća ostavila me bez jednoroga, bez oružja i bez novaca.""Zapravo," zacvrkuta Aahz, "još uvijek imaš onih pet..."Prekinuh ga laktom pod rebra."Što kažeš, Aahz?" upita Quigley."Aah... moj... ovaj... štitonoša ija baš smo razgova-rali o tome i donijelijednu odluku. Tako... ovaj... dobra ratnika ne bismo smjeli ostaviti ovako zdvojna, pa bismo... ovaj... mi...""Odlučili smo ti vratiti tvoj mač," ponosno objavih."Ozbiljno?" Quigleyevo lice zasja."Nisam znala da ipak imaš srce, Aahz," nasmiješi se Tanda slatko.

"Zbilja, ovoje pravo prijateljstvo." Quigleyje očito bio izvan sebe od sreće. "Kako da vam se ikada odužim?""Tako da to nikad nikome ne spomeneš," promumlja Aahz sebi u bradu."Što kažeš?""Rekoh 'ni ne spominji to'," ispravi se Aahz. "To jenajmanje što smo mogli za te učiniti.""Vjeruj mu," nasmiješih se."Sad ću vam rado pomoći u vašoj misiji," odgovori Quigley. "Pa, uz oružje i dobre prijatelje, što još više ratnik može tražiti?""Novac," reče Aahz k'o iz puške."Oh, Aahz." Tanda ga bubne prejako da bi bilo izšale. "Pravi si šaljivdija."

"Zar ne želiš znati o kakvoj se misiji radi?" upitahQuigleya."Oh, da, pretpostavljam da imaš pravo, sinko. Opro-stite mi. Ponijela me moja gorljivost.""Reci mu, Skeeve," požuri me Tanda."Zapravo," rekoh u iznenadnom bljesku diploma-tičnosti, "Aahz to objašnjava puno bolje od mene.""To ti je zbilja jako jednostavno," mrmljao je Aahz, još uvijek se pomalo dureći. "Idemo na Ištvana.""Ištvana?" Quigley je izgledao zbunjeno. "Bezopa-snog starog gostioničara?""Bezopasnoga? Bezopasnoga, veliš?" Aahz zagri-ze mamac. "Quigley, ovako medu nama lovcima nademone, imaš ti još dosta toga za naučiti."

"Posve mi dobro ide, hvala lijepa.""Je, sigurno. Zato te i jesu pretvorili u kamen, sje-čaš se?""Okamenili su me samo zato što sam se bio previšepouzdao u svoj magični mač koji si mi..."Stvari su se vratile na normalu.

"Gospodo, gospodo," prekinuh. "Razgovaramo o na-dolazečoj misiji.""Toćno, mali. Kao što sam bio počeo, Quigley, tajbezopasni stari gostionićar tako blisko suraduje sdemonima da se ne bih iznenadio da ije i samjedan od njih.""Nemoguče!"usprotivi se Quigley. "Pa on me poslao u lov na demone.""Aah!" nasmiješi se Aahz. "U tom grmu leži zec."Uhvatih Tandin pogled i namignuh. Ona mi uzvratismješkom i kimne. Ovo bi moglo potrajati, ali Quigley je sad več bio kuhan i pečen..Poglavlje XXII :"Ovo je još jedan krasan mit u koji si me vualio!"LOR L. i HAR D.Tamo u sjenkama bilo je nešto. Više samosječao no vidio tu prisutnost. Biloje tamnoi vijugavo... i gledalo me.Bijah sam samcat. Nisam znao kamo su otišli ostali,

ali znao sam da računaju na mene."Tkoje tamo?" zazvah.

Glas koji je dopirao iz tmine šupljeje odzvanjao."Ja sam Ištvan, Skeeve. Čekao sam te.""Ti znaš tko sam?" upitah iznenaden."Znam sve o tebi i tvojim prijateljima. Sve ovo vri-jeme znam što pokušavate učiniti."Pokušao sam oko sebe postaviti zaštitne čini, alinisam mogao pronaći nijednu silnicu. Pokušah se dati

u bijeg, ali nisam se mogao ni pomaknuti."Vidiš koliko moje moči nadmašuju tvoje? A misliosi me izazvati."Borio sam se protiv nadolazećeg vala očaja.

"Vidjet ćeš ti kad stignu ostali!" povikah prkosno."Večjesu," zagrmi glas. "Pogledaj!"Iz mraka se prema meni zakotrljaše dvije loptaste stvari. S užasom shvatih da su to glave! Tandina i Quigleyeva!Osjetih mučninu, ali uhvatih se za zadnju slamku nade. Još uvijek ni traga Aahzu. Akojejoš na slobodi, on bi mogao..."Ne očekuj pomoč od svog Perverta," odgovori glas na moje misli. "I s njim sam se pozabavio."Pojavi se Aahz obavijen plamenom. Zatetura i pad-ne, izvijajući se na tlu dok gaje plamen proždirao."Ostali smo samo ja i ti, Skeeve!" odjekne glas. "Ti ija.""Otiči ču!" povikah očajnički. "Pobijedio si. Pusti me da odem."Tmina mi se približavala."Prekasnoje. Dolazim po tebe, Skeeve... Skeeve...""Skeeve!" netko mije drmao rame. Skočih, trepćući očima dok se svijet nije izoštrio.Svi su u logoru spavali. Aahzje klečao pored mene;odsjaj umirućeg plamena naše logorske vatre otkrivao je zabrinut izraz njegova lica."Probudi se, mali! Ako se nastaviš ovako bacakati, završit ćeš u vatri.""Toje Ištvan!" objasnih očajnički. "Zna sve o nama.""Što?""Pričao sam s njim. Došao mi je u snove!""Hmmm... to mi više liči na standardnu noćnu mo-ru," izjavi Aahz. "Upozorio sam te da ne dopustiš Tandida takojako začini hranu.""Jesi li siguran?" upitah sumnjićavo."Sto posto," ustraje Aahz. "Da Ištvan zna da dolazimo,

udario bi na nas nečim mnogo močnijim od kreveljeiyana tebe u snu."Pretpostavljam da me to trebalo umiriti. Pa, nije. Samo me podsjetilo koliko su moje sposobnosti male u odnosu na one koje će on upotrijebiti u nadolazećoj kampanji."Aahz, zar mi ne možeš reči baš ništa o Ištvanu?Naprimjer, kako izgleda?""Nema šanse, mali," Aahz mi se naceri."Zašto ne?""Zato što nam neće izgledati isto, ili ga barem ne bismo opisali na isti način. Ako ti ga opišem, kad ga vidiš dogodit će se jedna od ove dvije stvari: ako bude izgledao strašnije nego što sam ti ga opisao, smrznut ćeš se; ako bude izgledao bezopasnije nego što sam ti ga opisao, opustit ćeš se. Kako god bilo, usporit će ti reakcije i omogućiti njemu da povuče prvi potez. Nema smisla truditi se da ga iznenadimo ako to nećemo upotrijebiti!""Pa," bijah uporan. "Možeš li mi bar reći nešto o njegovim moćima? Što on može?""Prvo, to bi predugo trajalo. Dovoljnoje da znaš da on može izvesti sve što ti možeš zamisliti."

"A što je drugo?" upitah."Drugo što?""Rekao si 'prvo', To implicira da imaš barjošjedan razlog.""Hmm," zamisli se Aabz. "Pa, nisam siguran hočeš li razumijeti, ali do odredenog stupnja sve što on može učiniti, a pritom mislim na cijeli repertoar, vopće nije važno.""Zašto?""Zato što mi preuzimamo inicijativu. To mu daje reaktivnu, a ne aktivnu ulogu.""Imaš pravo," rekoh zamišljeno. "Ne razumijem." "Gle, mali, kad bismo sjeli i čekali na njega, on bi imao dovoljno vremena da odluči što će učiniti i kad to želi ućiniti. To bi bila aktivna uloga koja bi mu dopuštala da iskoristi puni raspon svojih moći. Točno?" "Valjda.""Ali mi nečemo tako. Mi čemo napasti njega. To bi trebalo smanjiti raspon stvari kojima može uzvratiti. Postoji samo odredeni broj stvari kojima može odgo-voriti na bilo koji od naših napada, a morat če ih upo-trijebiti jer si ne može priuštiti da naš napad ignorira. Ali što je najvažnije, nećemo mu dati dovoljno vremena. Namjesto da ležerno odlućuje što bi mogao učiniti slijedeće, bit če prisiljen da odluke donosi na brzinu. A to znaći da će se opredijeliti za opciju u kojoj se osječa najsigurnijim, tojest za ono u čemuje najbolji."Nakratko razmislih o tome. Ima to smisla, na neki način."Samojedno pitanje, Aahz," upitah na kraju."Što. mali?"

"Što ako su tvoje pretpostavke krive?""Onda kidamo nalijevo," veselo če on."Štoje'ki-"

"Onda ćemo pokušati nešto drugo," brzo se ispravi."Kao što?""Ne mogu ti još reći," Aahz slegne ramenima. "Pre-više varijabli. Zasad se držimo moje najbolje pretpo-stavke. Za ostalo moramo pričekati pa vidjeti."Par minuta smo tako sjedili zagledani u vatru,izgubljeni svak u svojim mislima."Reci, Aahz," rekoh napokon."Kaj, mali?"

"Misliš mi da ćemo do Ištvana stići prije Frumplea?""Opusti se, mali. Frumple sad već vjerojatno pije vino i štipa guze u nekoj drugoj dimenziji.""Ali rekao si...""Otada sam imao vremenajoš malo razmisliti. Sve što bilo koji Frag radi, radi iz samo dva razloga: radi profita ili iz straha. Što se tiće njegova guranja nosa o ovu zbrku, vjerujem daje strahjaći od želje za profitom. Pokušati ludaku prodati informaciju je u najmanju ruku riskantno. Kladim se da se negdje pritajio dok se prašina ne slegne."Ponovno se podsjetih na svoje povjerenje u Aahzovu spretnost u takvim stvarima. Svejedno, u našem je planiranju bilo vraški puno nagadanja."Ovaj, Aahz? Ne bi li bilo malo sigurnije da smo investirali lovu u neko od tih šminkerskih oružja na Fragistanu?""Ne trebaju nam," odgovori odlučno. "Povrh toga, to je oružje podložno Gremlinima. Radije ću uci u boj s sirovim, ali pouzdanim oružjem, nego se uzdati u na-prave koje krepaju kad su ti najpotrebnije.""Odakle su Gremlini?""Što?""Gremlini. Rekao si..."

"Oh, to. To ti je samo fraza. Gremlini ne postoje."Slušao sam ga samo na pol uha. Iznenada sam shva-tio da vidim samo Quigleyevo uspavano tijelo, dok Tande i Gleepa nije bilo na vidiku."Gdjeje... ovaj... gdjeje Gleep?" upitah iznebuha.Aahz mi se naceri."Gleep stražari... a, ako te slučajno zanima, Tanda je s njim."Malo me zasmetalo to što me je tako lako pročitao, ali odlučih to ne pokazati."Kad se... ovaj... kad se vračaju?"191"Opusti se, mali. Rekao sam Tandi da te noćas pusti na miru. Trebaš se odmoriti za sutra."On pokaže na asasinski plašt koji sam bio koristio kaojastuk. Ja se, gundajući, vratih u vodoravni položaj."Jesam li te probudio, Aahz?" upitah glasom punim isprike. "Mislim, s mojom noćnom morom.""Ma kakvi. Još sam bio budan. Zadnje pripreme za sutra.""Oh," rekoh pospano."Reci, ovaj, mali?""Da. Aahz?»"Vjerojatno nećemo imati mnogo vremena za priča-nje sutra kad se Quigley probudi, pa hoću iskoristiti ovih par trenutaka nasamo da ti velim... pa... kako god sutra ispalo, biloje lijepo raditi s tobom.""Joj, Aahz..." rekoh, podižući se u sjedeći položaj.Gruba me ruka prekine i gurne natrag."Spavaj!" naredi mi Aahz, ali u njegovu se mrgodnu tonu osječala nota nježnosti.

Poglavlje XXIII"Još od doba pračovjeka, nijedan bojnije išao po planu."

D. GRAEMECućali smo u malom gaju na humku iznadgostionice, proučavajuči naš cilj. Gostionicabijaše onakva kako ju je Quigley opisao,jednokatna zgrada na osami, s niskom štalom pored puta zaraslog u korov. Ako se Ištvan oslanjao na put-nike namjernike kao izvor prihoda, loše mu se piše -ali mi smo znali da nije tako. On je prikupljao snagu kako bi zavladao svim dimenzijama, a osamljena gosti-onica bijaše savršena baza iz koje je mogao djelovati."Jesi li sigurna da nema nikakvih magićnih za-štita?" prošapće Aahz.

Pitanjeje uputio Tandi. Ona, na to, baci brz pogled prema meni. Gotovo neprimjetno kimnuh glavom."Sto posto," odvrati ona šapatom.Sveje to bilo dijelom našega plana. Quigleyje mislio daje Tandajedina od nas koja ima ikakve natprirodne moči."Dobro," reče lovac na demone. "Kraj tih demonskih moći osjećam se nelagodno. Što manje posla imamo s njima, to bolje.""Nemoj se previše veseliti," napomene Aahz, ne skidajući pogled s gostionice. "Unutra su, bez brige. Što lakše udemo, to ćemo teže iziči... a ulazak su nam učinili užasno lakim."

"Ne svida mi se to," odlučno reče Tanda."Ni meni," prizna Aahz. "Ali situacija se neče ništa poboljšati, pa hajde da krenemo. Mogla bi nabaciti kamuflaž.""Dobro, Aahz," reče ona.Nijedno od njih me ni ne pogleda. Zapravo, Aahzje gledao ravno u Tandu, što je i Quigleyevu pažnju us-mjerilo u istom pravcu. Moram priznati da mije to što se počela ludački izvijati i vrtjeti oko sebe prilično po-moglo. NeprimiječenJa sklopih oči i bacih se na posao.Več sam se prilično izvježbao u tom kamufliranju-srećomJer danas c'e se to moje znanje poprilično isku-šavati. S nekoliko majstorskih poteza ja pretvorih Tandine zanosne crte lica u ne baš oku ugodnu facu Krampusa Higgensa... bolje rečeno, njegova Ijudskog kamuflaža. Završivši B tim, otvorih oći.Tanda sejoš uvijek izvijala. Bioje to dovoljno lijep prizor da me baci u iskušenje daje pustim da nastavi, ali ćekao nas je posao. Pročistih grlo i Tanda se zau-stavi, pokazavši da je shvatila moj zvučni signal."Kako izgledam?" upita ponosno."Sjajno!" uskliknuh bez tračka skromnosti.Aahz me ošine prljavim pogledom."Nevjerojatno!" čudio se Quigley. "Kako ti to uspijeva?""Profesionalna tajna." Tanda mu namigne.'"Ajde, nestani!" naredi Aahz. "I ti, Skeeve.""Ali Aahz, zar ne bih mogao..."

"Ne, ne bi. Već smo o tome raspravljali. Ovaje misija preopasna za balavca s toliko neiskustva.""Oh, Dobro, Aahz," rekoh pokunjeno."Razvedri se, sinko," reče mi Quigley. "Doći će i tvoj dan. Ako mi ne uspijemo, misija pada na tvoja leda.""Valjda. Pa, sretno..."Okrenuh se Tandi, ali većje bila otišla, nestala kao da ju je zemlja progutala."Svaka čast," usklikne Quigley. "Doista je nepri" mjetna, zar ne?""Rekao sam ti da se zna brinuti za sebe," ponosno će Aahz. "Sad je red na tebe, Skeeve.""Dobro, Aahz!"Okrenuh se zmaju."Ostani tu, Gleep. Brzo ću se vratiti, a dotad radi sve što ti Aahz bude rekao. Jasno?""Gleep?" reče zmaj naherivši glavu.Na trenutak sam pomislio da će sve upropastiti, a onda se ipak okrene i odgega do Aahza, gledajući me tužnim plavim oćima.Sve bijaše spremno."Pa, zbogom. Sretno!" povikah i pokunjeno se odvu-koh preko humka, nadajući se da ostavljam dojamjada i bijede.Svejedno, kad sam im izmakao iz vida, okrenuh se i počeh trčati, što sam brže mogao, u širokom krugu oko gostionice.Verzija našeg plana koju smo iznijeli Quigleju bila je prilično jednostavna. Aahz i Quigley će, kao, Tandi ostaviti dovoljno vremena da obide gostionicu s druge strane i ude preko krova. Tada će oni hrabro uči na prednja vrata. To bi trebalo izazvati diverziju, omogu-ćavajući Tandi da magijom napadne Ištvana s leda. Ja bih trebao čekati na sigurnom dok se stvari ne smire.

U zbilji, naš plan bijaše malo složeniji. Neznano Quigleyu, i ja bih trebao pronaći skrovit ulaz u gosti-onicu i tada bi, u pravom trenutku, Tanda i ja izazvali magičnu diverziju, omogućujuc'i Aahzu da upotrijebi tajno oružje koje je nabavio na Fragistanu.Put mi preprijeći mali klanac. Bez oklijevanja se vinuh u zrak i preletjeh preko njega. Morao sam na svom položaju biti na vrijeme, ili Aahz neće imati nikakvu magićnu pomoć.Zapravo, magijaje ovdje išlajako lako. Gostionica je ležala na križanju dvije podzemne silnice, dok je silnica u zraku prolazila ravno iznad nje. Što god se dogodilo u nadolozec'em magisjkom boju, nećemo patiti od manjka energije.Šteta što nisam znao nešto više o Aahzovom tajnom oružju. Bio je jako tajnovit u svezi s tim, pa ni ja ni Tanda nismo iz njega mogli izvući ama baš ništa. Bio je rekao da se to oružje mora upotrijebiti iz prilične blizine; da ga ne može upotrijebiti dok ga Ištvan gleda;da namje tojedina šansa da pobijedimo Ištvana; daje to iznenađenje.Krasno!Možda c'u kad sve ovo završi nači mentora bez smi-sla za humor.Usporih. Približavao sam se stražnjoj strani go-stionice. Korov je narastao do samog zida, što mi je olakšalo pristup.Zastadoh i ponovno provjerih ima li magičnih zaštita.Ništa.Pokušavajući izbaciti iz uma Aahzovo proročanstvo "lako unutra, teško van", pregledah prozore na katu. Nijedan od njih nije bio otvoren, pa odabrah najbližega i odlebdjeh do njega. Viseči u zraku, oprezno prvo gurnuh, pa povukoh okvir.Zaključan!Žurno se privukoh slijedećem prozoru.Opet zaključan.Sine mi da bi bilo ironićno da nas, nakon svih naših magićnih priprema, zaustavi nešto tako primitivno kao štoje zakljućan prozor.Na moje veliko olakšanje, slijedeči okvir popusti pod mojim pritiskom i začas sam stajao unutar gostionice, pokušavajući obuzdati lupanje svog srca.Soba u kojoj sam se našao bijaše namještena, ali prazna. Već duže vrijeme, ako je suditi po prašini na krevetu.Na trenutak sam BC pitao gdje demoni spavaju, ako vopće i spavaju, pa istjerao tu misao iz uma. Vrijeme je istjecalo, ajajoš nisam bio na svojoj poziciji.Stiha pretrčah sobu i primih kvaku na vratima.Nezaključana!

Spustivši se na ruke i koljena, polako otvorih vrata i ispuzah van, zatvorivši ih za sobom.Biloje čudno napokon biti ovdje, nakon dugotrajnog proučavanja unutrašnjosti gostionice na Quigleyevim crtežima u prašini. Bio sam na duljem kraju polukata u obliku slova L, kojim se dolazilo do soba na gornjem katu. Vireći kroz rešetku na prirućju kojeje omeđivalo polukat, mogao sam lijepo vidjeti gostionicu.Dolje oko stola trenutno su sjedila trojica Ijudi. U dvojici sam prepoznao kamuflirana lica Higgensa i Brockhursta. Trećije sjedio leđima prema meni, pa mu nisam mogao vidjeti lice.Razmišljao sam o tome da se premjestim na neko drugo mjesto s kojeg bih imao bolji pogled kadje ušla četvrta osoba, noseći divovski pladanj s ogromnim vrčem vina i nekoliko prljavih pehara."Ova runda je na račun kuče, dečki!" veselo je cvr-kutala osoba za pladnjem. "Popijte jednu na račun Btaroga Ištvana."Ištvan! Tojelštvan?Činilo se da na toj gegavoj osobi nema ni traga opakosti koje sam bio očekivao od budućeg vladara nad dimenzijama.

Brzo provjerih ima li magičnu auru. Ništa. Ovo mu nije bio kamuflaž. On doista tako i izgleda. Pažljivo sam ga proučavao.Bioje visok, ali zbog gojaznosti nije se doimao pre-visokim. Kosa mu bijaše duga i bijela, ajoš duža bijela brada gotovo muje prekrivala prsa. Njegove su vese-le oči sjale na licu koje je izgledalo kao da se stalno smiješi, a nos i obrazi mu bijahu rumeni, premda ne bih mogao reći je li to bilo od vina ili od smijeha.OL'OJC to mračno oličenje zla pred kojim sam sve ovo vrijeme strepio? Izgledao je baš kao što je Quigley rekao... bezopasni stari gostioničar.Kretanje na udaljenom kraju polukata privuče mi pogled. Tanda! Čućalaje pored ograde na drugom kraju stepenica i isprva sam mislio da samje upravo bio vidio kako se namješta na položaj, ali ona pogleda prema meni i oprezno opet mahne rukom. Shvatih da mi pokušava privuči pažnju.Mahnuhjoj kako bihjoj pokazao da sam primijetio, što je ona očito vidjela jer je prestala signalizirati i počela izvoditi čudnu pantomimu, povremeno pogle-davajuci četvoricu ispod nas kako bi bila sigurna daje neprimijećena.Prvo je nekoliko puta ponovila pokret rukom oko čela, pa pokazala iza sebe, pokretom kojije odražavao hitnost.Nisam je razumijevao, pa odmahnuh glavom kakobih joj to dao do znanja.

Ona sve to ponovi, ovaj put naglašavajuči svaki pokret, i ja shvatih da ona zapravo pokazuje prema dolje i iza sebe. Konjušnica! Nešto u svezi s konju-šnicom. Ali što?Opet razmotrih njenu prvu gestu. Činilo se kao da se bola prstom u čelo. Neštojuje udarilo u konjušnici? Ubilaje nešto u konjušnici?Ponovo odmahnuh glavom. Ona mi frustrirano iske-zi zube."Gostioničaru!"Poskočih pola metra u zrak na taj povik.Aahz i Quigley su upravo ušli kroz vrata. Štogod da mi je Tanda pokušavala reći, morat će prićekati. Naš napadje počeo."Dva pehara tvoga najboljeg vina... i pošalji nekoga da se pobrine za mogjednoroga."Naravno, toje rekao Aahz. Bili smo se suglasili da će on voditi razgovor. Quigleya to nije baš previše usrečilo, ali na koncuje pristao da će govoriti samo kad je to apsolutno neophodno.Njihovje ulazak imao iznenađujuće malo učinka na društvo za stolom ispod mene. ZapravoJedinije Ištvan pogledao prema njima."Udite. Udite, gospodo," nasmiješi se on, šireći ruke u gesti dobrodošlice. "Očekivali smo vas!""Jeste?" bubne Quigley, kaojeka mojih misli."Naravno, naravno. Ne biste trebali pokušavati sta-rog Ištvana napraviti budalom." Šaljivo im priprijeti pr-stom. "Baš smo dobili poruku od... oh, ispričavam se. Ni-sam vasjoš upoznao s mojim agentom za kupoprodaju.""Već smo se upoznali," dopre glas od pogrbljena lika za stolom dok se okretao prema njima.Frumple!To je bilo ono što mi je Tanda pokušavala reći! U konjušnici je bio bojni jednorog, Quigleyev bojni jed-norog. Uz svu našu brzinu, Frumpleje stigao prije nas."Tko si ti?" upita Quigley, sumnjićavo gledajući Fraga.Toje, iz nekog razloga, kod Ištvana izazvalo provalu smijeha od kojeg su mu iz očiju frcale suze. "Joj, kako ćemo se krasno zabaviti ovo poslijepodne!"Nehajno mahne rukom i vrata gostionice se uz tre-sak zatvore. Začuh niz tupih zvukova iza sebe i shvatih da se vrata svih soba sama zakljućavaju. Bili smo kao zapečačeni! Svi mi.

"Ne vjerujem da sam se ovako dobro zabavljao sve otkad sam vodio Ijubav s tjedan dana starim lešom svoje sestre."Ištvanov je glas još uvijek bio veseo, ali osjetih ledenu notu straha duboko u sebi. Shvatih da on ne samo daje moćan čarobnjak, negoje i kompletno lud.Poglavlje XXIV"Ćoujek mora biti suptilan1/MIKEHAMMER

Nastane napeta tišina puna iščekivanja doksu se četvorica nagnula naprijed kako biproučili svoje zarobljenike. Kao da su se dva

kanarinca pokušala prošvercati ujato lešinara kakobi ukrali zalogaj ili dva, a onda otkrili da su oni samitaj zalogaj.Klečao sam, promatrajući ih ukočen od užasa, oče-kujući da ću biti svjedokom trenutnog uklanjanja mojadva saveznika."Kad nas je Frumple več najavio,** reče Aahz glatko,"pretpostavljam da više nema potrebe održavati ovajkamuflaž."Samouvjeren ton njegova glasa umiri moje ma-laksale živce. Sad smo unutra i moramo nastaviti,pobijedili ili izgubili.Brzo zarvorih oči i skinuh Aahzov kamuflaž Garkina."Aahz!" veselo poviće Ištvan. "Trebao sam znatida si to ti."

"Onje taj kojije..." počne Brockhurst."Vas dvojica se poznajete?" upita Frumple potpuno ignorirajući Krampusa."Da poznajemo!" smijuljio se Ištvan. "Mi smo stari neprijatelji. Zadnji put kad smo se sreli, on i još par bitangi skoro su me uništili.""Pa sad je red na nas, zar ne, Ištvane?" nasmiješi se Higgens, lijeno posižuči za svojim samostrelom."No, no!" reče Ištvan, primivši Krampusa za glavu, odignuvši ga od poda i nježno drmajući. "Ne smijemo se žuriti.""Meni se čini," iskezi se Aahz, "da imaš problema s pronalaženjem pravih saveznika, Ištvane.""Oh, Aahz," nasmije se Ištvan. "Još uvijek imaš oštarjezik, ha?""Krampusi?" U Aahzovuje glasu bilo prijekora. "Ma daj, Ištvane, čak i ti možeš nešto bolje od toga."Ištvan uzdahne i spusti Higgensa natrag na stolac. "Pa, snalazim se s onim što mi je dostupno. Ma, znaš, inflacija i tako to."Tužno odmahne glavom, a zatim se opet razvedri. "Oh, nemaš pojma kako mi je drago što te vidim, Aahz. Mislio sam da ću na osvetu morati pričekati dok ne osvojimo Perv, kad evo tebe na mojim vratima. Da se nisi usudio zbrisati prije nego sredimo raćune.""Već sam ti rekao," prekine ga Frumple, "daje izgu-bio moći.""Moći. Pih! Nije ih nikada ni imao," uleti Quigley, prekinuvši šutnju izazvanu strahom, uvrijeden što ga se ignorira.

"Gle, koga to imamo tu?" nasmiješi se Ištvan i po prvi put pogleda Quigleya. "Jesmo li se upoznali?""Ćuj Ištvane," prekine ga Aahz. "hoče li te smetatiako se ponudim s malo tog vina? Nema razloga da se ponašamo barbarski.""Pa, naravno, Aahz," Ištvan mahne rukom premavinu. "Ponudi se."

Ježio sam se od njihova razgovora: naoko civiliziran i prijateljski, imaoje prizvuk igre mačke i miša kojije izbijao ispod nehajna tona."Pazi na njega!" sikne Frumple, sijevajući pogledom prema Aahzu."Oh, Frumple! Dosadan si k'o prišt," prekori ga Ištvan. "Pa zar nisi ti taj koji me uvjeravao daje Aahz izgubio sve svoje moći?""Pa, mislim da ima pravo," progunda Brockhurst, ustajuči i odmičući se od stola kako se Aahz približavao."Ako nemaš ništa protiv, Ištvane, pazit ću na njegaodavde."Sjedne u podnožje stepenica koje su vodile na po-lukat gdje smo se Tanda ija skrivali. Ton njegova gla-sa bio je konverzacijski, ali vidjelo se da samo čeka Ištvanov znak pa da navali na bespomoćni par.""Joj, vi Krampusi ste gori od Fragova!" namršti se Ištvan."Toje aksiom," suho će Frumple."Čuj ti, Frumple..." počne Higgins Ijutito."A što se tiće toga tkoje ovaj tu," Frumple poka-že na Quigleya, potpuno ignorirajući Krampuse. "Toje Garkinov šegrt. Onje taj koji izvodi magične triko-ve za našega Perverta, sve otkadje ovaj izgubio svo-

je moći.""Ozbiljno?" upita Ištvan žustro. "Možeš li izvesta trik s vrčevima i lopticama? Obožavam taj trik.""Ne razumijem," mumljaoje Quigley tupim glasom, odmičući se od grupice.Pa, ako ćemo ikad imati priliku za diverziju, ondaje to sad. Zatvorivši oči, promijenih Quigleyev izgled.Logičan izbor za njegov kamuflaž bijah... ja!"Vidiš," reče Frumple ponosno. "Rekao sam ti.""Throckwoddle!" uzviknu oba Krampusa istovremeno."Što?" reče Frumple, sumnjičavo suzivši oči.Bio sam spreman za njih. Dok su oni uzvikivali, ja sam opet bio promijenio Quigleyev izgled. Ovaj put dao sam mu Throckwoddleov izgled."Vidi, pa to zbi\]ajest Throckvvoddle," vikne Ištvan."Joj, kakoje to smiješno.""Čekaj malo!" sikne Brockhurst. "Kako ti možeš biti Throckwoddle kad smo te pretvorili u kip prije no što smo sustigli Throckwoddlea?"To kod Ištvana izazove još jednu salvu smijeha."Daj prestani," propišti on. "Joj, prestani. Joj! Rebra me bole. Aahz, ovaj put si nadmašio sama sebe.""Nije to ništa, zbilja," skromno će Aahz."Tu nešto smrdi!" izjavi Frumple.

Zabije ruku duboko u džep, ne skidajući pogled s Quigleya. Gotovo prekasno shvatih što radi. Posizaoje za svojim kristalom, za onim koji otkriva kamuflaž. Ćim je izvadio svjetlucavi kamen ja krenuh u napad.Jednostavna levitacija, mali trzaj umom, i kristal iskoči iz Frumpleove šake i pljusne u vrč s vinom."Ti pasa jarca!" Opsuje Frumple krenuvši upecati svoj kamenčić."Miči te ruke iz vina, Frumple!" prekori ga Aahz, pljesnuvši ga po ruci. "Dobit c'eš svoju igračkicu kad ispraznimo vrć!"Da bi pokazao što misli on nagne vrč i počne doli-jevati vino u pehare na stolu."Dosta tog ludila!" prasne Quigley.Trznuh se na riječ "ludila", ali ćinilo se da Ištvanu ne smeta. Samo se nagnvo naprijed kako bi vidio Quigleya.* 'Nisam ni Skeeve ni Throckwoddle," nastavi Quig-ley. "Ja sam Quigley, superlovac na demone! Tko se usudi usprotiviti, pa bio čovjek ili demon, pokazat ću mu tko sam!"

To je izgleda bilo previše za Ištvana, jer je jedno-stavno kolabirao od smijeha."Oh, ovaj je zbilja smiješan, Aahz," prodahće. "Gdje si pronašao toga komedijaša?""Ti si mi ga poslao, sjećaš se?" odvrati Aahz."Jesam, jesam, zar ne?" promrmlja Ištvan. Čak mu je i to bilo urnebesno smiješno.Ostalima nije."Znači ti si lovac na demone, ha?" zareži Frumple."Što ti imaš protiv demona?""Njihovih zločina ima previše da bih ih mogao na-brojiti," odbrusi Quigley bahato."Ne idemo mi nikud, barjoš neko vrijeme," ubaci se Brockhurst sa stepenica, "a ne ideš ni ti. Nabroji nam par tih zločina.""Pa..." počne Quigley, "ukrali ste moj čarobni pri-vjesak i čarobni mać...""Ne znamo mi ništa o čarobnom privjesku," britko će Higgens. "A tvoj smo čarobni mač dali...""Štojoš rade demoni?" Prekine ga Frumple, očito ne želeći da razgovor skrene na temu mačeva."Pa... zacoprali ste mogjednoroga tako da misli da je zmaj!" izazovno reče Quigley."Tvoj je jednorog trenutno vezan u štali," reče Hig-gens ravnodušnim glasom. "Frumple gaje doveo.""Moj jednorogje vezan ispred ulaza!" Quigley bijaše uporan. "I misli daje zmaj!""Tvoj jednorogje vezan u štali," zalaje Higgens. "A mi mislimo da si ti lud k'o pas!""Gospodo, gospodo," Ištvan je unatoć napadima smijeha uspio podići ruke. "Sve ovoje prilično smiješno, ali... vidi ti ovo!"Ovo zadnje biloje rečeno tako začudenim tonom da su se oći svih prisutnih odmah okrenule prema mjestu kamoje Ištvan gledao.Zaustavljena u zraku, ni dva pedlja od Ištvanove glave, bila je mala crvena strelica sa zlatno-crnim oznakama."Asasinska strelica!" čudio se Ištvan, pažljivo uzima-jući projektil s mjesta na kojemje lebdio. "Tko bi to mo-gao brti dovoljno zloćest da me pokuša otrovati s leda?"Njegov se pogled nehajno premjesti na Brockhursta koji je opušteno sjedio na stepenicama.Brockhurst iznenada shvati da je pažnja sviju us-mjerena na njega. Oči mu se rašire u strahu."Ne! Ja... Čekaj! Ištvane!" Napola ustane, podigavši ruke kao da se želi obraniti od udarca. "Nisam... Ne! Nemoj! Glaargh!"Ovo zadnje bijaše rečeno u isto vrijeme kad su mu ruke poletjele prema vratu i počele ga žestoko daviti."Glaak...eak... urk..."

Pao je natraške na stepenice i poćeo se ludački bacakati amo tamo."Ištvane," počne Higgens oklijevajučim glasom."Inaće se ne bih miješao, ali ne misliš li da bi prvo trebao čuti što ima za reći?""Ali ja ne radim ništa," trepne Ištvan s izrazom povrijedene nevinosti.Pogled mi sune prema drugom kraju polukata. Ta-moje čučala Tanda, sklopljenih očiju. Izgledaloje kao da davi nevidljivu osobu na podu pred sobom. Dok mi se shvaćanje razlijevalo umomJa počeh sve više i više cijeniti suptilnosti obučenih asasina."Ti ne radiš ništa?" gotovo zakriči Higgens. "Pa ondaučini nešto! On umire!"Za trenutak pomislih da će ova apsurdna izjava opet nasmijati Ištvana, ali ovaj put nije."Oh," uzdahne. "Sve je ovo tako zbunjujuće. Da,mislim da si u pravu."On pucne prstima i Brockhurst se prestane bacakatite opet počne disati, škripavo i isprekidano."Evo, stari," reče Aahz. "Gucni malo vina."Pruži Brockhurstu pehar pjenušava vina, koji Kram-

pus zahvalno iskapi."Aahz," reče Ištvan ozbiljno. "Mislim da nisi biopotpuno iskren prema nama.""Ja?!" nevino upita Aahz."Čak ni ti ne bi mogao izazvati toliko frke bez pomo-

či. Otkud to dolazi?"On sklopi oči i nakratko okrene lice prema svodu."Aah!" iznenada objavi. "Tu je."S drugog kraja polukata začuje se cijuk i Tandu odjednom podignu nevidljive ruke."Higgens!" usklikne Ištvan. "Još jedan Higgens!Vidi, vidi, današnji je dan pun iznenadenja.Tanda je šutjela dok ju je Ištvan spuštao prema stolici, na istu razinu s ostalima."Da vidimo sad," promrmlja Ištvan sebi u bradu."Jesmo li koga izostavili?"Osjetih iznenadni dodir nevidljivih sila i shvatih dasam ja slijedeći na redu. Očajnički pokušah smislitikamuflaž, ali jedino što mi je padalo na pamet bijašeGleep... pa pokušah to."Zmaj!" vikne Brockhurst kad mu uđoh u vidokrug."Gleep!" rekohja, očajnički kolutajući očima."Oh, to je već previše," Ištvan napući usne. "Zelimvidjeti s kim imam posla."Odsutno mahne rukom i kamuflaži nestanu... svi do jednoga. Ja postadohja, Quigley postane Quigley, Tan-da je ostala Tanda, Krampusi postanu Krampusima, a Frag Fragom. Aahz, naravno, ostane Aahz. Oćitoje donesen moratorij na kamuflaž...jednoglasnom odlu-kom... Ištvanovom.Ja dolebdjeh do ostalih, ali moj ulazak bijaše za-nemaren pred ostalim stvarima."Tanda!" usklikne Ištvan ushićeno. "Vidi, vidi. Ovo doistajest okupljanje starih prijatelja, zar ne?""Laj na mjesec, Ištvane, prkosno odbrusi Tanda.Quigleyev pogled je takvom brzinom skakao s jed-nog od nas na drugoga da sam mislio da če mu otpasti glava.

"Ne razumijem!" cendraoje tugaljivo."Zaćepi, Quigley," zareži Aahz. "Objasnit ćemo ti poslije.""Uz pretpostavku da postoji poslije," isceri se Frumple.Složio bih se s Frumpleom. Atmosfera u sobi više nije odisala ni trunkom dobrodušnosti. Biloje gotovo. Izgubili smo. Sve su nas otkrili i zarobili, a Ištvan je ostao jak kao i prije. Kakvo god bilo to Aahzovo tajno oružje, oćito nije funkcioniralo."Pa, bojim se da sve dobre stvari kad tad moraju završiti," uzdahne Ištvan, iskapivši svoj pehar. "Bojim se da c'u vas se sad morati riješiti."Zvućaoje iskreno žalosno, ali nekako nisam mogaou sebi pronači ni mrvicu simpatije za njegovu tugu,"Samo jedno pitanje prije no što poćnemo, Aahz," upita iznenadujuće prisebnim glasom."Što to?""Zašto si to ućinio? Hoču reči, kako si se mogao nadati da ćeš me pobijediti s tako jadnom ekipom?"Ištvan je zvućao jako iskreno."Pa, Ištvane," otegne Aahz, "ovisi s koje stranegledaš.""Što bi to trebalo značiti?" upita Ištvan sumnjičavo."Ja se ne nadam da čemo te pobijediti," nasmiješi se Aahz. "Ja znam da možemo.""Zbilja?" zahihota se Ištvan. "A na čemu temeljiš to svoje uvjerenje?""Pa, na činjenici da smo več pobijedili," Aahz nevino trepne. "Gotovoje, Ištvane, shvaćao ti to ili ne."

Poglavlje XXV:"To što ste pobijedili čarobnjaka ne značida ste uništili čarobnjaka."

TOTH-AAMONAahz," reče Ištvan strogo, "tvoj je smisao zahumor ponekad pomalo naporan.""Ja se ne šalim, Ištvane," uvjeravao ga jeAahz. "Izgubio si sve svoje moči. Hajde, probaj nešto.Bilo što!"Ištvan je oklijevao. Zatvori oći.Ništa se ne dogodi."Vidiš?" Aahz slegne ramenima. "Izgubio si moći.Sve. Nemoj se nadati da će ti tvoji saveznici pomoći. 1oni su u istom položaju.""Hoćeš reći da smo zaista pobijedili?" bubnuh kadmi je konačno počelo bivati jasno što se zbiva."Točno, mali."Aahz se iznanada nagne naprijed i lupi Frumpleapo ramenu."Čestitam, Frumple," uzvikne. "Moram priznati danisam mislio da ćeš uspjeti."

"Što?" trepne Frag."Sretan sam što smo time izravnali račune," nastavi Aahz bez stanke. "Nećeš se sad pokušati izvući, zar ne?""Frumple!" Ištvanov glas bijaše prijeteći mraćan. "Ti si nam ovo učinio?"

"Ja... ja..." zamuca Frumple."Hajde, Frumple! Likuj!" ohrabri ga Aahz. "Sad ti više ne može ništa. Povrh toga, možeš se teleportirati odavde kad god zaželiš.""Ne, ne može!" zareži Higgens, a ruka mu sunenaprijed.

Na trenutak sam ugledao malu kuglu u letu kroz zrak prije no što je eksplodirala u oblaku purpurne prašine na Frumpleovu čelu."Ali..." počne Frumple, ali bijaše prekasno.Njegovi se udovi ukoče u pol pokreta, a lice mu se smrzne. Eto nam novoga kipa."Dobar potez, Higgens," zaplješće Aahz."Ako ti ne bi bilo previše naporno, Aahz," prekine ga Ištvan, "bi li nam mogao objasniti što se ovdje dogada?""Aah!" reče Aahz. "U tom grmu leži zec.""Ovo mi zvuči poznato," promrmlja Quigley.Munuh ga laktom pod rebra. Još se nismo izvukli iz gužve."Ćini se da je Frumple saznao tvoje planove od Throckwoddlea. Izgleda da se bojao da ćeš ti, ako us-piješ preuzeti vlast nad svim dimenzijama, uvesti tržišnu kontrolu cijena i time ga izbaciti iz posla. Znaš kakvi su ti Fragovi."Krampusi frknu nosevima. Ištvan zamišljeno kimne."Svejedno, odlučioje pokušati da te zaustavi. Da bi to postigao ucjenom je prisilio nas četvero da mu po-mognemo. Mi smo trebali zaokupiti tvoju pažnju dok on izvodi stvarni napad."Ta, što je učinio?" upita Higgens."Drogirao vino!" objasni Aahz. "Zar se ne sječaš?""Kad?" upita Brochurst.*Kad je bacio onaj lažani kristal u vrč, sjećate se?""Ali i on je pio iz tog vrča!" usklikne Higgens."Toćno, ali je već prije uzeo protvotrov," slavodo-bitno završi Aahz."Znači sad smo zaglavili u ovoj rupi!" ispljune Brock-hurst gadljivo."Znaš, Aahz," reče Ištvan polako. "Čak i ako se doista sve odvijalo toćno onako kako si ti opisao, opet mi se čini da ste ti i tvoji prijatelji odigrali prilićnu ulogu u cijeloj toj zavjeri.""Imaš pravo, Ištvane," prizna Aahz, "ali ja sam voljan ponuditi ti nagodbu.""Kakvu nagodbu?" upita Ištvan sumnjičavo."U dva dijelaje. Prvo, kao ispriku u Tandino i svoje ime za sudjelovanje u pokušaju da te se onemogući u zadnjoj prilici da se dokopaš vlasti, mogu ti ponudi-ti da tebe i tvoje saveznike transportiram iz ove di-menzije.""Hmmm..." reće Ištvan. "A drugi dio?""Kao drugo nudim ti konačnu osvetu nad Frum-pleom. U zamjenu tražim da mi obećaš da nikome od nas ćetvero nećeš zamjeriti što smo sudjelovali u dana-šnjoj nesretnoj zavjeri.""Oprost za ćetvero u zamjenu za osvetu nad jed-nim?" gundaoje Ištvan. "To mi baš i ne zvuči kao dobra nagodba.""Mislim da si nešto previdio, Ištvane," upozori ga Aahz."A što to?""Izgubio si moči. To ostavlja četvero nas protiv trojice vas.""Ma, pogledaj vas četvero," isceri se Brockhurst. "Jedna žena, jedan napol izučeni šegrt, jedan oronuli lovac na demone i jedan Pervert.""Oronuli?" namršti se Quigley."Mir, Quigley... i ti, Tanda," naredi Aahz. "Ni vas tro-jica niste nešto s čime bi se čovjek hvalio, Brochurst.Dva Krampusa koja su izgubila svoje moći i debeli

ludak."Na moje iznenađenje ovoje opet probudilo Ištvanovsmisao za šalu. Krampusima to nije bilo smiješno."Ćuj ti, Aahz," počne Higgens, "ako tražiš sukob..." "Posve ste me krivo shvatili, gospodo," reče Aahz umirujućim glasom. "Ja pokušavam izbjeći sukob. Samo vam pokušavam objasniti da ćete, ako do sukoba ipak dode, vi izgubiti.""Ne mora biti," jetko če Brockhurst."Neizbježno je," Aahz ostane uporan. "Vidi, ako se sukobimo i mi pobijedimo, vi gubite. S druge strane, ako se sukobimo i mi izgubimo, opet vi gubite.""Kako si došao do toga zaključka?""Jednostavno," reće Aahz samozadovoljno. "Ako nas poubijate izgubit ćete svoj jedini način da se maknete iz ove dimenzije. Morat cete zauvijek ostati na Mhulu. Po mojoj procjeni to vam je isto kao da izgubite.""Tu se slažem s tobom," promumlja Brockhurst."Oh, prestanite s tim prepucavanjima!" prekine ih Ištvanov hihot. "Aahz, kao i obično, ima pravo. Možda i jest izgubio poneki boj, bilo magijski bilo fizički, ali još nisam čvo da ga je itko uspio pobijediti u nad-mudrivanju.""Znači da smo se nagodili?" upita Aahz."Jesmo," reče Ištvan odlučno. "Kao da smo imaliikakva izbora."Njih se dvojica ceremonijalno rukovaše.

Primijetih da se Krampusi nešto došaptavaju i mrko nas pogledavaju. Pitao sam se da li nagodba s Ištvanom obuhvaća i Krampuse. Pitao sam se je li u ovakvim situacijama rukovanje pravno priznato. Ali najviše od svega pitao sam se što to Aahz ovaj put ima u rukavu."Pa, Aahz?" upita Ištvan. "Gdje je ta klauzula o bijegu koju si spominjao?""Evo je!" reče Aahz, vadeći iz košulje predmet po-znata izgleda i dobacivši ga Ištvanu."D-Hopsalo!" oduševljeno usklikne Ištvan. "Nisam vidio jedno od ovih još od...""Štoje to?" prekine ga Higgens.Ištvan ga namršteno pogleda.."Toje naša karta za vlak koji vozi iz ove dimenzije," uzvikne mrgodno."Kako to funkcionira?" upita Brockhurst sumnjičavo."Vjerujte mi, gospodo." Ištvanov gadljiv izraz lica bijaše u suprotnosti s veselošcu njegovih riječi. "Fun-kcionira."Opet se okrene Aahzu."Krampusi!" promumlja sebi u bradu."Ti si ih unajmio," prokomentira Aahz, ne svosje-ćajući s njim."Bomejesam. Pa, kakvu si to davolsku osvetu imao na umu za Frumplea?""Tojejakojednostavno," nasmiješi se Aahz. "Upotri-jebi D-Hopsalo i transportiraj ga natrag na Fragistan.""Zašto na Fragistan?" upita Ištvan."Zato što su mu zabranili povratak tamo," odgovori Higgens, shvaćajući."... a Fragovi su nenadmašivi u odmjerivanju kazne za one kojr prekrše njihove zakone," dovrši Brockhurst sa zlobnim osmjehom.214"Zašto je Frumpleu zabranjen povratak na Fra-gistan?" šapne mi Tanda."Nemam pojma," odgovorih iskreno. "Moždaje pri-znao reklamaciju nečega štoje prodao.""Ne vjerujem," frkne ona nosom, "pa radi se o jed-nom Fragu."

"Aahz," nasmiješi se Ištvan, gledajući D-Hopsalo. "Uvijek sam se divio tvom smislu za humor. Opakijije čak i od mojega.""A što drugo očekuješ odjednog Perverta?" šmrkneBrockhurst"Pazi najezik, Krampus," zarežah.Poćeo mi je lagano ići na živce."Znači, dogovoreno!" cerekao se Ištvan, veselo plješ-ćući rukama. "Brockhurst! Higgens! Stanite oko Frum-plea. Idemo na Fragistan.""Odmah?" upita Brockhurst."Dok su... stvari... ovdje tako nesređene?" doda Higgens, pogledavajući nas krajičkom oka."Oh, nećemo ostati dugo," uvjeri ih Ištvan. "Ovdje nema ništa što ne bismo mogli pokupiti kasnije.""Istina," prizna Brockhurst, zamišljeno pilječi u mene."Ovaj... Ištvane?"Bio je to Quigley."Obracaš se meni?" upita Ištvan hinjenom ceremo-nijalnošču."Da." Quigley je izgledao kao da mu je neugodno. "Jesam li dobro razumio da se svi vi spremate na neko mjesto u potpunosti naseljeno demonima?""Točno," kimne Ištvan."Mogu li... tojest... bi li te smetalo da podem s vama?""Što?!" uskliknuh, iskreno iznenaden. "Zašto?"215"Pa..." počne Quigley oklijevajuči, "ako sam danas išta naučio, ondaje to činjenica daja doista znamjako malo o demonima.""Čujmo i poćujmo!" promrmlja Aahz."Neodlučan sam bih li se ili ne bih nastavio baviti ovim poslom," nastavi Quigley, "ali u svakom slučaju priličilo bi se da naućim nešto više o demonima. Koje bi mjesto moglo biti bolje za naukovanje od zemlje u potpunosti naseljene demonima?""Zašto bi si mi, od svih mogučih stvari, na vrat natovarili baš lovca na demone?" Higgens se molećivo okrene Ištvanu."Možda bismo ga mogli naučiti stvar-dvije o de-monima," ponudi Higgens pretjerano nevinim tonom glasa, kradomice munuvši svog partnera u bubreg."Što? Hmm... Da znaš da imaš pravo, Higgens."Brockhurst se iznenada opet smiješio.

"Fino!" usklikne Ištvan. "Napravit ćemo tulum!""U tom slućaju," zaprede Tanda, "nećete imati ništa protiv ako vam se i ja pridružim?""Što?" uzvikne Brockhurst."Zašto?" upita Higgens izazovno."Da vam pomognem, naravno," nasmiješi se ona. "Ze-lim biti prisutna kad budete Quigleya ućili stvar-dvije o demonima. Možda muja mogu pomoći da brže nauči.""Krasno, krasno," Ištvanje sav sjao od sreće, prigu-šujući prigovore dvojice Krampusa. "Bogdaj veći kup! Aahz? Skeeve? Hoćete li nam se i vas dvojica pridružiti?""Ne ovaj put, hvala," odgovori Aahz prije no što sam stigao zinuti. "Mali ija imamo neke neodložne posliće.""Kao naprimjer?" upitah."Zaveži, mali," prosikče Aahz, a zatim se opet nas-miješeno okrene grupici. "Samo vi idite. Mi čemo biti ovdje kad se vratite.""Jedva čemo to dočekati," Brockhurst se sumorno osmjehne."Zbogom, Aahz, Skeeve!" mahne nam Tanda. "Po-

tražit ću vas kad drugi put navratim."

"Ali Tanda..." poćeh."Ne brini, sinko." Quigley me počne uvjeravati."Pazit ću dajoj se ništa ne dogodi."Tanda mi, njemu iza leda, besramno namigne."Aahz!" hihotao je Ištvan. "Zbilja uživam u tvom društvu. Morali bismo češće raditi zajedno."On podesi oznake na D-Hopsalu i spremi se uključiti ga."Zbogom, Ištvane," nasmiješi se Aahz i mahne."Pamti me!"

Zrak se namreška i njih nestade. Svih njih."Aahz!" rekoh glasom u kojem se očitovala hitnost."Jesi li vidio kako su nas ti Krampusi gledali?""Hmmm? Oh. Jesam, mali. Pa, rekao sam ti da suto opake male živine."

"Ali što ćemo kad se vrate?""Ne brini ti o tome, mali...""Da ne brinem!" gotovo vrisnuh. "Moramo...""... jer se neće vratiti," dovrši Aahz.To me zaustavi."Ali... kad završe na Fragistanu...""U tome i jest vic, mali," naceri mi se Aahz. "Ne idu oni na Fragistan."

Poglavlje XXVI :"Žena, baš kao i suako dobro glazbeno djelo,mora imati solidnu pozadinu."

F. SCHUBERTNe idu na Fragistan?!"Imao sam poteškoća sa shvačanjem."Točno, mali," reče Aahz, natačući sijoš vina."Ali Ištvan je sam podesio D-Hopsalo!""Je!" Aahz se samozadovoljno nasmiješi. "Ali sinočsam izveo još par priprema za to. Promijenio samoznake na biraču odredišta.""Pa kamo onda idu?""Pojma nemam!" Aahz slegne ramenima i potegne

dobar gutljaj vina. "Ali kladim se da če im trebati dugo,dugo da se vrate. Na biraču ima jako puno oznaka.""Ali što će biti s Tandom i Ouiglevem?""Tanda će se brinuti za Quigleya," uvjeravao meAahz. "Povrh toga, ona ih svojim moćima može izvućikad god poželi.""Može?"

"Naravno. Ali vjerojatno će se neko vrijeme uz njih predobro zabavljati da bijoj tako nešto palo na pamet. Ne mogu reći da joj se čudim. 1 ja bih volio vidjeti Quigleyevu reakciju na par sočnih dimenzija."Potegne još jedan poveći gutljaj vina."Aahz!" povikah u iznenadnu shvaćanju. "Vino!""Štoje s vinom? Oh, ne brini, mali," nasmiješi se on. "Ja sam već izgubio svoje moći, sjećaš se? Osim toga, ne misliš valjda da sam drogirao svoje vino?""ri si drogirao vino?""Je. To je bilo moje tajno oružje. Nisi valjda pov-jerovao one gluposti o Frumpleu, ha?""Paa... naravno da nisam."Zapravo, premda sam znao da Frumple nije drogi-rao vino, posve sam se izgubio u tome tkoje komu uči-nio što."Evo ti, mali," Aahz mi pruži svoj pehar i posegne za vrčem. "Ponudi se. Danas si bio prilično dobar.""Što si vopće stavio u vino?" upitah."Vic-prašak," odvrati Aahz. "Vjerojatno istu stvar kojuje Garkin upotrijebio na meni. Možeš ga staviti u piće, posipati po jelu, ili ga zapaliti pa dati žrtvl da udahne dim."Iznenada mi pred očima bljesne slika kotlića iz kojeg izlazi dim kad se Aahz materijalizirao."A što taj prašak radi?""Pa zar me nisi slušao, mali?" Aahz me pogleda, nagnuvši glavu na jednu stranu. "Oduzima ti moći.""Trajno?""Naravno da ne!" frkne Aahz. "Samo na sto godina.""Koji je protvotrov?""Nema ga... tojest nisam uspio natjerati vlasnikaštanda da mi prizna da tako nešto postoji. Možda bismo,

kad se ti još malo bolje izvježbaš u magiji, mogli otići na Fragistan i batinama izmamiti odgovor."Nekoliko minuta sam razmišljao. Ćinilo se da sam dobio odgovore na sva pitanja... osim najedno."Reci... ovaj... Aahz?""Kaj, mali?""Što ćemo sad?""Glede ćega, mali?" upita Aahz."Mislim, što ćemo sad raditi? Otkad smo se upoznali cijelo smo se vrijeme pripremali na boj s Ištvanom. Pa, sad je gotovo. 1 što čemo dalje?""Ono što ćeš ti dalje, šegrte," reče Aahz ozbiljno, "jest posvetiti svoje vrijeme magiji. Još uvijekje pred tobom dug put do titule Meštra. Aja... pa, pretpostavljam da ću večinu vremena utrošiti podučavajuci te."Slije još malo vina niz grlo."Zapravo, u prilično smo dobrom stanju," izjavi. "Frumple je bio tako Ijubazan da nam ostavi svoj ma-gični kristal... a i taj jadni mač koji ćemo sigurno naći u njegovoj prtljazi kad je pretražimo.""I vatreni prsten koji ne radi kako treba," požurih se."Ovaj..." reće Aahz. "Zapravo, ja sam... hm.... pa, prsten sam darovao Tandi.""Darovao?" upitah. " Ti?! Ti si nešto nekome dao besplatno?!"Aahz slegne ramenima."Ja sam mekan u duši. Pitaj bilo koga."

"Hmmm..." rekoh."Imamo i...ovaj... bojnoga jednoroga ako poželimo nekamo otiči," žurno nastavi Aahz, "a i tog tvog beda-stoga zmaja.""Gleep nije bedast!" žustro se usprotivih."Dobro, dobro," popusti Aahz,"... tvog inteligentnog, osobenog zmaja.""Tako je več bolje," promrmljah."...premda ne znam zašto bismo vopće i željeli neka-mo ići," reče Aahz ogledavajući se oko sebe. "Ovo mi mjesto izgleda solidno. Tu ćeš imati par dobrih silnica za igru, a koliko ja poznam Ištvana podrum mu je sigurno dobro opskrbljen. Mogli smo i lošije proći tra-žeći stožer iz kojega cemo djelovati."Padne mi na pametjošjedno pitanje.«Reci, Aahz?""Da, mali?""Prije par minuta rekao si da bi želio vidjeti Qui-gleyevu reakciju kad posjeti par dimenzija... a ćini mi se da si mekan na Tandu...""Da?" zareži Aahz. "Pa?""Pa zašto nisi pošao s njima? Nisi trebao ostati u ovoj dimenziji.""Ištvan je lud k'o muhara," istakne Aahz, "a ja nisam baš lud za Krampusima. Misliš da bih njih želio imati za suputnike?""Ali rekao si da Tanda može skakati kroz dimenzije.Zar niste ti i ona mogli...""Dobro, dobro," prekine me Aahz. "Hoćeš da ti to velim? Ostao sam ovdje radi tebe.""Zašto?""Zato jer još nisi spreman za putovanja kroz di-menzije. Ne dok ne...""Mislim reći zašto si vopće ostao sa mnom?""Zašto?! Zato što si mi šegrt! Eto zašto."Činilo se daje Aahz iskreno Ijut. "Dogovorili smo se, sjećaš se? Ti ćeš mi pomoći protiv Ištvana, a ja ću te naučiti magiji. Pa, ti si izvršio svoj dio pogodbe i sad sam ja na redu. Naučit ću te magiji pa makar te to ubilo... ili mene, štoje vjerojatnije.""Da, Aahz!" brzo se složih."Osim toga," promrmlja nakon još jednog gutljaja vina, "drag si mi.""Pardon?" rekoh. "Nisam te baš dobro čvo.""Onda slušaj malo bolje!" zalaje Aahz. "Rekoh: pij svoje vino i daj malo tom svojemu bedastomu zmaju. Dopustit ću ti jednu... hro]i,jednu ... noć slavlja. A sutra, rano ujutro, počinješ ozbiljno raditi.""Da, Aahz," rekoh poslušno."I, mali," naceri se Aahz, "ne boj se da če biti dosa-dno. Ne moramo ići u potragu za avanturama. U našem zanatu one obično dodu tražiti nas."Imao sam ružan predosjećaj da je u pravu.